Dani u nedelji jednom su poželjeli da se satanu i naprave zabavu.

Ali svaki od sedam dana je bio

prezauzet, cijelu godinu, pa nisu imali vremena da to urade. Željeli su da imaju jedan cijeli dan, ali
imali su ga tek svake četvrte godine, dodatni dan koji dolazi u februaru zbog održanja reda u
hronologiji.
Na prestupni dan oni će se okupiti na zabavu, i, zato što je februar mjesec karnevala, oni će doći u
kostimima po vlastitom ukusu i izboru; dobro će jesti, dobro piti, držati govore, i nadopunjavati će se i
biti neugodni jedni prema drugima u neobuzdanom drugarstvu. Dok su Vikinzi u davna vremena
bacali oglodane kosti u jedn drugima u glave za vrijeme ručka dani u nedelji su namjeravali da bacaju
šale i sarkastične dosjetkama, što bi trebalo biti u skladu s nevinim duha karnevala.
Kad je došao prestupni dan , oni su se sastali.
Nedelja, nadzornik dana u nedelji, pojavio se u crnom svilenom ogrtaču; pobožni su ljudi mislili da je
obučen za crkvu u ministrovu haljinu, ali oni širokog uma vidjeli su da je neprikladno obučen zbog
zabave i da je svjetlucavi karanfil, koji je nosio u rupici za dugme, malo crveno pozorište fenjera na
kome je pisalo: „Sve rasprodato, sada vidim da ste uživali!“
Ponedeljak, mladi momak povezan sa Nedeljom, i veoma sklon uživanju, bio je slijedeći. Napušta
svoju radionicu, rekao je, kad god začuje paradnu muziku straže.
„Moram izaći vani i slušati Offenbachovu muziku. Ne dira me u glavu ili u srce, golica mi mišiće nogu,
Moram plesati ,popiti nekoliko pića, dobiti masnicu na oku, prespavati i onda slijedeći dan otići na
posao. Ja sam početak nedelje!“
Utorak je Tirov dan, dan snage.
„Da, to sam ja,“ reče utorak. „Prionem na posao, pričvrstim krila Merkura na trgovčeve čizme,
provjerim da su točkovi u fabrici nauljeni i da se okreču, da krojač sjedi za svojim stolom, da putar
ima kamen za popločavanje, da je svako na svom poslu, jer ja pazim na sve. Prema tome, ja sam
ovdje u policijskoj uniformi i zovem sebe Utorak, dobro iskorišten dan. Ako je ovo loša šala, onda
neka drugi pokušaju da sisle bolju!“
„Onda ja dođem,“ kaže Srijeda. „Ja sam u sredini nedelje. Njemci me zovu Gospodin Srijeda. Stojim
kao šegrt u prodavnici i kao cvijet usred drugih uvaženih dana u nedelji. Ako svi marširamo po redu,
onda imam tri dana ispred mene i tri dana iza; oni su poput počasne garde, tako da ja mislim da sam
najistaknutiji dan u nedelji!“
Četvrtak pojavio obučen kao kazandžija, sa čekićem i bakrnim kazanom, kao simbolima njegovog
plemenitog porijekla.
„Ja sam plemenitog porijekla,“ reče „mnogobožački, božanski! U sjevernim zemljama nazvan po
Thoru a u južnim po Jupiteru, obojica poznata po grmljavini i munjama, i to je ostalo u porodici!“
I onda je udario po bakarnom kazanu, time pokazujući svoje plemenito potijeklo.
Petak je bio obučen kao djevojčica, i zvao je sebe Freia, i Venus za promjenu, zavisno od jezika zemlje
u kojoj se pojavljivala. Ona je bila tih, veseo lik, rekla je, ali danas se osjećala bezbrižno i slobodno,
zbog ovog prestupnog dana, koji, prema starom običaju, koji daje ženi pravo da se usude zaprositi
muškarca a da ne mora čekati da on nju zaprosi.
Subota se pojavila kao stara domaćica sa metlom i drugim stvarima za čišćenje. Njeno omiljeno jelo
bila je supa od pive, iako u ovom svečanom događaju ona nije tražila da se posluži svima, nego samo
njoj, i ona je dobila.
I tako su dani u nedelji imali svoju zabavu.

Evo ih odštampani, svih sedam od njih, spremni za upotrebu poput zive slike na porodičnim
zabavama. I vi ih možete napraviti smiješnim po svojoj želji, mi smo ih predstavili kao šalu na Februar,
jedini mjesec sa dodatnim danom.