Professional Documents
Culture Documents
Abs Anti Block Sistem
Abs Anti Block Sistem
Zaustaviti automobil u brzini, na klizavom putu, može biti itekako zahtevan posao. Anti blok
sistem (ABS) prilikom ovog događaja, koji ponekad zna da “kida živce”, umnogome smanjuje
rizik. U stvari, na klizavoj površini čak ni profesionalni vozači ne mogu tako brzo zaustaviti
vozilo bez ABS, kao što to može učiniti prosečan vozač uz pomoć ABS-a
Teorija ABS sistema ipak nije toliko složena. Točak koji proklizava ima manju “vuču” u odnosu
na točak koji ne proklizava. Svako ko je nekada vozio po ledu, zna da kada pogonski točak počne
da proklizava, da vozilo ostaje bez “vuče”. To se dešava zbog toga što je došlo do relativnog
klizanja gume na mestu njenog kontakta sa podlogom (ledom). Osim što ne dozvoljava da
točkovi proklizaju dok se vozilo zaustavlja, anti blok sistem omogućava još dve stvari: brže
zaustavljanje (kraći zaustavni put), kao i mogućnost da se vozilom upravlja za sve vreme
kočenja.
Konstrukcija ABS-a
Senzori brzine,
Pumpa,
Ventili i
Regulator
Senzori brzine. ABS sistemu je potreban neki način da ustanovi kada je neki točak blokirao, tj.
prestao da se okreće. Ovi senzori, koji se nalaze na svakom točku ponaosob ili u nekim
slučajevima unutar diferencijala, pružaju ove informacije.
Ventili. U kočionom kolu (u kućištu pumpe) postoje ventili koji doziraju silu kočenja i koji su
kontrolisani upravljačkim uređajem ABS-a. Na jednom sistemu ventil ima tri moguće pozicije:
u prvoj poziciji, ventil je otvoren i pritisak iz glavnog kočionog cilindra dopire skroz do
kočionih klješta,
u poziciji dva, ventil blokira kolo i na taj način prekida “komunikaciju” kočionih klješta
sa glavnim cilindrom. Na taj način se sprečava dalje povećanje pritiska koje bi vozač
izazvao jakim pritiskom na pedalu kočnice,
u poziciji tri, ventilom se delimično smanjuje pritisak u kočnici.
Pumpa. Pošto ventil omogući smanjenje pritiska u kočnici, znači da je postojao neki način kojim
je taj pritisak propušten nazad. I to je ono što pumpa u suštini radi; kada ventil redukuje pritisak u
kolu, pumpa je ta koja preuzima povratni pritisak.
Regulator je, zapravo kompjuter koji se nalazi u vozilu. On nadgleda senzore brzine i kontroliše
ventile.
Funkcionisanje ABS-a
Postoji mnogo različitih vrsta i šema kontrole ABS sistema. Razmotrićemo kako funkcioniše
jedan od najjednostavnijih.
Sistem kontrole (regulator) neprekidno prima podatke od senzore za brzinu, vodeći računa
o neregularnom usporavanju na točku koja su van uobičajenih. Trenutak pre nego što
jedan točak blokira, on će konstatovati naglo usporavanje. Ako bi to, recimo, ostalo
neregistrovano, točak bi prestao da se kotrlja za mnogo kraće vreme nego što bi bilo
potrebno bilo kom vozilu da se zaustavi. Pod idealnim uslovima automobilu bi, pri brzini od 60
milja/h (96,6 km/h), treabalo pet sekundi da se zaustavi, dok bi jednom točku bilo dovoljno i
manje od sekunde da prestane da se obrće (tj. da se blokira).
ABS sistem kontrole “zna” da tako naglo usporavanje nije moguće (nije normalno); pa zato
smanjuje pritisak u kočionom kolu blokiranog točka do trenutka kada se pojavi njegovo
ubrzavanje; tada se pritisak ponovo povećava dok se ne pojavi ponovno (kritično) usporavanje.
Sistem može da izvede ove promene veoma brzo, pre nego što točak značajno promeni svoju
(ugaonu) brzinu, tj. broj obrtaja. Rezultat toga je da točak usporava svoje kretanje u istom
ritmu kao i automobil, dok kočnice “drže” pneumatike vrlo blizu “radne tačke” gde se
može javiti blokada. To sve daje sistemu maksimalnu moć kočenja u ovim specifičnim
uslovima.
Kada ABS sistem proradi, vozač će osetiti pod nogom vribracije pedale kočnice; to je
rezultat brzog otvaranja i zatvaranja ventila. Neki ABS sistemi mogu ponavljati ciklus i do
15 puta u sekundi.
Tipovi ABS-a
Anti blok sistemi koriste različite šeme u zavisnosti od tipa kočnica koje su u upotrebi. Mi ćemo
ih posmatrati prema broju kanala (odnosno, koliko se ventila pojedinačno kontroliše) i prema
broju senzora za brzinu.
Ovaj sistem pruža individualnu kontrolu prednjih točkova, zato oni oba mogu da pruže
maksimalnu kočionu silu. Zadnji točkovi su međutim, kontrolisani zajedno i oni se mogu
istovremeno blokirati pre nego što se ABS aktivira na njima. Sa ovim sistemom je, na žalost,
moguće da se desi da jedan od zadnjih točkova bude blokiran (onaj koji ima manji koeficijent
prijanjanja) za vreme zaustavljanja vozila umanjujući time efikasnost kočenja.
Ovaj sistem je lak za prepoznavanje. Obično će jedan krak kočione instalacije prolaziti kroz T-
priključak, gde će se račvati do oba zadnja točka. Senzor brzine se može locirati tragajući za
elektro-kontaktom blizu diferencijala na kućištu zadnje osovine.
Međutim, ni ABS ne radi baš svuda na isti način. Oni imaju različitu ulogu na turističkim i
sportskim automobilima. Naime, prvenstveni zadatak ABS uređaja kod turističkih automobila, da
rezimiramo, se ne sastoji u skraćivanju zaustavnog puta, već da auto zadrži na tragu i da spreči
blokiranje točkova kako bi se sačuvala upravljivost vozila.
Kod trkačkih automobila situacija je sasvim drugačija. Ovde se, kao osnovno, zahteva
maksimalno usporavanje, a što se tiče držanja traga i kontrole nad vozilom, to je stvar pilota: on
je za to plaćen. Zato ni ne čudi kada se na trkačkim pistama iza automobila, prilikom njihovog
ulaska u krivinu vrlo često pojavljuje oblak dima. Kod njih ipak sve ovo radi sasvim drugačije.
Mitovi i legende
nema komentara Komentarisao admin
ABS skraćuje put kočenja, niskoprofilne gume na masivnim felnama nude automobilu bolje
“ležanje” na putu, pogon na sva četiri točka omogućava brži prolazak kroz krivinu. Neki
automobilski mitovi žive večno. Šta je istina, a šta samo urbana legenda pročitajte u ovom tekstu.
Idealan raspored težine kod automobila je 50:50 na prednjoj, odnosno zadnjoj osovini
Istina je da je raspored težine izuzetno važan za vozne karakteristike automobila, ali od samog
rasporeda mase po osovinama mnogo je važniji centar ravnoteže, koji bi trebalo da bude što niži i
povučeniji prema centru vozila. Raspored težine od 50:50 ne bi mnogo značio ako bi najveći deo
mase bio raspoređen ispred prednje i iza zadnje osovine vozila. Kod trkačkih automobila
raspored je najčešće 40:60 u korist zadnje osovine.
Nažalost, univerzalne gume su nužno zlo za ljude koji žive na geografskom položaju s niskim i
visokim temperaturama tokom godine, a lenji su da stavljaju zimske gume zimi, a letnje gume
leti. Univerzalne gume nude kompromis u performansama, ali u situacijama kada je temperatura
vazduha viša od deset stepeni, na mokroj podlozi, svaka letnja guma će imati bolje performanse
od najbolje univerzalne gume.
Elektronski sistem protiv blokiranja kočnica nije dizajniran da bi skratio put kočenja, već da bi
vozaču ponovljenim pritiskanjem i otpuštanjem kočnica omogućio nastavak upravljanja vozilom
i izbegavanje opasnosti u situacijama ekstremnog kočenja, kada bi se automobili bez ABS-a zbog
blokiranih kočnica kretali pravolinijski i, za većinu vozača, bez kontrole. Sporedni efekat
jednostavnosti korišćenja ABS-a je kraći zaustavni put, ali vrhunski vozači mogu da se i bez
ABS-a zaustave brže nego s njim.
Niskoprofilne gume na felnama velikog prečnika nude najbolje vozne osobine
Nažalost, prečnik felni kod sportskih automobila povećavao se da bi tehničari mogli da montiraju
veće i samim tim efikasnije kočnice. Dizajnerima se svidelo kako izgledaju velike felne na
niskoprofilnim gumama, pa je od toga stvorena čitava industrija. Šira guma zaista nudi osećaj
bolje povratne informacije na upravljaču, ali za njeno prijanjanje na podlogu od same širine
mnogo je važnija kompozicija, tvrdoća i dubina šara na gumama.
Integralni pogon odličan je za brz start s mesta, bolje kretanje na mokroj i snežnoj podlozi, kao i
za brži izlazak iz krivine, ali vozaču neće omogućiti bržu vožnju kroz krivine, jer to zavisi od
guma, arhitekture vešanja, težišta i mase automobila.
Motorno ulje mora se menjati svakih 10.000 kilometara
Tehnologija izrade modernih sintetičkih ulja znatno je napredovala od nastanka ovog mita.
Motorno ulje treba menjati prema preporuci proizvođača, koju možete naći u knjižici vozila,
najčešće na svakih 15.000 km, a veoma često i posle više od toga.
Razvojem tehnike krajem dvadesetog veka, došlo je do značajnih uvođenja mnogih tehničkih
dostignuća u oblast auto-industrije. Tako su automobili,
ABS, ESP, ASR, TSR, EDC, DSC, PSM, PTM… mnogo je ovakvih troslovnih skraćenica
kojima se navode elktronski sistemi pasivne i aktivne bezbednosti koje automobil poseduje, a
njihovo značenje i funkciju poznaje vrlo mali broj ljudi.
Tri vrlo važna sistema koja bi trebalo da svaki automobil poseduje su:
ABS – sistem protiv blokiranja kočnica
ESP – sistem kontrole stabilnosti
ASR – sistem kontrole proklizavanja pogonskih točkova (kontrola trakcije)
ABS
Anti-lock Braking System ili skraćeno ABS, u prevodu znači – sistem protiv blokiranja kočnica.
Radi se o elektronskom sistemu koji uz pomoć senzora pomno prati šta se dešava sa kontaktom
pneumatik-podloga i shodno tome da li dolazi do pojave uslova za blokiranje kočnica, kontroliše
i upravlja njihovim radom i ponašanjem.
Zašto je bitno da ne dođe do blokade točkova prilikom kočenja, odnosno dok vozilo ima
tendenciju da nastavlja kretanje usled inercije? Menjanje pravca kretanja vozila moguće je samo
dok se upravljački točkovi okreću. Ako su točkovi blokirani okretanje volana je bez rezultata i
vozač gubi kontrolu nad vozilom. Dakle, konačni cilj je zadržavanje željenog pravca kretanja
prilikom kočenja i bezbedno zaustavljanje vozila.
Istorija ABS-a
Kompanija Teldix GmbH je 1964. godine uz finansijsku podršku Boscha, uspela da konstruiše
sistem ABS 1 – koji je uspešno sprečavao blokiranje točkova i samim tim uspevao da zadrži
upravljivost vozila.
Mercedes prvi, 1978. godine, počinje serijsku proizvodnju sistema ABS 2. Prvi model koji je
imao čast da poseduje ovu poslednju reč tehnike bila je Mercedesova prestižna serija – S, ali se
za njega doplaćivalo, odnosno bio je na dugačkom spisku dodatne opreme. Nakon toga i BMW u
svoju seriju 7 takođe uvrštava sistem ABS na listu dodatne opreme. Ubrzo, svi veći proizvođači
automobila koji su nešto značili u svetskim okvirima polako počinju da ugrađuju ABS u svoje
modele, u početku kao dodatnu opremu, a kasnije i kao serijsku.
Kako radi?
Anti-lock Braking System sastoji se od hidrauličnog modulatora (regulacionog ventila) sa
upravljačkom elektronikom (centralnom jedinicom) i senzora na točkovima. Funkcioniše tako što
senzori na točkovima konstantno prikupljaju informacije o jačini snage kočenja. Kada je kočenje
toliko intenzivno da može doći do blokiranja točka, procesor u centralnoj elektronskoj jedinici
šalje informaciju hidrauličnom sistemu koji otvara elektromagnetne ventile. Ovim se smanjuje
pritisak ulja u hidrauličnom sistemu, a sami tim i sila na kočnim oblogama. Čim dođe do
ponovnog okretanja točka, senzor šalje tu informaciju procesoru, koji hidrauličnom sistemu šalje
povratnu informaciju da zatvori elektromagnetne ventile i time ponovo maksimalno obnovi silu
kočenja, sve dok ne dođe do ponovnog blokiranja točka.
Sistemi su prilagođeni da što više puta u jedinici vremena ponavljaju operaciju menjanja pritiska
u kočnom vodu kako bi točak tokom jednog punog kruga okretanja nekoliko puta bio blokiran i
odblokiran. Rad sistema manifestuje se kao pulsiranje pedale kočnice što bi trebalo svi vozači da
znaju kako se u kritičnom trenutku ne bi zbunili i eventualno smanjili pritisak na pedalu.
Dakle, u kritičnim situacijama treba pritisnuti pedalu svom silinom, a za ostalo će da se pobrine
elektronika.I naravno, treba okretati volan da bi se izbegla prepreka.
Nedavno uvedeni novi ABS sistemi u prestižne modele automobila eliminišu pulsiranje pedale
kočnice, ali je za sada takav broj automobila mali.
U prevodu, ABS se aktivira u poslednjem trenutku pred proklizavanje, tako da nema potrebe za
doziranim kočenjem, što najviše pomaže mladim vozačima. Nedovoljno iskusni vozači danas uz
pomoć ABS-a mogu da koče izuzetno oštro, a da im pri tome bezbednost vožnje nije ugrožena
kao što je to slučaj sa vozilima bez ABS-a. Na klizavoj podlozi, kiši, snegu i ledu, ABS je od
neprocenjive pomoći, jer se i iskusnim vozačima dešava da automobil proklizava. Koliko to može
da bude opasno, nije potrebno posebno naglašavati.