Stres se stvara pojavom neravnoteže prilikom dobivanja zahtjeva prema
osobi te utječe na samu osobu i njene sposobnosti da se nosi s njim. Ono je posljedica neujednačenosti između napora i nagrade za uložen trud pojedinca. „Stresne reakcije jesu psihološki, tjelesni ili ponašajni odgovori (srdžba, impulzivnost) koje ljudi pod stresom pokazuju.”[1] Sam stres polazi od stresnih podražaja ili stresora te se opisuju kao svaki tjelesni, psihički ili socijalni poticaj koji dovode pojedinca u stanje stresa. Podjela stresora je sljedeća: 1. Fizikalni i kemijski (temperatura, zvučni podražaji, svjetlosni podražaji, vibracije, inhalacija, gutanje...) 2. Biološki (bakterije, virusi, gljivice, paraziti...) 3. Mehanički (nesreća na radu) 4. Psihosocijalni (radno opterećenje, prekovremeni rad, radna okolina ili oprema, uloga pojedinca u organizaciji, razvoj karijere, interpersonalni odnosi na poslu...) Razina stresa na radu porasla je zbog ekonomskog razvoja i globalizacije, brojnih socijalnih i demografskih promjena kao što su kulturne različitosti, starenje radne snage te različitosti u samoj radnoj snazi što dovodi do novih izazova u poslovanju. Isto tako razina stresa u poduzećima povećala se zbog razvoja tehnologije koja sa sobom donosi nove kognitivne zahtjeve pred zaposlenike povećavajući kompleksnost posla, broj radnih sati a i time smanjujući njihovo vrijeme za odmor. Neke od strategija za suzbijanje stresa na radnom mjestu su: realno sagledavanje situacije u kojoj smo, te ako smatramo da je posao koji je pred nama neizvediv odustanemo. Ne treba dopustiti da nas ponos spriječava pri donošenju prave odluke. Potrebno je da problem pred nama pokušamo sagledati s što više gledišta, te sudeći po prijašnjim problemima jasno doživjeti veličinu problema kojeg imamo na poslu. Velika pomoć pri rješavanju problema i borbi sa stresom u radnom okruženju možemo pronaći u razgovoru s bliskim osobama ili s ostalim uposlenicima, razgovor uvijek pomaže jer samim izgovaranjem problema osjetimo rasterećenje, a ujedno pružamo i priliku da druga osoba iznese svoje mišljenje glede našeg problema. Na samom poslu u poduzeću bitna je i dobra organizacija, vođenje računa o obavezama te sukladno tome biti spreman pri njihovom izvršavanju. Na kraju možda najvažnija stavka u borbi s stresom je da ne smijemo biti previše oštri prema sebi te se kažnjavati za svaku pogrešku, ali istovremeno pamtiti i učiti iz svojih propusta kako se oni više ne bi dešavali. „Prema uzorku od 500 menadžera i 125 referenata zaštite na radu u Hrvatskoj pokazalo je da je Hrvatska jedna od zemalja s najmanjom vjerojatnošću korištenja mjera za upravljanje psihosocijalim rizicima te kako proceduru za rješavanje stresa na radu ima samo 25%, a da samo 22% poduzeća u Hrvatskoj koristi usluge psihologa. Polovica poduzeća navodi potrebu za dodatnom podrškom u nošenju sa psihosocijalnim rizicima.”[2] Psihosocijalni rizici se mogu sprječavati uz timski i sustavni pristup kao kod svih vrsta štetnih rizika za zdravlje i sigurnost radnika, te bi poslodavci trebali ocjenjivati rizike i nadzirati ih pošto prema tome imaju zakonsku odgovornost. Uključenjem zaposlenika u donošenje mjera u prevenciji stresa najučinkovitije je za njihovo indentificiranje, upravljanje te sprječavanje. Možemo zaključiti da suočavanje sa stresom i oporavak od posla imaju ključnu ulogu u oslobađanju od stresa. Uzmimo za primjer osobe koje imaju sjedilački posao, vjerojatno će željeti provoditi svoje slobodno vrijeme aktivnije dok one koje imaju fizički zahtjevnije poslove više će težiti odmoru ili nekim opuštajućim aktivnostima. Kad razmislimo da trećinu svog dana provodimo na poslu te smo konstantno izloženi stresnim situacijama to se negativno odražava na sve aspekte našeg života. Zato je važno da pokušati boriti se na bilo koji način u prevenciji stresa te slobodno vrijeme koje imamo provoditi radeći aktivnosti koje nam odgovaraju, ne razmišljati previše o poslu nego nastojati napuniti baterije za novi radni dan. "Ako se problem može riješiti, ako je situacija takva da možete nešto poduzeti, onda nema razloga da brinete. Ako se ne može riješiti, onda vam briga neće pomoći. Dakle, od brige nema baš nikakve koristi.” – Dalai Lama XIV Korišteni izvori: 1. http://www.hzzzsr.hr/wp-content/uploads/2016/11/Upravljanje-stresom.pdf 2. https://hr.wikipedia.org/wiki/Napetost 3. http://www.unizd.hr/Portals/12/pdf/Nastava/SuR.pdf 4. https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/18439/Stres-na-poslu.html 5. https://www.zdravi-grad-porec.hr/strucne-teme/stres-na-poslu-kako-se-suocavati- oporavljati-i-dobro-osjecati/ 6. https://hrcak.srce.hr/file/267672 [1]- https://hr.wikipedia.org/wiki/Napetost [2]- http://www.hzzzsr.hr/wp-content/uploads/2016/11/Upravljanje-stresom.pdf