NUKLEARNE REAKCIJE

Proces međudjelovanja jezgre sa brzim česticama koji dovodi do promjene jezgre naziva se nuklearna
reakcija.
Nuklearna fisija
Proces cijepanja teške jezgre na dvije nove, uz oslobađanje energije, naziva se nuklearna fisija.
Godine 1939, došlo je do jednog od najznačajnijih otkrića u historiji nauke i tehnike. Pokazalo se da
jezgro atoma urana 23592 U djelovanjem neutrona može rascijepiti na dva dijela i time pretvoriti u jezgra

atoma jednostavnijih elemenata (npr. barija i kriptona) uz oslobađanje energije. Prilikom tog cijapanja
pojavljuju se u prosjeku 2 do 3 nova neutrona koji mogu dalje nastaviti cijepanje novih atoma urana.
Ova pojava se naziva lančana nuklearna reakcija. Ova pojava može nastati samo uz uvjet da u jednom
komadu nađe veća količina urana od njegove kritične mase.
Kritična masa je najmanja masa nuklearnog goriva u kojoj može nastati lančana reakcija i zavisi od
njenog oblika. Najmanja je kada ima sferni oblik.
Pojavu velike količine energije pri nuklearnim reakcijama je prvi objasnio Albert Ajnštajn (Einstein)
svojom teorijom relativiteta (1905 god.) u kojoj govori o povezanosti mase i energije.
Pokazalo se da je pri svim nuklearnim reakcijama, kad se oslobađa velika količina energije, masa tvari
poslije reakcije postaje manja u odnosu na masu prije reakcije. To pokazuje da se „izgubljena“ masa
pretvorila u energiju.
Količina oslobođene energije jednaka je proizvodu smanjenja mase tvari i jednog faktora koji predstavlja
kvadrat brzine svjetlosti.
E=m·c2 ili
E=m·c2
Ukoliko kontrolišemo broj neutrona koji izazivaju fisiju takva reakcija je kontrolisana lančana reakcija
(nuklearni reaktor). Nekontrolisana nuklearna reakcija se primjenjuje kod atomskih bombi.

Nuklearna fuzija
Proces spajanja laganih jezgri u teže jezgre uz oslobađanje energije naziva se nuklearna fuzija. Da bi se
ostvarila ova reakcija mora da se savladaju elektrostatičke odbojne sile.
To znači da jezge moraju imati veliku količinu kinetičke energije, a to se postiže zagrijavanjem na vrlo
visokim temperaturama od nekoliko miliona Kelvina. Zbog toga se ova reakcija naziva termonuklearna
reakcija. Takve reakcije se odvijaju na Suncu, gdje se spajaju jezgre vodika u jezgre helijuma uz
oslobađanje velike količine energije.
Nuklearna reakcija fuzije je u prednosti od fisije zbog toga što manje zagađuje okolinu i proces nije
praćen radioaktivnim zračenjem.
Jedini problem je u tome što ne postoji materijal koji bi vodik (H) zagrijao na temperaturu od nekoliko
miliona Kelvina. Jedno od rješenja je da se termonuklearni materijal drži na okupu pomoću magnetnih
polja. Tehnološko rješenje još nije pronađeno.
Nuklearna fuzija našla je primjenu u vojnoj industriji kao fuzijska bomba (H bomba).
Primjer:
Koliko se energije oslobodi u nuklearnoj reakciji ako je ukupno smanjenje mase čestica u reakciji 1g.
Rješenje:
m=m=1g=0,001kg=10-3kg
c=300 000km/s=3·108m/s
E=?
E=m·c2
E=10-3kg·(3·108m/s)2
E=10-3kg·9·1016m2/s2=9·1013J
E=90 000GJ (energija koja se oslobodi sagorijevanjem 2 miliona kg nafte ili 2,7kg miliona najboljeg uglja)

Predmetni nastavnik: Zijad Šišić