1.Objasni vrste staralaca?

a) Prema broju sticenika prema kojima vrsi duznost staraoca razlikuju

se individualni i kolektivni staralac.

-Individualni je  staralac onaj koji vrsi tu funkciju nad jednim sticenikom ili
nad više sticenika kojima je za staraoca imenovan posebnim rjesenjima
organima starateljstva.Individualni staralac je pojedinacni staralac
svakom od sticenika.

-Kolektivni staralac vrši starateljsku funkciju prema više sticenika između

kojih postoji neka veza. Osnov starateljstva je isti za sve sticenike pa se
ono vrsi zajednicki kao jedna cjelina.
Kolektivno staralac se javlja u dva oblika a to su: zavodski staralac i
zajednicki staralac.

-Zavodski staralac vrši starateljsku duznost prema svim sticenicima

smjestenim u jednoj ustanovi. Tu funkciju vrši rukovodilac ustanove po
sili zakona stupanjem na mjesto rukovodioca postaje i staralac,odnosno
prestankom te funkcije prestaje i dužnost staraoca.Duznost ovog
staraoca je staranje o licnosti sticenika, a u pogledu njegove imovine
staranje je ograniceno samo na onu koja se nalazi u ustanovi. Za ostalu
zastitu sticenikove imovine odredit ce se staralac imovine. Pored
kolektivnog, sticenik koji je smjesten u ustanovi, moze da ima i maticnog
staraoca tj. osobu koja se o njemu starala do tog smjestaja.Funkcija
zavodskog staraoca traje dok je sticenik smjesten u ustanovi.

-Zajednicki staralac obavlja starateljsku duznost nad sticenicima koji

imaju zajednicku nepodjeljenu imovinu. Prema Zakonu o nasljedjivanju
ako nijedan od nasljednika nije sposoban da upravlja zaostavstinom, a
nema zakonskog zastupnika, sud ce da postavi privremenog staraoca
zaostavstine, o cemu obavjestyava organ starateljstva koji moze da
postavi drugog staraoca. Ovaj staralac zastupa sve nasljednike.

b)Prema prirodi i obimu ovlastenja razlikuje se maticni,staralac imovine i

narociti staralac .

-Maticni staralac se imenuje svakom sticeniku pa se može oznaciti kao

osnovni staralac .Pored njega se sticeniku moze imenovati i staralac
imovine ili posebni staralac, ili zavodski staralac. Tako da je osnovna
duzniost maticnog staroca starnje o licnosti sticenika.
-Staralac imovine imenuje se pored maticnog odnosno pored zavodskog
staraoca samo onda kada za tim postoji potreba.To je slucaj kada
sticenik ima imovinu izvan podrucja nadleznosti organa starateljstva
tj.izvan ustanove u kojoj je smjesten.Zbog prostore udaljenosti i
nemogucnosti staraoca da se stara o toj imovini, imenuje se staralac cija
je duznost da se stara o zastiti imovinskih interesa sticenika.

-Posebni (kolizioni ili naročiti) staralac se imenuje sticeniku onda kada

između njega i staraoca nastane sukob interesa odnosno kada nastane
spor izmedju njih ili kada treba da zakljuce neki pravni posao .Prema
Porodicnom zakonu normira se medju pravima djeteta, to da ono ima
pravo na posebnog staraoca u slucajevima odredjenim zakonom. Ovog
staraoca imenuje organ starteljstva, a u slucajevima u kojima je za
zastitu prava djeteta nadlezan organ starteljstva, imenuje ga sud.

c)Prema trajanju starateljske funkcije staraoci se mogu podjeliti na: trajne

i privremene.

-Trajni je staralac je onaj koji se imenuje svakom sticeniku bez

odredjivanja duzine trajanja njegove funkcije, te on ovu duznost vrsi dok
postoji potreba za starateljstvom ili do razrjesenja duznosti.

-Privremeni staralac imenuje se za odredjeno, obicno krace vrijeme,

osobi koja učestvuje u postupku a sama nije u stanju zastupati svoje
interese.Ovaj se staralac imenuje osobi u toku postupka za oduzimanje
ili ogranicavanje poslovne sposobnosti član 195.1. PZ Zakon o
nasljedjivanju normira mogucnost postavljanja privremenog staraoca
zaostavstine.
 PITANJA ZA ZAVRSNI ISPIT RISP

1. ODUZIMANJE RODITELJSKOG STARANJA

Oduzimanje roditeljskog staranja je najstroza mjera koja se moze izreci
roditeljima zbog nepavilnog vrsenja roditeljskog staranja. Njenim izricanjem
se roditelji najintenzivnije ogranicavaju u izvrsavanju svojih oabveza,
odgovornosti i prava.porodicni zakon normira da ce roditeljsko staranje
oduzeti roditelju koji zlupotrebom svojih prava ili grubim zanemarivanjem
svojih duznosti, ili napustanjem djeteta, ili nestaranjem o djetetu sa kojim
ne zivi ocito stavlja u opasnost sigurnost, zdravlje ili moral djeteta., ili koji ne
zastiti dijete od ovakvog ponasanja drugog roditelja ili druge osobe. (clan
154.stav1.) Pored ovih razloga, zakon normira i i razloge zbog kojih sud
moze ( a ne mora) oduzeti roditeljsko staranje-ako u vrijeme trajanja mjere
oduzimanja prava da zivi sa djetetom nije izvrsava obavez i prava, kao i ako
ne stvara uslove za odrzavanje licnih odnosa i neposrednih kontakata
djeteta sa drugim roditeljem.Ovakvo ponasanje moze postojati na strani
jednog ili oba roditelja, tako da se mejra oduzimanja roditeljskog staranja
moze izreci prema samo jednom ili prema oba roditelja.

Razlozi za oduzimanje roditeljskog staranja su:

-1.Prvi razlog je ocito stavljanje u opasnost sigurnosti, zdravlja ili morala
djeteta
Kao uzroci koji dovode do ove posljedice , su u zakonu normirani :
-zloupotreba prava
-grubo zanemarivanje duznosti ( stavljeno na duznost roditelja)
-napustanje djeteta
-nestaranje roditelja o djetetu sa kojim ne zivi ( zbog kojeg ce sud oduzeti
roditeljsko staranje)
2. Drugi Razlog zbog koje sud oduzima roditeljsko staranje je nepruzanje
zastite djetetu od prethodno anvedenog ponasanja roditelja ili druge osobe.
Pored ova dva razoga, u slucaju cijeg utvrdjenja je sud obavezan oduzeti
roditeljima roditeljsko staranje, zakonodavac normira i DVA RAZLOGA zbog
koji sud moze ( a ne mora) izreci ovu mjeru a to su:
 -PRVI RAZLOG koji ovlascuje a ne obavezuje sud na oduzimanje roditeljskog
staranja postoji u slucaju kada je roditelju oduzeto pravo da zivi sa djetetom,
a on nakon odredjivanja te mejre, za vriejme od 1 godine, ne izvrsava
obaveze i prava koje mu nisu prestale njenim izricanjem i ne stvori uslove za
vracanje ovog prava
DRUGI RAZLOG- je to sto roditelj ne stvara uslove za odrzavanje licnih
odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa drugi roditeljem ili sto
onemogucava odnosno sprecava njihovo odrzavanje.

2. ODREDJIVANJE MJERA OSIGURANJA NA IMOVINI RODITELJA

Kada se na osnovu racuna o upravljanju djecijom imovinom i nadzorom nad
radom roditelja koji po odluci organa starateljstva imaju polozaj staralaca, a
utvrdi se veci stepen povrede interesa djeteta, organ starateljstva moze
traziti od suda da u vanparnicnom postupku odredi mjere osiguranja
(obezbjedjenja) na imovini roditelja. Sud ce ove mjere odrediti onada kada
su roditelji pricinili stetu na djecijoj imovini, kada su otudjili ili opteretili
imovinu djeteta bez odobrenja organa starateljstva ili to nisu ucinili radi
zadovoljenja potreba djeteta. Sredstva osiguranja su normirana Zakonom o
parnicnom postupku FBIH.

3. PRESTANAK RODITELJSKOG STARANJA

Odgovornosti, duznosti i prava roditelja , koja cine sadrzinu roditeljskog
staranja imaju za cilj zastitu licnih i imovinskih prava i interesa
djeteta.Roditeljsko staranje je vezano za potrebu zastite djeteta koja postoji
u vrijeme njegovog maloljetstva tj u vrijeme kada ono nema poslovnu
sposobnost i nije u stanju se samo starati o sebi. Zato ono traje samo
odredjeno vrijeme dok postoji potreba za njim a i prestaje kada dijete
stekne poslovnu sposobnost, bilo dosizanjem punoljetstva, bilo
emancipacijom odnosno kada postane sposobno da se stara o sebi, svojim
pravima i interesima. Pored ovoga, roditeljsko staranje prestaje, s obzirom
da je iskljucivo vezano za licnost djeteta i roditelja, i smrcu jednog od njih.
Prestanak roditeljskog staranja je:
1. Prestanak roditeljskog staranja punoljetstvom djeteta
Punoljetstvom djete stice poslovnu sposobnost i moze samostalno svojim
radnjama ucestvovati u pravnom prometu, odnosno svojim izjavama volje
sticati prava i obaveze.U nasem pravu punoljestvo antupa navrsenom 18
godinom zivota.S punoljeststvom djeteta rossiteljsko staranje prestaje po sili
zakona.
2. Prestanak roditeljskog staranja emancipacijom djeteta
Emancipacija je zakonom utvrdjen nacin sticanja poslovne sposobnosti prije
punoljetstva djeteta.
Postoji :
-Zakonska emancipacija-maloljetnik koji s odobrenjem suda sklopi brak, po
sili zakona stice potpunu poslovnu sposobnost.Samim tim prestaje i
roditeljsko staranje koje se vise ne moze ponovo uspostaviti iako je brak
maloljetnika prestao prije njegovog punoljetstva.
-Sudska emancipacija –maloljetnik stariji od 16godina koji je postao roditelj
moze steci poslovnu sposobnost odlukom suda donesenom u
vanparnicnom postupku.Maloljetnik ne stice poslovnu sposobnost samim
tim sto je postao vanbracni roditelj, vec tek rjesenjem suda, koje se moze
donijeti tek nakon utvrdjenja zakonom propisanih uslova.
3. Prestanak roditeljskog staranja usvojenjem
Zasnivanjem usvojenja prestaje roditeljsko staranje prirodnih roditelja i
prema usvojeniku roditeljsko staranje ostvaruju usvojioci. Posto se usvojioci
pravno smatraju roditeljima djeteta, to oni ostvaruju roditeljsko staranje
prema nijma. Od pravila o prestanku roditeljskog staranja u slucaju
zasnovanog usvojenja postoji izuzetak-Ne prestaje roditeljsko staranje ciji je
bracni partner usvojio dijete.
3. Prestanak roditeljskog staranja smrcu
Roditeljsko staranje roditelji ostvaruju samo prema svom djetetu, tako da je
ono vezano iskljucivo kako za licnost roditelja, tako i za licnost djeteta. Zbog
toga ono i prestaje u slucaju smrti jednog od subjekata roditeljskopravnog
odnosa.
4. OSTVARIVANJE RODITELJSKOG STARANJA NAKON PUNOLJETSTVA DJECE
Roditeljsko staranje u pravilu traje do punoljetstva djeteta. Punoljetstvom
dijete stice poslovnu sposobnost i u stanju je samo se starati o svojim
pravima i interesima. Od ovog pravila postoje odstupanja- svako punoljetno
dijete dostizanjem punoljetstva ne postaje sposobno da se stara o sebi, pa
mu je potrebno i nakon toga pruzati zastitu.Ovakva osoba (dijete u smislu
roditeljskopravnog odnosa, ali ne i po uzrastu) moze da se stavi pod
starateljstvo nakon sto joj se oduzme ili ogranici poslovna sposobnost, a
roditelji joj se mogu imenovati za staraoca. Interesi ove osobe ce s bolje
zastititi ako se o njoj nastave starati roditelji.Ova zastita se postize
ustanovom ostvarivanja roditeljskog staranja nakon punoljetstva djeteta.
Roditeljsko staranje se ostvaruje nakon punoljetstva djeteta ako je:
- djetetu oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost
-ako iz zakonom normiranih uzroka nije sposobno da se samo brine o svojim
pravima i interesima
- ili neposredno da ugrozava svoje ili tudja prava i interese.
U zakonu su navedeni uzroci a to su: dusevna bolest, zaostali dusevni razvoj,
prekomjerno uzivanje alkohola ili opojnih drioga ili drugi uzroci.Ti drugi
uzroci u praksi se smatraju tezi tjelesni nedostatci, zbog kojih je osoba u
vecoj mjeri ili u potpunosti zavisna od tudje pomoci. Za donosenje odluke o
ostvarivanju roditeljskog staranja nakon punoljetstva djeteta nije dovoljno
samo postojanje razloga (oduzeta ili ogranicena poslovna sposobnost
djeteta) vec je potrebno i utvrditi sposobnost roditelja za njegovo
ostvarivanje i njihov pristanak na to.
Za odlucivanje o ostvarenju roditeljskog staranja nakon punoljetstva djeteta
stvarno je nadlezanopcinski sud, a odluka se donosi u vanparnicnom
postupku.Mjesna nadleznost se odredjuje prema prebivalistu odnosno
boravistu djeteta. Roditelji zahtjev mogu podnijeti zajedno, a moze ga
podnjieti i samo jedan od njih, ukoliko sam ostvaruje roditeljsko staranje ili
se sam stara o djetetu. Organu starateljstva se pravo na pokretanje
postupka priznaje kako bi se interesi djeteta zastitili onda kada roditelji, iz
razlicitih pobuda ne koriste ovo ovlastenje, a razlozi za donosenje ove
odluke postoje.---
 Ovaj postupak je hitan i na njega treba da se primjeni odredba o obavezi
njegovog zavrsetka sto prije, a najkasnije u roku od 15 dana od prijema
prijedloga. Na rociste, na kojem se utvrdjuju cinjenice bitne za donosenje
rjesenja, sud poziva organ starateljstva i roditelje, obavezno ih saslusava te
pribavlja misljenje organa starateljstva o cjelishodnosti donosenja odluke o
ostvarivanju roditeljskog staranja nakon punoljetstva djeteta. Nakon
donosenja odluke roditelji i dalje imaju i an isti ancin vrse sve odgovornosti
duznosti i prava prema djetetu kao i prije nejgovog punoljetstva. Odluka o
ostavrivanju roditeljskog staranja nakon punljetstva djeteta djeluje erga
omnes, tako da se pravosnazno rjesenje dostavlaj maticaru radi upisa u
amticnu knjigu rosdjenih i zemljisnoknjiznom uredu nadleznog suda na cije
podrucju ta osoba ima nekretnine radi zabiljezbe u zemljisnim knjigama.

5. POJAM I SVRHA STARATELJSTVA

Starateljstvo je posebna zastita koju drustvena zajednica pruza maloljetnim
osobama bez roditeljskog staranja i punoljetnim osobama koje nisu
sposobne ili koje nisu u mogucnosti da se staraju o sebi, svojim pravima,
interesima i obavezama. Ovim osobama zastitu pruza drustvo, za razliku od
starijih pravnih sistema u kojima se njihova zastita obezbjedjivala unutar
porodice, ostvarivanjem njene zastitne funkcije. Osobe cija se zastita
osvaruje starateljstvom su:
-maloljetnici
-punoljetne osobe koje nisu sposobne da se staraju o sebi, svojim pravima
interesima i obavezama
-punoljetne osobe koje nisu, iz bilo kog razloga ,u mogucnosti da se staraju o
sebi svojim pravima interesima i oabvezama.
Svrha starateljstva je u prvom redu zastita licnosti sticenika, jer se on u
pravilu kao poslovno nesposobna osoba, ne moze da stara sam o sebi. Tek
nakon osiguranja zastite licnosti, poklanja se briga i paznja zastiti njegovih
imovinskih interesa. , tj. Imovine ukoliko je ima. Zastita sticenika, kao svrha
starteljstva, niej ista kod svih vrsta starteljstva.
-U slucaju starteljstva nad maloljetnicima, njegova je svrha zamjena
roditeljskog staranja, stto znaci da je u sredistu paznje licnost maloljetniak, a
posebno nejgovo zdravlje, odgoj, obarzovanje i ospoblajvanje za samostalan
zivot i rad.
 -Kao svrha starateljstva nad punoljetnim osobama u zakonu je odredjena
zastita licnosti i interesa ovih osoba, a narocito njihovim lijecenjem i
osposobljavanjem za samostalan zivot i rad. U ova dva slucaja starateljstvom
se pruza zastita licnosti, ali i licnih i imovinskih prava i interesa sticenika.
-Kod starateljstva za posebne slucajeve, posto je sticenik poslovno sposobna
osoba, nije potrebno stititi njenu licnost, nego je svrha starateljstva zastita
njenih prava i interesa, tj zastupanje osobe koja je sprijecena da sama stiti
svoja prava i interese. Znacaj starateljstva ukazan je Porodicnom zakonu u
kome se jedno od nacela na kojima se zasniva uredjenje odnosa u porodici
uredjuje „pruzanje starateljske zastite djeci bez rodite;jskog staranja i
odraslim osobama koje nisu sposobne same starati se o sebi, svojim pravima
, interesima i imovini.“

6. ORGAN STARATELJSTVA

Porodicni zakon FBIH je za organ starateljstva odredio centar za socijalni rad.

U kantonima i opcinama u kojima nije osnovan centar za socijalni rad,
poslove starteljstva vrsi opstinska sluzba kojoj je povjereno vrsenje tih
poslova. Zakon normira mogucnost za organ starateljstva, radi sto
uspjesnijeg obavljanja poslova starateljstva, da osnuje strucno tijelo. Ovo
tijelo, je sastavljeno od ljekara, pedagoga, psihologa, pravnika, socijalnog
radnika i drugih strucnajka, da razmatra strucna pitanja i predlaze organu
starateljstva preduzimanje pojedinih mjera starteljstva.Timski rad ovih
strucnjaka doprinosi unapredjenju starateljstva tj sto boljoj zastiti
sticenika.Kao drugostepeni organ u ovoj oblasti postupa Federalno
ministarstvo rada i socijalne politike. Mjesna nadleznost organa starateljstva
u poslovima starateljstva, se odredjuje prema prebivalistu osobe koja treba
da se stavi pod starateljstvo, a ako se ono ne moze utvrditi , onda se ide
prema njenom boravistu.Sa promjenom prebivalista sticenika mijenja se i
nadleznost organa starateljstva,pa mjesno nadlezan organ staarteljstva
postaje organ starateljstva prema njegovom novom prebivalistu. Porodicni
zakon obavezuje sve subjekte koji prizaju strucnu pomoc i zastitu clanova
porodice-centar za socijani rad(kao organ starateljstva), sud i osobu
ovlastenu za posredovanje, da medjusobno saradjuju.Pored toga normirana
je i obaveza organa starteljstva da u obavljanju poslova koji su mu povjereni
 koristi usluge zdravstvenih, socijalnih, obrazovno-odgojnih i drugih
organizacija. Zakonodavac obavezuje organ starateljstva na saradnju sa
sirokim krugom subjekata: maticarem, sudskim i drugim organima vlasti,
organima lokalne uprave , te organizacijama i ustanovama.Na sardnju je
obavezan i sa fizickim osobama-bracnim partnerom, srodnicima, drugim
clanovima domacinstva i osobama koje imaju uvid u zivotne prilike osobe
koja se stavlja pod starateljstvo.
Poslove u oblasti starateljstva organ starteljstva moze vrsiti na dva nacina a
to su:
-putem imenovanog staraoca ili
-neposredno preko strucne osobe.
Znaci moze se raditi vrsenje poslova a to su:
- neposredno
-posredno vrsenju ovih poslova.
-Neposredno vrsenje starateljstva se sastoji u tome da organ starateljstva
sam neposredno obavlja duznost staraoca.
-Posredno vrsenje starteljstva se radi onda kada organ starteljstva
cjelokupno staranje o licnosti, pravima, interesima, i imovini sticenika
provjeri staraocu koji tu duznost obavlja pod nadzorom ovog organa.
Organ starateljstva ima velik broj poslova i ovlastenja a oni se mogu
podijeliti u tri grupe:
-Neposredni poslovi (oni koje organ starteljstva obavlja onda kada
neposredno vrsi starteljstvo tj kada sam obavlja poslove koje inace obavlja
staralac imenovan sticeniku)
-Poslovi rukovodjenja organ starateljstva obavlja u vezi sa stavljanjem pod
starateljstvo i imenovanjem staraoca, kao i vrsenje i prestankom njegove
funkcije
-Poslovi nadzora i pomoci koje obavlja organ starteljstva obezbjedjuju
pravilno vrsenje starateljske funkcije, tj preventivnu zastitu sticenika.

Organ starateljstva obavlja poslove u drugim oblastima porodicnog prava to su:

- U oblasti bracnog prava

- U oblasti roditeljskog staranja
- U oblasti usvojenja
- U vezi sa smjestajem djece u drugu porodicu
- 32. Uslovi za imenovanje staraoca,
- Za staraoca se može postaviti samo lice koje posjeduje određena svojstva i
sposobnosti koie pružaju garanciju da će starateljsku dužnost uspješno obavljati Osim
utvrđenja ove opšte podobnosti, organ starateljstva treba da utvrdi da lije to lice
podobno za staranje i o konkretnom štićeniku, odnosno treba da utvrdi i njegovu
posebnu podobnost. Porodični zakon (čl. 176/2) kao pozitivno određene uslove
normira lična svojstva i sposobnost za vršenje dužnosti staraoca, te prethodni pristanak
da bude staraiac. U čl. 180. predviđa se da se za staraoca ne može postaviti: lice kome
je oduzeto roditeljsko pravo, lice kome je oduzeta ili ograničena poslovna
sposobnost lice čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika, tj. koje ne pruža
dovoljno jemstva da će štićenika vaspitati tako da bude koristan član društvene
zajednice lice od koga se, s obzirom na njegovo ranije i sadašnje ponašanje, lična
svojstva i odnose sa štićenikom i njegovim roditeljima, ne može očekivati da će
pravilno vršiti dužnost staraoca.
- 33. Vrste staralaca,
- U našem pravu klasifikacija staralaca vrši se prema više kriterija. Prema broju
štićenika prema kojima vrši dužnost staraoca, razlikuju se:
- - individualni i
- - kolektivni staralac.
- - Zavodski staralac vrši starateljsku dužnost prema svim štićenicima smještenim u
jednoj ustanovi. --Zajednički staralac obavlja starateljsku dužnost nad štićenicima
koji imaju zajedničku, nepodjeljenu imovinu
- Prema prirodi i obimu ovlaštenja razliku se:
- - matični, staralac imovine i naročiti staralac.
- - Matični staralac se postavlja svakom štićeniku, pa se može označiti i kao osnovni
staralac.
- -Staralac imovine se postavlja pored matičnog, odnosno pored zavodskog staraoca
samo onda kada za tim p.stoji potreba.
- - Posebni (kolizioni ili rearočit) staralac se postavlja štićeniku onda kada između njega
i staraoca nastane sukob interesa, odnosno kada nastane spor između njih ili kada treba
da se zaključe neki pravni posao.
- Prema trajanju starateljske funkcije staraoci se mogu podijeliti na:
- - trajne i privremene.
- - Trajni (stalni) je staralac koji se postavlja svakom štićeniku bez određivanja dužine
trajanja gjegove funkcije.
- -Privremeni staralac se postavlja za određeno, obično kraće vrijeme, licu koje
učestvuje u postupku, a samo nije u stanju zastupati svoje interese.
- 34. Dužnosti staraoca,
- Porodični zakon dužnosti staraoca normira u dva svoja dijela: u dijelu koji se odnosi
na staraoca uopšte (čl. 176-197) i u dijelu koji se odnosi na pojedine vrste starateljstva
(čl. 198- 215).Staralac je duzan savjesno se starati o licnosti,pravima, obavezama i
interesima štićenika i upravljanju njegovom imovinom.Pri izvršavanju ovih dužnosti
je obavezan cijeniti mišljenje štićenika koji je sposoban shvatiti o čemu se radi (čl
 171.)Staralac je dužan starati se o ličnosti štićenika,zastupati ga i starati se o njegovoj
imovini,obavezan je pribavljati sredstva za izdržavanje štićenika te podnosti izvještaj i
račun o radu.
- 35. Prava staraoca
- Uz sve dužnosti, na kojima i jeste težište pri vršenju starateljstva, staralac ima i
određena prava. On ima pravo na naknadu opravdanih troškova, a postoji mogućnost i
da dobije nagradu za svoj rad.
- 36. Prestanak dužnosti staraoca
- Dužnost staraoca prestaje prestankom starateljstva. Međutim, ona može prestati i
nezavisno od prestanka starateljstva, odnosno dok ono još uvijek postoji. Prema
Porodičnom zakonu dužnost staraoca prestaje u četiri slučaja.
- SMRT STARAOCA Staralac je izabran i postavljen (na osnovu svojih ličnih
kvaliteta i sposobnosti) da tu funkciju vrši lično. Stoga njegovom smrću ova funkcija
prestaje, bez mogućnosti da se prenese na njegove nasljednike. Punoljetni nasljednici
staraoca koji su živjeli s njim u zajednici obavezni su samo obavijestiti organ
starateljstva o njegovoj smrti, kako bi ovaj preduzeo potrebne mjere. Ovaj je organ,
naime, dužan bez odlaganja preduzeti mjere za zaštitu interesa štićenika do
postavljanja novog staraoca (čl. 195. PZ). Ta se zaštita može osigurati neposrednim
staranjem o štićeniku ili njegovim povjeravanjem drugom licu.
- RAZRJEŠENJE STARAOCA PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI Organ starateljstva
razrješava staraoca dužnosti ako utvrdi daje u vršenju svoje funkcije nemaran, da
zloupotrebljava svoja ovlaštenja, da se njegovim radom ugrožavaju interesi štićenika
ili ako smatra da bi za štićenika bilo korisnije da mu se postavi drugi staralac (čl. 196.
PZ). U prva tri slučaja razrješenje (smjenjivanje) staraoca je sankcija koja se izriče
prema staraocu zbog nepravilnog vršenja dužnosti dok se u posljednjoj situaciji radi o
tome da staralac savjesno i u interesu štićenika obavlja svoje obaveze, ali je organ
starateljstva utvrdio da bi neko drugo lice to uspješnije radilo, odnosno da je
sposobnije za obavljanje ove funkcije.
- RAZRJEŠENJE PO ZAHTJEVU STARAOCA Staralac svoju funkciju prihvata i
obavlja dobrovoljno, tako da od njegovog stava zavisi i njeno trajanje: on sam
odlučuje kada će je prestati vršiti. Organ starateljstva mora odmah po podnošenju
ovog zahtjeva preduzeti sve potrebne mjere za zaštitu interesa štićenika, kako bi se po
prestanku staraočeve dužnosti moglo nesmetano nastaviti pružanje starateljske zaštite.
Po prestanku dužnosti staralac je dužan podnijeti izvještaj i položiti račun o svom radu
organu starateljstva (čl. 196/3 PZ).
- 37. Prestanak starateljstva nad maloljetnim osobama,
- Starateljstvo nad maloljetnicima prestaje prestankom potrebe za ovim obliko
zaštite.Tako ono prestaje osposobljavanjem maloljetnika da se stara o
sebi,preuzimanjem roditeljskog staranja o njemu,te smrću maloljetnika.Prema članu
190.porodičnog zakonaova vrsta starateljstva prestaje sticanjem poslovne
sposobnosti,usvojenjem ili prestankom razloga zbog kojeg je stavljen pod
starateljstvo.Nakon što se donese rješenje o prestanku starateljstva,organ starateljstva
donosi rješenje o prestanku dužnosti staraoca te ga poziva da u određebnom roku
 podnese izvještaj o svom radu i o stanju štićenikove imovine i da preda imovinu na
upravljanje štićeniku odnosno roditelju.Predaja se vrši u prisustvu
staraoca,štićenika,odnosno roditelja i predstavnika organa starateljstva (član185.)

38. Oduzimanje i ograničenje poslovne sposobnosti

Porodični zakon (čl. 13) kao razlog za oduzimanje poslovne sposobnosti normira
nesposobnost lica da se samo brine o sebi, svojim pravima i interesima. Ovo rješenje težište
stavlja na posljedicu, pa ne navodi uzroke koji dovode do nje. Nadležni organ treba da utvrdi
ovu nesposobnost, a pritom je bez uticaja razlog koji ju je prouzrokovao.

Do oduzimanja poslovne sposobnosti mogu dovesti:

 duševna bolest,
 duševna nerazvijenost,
 prekomjerno uživanje alkohola i droga,
 senilnost i
 drugi razlozi.

O oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti rješava sud u vanparničnom postupku. Ovaj je

postupak uređen Zakonom o vanparničnom postupku (čl. 29-44.).

Stvarno nadležan za vođenje ovog postupka je opštinski sud, dok je mjesno nadležan sud na
čijem području lice kome se oduzima (ili vraća) poslovna sposobnost ima prebivalište,
odnosno boravište (čl. 31. ZVP). Ovaj je postupak hitan. Mora se završiti što prije, a
najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema prijedloga (čl. 29/2 ZVP).

Prijedlog za njegovo pokretanje mogu podnijeli:

(1)organ starateljstva,

(2)javni tužilac,

(3)bračni drug, dijete i roditelj lica za koje se predlaže oduzimanje, odnosno vraćanje
poslovne sposobnosti,

(4)djed, baba, brat, sestra, unuci i druga lica koja trajno žive u istom porodičnom domaćinstvu
sa tim licem,

(5)lice kome se oduzima ili vraća poslovna sposobnost ako ono može shvatiti značaj i pravne
posljedice svog prijedloga i

(6)druga lica ako je to predviđeno zakonom.

Pored toga, sud može i po službenoj dužnosti pokrenuti ovaj postupak (čl. 30. ZVP).

39. Kolizioni staralac

POSEBNI (KOLIZIONI) STARALAC

Posebni staralac se postavlja u slučaju kada se vodi spor ili kada treba da se zaključi pravni
posao između zakonskog zastupnika (roditelja, usvojioca, staraoca) i djeteta, odnosno
štićenika.

U tim slučajevima, a i u ostalim u kojim su njihovi interesi u suprotnosti, upravo zbog

prisutnog sukoba interesa, zakonski zastupnik ne može zastupati to lice.

Za svaki takav konkretan slučaj zastupanom licu se postavlja posebni (ili kolizioni ili naročiti)
staralac (21. 212/1 i 2), čija se dužnost iscrpljuje okončanjem spora, odnosno zaključenjem
pravnog posla za koji je postavljen..

40. Staralac stranom državljaninu

STARALAC NAD STRANIM DRŽAVLJANINOM

Organ starateljstva preduzima potrebne mjere za zaštitu ličnosti, prava i interesa stranog
državljanina samo za određeni period, odnosno samo za vrijeme dok organ države čiji je on
državljanin ne donese potrebnu odluku i ne preduzme određene mjere.

Ova mogućnost postoji samo ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno (čl. 213.
PZ).

O nastaloj potrebi pružanja zaštite stranom državljaninu obavještava se organ starateljstva

države čiji je državljanin.

41. Staralac teško bolesnoj i nemoćnoj osobi

STARALAC TEŠKO BOLESNOM I NEMOĆNOM LICU

Ukoliko ovakvo lice nije lišeno poslovne sposobnosti i po tom osnovu stavljeno pod
starateljstvo, a ni samo nije imenovalo punomoćnika, organ starateljstva će mu postaviti
posebnog staraoca.

Radi se uglavnom o licima koja boluju od teže bolesti koja ih veže za postelju ili imaju više
težih fizičkih defekata (npr. sljepoća i gluhonijemost) koji ih čine nesposobnim da se staraju o
svojim pravima i interesima.

Ako ovakvo lice ovlasti punomoćnika da ga zastupa, prestaje potreba za starateljstvom, pa

ono prestaje.

42. Staralac začetka

STARALAC ZAČETKA

Začetom djetetu se priznaju određena prava, odnosno ono se, kad je to u njegovom interesu,
smatra rođenim. Tako je nasciturus, ukoliko se živ rodi, zakonski nasljednik, a može mu biti i
priznato vanbračno očinstvo.

U ova dva slučaja nasciturusu se postavlja staralac, čija dužnost traje dok postoji potreba
zaštite njegovih interesa.

43. Staralac postavljen od suda.

Postavljanje staraoca od suda a ne organa starateljstva, predviđaju i propisi izvan porodičnog

prava.

Tako Zakon o nasljeđivanju normira mogućnost postavljanja staraoca:

 nasljedniku nepoznatog prebivališta (čl. 225),

 staraocu zaostavštine čiji su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta (čl. 132),
 staraoca nerođenom djetetu (čl. 221) i
 ostavini koja je na zahtjev povjerilaca odvojena od imovine nasljednika (čl. 144).
Zakon o vanparničnom postupku reguliše postavljanje staraoca nestalom licu da ga zastupa u
postupku koji se vodi radi njegovog proglašenja umrlim, ili radi dokazivanja njegove smrti
(čl. 65/1).

Zakon o parničnom postupku (čl. 84) i Zakon o upravnom postupku (čl. 55) normiraju
mogućnost da sud pred kojim se vodi postupak postavi staraoca licu protiv kojeg se vodi taj
postupak.
Zakon o izvršnom postupku predviđa da stranki koja umre u toku izvršnog postupka ili čiji
zakonski zastupnik umre, ako joj nasljednici nisu poznati ili nije poznato njihovo boravište,
sud bez odlaganja postavlja privremenog staraoca (čl. 31).