Archibald Joseph Cronin

Citadela

PRVA KNJIGA
Savjest
Prvi dio
1.

Jednog poznog popodneva, godine 1924, jedan mladiæ u pohabanom odijelu gledao je ukoèenim pogledom kroz prozor
odjeljenja treæeg razreda gotovo praznog vlaka koji je dolazio iz Swansea i s mukom se probijao kroz dolinu Penowel.
Manson je dolazio sa Sjevera: iako je cijeli taj dan putovao, mijenjajuæi vlak u Carlisleu i u Shrewsburyju, posljednji dio
tog dosadnog putovanja u Južni Wales još više ga je uzbuðivao razmišljanjem o izgledima njegove službe, prve u njegovoj
medicinskoj karijeri, u toj èudnoj, izoblièenoj zemlji.
Napolju, izmedu planinskih lanaca koji su se dizali s obje strane jednotraène željeznièke pruge, lila je teška kiša. Planinski
vrhovi bili su skriveni u sivoj pustoši neba, ali njihove strane, izbrazdane rudarskim oknima, ocrtavale su se crne i djaðene,
uprljane velikim gomilama šljake po kojima je tumaralo nekoliko prljavih ovaca u pustoj nadi za pašom. Nijednog žbuna,
nijedne vlasi rastinja. Drveæe je, u sutonu koji je nastajao, lièilo na izgladnjele i zakržljale sablasti. Iza jedne krivine bljesnu
crven bljesak neke livnice gvožda, osvijetlivši dvadesetak radnika, golih do pojasa, napetih trupova, ruku podignutih da
udare. Mada je prizor brzo išèezao iza razbacanih gornjih postrojenja nekog rudnika, osjeæanje snage je
ustrajalo, napeto i živo. Manson je duboko udahnuo. Osjetio je, kao odgovor, iznenadnu i neobuzdanu radost, val poleta,
koji kao da su mu odjednom ulili nada i obeæanje buduænosti.
Pola sata kasnije, kad lokomotiva dašæuæi uðe u Drineffy, posljednji gradiæ u dolini i svršetak željeznièke pruge, mrak je
veæ bio pao, pojaèavajuæi neobiènost i udaljenost onog kraja. Najzad stiže. Zgrabivši svoju torbu, Manson iskoèi iz vlaka i
poðe hitno peronom, gledajuæi željno ne bi li ugledao kakav znak dobrodošlice. Kod staniènog izlaza, ispod jedne svjetiljke
koju je njihao vjetar, èekao je jedan starac žuta lica u kišnoj kabanici koja je lièila na spavaæu košulju i s èetverougaonim
šeširom na glavi; pogledao je Mansona znalaèki i prozborio mrzovoljnim glasom:
"Novi pomoænik doktora Pagea?"
"Taèno. Doktor Manson, Andrew Manson."
"Hm! Ja sam Thomas. Obièno me zovu ÈièaThomas, bestraga im glava! Tamo je dvokolica. Uskaèite, ako ne mislite da
plivate!"
Manson ubaci svoju torbu i popne se u rasklimanu dvokolicu iza visokog crnog mršavog konja. Thomas se popne za njim,
uze dizgine i oslovi konja:
"Naprijed, Taffy!"
Povezoše se kroz gradiæ, koji, ma koliko se Andrew upinjao da mu nazre konture, odavaše samo, kroz lijevanje kiše,
zamagljenu hrpu niskih sivih kuæa poredanih ispod visokih i uvijek prisutnih planina. Nekoliko trenutaka stari konjušar nije
prozborio ni rijeèi, veæ je i dalje, ispod oboda svog prokislog šešira, bacao pesimistièke poglede na Andrewa. Nije nimalo
lièio na nalickanog koèijaša nekog Ijekara kome dobro ide, veæ je naprotiv, smežuran i aljkav, zaudarao sve vrijeme
zadahom ustajale masti. Najzad progovori:
"Vi ste, kanda, tek položili ispite, zar ne?"
Andrew potvrdi.
"Znao sam ja to." ÈièaThomas pljunu. Ovaj uspjeh uèinio ga je sklonijim ozbiljnom razgovoru. "Posljednji pomoænik
otišao je prije deset dana. Oni obièno ne ostaju dugo."
"A zašto?" Uprkos zebnji, Andrew se smiješio.
"Pa, prvo i prvo, izgleda da poso nije baš lak "
"A drugo?"
"Vidjet æete ve i sami!" Trenutak kasnije Thomas podiže biè i, kao što bi kakav vodiè pokazivao neku divnu katedralu,
ukaza na kraj jednog reda kuæa odakle je, kroz mali osvijetljeni ulaz, izbijao oblak pare.
"Vite ono tamo! To je naš duæan. Moj i gospodin. Prodajemo pržen krumpir s ribom. Pržimo dvaput nedjeljno." Neko
skriveno zadovoljstvo bilo mu je iskrivilo dugu gornji usnu. "I vi æete, kanda, uskoro biti naša mušterija!"
Na tom se mjestu glavna ulica svršavala. Zaokrenuli su u jednu kratku džombastu boènu ulicu i truckali se preko neke
ledine, dok najzad ne dodoše na uzan puteljak koji je vodio jednoj kuæi što je, iza tri èileanska bora, stajala izdvojena od
susjednih redova. Na vratima je bila ploèa s imenom mjesta "Bryngower".
"Tu smo", reèe Thomas i zaustavi konja.
Andrew side. Èas zatim, dok se na ulazu pribirao, odjednom se spoljna vrata otvoriše naglo, i on se nade u osvijetljenom
predsoblju u kojemu ga doèeka bujicom dobrodošlice jedna oniska, punaèka, nasmijana žena èetrdesetih godina, svijetla lica
i svijetlih žmirkavih oèiju.
"Gle! Gie! Vi ste, bez sumnje, doktor Manson. Uðite, dragi doktore, uðite! Ja sam gospoda Page, doktorova žena. Nadam
se, svakako, da se niste
mnogo umorili na putu. Baš mi je milo što vas vidim. Dolazilo mi je da izludim otkako nas je ostavio onaj grozni èovjek
koga smo ranije imali. Da ste ga samo vidjeli! Prava propalica to vam ja mogu reæi. Oh! Ali, svejedno, sad glavno je da ste
došli! Hajdete, ja æu vas povesti u vašu sobu."
Andrewova soba bila je jedna mala odaja na prvom spratu, s mesinganim krevetom, s niskim žutim ormarom, s ladicama i
stoèiæem od bambusa, s umivaonikom i vrèem na njemu. Gledajuæi naokolo po sobi, dok su ga njene crne i sitne oèi
posmatrale ispitivaèki, on reèe, spreman na uètivosti:
"Izgleda vrlo udobna soba, gospoðo Page."
"Da, zar ne?" Ona se nasmiješila i materinski ga potapšala po ramenu. "Vi æete se ovdje sjajno osjeæati, dragi doktore.
Budite samo prema meni pažljivi, pa æu i ja biti pažljiva prema vama: kratko, jasno i pošteno, zar ne? A sada hajdete odmah
da vas predstavim doktoru." Zastala je gledaju,æi ga stalno ispitivaèki i trudeæi se da saèuva nemaran, obièan ton. "Ne
znam da li sam vam to u pismu spomenula, ali u posljednje vrijeme doktor se ne osjeæa baš najbolje."
Andrew je pogleda iznenaðeno.
"Oh, nije ništa naroèito", nastavi ona brzo, prije nego što je on mogao išta da progovori. "Leži veæ nekoliko nedjelja. Ali
ozdravit æe uskoro. U to nemojte da sumnjate".
Zbunjen, Andrew pode za njom do kraja hodnika, gdje ona otvorivši jedna vrata, uzviknu veselo:
"Evo, došao je doktor Manson, Edvarde, naš novi asistent. Hoæe da te pozdravi."
Kad je Andrew ušao u odaju, dugu spavaæu sobu sa spuštenim zavjesama, u kojoj je tinjala vatra u kaminu, Edvard Page
okrene se polako u postelji; izgledalo je da je pri tom uèinio veliki napor. Bio je
to krupan, košèat èovjek, možda šezdesetih godina, oštrih crta i umornih, svijetlih oèiju. Na cijelom mu izrazu bio je otisnut
peèat patnje i neke vrste umorne trpeljivosti. Svjetlost petrolejke koja mu je bila obasjala uzglavlje, otkrivala mu je jednu
polovinu bezizraznog, voštanog lica. Lijeva polovina njegova tijela bila mu je uzeta, a lijeva mu se šaka, ležeæi na šarenom
pokrivaèu, bila zgrèila. Primijetivši te znakove žestokog i ne baš skorašnjeg udara, Andrew se zaprepasti. U odaji je bila
neugodna tišina.
"Nadam se da æe vam se ovdje svidjeti", primijeti najzad doktor Page, izgovarajuæi rijeèi sporo i pomalo nerazgovjetno "i
da vam praksa neæe biti prenaporna. Vi ste mlad èovjek."
"Navršio sam upravo dvadeset i èetiri godine, gospodine", reèe Andrew zbunjeno. "Priznajem, ovo mi je prva služba, ali ja
se ne plašim rada."
"Eto vidiš, Edvarde", zraèila je gospoða Page, "zar ti nisam rekla da æemo sa slijedeæim asistentom biti bolje sreæe?"
Pageovo lice kao da utonu u još dublju nepokretnost. On se zagleda u Andrewa i onda, kao da ga ništa više ne zanima,
prozbori umorno:
"Nadam se da nas neæete ostaviti."
"Bože blagi!" uzviknu gospoða Page. "Što ti pada na um!" Onda se okrete Andrewu pravdajuæi, s osmijehom na licu, svoga
muža: "To on kaže samo zato što je danas malèice neraspoložen. Ali on æe se uskoro pridiæi, pa na posao! Zar ne, pilence
moje?" Nagnuvši se, ona poljubi srdaèno svoga muža. "Eto tako! Annie æe ti donijeti veèeru èim mi budemo gotovi.".
Page ne odgovori ništa. Skamenjen izgled njegova lica kao da mu je bio iskrivio usta. Zdrava ruka tražila mu je knjigu koja
je ležala na stoèiæu pored postelje. Andrew proèita naslov: Divlje ptice Evro
tlje no ito je uzeti èovjek poèeo da èita, on 1.1 jc razgovor završen.
K.ul jc sišao na veèeru, njegove su misli bile boliiii pometcne. On je bio potražio to mjesto na osnovu jcdnog oglasa u
Lancetu. U prepisci, do koje je zatim bilo došlo izmeðu njega i gospoðe Page, nije bilo uopæe pomena o bolesti doktora
Pagea. A Page je bio bolestan, jer nije moglo biti sumnje u ozbiljnost moždanog krvarenja koje ga je bilo onesposobilo.
Proæi æe mjeseci prije no što on opet bude sposoban za rad, ako uopæe to ikad više i bude.
Andrew potisnu silom iz svog uma te slutnje. Bio je mlad, snažan pa nije imao ništa protiv viška poslova koje mu je bolest
doktora Pagea mogla da nametne. Doista, u svom oduševljenju, odjednom zaželje da dobije èitavu bujicu poziva.
"Sretni ste, dragi doktore", primijeti gospoða Page kad upade veselo u trpezariju. "Možete odmah da bacite nešto u kljun.
Veèeras nema klinike. Dai Jenkins je obavio sve preglede."
"Dai Jenkins?"
"Da, on je naš laborant", reèe gospoða Page nemarno. "Okretan mali èovo. I poslušan, bogme. Neki ga zovu èak mali
doktor, mada se on, razumije se, ne može porediti s doktorom Pageom. Posljednjih deset dana on vrši sve preglede na
klinici, pa i vizite."
Andrew je opet pogleda zapanjeno. Sve što mu je bilo reèeno, sva upozorenja koja je bio dobio u pogledu sumnjive
ljekarske prakse u tim udaljenim velškim dolinama, sinuše mu u sjeæanju. I opet ga stade napora da ušuti.
Gospoða Page sjedila je u proèelju stola, ledima okrenuta vatri. Kad se udobno uglavila u stolicu s jastuèetom, ona uzdahnu
u prijatnom raspoloženju i strese malo zvonce koje je stajalo pred njom. Jedna
sredovijeèna služavka, blijeda i dobro umivena lica, unese veèeru, pogledavši pri tom kradomice Andrewa.
"Hajde, Annie", uzviknu gospoða Page, mažuæi maslom krišku meka hljeba i puneæi njom usta, "ovo je doktor Manson."
Služavka ne odgovori ništa. Uzdržano i nijemo posluži Andrewa tankim odreskom hladna kuhana mesa. Za gospoðu Page,
medutim, bio je tu vreo biftek s lukom i boca piva. Kad je podigla poklopac sa svoje naroèite zdjele i zasjekla u soèno meso,
voda joj poðe na usta u oèekivanju zalogaja, i ona objasni:
"Nisam bogzna šta ruèala, doktore. Osim toga moram da pazim i na dijetu. Malokrvnost. Zato moram gutnuti i po koji
gutljaj piva "
Andrew je snažno žvakao vlaknasto meso i pio hladnu vodu. Poslije trenutne uvrijedenosti trebao je da savlada svoj osjeæaj
smiješnog. Njena lažna invalidnost bila je tako uoèljiva da je s mukom uspijevao da suzbije neodoljiv nagon za smijehom.
Za vrijeme objeda gospoda Page jela je svojski, pritom je malo govorila. Najzad, natopivši hljeb istopljenom mašæu, s
biftekom bi gotova i, mljacnuvši usnama poslije posljednjeg gutljaja pive, zavali se u stolicu, dišuæi pomalo otežano,
zajapurenih i svijetlih okruglih obraza. Sad je izgledala raspoložena da æaska za stolom, sklona da se povjerava, a možda i
da, na svoj smjeli i drski naèin, pokuša da ocijeni Andrewa, da vidi "koliko je težak".
Promatrajuæi ga, vidjela je u njemu mršava, nespretna mladiæa, prilièno oštrih crta, visokih jagodica, pravilne vilice i
plavih oèiju. Njegove su oèi, kad bi ih podigao, gledale i pored nervozne zategnutosti njegova èela, neobièno staloženo i
ispitivaèki. Mada ga Blodwen Page nije još pobliže poznavala, ona je u
tome èasu vidjela u njemu tipièan keltski tip. Iako je njegovu licu priznavala krepkost i živu inteligenciju, njoj je najviše
godilo to što je bez prigovora primio mršav odrezak mesa, star tri dana, a suh poput potpetice. Razmišljala je o tome kako,
iako izgleda izgladnio, ipak neæe biti teško hraniti ga.
"Uvjerena sam da æemo se nas dvoje odlièno slagati", objavi ona ponovo veselo, Èisteæi ziibe ukosnicom. "Pa treba i meni
jednom da se nasmiješi sreæa, bar za promjenu!" Smekšavši se ona mu stade da prièa o svojim nevoljama i u nejasnim mu
crtama prikaza Ijekarsku praksu svoga muža i svoj položaj. "To je bilo grozno, dragi doktore. Vi to ne znate. Nešto bolest
doktora Pagea, pa zli i nevaljali asistenti u kuæu se ne unosi ništa, a iznosi se sve pa . Ali vi to neæete vjerovati! Pa muke
što sam imala dok sam odobrovoljila upravnika rudnika i radnièke povjerenike preko njih, znate, isplaæuje se ljekarima
novac za praksu, onoliko koliko ga ima", dodade ona žurno. "Ovako vam to ide u Drineffv: Društvo ima na svom spisku tri
ljekara, ali je, upamtite, doktor Page najbolji meðu njima. Osim toga koliko je on vremena ovdje! Blizu trideset godina, pa
èak i više, a to je nešto ja bar tako mislim! Tako, dakle: ova tri ljekara mogu uzeti sebi koliko hoæe asistenata doktor Page
ima vas, a doktor Nicholls ima nekog nazoviIjekara Dennvja ali asistenti nisu nikad na spisku Društva. U svakom sluèaju,
kao što rekoh, Društvo oduzima toliko i toliko od nadnice svakog radnika zaposlenog u rudnicima, pa se tako isplaæuju
ljekari sa spiska, veæ prema tome koliko se ljudi prijavilo kome ljekaru."
U naporu svoje neukosti i pretovarena želuca, ona zastade u svom izlaganju.
"Èini mi se da shvaæam organizaciju posla, gospoðo Page."
"E, pa onda!" nasmija se ona veselo. "O tome više ne treba da lupamo glavu. Sve što imate da upamtite to je da vi radite za
doktora Pagea. To je glavno, doktore. Ne zaboravite samo to da vi radite za doktora Pagea, pa æemo se nas dvoje odlièno
slagati."
Manson je šutio, ali je imao utisak da ona pokušava da izazove u njemu samilost i da uspostavi svoju prevlast nad njim, a
sve pod vidom neusiljene srdaènosti. Možda je ipak osjetila da se suviše zatrèala. Bacivši pogled na sat, ona se ispravi i
zadjenu ukosnicu u masnu crnu kosu. Onda ustade. Glas joj se bio izmijenio, bio je postao gotovo presudan:
"Uzgred reèeno, zvao je broj 7 Glydar Place. Zvali su još poslije pet. Najbolje æe biti da to odmah svršite."
2.
Andrew poðe odmah da posjeti bolesnika, osjeæajuæi se èudno, kao da mu je odlaknulo. Bio je sretan što mu se ukazala
prilika da se oslobodi neobiènih i protivrjeènih emocija koje su ga bile obuzele od dolaska u Bryngower. U njemu se veæ
bio javio zraèak sumnje u pogledu toga kako æe ga Blodwen Page iskoristiti da sam vodi praksu svog onesposobljenog šefa.
Nalazio se u èudnom položaju, veoma razlièitom od svih onih romantiènih slika koje je nekad njegova fantazija stvarala. Pa
ipak, na kraju krajeva, mislio je on, ono što je važno to je njegov rad, a sve drugo, uporeðeno s tim, neznatno je i
beznaèajno. Èeznuo je za radom. Neosjetno užurba korak, razdragan pomišlju da je to njegov prvi, da, njegov prvi bolesnik.
Još je kišilo kad prijeðe prljav komad zemljišta i
udari ulicom Chapel, pravcem kojim ga je bila maglovito uputila gospoda Page. Dok je išao kroz mrak, varošica se pred
njim uoblièavala. Duæani i crkvice Zion, Chapel, Hebron, Bethel, Betsvda, bio je prošao pored tuceta njih pa onda velika
nabavljaèka zadruga i filijala banke Western Counties sve tako duž glavne ulice, koja je ležala duboko u dnu doline.
Osjeæaj kao da je zakopan, duboko dolje u toj planinskoj pukotini, èudno ga je gušio. Na ulici je bilo malo svijeta. S obje
strane ulice Chapel, pod pravim uglovima, prolazili su pored njega redovi i redovi radnièkih kuæa s plavim krovovima. S
one strane, pod klisurom, ispod bljeska koji se kao ogromna lepeza širio u neprozraèno nebo, nalazio se rudnik hematita
"Bleneli" sa svojim postrojenjima.
Stigavši do broja 7 Glydar Placea, pokuca zadihan na vrata i odmah bi uveden u kuhinju, gdje je, pozadi, u ložnici, ležala
bolesnica. Bila je to mlada žena, žena jednog pudlera èelika po imenu Williamsa. Kad je prišao postelji, srce mu je snažno
tuklo, i on neodoljivo osjeti znaèaj toga èasa, istinske polazne taèke njegova života. Kako je on nekad, u svojoj mašti
zamišljao taj èas, dok je, u gomili studenata, posmatrao kakvu demonstraciju u odjeljenjima prof. Lamplougha! Sad tu nije
bilo drugova da ga sokole ni lakog razlaganja. Bio je sam, s bolesnicom pred sobom, èijoj bolesti treba da postavi dijagnozu
i sam da je lijeèi, bez ièije pomoæi. Obuzet strepnjom osjeti odjednom da je uzrujan, da je neiskusan, da je potpuno
nespreman za takav zadatak.
Dok je bolesnièin muž, stajao u njegovoj blizini, on je s krajnjom brižljivošæu pregledao bolesnicu u onoj zbijenoj, loše
osvijetljenoj odaji s kamenim podom. Sumnje nije bilo, žena je bila bolesna. Žalila se na nesnosnu glavobolju. Temperatura,
bilo, jezik sve je govorilo o bolesti, ozbiljnoj bolesti. Ali kakva
je to bolest bila? Napetih živaca, Andrew postavi sebi to pitanje dok ju je po drugi put pregledavao. Njegov prvi bolesnik!
Oh, bio je on svjestan da je pretjerano zabrinut! Ali zamislimo da napravi kakvu omašku, kakvu užasnu pogrešku? I još
gore: zamislimo da se osjeti nesposobnim da postavi dijagnozu? Ništa mu nije bilo promaklo. Ništa. Pa ipak, on se još
uvijek muèio da nade neko rješenje problema, upinjao se da svrsta simptome pod zaglavlje neke priznate bolesti. Najzad,
svjestan da svoja istraživanja ne smije više da razvlaèi, on se polako uspravi i sklapajuæi stetoskop, ušeprtlja se da naðe
rijeèi:
"Da li je imala nazeb?" upita gledajuæi u pod.
"Da, zaista", odgovorj revnjivo Williams koji je izgledao uplašen za vrijeme tog ponešto dugog pregledar. "Prije trièetiri
dana, doktore. Bio sam uvjeren da je nazebla."
Andrew klimnu glavom, upinjuæi se da u sebi stvori samopouzdanje koje nije osjeæao. On promrmlja: "Uskoro æe sve biti
dobro. Dodite u dispanzer kroz pola sata. Dat æu vam boèicu medicine."
On se oprosti od njih i oborene glave, razmišljajuæi oèajno, uputi se umorno prema dispanzeru, jednoj oronuloj baraci koja
se nalazila na ulazu u Pageov sokak. Ušavši u baraku, on upali gasno osvjetljenje. Koraèajuæi tamoamo pored plavih i
zelenih boca što su se nalazile na prašljivim policama, naprezao je svoj um kao da pipa u mraku. Nema nikakvih naroèitih
simptoma. Mora biti pa da, u pitanju je zacijelo obièan nazeb. Ali u sebi je bio svjestan da nije u pitanju nazeb. On jauknu
u ogorèenju, ljutit i zaprepašæen svojom vlastitom nedovoljnošæu. Morao je, i protiv svoje volje, da oklijeva. Prof.
Lamplaugh, kad bi u svojim odjeljenjima naišao na kakav nejasan sluèaj, imao je jednu malu finu formulu:
P. N. P. pifekcija nepoznatog postanja to nije obavezivalo, a bilo je taèno i još tako lijepo i nauèno zvuèalo!
Ojaðen, Andrew uze iz pregrade ispod tezge jednu bocu od šest unèa i poèe, mrk od pribranosti, da sprema neki lijek protiv
groznice. Salitra, salicilat sode, gdje je, do ðavola, salicilat sode? Aha, evo ga! Pokušao je da se razvedri razmišljanjem da
su sve to sjajne, odliène droge koje æe sigurno djelovati dobro i od kojih mora da padne temperatura. Prof. Lamplauhg je
èesto izjavljivao da nema droge èija je vrijednost tako opæa kao što je salicilat sode.
Taman je bio svršio da spravlja lijek i veæ je ispisivao uputstva s blaženim osjeæanjem uspjeha, kad zvon(c) oštro zazvoni,
spoljna se vrata naglo otvoriše i unutra ušeta omalen, sriažno graðen èovjek crvena lica, tridesetih godina, praæen psom.
Zaèas nastade tišina: crnomrki melez èuènu na blatnjave zadnje noge, a došljak, odjeven u staro odijelo od konèane kadife,
u dugim èarapama i potkovanim cipelama, zaogrnut preko ramena prokislom kabanicom od voštanog platna, stade da mjeri
Andrewa od glave do pete. Njegov glas, kad je prozborio, bio je uètivo ironièan i dosadno otmjen.
"Prolazeæi ovuda, opazio sam svjetlost u prozoru pa rekoh da svratim i da vam poželim dobrodošlicu. Ja sam Denny,
asistent uvaženoga doktora Nichollsa, L. D. A. To vam je, ako niste znali, Licencie Društva apotekara, najljepša titula znana
bogu i ljudima."
Andrew ga je gledao u nedoumici. Philip Denriy uze cigaretu iz jednog zgužvanog paketiæa, upali je, baci žigicu na pod i
koraknu drsko prema Andrewu. Uzevši bocu s lijekom, proèita adresu i uputstva, ot
groznica
èepi je, pomirisa, opet je zaèepi, spusti je na tezgu, a crveno mu namæorasto lice poprimi izraz vajne zadivljenosti.
"Sjajno! Dali ste se odmah na rad! Po jednu kašiku svaki tri sata. Bože blagi, kako je utješno vidjeti opet sve te stare
varancije! Ali, doktore, zašto ne tri puta dnevno? Ne mislite li da po strogom pravovjerju lijek treba da se spušta niz jednjak
tri puta dnevno?" A zatim nastavi, još uvredljivije, u svom lažno povjerljivom tonu. "A sada, recite mi, doktore, šta je to?
Salitra, sudeæi po mirisu. To vam je èudesan lijek, dobra stara salitra. Èudesan, èudesan, moj dragi doktore! Protiv
nadimanja, nadražujuæi, dobar za mokrenje i može ga se popiti èitave boce. Sjeæate li se kako ono piše u maloj crvenoj
knjižici? Kad niste sigurni, dajte salitru... ili malo joda? Gle, gle, izgleda da sam zaboravio neke od najvažnijih principa."
Opet je u drvenoj baraci bila tišina koju je remetilo samo dobovanje kiše po limenom krovu. Odjednom se Denna nasmija
smetenom izrazu mladog ljekara i upita ga podrugljivo:
"Na stranu nauku, doktore, ali mogli biste da zadovoljite moju radoznalost. Zašto ste došli ovamo?"
Sad je veæ i Andrewu bilo dosta, i on odgovori nabusito:
"Imao sam namjeru da pretvorim Bleneli u ljeèir lište u neku vrstu zraène banje, razumijete?"
Denny se opet nasmija. Njegov je smijeh zvuèao kao uvreda, i Andrew poželje da ga udari. "Duhovito, vrlo duhovito, dragi
doktore. Pravi škotski humor. Na žalost, ne mogu da preporuèim ovdašnju vodu kao idealno podesnu za banju. A što se tièe
gospode ljekara moj dragi doktore, oni su vam, u ovoj dolini, rita i ološ jedne uistinu sjajne i plemenite profesije."
"Ubrajate li tu i sebe?"
"Upravo tako!" klimnu glavom Denny. Ušutje èaskom i stade da posmatra Andrewa ispod svojih pepeljastih obrva. Zatim
prestade da ga gleda podnigljivo, ironièno, a ružne mu crte primiše opet mrgodan izraz. Njegov ton, iako ogorèen, bio je sad
ozbiljan. "Èujte, Mansone! Ja znam da ste vi ovdje tek na prolazu za ulicu Harlev, ali, dok ste tu, treba da znate jednu ili
dvije stvari koje se odnose na ovo mjesto. U njemu nije baš sve saobrazno s najboljim tradicijama romantiène prakse. Nema
bolnice, nema ambulante, nema rendgena, nema nièega. Ako treba da napravite operaciju, morat æete je uèiniti na
kuhinjskom stolu. Poslije toga oprat æete se u slivniku u kom se peru sudovi. O sanitarnom ureðenju i da ne govorim. U
suho ljeto djeèica umiru kao muhe od djeèje kolere. Page, vaš gazda, bio je valjan stari ljekar, ali njega je uredila ona
njegova kuèka Blodwen, i s njim je zauvijek svršeno. Moj gospodar Nicholls je pohlepna babica što samo juri za parama.
Bramwell, Srebrni Kralj, zna samo nekoliko ganutljivih recitacija i Psalme Salomonove. Što se pak mene tièe, bolje æe biti
da sam preduhitrim vesele novosti ja pijem kao smuk. Oh, i Jenkins, vaš pitomi magister, taj vam uzgred vodi lijepu malu
trgovinu olovnim pilulama za ženske bolesti. Eto, to vam je, otprilike, sve. Hajde, Hawkinse, idemo". On pozva meleza i
uputi se inuèno prema vratima. Tu zastade: pogled mu je opet šetao izmeðu boce na tezgi i Mansona. Glasom bezbojnim i
potpuno ravnodušnim reèe mu: "Uzgred da vam kažem, da sam na vašem mjestu, ja, bih u Glvdar Placeu pogledao nije li
možda u pitanju trbušni tifus. Neki sluèajevi nisu naroèito tipièni."
"Ping" zazvoni opet zvono na vratima. Prije nego što je Andrew mogao išta da odgovori, dr. Philip Denny i Hawkins
išèezoše u kišnu noæ.
3.
Te noæi Andrew je spavao rðavo, ali ne zbog gukava vunena dušeka, veæ zato što je u njemu rasla zabrinutost za bolesnicu
u Glvdar Placeu. Da ne boluje ona možda od trbušnog tifusa? Dennvjeve posljednje rijeèi bile su pobudile u njemu nove
sumnje i u njegovu i inaèe neizvjesnom umu izazvale nova strahovanja. Bojeæi se da nije previdio kakav važan simptom, on
se s mukom uzdrža da ne ustane u cik zore i ode da ponovo posjeti bolesnicu. Zaista, dok se kroz dugu i besanu noæ
bacakao i preturao po postelji, dolazilo mu je da se pita; ima li on uopæe pojma o medicim?
Mansonova narav bila je neobièno bujna; vjerojatno ju je bio naslijedio od svoje majke, koja je bila Škotlanðanka pa je u
svom djetinjstvu posmatrala iz svoje kuæe u Ullapoolu igru sjeverne svjetlosti na mraznom nebu. Njegov otac, John
Manson, mali farmer u Fifeshireu, bio je trezven, radan i uredan èovjek. Ali posao sa zemljom nikad mu nije išao za rukom,
i kad je, u posljednjoj godini rata, poginuo, njegovo malo imanje ostalo je u bijednom stanju. Godinu dana Jessie Manson
borila se da održi farmu kao mljekaru, pa je èak i sama raznosila mlijeko na svojim kolicima kad bi vidjela da je Andrew
suviše zauzet svojim knjigama. I onda joj se kašalj, koji je ona godinama podnosila ne sluteæi ništa, pogoršao, i ona je
odjednom podlegla pluænoj bolesti koja pustoši medu ljudima nježne kože i crne kose.
U osamnaestoj godini Andrew se našao sam. Bio je student prve godine na univerzitetu Sv. Andrewa i imao stipendiju od
èetrdeset funti godišnje, a inaèe je bio bez pare u džepu. Njegov je spas bila zadužbina Glen, tipièna škotska ustanova, koja
je u naivnoj terminologiji pokojnog Sir Andrewa Gleda pozivala
valjane, a siromašne studente, koji su na krštenju dobili ime Andrew, da se obrate za pozajmicu koja nije smjela biti veæa
od pedeset funti godišnje kroz pet godina, s time da se obavežu da æe pozajmljenu svotu savjesno i pošteno vratiti po
završenim studijama.
Zadužbina Glen omoguæila je Andrewu da, pored nešto malo gladovanja, koje je on veselo podnosio, završi ostatak svojih
studija u Sv. Andrewu, pa onda i u Medicinskoj školi u gradu Dundeeu. Zahvalnost prema zadužbini, udružena s nesnosnim
osjeæanjem poštenja, natjerala ga je da pohita u Južni Walles gdje tek promovirani ljekari mogu da doðu do izvanrednih
položaja i da primi mjesto sa plaæom od 250 funti godišnje, mada je u svom srcu pretpostavljao klinièki rad u bolnici
"Royal" u Edinburghu uz honorar koji bi bio deseti dio te svote.
A sad je bio u Drineffvju: ustao je, brijao se, umivao, pun briga za svoju prvu bolesnicu. Doruèkovao je brzo i opet je otrèao
gore u svoju sobu. Otvorio je svoju torbu i izvadio iz nje jednu malu kutiju od plave kože. Otvorio ju je i zagledao se
zanesen u medalju koja je ležala u njoj: bila je to Hunterova Zlatna medalja kojom se svake godine nagradivao najbolji
student u klinièkoj medicini. On, Andrew Manson, bio je njom nagraden. Cijenio ju je iznad svega, smatrao je svojom
amajlijom, nadahnuæem koje æe mu osigurati sjajnu buduænost. Ali jutros ju je gledao s manje ponosa, a s više èudne,
potajne moleæivosti, kao da je preklinje da mu vrati samopouzdanje. I onda pohita napolje na jutarnje preglede.
Kad je stigao u drvenu baraku, Dai Jenkins je veæ bio došao pa je toèio vodu iz slavine u velik zemljan vrè. Bio je to hitar,
sitan dobrièina upalih obraza s modrim žilicama, oèiju koje su stalno zirkale na sve
strane, mršavih nogu u uskim hlaoama, kakve Andrew nije nikad dotada vidio. On pozdravi Mansona s pretjeranom
uètivošæu:
"Ne morate dolaziti tako rano, doktore. Ja mogu, sam prije nego što vi doðete da napravim lijekove, ionako su to stalno isti,
i da vam pripremim uvjerenja. Gospoða Page dala je da se izradi gumeni peèat s doktorovim potpisom kad se doktor
razbolio."
"Hvala vam", odgovori mu Andrew, "ja bih ipak volio da vidim bolesnike sam." Pri tom zastade, trgnut èaskom iz svoje
zabrinutosti laborantovim poslovanjem. "Šta to radite?"
Jenkins mu namignu. "Ovako ima bolji ukus. Mi znamo što znaèi dpbra, stara aqua simplex, zar ne, doktore? Ali bolesnici
ne znaju. Pa ja bih izgledao prava budala, zar ne, kad bih im punio boce iz èesme, a oni stoje tu i gledaju."
Bilo je jasno da je sitni laborant želio da se pokaže razgovornim, ali u taj se èas prolomi glas sa stražnjih vrata kuæe,
udaljene èetrdeset metara.
"Jenkins! Jenkins! Dodite odmah smjesta."
Jenkins skoèi kao dresiran pas na fijuk gospodara i zameketa: "Oprostite, doktore! Eto, zove me gospoða Page. Moram... da,
moram da trèim."
Sreæom, na jutarnjem pregledu bilo je malo svijeta, i Andrew svrši svoj posao u deset i po, pa sa spiskom posjeta što ga
dobi od Jenkinsa, krenu odmah s Thomasom u dvokolici. S gotovo bolnim nestrpljenjem reèe koèijašu da ga poveze do
broja 7 u Glvdar Placeu.
Dvadesetak minuta zatim iziðe iz broja 7 èvrsto stisnutih usana i s èudnim izrazom na licu. Zatim poðe dvoja vrata dalje, u
broj 11, koji je takoðer bio na spisku. Iz broja 11 prijede u broj 18, a iz broja 18 ode oko ugla na Radnor Place, gdje je imao
još dva posjeta, koje je Jenkins bio prenio sa spiska prethod
nog dana. Sve u svemu, za jedan sat bio je napravio sedam posjeta u neposrednom susjedstvu. Pet od njih, ukljuèujuæi i broj
7 Glvdar Place, koji je sad pokazivao karakteristièno osipanje, bili su jasni sluèajevi trbušnog tifusa. Posljednjih deset dana
Jenkins ih je sve lijeèio kreèom i opijumom. I sad, ma kakva bila njegova pometenost one noæi shvati s jezom da ima da se
bori protiv epidemije tifusne groznice.
Ostatak posjeta završi što je brže mogao, u duševnom stanju koje je granièilo s panikom. Za vrijeme ruèka, dok se gospoða
Page bila iskljuèivo predala izvrsnim teleæim odrescima èije je porijeklo bila veselo objasnila: "Naruèila sam ih za doktora
Pagea, ali izgleda nekako da se njemu ne sviðaju", on je razmišljao utonuvši u leden muk. Slutio je da bi mu gospoða Page
mogla da dade kakvo objašnjenje o toj epidemiji, ali mu ne bi s tim nimalo pomogla. Odluèi zato da govori s doktorom
Pageom lièno.
U doktorovoj sobi zavjese su bile spuštene, i Edvard je ležao iznuren jakom glavoboljom, grimizna èela izborana bolom.
Mada je svom posjetiocu pokazao rukom da èaskom sjedne, Andrew je osjeæao da bi bilo okrutno uznemiravati ga sada
svojom mukom. Pošto je posjedio malo pored postelje, ustade ogranièivši se samo na pitanje:
"Doktore Page, šta treba èiniti u sluèaju da se pojavi zaraza?"
Nakon kratke stanke, Page mu odgovori zatvorenih oèiju i ne mièuæi se, kao da se boji da govorom poveæa sebi glavobolju:
"To je stara teškoæa. Mi nemamo bolnice, pa ni zaraznog odjeljenja. Ako stvar postane ozbiljnija, telefonirajte Griffithsu u
Toniglan. To je mjesto petnaest milja daleko odavde. On je okružni zdravstveni inspektor." Nakon druge stanke, duže od
prve, dodade: "Ali bojim se, Andrew, da æe od njega biti malo koristi."
Ohrabren tim obavještenjem, Andrew pohita dolje u predsoblje i pozva telefonom Toniglan. Dok je stajao sa slušalicom na
uhu, spazi Annie, služavku, kako ga gleda kroz kuhinjska vrata.
"Halo! Halo! Je li tamo doktor Griffiths iz Toniglana?" Najzad dobi vezu. Jedan muški glas odgovori mu vrlo obazrivo:
"Tko ga traži?"
"Ovdje je Manson, asistent doktora Pagea iz Drineffvja." Glas mu je zvuèao groznièavo. "Ja imam pet sluèajeva tifusne
groznice pa molim doktora Griffithsa da doðe odmah ovamo."
Nakon kratkotrajnog. muka odjednom odazva mu se netko s pravim velškim naglaskom, punim izvinjavanja. "Vrlo mi je
žao, doktore, zaista, vrlo mi je žao, ali doktor Griffiths je morao da otputuje važnim službenim poslom u Svansea."
"Kad æe se vratiti?" prodera se Manson, jer je linija bila rðava. "Zaista, doktore, ne bih vam mogao taèno reæi."
"Ali, èujte..."
S drugog kraja èu se samo jedno "klik". Sagovornik je bio mirno objesio slušalicu i zazvonio. Ozlojeden, Manson opsova:
"Boga mu, uvjeren sam da je to bio Griffiths lièno."
Zazvoni ponovo, ali ne dobi vezu. Uzjogunjen i uporan, taman je htio da ponovo zazvoni, kad primijeti da je u predsoblje
ušla Annie, pa ga ozbiljno promatra ruku prekrštenih na pregaèi. Bila je to žena, kojoj je moglo biti èetrdeset i pet godina,
vrlo èista i uredna, ozbiljna i mirna lica.
"Nehotice sam èula kako govorite na telefonu, doktore", reèe ona. "U to doba dana neæete nikad naæi doktora Griffithsa u
Toniglanu. On ide gotovo svako popodne u Svansea na partiju golfa."
On odgovori ljutito: "Sve mi se èini da je on bio na telefonu."
"Može biti." Ona se nasmiješi blago. "Ali i kad ne ide u Svansea, ja sam ga više puta èula kako govori na telefonu da je
otišao." Ona ga je gledala dobroæudno pa na polasku dodade: "Da sam na vašem mjestu, ja ne bih tratila vrijeme s njim."
Andrew objesi slušalicu, gnjevan i ojaðen, i vrati se psujuæi svojim bolesnicima. Uto je veæ bilo došlo i vrijeme za veèernje
preglede u klinici. Sat i po posjedio je u malom sobièku koji se zvao kabinet za preglede i rvao se s prepunom klinikom, èiji
su se zidovi veæ bili oznojili, a prostor postao zagušljiv od isparavanja vlažnih tjelesa rudara s ozlijeðenim koljenima,
isjeèenim prstima, oènim bolestima, s kroniènim zgloboboljama njihovih žena i djece, s kašljevima, nazebima, uganuæima
i drugim sitnim ljudskim boljkama. U drugoj prilici on bi sa zadovoljstvom, mirno i svestrano bio pregledao te crnpuraste
ljude blijede kože koji su ga, on je to osjeæao, stavljali na probu. Ali sada, zauzet krupnijim problemom, njega je obuzimala
vrtoglavica od njihovih beznaèajnih pritužbi. Pa ipak, sve vrijeme, dok je pisao recepte, kucao prsa i davao savjete, on je
razmišljao i stvarao odluku: "Da, on hoæe da me iskuša. Mrzim ga. Sam je ðavo u njemu ali pogodio je. I šta ja tu mogu?
Morat æu da odem do njega".
U devet i p6, pošto je i posljednji bolesnik bio otišao, on iziðe iz svoje jazbine:
"Jenkins, gdje stanuje doktor Denny?"
Mali magister zamandali brzo spoljna vrata iz straha da se ne bi još neko skanjivalo uvuklo unutra pa se okrete sa izrazom
zaprepaštenja na licu, izgledajuæi pri tom gotovo komièno:
"Ta ne mislite, valjda, da idete tom èovjeku, doktore? Gospoða ga Page ne mari."
Andrew ga upita jetko:
"A zašto ga gospoða Page ne mari?"
"Iz istih razloga ih kojih ga i drugi ne mare. Bio je prema njoj drzak." Pritom zastade pa onda, proèitavši Mansohov pogled,
dodade, kao da se èudi: "Pa, ako baš hoæete da znate, on stanuje kod gospode Seager, ulica Chapel broj 49."
Opet je bio na ulici. Cio dan je bio na nogama, osjeæaj odgovornosti i teret svih onih oboljenja bio se svalio na njega i
pritiskao mu ramena. Stigavši u ulicu Chapel, zateèe Dennyja u stanu pa osjeti izvjesno olakšanje. Stanodavka ga uvede.
Vidjevši ga, Denny se iznenadi, ali prikri taj osjeæaj. Pogleda ga samo dugim, upitnim pogledom: "Dakle, jeste li veæ
nekoga poslali na onaj svijet?"
Stojeæi na pragu tople, neuredne sobe, Andrew pocrvenje, ali svladavši plahovitost i ponos, reèe naglo:
"Bili ste u pravu. To su sami sluèajevi tifusne groznice. Trebalo bi me strijeljati kad to nisam odmah vidio. Imam pet
sluèajeva. Nisam baš naroèito razdragan što sam morao doæi k vama, ali ja sam ovdje još neupuæen. Zvao sam na telefon
okružnog zdravstvenog inspektora, ali od njega nisam mogao išèupati ni rijeèi. Došao sam k vama da vas pitam za savjet."
Denny se upola okrete na stolici na kojoj je sjedio pored vatre i slušao ga, s lulom u zubima, pa najzad reèe zlovoljno: "Pa,
udite, molim vas", i dodade razdraženo: "I, za ime božje, uzmite stolicu. Stojite tu kao prezbiterski pop koji tek što nije
obznanio da ne dozvoljava brak. Hoæete li što da popijete? Ne! To sam znao."
Mada se Andrew odazvao pozivu i sjeo na stolicu, pa èak zapalio i cigaretu, Dennyju kao da se nije žurilo. Sjedeæi, milovao
je vrhom svoje poderane papuèe svoga psa Hawkinsa. Najzad, kad Manson popuši cigaretu, on klimnu glavom i reèe:
"Pogledajte ono tamo, ako vas je volja!"
Na stolu koji mu pri tom pokaza stajao je mikroskop, divan Zeiss, i uza nj nekoliko ploèica. Manson uze jednu, stavi je pod
mikroskop, dotjera fokus i odmah prepozna štapiæaste oblike bakterija.
"Dabome, sve je to vrlo grubo izradeno", reèe Denny brzo i cinièno, kao da želi da preduhitri kritiku. "Sasvim primitivno.
Ali, hvala bogu, ja nisam laboratorijski pacov. Ako sam išta, kirurg sam. Ali pod ovim našim prokletim sistemom èovjek
mora da bude svaštar. Ali u ovome se sluèaju ne možete prevariti i da gledate golim okom. Ja sam ih skuhao na želatini u
svojoj peæi."
"I vi imate ista oboljenja?" upita Andrew veoma zainteresirano.
"Èetiri sluèaja! Svi u istom rejonu gdje su i vaši." On zastade. "A ove vam stjenice dolaze iz bunara u Glvdar Placeu."
Andrew ga je gledao sabrano. Gorio je od nestrpljenja da mu postavi tuce pitanja, shvaæajuæi da u radu tog èovjeka ima
izvjesne istinitosti; bio je razdragan što mu je ukazao na žarište epidemije.
"Vidite", nastavi Denny s istom hladnom i gorkom ironijom; "paratifus je ovdje manjeviše endemièan. Ali uskoro, i to vrlo
brzo, imat æemo jedno lijepo malo iznenaðenje. Krivica je na glavnom kanalu što odvodi neèistoæu. On grozno curi i cijedi
se u polovinu niskih bunara u donjem dijelu grada. Ja sam Griffithsu o tome trubio do iznempglosti. Ali ta lijena,
nesposobna i pobožna svinja stalno vrda. Posljednji put kad sam govorio s njim preko telefona, kazao sam mu da æu mu
rascopati glavurdu kad ga prvi put vidim. I zato vam se vjerojatno danas izmigoljio."
"Gad jedan sram ga bilo", planu Andrew, zaboravljajuæi se u naglom nastupu gnjeva.
Denny slegnu ramenima. "On se plaši da išta traži od Savjeta iz straha da mu to ne bi skinuli od njegove jadne plaæe."
Andrew ne odgovori, ali je toplo želio da se razgovor nastavi. I pored svog neraspoloženja prema Dennyju, on je nalazio
èudan podstrek u pesimizmu tog èovjeka, u njegovu skepticizmu, njegovu hladnom i odmjerenom cinizmu. Ali nije nalazio
izgovora da bi produžio posjetu. Ustade sa svoje stolice pored stola i pode vratima, krijuæi svoje osjeæaje i nastojeæi da
bude uètivo zahvalan i da pokaže koliko mu je odlaknulo.
"Vrlo sam vam obavezan na obavještenju. Kazali ste mi na èemu sam. Razmišljao sam o porijeklu zaraze i mislio sam da bi
u pitanju mogao biti netko tko je raznosi, ali kako ste vi utvrdili da je u pitanju bunar, stvar je mnogo prostija. Od danas
svaka kap vode u Glydar Placeu morat æe da se kuha."
I Denny, ustavši takoder, promrmlja: "Griffithsa bi u stvari trebalo skuhati." I onda, vraæajuæi se svom satiriènom humoru,
dodade: "A sada, molim vas, doktore, ostavimo se svake dirljive zahvalnosti. Prije nego što se ta stvar svrši, vjerojatno
æemo morati malo više da se uzajamno podnosimo. Doðite i posjetite me kad god vam to ne bude neugodno. Mi u ovom
susjedstvu nemamo baš mnogo društvenog života." On pogleda svog psa i zakljuèi bezobzirno: "Èak i neki škotski ljekar
dobro bi došao. Zar nije tako, gospodine Johne?"
Gospodin John Hawkins udarao je repom po æilimu, plazeæi na Andrewa svoj rumeni jezik, kao da mu se ruga.
Pa ipak, odlazeæi kuæi, Andrew svrati u Glydar Place, gdje izda stroga uputstva u pogledu snabdijevanja vodom, pa osjeti
da mu Denny nije tako mrzak kao što je mislio.
4.
Andrew se baci u borbu protiv tifusne groznice sa svim žarom svoje plahe i strastvene prirode. On je volio svoj posao i
smatrao se sretnim što mu se tako brzo pružila u njegovoj karijeri takva prilika. Za vrijeme prvih nedjelja boravka u svorh
novom boravištu on je veselo peèalio. Imao je sam da vrši cjelokupriu svakodnevnu praksu i kad bi s njom bio gotov, sav se
predavao svojim tifusnim bolesnicima.
Možda ga je sreæa poslužila u tom njegovom prvom napadu. Kad se kraj mjeseca veæ bližio, svi njegovi tifusni bolesnici su
se veæ oporavljali pa je izgledalo da je zarazu lokalizirao. Kad je mislio na mjere opreza koje je bio poduzeo i tako ih strogo
provodio kuhana voda, dezinfekcija i izolacija, ponjave natopljene karbolnom kiselinom preko svakih vrata, funte kreèa
koje je kupovao za raèun gospoðe Page i lièno bacao u pomijare i jame on je ushiæeno uzviknuo: "To je rad! Ja zbog toga
ne zaslužujem pohvale, ali, tako mi boga, ja uspijevam!" Osjeti u sebi i mrsko zadovoljstvo u èinjenici što se njegovi
bolesnici oporavljaju brže od Dennvjevih.
Denny ga je još uvijek zbunjivao i ljutio. Njihovi bolesnici živjeli su u blizini, pa su se tako èesto viðali. Dennvju je godilo
da obaspe svom snagom svoje ironije posao kojim su se bavili. O sebi i Mansonu govorio je kao o "neustrašivim
zatoèenicima koji vojuju protiv epidefflije" pa je osvetnièkim uživanjem ponavljao taj kliše. Ali i pored sve svoje
zajedljivosti i ismijavanja "ali ne zaboravite, doktore, da mi branimo èast jedne uistinu sjajne i plemenite profesije" on je
prilazio svojiffl bolesnicima, sjedao je na njihove postelje, dodirivao ih svojim rukama i sate je provodio u njihovim
bolesnièkim sobama.
Ponekad bi Andrevv gotovo osjeæao da ga voli radi odbljeska neke njegove prostosrdaènosti i skromnosti, a onda bi opet
sve pokvarila neka nabusita i zajedljiva rijeè. Uvrijeden i zbunjen, želeæi da se obavijesti o tom èovjeku, Andrew uze u ruke
Medicinski godišnjak koji je bio našao na polici doktora Pagea. Knjiga je bila zastarjela, od prije pet godina, ali
obavještenje koje je u njoj našao zaprepastilo ga je: Philip Denny bio je svršio s odlikom medicinske studije na univerzitetu
u Cambridgeu, imao je doktorat kirurgije Univerziteta u Londonu i u to vrijeme imao je mjesto kirurga u vojvodskom
gradu Leeboroughu.
Onda, desetog dana novembra, Denny ga neoèekivano pozva telefonom:
"Mansone, želio bih da se vidim sa vama. Da li biste mogli da dodete k meni u tri. Važno je."
"Dobro, doæi æu."
Za vrijeme ruèka Andrew je bio zamišljen. Dok je jeo svoju mršavu pastetu, on osjeti da ga Blodwen Page gleda strogo i
nadmeno.
"Tko je to bio na telefonu? Da, to je bio Denny, zar ne? Kakvog vi to posla imate s tom osobom. Njegovo vam društvo ne
treba."
On joj odvrati hladno: "Naprotiv, ja mislim da mi je ono veoma korisno."
"Ta idite, doktore!" Kao obièno, kad bi joj se netko suprotstavio, Blodwen je postajala još prkosnija. "On je pravi
osobenjak. Obièno ne daje uopæe medicine. Kad je Megan Rkys Morgan, ona što je cijeloga života morala da pije razne
lijekove, otišla k njemu da je pregleda, zamislite šta joj je kazao: da svakoga dana šeta dvije milje uz brdo i da prestane da
guta splaèine! To joj je kazao, od rijeèi do rijeèi. Poslije toga prešla je k nama i otada je popila bogzna koliko boca krasnih
lijekova koje joj je Jenkins
spremao. Oh, to vam je zajedljiv nevaljalac. Ima, negdje, èini se, i ženu, po svemu sudeæi.. . Ali ona ne živi s njim. Vidite! I
onda, gotovo uvijek je pijan. Ostavite se vi njega, doktore, i upamtite da vi radite za doktora Pagea."
Kad mu ovako tresnu u lice tu veæ dobro poznatu preporuku, Andrew osjeti kako ga podiðe val gnjeva. Cinio je sve što je
mogao da joj ugodi, ali njena izvolijevanja kao da nisu imala granica. Njen stav, èas sumnjièav, èas veseo, uvijek je bio
sraèunat na to da iz njega iscijedi posljednju unèu, a da ona za uzvrat daje što je moguæe manje. Njegov mjeseèni honorar
bio je veæ tri dana u zakašnjenju možda je bila u pitanju puka zaboravnost i to ga je bilo u priliènoj mjeri ozlojedilo.
Gledajuæi tu ženu, zadriglu od zdravlja i dobrog življenja, i slušajuæi je kako izrièe presudu nad Dennyjem, nije mogao da
se svlada i da joj ne dobaci oštro: "Bez sumnje, gospoðo, ja bih mnogo bolje upamtio da radim za doktora Pagea kad bih
dobio svoju mjeseènu plaæu."
Ona tako naglo pocrvenje da je on bio uvjeren da je i ona sama veæ na to mislila, pa je zato zabacila glavu prkosno i rekla:
"I dobit æete je. Vaša smjelost nema granica."
Zatim se èitavo vrijeme za ruèkom durila, nije ga ni pogledala kao da je uvrijeðena. Ali poslije ruèka, kad ga je pozvala u
salon, bila je umiljata, nasmijana i vesela.
"Uzmite, dakle, novac koji vam pripada, doktore. Sjedite i budite dobri. Vi i ja se moramo slagati drukèije ne ide!"
Ona je sjedila u zelenom naslonjaèu, a u njenom punaèkom krilu bilo je dvadeset funti u novèanicama, a pored ovih još i
njen crni kožni novèanik. Uzevši novèanice, ona poèe da ih polako odbraja u Mansonovu šaku "Jedna, dvije, tri, èetiri".
Ukoli
ko se bližila kraju svežnja, bila je sve sporija, a njene lukave crne oèi žmirkale su prepredeno. Kad je došla do osamnaeste,
ona prestade sasvim i uzdahnu tužno, kao da jadikuje nad samom sobom:
"Ah, doktore, dragi doktore, to je mnogo novca za ova teška vremena! Šta velite vi? Moje je geslo oduvijek bio uzmi i daj.
Dakle, da zadržim ove posljednje dvije za sreæu?"
On je prosto šutio. Njeno cicijašenje bilo mu je gnusno. Znao je da je praksa donosila prilièno. Cio jedan minut ona je tako
sjedila, pogleda uprta u njegovo lice, ali kad joj on odgovori kamenom tvrdoæom, ona mu mrzovoljno dobaci preostale
novèanice i reèe oštro:
"Pa onda nastojte da to zaradite!"
Zatim ustade naglo s namjerom da izide iz sobe, ali je Andrevv zadrža prije nego što stiže do vrata.
"Stanite èaskom, gospoðo Page." Glas mu je bio uzrujan, ali odluèan. Ma koliko da mu je to bilo mrsko, on je bio riješen da
ne dopusti da ga ona ili njena srebrojjubivost tako izigraju. "Dali ste mi svega dvadeset funti, što znaèi dvije stotine i
èetrdeset godišnje, dok smo se sporazumjeli da æe moja nagrada biti dvije stotine i pedeset. Vi mi dugujete još šesnaest
šilinga i osam pensa, gospoðo Page."
Ona poblijeðe kao smrt od gnjeva i razoèaranja.
"Tako!" ciknu. "Vi hoæete, dakle, zbog sitnice da se kavžite. S pravom kažu Ijudi da su Škoti cicije. Sad znam i ja to. Evo
vam! Uzmite vaše prljave šilinge i bakaruše, uzmite ih!"
Prsti su joj podrhtavali, a oèima je sijevala na njega dok je iz svoje nabubrele kese odbrajala novac. Onda ga još jednom, na
kraju, presijeèe pogledom i izletje iz sobe zalupivši vratima.
Andrew iziðe iz kuæe uzavreo od srdžbe. Njene uvrede dojmiše ga se utoliko jaèe što ih je smatrao
nezasluženima. Zar nije mogla ona da uvidi da nije u pitanju ta jadna svotica veæ princip pravde? Osim toga, nije tu bio u
pitanju samo moral nego i jedna uroðena crta njegova karaktera, riješenost èovjeka sa Sjevera, da nikad, dokle god diše, ne
dozvoli nikome da od njega pravi budalu.
Èim stiže do pošte, kupi novèano pismo kojim posla zadužbini Glen dvadeset funti sitniž zadrža, to mu je bio džeparac, pa
se odmah osjeti bolje. Stojeæi na stepeništu pošte, primijeti doktora Bramwella, koji mu je dolazio u susret, i lice mu se
razvedri. Bramwell je išao polako: stupao je dostojanstveno ploènikom svojim velikim stopalima, bio se isprsio u svom
crnom pohabanom odijelu, preko umašæenog ovratnika padali su mu èuperci nepodrezane sijede kose, a pogled mu je bio
prikovan za knjigu koju je držao u ispruženoj ruci. Kad stiže do Andrewa, koga je bio ugledao još s polovine ulice, on se
teatralno trgne kao da ga je tek prepoznao:
"Ah, Mansone, dragi moj djeèaèe! Umalo te nisam primijetio, toliko sam se bio zanio!"
Andrew se nasmiješi. On je veæ bio u prijateljskim odnosima sa doktorom Bramwellom, koji ga je suprotno Nichollsu,
drugom titularnom ljekaru, bio srdaeno primio kad je došao. Bramwellova praksa nije bila velika, pa mu nije dozvoljavala
raskoš asistenta, ali njegovo je držanje bilo dostojanstveno, a neki njegovi stavovi bili su dostojni kakvog èuvenog ljekara.
Sklopi knjigu tek pošto prljavim kažiprstom oznaèi pažljivo mjesto gdje je stao, a onda turi slikovito slobodnu šaku u rever
svog izblijedjeiog kaputa. Njegovo je držanje jedva imalo izgled stvarnosti: lièilo je više na igru glumca u kakvoj opereti. Pa
ipak, on je stajao tu, u glavnoj ulici Drineffvja. I nije bilo
nikakvo èudo što. ga je Denny bio nazvao Srebrnim Kraljem.
"Pa, dragi moj djeèaèe, kako ti se svida naša mala zajednica? Kad si nas ono posjetio, moju dragu ženu i mene, u Mom
miru , rekao sam ti da je prijatnije nego što na prvi pogled izgleda. I mi imamo naše talente, našu kulturu. Moja draga žena i
ja èinimo sve što možemo da bismo je podržali. Mi nosimo zublju, Mansone, mada živimo u pustinji. Moraš da nam doðeš
jedno veèe. Pjevaš li?"
Andrevv se jedva uzdržala od smijeha. Bramwell nastavi ganutljivo:
"Naravno, mi smo svi èuli o tvom izvrsnom radu na suzbijanju tifusa. Drineffv se dièi tobom, moj mladi prijatelju! Ja samo
žalim što sluèaj nije htio da se meni ukaže ta prilika. Ali ako ti kad u kakvom težem sluèaju mogu da bilo kako pomognem
raèunaj na mene."
Neka vrsta grižnje savjesti jer tko je on da se smije podsmijevati jednom starom ljekaru? natjera Andrewa da odgovori:
"Zaista, doktore Bramwelle, imam jedan veoma zanimljiv sluèaj sekundarnog mediastinitisa medu mojim bolesnicima,
nešto veoma neobièno. Biste li htjeli da ga pogledate sa mnom, ako ste slobodni?"
"Da?" ušeprtlja Bramwell veæ manje oduševljeno. "Ne bih želio da vas uznemirujem."
"To je odmah tu iza ugla", reèe Andrew gostoljubivo. "Ja sam pola sata slobodan prije nego što poðem doktoru Dennyju. Bit
æemo tamo za sekundu."
Bramwell se pokoleba, èaskom je izgledao kao da hoæe da odbije poziv, ali najzad uèini mlitav pokret, u znak pristanka.
Uputiše se prema Glydar Placeu i uðoše da vide bolesnika.
Kao što je Manson bio rekao, sluèaj je bio neobièno zanimljiv, jer se radilo o rijetkom primjeru
zapaljenja grudne žlijezde. On je bio naivno ponosan što je postavio dijagnozu pa je s mnogo žara pozvao Bramwella da
podijeli s njim uzbuðenje što ga je osjetio pri tom svom otkriæu.
Ali doktor Bramwell, uprkos svojim izjavama, kao da nije mario da iskoristi priliku. Ušao je nevoljko za Andrewom u
odaju, udišuæi kroz nos i zaziruæi od postelje kao stidljiva nevjesta. Zastao je na sigurnom odstajanju i više letimièno
pregledao bolesnika. Nije bio rapoložen da se duže zadržava. Tek kad su ostavili kuæu i kad je udahnuo dug dah èistog i
svježeg zraka, vratila mu se njegova uobièajena rjeèitost. Okrenuvši se Andrewu zraèio je od zadovoljstva: "Drago mi je,
mladiæu, što sam zajedno s tobom pregledao tog bolesnika, prvo stoga što smatram da je dužnost ljekara da nikad ne
uzmakne pred opasnošæu zaraze, i drugo zato što se neizmjerno radujem svakoj prilici da doprinesem unapreðenju nauke.
Vjerovao ti ili ne, to je najijepši sluèaj zapaljenja pankreasa koji sam ikad vidio."
Pošto se rukovaše on se žurno udalji, ostavivši Andrewa sasvim zbunjena. Pankreas, mislio je Andrew zaprepašæeno. Nije
to mogla biti samo omaška jezika koja je bila uzrokom da je Bramwell uèinio tako krupnu grešku. Cjelokupno njegovo
držanje kod bolesnika odavalo je njegovo neznanje. Andrew protrlja èelo. Jedan kvalificiran ljekar, u èijim su rukama životi
stotine ljudskih biæa, ne razlikuje pankreas od grudne žlijezde, kad je jedna u trbuhu a druga u grudima pa to je zaista
smušenost, darmar!
Išao je polako ulicom ka Dennvjevu stanu, osjeæajuæi još jednom kako se njegovi sreðeni pojmovi o medicinskoj struci
ruše oko njega. Bio je svjestan da je sam poèetnik, još bez iskustva i zato kadar da pravi greške. Ali Bramwell nije bio
neiskusan i zato je njegovo neznanje bilo neoprostivo. Nesvjesno, An
drew se u mislima obraæao Dennvju koji nikad nije propuštao priliku da se naruga štruci kojoj su pripadali. U poèetku
duboko ga je vrijeðalo Dennvjevo neumorno upozoravanje da širom Britanije ima hiljade nesposobnih ljekara koji se istièu
jedino svojom oèajnom glupošæu i steèenom sposobnošæu da obmanjuju svoje bolesnike. Sad je poèeo da se pita nema li i
nešto istine u Dennvjevim rijeèima. Odluèio je da to popodne opet povede razgovor o tome s Dennvjem.
Ali kad je ušao u Dennvjevu odaju, odmah je vidio da nije prilika za akademske rasprave. Philip ga doèeka turobnim
mukom nevesela oka i mraèna èela, a onda reèe:
"Mali Jones umro je jutros u sedam. Perforacija", govorio je tiho, s mirnim hladnim bijesom. "Ja imam još dva sluèaja tifusa
u ulici Ystrad."
Andrew obori pogled pun sažaljenja. Nije znao šta da kaže.
"Nemojte tako zadovoljno da se kesite", nastavi Denny ogorèeno. "Vi uživate kad vidite da se stanje mojih bolesnika
pogoršava, dok se vaši oporavljaju. Ali neæe vam biti tako ugodno kad onaj prokleti kanal procuri i na vašu stranu."
"Ne, ne! Dajem vam èasnu rijeè, meni je vrlo žao", reèe Andrew naglo. "Tu se mora nešto uèiniti. Da pišemo Ministarstvu
zdravlja?"
"Mogli bismo napisati tuce pisama", odvrati Philip s uzdržanim gnjevom, "ali sve što bismo od toga imali bio bi kakav
ishlapjeli inspektor koji bi došao ovamo poslije šest mjeseci. Ne! Ja sam o svemu razmislio. Ima samo jedan naèin da se oni
natjeraju da sazidaju nov kanal."
"Koji?"
"Baciti bombe u stari!"
Andrew se èaskom pitao nije li Denny šenuo pa
meæu. Ali onda uoèi njegovu èvrstu namjeru. Gledao ga je zaprepašæeno i najzad promrmlja:
"Bit æe nezgodno ako nas uhvate."
Denny ga pogleda oštro.
"Ne morate iæi sa mnom, ako ne želite."
"Oh, ja æu poæi s vama", odgovori Andrew polako.
Cijeio to popodne Manson se motao oko svog posla i kajao se zbog obeæanja koje je bio dao. Taj Denny je luðak koji æe
ga, prije ili posjije, uvuæi u kakvu ozbiljnu nepriliku. To što on sada predlaže strašna je stvar, krivièno djelo, i, ako se
otkrije, imat æe on posla s policijom, a može èak i biti iskljuèen iz Komore i brisan iz spiska ljekara. Drhtaj prave groze
prode kroz Andreva kad pomisli na svoju lijepu karijeru, koja se tako blistavo pružala pred njim, a koja bi mogla biti tako
odjednom presjeèena, upropašæena. Psovao je žestoko Philipa i po deset puta zaricao se u sebi da neæe poæi s njim.
Pa ipak, iz nekog èudnog, neobjašnjivog razloga, on nije htio, nije mogao da uzmakne.
U jedanaest te noæi Denny i on, s melezom Hawkinsom, uputiše se prema kraju ulice Chapel. Bilo je vrlo mraèno, i vjetar
im je na uglovima ulica nanosio u lice pljuskove sitne kiše. Denny je bio brižljivo spremio svoj plan. Pozna smjena bila je
ušla u rudnik prije jednog sata. Nekoliko mladiæa motali su se još oko èièaThomasove trgovine prženom ribom, ali ulica je
inaèe bila pusta.
Dva èovjeka i pas kretali su se u tišini. U džepu svog teškog ogrtaèa Denny je imao šest fišeka dinamita, koje je Tom
Seager, sin njegove stanodavke, bio naroèito za njega ukrao to popodne iz barutane kamenoloma. Andrew je nosio šest
limenih kutija za kakao, svaka je imala rupu na poklopcu, elektriènu svjetiljku i nešto fitilja. Šuljajuæi se tako, podignuta
ovratnika, gledajuæi obrazivo na sve strane, dok su se u njemu sukobljavala uzbudenja, on je odgovarao nabusito na
Dennvjeve kratke opaske. Pitao se smrknuto što bi sada Lamplough onaj dobroæudni profesor pravovjerja mislio o njemu,
upletenom u tu bjesomuènu noænu pustolovinu.
Odmah iznad Glvdar Placea stigoše do glavnog otvora kanala sa zarðalim gvozdenim pokiopcem, smještenog u izanðalom
betonu, i dadoše se na posao. Zarðali poklopac nije bio diran godinama, ali nakon izvjesnog baratanja njim, uspješe da ga
podignu. Onda Andrew smotreno osvijetli smradne dubine u kojima je kroz trošan kameni zid tekla prljava i glibava
vodurina.
"Krasno, zar ne?" reèe Denny promuklim glasom. "Pogledajte one pukotine tamo. Pogledajte ih, Mansone, posljednji put."
Ni rijeèce više ne izmijeniše. Andrewovo raspoloženje bilo se na neobjašnjiv naèin promijenilo, on je osjeæao neko silno
ushiæenje, odluènost ravnu Dennvjevoj. Svijet je umirao od te smrdljive gadosti, a sitna birokracija bila je nemoæna da išta
uèini. Nije bilo vremena da se oklijeva ko pred bolesnièkom posteljom i kad se prepisuju boèice beznaèajnih lijekova.
Ubrzo se dadoše na posao: u svaku limenu kutiju staviše po jedan fišek dinamita i povezaše ih fitiljima razne dužine. Jedna
žigica bljesnu u tmini u drhtavim rukama Dennyjevim i osvijetli njegovo blijedo i otvrdlo lice. Onda prvi fitilj zapucketa.
Jedna za drugom limene su kutije bile baèene u smrdljive dubine, one s najdužim fitiljima prve. Andrew nije mogao da vidi
jasno. Njegovo je srce snažno udaralo od uzbudenja. To možda nije bila pravovjerna medicina, ali to je bio njegov najljepši
doživljaj. Kad je i posljednja kutija sa svojim kratkim fitiljem koji je pucketao,
bila baèena, Hawkins je bio uvrtio sebi u glavu da treba da goni jednog štakora. Medutim, dok je pas kevtao, a oni sa
strahom pomišljali na moguènost eksplozije pod vlastitim nogama, oni su jurili i hvatali psa. Zatim ponovo namjestiše
poklopac i bjesomuèno odjuriše tridesetak metara uz ulicu.
Jedva stigoše do ugla ulice koja je vodila na Radnor Place pa ondje zastadoše da se osvrnu, kad, bang! prva kutija
eksplodira.
"Tako mi boga", klikne Andrew prigušenim, ali ushiæenim glasom, "uredili smo stvar kako valja, Denny"! Imao je prema
Dennvju osjeæaj pravog drugarstva, želio je da mu stisne ruku, da vièe na sav glas.
I onda su brzo, velièanstveno, jedna za drugom, slijedile i ostale zaglušujuæe eksplozije, druga, treæa, èetvrta, peta i najzad
posljednja i najslavnija detonacija koja je morala odjeknuti bar èetvrt milje niz dolinu.
"Tako!" reèe Denny prigušenim glasom, kao da se sva skrivena gorèina njegova života srušila u ovu jednu rijeè. "S tim smo
obraèunali bar ukoliko se tièe jednog dijela truleža."
Jedva je bio to izgovorio, kad se na ulici osjeti uznemirenost. Vrata i prozori otvarali su se širom, bacajuæi svjetlost na
mraènu ulicu. Svijet je istrèavao iz svojih kuæa. Odjednom je ulica bila puna. U prvi mah tvrdilo se da se u rudniku
dogodila eksplozija, ali to je bilo ubrzo opovrgnuto èinjenicom da su detonacije dopirale iz doline. Nastadoše prepirke i
dokazivanja. Jedna grupa ljudi uputi se sa svjetiljkama u istraživanje. Noæ je brujala od buke i uzbune. Pod zaštitom mraka
i opæe zbunjenosti, Denny i Manson, vrludajuæi, uputiše se kuæi sporednim ulicama. U Andrewovim žilama krv kao da je
pjevala pobjedu.
Slijedeæeg jutra, prije osam sati, na pozornicu sti
že autom doktor Griffiths, ugojen, blijed, malo ne izbezumljen od straha: iz njegove tople postelje, uz mnogo psovki, bio ga
je otrgnuo glavom savjetnik Glyn Morgan. Griffiths je mogao odbiti pozive mjesnih ljekara, ali nikako goropadnu
zapovijest Glyna Morgana. I zaista, Glyn Morgan je imao razloga da se razgoropadi. Savjetnikova nova vila, udaljena pola
milje niz dolinu, bila je, u toku noæi, opkoljena više nego srednjovjekovnim opkopom punim gada. Pola sata je savjetnik,
potpomognut svojim pristalicama Hamarom Daviesom i Deavnom Robertsom, govorio svom zdravstvenom inspektoru
rijeèima dovoljno glasnim, tako da su ga mnogi mogli èuti šta on o njemu zapravo misli.
Na kraju, otiruæi èelo, Griffiths otetura prema Dennyju, koji je, zajedno s Mansonom, stajao meðu zainteresiranom i
dostojanstvenom gomilom. Videæi ga kako mu prilazi, Andrew osjeti odjednom izvjesnu nelagodnost prema njemu.
Nemirna noæ kao da je bila stišala njegovo oduševljenje. U hladnoj svjetlosti jutra, postiðen pred onom pustoši raspukle
ulice, on se osjeæao neugodno, uznemiren i nemiran. Ali ni Griffiths sada nije bio u stanju da podozrijeva.
"Èovjeèe, èovjeèe", zavapi on prema Philipu, "morat æemo sada bez odlaganja da vam napravimo novi kanal."
Dennvjevo lice ostade bezizrazno. "Ja sam vas na to upozorio, ima tome mnogo mjeseci", reèe on ledeno. "Zar se ne
sjeæate?"
"Da, da, zaista! Ali kako sam ja mogao da pogodim da æe taj prokleti kanal tako odjednom da odleti u zrak! Za mene je
prava misterija kako se sve to dogodilo."
Denny ga hladno pogleda.
"A gdje je vaše znanje o javnoj higijeni, doktore? Zar ne znate da su plinovi u kanalizaciji zapaljivi?" Zidanje novog kanala
poèe slijedeæi ponedjeljak.
Lijepo martovsko popodne tri mjeseca kasnije. U lakom povjetarcu koji je æarlijao preko padina, po kojima je bilo izbilo
zelenilo, prkoseæi ružnoæi nagomilane šljake, osjeæao se dah proljeæa. Pod vedrim i plavim nebom èak je i Drineffv bilo
lijepo mjesto.
Kad je pošao da posjeti bolesnika u ulici Riskin broj 3, kuda je tek bio pozvan, Andrew osjeti kako mu srce bije u skladu s
lijepim danom. On se postepeno privikavao na taj neobièan gradiæ, primitivan i izdvojen, zakopan meðu planinama, bez
ikakvih mjesta za zabavu, èak i bez kinematografa, i bez ièega osim onog svog opakog rudnika, svojih kamenoloma, svojih
livnica, svog niza crkvica i èemernih redova kuæeraka. Bila je to èudna i muèaljiva zajednica.
Pa i ljudi su bili èudni. Andrew ipak nije mogao, iako je uvidao da su ti ljudi èudni, a da ne osjeti toplu naklonost prema
njima. Osim trgovaèkog svijeta, sveæenika i još nekoliko struènih lica, svi su oni bili neposredno zaposleni u rudnièkoj
Kompaniji. Na kraju i na poèetku svake nove smjene, zaèmale ulice bi se odjednoni probudile i odjekivale bi od koraka
ljudi s potkovanom obuæom, neoèekivano oživjele vojskom rudara u pokretu. Odijelo, obuæa, ruke, èak i lica ljudi iz
rudnika hematita, sve se to crvenjelo od svijetlocrvenog praha rudaèe. Radnici iz kamenoloma imali su na sebi odijela s
vatiranim malim odbojnicima i naroèite štitnike za koljena. Pudleri su se isticali svojim hlaèama od plave jake tkanine.
Oni su govorili malo, i to mahom na velškom narjeèju svog rodnog kraja. Èinilo se kao da, povuèeni u sebe same, u svojoj
izdvojenosti saèinjavaju neku rasu za sebe. Pa ipak, bio je to ljubazan svijet. Razonode i zabave tih ljudi bile su proste,
bezazlene, a odvijale su se obièno u njihovim vlastitim domovima, u trijemovima kapela, na malenom nogometnom
igralištu na kraju grada. Njihova najjaèa strast bila je, možda, ljubav prema muzici, i to ne prema plitkim modernim
melodijama, veæ prema staroj klasiènoj muzici. Èesto se dešavalo da Andrew, hodajuæi u noæi ulicom, èuje iz neke od tih
siromašnih kuæa zvuk klavira, koju Beethovenovu sonatu ili koji Chopinov preludij, divno svirane, kako trepere kroz
noænu tišinu, uzdižuæi se nad one tajanstvene planine.
U pogledu klijentele doktora Pagea, Andrew je jasno uviðao svoj položaj: njegov šef neæe nikad više vidjeti ni jednog
bolesnika. Ali ljudi nisu htjeli da ga ostave "na cjedilu" poslije trideset i više godina vjerne službe i staranja o njima. Drska
Blodwen, pretvarajuæi se i ulagujuæi se Watkinsu, direktoru rudnika, preko koga su se isplaæivali radnièki zdravstveni
ulozi, postignu da se Page zadrži na spisku Kompanije, pa je primala lijep dohodak, od kojeg je možda tek jednu šestinu
isplaæivala Andrewu, koji je radio sav posao.
Andrew je iskreno žalio Edwarda Pagea. Edward, nježan i prostosrdaèan, bio se oženio s punaèkom, dotjeranom i
prepredenom malom Blodwen koju je bio upoznao u nekoj èajdžinici u Aberitsvitu i ne sluteæi, siromah, što se skriva iza
onih nemirnih i crnih oèiju, nalik na dvije kupine. Skrhan i vezan za postelju, bio je sad ostavljen njoj na milost i nemilost, i
ona je postupala s njim sad mazno, sad s ne
kom grubijanskom veselošæu. Ali nije se moglo reæi da ga ona nije voljela: na svoj, osobit naèin, ona ga je voljela. On,
doktor Page, pripadao je njoj. Kad bi ulazila u odaju, dok bi Andrew sjedio kraj bolesnika, ona bi mu prilazila i, kao da se
smiješi, uzviknula bi s èudnim osjeæajem ljubomore i liène pripadnosti:
"Hej, o èemu to vas dvojica tako živo razgovarate?"
Bilo je nemoguæe ne voljeti Edwarda Pagea: u njemu su se tako vidno ispoljavale duševne osobine, požrtvovnost i
nesebiènost. On je ležao u postelji bespomoæan, iznemogao, i podnosio je mirno razgalamljeno dvorenje tog drskog,
crnpurastog i nesnosnog stvorenja koje mu je bilo žena: bio je žrtva njene pohlepe, njene ustrajne i besramne nametljivosti.
Nije bilo nikakva razloga zašto da ne ostavi Drineffy i otputuje nekamo gdje æe podneblje biti blaže i toplije. Jednom, kad
ga Andrew upita: "Imate li kakvu želju, gospodine doktore?", on uzdahnu: "Volio bih da odem odavde, dragi mladiæu.
Èitao sam da æe na otoku Capriju izgraditi skloništa za ptice." Onda okrenu glavu na uzglavlju. U njegovu tužnom glasu
osjeæala se èežnja za tim dalekim otokom.
Nikad nije govorio o svojoj praksi, samo bi katkad rekao umorno: "Ja mnogo nisam znao, ali sam radio što sam bolje umio."
I ležao bi tako satima potpuno miran i gledao u rub prozora na koji je Annie svako jutro predano stavljala mrvice hljeba,
kožuricu od slanine i sastruganu koru kokosova oraha. Stari rudar Enoch Davies, dostojanstven u svom izlizanom crnom
odijelu, s ovratnikom od celuloida, dolazio je nedjeljom po podne da posjedi kod Pagea. Njih dvojica posmatrali bi ptice u
tišini. Jednom prilikom, na stepeništu, Andrew sretne Enocha vrlo razdragana: "Rodeni moj", doviknu mu stari rudar,
"jutros smo imali rijetki užitak: dvije sjenice su nas, molim lijepo, zabavljale svojim šeretlucima èitav jedan dobar sat!"
Enoch je bio jedini Pageov prijatelj. On je imao jak uticaj na rudare i stalno se kleo da nijedan èovjek neæe ostaviti doktora
Pagea sve dok u tom njihovom ljekaru i prijatelju bude jedan dah života. Jedva da je on bio svjestan kakvu rðavu uslugu
njegova odanost èini nesretnom Edwardu Pageu.
Drugi èest posjetilac kuæe bio je direktor banke Western Counties, Aneurin Rees, æelav dugajlija, prema kome je Andrew
veæ pri prvom susretu s njim osjetio nepovjerenje. Rees je bio vrlo uvažen graðanin koji sluèajno nije nikad nikome gledao
u oèi. On je dolazio, forme radi, na pet minuta razgovora s doktorom Pageom, a potom se èitav jedan sat zatvarao u odaju s
gospoðom Page. Ti su intervjui bili savršeno moralni, predmet im je, naime, bio novac. Andrew je bio uvjeren da je
Blodwen dobar dio novca uložila na svoje ime i da je s vremena na vrijeme, pod znalaèkim direktivama Aneurina Reesa,
promuæurno poveæavala svoj kapital. U to vrijeme novac za Andrewa nije mnogo znaèio. On se zadovoljavao time što je
mogao da redovno šalje otplate Zadužbini. U džepu mu je ostajalo nekoliko šilinga za cigarete, a uz to je nalazio zabavu u
svom poslu.
On osjeti sad više nego ikad što je za njega znaèio klinièki posao. Samo znanje bilo je tu, ono je postojalo kao neka uvijek
prisutna unutrašnja svijest koja je bila kao vatra na kojoj se grijao kad je bivao umoran, utuèen, zbunjen. Meðutim, odskora
bile su ga poèele obuzimati neobiène zebnje, salijeæuæi ga jaèe nego ikad ranije. Kao ljekar, bio je poèeo da misli svojom
glavom. Možda je uglavnom za to bio odgovoran Denny, sa svojim radikalnim i rušilaèkim pogledima. Dennvjev zakonik
bio je sušta i doslovna suprotnost svemu onome.èemu su Mansona uèili.
Zbijen u tri rijeèi, "ja ne vjerujem" i uokviren, bio bi zaista pristajao da mu kao geslo visi nad posteljom.
Izgraðen kao uzorak svoje medicinske škole, da bi s pouzdanjem mogao da gleda u buduænost, Manson je imao samo
temeljnu udžbenièku spremu. Imao je nešto površnog znanja o fizici, kemiji i biologiji bar je, u najmanju ruku, parao i
prouèavao glistu. Otada je bio dogmatièno kljukan znanjem primljenim iz utvrðenih doktrina. Znao je sve bolesti, zajedno
sa spiskom simptoma, kao i lijekove protiv njih. Uzmimo, na primjer, kostobolju. Možete je izlijeèiti Colchicumom. Kao da
još gleda profesora Lamplougha, kako slatko prede u svojoj predavaonici: "Vinum Colchici, gospodo, dvadeset do trideset
kapi najmanje, aposolutno siguran lijek protiv kostobolje." Nego, da li je baš tako? pitao se on sada. Mjesec dana ranije on
je bio isprobao taj lijek u visokoj dozi, u jednom jasnom sluèaju "sirotinjske" kostobolje bolnom i ozbiljnom. Ishod je bio
bijedan neuspjeh.
A šta da kažem za polovinu, tri èetvrtine "lijekova" u farmakopeji? Ovoga puta kao da je èuo glas doktora Eliota, docenta
predmeta "materia medica": "A sada, gospodo, prelazimo na smolu elemi, jedno smolasto luèenje èije je botanièko porijeklo
neodredeno, ali je vjerojatno Canarium commune, uvozi se uglavnom s Manile, primjenjuje se u obliku melema, jedan
prema pet, odlièno sredstvo za draženje kao i za dezinfekciju rana."
Brbljarije! Da, puste brbljarije! On je to sada znao. Da li je Eliot ikad isprobao melem elemi?Bio je uvjeren da nije. Sva ta
uèena obavještenja bila su uzeta iz neke knjige, pisac ove uzeo ih je opet iz neke druge, i tako unazad, vjerojatno sve do u
srednji vijek.
Dennv mii se bio narugao one prve veèeri kad je
onako naivno spremao boèicu s lijekom: on je uvijek ismijavao spremanje lijekova i smatrao je da je samo pet do šest droga
od neke koristi, a sve ostalo nazivao je "buækuriš". S takvim se Dennyjevim gledištem nosio Andrevv u besanim noæima,
pa je samo blijedo nasluæivao do koje æe razgranatosti stiæi njegove .misli.
Razmišljajuæi tako, stiže u ulicu Riskin i ude u kuæu broj 3. Tamo naðe da je bolesnik jedan mali devetogodišnji djeèak, po
imenu Joey Howells, koji je imao lak, sezonski napad ospica. Bolest je bila beznaèajna, ali, zbog domaæih prilika, koje su
bile jadne, u izgledu su bile dalje neprijatnosti za Joevjevu majku. Otac mu, radnik u kamenolomu, veæ je tri mjeseca ležao
od zapaljenja pluæne maramice, bez prava na ikakvu pomoæ, i sad je gospoða Howells i sama nježna zdravlja i veæ pala s
nogu njegujuæi jednog bolesnika, pored svog posla èistaèice u Bethesda Chapel morala da se brine i za drugoga.
Po svršenom pregledu, dok su još stajali u razgovoru pored vrata, Andrew primijeti sa žaljenjem:
"Vi imate pune ruke posla. Prava je šteta što morate Idrisa da zadržite kod kuæe". Idris je bio Joevev mlaði brat.
Gospoda Howells podiže brzo glavu: to je bila mala ženica, pomirena sa sudbinom, crvenih prstiju, oteklih od rada.
"Ali gospoðica Barlow je kazala da ga ne moram zadržavati kod kuæe."
Uprkos saosjeæanju, Andrew se ljutnu.
"Oh?" upita on. "A tko je gospoðica Barlow?"
"Ona je uèiteljica u školi. U ulici Bank", odgovori bez podozrijevanja gospoða Howells. "Dolazila je jutros da nas posjeti.
Kad je vidjela u kakvoj smo neprilici, dopustila je da mali Idris ostane u svom, raz
redu. Bog sveti zna što bih bila uradila da mi je još i on pao na vrat preko dana."
Andrew je bio vrlo sklon da joj kaže da ona mora da sluša njegova uputstva, a ne uèiteljice, koja se petlja u stvari koje se nje
ne tièu, ali je odmah uvidio da gospoda Howells nije kriva. On ne reèe ništa, ali kad se pozdravi s njom, i poðe niz ulicu
Riskin, njegovo je lice bilo smrknuto. Mrzio je kad se netko miješa u tuðe stvari, naroèito kad se netko miješa u njegov
posao, a iznad svega je mrzio žene koje se petljaju u ono što se njih ne tièe. Što je više o tome mislio, to se više Ijutio.
Zadržati Idrisa u školi, kad njegov brat Joey boluje od ospica, jasna je povreda sanitetskog pravilnika. Odjednom odluèi da
posjeti tu nametljivu gospodicu Barlow i da tu stvar rašèisti s njom.
Pet minuta kasnije on se peo uz ulicu Bank, ušao u školu i, pošto se raspitao kod poslužitelja, našao se pred uèionicom
prvog razreda. Zakucao je na vrata i ušao.
To je bila prostrana odaja, dobro provjetrena, s napaljenom peæi u jednom kutu. Sva su djeca bila ispod sedam godina i,
kako je upravo bio popodnevni odmor, pred svakim je djetetom bila èaša mlijeka dio pomoæi koju je davala Zajednica
doma i škole. Odmah je opazio uèiteljicu. Ona je bila zaposlena ispisivanjem brojki na školskoj ploèi, okrenuta ledima
prema njemu, i nije ga odmah primijetila. Ali odjednom se okrete.
Toliko se razlikovala od nametljive žene koju je on bio zamislio u svojoj uobrazilji da se pokolebao. Ili ga je možda bio
zbunio izraz iznenaðenja u njenim zagasitim oèima pa se osjetio nelagodno. On upita, pocrvenjevši:
"Jeste li vi gospoðica Barlow?"
"Jesam". Ona je bila malena rastom, u mrkoj
suknji od tvida, vunenim èarapama, i malim, ali jakim cipelama. Bila je njegovih godina, mislio je on, ne, mlada oko
dvadeset i dvije godine. Ona ga je gledala upitno, pomalo s neizvjesnošæu, lako se smiješeæi kao da, veæ umorna od djeèje
aritmetike, rado prihvaæa da se u ovaj iijep proljetni dan neèim pozabavi. "Niste li vi novi asistent doktora Pagea?"
"O tome se sada ne radi", odvrati on kruto, "mada sam u stvari doktor Manson. Mislim da ovdje imate jedno dijete u èijoj je
kuæi zaraza. To je Idris Howells. Vi znate da njegov brat boluje od ospica."
Nastade stanka. Njene oèi, iako su gledale upitno, zadržaše svoj ljupki izraz. Zaèešljavši rukom nekoliko nestašnih
pramenova kose, ona odgovori:
"Da, znam."
Ponovo ga ražesti to što djevojka njegov posjet ne uzima ozbiljno.
"Ne shvaæate li da je to što je on ovdje sasvim protivno pravilima?"
Lice mlade djevojke porumenje na taj njegov ton i izgubi joj izraz drugarstva. Manson nije mogao a da ne primijeti kako je
njena koža èista i svježa s jednim majušnim mrkim madežom upravo boje njenih oèiju. U bijeloj bluzi izgledala je tako
krhka i smiješno mlada. Disala je sad prilièno ubrzano, ali je odmah odgovorila polako:
"Gospoða Howells veæ je bila izgubila glavu. Veæina djece ovdje veæ su imala ospice. Ona koja nisu, imat æe ih prije ili
poslije. Da je Idris izostao od škole izgubio bi svoj obrok mlijeka koji mu toliko prija."
"Sad nije mlijeko u pitanju", odsijeèe on suho. "On treba da bude izdvojen".
Ona mu odvrati jogunasto: "Ja sam ga izdvojila na izvjestan naèin. Ako mi ne vjerujete, pogledajte sami".
Manson je slijedio njen pogled. Idris, petogodišnji djeèak, sjedio je sam na klupici pored vatre i izgledao je neobièno
zadovoljan životom. Svojim svijetloplavim oèima on je blaženo gledao svoju èašu mlijeka.
Prizor razbjesnje Andrewa. On se prezrivo, uvredljivo nasmija:
"To se možda slaže s vašim pojmom izdvojenosti. Na žalost, ja mislim drukèije. To dijete morate odmah da pošaljete kuæi."
Neka svjetlost bljesnu u njenim oèima.
"A ne pada li vama na um da sam ja starješina u ovom razredu? Vi ste možda u položaju da izdajete nareðenja u nekim
uzvišenijim sferama, ali ovdje se moja rijeè sluša."
U njegovu pogledu plamtjela je razgnjevljena dostojanstvenost.
"Vi povredujete odredbe zakona! Ovdje ne možete zadržati to dijete. Ako ga ne pošaljete kuæi, morat æu vas prijaviti."
Nastade kratka tišina. On je mogao da vidi kako joj prsti stežu kredu. Taj znak njene emocije pojaèa njegov gnjev prema
njoj, pa, i prema sebi samom. Ona odvrati prkosno:
"Pa onda me prijavite. Ili naredite da me uhapse. To æe vam bez sumnje prièiniti ogromno zadovoljstvo."
Bijesan, nije mogao ništa da joj odgovori, jer je osjeæao da je bio zauzeo sasvim pogrešan stav. Pokuša da se pribere,
pogleda je u oèi i upe se da bi je natjerao da ona obori svoje, ali iz njenih su ga oèiju tukle ledene iskrice. Za èas su stajali
jedan prema drugome, licem u lice, tako blizu da je mogao da vidi nježno kucanje njenog vratnog bila, sjaj njenih zuba
izmedu poluotvorenih usana. Onda ona reèe:
"Prema tome, s tim smo gotovi, zar ne?" Ona se
okrenu hitro prema razredu. "Djeco, ustanite lijepo i kažite: Zbogom gospodine doktore. Hvala vam što ste došli."
Stolice zalupiše, i djeca u zboru ponoviše njene ironiène rijeèi. Uši su mu gorjele dok ga je ona pratila do vrata. Osjeæao se
neugodno do razdraženosti, utoliko više što je sad uviðao da je bilo ružno što je izgubio hladnokrvnost, dok je ona tako
lijepo gospodarila sobom. Tražio je neku poražavajuæu rijeè, neki utuk kojim æe je zastrašiti, ali prije nego što je tu rijeè
našao, vrata su se tiho zatvorila pred njegovim nosom.
6.
Te veèeri Manson je uzrujano nakitio zdravstvenom inspektoru tri žestoka pisma, ali ih je jedno za drugim derao, a onda je
pokušao da cijelu epizodu zaboravi. Njegov zdrav smisao, koji je bio izgubio u ulici Bank, kazivao mu je sada da je njegovo
ponašanje bilo sitnièavo. Boreæi se sa svojim neukrotivim samoljubljem, najzad zakljuèi da nije bio u pravu pa, prema
tome, nije više ni mislio da prijavi sluèaj, a najmanje nemoguæem Griffithsu. Pa ipak, iako je pokušao, on nije mogao da iz
svojih misli potisne sjeæanje na Kristin Barlow.
Bilo je besmisleno da jedna mala uèiteljica tako uporno obuzme njegove misli, kao da je njemu stalo do toga što æe ona o
njemu misliti. Govorio je sebi da je u pitanju samo glupost uvrijedenog samoljublja. Bio je svjestan da je u ženskom društvu
uvijek sramežljiv i nespretan; ipak nikakvo umovanje nije moglo da izmijeni èinjenicu da je sada postao nemiran i pomalo
razdražljiv. U trenucima kada nije bio
na oprezu, kao, na primjer, kad bi ga veæ hvatao san, slika prizora u uèionici sinula bi živo kroz njegovu svijest, i on bi se u
mraku mrštio. Još uvijek ju je vidio kako drobi kredu prstima, a zagasite joj oèi svjetlucaju gnjevom. Na njenoj bluzi,
sprijeda, bila su tri biserasta puceta... Tijelo joj je bilo vitko i èilo i govorilo je Andrewu o mnogom trèanju i neumornom
skakutanju u njenom djetinjstvu. On se nije pitao da li je lijepa. Bilo je dovoljno da je ona štajala, vitka i živa pred njim,
pred njegovim oèima, i njegovo bi srce uzdrhtalo, a da on toga nije bio uopæe svjestan, obuzeto slatkim osjeæajem koji nije
ranije poznavao.
Dvije nedjelje zatim išao je ulicom Chapel, zanesen u neka svoja razmišljanja, i gotovo naleti na gospoðu Bramwell na uglu
Staniène ulice. Bio bi produžio i ne prepoznavši je, da ona nije odjednom zastala, oslovila ga i ljubazno mu se nasmiješila.
"Gle, doktor Manson! Upravo èovjek koga tražim. Ja priredujem veèeras jedan od mojih malih društvenih sastanaka. Doæi
æete i vi, zar ne!"
Gladis Bramwell, sa svojih trideset i pet godina, kose žute poput žita, dobro gradena, djeèjih plavih oèiju, ponašala se kao
curica. Sebe je romantièno nazivala "ženom samo jednog èovjeka", ali blenelijska su se ogovaranja služila jednom drugom
rijeèi. Njen muž luduje za njonij šaputalo se, i samo njegova slijepa ljubav ne da mu da vidi njene više nego sumnjive
odnose s doktorom Gabellom iz Toniglana.
Andrew je u brzini tražio izgovor. "Bojim se, gospodo, da veèeras neæu moæi doæi." "Nemojte se izgovarati! Morate doæi.
Veèeras æe biti tako prijatno. Dolaze gospodin i gospoða Watkins, iz rudnika, i svjestan je osmijeh odade doktor Gabell iz
Toniglana. Oh, gotovo sam i zaboravila i mala uèiteljica, Kristin Barlow."
Mansona kao da podiðoše žmarci, i on se budalasto nasmiješi:
"Pa, onda, doæi æu, naravno. Hvala vam što ste me pozvali, gospoðo Bramwell". Uspio je nekako da održi razgovor još
nekoliko trenutaka, dok se nisu oprostili, ali toga dana nije mogao da misli ni o èemu drugome do o èinjenici da æe opet
vidjeti Kristin Barlow.
Iz obzira prema gospodi ljekarima, koji bi mogli biti zadržani duže u svojim dispanzerima, sastanak kod gospode Bramwell
bio je zakazan za devet sati... Kad je Andrew svršio s pregledom i posljednjeg bolesnika, bilo je u stvari devet i èetvrt. On se
brzoispljuska u dispanzerskom umivaoniku, zaèešlja kosu prebijenim èešljem i pohita u "Moj mir." Uprkos svom idiliènom
imenu, tq je bila mala kuæa od crvenih opeka, usred gradiæa. Kad je stigao na sastanak, svi su uzvanici bili veæ došli, pa ga
gospoda Bramwell veselo ukori, a zatim ga povede zajedno s drugim svojim gostima, u pratnji svog supruga, u trpezariju.
Veèera je bila hladna, servirana na malim papirnatim stolnjacima na stolu od hrastovine. Gospoða Bramwell laskala je sebi
da, kao domaæica, daje ton u Bleneliju pa je sebi dozvoljavala da "šminkanjem" zaprepašæuje javno mnjenje i bila je
uvjerena da "stvara raspoloženje" ako mnogo govori i mnogo se smije. Uvijek je nastojala da stvori utisak kao da je u
životu, do udaje za doktora Bramwella, bila navikla samo na najveæu raskoš. Te veèeri, kad su svi posjedali za sto, ona
zacvrkuta:
"Dakle, ima li svatko sve što mu treba?"
Andrew, zadihan od hitanja, bio je isprva vrlo zbunjen. Punih deset minuta ne usudi se da pogleda Kristin. Bio je oborio
pogled, sav obuzet mišlju da ona sjedi na kraju stola, izmedu doktora Gabella, cr
nomanjastog kicoša u gamašama, prugastim hlaèama i s bisernom iglom u kravati, i gospodina Watkinsa, direktora rudnika,
s kuštravom kosom, koji joj se udvarao u šali na svoj "narodski" naèin. Najzad, izazvan veselim Watkinsovim pitanjem:
"Jeste li vi još uvijek moja cura iz Yorkshirea, gospoðice Kristin?", on podiže glavu i pogleda je ljubomorno; ali kad je vidje
onako nježnu, u blijedosivoj haljini s bijelim ovratnikom i orukvicama, brzo skrenu pogled od straha da ona ne proèita
njegove misli.
Da bi se odbranio, jedva znajuæi šta govori, on se posveti svojoj susjetki, gospoði Watkins, jednoj maloj ženici koja je bila
donijela sobom i svoje pletivo.
Èitavo vrijeme ruèka bio je na mukama, primoran da zabavlja jednu osobu dok je èeznuo da govori s drugom. Mogao je da
odahne, kao da mu je teret pao s vrata, tek kad je doktor Bramwell, koji je predsjedavao u zaèelju, dobroæudno pogledao
ispražnjene zdjele, i uz napoleonski pokret izjavio:
"Èini mi se, mila moja, da smo gotovi. Hoæemo li prijeæi u salon?"
Kad su svi u salonu zauzeli svoja mjesta gosti uglavnom malu garnituru fotelja bilo je jasno da dolazi na.red muzika.
Bramwell pogleda zaljubljeno svoju ženu i povede je klaviru.
"Èime æemo da poslužimo naše goste srce moje?" upita je listajuæi pri tom na pultu i pjevušeæi.
"Zvona hrama", predloži Gabell. "Tu bih melodiju mogao uvijek da slušam, draga gospoðo."
Gospoða Bramwell sjede na pokretljiv stoèiæ i poèe pjevati i svirati, dok je njen muž, jedne ruke zabaèene na leða, a druge
ispružene kao kad se uzima burmut, stajao pored nje i spretno okretao note. Gladvs je imala pun kontraalt i pjevala je iz
dubine grudi podižuæi pri tom malo bradu. Poslije ljubavnih
pjesmica otpjeva još Zalutali i Ja sam samo djevojèica.
Bila je nagraðena obilnim aplauzom, Bramwell je zaneseno i razdragano šaputao: "Veèeras joj je glas izvanredan."
Onda nekako uspješe da nagovore doktora Gabella da skoèi na noge junaèke. Pošto se poigra prstenom, i zagladi rukom
dobro namašæenu, ali još uvijek neposlušnu kosu, crnokoži mangup se ljubazno pokloni domaæici kuæe pa, stisnuvši šake
preda se, zanjišta uvjerljivo Ljubav u Sevilji, i na opæi zahtjev, još i Toreadora.
"Vi pjevate te španjolske pjesme s istinskim žarom", primijeti ljubazno gospoða Watkins.
"Imam ih, valjda, u svojoj španjolskoj krvi", odgovori skromno doktor Gabell, sjedajuæi na svoje mjesto.
Andrew primijeti šeretski osmijeh u Watkinsovim oèima. Stari direktor rudnika, pravi Velšanin, razumijevao se u muziku,
prošle zime bio je pomogao svojim ljudima da izvedu jednu od manje poznatih Verdijevih opera i sad je, drijemajuæi, s
lulom u zubima, zagonetno uživao. Andrew nije mogao a da ne pomisli da se Watkins zacijelo mnogo zabavlja
posmatrajuæi u svom rodnom gradiæu ove strance kako umišljaju sebi da šire kulturu pjevanjem jeftinih sentimentalnih
pjesmica. Kad je Kristin, smiješeæi se, odbila da nešto odsvira, starac joj se okrete s jedva primjetnim osmijehom:
"Vi, drago dijete, kanda lièite na mene. Suviše volite klavir, da biste svirali na njemu."
Onda zablista zvijezda veèeri. U središte pozornice stupi doktor Bramwell. Malo se nakašlja da bi proèistio grlo, izbaci
jednu nogu naprijed, zabaci glavu, turi ruku glumaèki u rever kaputa i objavi: "Gospoðe i gospodo: Ugašena zvijezda,
muzièki
monolog." Gladvs se dade na posao za klavirom i on otpoèe.
Pjesma je dirljivo opisivala promjenljivost sreæe u životu nekad slavne glumice, koja je najzad zapala u strašnu bijedu
tugaljiva i sladunjava preko svake mjere i Bramvrell je otpjeva malne s istinskim bolom u duši. Kad je drama rasla, Gladvs
je udarala duboke akorde, a kad se patos stišavao, treperili su trileri. Bližeæi se vrhuncu, Bramwell se sabra i s posljednjim
stihom glas mu jeknu snažno: "I eto je tu..." stanka. "Gladuje na ulici..." još duža stanka, "ugašena zvijezda!"
"Jadna, jadna žena! Oh, doktore Bramwelle, vi tu pjesmu uvijek najljepše pjevate", reèe mala gospoda Watkins, gledajuæi
ga suznim oèima i ne primijetivši da joj je pletivo palo na pod.
Kad su unesene èase s klaretom, nastade promjena. Bilo je veæ prošlo jedanaest sati i, kako je postojao prešutan sporazum
da bi poslije Bramwellova pothvata svaki drugi pokušaj izgledao suviše smion, društvo se spremalo na razilazak. Bilo je još
smijeha, uètivih izjava zahvalnosti i kretanja prema predsoblju. Dok je Andrew oblaèio svoj kaput, razmišljao je ojadeno o
tome kako cijele veèeri nije izmijenio s Kristinom ni rijeèce.
Napolju zastade kod vratnica. Osjeæao je da mora da govori s njom. Pomisao na dugo, upropašæeno veèe u kojem se nadao
da æe moæi tako lako, i tako prijatno, da se izmiri s njom, pritiskala ga je poput olova. Mada se nije èinilo da ga je ona
gledala, ona je ipak bila ondje, u njegovoj blizini, u istoj odaji, a on je, glupan, buljio u vrhove svojih cipela! Oh, bože!
govorio je samome sebi utuèeno, ja sam gori od one ugašene zvijezde. Najpametnije æe biti da idem kuæi da spavam.
Ali ne otide. Ostade, a srce mu stade naglo da bi
je, kad je spazi kako silazi niz stepenice i ide prema njemu, sama. Sabra svu odvažnost i zamuca:
"Gospoðice Barlow, smijem li vas otpratiti do kuæe?"
"Na žalost", i ona pri tom zastade, "obeæala sam gospodinu i gospoði Watkins da æu ih saèekati".
Srce mu se zgrèi. Htio je da bježi, kao išiban pas. Ali nešto ga ipak zadrža. Bio je blijed, ali crte njegova lica bile su
odluène. I rijeèi mu navreše, jedna za drugom:
"Htio sam samo da vam kažem da mi je žao zbog onog sluèaja sa Howellsom. Htio sam na jeftin naèin da pokažem kakva
sam ja sila. I zato bi me trebalo istuæi žestoko. Ono što ste vi uèinili za djeèaka bilo je sjajno. Na kraju krajeva, uvijek je
bolje postupiti po duhu nego po slovu zakona. Oprostite mi što vam time dosadujem, ali morao sam vam to reæi. Laku
noæ!"
Nije joj vidio lica ni saèekao njen odgovor. Brzo se okrenu i poðe ulicom. Prvi put, poslije mnogo dana, osjeti se sretnim.
7.
Kancelarija rudnika bila je poslala polugodišnji iznos honorara, a to je gospoði Page dalo povoda za ozbiljna razmišljanja
kao i pružilo priliku za novu diskusiju s Aneurinom Reesom, direktorom banke. Prvi put poslije godinu i po dana brojke su
pokazivale skok. Na "spisku doktora Pagea" bilo je sedamdeset Ijudi više nego što ih je bilo prije Mansonova dolaska.
Iako se Blodwen radovala veæem èeku koji je primila, ipak ju je izjedala jedna skrivena misao. Za vrijeme ruèka Andrew ju
je neopreznu hvatao kako ga
ispitivaèki i sumnjièavo promatra. U srijedu poslije sastanka kod gospoðe Bramwell, Blodwen hrupi u trpezariju neobièno
vesela:
"Dakle", izjavi ona, "upravo mislim nešto o vama: uskoro æe biti èetiri mjeseca što ste kod nas, doktore. Ne kažem ništa, ne
tvrdim da smo nezadovoljni vašim radom, i ne tužim se. Ali drugo je, opet, doktor Page. Pa, bože moj! Baš mi neki dan reèe
gospodin Watkins kako svi jedva èekaju da se doktor Page vrati na dužnošt. Veli, on je tako spreman ljekar, gospodo, pa
nam ne pada uopæe na pamet da uzmemo nekoga drugoga umjesto njega."
Opisujuæi u slikovitim pojedinostima neobiènu umješnost i sposobnost svoga muža, odjednom razrogaèi oèi i uzviknu: "Vi
to neæete možda vjerovati: nema toga èega se on ne bi prihvatio ili što ne bi uradio. Operacije! To je trebalo da vidite. Samo
ovo da vam kažem, doktore: jedanput je jednom èovjeku izvadio mozak i opet ga namjestio. Da! Gledajte me koliko god
vas volja, ali doktor Page je zaista taj mozak oèistio i opet ga lijepo vratio na prijašnje mjesto."
Zavalila se pri tom u svoju stolicu i posmatrala ga je, pokušavajuæi da proèita djelovanje svojih rijeèi, a zatim se povjerljivo
nasmiješila:
"U Drineffvju æe biti veliko slavlje kad se doktor Page vrati na posao. A to æe, vjerujte mi biti uskoro. Na ljeto, kažem
gospodinu Watkinsu, na ljeto æe doktor Page opet na posao."
Krajem iste nedjelje, vraæajuæi se s popodnevnog obilaska bolesnika, Andrew je bio preneražen kad spazi Edwarda zgrèena
na stolici pred ulaznim trijemom: bio je potpuno odjeven, s æebetom preko koljena, s naherenom kapom na klimavoj glavi.
Duvao je oštar vjetar, a aprilsko sunce u kom se kupala tragièna Pageova spodoba, bilo je blijedo i zubato.
"Eto, vidite", banu ispod trijema gospoða Page pobjednièki pred Mansona. "Vidite, zar ne? Doktor je ustao! Upravo sam
telefonirala gospodinu Watkinsu i rekla sam mu da je doktoru bolje. On æe uskoro opet biti na svom poslu, zar ne, pilence
moje?"
Andrew osjeti kako mu krv jurnu u èelo.
"Tko ga je smjestio ovamo?"
"Ja", reèe prkosno Blodwen. "I zašto da ga ne smjestim? On je moj muž. Njemu je ovdje bolje."
"On mora ostati u postelji. Vi to dobro znate", dobaci joj Andrew prigušenim glasom. "Uèinite štp vam kažem. Pomozite mi
da ga odnesem u postelju, odmah".
"Da, da", reèe Edward nemoæno. "Nosite me u postelju. Meni je ovdje hladno. Nije mi dobro. Ja se osjeæam slabo.". I
bolesnik poèe da jauèe.
Blodwen se odmah zaplaka i, kleknuvši pored muža, zagrli ga objema rukama i zajeca:
"Ništa, ništa, pilence moje. Odmah æeš ti lijepo u postelju, muèenièe. Blodwen æe tebe opet lijepo smjestiti, Blodwen se
stara o tebi. Blodwen tebe voli, andele moj."
I ona obasu vlažnim poljupcima njegove nepomiène obraze.
Pola sata kasnije, kad su Edwarda opet udobno smjestili u postelju, Andrew uðe u kuhinju. Bio je bijesan.
Annie je sad bila njegov istinski prijatelj. U toj istoj kuhinji oni su se jedno drugome povjeravali i, kad su obroci bili
narocito mršavi, ona bi mu jabuku ili kolaè iz ostave tutnula u ruku. Neki put ona bi, kao posljednjem pribježištu, trknula do
Thomasova duæana i gospodski bi se poèastila dvostrukom porcijom ribe, uz svjetlost svijeæe na kuhinjskom stolu.
Annie je bila kod Pageovih veæ gotovo dvadeset godina. Ona je u Drineffvju imala mnogo rodbine, bio je to uredan svijet, a
jedini razlog što je tako dugo ostala u toj službi bila je njena odanost prema doktoru Pageu.
"Donesite mi moj èaj ovamo, Annie", reèe Andrew. "Sad ne bih mogao da podnesem Blodwen."
Ušavši u kuhinju, nije bio primijetio da Annie ima goste svoju sestru 01wen i 01wenina muža Emlyna Hughesa. On ih je
veæ ranije bio upoznao. Emlyn je bio miner. Imao je pošteno, dobroæudno, bljedunjavo lice.
Spazivši ih, Manson je èaskom oklijevao, ali 01wen, živahna mlada žena crnih oèiju, reèe odjednom:
"Ne obazirite se na nas, gospodine doktore, ako želite da popijete ovdje vaš èaj. Upravo smo razgovarali o vama kad ste
naišli".
"Da?"
"Da, zaista!" 01wen sijevnu oèima prema svojoj sestri. "Ne hajem ja što me ti tako gledaš, Annie; hoæu da kažem ono što
mislim. Svi ljudi govore, gospodine Mansone, kako veæ godinama nisu imali tako dobra mlada ljekara kao što ste vi i kako
ih vi predano lijeèite. Pitajte Emlyna, ako meni ne vjerujete. I oni su gotovo bijesni na gospoðu Page. Kažu da praksa
stvarno pripada vama i da biste vi morali raditi samostalno. Ona je to èula i zato je, molim vas, digla iz kreveta jadnog
starog doktora. Tobože, bolje mu je, vraga! Siromah starac!"
Èim popi èaj, Andrew se povuèe. Osjeæao se nelagodno poslije 01weninih neposrednih rijeèi, ali ipak se osjeæao
polaskanim kad je èuo da ga svijet u Drineffyju voli. Kada ga je nekoliko dana zatim posjetio sa ženom John Morgan, prvi
bušilac u rudniku hematita, on je to smatrao osobitim znakom pažnje.
Morganovi su bili sredovjeèan par, gotovo dvadeset godina u braku. Iako nisu bili imuæni, bili su vrlo cijenjeni u èitavom
onom kraju. Andrew je bio èuo da æe uskoro otputovati u južnu Afriku, gdje je Morganu bio obeæan posao u rudnicima
Johannesburga. Nije bilo neobièno da dobre bušioce mame zlatni rudnici Randa, gdje je posao bio uglavnom isti, a zarada
mnogo veæa. Andrew je bio uveliko iznenaðen kad mu Morgan sjedeæi sa ženom u malom kabinetu za pregled, izloži svrhu
svog posjeta:
"Ele, doktore, izgleda da smo najzad udesili stvar kako ireba. Moja žena, koju vidite, imat æe uskoro bebu, i to poslije
devetnaest godina, molim lijepo. To je za nas velika radost, doktore. Odluèili smo da odložimo odlazak do poslije radosnog
dogaðaja. Što se ljekara tièe, naumili smo da umolimo vas. To dijete znaèi za nas mnogo, doktore. I bit æe tu belaja,
dabome. Mojoj ženi je èetrdeset i treæa. Ali, eto, mi znamo da æete vi uèiniti za nas sve što možete."
Andrew primi ovu dužnost s toplim osjeæajem ukazane èasti. Bio je to èudan osjeæaj, èist i duševan i, zbog stanja u kom se
nalazio, dvostruko blagotvoran. Odskora se osjeæao izgubljenim, sasvim ucviljenim. Neobiène struje vitlale su njim,
nemirne i bolne. Bilo je èasova kad je u srcu osjeæao èudnu potmulu bol, u èije postojanje dotle kao ljekar nije mogao da
vjeruje.
Ranije nije nikad ozbiljno mislio o ljubavi. Dok je bio na univerzitetu, bio je suviše siromah, suviše bijedno odjeven i, zbog
ispita, suviše predan svome radu, da bi mogao da dolazi mnogo u dodir s drugim spolom. Na univerzitetu St. Andrew
èovjek je morao biti "laf", kao njegov prijatelj i školski drug Freddie Hamson, da bi mogao odlaziti u krugove koji su igrali,
prireðivali zabave i uopæe šepurili se svojom
društvenom otmjenošæu. On je bio lišen svega toga. Pripadao je u stvari izuzimajuæi njegovo prijateljstvo s Hamsonom
gomili onih koji stoje po strani, bez kaputa, rade bez odmora, puše i povremeno se zabavljaju, ali ne u klubovima, veæ za
jeftinim biljarskim stolovima, po kavanicama u donjem gradu.
Neizbježne romantiène slike iskrsavale su, doduše, 11 njegovoj svijesti, ali, zbog njegova siromaštva, one su se obièno
odražavale s nekakvim basnoslovnim bogatstvom u pozadini. Meðutim sada, u Drineffyju, on je zamagljenim oèima gledao
kroz prozor svoje barakedispanzera u prljavu gomilu šljake i iz sveg je srca èeznuo za malom uèiteljicom gradske osnovne
škole. Glupost nekadašnjih sanjarija izazivala je u njemu smijeh.
On se uvijek ponosio svojim praktiènim duhom, svojim jakim prirodenim mu ponosom, pa je pokušavao odluèno, u
vlastitom interesu, da se razlozima oslobodi svojih osjeæaja. Ona nije lijepa, rastom je malena i mršava. Na licu ima madež,
a gornja joj je usna to se lijepo vidi kad se smije malo nepravilna. Osim toga, ona ga vjerojatno i mrzi.
Govorio je samome sebi da bi bilo nepametno podati se tako slabiæki svojim osjeæajima. On ima namjeru da se posveti
svome radu. Još je samo asistent. Kakav æe on biti ljekar ako veæ sada, na poèetku svoje karijere, stvara jednu takvu vezu
koja æe sigurno smetati njegovoj buduænosti i koja ga evo veæ sada sapinje u radu?
U nastojanju da se pribere, smišljao je razne razbibrige. Zavaravajuæi se da mu nedostaju stari drugovi s univerziteta, on
napisa dugo pismo Freddieu Hamsonu, koji je nedavno bio postavljen za ljekara u jednoj londonskoj bolnici. Vrlo èesto
tražio je Dennvjevo društvo. Ali Philip, mada neki put prijateljski raspoložen, više puta je bio hladan, sumnji
èav, ispunjen gorèinom èovjeka koga je život ozlijedio.
Ma koliko Andrew nastojao, on nije mogao da istisne Kristin iz svojih misli, iz svoga srca tu slatku èežnju. Nije je bio vidio
još od one svoje ispovijesti pred vratnicama "Mog mira". Šta je ona o njemu mislila? Da li je uopæe mislila što o njemu?
Èinilo mu se da je to bilo kad ju je vidio posljednji put iako ju je stalno oèekivao kad god bi prolazio ulicom Bank pa je
veæ oèajavao da li æe je još ikada sresti.
Onda je u subotu po podne, 25. maja, kad je veæ bio izgubio svaku nadu, dobio slijedeæe pismo:
Dragi doktore Mansone, G. i gða Watkins dolaze k meni na veèeru sutra uveèe, u nedjelju. Ako nemate što pametnije da
radite, da li bi vam bilo prijatno da im se pridružite? U sedam i po.
Iskreno Kristin Barlow
Vrisnuo je od radosti tako da je Annie dotrèala iz kuhinje.
"Eh, doktore, brate", reèe mu ona prijekorno, "vi se zaista neki put ponašate budalasto."
"To je istina, Annie", odgovori on još uvijek razdragan. "Ali mislim mislim da je to veæ prošlo. Èujte, draga Annie, hoæete
li mi još veèeras ispeglati hlaèe? Ja æu ih okaèiti na vrata kad podem spavati."
Slijedeæe veèeri bila je nedjelja pa nije bilo veèernjih pregleda on se uzbudeno predstavi u kuæi gospoðe Herbert, kod koje
je Kristin stanovala, u blizini škole. Došao je rano, znao je to, ali nije mogao više ni èaska da èeka.
Vrata mu otvori i doèeka ga sama Kristin, ljupka i nasmijana.
Da, ona se smiješila, uistinu se smiješila. A on je mislio da ona za njega ne mari! Bio je toliko uzbuðen da je jedva mogao
da govori.
"Danas je bio divan dan, je ida?" ušeprtlja se on, iduæi za njom u salon.
"Krasan", saglasi se ona. "Ja sam popodne napravila divnu šetnju, èak preko Pandvja, i našla nekoliko rosopasa."
Sjedoše. Bilo mu je navrh jezika da je upita da li voli šetnje, ali odustane na vrijeme od te iude namjere.
"Gospoða Watkins mi je upravo javila", reèe Kristin, "da æe ona i njen muž zakasniti. On se malo duže zadržao u
kancelariji. Vama neæe biti neprijatno što æemo morati da prièekamo?"
Da mu bude neprijatno! Dode mu da se nasmije od puste sreæe. Da ona zna kako je nestrpljivo èekao sve te dane da je vidi,
kako mu je divno ovdje s njom. Gledao je krišom oko sebe. Njena soba, namještena njenim vlastitim stvarima, razlikovala
se od ma koje sobe koju je vidio u Drineffvju. U njoj nije bilo ni baršuna ni konjske dlake, ni jednog od onih svijetlih
satenskih jastuka, koji su tako upadljivo ukrašavali salon gospoðe Bramwell. Pod je bio obojen i uglaèan, s mrkom
jednobojnom prostirkom pred kaminom. Namještaj je bio tako nenametljiv, da se jedva primjeæivao. Usred stola
postavljenog za veèeru, nalazio se obièan sud bijele boje u kom su plovili, kao majušni vodeni cvjetovi, rosopasi koje je ona
nabrala. Utisak je bio prost i lijep. Na prozoru se nalazila jedna drvena poslastièarska kutija, ispunjena zemljom, iz koje su
izbijale tanke vlati zelenog bilja. Iznad kamina visila je sasvim neobièna slika koja je prikazivala malu djeèju drvenu
stolièicu, crveno obojenu i, po njegovu mišljenju, krajnje rdavo nacrtanu.
Morala je primijetiti da ga je ta slika iznenadila, jer se nasmiješi:
"Nadam se da ne mislite da je to original."
Zbunjen, nije znao što da joj odgovori. Njena se liènost ogledala u cijeloj toj odaji. Uvjerenje da ona zna stvari koje
premašuju njegovo znanje, sasvim ga zbuni. Ali njegovo je interesiranje za nju bilo veæ u tolikoj mjeri probuðeno da je bio
sasvim zaboravio koliko je nespretan, ali je ipak izbjegao glup i banalan razgovor o lijepom i ružnom vremenu i raspitivao
se o njoj samoj.
Ona mu je odgovarala otvoreno. Porijeklom je bila iz Yorkshirea. Majka joj je umrla kad joj je bilo petnaest godina. Otac
joj je bio zamjenik direktora jednog od velikih Bramwellovih ugljenokopa. Njen jedini brat John spremao se za rudarskog
inženjera u istom ugljenokopu. Pet godina kasnije, kad joj je bilo devetnaest godina pa je bila završila uèiteljsku školu, njen
otac je bio postavljen za direktora ugljenokopa u Porth Pitu, dvadeset milja daleko od Drineffyja, niz dolinu. Ona i brat pošli
su s njim u Južni Vels, ona da bi redila kuæu, a on da pomogne ocu. Šest mjeseci po njihovu dolasku desila se eksplozija u
ugljenokopu. John, koji se nalazio u rudniku, pod zemljom, ubijen je na mjestu. Njen otac, èuvši za tu nesreæu, odjuri
odmah u rudnik, ali i on bi ugušen gasovima. Nedjelju dana zatim bili su zajedno izneseni.
Kad je ona završila svoju tužnu prièu, neko su vrijeme oboje šutjeli.
"Žao mi je", reèe Andrew saosjeæajno.
"Svijet je prema meni bio dobar", reèe ona pribrano, "naroèito gospodin i gospoða Watkins. Dobila sam ovdje mjesto u
školi." Èaskom zastade, a lice joj se ponovo razvedri. "Ali ja sam, ipak, kao i vi, još uvijek strana ovdje."
"Potrebno je mnogo vremena da èovjek navikne na ove doline" reèe joj Andrew i pri tom je pogleda kao da traži rijeè koja
bi makar i blijedo nagovijestila njegov osjeæaj prema njoj, nešto što bi obazrivo skrenulo njihov razgovor s prošlosti i
uputilo ga prema sretnoj buduænosti.
"Èovjek se ovdje osjeæa tako udaljen od svijeta, usamljen. Ja sam svjestan toga, èesto osjeæam to. I toliko puta poželim da
imam nekoga s kim bih mogao da porazgovaram."
Ona se nasmiješi. "A o èemu biste voljeli da razgovarate?"
On pocrvenje, osjeæajuæi se kao satjeran u kut.
"Oh, pa o mom radu, dakako." Zastade, smatrajuæi da treba da te rijeèi objasni. "Izgleda mi kao da idem nasumce. Iz jedne
teškoæe zapadam u drugu."
"Hoæete li da kažete da imate teških sluèajeva u svom ljekarskom radu?"
"Ne, nije to." Poslije izvjesnog oklijevanja, on nastavi: "Došao sam ovamo pune glave formula, stvari u koje svatko vjeruje,
ili se pretvara da vjeruje: na primjer, da oteèeni zglobovi znaèe reumatizam, da reumatizam znaèi salicilat. Ta znate sva ta
pravovjerna naèela medicine! A ja sam polako uviðam da su neka od njih sasvim pogrešna. tJzmimo, recimo, lijekove. Meni
se èini da od nekih od njih bolesnik ima više štete nego koristi. To vam je sistem. Bolesnik vam doðe u dispanzer. On
oèekuje svoju "boèicu lijeka". I on je dobiva, svejedno da li je to samo ispržen šeæer, soda bikarbona ili dobra èista voda.
Zato se recepti i pišu na latinskom da ih bolesnici ne bi razumjeli. To nije ništa, to nije nauka. I još nešto. Meni se èini da
suviše mnogo ljekara uzimaju bolest empirièki, to jest razmatraju simptome pojedinaèno. Ali neæe da se pomuèe da sve
simptome slože zajedno pa tek onda da izvuku dijagnozu. Oni vam
kažu, vrlo brzo, zato što su obièno u hitnji: "Ah! glavobolja probajte ovaj prašak"; ili "vi ste malokrvni morate uzeti malo
gvožða." Umjesto da se, upitaju što prouzrokuje glavobolju ili malokrvnost ". On zastade naglo. "Oh, oprostite! Ja vam
dosaðujem!"
"Ne, ne", prihvati ona brzo. "To je vrlo zanimljivo."
"Ja sam tek poèetnik, još uvijek lutam", nastavi on ponesen silovito njenim interesiranjem. "Ali, èasne mi rijeèi, ja mislim
da èak u udžbenicima, iz kojih sam uèio, ima suviše zastarjelih, nazadnjaèkih pogleda, beskorisnih lijekova i simptoma koje
je oznaèio netko èak tamo u srednjem vijeku. Mogli biste reæi da to nije naroèito važno za ljekara opæe prakse, ali zašto bi
taj ljekar morao da se ogranièi samo na propisivanje toplih obloga i sredstava za èišæenje. Vrijeme je da nauka stupi u prve
borbene redove. Mnogi misle da nauka leži na dnu epruvete. Ja tako ne mislim. Ja vjerujem da se i malom Ijekaru, onome
što trèkara po predgradu, pruža zgoda da uoèi stvari, da se koristi prilikom i primijeti prve simptome nove bolesti prije nego
što ih mogu da utvrde ljekari u ma kojoj bolnici. Dok jedan sluèaj dospije do bolnice, prvi stadijumi bolesti obièno su veæ
prošli."
Upravo je htjela da mu živo odgovori, kad spoljno zvonce zazvoni. Ona ustade pa, potisnuvši ono što je htjela da kaže, reèe
uz lak osmijeh:
"Nadam se da neæete zaboraviti da ste mi obeæali da æete mi o tom više prièati drugom jednom prilikom."
Watkins i njegova žena uðoše izvinjavajuæi se što su zakasnili. Vrlo brzo sjedoše da veèeraju.
Veèera se ovoga puta mnogo razlikovala od hladne veèere za kojom su se posljednji put bili skupili: bili su im priredili
teletinu kuhanu u tignju s pireom od krumpira, zaèinjenim maslacem, zatim kolaè od
rabarbara s kremom, najzad sir i kavu. lako sasvim obièno, svako je jelo bilo odlièno, a bilo ga je u izobilju. Poslije mršavih
ruèaka kojima ga je služila Blodwen, za Andrewa je bila prava gozba: hrana je bila topla i ukusna. On uzdahnu:
"Vi imate sreæe s vašom stanodavkom, gospodice Barlow. Ona kuha sjajno!"
Watkins, koji se vragolasto smijuckao Andrewovu apetitu, odjednom se gromko nasmija:
"To je odlièno!". Onda se okrenu ženi: "Jesi li ga èula, mamice? Kaže da gospoða Herbert sjajno kuha!"
Kristinu obli laka rumen.
"Ne obazirite se na njega", reèe ona Andrewu. "To je najljepši kompliment koji mi je ikad uèinjen jer je uèinjen
nenamjerno. U stvari, veèeru sam spremila ja. Ja upravljam kuhinjom gospoðe Herbert. Volim kad nešto sama spremim. I
navikla sam na to."
Poslije tog njenog objašnjenja, direktor rudnika još se buènije razveseli. U njemu se više nije mogao prepoznati onaj
muèaljiv èovjek koji je kod gospoðe Bramwell stoièki podnosio razne šale. Otvoren i prostodušan, on se nasladivao dobrom
veèerom, mljackao usnama dok je jeo kolaè, stavljao laktove na stol i veselim prièama zasmijavao sve.
Veèe prode brzo. Kad Andrew pogleda na sat, zaprepasti se vidjevši da je blizu jedanaest. A bio je obeæao da æe još u toku
veèeri, prije deset i po, posjetiti jednog bolesnika u Blaina Placeu.
Kad je sa žaljenjem ustao da se oprosti, Kristin ga otprati do vrata. U uskom hodniku on nehotice dodirnu njeno bedro.
Podiðe ga pri tom slatka jeza. Ona se svojim mirom, svojom nježnošæu, svojim pametnim crnim oèima, toliko razlikovala
od svih žena
koje je ikad bio upoznao. Bog neka mu oprosti što se usudio ikad da pomili da mu je neprijatna!
On promrmlja malo zadihano:
"Nemam rijeèi da vam dovoljno zahvalim što ste me pozvali veèeras. Smijem li vas još kada vidjeti? Ja ne govorim uvijek
samo o svom radu. Hoæete li Kristin, hoæete li da podete sa mnom jedanput u kino u Toniglan?"
Ona se smiješila, prvi put je u njenom pogledu bilo malo ženske nestašnosti.
"Pokušajte da me pozovete."
Dug šutljiv minut na pragu pod visokim zvijezdama. Zrak mu je mirisao na rosu i hladio mu zažarene obraze. On je osjeæao
njen sladak dah, èeznuo za njom, gorio od želje da je poljubi. Stisnu joj ruku nezgrapno, okrenu se i pode, nošen krilatim
mislima, stazom koja ga je vodila njegovoj kuæi, istom onom vrtoglavom stazom kojom su išli veæ milijuni, vjerujuæi da
su jedini predodreðeni, jedini blagosloveni. Oh, ona je divna! Kako ga je razumjela kad joj je govorio o svojim teškoæama!
Ona je i pametna, daleko pametnija od njega! Kako samo sjajno kuha! I on je nazva Kristin!
8.
Mada je Kristin obuzimala njegov um sada više nego ikad, cio tok njegovih misli bio je izmijenjen. Više se nije osjeæao
malodušan; bio je sretan, zanesen, pun nada. Ta promjena u njegovu raspoloženju ogledala se i u njegovu radu. Bio je
dovoljno mlad pa je u svojoj mašti stvarao stalno nove slike: kako ga ona posmatra dok pregledava bolesnike, kako bdi nad
njegovim metodiènim i savjesnim istraživanjima,
kako hvali njegovu smišljenost i toènost dijagnoza. Svakom iskušenju da na brzu ruku pregleda bolesnika i doðe do
zakljuèka prije nego što mu osluhne pluæa, odmah bi se odupro mišlju: "Blagi bože, to ne! Šta bi ona o meni mislila kad bih
tako radio?"
Više puta osjetio bi na sebi Dennvjev satirièan i pronicav pogled. Ali on nije za nj hajao. Na svoj pedantan, idealistièki
naèin, upleo bi Kristin u svoja stremljenja, i ona bi nesvjesno postala snažan podstrekaè u njegovoj borbi s nepoznatim.
Priznavao je samome sebi da on, zapravo, i ne zna ništa. Ali uèio se da misli svojom glavom i da, u iznalaženju neposrednih
uzroka, uputi svoja istraživanja i preko onog što mu se èinilo oèiglednim. Nikad ga još nije ideal nauke tako moæno
privlaèio. Molio je boga da nikad ne postane aljkav ili da radi samo za plaæu, da ne stvara neprovjerene zakljuèke i nikad ne
dozvoli sebi da prepisuje recepte kao ranije. Htio je da pronalazi, da se bavi naukom, da bude dostojan Kristine.
Obuzet tim prostodušnim žarom, èesto se žalio na svakidašnju praksu, koja mu je odjednom, kao za pakost, pružala samo
dosadne i beznaèajne sluèajeve. Htio je da se vere po planinama, a slijedeæih nekoliko nedjelja imao je pred sobom samo
beznaèajne krtiènjake. Bolesti s kojima je trebalo da se ponese bile su neznatne, oèajno nezanimljive: uganuæe zglobova,
posjeèeni prsti, nazebi u glavi. Vrhunac svega bio je doživio kad ga je pozvala neka baba koja je stanovala dvije milje
daleko od njegove kuæe i, zirkajuæi u njega ispod svoje flanelske kape, umolila da joj odsijeèe žuljeve.
Osjeæao se budalasto, grizao se što mu se ne pruža prilika da se istakne svojim znanjem i priželjkivao je vihor i buru.
Poèeo je da sumnja i u sama sebe i pitao se da li
je uopæe moguæe da ljekar, u tom zabaèenom kraju, bude išta drugo do siæušan, bijedan najamnik. I onda, kad mu se zanos
bio veæ srozao do najniže taèke, dogodio se jedan sluèaj koji je živu njegova vjerovanja podigao do neba.
Krajem posljednje nedjelje mjeseca juna, prolazeæi preko staniènog mosta, srete doktora Bramwella. Srebrni Kralj bio je
upravo ušao na stražnja vrata željeznièke krème i kradomice brisao gornju usnu nadlanicom ruke. Imao je obièaj da vfèem
ili èašom piva oprezno ublažuje svoj jad kad bi Gladvs, vesela i odjevena u najljepše ruho, odlazila u svoje tajanstve,ne
"kupovine" u Toniglan.
U prvi mah bio je pomalo zbunjen time što ga je Andrew primijetio, ali se ipak sjajno snaðe:
"Ah, Mansone! Milo mi je što te vidim. Upravo su me zvali Pritchardu." Andrew je pet minuta ranije bio vidio Pritcharda
kako šeta sa svojim psom. Nije htio da iskoristi priliku. On je volio Srebrnog Kralja, èije su visokoparne rijeèi i
herojskokomièni pokreti bili u tako ljudskoj suprotnosti s njegovom bojažljivošæu i s rupama u èarapama koje je vesela
Gladvs zaboravljala da zakrpi.
Pošavši ulicom zajedno, poèeli su da govore o svojim poslovima. Bramwell je uvijek bio gotov da govori o nevoljama
svojih bolesnika, i sad je tonom punim ozbiljnosti bio rekao Andrewu da se Emlyn Hughes, Annin zet, nalazi pod
njegovim starenjem. Emlyn je, reèe, u posljednje vrijeme poèeo da se ponaša vrlo èudno: imao je nepriliku u rudniku, pa je
izgubio pamæenje i postao svadalica i nasilnik.
"Ne dopada mi se to, Mansone", klimao je zabrinuto glavom Bramwell. "Viðao sam ja i ranije sluèajeve umne
poremeæenosti, pa mi to mnogo lièi na takvo nešto."
Manson mu izrazi svoje žaljenje. On je uvijek
smatrao Hughesa smušenjakom, ali dobrièinom. Sjeti se da je Annie u posljednje vrijeme izgledala zabrinuta: i kad ju je
upitao za razlog tome, ona mu je, ma da inaèe bila sklona brbljanju, osim u porodiènim stvarima, izjavila neodreðeno da je
zabrinuta zbog svog zeta. Rastajuæi se od Bramwella, on mu izrazi nadu da æe stanje tog siromaška krenuti nabo
Ije.
Ali slijedeæeg petka, u šest ujutru, probudi ga kucanje na vratima njegove sobe. Bila je to Annie, koja mu, veæ potpuno
odjevena i crvena oko oèiju, uruèi jedno pismo. Andrew razdera omot i proèita poruku doktora Bramwella:
Doðite odmah. Potrebno je da sa mnom potpišete uvjerenje o sluèaju opasnog ludila.
Annie se borila sa suzama.
"Radi se o Emlvnu, doktore. Desilo se nešto strašno. Molim vas da doðete odmah."
Za tri minuta Andrew je bio spreman. Prateæi ga niz ulicu, Annie mu isprièa, kako je najbolje umjela, sve o Emlynu.
Bolovao je tri nedjelje i ponašao se nekako èudno, ali noæas je postao naroèito silovit i izgubio je sasvim pamet. Nasrnuo je
na ženu s kuhinjskim nožem. 01wen je nekako jedva uspjela da uteèe na ulicu, u spavaæici. Uzbudljiva prièa bila je
dovoljno jeziva i ovakva kakvu ju je Annie napreèac isprièala, žureæi pored njega kroz sivu svjetlost jutra, a on nije nalazio
rijeèi kojima bi je umirio. Kad s" stigli Hughesovoj kuæi, zatekli su u prednjoj odaji doktora Bramwella, neobrijana i
zabrinuta, bez ovratnika i kravate. On je sjedio za stolom, s perom u ruci, a pred njim je bio poluispunjen arak modrièastog
papira.
"Ah, Mansone, ljubazno je od vas što ste došli tako brzo. Vflo žalostan sluèaj, ali brzo æemo biti gotovi."
"O èemu se radi?"
"Hughes je poludio. Mislim da sam vam veæ pred nedjelju dana kazao da se plašim toga. I eto, vidite, nisam se prevario:
akutno ludilo!" Bramwell je kotrljao rijeèi preko jezika, svjestan tragiène uzvišenosti tog èasa. "Ubilaèko ludilo u najveæem
stepenu. Morat æemo ga odmah poslati u Pontynewad. Za to su potrebna dva potpisa, moj i vaš rodbina je tražila da
pozovem vas. Formalnosti su vam poznate, zar ne?"
"Da", potvrdi Andrew. "A kakav je vaš nalaz?"
Proèistivši grlo, Bramwell poèe da èita ono što je na formularu bio iscrpan i taèan prikaz Hughesova ponašanja tokom
prošle nedjelje, koji je u svemu ukazivao na umnu poremeæenost. Proèitavši ga, Bramwell podiže glavu:
"Dakle, iskaz je, mislim, jasan!"
"Izgleda da se radi o ozbiljnom sluèaju", reèe Andrew polako. "Pa, pogledat æu ga."
"Hvala vam, Mansone. Mene æete naæi ovdje kad budete gotovi", i Bramwell se dade na upisivanje daljih pojedinosti u
svoj izvještaj.
Emlyn Hughes je ležao u postelji, a pored njega su sjedili za sluèaj potrebe dvojica njegovih drugova iz rudnika. U dnu
postelje stajala je 01wen, èije je lice, obièno tako živahno i nasmijano, sada bilo blijedo i izoblièeno suzama. Ona je
izgledala tako ucviljena, u odaji je vladala takva snuždenost i metež da je Andrew èaskom osjetio ledenu jezu, gotovo strah.
Priðe Emlynu i u prvi èas ga jedva prepozna. Nije se bio mnogo promijenio bio je to Emlyn, dabome, ali jedan izoblièen i
na neki èudan, tajanstven naèin, izmijenjen Emlyn, ogrubljenih crta. Lice mu je bilo podbuhlo, nosnice su mu bile odebljale,
a koža poprimila voštanu boju, osim jedne crvene mrlje
preko nosa. Èitava njegova pojava odavala je èovjeka teška i apatièna. Andrew ga oslovi, i on promrmlja nekoliko
nerazumljivih rijeèi. Zatim, stisnuvši pesnice, izgovori bujicu nasrtljivih ludorija koje su, kao dodatak Branrvvellovu
izvještaju, suviše jasno ukazivale na potrebu njegove internacije.
Nastade tišina. Andrew je osjeæao da bi trebalo da bude uvjeren u bolest tog èovjeka. Pa ipak, i sam ne znajuæi zašto, on
nije bio zadovoljan. Zašto, zašto, pitao se on, zašto Hughes govori tako? Zamislimo da je èovjek zaista poludio, ali šta je,
onda, uzrok tome? On se uvijek osjeæao sretnim, i na svoj je naèin bio zadovoljan, bezbrižan i veseo. Zašto se onda, bez
vidljiva razloga, tako promijenio?
Mora da postoji neki razlog, mislio je Manson tvrdoglavo simptomi se ne pojavljuju tek sami od sebe. Gledajuæi one otekle
crte i tražeæi neko objašnjenje toj zagoneci, on nagonski ispruži ruku i dodirnuvši ono podbuhlo lice, primijeti pri tom
podsvjesno da pritisak njegovih prstiju ne ostavlja nikakav otisak na oteklom obrazu.
Odjednom, kao munja, sinu misao u njegovu umu. Zašto oteklina ne reagira na pritisak? Zato srce mu snažno zakuca što to
nije pravi edem veæ myxoedem. Tu smo; tako mi boga, tu smol Ne, ne, ne smije da juri. Èvrsto obuzda sebe. Ne smije na
brzinu izvoditi zakljuèke. Mora iæi obazrivo, polako, sigurno!
Obuzdavši se, on podiže Emlvnovu ruku. Da, koža je bila suha i gruba, prsti malo oteèeni na vrhovima. Temperatura ispod
normale. Izvrši pregled metodièki, odbijajuæi od sebe svaki val oduševljenja koji bi ga mogao ponijeti. Svi znaci i svi
simptomi slagali su se divno, kao u kakvoj složenoj zagoneci g ukrštenim rijeèima. Zbunjen govor, suha koža, maljavi prsti,
podbuhlo neelastièno lice, defektno pam
æenje, sporo mišljenje, napadi razdražljivosti s vrhuncem u pokušaju ubojstva. Oh, taj osjeæaj pobjede nad završnom
slikom bio je uzvišen!
Ustavši, on side u odaju u kojoj ga doèeka doktor Bramvell stojeæi na prostirci, ledima okrenut vatri:
"Dakle? Jeste li zadovoljan? Pero je na stolu."
"Slušajte, Bramwelle..." Andrew je gledao u stranu i borio se da savlada pobjednièki ton u svom glasu "ja mislim da ne
treba da potpišemo taj izvještaj o Hughesu."
"Šta, kako?" Bljedilo je postepeno nestajalo s Bramwellova lica, i on se ljutnu, sav zaprepašæen: "Pa èovjek je pošašavio!"
"Ja tako ne mislim", odgovori Andrew mirno, još uvijek obuzdavajuæi svoje razdragano oduševljenje. Nije, naime, bilo
dosta postaviti dijagnozu: trebalo se i s Bramwellom postupati obazrivo i ne stvarati od njega neprijatelja suprotstavljanjem.
"Po mom mišljenju, Hughes je bolestan duševno samo zato što je bolestan tjelesno. On pati od nedovoljnosti štitne žlijezde
apsolutno jasan sluèaj myxoedema."
Bramwell je zurio u njega staklastim pogledom. Bio je prosto preneražen. Pokuša da kaže nešto, ali mu je glas samo èudno
šumio, kao kad snijeg pada s krova.
"Najzad", nastavi Andrew uvjerljivo, upiruæi pojjled u prostirku, "Pontinewda je tako užasno mjesto. Ako Hughes ude
tamo, nikad više neæe odatle i.iæi. Pa èak ako bi i izišao, cijelog bi života bio strasno ožigosan. Zato, da probamo najprije s
lijeèenjem siitne žlijezde."
"Pa, doktore", zameèa Bramwell, "ja vas ne raumijem."
"Pomislite kako bi to doprinijelo vašem ugledu", brzo ga presijeèe Andrew, "ako bi vam pošlo za rukom da ga izlijeèite. Ne
mislite li da je vrijedno po
kušati? Dakle, ja æu sad pozvati gospodu Hugheš. Ona se jadnica ubi plaèuæi, jer misli da æe Emlyn biti odveden. Možete
joj objasniti da æemo pokušati s nekim novim naèinom lijeèenja."
Prije nego što je Bramwell mogao da negoduje, Andrew je bio izišao iz odaje. Nekoliko minuta kasnije, kad se vrati s
gospoðom Hughes, Srebrni Kralj bio je došao k sebi. Šepureæi se na prostirci, on na dostojanstven naèin obavijesti 01wen
"da još postoji jedan zraèak nade", a Andrew? medutim, stojeæi mu iza leða, zgužva ispunjen formular u okruglu lopticu i
baci ga u vatru. Zatim ode da telefonira u Cardiff po tiroidin.
Prode nekoliko dana velike uznemirenosti i groznièava išèekivanja prije nego što se na Hughesu primijeti djelovanje
lijeèenja. Ali kad jednom ono otpoèe bilo je èarobno. Èetrnaest dana zatim Hughes ustade iz postelje, a na kraju drugog
mjeseca veæ je bio na svom poslu. Jedne veèeri dode, mršav i èio, u dispanzer u Bryngoweru, zajedno s nasmijanom Olwen,
da kaže Andrewu da se nikad u životu nije bolje osjeæao.
01wen reèe:
"Za sve to mi dugujemo vama, doktore. Zato æemo ostaviti Bramwella i prijeæi vama. Emlyn je bio kod njega na spisku još
prije nego što smo se uzeli. On bi moga Emlvna bio poslao u pa znate veæ kuda da nije bilo vas i vašeg staranja."
"JVe smijete da mijenjate ljekara, 01wen", odgovori Andrew. "To bi pokvarilo sve." Zatim ostavi ozbiljan ljekarski ton i
reèe s istinskom mladiækom nestašnošæu: "Ako samo i pokušate da to uèinite ja æu vas goniti onim kuhinjskim nožem."
Kad je Bramwell jednom iza toga sreo na ulici Andrewa, reèe mu našepureno:
"Zdravo, Mansone! Jesi li vidio Hughesa! Ha!
Oboje su mi vrlo zahvalni. Laskam sebi da nikad dosada nisam imao ljepši sluèaj izljeèenja."
Annie reèe:
"Što se onaj matori Bramvvell koèoperi po gradu kao da mi je on netko. On je obièna neznalica. A ona njegova žena! Oh, to
vam je prava napast za poslugu."
Gospoða Page reèe:
"Doktore, ne zaboravite da vi radite za doktora Pagea."
Denny primijeti:
"Mansone, ti si sada toliko uobražen da je nemoguæe podnijeti te. Ti æeš se raspuæi od nadmenosti, i to brzo, vrlo brzo."
Ali Andrew, hitajuæi Kristini, obuzet radošæu zbog pobjede svoje nauène metode, èuvao je samo za nju sve ono što je imao
da kaže.
9.
U julu te godine godišnja skupština Britanskog ljekarskog društva držala se u Cardiffu. To društvo bilo je slavno sa svojih
godišnjih skupština, a sam prof. Lamplaugh uvijek je, u svom oproštajnom predavanju, ukazivao studentima na potrebu da
svaki ugledan ljekar bude èlanom tog društva. Sjajno organizovane, te su skupštine pružale èlanovima i njihovim
porodicama sportske, društvene i nauène razonode, popuste u svim hotelima izuzev najboljih, besplatne autobusne izlete do
porušenih susjednih opatija, razne podsjetnike u "divotizdanjima", spomenkalendare vodeæih tvornica kirurških
instrumenata i farmaceutskih proizvoda i naroèite povlastice u najbližoj banji. Prethodne godine, pred sam kraj
skupštine pune slavlja, svi ljekari i njihove žene bili su dobili, kao besplatan uzorak, izdašnu kutiju biskvita protiv debljanja.
Andrew nije bio èlan Društva, jer je èlanarina od pet zlatnika tada još premašivala njegove moguænosti, ali je, pomalo
zavidljivo, pratio njegov rad izdaleka. To mu je bilo dalo povoda da još jaèe osjeti u kojoj je mjeri zabaèen i izgubljen u
Drineffvju. Slike u mjesnim listovima koje su prikazivale uparaðene doktore, svrstane na nekoj tribini okiæenoj zastavama,
kako slušaju pozdravne govore, ili kako igraju golf na igralištu Penarth, ili se tiskaju u parobrodu na izletu u Weston na
moru sve je to pridonosilo da se osjeti još jadnije iskljuèen i po strani.
Ali sredinom te nedjelje stiže za Andrewa jedno pismo s adresom nekog kardifskog hotela u zaglavlju, koje ga prijatno
iznenadi. Bilo je to pismo njegova prijatelja Freddiea Hamsona. Freddie je, kao što se moglo i oèekivati, uèestvovao na
skupštini i, izražavajuæi želju da se vidi s Mansonom, pozivao ga da sljedeæe subote veèera s njim.
Andrew pokaza pismo Kristini. Veæ je bio navikao da joj se povjerava. Prošla su gotovo dva mjeseca od one veèeri kod nje,
a on je bio zaljubljeniji nego ikad. Sada, kad je mogao da se s njom èesto sastaje i bio uvjeren da su i njoj ti sastanci dragi,
bio je sretniji nego ikad u životu. Ona je, vjerojatno, djelovala na njega umirujuæe. Bila je malo stvorenje vrlo pozitivna
duha, savršeno neposredna i bez sjenke koketerije. Èesto bi joj došao zabrinut i razdražen, a otišao bi od nje smiren i vedar.
Umjela je, na sebi svojstven naèin, da mirno sasluša ono što bi on imao da joj kaže i možda bi napravila kakvu umjesnu ali
zabavnu primjedbu. Imala je mnogo zdrava smisla i nikad mu nije laskala.
Katkad, uprkos njenoj mirnoæi, oni su vodili ži
vahne rasprave, jer je i ona imala svoje poglede. Rekla mu je jednom, smiješeæi se, da je tu sklonost ka protivrjeèenju
naslijedila od neke škotske babe. Možda je njen slobodan duh bio istog porijekla. On je èesto primjeæivao da je ona vrlo
hrabra, i to ga je diralo i ispunjavalo željom da je zaštiti. Doista, ona u svijetu nije imala nikoga do jedne bolesne tetke u
Bridlingtonu.
Subotom i nedjeljom po podne, kad bi vrijeme bilo lijepo, poduzimali su duge šetnje u pravcu Pandyja. Jednom su otišli u
kino u Toniglan da vide Chaplinovu Potjeru za zlatom, a jednom opet, na njen prijedlog, da èuju orkestralni koncerat. Ali od
svega toga on je najviše volio one veèeri kad bi Kristini dolazila gospoda Watkins, jer mu se tada pružala prilika da u
prisnoj atmosferi njenog stana uživa u njenoj prisutnosti. Tada bi se mahom povele ivone njihove velike rasprave, dok bi
gospoda Watkins mirno plela, èvrsto riješena da joj vunica istraje do kraja "zasjedanja", ogranièena u svojoj ulozi èasne
"tampondržave" izmeðu njih.
Sada, imajuæi u izgledu taj izlet do Cardiffa, želio je da i ona poðe s njim. Njena se škola raspuštala za ljetni raspust krajem
te nedjelje, i ona je potom odlazila na odmor svojoj tetki u Bridlington. On je osjeæao da bi taj rastanak trebalo nekako
naroèito proslaviti.
Kad je proèitala pismo, on je upita neodoljivo:
"Hoæete li da podete sa mnom? To je samo sat i po vlakom. Ja æu natjerati Blodwen da me pusti s lanca u subotu uveèe, i
možda æe nam poæi za rukom da vidimo bar nešto od skupštine. U svakom sluèaju, volio bih da se upoznate s Hamsonom."
Ona potvrdi:
"Ja bih voljela da idem."
On je bio ohrabren njenim pristankom, pa mu ne
pade uopæe na um da bi mu gospoda Page mogla da osujeti taj plan. I prije nego što joj je prišao u vezi s tom stvari, bio je
stavio u prozor dispanzera uoèljivu objavu:
U subotu uveèe zatvoreno. I ušao je u kuæu veselo.
"Gospoðo Page, prema Statutima o ljekarskim asistentima koje sam proèitao ja imam pravo na pola slobodnog dana jednom
u godini. Ja bih želio da to svoje pravo iskoristim u subotu. Odlazim u Cardiff."
"Dakle, slušajte vi, doktore" naroguši se ona na njegov zahtjev, nalazeæi da mu je i ton nekako drzak i nadmen; ali pošto ga
sumnjièavo pogleda, progunða: "Oh, pa idite, naposljetku, kad baš hoæete." Odjednom joj sinu jedna misao, oèi joj se
zasvijetliše, i ona mljacnu usnama: "Donijet æete mi svakako malo Parrvjevih pašteta: ništa, èini mi se, toliko ne volim kao
njegove paštete."
U subotu, u èetiri i po Kristina i Andrew sjedoše u vlak koji je išao u Cardiff. Andrew je bio razdragan i buèan i dozivao
nosaèa i èinovnika u biljetarnici. S osmijehom je gledao u Kristin koja je sjedila na suprotnom sjedalu. Imala je na sebi
modar kostim koji joj je izvanredno pristajao, i male crne cipelice. Iz njenih blistavih oèiju, kao i iz cijele njene pojave,
zraèila je radost. Gledajuæi je tako razdraganu zbog tog izleta, osjeti prema njoj nježnost i neodoljivu èežnju. To njihovo
drugarstvo, mislio je on, lijepo je i krasno, ali on je želio nešto više: želio je da je zagrli, da je osjeti toplu i ustreptalu, prisno
uza se.
Nehotice reèe:
"Bez vas æu se osjeæati izgubljen kad odete na ljetovanje."
Ona lako porumenje, gledajuæi kroz prozor.
"Možda nije trebalo da to kažem?" upita je on neodoljivo.
"U svakom sluèaju drago mi je što ste rekli", odgovori ona ne okreæuæi se.
Bilo mu je na vrhu jezika da joj kaže da je voli i da je pita, uprkos smiješnoj nesigurnosti svoga položaja, da li bi se udala za
njega. S iznenadnom vidovitošæu uviðe da je to jedino neizbježno rješenje za njih. Ali nešto ga zadrža i on shvati intuitivno
da èas nije pogodan. Odluèi da æe joj o tome govoriti u vlaku, kada se budu vraæali.
Nastavi medutim, malo uzdrhtalim glasom:
"Veèeras bi trebalo da se sjajno provedemo. Hamson je dobrièina i veseljak, divan deèko. Jednog dana sjeæam se", oèi mu
se zasvijetliše na tu uspomenu, "davala se u Dundee neka dobrotvorna zabava u korist bolnice: na programu su bile sve
same zvijezde iz Liceuma, pravi artisti, znate. I ne biste vjerovali, Hamson je izveo jednu taèku, igrao je i pjevao, i, tako mi
boga, dvorana se prolomila od aplauza!"
"Prema tome", reèe ona smiješeæi se, "on lièi više na kakvog operetskog junaka nego na ljekara."
"Nemojte, Kris, da se tako èepite. Vama æe se Freddie dopasti."
Vlak je bio ušao u kardifsku stanicu u šest i èetvrt, i oni odoše pravo u Palace Hotel. Hamson je bio obeæao da æe ih
saèekati u šest i po, ali kad doðoše u hol, on još nije bio prispio.
Stajali su zajedno i posmatrali prizor. Dvorana je bila prepuna ljekara i njihovih žena koji su brbljali i smijali se, a srdaèni
pozivi letjeli su amotamo.
"Doktore, veèeras da sjedite s gospodom do nas."
"Hej, doktore, šta æemo s onim kazališnim ulaznicama?"
Bilo je tu mnogo trèkaranja. Gospoda sa crvenim znaèkama u rupicama od kaputa važno su hitala preko dvorane, noseæi u
ruci neke papire. U jednom kutu jedan funkcioner je ponavljao snažnim monotonim glasom.: "Sekcija za otolaringologiju,
ovuda, molim lijepo!" Iznad hodnika koji je vodio u neku sporednu prostoriju nalazio se natpis: Medicinska izložba. Bilo je
u dvorani i palmi, pa i jedan gudaèki orkestar.
"Prilièno otmjeno", reèe Andrew malo zbunjen opæom vrevom i metežom. "A Freddie je zakasnio, kao obièno, deran jedan.
Hajdemo da vidimo izložbu."
Pregledaše sve s interesiranjem, i Andrew je uskoro imao pune ruke otmjene literature. Smiješeæi se pokaza Kristini jednu
brošuru. Doktore! Da li je vaša ordinacijaprazna?Mi vasmožemonauèitikako da je napunite. Bilo je tu još devetnaest
razlièitih prospekata koji su preporuèivali najnovija umirujuæa i analgetièka sredstva.
"Izgleda", reèe Andrew mršteæi se, "kao da su narkotiène droge posljednja rijeè u medicini."
Kad su htjeli veæ da izadu, zaustavi ih uètivo jedan mladiæ i prikaza im neki mali svijetao instrumenat, slièan satu.
"Gospodine doktore, mislim da æe vas zanimati naš novi indeksometar. Od njega možete imati bezbroj koristi, savršeno je
taèan, izvanredno impresionira bolesnika, a cijena mu je samo dva zlatnika. Dozvolite, doktore! Vidite, sprijeda je indeks
trajanja inkubacije. Jedan okret kazaljke i dobijate trajanje zaraze. Unutra pak kutijica škljocnu i otvori se imate odlièan
indeks hemoglobina u boji, dok s druge strane, u vidu tabele "
"Moj pokojni djed imao je jedan isti takav, pa ga se oslobodio", prekide ga Andrew, naglo.
"Siromah èovjek", reèe ona, "nitko se dosada nije usudio da ismijava njegovu slatku malu spravicu!"
U taj èas uðoše ponovo u hol, a Freddie je upravo bio stigao i skoknuo lako iz taksija, dok je za njim jedan djeèak nosio
njegove štapove za golf.
"Zdravo, zdravo! Dakle tu si! Oprosti što sam zakasnio. Morao sam da se ponesem s protivnikom u takmièenju za Listerov
pehar. E, što je tog èovjeka služila sreæa! Da, da! Radujem se što te opet vidim, Andrew. Još uvijek onaj isti stari Manson.
Ha! Ha! A što ne kupiš sebi nov šešir, stari druže?" Tapšao je Andrewa po ramenu, srdaèno, drugarski, obuhvaæajuæi i
Kristin svojim nasmijanim pogledom. "Upoznaj me, klipanèino, sa svojom damom. Kud si se, do davola, zanio?"
Sjedoše za jedan od okruglih stolova. Hamson im objavi da moraju nešto popiti. Pucketanjem prstima dozva užurbanog
konobara. Onda im, uz èašicu šerija, isprièa potanko kako je tekla njegova utakmica u golfu, kako je, apsolutno, trebalo da
on dobije igru, ali je njegov protivnik stalno slao u rupu sve njegove "mashieudare".
Svjež, plave kose zalijepljene briljantinom, u lijepo skrojenom odijelu, s dugmetima od opala u dobro izvuèenim manšetama
od košulje, Freddie je ostavljao prijatan dojam: nije bio lijep, jer su mu crte lica bile vrlo obiène, ali je bio dobroèudan i
otmjen. Možda je izgledao malo uobražen, ali, kad je htio, umio je da bude vrlo privlaèan. Lako je sklapao prijateljstva, ali i
pored toga jednom mu je na univerzitetu doktor Muir, patolog i cinik, natmureno rekao pred studentima: "Vi ne znate ništa,
gospodine Hamsone. Cio vaš mozak ispunjen je, poput kakvog balona, samo egoistiènim gasom. I vas ništa ne iznenaduje.
Poðe li vam za rukom da se nekako promi
goljite kroz djeèje igre, koje se ovdje zovu ispiti, ja vam prorièem veliku i blistavu buduænost."
Kako nitko od njih nije bio u veèernjem odijelu, otiðoše u "grillroom" da veèeraju, mada ih je Freddie bio obavijestio da æe
morati kasnije, u toku veèeri, da obuèe frak zbog nekog bala, "pravi kuluk i gnjavaža, ali, eto, morat æu bar da se pojavim".
Pošto naruèi nehajno veèeru s jelovnika koji je bio postao strahovito ljekarski potage Pasteur, tabinja Madame Curie,
goveða peèenica a la Conference Medicale on se s dramatiènim žarom poèe da sjeæa starih dana.
"Tada nisam mogao ni pomisliti", završi on tresuæi glavom, "da æe se moj stari Manson tako zakopati u doline Južnog
Velsa."
"Mislite li da je sasvim zakopan?" upita Kristin, a osmijeh joj je pri tom bio prilièno usiljen. Nastade stanka. Freddie je
premjeravao pogledom prepunu dvoranu pa onda, iskrivivši usta, upita Andrewa:
"Pa kako ti se sviða skupština?"
"Mislim da je i to zgodan naèin da èovjek ostane u toku stvari", odgovori mu Andrew s izvjesnim oklijevanjem.
"U toku stvari tandaramandara! Ja nisam još bio ni na jednom sekcijskom sastanku u posljednje vrijeme. Ne, ne, stari
druže, ono što je važno to su ljudi s kojima se ovdje upoznaješ, dolaziš u dodir, miješaš se. Nemaš ti pojma s kakvim sam se
sve utjecajnim ljudima upoznao ove nedjelje. Zato sam i došao ovamo. A kad se vratim u London, ja æu lijepo da ih
potražim preko telefona, pa s njima na golf. A kasnije pazi šta ti govorim to znaèi lijep posao."
"Ne razumijem te sasvim, Freddie", reèe Manson.
"Pa to je bar prosto. Zasad imam svoju službicu, ali bacio sam oko na jedan mali stanèiæ u zapadnom
kraju Londona na èijim bi vratima jedna mala mesingana ploèica na kojoj bi pisalo dr Freddie Hamson davolski lijepo
pristajala. I kad se jednog lijepog dana ova ploèica pojavi, ovi æe mi ljudi, moji drugovi, slati pacijente. Ti znaš kako se to
radi: uzajamnost, brate. Poèeši ti mene po leðima, pa æu i ja tebe." Freddie gucnu znalaèki malo vina pa nastavi: "A osim
toga, isplati se održavati prijateljske veze i sa sitnom braæom iz predgraða. Katkad i oni mogu da ti pošalju robu. Ama, kroz
godinu ili dvije i ti æeš mi, stari kuèku, slati u London bolesnike iz tvog zabaèenog Blen... kako li se veæ zove to tvoje
mjestance."
Kristin pogleda u isti èas Hamsona, kao da hoæe da nešto zausti, ali se uzdrža. Obori pogled i prikova ga za tanjur pred
sobom.
"A sad mi reci što o sebi, Mansone", nastavi Freddie nasmijano, "kakvi su tvoji doživljaji u tom tvom mjestu, brate moj
roðeni?"
"Oh, ništa naroèito nemam da ti prièam. Ja vršim preglede u jednoj drvenoj baraci, napravim prosjeèno trideset posjeda
dnevno pacijenti su veæinom rudari i njihove porodice."
"To mi ne zvuèi baš najljepše", reèe Freddie tresuæi glavom sažaljivo.
"Ja uživam u tome", odgovori Andrew blago.
"I bavite se pravim poslom", umiješa se Kristin.
"Da, imao sam nedavno jedan zaista vrlo zanimljiv sluèaj. Poslao sam o tome bilješku u Journal."
Isprièa pri tom ukratko Hamsonu sluèaj Emlyna Hughesa. Mada se Freddie pri tom pravio kao da ga ta stvar mnogo zanima,
njegov je pogled neprestano lutao.
"To je prilièno zanimljivo", primijeti on kad Manson završi. "A ja sam mislio da gušavosti ima samo u Švicarskoj ili tamo
negdje. Nadam se bar da
si im poslao dobro zapapren raèun. To me podsjeæa na jednog kolegu koji je baš danas prièao da je najbolji naèin da se to
pitanje honorara riješi " I poèe opet da izlaže nadugaèko èitav jedan plan, koji je od nekoga bio èuo, po kom bi se svi
honorari isplaæivali odmah, u gotovu. Veèera je veæ bila privedena kraju, prije nego što je on završio svoju glagoljivu
disertaciju. On ustade, odbacivši pri tom ubrus.
"Da popijemo kavu napolju. Možemo još malo da proæeretamo."
U èetvrt do deset, kad je veæ bio popušio cigaru i iscrpio svoju zalihu prièa, Freddie lako zijevnu i pogleda na svoj ruèni sat
od platine.
Ali Kristin je bila brža. Ona pogleda znaèajno Andrewa i reèe:
"Zar nije veæ skoro vrijeme za naš vlak?"
Možda je upravo htio da negoduje, da kaže da imaju još pola sata vremena, kad Freddie reèe:
"I ja moram veæ da mislim na onaj prokleti bal. Ne smijem da ostavim na cjedilu svoje društvo s kojim sam se dogovorio."
Otprati ih zatim do pokretnih vrata, opraštajuæi se od oboje dugo i srdaèno. "Pa, stari druže", mrmljao je stežuæi Andrewu
ruku po posljednji put i tapšuæi ga prijateljski po ramenu, "kad zakucam onu ploèicu negdje u zapadnom kraju Londona, u
kakvoj otmjenoj ulici, javit æu ti to jednom kartom."
Izašavši napolje, u topli veèernji zrak, Andrew i Kristin hodali su ulicom bez rijeèi. On je mutno osjeæao da veèe nije bilo
uspjelo onako kako se on nadao i da, u najmanju ruku, nije odgovaralo Kristininim oèekivanjima. Èekao je da prvo ona
progovori, ali ona je šutjela. Najzad reèe bojažljivo:
"Bojim se da vam je moralo biti prilièno dosadno slušati sva ona stara bolnièka preklapanja?"
"Ne", odgovori ona, "nije mi bilo ni najmanje dosadno".
Nakon kratke stanke on je ppnovo upita:
"Zar vam se Hamson nije svidio?"
"Ne naroèito." Okrenuvši se prema njemu i ne uzdržavajuæi se više, oèiju koje su joj plamtjele iskrenim gnjevom, nastavi:
"Baš je drzak taj gospodin s navoštenom kosom i banalnim osmijehom! Cijelo veèe držao se tako pokroviteljski prema
vama."
"Pokroviteljski?" upita on zaèuðeno.
"Da, to je veæ bilo nepodnošljivo", potvrdi ona žustro. Jedan kolega mi je prièao da je najbolji naèin da se pitanje honorara .
I to upravo kad ste mu isprièali o vašem èudesnom uspjehu s Emlvnom. I on to naziva gušavost! Èak i ja znam da je to sušta
suprotnost. A ono mu je bilo prosto velièanstveno kako æete mu vi slati bolesnike u London", reèe ona i napuæi pri tom
usne, dodavši žesteæi se još više: "Oh, prosto nisam mogla više da ga podnesem, gledajuæi ga kako se pravi važan i gleda
vas s visine."
"Nije valjda baš tako gledao " usprotivi se Andrew zbunjeno. Nakon kraæe stanke on nastavi: "Priznajem, veèeras je
izgledao prilièno samouvjeren. Možda je to bilo trenutno raspoloženje. Ali on je velik dobrièina. Na univerzitetu smo bili
dobri prijatelji. I stanovali smo zajedno."
"Vjerojatno je nalazio da mu možete biti od koristi", reèe Kristin s neobiènom ogorèenošæu. "Iskorišæavao vas je u svom
radu."
On je negodovao, kao da mu je žao prijatelja.
"Ne budite tako zli, Kris."
"To ste vi", odvrati ona, a suze gnjeva svjetlucale su joj pri tom u oèima. "Èovjek bi morao biti slijep pa da ne vidi kakva je
to osoba. On je upropastio naš mali izlet. Sve je bilo tako lijepo dok on nije došao i poèeo da razglaba o sebi. A veèeras je
bio divan kon
cert u Viktorija Holu, na koji smo mogli otiæi. Ali propustili smo ga, a sad je suviše kasno da bismo mogli poæi ma kuda
ma da je on upravo na vrijeme pošao na svoj idiotski bal!"
Uputiše se zatim do ponešto udaljene željeznièke stanice. To je bilo prvi put što je vidio Kristin ljutitu. I on se bio razljutio
bio je ljut na sebe, na Hamsona, da, i na Kristin. Ipak, ona je imala pravo kad je rekla da im je veèe propalo. I sada, dok je
kradom posmatrao njeno blijedo, suzdržano lice, osjeti da je zaista neuspjeh bio oèajan.
Uðoše u stanicu. Odjednom, dok su išli prema gornjem peronu, Andrew spazi na drugoj strani dvije osobe koje odmah
prepozna, gospoðu Bramwell i doktora Gabella. U taj èas stiže lokalni vlak koji je vozio do morskog kupališta Porthcawl.
Gabell i gospoða Bramwell udoše zajedno u taj vlak, smiješeæi se jedno drugome. Lokomotiva zvižnu i vlak se izgubi u
oblaku pare.
Andrewa odjednom obuze osjeæaj jada. Brzo pogleda Kristin, u nadi da ona nije vidjela ništa.
Tog istog jutra srete Bramwella koji mu trljajuæi zadovoljno svoje košèate ruke i primijetivši da je vrijeme zaista lijepo,
isprièa da je njegova žena otputovala, na dan ili dva, svojoj majci u Shrewsbury.
Andrew je bio oborio glavu i šutio. Bio je toliko zaljubljen da ga je prizor koji je vidio, sa svim onim što je obuhvaæao,
vrijedao kao fizièki bol i izazivao u njemu gadenje. Samo je još ta epizoda nedostajala da dopuni taj dan pun razoèaranja.
Njegovo raspoloženje kao da se odjednom preokrenulo. Neka je sjenka bila pala na njegovu sreæu. Želio je svom dušom da
dugo i mirno porazgovara s Kristinom, da otvori pred njom svoje srce, da izgladi njihov beznaèajan, glup nesporazum. Želio
je, iznad svega, da bude sasvim sam s njOm. Ali vlak koji je upravo stigao,
bio je prenatrpan. Morali su se zadovoljiti jednim odjeljenjem punim rudara koji su gromko raspravljali o nogometnoj
utakmici gradskog tima.
Bilo je pozno kad su stigli u Bleneli, i Kristin je izgledala vrlo umorna. On je bio uvjeren da je i ona vidjela gospoðu
Bramvvell i Gabella. Bio je nesposoban da joj išta više reèe, pamu nije preostajalo ništa drugo nego da je isprati do kuæe
gospode Herbert i da joj, sav ojaðen, poželi laku noæ.
10.
Mada je bilo veæ gotovo pola noæi kad je Andrew stigao u Bryngower, zatekao je Joe Morgana gdje ga èeka, hodajuæi
kratkim koracima goredolje izmeðu zatvorenog dispanzera i ulaska u kuæu. Lice se nezgrapnog bušioca razvredri, èim spazi
doktora.
"Oh, doktore, hvala bogu što vas vidim. Šeækam ovuda veæ dobar jedan sat. Moja žena vas treba, došlo je prije vremena."
Naglo trgnut u razmišljanjima o svojim vlastitim brigama, Andrew reèe Morganu da prièeka pa on uðe u kuæu po svoju
torbicu, a zatim poðoše zajedno u Blaina Terrace br. 12. Noæni zrak bio je svjež i pun mirne tajanstvenosti. Andrew, obièno
tako pristupaèan, sad se osjeæao tupo, bio je ravnodušan. Nièim nije predosjeæao da æe se taj noæni posjet pokazati
neobiènim, a još manje da æe imati utjecaja na èitav njegov buduæi život u Drineffyju. Njih dvojica su išli, a da nisu ni
rijeèi progovorili, i tek kad doðoše do broja 12, Joe zastade.
"Ja neæu ulaziti", reèe.on glasom koji je odavao njegovu uzbuðenost. "Ali ja znam, doktore, da æete uèiniti za nas sve što
možete."
Unutra su uske stepenice vodile u malu spavaæu sobu, èistu, ali siromašno namještenu, osvijetljenu petrolejkom. Tu su
majka gospode Morgan, visoka sijeda starica od blizu sedamdeset godina, i gojazna starija babica, stajale pored porodilje i
vrebale Andrewove izraze dok se on okretao po odaji.
"Dopustite, doktore, da vas poslužim šalicom èaja", reèe starica poslije nekoliko èasaka.
Andrew se blago nasmiješi. Bio je shvatio da je starica, mudra iskustvom, znala da mora naiæi period èekanja pa je
strahovala da on ne ode s obeæanjem da æe doæi kasnije.
"Ne uznemirujte se, majko. Ja neæu uteæi."
Dolje u kuhinji popi šalicu èaja kojom ga starica posluži. Mada je bio premoren, bio je svjestan da ni èasa neæe zaspati ako
ode kuæi, a i da æe taj porodaj zahtijevati svu njegovu pažnju. Bila ga je obuzela èudna obamrlost duha, pa odluèi da ostane
ondje dok se sve ne svrši.
Jedan sat zatim vrati se gore, pogleda kako stvar napreduje, pa side opet dolje i sjede pored kuhinjske vatre. Svuda je
vladala tišina. Èulo se samo pucketanje žeravice u ognjištu i kucanje zidnog sata. Ne, èuo se još jedan zvuk: odjek
Morganovih koraka po ploèniku ulice. Starica, u svojoj crnoj haljini, sjedila je nasuprot Andrewu, potpuno nepokretna, a
oèima, neobièno živim i izrazitim, neprestano je i neumorno vrebala njegov lik.
Bile su ga obuzele teške i bolne misli. Epizoda koju je vidio na stanici u Cardiffu progonila ga je sumorno. Mislio je o
Bramvvellu, odanom ženi koja ga gnusno vara, o Edwardu Pageu, vezanom za svadljivu Blodwen, o Dennvju, koji živi
nesretno odvojen od svoje žene. Razum mu je govorio da su svi ti brakovi samo žalosni porazi. Taj ga zakljuèak zaprepasti.
Smatrao je brak idiliènim stanjem, i zaista, sa sli
kom Kristine pred sobom, on ga drukèijim nije ni mogao smatrati. Njene blistave oèi, koje su ga uporno promatrale, nisu ni
dopuštale drukèiji zakljuèak. Sukob izmeðu njegova otvorena duha, u kojem su se bile porodile sumnje, i njegova prepuna
srca bio ga je zbunio i uznemirio, pa je bio spustio podbradak na prsa, opružio noge i zamišljeno gledao u vatru.
Sjedio je dugo u tom položaju, a misli su mu bile tako obuzete Kristinom da se trgao kad ga je starica odjednom oslovila.
Njene su misli imale drugi pravac.
"Suzan je rekla da joj ne date kloroform, ako bi to škodilo bebi. Ona tako mnogo želi to dijete, doktore." U njenim staraèkim
oèima bila se pojavila neka toplina: "Da, i mi mu se svi radujemo, dabome."
On se s naporom sabra.
"Narkoza neæe bebi nimalo škoditi", reèe on ljubazno. "Sve æe biti dobro."
Odjednom se zaèu glas babice koja je zvala s vrha stepenica. Andrew pogleda na sat: bilo je tri i po. Ustade i, pope se u
sobu, gdje utvrdi da bi mogao da veæ prijeðe na zahvat.
Proteèe, medutim, još jedan sat. Bila je to duga i surova borba. I onda, kad su prvi zraci zore poèeli da prodiru kroz
poderotine na zavjesi, rodi se dijete, beživotno.
Gledajuæi to beživotno tijelo, Andrew se naježi od groze. Poslije svega onog što je bio obeæao! Njegovo lice, zajapureno
od vlastitih napora, odjednom se sledi. On se kolebao, razdiran izmeðu želje da pokuša da oživi dijete i obaveze prema
majci koja je i sama bila u oèajnom stanju. Stvar je bila hitna pa je nije mogao riješiti svjesno. Naslijepo, nagonski, dodade
dijete babici, a sam se zabavi Susanom Morgan, koja je, kao smrvljena, ležala po strani, gotovo bez pulsa i još pod
djelovanjem etera. Njegova je hit
nja bila oèajna, luðaèka trka protiv sila koje su žehi oduzimale životnu snagu. Trebalo mu je samo tren da slomi staklenu
ampulu i rodilji dade injekciju pituitrina. Odbacivši potkožnu štrcaljku, radio je svim silama da vrati u život onesviješæenu
porodilju. Poslije nekoliko minuta njegova groznièava napora, ženino srce ojaèa, i on uvidje da je bez opasnosti može
ostaviti. Okrenu se, zavrnutih rukava, kose zalijepljene za oznojeno èelo.
"Gdje je dijete?"
Babica uèini plašljiv pokret: bila ga je stavila pod krevet.
Brzo, poput munje, Andrew se baci na koljena: rijuæi po starim, prljavim novinama ispod kreveta, on izvuèe dijete. Bio je
to djeèaèiæ, savršeno razvijen. Mlohavo, toplo tijelo bilo je bijeio i meko kao da je od loja. Pupak, u hitnji presjeèen, visio
je kao slomljena badrljica. Koža je bila od divnog tkiva, glatka i nježna. Glava se klatila na tankom vratiæu. Udovi su
izgledali kao da nemaju kostiju.
Još uvijek kleèeæi, Andrew je unezvereno gledao dijete. Bjelina je znaèila samo jedno: asphyxia pallida. Neobièno bodar
duhom, sjeti se jednog sluèaja koji je bio vidio u rodilištu i postupka koji je bio tada primijenjen.
"Donesite vrele i hladne vode!" uzviknu on babici. "I umivaonike! Brzo! Brzo!"
"Ali, doktore" promuca ona gledajuæi pomodrelo tijelo djeteta.
"Brzo!" zaurla on.
Zgrabivši jedan pokrivaè, on položi dijete na nj i primijeni odmah naroèitu metodu disanja. Babica donese posude,
umivaonik i velik gvozden kotao. On poèe da bjesomuèno naliva hladnu vodu u jednu, a vrelu, koliko je mogao da izdrži
rukama, u drugu posudu. I onda, kao pomahnitali opsjenar, stade pre
metati djete iz jedne u drugu posudu, gnjurajuæi ga sad u vodu hladnu kao led, sad u onu koja se pušila.
Prode tako èetvrt sata. Andrewu je znoj ulazio u oèi, zasljepljivao ga. Jedan mu se rukav bio sasvim spustio, sav mokar.
Andrew je disao dašæuæi. Ali mlitavo djeèje tijelo još nije davalo znake života.
Andrewa je pritiskivao oèajan osjeæaj poraza, puste beznadnosti. Vidio je babicu kako ga promatra u strašnoj
zaprepašæenosti, dok je tamo, stisnuta uza zid gdje je sve vrijeme stajala bez glasa, a oèi su joj pri tom plamtjele, stajala
starica. Sjetio se njene èežnje za unuèetom, isto tako jake kao i njene kæeri za djetetom. I sada je sve upropašteno,
uzaludno, nepovratno izgubljeno.
Pod je bio u darmaru. Spotakavši se preko jednog mokrog ubrusa, Andrew gotovo ispusti dijete koje mu je, mokro i ljigavo,
kao neka èudna bijela riba, ležalo na rukama.
"Za ime božje, doktore", zavapi babica, "ta ono je mrtvo roðeno."
Andrew se nije obazirao na nju. Poražen, oèajan, nakon pola sata uzaludnog truda, bio je još uporan u svom posljednjem
naporu: trljao je dijete grubim ubrusom, gnjeèio mu i oslobaðao malena prsa objema rukama, upinjuæi se da u to malo,
mlohavo tijelo unese životni dah.
I onda, kao da se èudo zbilo, ta majušna prsa koja su njegove ruke bile obujmile, kratko su i grèevito uzdahnula. Još
jednom. I još jednom. Andrew osjeti vrtoglavicu. Od osjeæaja života koji je nicao ispod njegovih prstiju nakon tolikog
pustog upinjanja, bio se gotovo obeznanio. On udvostruèi groznièavo svoje napore. Dijete je sad disalo, sve dublje i dublje.
Mjehuriæ sluzi pojavi se na jednoj majušnoj nošnici, jedan sjajan veseo mjehuriæ. Udovi nisu bili više bez kostiju. Glava
nije više bespomoæno visila, bijela ko
ža dobivala je polako ružièastu boju. I onda se odjednom zaèu djeèji radostan cik.
"Oèe naš koji si na nebu..." grcala je babica histerièno. "Ono je živo... ono je živo!"
Andrew joj uruèi dijete. Osjeæao se slab i ošamuæen. Soba oko njega bila je u groznom neredu: pokrivaèi, ubrusi, posude,
zamrljani instrumenti, potkožna štrcaljka zabodena iglom u linoleum, prevrnut umivaonik, izvrnut kotao u bari vode. Na
zgužvanoj postelji majka je još u narkozi snivala svoj san. Starica je još jednako stajala pored zida. Ali njene su ruke bile
sklopljene, usnice se micale nijemo. Ona se molila.
Andrew spusti nesvjesno rukave i obuèe kaput.
"Kasnije æu doæi po torbicu", reèe on babici.
Side u kuhinju. Usnice su mu bile suhe. Žedno se napi vode. Dohvati šešir i kaput.
Napolju zateèe Joea gdje stoji na ploèniku, s izrazom punim išèekivanja.
"Sve je u redu, Joe", reèe mu živo. "Oboje su dobro."
Bilo se veæ sasvim razdanilo. Blizu pet sati. Nekoliko rudara veæ se kretalo ulicom: prva noæna smjena odlazila je
kuæama. Dok je Andrew hodao s njima umorno i lagano, a koraci mu s njihovim odjekivali pod jutarnjim nebom, on je
slijepo mislio, zaboravljajuæi sav drugi svoj rad u Drineffvju: "Veliki bože, najzad sam nešto postigao, nešto istinski."
11.
Kad se obrijao i okupao zahvaljujuæi Annie bilo je uvijek dosta tople vode u kupatilu osjetio se manje umornim. Ali
gospoða Page, primijetivši da
mu je postelja ostala nedirnuta, bila je za vrijeme doruèka lakrdijaški sarkastièna utoliko više što je on primao njene žaoke
nijemo.
"Aha! Vi mi krasno izgledate jutros, doktore. Samo kao malo potamnjeli ispod oèiju! Kanda ste tek jutros došli iz Cardiffa,
a? I vi ste se sjetili, vidim, da mi donesete paštete od Parrvja. Pa, dabome, išli ste malo u šaranje! Tako je to, ne prevariste vi
mene mladiæu! Ispod mire sto ðavola vire. Svi ste vi asistenti na jedan kalup. Još nisam vidjela nijednog koji nije bio il
ispièutura ili veæ kakav drugi obješenjak!"
Poslije jutarnjih pregleda u dispanzeru i prijepodnevnih posjeta, Andrevv svrati da vidi rodilju. Bilo je upravo prošlo
dvanaest i po kad je zaokrenuo u Blaina Terrace. Ondje su se bile okupile male skupine žena koje su æaskale pred
otvorenim vratnicama, a kad on naide, prestadoše da æaskaju i smiješeæi se prijateljski pozdraviše ga sa "Dobar dan,
doktore". Kad se približio broju 12, uèini mu se da je iza prozora ugledao neèiji lik. Tako je i bilo. Oni su ga oèekivali. Èim
zakoraèi na tek oprani prag, vrata se širom otvoriše, i starica, s èijeg je smežuranog lica zraèila nevjerojatna radost, uvede ga
svesrdno u kuæu.
Zaista, da bi mu posvjedoèila svoju zahvalnost, toliko se bila ustumarala da je jedva nalazila rijeèi. Pozvala ga da ude
najprije u gostinsku sobu da se malo okrijepi, a kad se zahvali, ona se ušeprtlja:
"Dobro, dobro, doktore, sinko. Neka bude tako kako vi hoæete. Kad siðete, možda æete imati malo vremena za èašicu likera
od zovina sjemena i komad kolaèa." Potapšavši ga drhtavom rukom po ramenu, isprati ga uz stepenice.
Kad ude u spavaæu sobu, malena odaja, doskora kokošinjac, bila je sada izribana i uglaèana da se sva blistala. Svi njegovi
instrumenti, divno svrstani, bliještali su na politiranom stoèiæu. Njegova torbicabi
PM
la je pažljivo namazana gušèjom mašæu, a kvaèice na njoj tako uglaèane da su se sijale kao srebro. Posteljina na postelji
bila je promijenjena, a u postelji je ležala majka: bila je okrenula, s izrazom nijeme sreæe, svoje sredovjeèno lice prema
njemu, dok joj je djetence, mirno i tOplo sisalo iz pune dojke.
"Dabome!" osmjehnu se usrdno gojazna babica, ustavši sa svog sjedala pored postelje. "Sada izgleda da im je oboma
svejedno, je lda, dragi doktore? Ne znaju prosto kakvu su nam muku zadali. ne tièe ih se to, zar ne?"
Ovlaživši usne, Suzan Morgan, pokuša da mucajuæi izrazi svoju zahvalnost, ali toplina njenih oèiju govorila je rjeèitije.
"Bogme, pravo kažeš," potvrdi babica, nastojeæi da se i njen autoritet primijeti. "I ne zaboravi, curo moja, da u tim
godinama nikad više ne bi mogla imati bebu: bilo je sad ili nikad, ukoliko se tebe tièe!"
"Mi to znamo, gospodo Jones", upadne joj u rijeè starica koja se u taj èas bila pojavila na pragu. "Mi ne zaboravljamo da
sve dugujemo gospodinu doktoru."
"Je li moj Joe bio veæ kod vas, doktore?" upita majka bojažljivo. "Nije? E, pa on æe veæ doæi, budite u to uvjereni. On je
van sebe od sreæe. Kaže, kad budemo u južnoj Africi, samo æete nam vi nedostajati da se o nama starate."
Ostavivši kuæu, propisno okrijepljen kolaèem od anisa i domaæim likerom od zovina sjemena starici bi bilo prepuklo srce
da je odbio da nazdravi njenom unuku Andrew nastavi pregledavati bolesnike, osjeæajuæi pri tom neku èudnu toplinu oko
srca. "I da sam kralj Engleske", mislio je on ponosno, "ne bi me mogli doèekati s veæom pažnjom." Taj uspjeh bio je
izbrisao, na neki naèin, nemilo sjeæanje što ga
je u njemu bio pobudio onaj prizor na peronu u Cardiffu. Mnogo se moglo reæi u prilog braku i porodici u kojima vlada
takva sreæa kakva je bila ta što je ispunjavala Morganov dom.
Dvije nedjelje zatim, pošto Andrew uèini i posljednji posjet broju 12, Joe Morgan dode k njemu. Njegovo je držanje bilo
nekako sveèano i ozbiljno, i, muèeæi se da nade rijeèi, on najzad diže ruke od toga i reèe prostosrdaèno:
"Doktore, rode moj, do ðavola uvijanja! Ja nisam nikakav govornik. Novcem se ne može platiti ono što ste uèinili za nas.
Ali svejedno, žena i ja želimo da vam damo ovaj mali dar."
I pruži Andrewu listiæ papira: bio je to èek Gradevinskog društva na pet zlatnika.
Andrew se zabezeknu. Morgani su, kako se govorilo, bili ljudi "koji nisu oskudijevali", ali su ipak bili daleko od imuænih.
Ta svota, uoèi njihova odlaska, s putnim troškovima koje je trebalo podnijeti, morala je predstavljati veliku žrtvu, plemenitu
darežljivost. Dirnut, Andrew reèe:
"Ne mogu to da primim, Joe, prijatelju."
"Morate da primite", reèe Joe ozbiljno i uporno, stisnuvši mu ruku, "ili æete smrtno uvrijediti moju ženu i mene. To je
poklon vama. To nije za doktora Pagea. On je godinama i godinama primao od mene novac, a ovo je prvi put što smo mu se
obratili. On je dobro plaæen. Ovo je poklon vama doktore, rode. Razumijete li me?"
"Da, razumijem vas, Joe", reèe Andrew i nasmija se.
Savi èek, metnu ga u džep od prsluka i zaboravi na nj nekoliko dana. Onda, slijedeæeg utorka, prolazeæi pored banke
Western Counties, zastade, razmisli èaskom i ude. Kako ga je gospoda Page uvijek isplaæivala u novèanicama, koje je u
novèanim pismima
slao kancelariji Zadužbine, nije imao prilike da ima posla s bankom. Ali sada, sjeæajuæi se ugodno svog malog imetka,
odluèi da Joeovim darom otvori u banci svoj raèun.
Na blagajni potpisa èek, ispuni neke formulare i predate ih mladom blagajniku, primijetivši s osmijehom:
"Nije bogzna šta, ali poèetak svakako."
U taj èas primijeti Aneurina Reesa kako se šunja u pozadini i posmatra ga. Upravo je htio da se okrene i ode, kad dugoglavi
direktor stupi preda nj. U ruci je držao èek. Gladeæi ga nježno, gledao je postrance preko naoèara.
"Dobar dan, doktore Mansone. Kako ste?" Stanka. Kroz žute zube srkao je zrak. "Dakle vi želite da se ovo unese u raèun
koji smo vam otvorili?"
"Da." Manson je bio malo iznenaden. "Da nije, možda, svota suviše mala da bi se otvorio raèun?"
"Oh, ne, ne, gospodine doktore. Nije suma u pitanju. Nama je.vrlo drago što imamo èast." Rees se kolebao i zagledao se u
èek, pa se onda unio svojim sitnim, lukavim oèima Andrevvu u lice. "Dakle vi želite da unesete na vaše vlastito ime?
"Pa sigurno."
"U redu, u redu, gospodine doktore." Njegov se izraz iznenada rasplinu u vodnjikov osmijeh. "Ja sam samo tako reæi, pitao.
Htio sam da budem siguran. Kakvo krasno vrijeme za ovo doba godine. KJanjam se, doktore Mansone. Klanjam se!"
Manson iziðe iz banke zbunjen, pitajuæi se šta je htio taj æelavi i do grla zakopèani prepredenjak. Proðe nekoliko dana prije
nego što je èuo odgovor na to pitanje.
12.
Bila je veæ prošla nedjelja dana otkako je Kristin otišla na svoj ljetni raspust. On je bio toliko zauzet, naroèito oko gospoðe
Morgan, da ju je, na dan njenog odlaska, vidio tek na nekoliko èasaka. Jedva da je koju rijeè progovorio s njom. Ali sada,
kad je otišla, on je èeznuo za njom svim srcem svojim.
Ljeto je u gradiæu bilo izuzetno nesnosno. Zelenilo proljeæa odavna je bilo svelo. Zrak nad planinama je poigravao, a
svakodnevne sU detonacije u rudniku i u kamenolomima odjekivale, pa je izgledalo da pritiskuju dolinu svodom usijanog
zvuka. Rudari su dolazili iz rudnika puni prašne rudaèe rdaste boje. Djeca su se bezbrižno igrala. ÈièaThomas, koèijaš, bio
je obolio od žutice, pa je Andrew morao obilaziti bolesnike pješice. Iduæi zažarenim ulicama, on je mislio na Kristin. Šta
radi ona sada? Misli li možda na njega, bar malo? I kakva je njihova buduænost, kakvi su izgledi da jednom zasnuju obitelj
na zajednièkoj sreæi.
I onda, sasvim neoèekivano, dobi poziv od Watkinsa da ga posjeti u kancelariji Kompanije.
Direktor rudnika primi ga ljubazno, ponudi ga da sjedne i doturi mu preko stola kutiju s cigaretama.
"Èujte doktore", reèe on prijateljskim tonom, "veæ duže vremena želim govoriti s vama i najbolje æe biti da to svršimo
prije nego što sastavim svoj godišnji izvještaj." Zastade èaskom da otre s jezika trun duhana. "Ima jedna grupa momèadi
koja navaljuje na mene da vas predložim za titularnog ljekara. Predvode ih Emlyn i Ed Williams."
Andrevv se isprsi u stolici, obradovan i užbuðen.
"Vi mislite da ja preuzmem mjesto doktora Pagea?"
"Pa, ne baš tako, doktore", reèe Watkins polako. "Vidite, položaj je vrlo težak. Ja moram da vodim raèuna o željama
radnièkih organizacija ovdje. Doktora Pagea ne bih mogao da uklonim sa spiska, jer jedan broj radnika o tome ne bi htio ni
da èuje. Ja sam mislio, u vašem najboljem interesu, da vas nekako, na tih naèin, uguramo unutra i stavimo u spisak; pa bi
onda oni koji bi željeli da ostave doktora Pagea i da prijeðu vama, mogli to da uèine lako."
Andrew nabra èelo, još uvijek ispršen; izraz radosti potamnje na njegovu licu.
"Vi svakako uvidate da ja na to ne bih mogao pristati. Ja sam došao ovamo kao Pageov asistent. Kad bih mu ja sad stao da
konkuriram... ali tako nešto ne bi mogao da uèini nijedan èastan ljekar."
"Drugoga naèina nemam."
"A zašto ne prepustite meni njegovu praksu?" reèe Andrew živo. "Ja bih bio spreman da mu isplaæujem nešto od svojih
dohodaka. Eto, to bi dio jedini naèin."
Watkins odmahnu glavom:
"Blodwen neæe o tome ni da èuje. Ja sam joj veæ u tom smislu govorio. Ona zna da je njen položaj jak: malne svi stariji
ljudi, kao na primjer Enroch Davies, na Pageovoj su strani. Oni vjeruju da æe on ozdraviti. Pa ja bih ovdje imao štrajk kad
bih samo pokušao da ga dirnem." Zatim zastade. "Razmislite do sutra, doktore. Ja šaljem sutra izvještaj u Swansea. Kad
jednom ode, više ne možemo uraditi ništa za slijedeæih dvanaest mjeseci."
Andrew obori èaskom pogled, pa onda napravi lagan pokret odricanja. Njegove nade, koje su do maloèas biie tako visoko
uzletjele, sad su ležale u prašini, smrvljene.
"Kakva korist od toga? Ja to ne mogu da primim, pa makar razmišljao i nedjelju dana."
Bilo ga je stalo surova napora da dode do te odluke i da ostane pri njoj, uprkos Watkinsovoj prijateljskoj naklonosti prema
njemu. Pa ipak nije se moglo uteæi od èinjenice da je u Drineffv došao kao asistent doktora Pagea. Da se suprotstavi kao
konkurent svome šefu, èak i u izuzetnim okolnostima koje su postojale, nije se moglo ni zamisliti. Zamislimo da Page
nekim sluèajem ozdravi i preuzme svoju praksu kako bi on onda krasno izgledao: da otima starcu njegove pacijente! Ne,
ne, on to ne može, on to neæe da primi.
Citav taj dan bio je utuèen i neveseo, ljutit na Blodvven zbog njenog besramnog iskorišæavanja, svjestan da je uhvaæen, da
je u nemoguæem položaju, pa bi bio najvolio da mu ponuda nikad nije uèinjena. Uveèe, oko osam sati, otiðe obeshrabren
Dennyju. Nije se bio vidio s njim veæ duže vremena pa je osjeæao da æe ga razgovor s Philipom ohrabriti: možda æe ga bar
on uvjeriti da je postupio ispravno. Stiže do Philipova stana oko osam i po i po obièaju ude u kuæu bez kucanja. Upadne u
sobu.
Philip je ležao na divanu. Na prvi pogled, u slaboj svjetlosti, Manson pomisli da se odmara poslije napornog dnevnog rada.
Ali Philip èitav taj dan nije radio ništa. Izvaljen na Ieða, ruke zabaèene preko lica, disao je teško. Bio je mrtav pijan.
Okrenuvši se, Andrew spazi za sobom stanodavku koja ga je postrance gledala zabrinuto.
"Cula sam kad ste ušli, doktore. On je ovako veæ cio dan. Ništa nije jeo. Ja ne znam šta da radim."
Andrew prosto nije znao što da kaže. Stajao je i gledao Philipovo besvjesno lice i sjeæao se one njegove ciniène primjedbe
one prve noæi kad su se sreli u dispanzeru.
"Ima veæ deset mjeseci od posljednjeg rusvaja", nastavi stanodavka. "Otada nije ni okusio alkohola,
ali kad jednom poène, onda nema granica. Stvar je utoliko gora što ni doktor Nicholls nije ovdje. On je na odmoru. Izgleda
da æu morati da mu pošaljem telegram."
"Pošaljite Toma ovamo", reèe najzad Andrew. "Smjestit æemo ga u postelju."
Tom, stanodavkin sin, mlad rudar koji je cijelu tu stvar posmatrao sa šaljive strane, pomože mu da Philipa svuku, da mu
navuku pidžamu i da ga teška i otupjela odnesu kao vreæu u spavaæu sobu.
"Glavna je stvar da nastojite da ne pije više, razumijete li? Zakljuèajte ga, ako bude potrebno", reèe on stanodavki kad su se
vratili u sobu. "A sada najbolje æe biti da dadete meni spisak bolesnika."
Sa djeèje tablice koja je visila u predsoblju, prepisa spisak bolesnika koje je Philip trebao da posjeti toga dana. Zatim iziðe.
Ako pohita, mogao bi još prije jedanaest sati da obavi sve te posjete.
Slijedeæeg jutra, odmah poslije pregleda u dispanzeru, otide u njegov stan. Stanodavka ga doèeka lomeæi prste. "Ja ne
znam otkuda mu opet piæe. Ja nisam kriva. Uèinila sam sve što sam mogla."
Philip je bio pijaniji nego ranije, težak, bezuman. Poslije dugog drmusanja i pokušaja da ga otrijezne pomoæu jake kave,
koju najzad prevrnu i proli po èitavoj postelji, Andrew je opet morao da se lati spiska bolesnika. Proklinjuæi vruæinu,
Thomasovu žuticu i Dennyja, on je i toga dana radio dvostruk posao.
Pred veèe se vratio iscrpen, ali gnjevno riješen da Dennyja otrijezni. Ovoga puta zateèe ga kako sjedi postrance na stolici, u
pidžami, još uvijek pijan i drži dugo predavanje Tomu i gospoði Seager. Kad Andrew uðe, Dennyju zastade rijeè, i on ga
pogleda prijeteæim i podrugljivim pogledom. Glas mu je bio hrapav.
"Aha! Dobri Samariæanin. Èujem da ste posjetili
moje bolesnike. Veoma plemenito. Ali zašto ste to uèinili? Zašto je onaj guravi Nicholis uhvatio maglu, a mi da radimo?"
"Ja to ne znam." Andrew je gubio strpljenje. "Samo znam da bi mi bilo mnogo lakše da ste i vi uradili svoj dio."
"Ja sam kirurg. Ja nisam nikakva babica, cjelokupnog ljekarstva. C. L. Uh! Šta to znaèi? Jeste li se ikad to zapitali? E, onda
æu vam ja reæi. To je posljednji, najstereotipniji anahronizam, najgori i nagluplji sistem koji je ikad bogom stvoreni èovjek
izmislio. Drago, staro C. L.! I drago, staro B. J.! to je, britanska javnost, ako niste znali Ha!" Smijao se izazivaèki. "Ta
javnost ga je stvorila. Ona ga obožava. Ona plaèe nad njim." Klatio se u stolici, i njegov vatren pogled bio je postao opet
ogorèen i nabusit. Nastavio je da izlaže pijano: "I šta može taj ubogi davo da uradi? Taj vaš C. L. . ubogi svaštar koji,
tobože, sve zna? Možda je dvadeset godina prošlo otkad je doktorirao. Kako može da poznaje medicinu i vještinu babièenja
i bakterilogiju i sav napredak moderne nauke, i kirurgije takoder! Oh, da! Ne zaboravimo kirurgiju! S vremena na vrijeme
on pokušava da izvrši kakvu malu operaciju u nekoj seoskoj bolnici. Ha! Ha!" Opet se pakosno nasmija. "Recimo operaciju
dojke. Operacija traje ravno dva i po sata! I kad naide na gnoj, on se smatra spasiocem èovjeèanstva. Kad ga ne nade,
bolesnica se lijepo sahrani." Zatim podiže glas. Bio je ljut, podivljalo, pijano ljut. "Do davalo s tim, Mansone. To tako traje
stotinama godina. Zar nikad ne poželjeti da se taj sistem promijeni? Kakva je korist od toga? Kakva je korist, pitam ja vas?
Dajte mi još jedan viski. Svi smo mi pobenavili. A izgleda da sam ja i pijan."
Nekoliko èasaka vladala je tišina, a onda Andrew, savlaðujuæi svoju razdraženost, reèe:
"Sad bi trebalo da legnete u postelju. Hajdete, mi æemo vam pomoæi."
"Ostavite me na miru", reèe Denny nabusito. "Ne primjenjujte na meni vaše krasne ljekarske dosjetke. Znam ja to i suviše
dobro i sam sam ih toliko puta primijenio." Ustade naglo pa, posrnuvši, zgrabi gospoðu Seager za rame i svali je na stolicu.
Zatim, klateæi se na nogama i benaveæi, oslovi uplašenu ženu pritvornom ljubaznošæu: "Pa kako ste mi danas, moja draga
gospoðo? Kanda malèice bolje. Puls je nešto jaèi. Jeste li dobro spavali? Hm! Hm! Onda moramo prepisati malèice kakvog
sredstva za umirenje živaca." Osjeæala se u tom lakrdijaškom prizoru neka èudna, nespokojna nota zdepasta pojava Philipa
koji, neobrijan i u pidžami, majmuniše ponašanje ljekara "otmjenih krugova" i klati se u poniznoj snishodljivosti pred
uplašenom ženom jednog rudara. Tom se nervozno zacereka. Denny se brzo okrenu prema njemu i žestoko ga æuši.
"Tako je! Smij se! Cerekaj se do mile volja. Ja sam pet godina svog života utrošio u takvom radu. Gospode! Kad na to
pomislim, dode mi da umrem od stida". Zatim ih pogleda sve pa zgrabi jednu vazu koja je stajala na kaminu i tresnu je o
pod. Slijedeæeg trena bila mu je i ona druga u ruci, i on je zavitla o zid. A onda koraknu naprijed izbezumljena pogleda,
spreman na pustošenje.
"Za ime božje", zacvilje gospoda Seager, "zadržite ga, zadržite ga!"
Andrew i Tom Seager baciše se na Philipa koji se odupirao svom divljom neobuzdanošæu pijanice, pa se onda odjednom
preobrazi, stiša se, rasplaka se i raznježi.
"Mansone", slinio je, objesivši se Andrewu o vrat, "ti si dobar drug. Volim te kao brata rodenog, više nego brata. Eh, kad
bismo se nas dvojica držali
zajedno, mogli bismo da spasemo cio ljekarski stalež."
Stajao je, a pogled mu je lutao izgubljeno. Onda obori glavu. Tijelo mu se otrombolji, i on dozvoli Andrewu da ga povede u
susjednu odaju, i smjesti u postelju. I dok mu se glava kotrljala na uzglavlju, uputi mu posljednju plaèljivu molbu:
"Obeæaj mi jednu stvar, Mansone! Za ime božje, nemoj nikad da se oženiš damom!"
Slijedeæeg jutra bio je pijaniji nego ikad. Andrew diže ruke od njega. On je upola sumnjao da mladi Seager krijumèari u
kuæu alkohol, mada se djeèak, kad ga je stao da isputuje, kleo, blijed u licu, da o tome ne zna ništa.
Cijele te nedjelje Andrew se, pored svojih, nosio još i s Dennvjevim bolesnicima. U nedjelju, poslije ruèka, otišao je u ulicu
Chapel. Philip je bio ustao: izbrijan, odjeven i besprijekoran na izgled, mada malo uveo i nesiguran, bio je potpuno trijezan.
"Saznao sam da ste vi radili moj posao mjesto mene, Mansone." Bilo je nestalo one prisnosti tih posljednih dana. Njegovo je
ponašanje bilo uzdržano, ledeno i kruto.
"To nije ništa", odgovori Andrew nespretno.
"Naprotiv, to vam je moralo zadati dosta truda."
Dennvjevo držanje bilo je tako nemoguæe da Andrew pocrvenje. Ni rijeèi zahvalnosti, pomisli on, ništa osim te krute,
nesnosne nadmenosti.
"Ako baš zaista hoæete da znate", prasnu on, "i jeste mi zadalo davolskog truda, i još kako."
"Možete raèunati da æe vam to biti naknaðeno."
"A za koga vi mene smatrate!" odvrati Andrew živo. "Za kakvog bijednog koèijaša koji oèekuje vaš bakšiš! Da nije bilo
mene, gospoda Seagar bila bi telegrafirala doktoru Nichollsu i vi biste bili izbaèeni glavaèke. Zaslužujete dobru pesnicu po
njušci."
Denny upali cigaretu, a prsti su mu toliko podrhtavali da je jedva držao žigicu. On se kesio:
"Lijepo je od vas što ste izabrali baš taj èas da mi ponudite fizièku borbu. Pravi škotski osjeæaj prikladnosti. Možda æu
kojom drugom prilikom moæi da vas uslužim."
"Oh, ne trabunjajte gluposti", reèe Andrew. "Evo vam spiska bolesnika. One s krstiæem treba da posjetite u ponedjeljak."
Potom izjuri iz kuæe kao pomaman. Do davola, žestio se, tko je taj èovjek što dozvoljava sebi da se ponaša kao da je
Svemoguæi! Izgleda kao da je on meni uèinio uslugu što mi je dozvolio da radim njegov posao!
Ali dok je išao kuæi, njegova se mržnja polako hladila. On je u stvari volio Philipa i sad je veæ bolje razumijevao njegovu
složenu narav. Stoga je jedino i izluèio sad iz sebe svoju tvrdokornost. Sjeæanje na skorašnje pijanèenje, i kako se tih dana
morao prikazati, i sada mu je moralo prozrokovati bol koji ga je pekao.
I opet je Andrevv bio zbunjen paradoksom tog sposobnog èovjeka koji je u Drineffvju našao pribježište u kojem se mogao
osloboditi konvencija. Kao kirurg, Philip je bio izuzetno darovit. Andrew ga je vidio, pomažuæi mu s narkozom, kad je u
kuæi jednog rudara, na kuhinjskom stolu, dok mu je znoj kapao s crvenog lica, maljavim rukama izvršio operaciju žuènog
mjehura, savršeno brzo i taèno. Takvom èovjeku može se štošta progledati kroz prste.
Pa ipak, kad se vratio kuæi, Andrew je još patio zbog uvrede koju mu je Philip bio nanio svojim hladnim držanjem. I tako,
kad je ušao na glavna vrata i objesio šešir na vješalieu, jedva da je bio raspoložen da èuje glas gospode Page, koja ga je
dozivala:
"Jeste li vi to, doktore? Doktore Mansone! Doðite ovamo!"
Andrew se ne obazre na njen poziv i pope se u svoju sobu. Ali tek što je bio stavio ruku na ogradu stepeništa, Blodwenin se
glas ponovo zaèu, sad jaèe i oštrije.
"Doktore! Doktore Mansone! Dodite smjesta ovamo!"
Andrew se okrenu i spazi gospodu Page u èasu kad je izjurila iz trpezarije, neobièno blijeda u licu, dok su joj crne oèi
plamtjele žestokim uzbudenjem. Ona mu priðe.
"Jeste li vi gluhi? Zar niste èuli da sam vas zvala?"
"Šta vam je, gospoðo Page?" reèe on razdražen.
"Šta mi je, je lda?" Jedva je mogla da diše, "To mi se baš sviða! Vi mene pitate! A ja bih upravo htjela da vas nešto upitam,
moj krasni doktore Mansone!"
"Dakle, šta hoæete?" odsijeèe Andrew.
Takvo njegovo držanje kao da je prenerazi, bila je izvan sebe:
"Hoæu ovo. Da, moj krasni, mladi gospodine! Možda æete biti ljubazni pa æete mi objasniti ovo". Iz svojih jedrih prsiju
izvuèe komadiæ papira i, ne puštajuæi ga, mlatarala je njime prijeteæi ispred Andrewovih oèiju. On primijeti u njenim
rukama èek Joea Morgana.
Onda, podignuvši glavu, spazi Reesa kako licemjerno izviruje iza vrata trpezarije.
"Da, èudite se, je 1 da!" nastavi Blodwen. "Vidim da vam stvar nije nepoznata. Ali bit æe bolje da nam objasnite, i to
odmah, kako to da vi unosite na svoje ime novac koji, kao što vam je dobro poznato, pripada doktoru Pageu."
Agdrew osjeti da mu je krv naglo jurnula u uši. "To je moj novac. Joe Morgan mi ga je poklonio".
"Poklonio! Ha! Ha! To mi se sviða. Dabome, èbvjek sad nije ovdje, pa ne može da to poreèe".
On procijedi kroz stisnute zube:
"Možete mu pisati ako sumnjate u moju rijeè:
"Ja imam preèeg posla od pisanja pisama na sve strane." Gubeæi i posljednji stupanj uzdržanosti, ona viknu: "Ja zaista
sumnjam u vašu rijeè. Vi mislite da ste neki pametnjakoviæ. Glete, molim vas! Došli ste ovamo da radite za doktora Pagea,
a mislite da možete i da umiješate prste u prihode prakse, možda i da ih sasvim prigrabite! Ali to dovoljno pokazuje tko ste
vi. Vi ste lopov, to ste vi, obièan lopov!"
Pljunuvši mu, tako reæi, u lice, ona se, kao da oèekuje podršku, upola okrenu prema Reesu, koji je stajao u dovratniku i
mumljao grlene prijekore, sivlji u licu nego obièno, Andrew je, u stvari, bio shvatio da je Rees podsrekaè u èitavoj toj stvari:
nekoliko dana je ševrdao u neodluènosti, a onda je dotrèao da obavijesti Blodwen. Stisnuo je gnjevno pesnice i, sišavši sa
posljednjih dviju stepenica, uputio se prema njima gledajuæi prijetecim pogledom u Reesove beskrvne usne. Pomodrio od
gnjeva, želio je tuèu.
"Gospodo Page", reèe on uzdržavajuæi se s naporom, "vi ste iznijeli optužbu protiv mene. Ako je za dva minuta ne povuèete
i ne izvinite se, tužit æu vas za uvredu i tražit æu odštetu. Na sudu æe se saznati i izvor vašeg obavještenja. Ne sumnjam da
æe upravni odbor gospodina Reesa biti veoma zainteresiran da èuje kako gospodin direktor otkriva banèine poslovne tajne."
"Ja ja sam samo uèinio što mi je dužnost", promrmlja dtrektor banke, još sivlji u licu nego ranije.
"Ja èekam, gospodo Page". Rijeèi su Andrewu navirale na usne i gušile ga. "Ako ne požurite, vaš
direktor banke dobit æe od mene takve batine kakve još u životu nije dobio."
Ona uvide da je otišla suviše daleko i kazala mnogo više što je namjeravala. Njegova prijetnja, njegov zlokobni stav, plašili
su je. Bilo je gotovo moguæe slijediti tok njenog brzog umovanja: Odšteta! Zamašna odšteta! Oh, gospodine, mogli bi joj
uzeti mnogo novca! Ona se gušila, gutala pljuvaèku, i najzad promuca:
"Povlaèim povlaèim rijeè. Ja vam se izvinjavam."
Bilo je gotovo smiješno vidjeti tu punaèku, malu oštrokondu tako odjednom i neoèekivano pripitomljenu. Ali za Andrevva u
tome nije bilo ništa smiješno. On je shvatio, odjednom, ogorèeno do dna duše, da je dostigao vrhunac svoje izdržljivosti: on
nije mogao više da podnese to dosadno i svadljivo stvorenje. Duboko udahnu, zaboravi sve osim gnušanja koje je prema
njoj osjeæao, pusti srcu na volju, obuzet divnom radosti oslobodenja:
"Gospodo Page, samo još jednu ili dvije stvari htio bih vam reæi. Prvo, poznata mi je èinjenica da, zahvaljujuæi mom trudu,
vi ubirete godišnji prihod od hiljadu i pet stotina funti. Od toga mi vi isplaæujete bijednu svoticu od dvije stotine i pedeset
funti, a kao dodatak uèinili ste sve što ste mogli da kod vas crkavam od gladi. Možda æe vas još zanimati da saznate da je
prošle nedjelje izaslanstvo rudnika umolilo direktora rudnika da me predloži za samostalnog ljekara. Može vas još zanimati
i èinjenica da sam ja iz etièkih razloga o kojima vi nemate ni pojma definitivno odbio tu ponudu. I sada, gospoðo Page, vi
ste mi toliko dozlogrdili da ja više ne mogu da ostanem u vašoj službi. Vi ste podla, gadna i halapljiva kuèka, jednom rijeèi
patološki sluèaj. Ja vam sada ovdje dajem mjeseèni otkaz."
Ona ga je gledala otvorenih usta, iskolaèenih sitnih okruglih oèiju. Onda odjednom ciknu:
"Ne, vi meni ne otkazujete! Ne! Ne! To su sve laži. Ja vama otkazujem. Vi ste najureni. Još nijedan asistent nije meni dao
otkaz. I kakva drskost, kakav bezobrazluk govoriti ovako sa mnom! Ja sam vama prva otkazala. Vi ste najureni, eto to je,
najureni, najureni, najureni."
Izliv je bio urnebesan, histerièan, ponižavajuæi. Odjednom ga nešto presijeèe: gore na spratu, vrata Edwardove sobe polako
se otvoriše i èas kasnije pojavi sa sam Edward, neobièno sumorna spodoba, èije su smršale goljenice provirivale ispod
spavaæe košulje. Toliko je neobièna i neoèekivana bila njegova sablasna pojava da je gospoda Page zastala, obamrla, usred
rijeèi. Iz hola ona je gledala gore put njega, kao uostalom i Rees i Andrew, dok se bolesni èovjek, povlaèeæi za sobom uzetu
nogu, polako i s mukom dovukao do ivice stepeništa.
"Mogu li ja imati malo mira?" Glas mu je, iako uzrujan, bio oštar. "Šta se tu dogaða?"
Blodwen proguta ponovo pljuvaèku pa onda raspali svoju plaèevnu i žuènu optužbu protiv Mansona, završivši rijeèima: "I
tako i tako sam mu dala otkaz".
Manson nije htio da opovrgne prikaz dogaðaja.
"Hoæeš li da kažeš da on odlazi?" upita Edward, tresuæi se sav od uzrujanosti i napora da stoji na nogama.
"Da, Edwarde", odgovori mu ona. "Ti æeš se ionako uskoro vratiti poslu."
Nastade tišina. Edward odustade od svega što je htio da kaže. Zaustavi pogled na Andrewu u nijemom izvinjenju, pogleda
Reesa, zatim odvrati odmah pogled od njega i uputi ga Blodweni, da bi ga najzad zaustavio tužno negdje u prostoru. Izraz
bes
pomoænosti, ali i dostojanstvenosti, ocrta mu se na patnièkom licu.
"Ne", reèe on najzad. "Ja se nikad više neæu vratiti. Ti to znaš svi vi to znate."
Ne reèe ništa više. Okrenu se polako i, pridržavajuæi se zida, odvuèe se nemoæno u svoju sobu, Vrata se za njim bešumno
zatvoriše.
13.
Sjeæajuæi se one radosti i onog uzvišenog osjeæaja koje je uspjeh kod Morganovih bio izazvao u njemu, a koje je Blodwen
Page s nekoliko ružnih rijeèi bila pretvorila u nešto gnusno, Andrew je ljutito razmišljao i pitao se ne bi li trebalo da stvar
tjera dalje, da piše Joeu Morganu, i da zahtijeva nešto više od prostog izvinjenja. Ali odbaci tu pomisao koja je više
pristajala Blodweni nego njemu. Najzad izabra jednu od najsiromašnijih dobrotvornih ustanova u tom kraju i s dubokom
ogorèenošæu uputi sekretaru pet zlatnika, s nalogom da priznanicu pošalje Aneurinu Reesu. Nakon toga osjeæao se bolje. A
želio je da vidi Reesa kako èita priznanicu.
I sada, kako se njegov posao svršavao krajem mjeseca, pa je trebalo da ostavi Drineffv, poèe odmah da traži kakvo novo
mjesto. Listao je zadnje stranice Lancete i obraæao se svuda gdje mu se èinilo da bi se moglo naæi neko podesno mjesto. U
rubrici "traže se asistenti" bilo je bezbroj oglasa. Javio se na više mjesta, poslao je prepise svojih svjedoèanstava pa èak, kao
što se èesto tražilo, i svoje fotografije. Do kraja prve nedjelje, pa i do kraja druge, nije dobio ni jedan jedini odgovor. Bio je
iznenaðen i razoèaran. Denny mu je to kratko i jezgrovito objasnio: "To je zato što si radio u Drineffvju."
Andrewu puèe pred oèima: sa zaprepašæenjem shvati da je osuden samo zato što je vršio praksu u tom zabaèenom velškom
rudarskom gradiæu. Nitko nije htio asistenta iz "te pustinje": bili su ozlogašeni. Kad je prošlo èetrnaest dana od njegova
otkaza, Andrew se ozbiljno zabrinu. Šta, za ime boga, da radi? Dugovao je još preko pedeset funti Zadužbini "Glen". Oni
æe mu, razumije se, dopustiti da odloži plaæanje. Ali, bez obzira na to, od èega æe živjeti ako ostane bez posla? Imao je
dvijetri funte u gotovu, ništa više: ni odijela, ni uštede. Otkada je došao u Drineffy, nije kupio sebi èak ni jedno novo
odijelo, a ono koje je nosio bilo je veæ dovoljno pohabano kad je prispio u to mjesto. Doživljavao je èasove istinskog užasa
kad je u mislima vidio sebe kako pada u bijedu.
Okružen teškoæama i neizvjesnošæu, èeznuo je za Kristinom. Od pisama nije bilo nikakve koristi: nije imao dara da se
izražava na papiru; sve što bi napisao moglo je proizvesti pogrešan utisak. A ona se vraæala tek u prvoj nedjelji septembra.
Nemirnim je i gladnim okom listao kalendar i brojio dane koji su ga još dijelili od ponovnog sastanka s njom. Trebalo je još
dvanaest da ih prode. "Kamo sreæe da i njih nije", govorio je samome sebi malodušno, "jer jalove su nade da æe što dobro
donijeti."
Oveèe tridesetog augusta, tri nedjelje poslije otklaza gospodi Page, kad je veæ poèeo iz puke nužde da se zanosi mišlju da
primi mjesto nekog laboranta, išao je pokunjeno ulicom Chapel i odjednom sreo Dennvaj. Za posljednjih nekoliko nedjelja
njihovi su donosi bili hladni, uètivi, i Andrew se iznenadi kad ga Denny zaustavi.
Istresavši lulu udarom o petu, Philip se zagleda u nju kao da ona traži potpunu njegovu pažnju.
"Meni je vrlo žao što odlazite, Mansone. Vaš bo
ravak ovdje znaèio je za mene dosta". Oklijevao je èasak. "Èuo sam danas po podne da Društvo za ljekarsku pomoæ u
Aberalawu traži novog asistenta. Aberalaw vam je upravo trideset milja odavde, na drugom kraju doline. To vam je jedno
sasvim pristojno Društvo, ukoliko, razumije se, te organizacije to mogu da budu. Mislim da je glavni ljekar Hewallyn
sasvim koristan èovjek. A kako je i Aberalaw "dolinski" gradiæ, neæe moæi da mnogo zamjeraju Èovjeku koji dolazi otuda.
Mogli biste pokušati!"
Andrew ga je gledao kolebljivo. Njegova su oèekivanja bila nedavno tako visoko uzletjela, a onda se tako beznando srušila
da je bio izgubio svaku vjeru u svoju sposobnost da uspije.
"Pa, ako je tako, mogao bih baš da pokušam", saglasi se on pælako.
Poslije nekoliko minuta išao je kuæi, kroz žestoku kišu koja je sada padala, da napiše prijavu za novo mjesto.
Šestoga septembra bio je sastanak svih èlanova odbora Društva za ljekarsku pomoæ u Aberalawu, sa zadatkom da se izabere
nasljednik doktoru Leslie koji je nedavno bio dao ostavku, jer je bio primio mjesto ljekara na nekoj plantaži gume na
malajskim otocima. Bilo se prijavilo sedam kandidata, i svi su bili pozvani da se "lièno predstave".
Bilo je puno ljetno popodne, a na tornju velike Nabavljaèke zadruge bila su malone èetiri sata. Hodajuæi goredolje po
ploèniku ispred prostorija Društva za ljekarsku pomoæ, na glavnom trgu u Aberalawu, Andrew je bacao nervozne poglede
na šestoricu drugih kandidata i nestrpljivo je oèekivao prvi udar sata. Sada, kad su se njegovi predosjeæaji pokazali donekle
netaèni, a on je veæ bio došao onamo i bio uzet u obzir kao kandidat, želio je svim srcem da uspije.
Koliko je mogao da vidi, Aberalaw mu se sviðao. Nalazio se na samom kraju doline Gethlv, tako reæi izvan nje. Mjesto se
nalazilo na priliènoj visini, bilo je zdravo, znatno veæe od Drineffyja otprilike dvadeset hiljada stanovnika mislio je s
lijepim ulicama i duæanima, dva kinematografa, sa zelenim poljima na periferiji koja je ostavljala utisak široke prostornosti.
Poslije zagušljive stiješnjenosti drineffyjevske uvale, Aberalaw mu je izgledao kao pravi raj.
"Ali ja to mjesto neæu nikad dobiti", vajkao se on koraèajuæi goredolje "nikad, nikad, nikad." Ne, nije on te sreæe! Svi
ostali kandidati izgledali su mu kao da imaju više izgleda na uspjeh, ljepše izgledaju, pouzdaniji su. Iz doktora Edwardsa,
naroèito, zraèila je samouvjerenost, i Andrew osjeti da je omrznuo tog debeljuškastog sredovijeènog èovjeka, imuænog
izgleda, koji je maloèas, u opæem razgovoru u predsoblju kancelarije, otvoreno rekao da je upravo prodao svoju praksu
dolje u dolini da bi ovdje "istakao" svoju kandidaturu. Ðavo da ga nosi, gundao je Andrew u sebi, ne bi on prodavao vrapca
iz ruke da mu i golub nije siguran!
Goredolje, goredolje, hodao je on, oborene glave, ruku zabijenih u džepove. Šta æe Kristin misliti o njemu ako propadne?
Ona se imala vratiti u Drineffy danas ili sutra u pismu koje mu je pisala nije još bila sasvim sigurna. Rad u školi poèinjao je
slijedeæeg ponedjeljka. Mada je ni jednom rijeèi nije bio obavijestio o tom svom natjeèaju, ipak bi znaèilo da se ne nada
uspjehu kad bi izišao pred nju sumoran, ili još gore, pritvorno vedar, i to upravo u èasu kad je želio, više nego išta na
svijetu, da osvoji njen tih, prisan i srdaèan osmijeh.
Najzad èetiri sata. Kad se uputio ulazu, jedan raskošan automobil bešumno je kliznuo trgom i zaustavio se pred
kancelarijom Društva. Sa zadnjeg
sjedala podigao se jedan omalen, koèoperan èovjek i nasmijao se bodro, ljubazno, pa ipak s izvjesnom nehajnošæu,
kandidatima. Prije nego što se popeo uz stepenice, prepoznao je Edwardsa i klimnuo mu glavom:
"Kako ste, Edwardse!" Onda je dodao kao u stranu: "Bit æe sve u redu, ja se nadam."
"Hvala vam, velika vam hvala, doktore Llewellyne", reæe ponizno.
"Svršeno!" reèe Andrew u sebi ogorèeno.
Èekaonica je bila mala, prazna i zagušljiva odaja, smještena na kraju kratkog hodnika koji je vodio u dvoranu za odborske
sjednice. Andrew je bio treæi po redu. Ušao je u veliku dvoranu, mrzovoljan i kiseo: ako je mjesto veæ obeæano nekome,
on se neæe grèiti ni previjati ni pred kim. Sjeo je mirno i bezizrazno na stolicu koja mu je bila ponuðena.
Oko trideset rudara ispunjavalo je dvoranu; svi su pušili i gledali ga s grubom, ali ne i neprijateljskom radoznalošæu. Za
jednim malim stolom sa strane sjedio je jedan bljedunjav, tih èovjek izrazitih i pametnih crta, po èijem se licu, išaranom
modrikastim toèkicama, nasluæivao nekadašnji rudar. To je bio sekretar Owen. Nesvjesno naslonjen na ivicu stola, sjedio je
doktor Llewellyn i dobroæudno se smiješio Andrewu.
Razgovor je poèeo. Owen je tihim glasom objasnio uslove:
"To vam je, doktore, vidite, ovako: po pravilniku naše organizacije radnici iz Aberalawa ovdje su dva rudnika antracita,
tvornica èelika i u okolini ugljenokop uplaæuju nedjeljno iz svojih nadnica izvjesnu svotu Društvu. S tim novcem Društvo
vrši potrebnu ljekarsku službu, održava jednu malu, lijepo ureðenu bolnicu, dispanzere, snabdijeva bolesnike lijekovima,
podmiruje razne druge potrebe i tako
dalje. Osim toga, Društvo bira sebi ljekare. Doktor Llewellyn je glavni fizik i kirurg, a tu su još i èetiri asistenta i jedan
zubni ljekar koji se honorira glavarinom, to jest toliko i toliko od glave, veæ prema tome koliko se ljudi nalazi na njihovim
spiskovima. Mislim da je doktor Leslie zaraðivao nešto oko pet stotina funti godišnje kad nas je ostavio." Pri tom zastade
èaskom. "Sve u svemu, nama izgleda da je sistem dobar." Èuo se žagor i odobravanje od strane tridesetorice odbornika.
Owen podiže glavu i okrenu se prema njima. "A sad, gospodo, ima li tko šta da pita?"
Andrew je bio zasut kišom pitanja. Trudio se da odgovara hladno, bez preuvelièavanja, istinito. Jednom je bio sretne ruke.
"Govorite li velški, doktore", upita ga jedan uporan mlaði rudar, po imenu Chenkin.
"Ne", reèe Andrew, "ja sam kao dijete bio odgojen na škotskom."
"Od toga bi mnogo hasne imali ovdje!" "Meni je to uvijek koristilo kad sam poželio da ispsujem svoje bolesnike", odgovori
Andrew hladno, a smijeh se prolomi na Chenkinov raèun.
Najzad se ispitivanje završi. "Hvala vam velika, doktore Mansone", reèe Owen. Andrew se ponovo naðe u maloj,
zagušljivoj èekaonici; dok je gledao ostale kandidate kako ulaze, osjeæao se kao da se njime poigravaju valovi uzburkanog
mora.
Edwards, koji je bio pozvan posljednji, zadrža se dugo, vrlo dugo. Izišao je široko nasmijan, a pogled kao da mu je jasno
govorio: "Sažaljevam sluèaj, braæo moja, ali ja veæ imam imenovanje u džepu."
Nastade beskrajno èekanje. Ali najzad se vrata odborske dvorane otvoriše i iz oblaka dima iziðe Owen, sekretar, s nekim
papirom u ruci. Njegov se
pogled zaustavi na Adrewu s istinski prijateljskim izrazom.
"Hoæete li da uðete na èas, doktore Mansone! Odbor bi želio da vas ponovo vidi."
Blijedih usnica, dok mu je srce snažno udaralo, Andrew se uputi za sekretarom u dvoranu. To ne može biti, ne, ne, nije
moguæe da oni misle na njega.
Kad je ponovo sjeo na svoju stolicu, kao na optuženièku klupu, vidio je osmijehe i znake ohrabrenja koje su mu rudari
upuæivali. Doktor Llewellyn, medutim, nije ga gledao. Owen, glavni govornik ovoga skupa, poèe:
"Doktore Mansone, govorit æemo otvoreno s vama. Odbor je malo neodluèan: na osnovu savjeta doktora Llewellyna odbor
je mnogo naklonjen jednom drugom kandidatu koji je stekao znatno struèno iskustvo u dolini Gethley."
"Taj Edwards je suviše ugojen, ko krmak", upade jedan prosijedi rudar koji je sjedio pozadi. "Volio bih da ga vidim kako se
pentra do onih kuæa na brdu Mardy."
Andrew je bio suviše zaokupljen svojim mislima da bi se na to nasmijao. Bez daha on je èekao šta æe Owen dalje da kaže.
"Ali moram vam reæi", nastavi sekretar, "da je Odbor danas vrlo raspoložen u vašu korist. Kao što se Tom Kettles maloèas
vrlo spretno izrazio, Odboru su potrebni mladi i vrijedni ljudi."
Smijeh i poklici: "Èujmo! Èujmo!" i "Živio stari Tom!"
"Osim toga, doktore Mansone", nastavi Owen, "mogu vam reæi da su na Odbor uèinile najbolji utisak dvije preporuke
mogu èak da kažem dvije preporuke koje vi niste tražili i koje zato u oèima ove gospode imaju utoliko veæu vrijednost, a
koje smo tek jutros dobili poštom. To su preporuke dvojice
ljekara iz vašeg mjesta, hoæu da kažem iz Drineffvja. Jedna je od doktora Dennvja, koji ima doktorat kirurgije, vrlo visoku
kvalifikaciju, kao što to priznaje doktor Llewellyn, koji te stvari treba da zna. Drugu, koja je bila priložena zajedno s
preporukom doktora Dennvja, potpisao je doktor Page, èiji ste, koliko znam, zasada asistent. Dakle, doktore Mansone, ovaj
je Odbor imao dosada veliko iskustvo s raznim preporukama, ali ova pisma svjedoèe o vama tako toplim i istinitim rijeèima
da su na ovu gospodu ovdje uèinila vrlo jak utisak."
Andrew se ugrize za usnu i obori pogled, saznavši prvi put za plemenitu uslugu koju mu je Denny uèinio.
"Ima samo jedna teškoæa, doktore Mansone", reèe Owen, i pri tom zastade povlaèeæi bojažljivo ravnalo po stolu. "Iako je
odbor jednoglasno raspoložen u vašu korist, ovaj položaj sa svojim sa svojim odgovornostima namjenjen je manjeviše
oženjenom èovjeku. Vidite, pored toga što ljudi pretpostavljaju oženjenog ljekara kad se radi o ukazivanju ljekarske
pomoæi èlanovima njihovih porodica, postoji još i kuæa, i to lijepa kuæa zvana "Dolinica", koja se stavlja na raspolaganje
onome tko to mjesto dobija. Ta kuæa ne bi nikako odgovarala ne bi bila podesna za èovjeka samca."
Nastade neprijatna tišina. Andrew uzdahnu duboko i sabra svoje misli, kao snop blještave bijele svjetlosti, oko slike
Kristine. Svi, èak i doktor Llewellyn, gledali su u njega i èekali njegov odgovor. I ne misleæi potpuno nezavisno od svoje
vlastite volje, èuo je sebe kako mirno izjavljuje:
"U stvari, gospodo, ja sam zaruèen s jednom djevojkom iz Drineffvja. Ja sam samo... mi smo samo... èekali kakvo pogodno
mjesto kao ovo, na primjer pa da se vjenèamo."
Owen tresnu ravnalom od zadovoljstva. Udaranjem teškim cokulama rudari dadoše izraza svom odobravanju, Ketlles,
uvijek spreman na šalu, uzviknu:
"Bravo, moj mladiæu! Aberalaw je rijetko fino mjesto da se u njemu provede medeni mjesec!"
"Dakle, gospodo, ja smatram da ste saglasni", nadviknu Owen veseli žagor koji tad nastade. "Doktor Manson je jednoglasno
izabran."
U snažnom odobravanju koje u taj èas nastade Andrew osjeti divan zanos pobjede.
"Kad možete da stupite na dužnost, doktore Mansone? Što prije, to bolje, ukoliko se nas tièe."
"Mogao bih da poènem veæ poèetkom iduæe nedjelje", odgovori Manson. Onda ga sledi pomisao: "Ali zamisli da te Kristin
odbije? Zamisli da je izgubiš, a s njom i ovo prekrasno mjesto."
"Onda je sve u redu. Hvala vam, doktore Mansone. Uvjeren sam da vam Odbor želi kao i buduæoj gospoði Manson svaku
sreæu i uspjeh na vašem novom položaju."
Odobravanje. Svi su mu sad èestitali: Èlanovi, Llewellyn, a vrlo srdaènim stiskom ruke i Owen. Kad se opet našao u
èekaonici, trudio se da ne pokaže svoju radost i nastojao je da izgleda kao da ne primjeæuje Edwardsovo otromboljeno lice
puno nevjerice.
Ali bilo je to uzalud, sasvim uzalud. Dok je išao pješice ka željeznièkoj stanici, srce mu je raslo od radosti zbog pobjede.
Hodao je brzo i lako. S njegove desne strane, kad je silazio s brijega, ostajao mu je malen, zeleni park s fontanom i kioskom
za muziku! Pomisli samo: kiosk za muziku! kad je u Bleneliju jedino uzvišenje, jedini ukras èitavog kraja, bila gomila
šljake. Pa onaj kinematograf tamo, oni lijepi veliki duæani, pa ovaj odlièan drum kojim ide, a koji i
ne lièi na one džombaste planinske puteljke! I nije li Owen nešto rekao i o nekoj bolnici, o maloj lijepo ureðenoj bolnici?
Oh! Pomislivši šta æe bolnica znaèiti za njegov rad, Andrew duboko, uzbuðeno uzdahnu. Baci se u jedno prazno odjeljenje
kardifskog vlaka i, dok ga je vlak nosio tamo, on je klicao od radosti.
14.
Mala udaljenost od Aberalawa do Drineffvja nije bila velika u zraènoj liniji, preko planina, željeznièka je pruga zaobilazila i
vlak se zaustavljao na svakoj stanici. Vlak za dolinu Penelly, u koji je prešao u Cardiffu, prosto kao da nije htio da se mièe.
Mansonovo se raspoloženje bilo sad promijenilo. Zbijen u jednom kutu, nemiran, gorio je od nestrpljenja, da veæ jednom
stigne, muèen svojim mislima.
Prvi put uvidje sad koliko je bio sebièan tih posljednjih nekoliko mjeseci, kad je sve posmatrao samo sa svog stanovišta.
Sve njegove sumnje u pogledu braka, njegovo oklijevanje da se pred Kristinom izjasni, potjecali su iz njegova osjeæanja
nesigurnosti. Ako se strašno prevario, ako ga ona ne voli? Vidio je sebe, odbijena, kako oèajan piše pismo Odboru u kojem
obavještava èlanove da "silom okolnosti, nezavisnih od njegove volje, ne može da primi povjereni mu položaj". Vidio ju je
sada živo pred sobom. Kako je on dobro poznavao onaj njen laki upitni osmijeh, onaj njen stav kad bi se podnimila rukom,
onu mirnu otvorenost njenih zagasitih oèiju! Prože ga val èežnje. Draga Kristin! Ako bi morao da je se odrekne, malo bi ga
se ticalo što æe s njim biti.
U devet sati vlak se dokotrlja u Drineffv. Zaèas je
veæ bio na peronu i hitao Željeznièkom ulicom. Mada se nije nadao Kristini do jutra, postojala je ipak izvjesna moguænost
da je doputovala. Veæ je bio u ulici Chapel... još samo da zaobiðe ugao škole... Uzdrhta od sreæe kad ugleda osvijetljen
prozor njenog stana. Mada je nastojao da sama sebe uvjeri da je to vjerojatno samo gospoða Herbert, koja priprema sobu, on
jurnu u kuæu, hrupi u salon.
Da, to je bila Kristin! Kleèala je u uglu nad nekim knjigama i svrstavala ih na najnižu policu. Svršivši taj posao, poèe da
sprema vrpce i papire što su ležali kraj nje na podu. Na stolici je bila njena putna torba s kaputom i šeširom na njoj. Shvati
da je upravo stigla.
"Kristin!"
Ona se odmah okrenu, još uvijek kleèeæi, a jedan joj pramen kose pade pri tom preko èela. Skoèi s malim krikom radosnog
iznenaðenja.
"Andrew! Kako je lijepo od vas što ste došli!"
Pride mu, lica ozraèena radošæu i pruži mu ruku. Ali on joj uze obje ruke i èvrsto iz drža u svojima. Gledao ju je s
divljenjem. Naroèito mu je bila mila u toj suknji i bluzi koje je imala na sebi: u njima se još jaèe isticala vitkost njena tijela,
nježan èar njene mladosti. I opet mu srce snažno zakuca.
"Kris! Ja vam moram nešto reæi."
Ona ga pogleda uznemireno. Promatrajuæi s istinskom zabrinutošæu njegovo blijedo i od puta potamnjelo lice, upita ga
brzo:
"Šta se dogodilo? Nove neprijatnosti s gospoðom Page? Odlazite li?"
On klimnu glavom i još jaèe stegnu njene male ruke u svojima, kao da hoæe da iz zarobi. Onda izusti naglo:
"Kristin! Ja sam dobio novo mjesto... najljepše koje se može zamisliti... u Aberalawu. Danas sam
bio na sjednici Odbora. Pet stotina funti godišnje i stan u zasebnoj kuæi. Kuæa, Kristin! Oh, mila... Kristin... da li biste
mogli... da li biste htjeli.,. da se udate za mene?"
Ona poblijedi, oèi joj zablistaše, a dah kao da joj zastade u grlu. Onda reèe nemoæno:
"A ja sam mislila ja sam mislila da imate da mi kažete nešto strašno."
"Ne, ne", reèe on plaho, "to su najljepše vijesti, mila moja. Oh, samo da vidite to mjesto! Prostrano i èisto, sa zelenim
poljima i lijepim duæanima, s ulicama i parkom, i oh, Kristin, s pravom bolnicom! Kad biste htjeli da mi budete žena, mila
moja, mogli bismo odmah iæi tamo."
Meke joj usnice uzdrhtaše. Ali oèi su joj se osmjehivale nekim èudesnim bljeskom, i gledale ga radosno.
"Da li je to vaša želja zbog Aberalawa ili zbog mene?"
"Zbog vas, Kris. Oh, pa vi znate da vas ja volim, ali možda vi mene ne volite."
Iz grla joj doprije jedva primjetan šum: ona mu priðe, zagnjuri glavu u njegove grudi. U njegovu zagrljaju ona se
osmjehivala kroz suze sreæe, a rijeèi su joj bile isprekidane.
"Oh, dragi, dragi, ja sam vas voljela... oduvijek sam vas voljela... još od prvog èasa kad ste ušli u onu glupavu uèionicu."
Drugi dio
l.
Istrošeni teretnjak Gwilliama Johna Lossina truckao se i drmusao penjuæi se planinskim putem. Pozadi, visila je cerada i
padala preko zarðale tablice s brojem, preko uljenog fenjera koji se nikad nije palio, i povlaèila meku brazdu u prašini. Na
bokovima su labavi blatobrani klepetali u ritmu s drvenim motorom. Sprijeða, veselo zbijeni na šoferskom sjedalu, s
Gvvilliamom Johnom, sjedili su doktor Manson i njegova žena.
Oni su se toga jutra vjenèali. To su bila njihova svadbena kola. Pod arnjevima je bilo nekoliko komada Kristininog
namještaja, jedan polovan kuhinjski sto, kupljen u Drineffvju za dvadeset šilinga, nekoliko novih lonaca i tava, i njihovi
kovèezi. Kako nisu bili oholi, smatrali su da su ta vašarska kola Gwilliama Johna najbolje i najjeftinije sredstvo da sebe i
sveukupna svoja zemaljska dobra prenesu u Aberalaw.
Dan je bio lijep i vedar, a svjež povjetarac poigravao se malim oblacima na plavom nebu. Smijali su se i zbijali šale, a
Gwilliam John bi ih katkad uslužio svojim naroèitim izvodenjem Handelova Larga na automobilskoj sireni. Zaustaviše se
kod usamljene krème duboko u planini, u klancu Ruthin, da bi im Gwilliam John napio zdravicu vrèem piva.
Gwilliam John, zrikav sitan veseljakoviæ, nazdravi im nekoliko puta i popi još i kapljicu džina za svoj vlastiti raèun. Poslije
toga, njihov silazak niz Ruthin s dvjema strmoglavim okukama nad provalijama dubokim pet stotina metara bio je samo
kušanje neèastivog.
Najzad savladaše i posljednji uspon. Bio je to trenutak pun zanosa. Grad se pružao pred njima, s obje strane doline, sa
svojim dugim i iskrivudanim linijama krovova, sa svojim duæanima, crkvama i kancelarijama naèièkanim u gornjem dijelu,
a u donjem s rudnicima, fabrikama, stalno zadimljenim dimnjacima, zdepastim kondeiizatorima iz kojih su suktali oblaci
pare i sve, sve se to blistalo na podnevnom suncu. "Pogledaj, Kris, pogledaj!" šaptao je Andrew stežuæi joj èvrsto ruku.
Isticao se marljivošæu jednog èièerona. "Divno je to mjesto, zar ne? eno ono je trg! A ono tamo je plinara! Nema više
petrolejskih lampi, mila moja. Da mi je znati gdje je naša kuæa!"
Zaustaviše nekog rudara u prolazu, i ovaj ih odmah uputi "Dolinici" koja se nalazi, reèe im, u istoj ulici, upravo na rubu
grada. Još jedan minut, i oni æe stiæi tamo.
"Oh!" uzviknu Kristin, "zaista zaista je lijepa, zar ne."
"Da, mila moja. Izgleda prekrasna kuæica."
"Tako mi boga", reèe Gwilliam John zabacivši kapu na tjeme, "pa to je nešto kolosalno!"
"Dolinica" je zaista bila neobièno zdanje, na prvi pogled nešto izmeðu švicarskog ljetnikovca i škotskog lovaèkog skrovišta,
grubo okreèena, s pola jutra opustošenog vrta, u kojem su bujali korov i kopriva, kroz koje je, preko raznih limenih kutija,
skakutao potoèiæ s oronulim šumskim mostiæem preko srednjeg mu toka. Možda tada nisu znali da je "Dolinica"
predstavljala prvi uzorak raznolikih moæi i sva
kojakog sveznalaštva Odbora, koji je, u "ludoj" 1919. godini kad su ulozi pljuštali sa svih strana, velikodušno odluèio da
sazida jednu kuæu, jedno veleljepno zdanje koje æe Odboru èiniti èast, nešto u stilu i zaista jedinstveno... Svaki èlan Odbora
imao je svoje liène poglede na ono što je imalo da bude "zaista jedinstveno". "Dolinica" je bila rezultat ukusa tridesetorice
njih.
Ma kakav utisak da je na njih ostavila spoljašnost te kuæe, odmah se snaðoše kad udoše u nju. Kuæa je bila u odliènom
stanju, s dobrim podom i èistim zidnim tapetama. Ali broj odaja ih zaprepasti. Oboje odmah shvatiše, mada nijedno od njih
ne reèe ništa, da æe ono malo Kristininog namještaja jedva biti dovoljno za dvije od tih odaja.
"Dakle, da vidimo, dragi", reèe Kristin kad su se poslije prvog žurnog razgledanja vratili u hol, pa je ona, kao dobra
domaæica, poèela da odbraja odaje na prstima ruke, "ovdje u prizemlju imamo trpezariju, salon, biblioteku, oh, ili sobu za
rad kako veæ hoæemo da je nazovemo, i pet spavaæih soba na spratu."
"Taèno", nasmija se Andrew. "Nije onda ni èudo što su tražili oženjena èovjeka." Onda se odjednom snuždi. "Zbilja, Kris,
mene je stid. Ja sam bez prebijene pare, a koristim se tvojim lijepim namještajem. Izgleda prosto kao da te iskorišæujem;
sve ja od tebe primam, kao da se to samo po sebi razumije; i još sam te navratnanos dovukao ovamo, ne davši èestito ni
vremena onima u školi da ti nadu zamjenu. Ja sam sebièan ludov. Trebalo je da sam najprije doðem ovamo i da pristojno
uredim stan."
"Andrew Mansone, da si se samo usudio da me i naèas ostaviš!.. ."
"U svakom sluèaju, ja æu veæ poduzeti nešto u tom pravcu", reèe on uporno. "Dakle, slušaj,Kris"
Ona ga prekide s osmijehom:
"Dragi, ja æu sada da ti spremim omlet po receptu Madame Poulard, bar onako kako piše u mom kuharu."
Presjeèen na poèetku svoje izjave, on ju je gledao otvorenih usta. Onda se polako opet razvedri i pode nasmijan za njom u
kuhinji. Nije mogao da se odvoji od nje. Njihovi koraci u praznoj kuæi odjekivali su kao u kakvoj stolnoj crkvi.
Poslaše Gvvilliam Johna da kupi jaja prije nego što se od njih oprosti, i omlet stiže ubrzo u tavi vreo, mirisan i divno rumen.
Jeli su, sjedeæi zajedno na ivici stola, i on uzviknu živo:
"Boga mu!... oprosti, mila moja, zaboravio sam da nisam više beæar boga mi! Ti baš umiješ da kuhaš! Gle, onaj kalendar
tamo, ne izgleda baš nimalo loše na onom zidu. To je lijep ukras. Dopada mi se slika one ruže su zaista lijepe. Ima li još
malo omleta? A tko je bila Madame Poulard? Èovjeku doðe da pomisli na kokoš tako joj nekako ime zvuèi. Hvala, mila
moja. Sto mu muka, ti i ne slutiš kako sam željan da zapoènem s radom! Tu bi nešto moglo da se uradi, pružaju nam se
sjajne moguænosti!" Odjednom zastade i pogled mu se zaustavi na drvenoj lakiranoj kutiji koja je stajala pored njihova
prtljaga. "Je li, Kris, šta je ono tamo?"
"Oh, ono!" Nastojala je da joj glas izgleda ravnodušan. "Ono je svadbeni dar od Dennvja!"
"Od Dennyja!" Njegovo se lice promijeni. Philip je bio krut i nemaran kad je Andrew pohitao da mu zahvali što mu je
pomogao da dobije ono mjesto i da mu saopæi da æe se vjenèati s Kristinom. Toga jutra nije bio došao èak ni da ih isprati.
To je Andrewa zaboljelo i stvorilo u njemu osjeæaj da je Philipova narav suviše složena, suviše nerazumljiva, da bi ostao
njegov prijatelj. Prišao je sporo, s oklijevanjem, kuti
ji sumnjajuæi da bi u njoj mogla biti možda kakva stara cipela takav je bio Dennvjev smisao za šalu. Tad otvori kutiju, i
dah mu zastade od goleme radosti. U njoj nade Dennvjev mikroskop, odlièan Zeiss, i jednu zabilješku: "Meni zaista ova
stvar nije potrebna; veæ sam vam kazao da sam ja kirurg. Bilo sretno!"
Nije se imalo šta reæi. Zamišljen, gotovo skrušen, Andrew pojede omlet, gledajuæi neprestano u mikroskop. Onda ga
odnese u sobu iza trpezarije. Tu ga sveèano spusti na sredinu, na goli pod.
"To nije biblioteka, Kris, ni radna soba ni kabinet, ništa od svega toga. Zahvaljujuæi našem dobrom prijatelju Philipu
Dennvju, ja danas ovu odaju krstim imenom laboratorij."
Tek ju je bio poljubio, da bi sveèanost bila potpunija, kad zazvoni telefon dug i prodoran zvuk koji je èudno odjekivao u
praznom hdlu. Oni se pogledaše upitno, uzbudeno.
"Možda me zovu kakvom bolesniku, Kris. Pomisli: moj prvi pacijent u Aberalawu!" On jurnu u predsoblje.
Meðutim, u pitanju nije bio bolesnik, veæ doktor Llewellyn, koji mu je telefonirao s drugoga kraja grada da bi mu poželio
dobrodošlicu. Njegov otmjeni glas èuo se jasno, tako da je Kris, izdižuæi se na prste preko Andrewova ramena, mogla
savršeno da èuje cio razgovor.
"Zdravo, Mansone! Kako ste? Ne uznemirujte se, ništa službeno. Htio sam samo da vama i gospodi prvi poželim
dobrodošlicu."
"Hvala vam, doktore Lewellyn, velika hvala. To je vrlo ljubazno od vas. Ne bih imao ništa protiv i da je službeno."
"Ta, ta, ta! I ne pada mi to na um dok se ne sredite", dobaci mu brzo Llewellyn, "èujte, ako veèeras
niste nièim zauzeti, dodite nam s gospodom na veèeru, bez ceremonija, u sedam i po, bit æe nam vrlo drago. Tom prilikom
nas dvojica moæi æemo i da proæeretamo malo. Dakle u redu? Do viðenja veèeras."
Andrew spusti slušalicu vrlo zadovoljan.
"Zar to nije lijepo od njega, Kris? Odmah ovako tek što smo stigli! I to, ne zaboravi, glavni fizik i èovjek koji ima sve
moguæe nauène titule. Potražio sam njegovo ime u ljekarskom godišnjaku: ljekar londonskih bolnica, èlan Kraljevske
kirurške akademije, doktor filozofije i tako dalje, Koliko blistavih titula! I kako je samo prijateljski govorio sa mnom.
Vjerujte mi, gospoðo Manson, mi æemo ovdje stvoriti nešto veliko."
Obuhvativši je oko pasa, razdragano zaigra s njom oko predsoblja.
2.
Te veèeri u sedam sati, kroz ulice kojima je vrvio svijet, krenuše u Glynmawr, gdje je stanovao doktor Llewellyn. To je bila
ohrabrajuæa šetnja. Andrew je s oduševljenjem posmatrao svoje nove sugraðane.
"Vidiš onog èovjeka što ide, tamo Kristin! Brzo! Onog tamo što kašlje".
"Da, dragi pa što?"
"Oh, ništa!" Onda dodade ravnodušno: "On æe vjerojatno biti moj pacijent."
Bez teškoæa nadoše Glynmawr, divnu vilu s brižno njegovanim vrtom; otmjena kola doktora Llewellyna stajala su pred
kuæom, a na vratima od kovanog gvožða blistala se uglaèana skromna tablica s
njegovim imenom i svim titulama. Uzbuðeni odjednom tolikom ptmjenošæu, zazvoniše i udoše.
Doktor Llewellyn, zraèeæi od srdaènosti, bio je izišao iz salona da ih doèeka, koèoperniji nego ikad, u fraku i s tvrdim
manšetama sa zlatnim dugmetima.
"Izvolte! Izvolte! Baš se radujem! Osobita èast, gospoðo! Nadam se da æe vam se Aberalaw svidjeti. Nije rðavo mjestance,
vjerujte. Izvolite, ovuda. Gospoda Llewellyn æe stiæi odmah."
Gospoda Llewellyn dode odmah, srdaèna kao i njen muž. Bila je to riðokosa žena, èetrdeset i petih godina, bljedunjava
pjegava lica. Pošto se pozdravi s Mansonom, okrenu se Kristini s mnogo nježnosti.
"Oh, mila moja! Vi krasni mali stvore! Odmah ste mi zaplijenili srce. Moram vas poljubiti. Moram. Vi to dozvoljavate, mila
moja, zar ne?"
I ne èekajuæi, ona zagrli Kristin i ohda je zadrža na dohvat ruke, gledajuæi je zaneseno. Negdje na kraju hodnika zabruja
gong, i oni odoše da veèeraju. Veèera je bila odlièna: èorba od krumpira, dva punjena peèena pileta s kobasicama, i
sultanpuding. Doktor Llewellyn i njegova, žena, nasmijani, æaskali su sa svojim gostima.
"Vi æete brzo uæi u stvar, Mansone" govorio je Llewellyn svom gostu. "Dabome, ja æu vam pomoæi koliko najviše budem
mogao. Uzgred da kažem, drago mi je što onaj Edwards nije izabran. Ne bih ga nikako mogao podnijeti, mada sam mu,
priznajem, bio napola obeæao da æu progovoriti rijeèdvije za njega. Šta sam ono htio da kažem? Oh, oh! Vi æete biti u
Zapadnoj klinici to je vaš kraj sa starim doktorom Urgahartom to je umješan èovjek, uvjeravam vas a Gadge æe vam biti
laborant. U Istoènoj klinici imamo doktora Medleyja i doktora Oxborrowa. Oh, to su krasni ljudi. Svidjet æe vam se. Igrate
li golf ? Mogli bismo neki put da se izvezemo do igrali
šta u Fernlev to je svega devet milja dolinom. Dabome, ja ovdje imam mnogo posla. Da, da vjerujte mi. Ja lièno s
klinikama nemam nikakve veze. U mojim je rukama bolnica, ja dajem struèno mišljenje Kompaniji za sve nesretne
sluèajeve za koje se traži odšteta, ja sam gradski fizik, ljekar plinare, kirurg sirotinjskog doma i šef službe za vakcinaciju
takoðer. Ja vršim sve društvene inspekcije i mnoge ekspertize u okružnom sudu. Oh, da, ja sam i kriminalni isljednik u
smrtnim sluèajevima, A osim toga" jedan se zraèak iskra iz nezlobna mu oka "ja imam i dosta privatne prakse u slobodnim
èasovima."
"Lista je prepuna", reèe Manson.
Llewellyn je zraèio od zadovoljstva. "Pa moramo nekako da sastavljamo kraj s krajem, doktore Mansone. Ona mala kola što
ste vidjeli pred kuæom stoje neznatnu svoticu od hiljadu i dvije stotine funti. A što se tièe oh, svejedno, pustimo to sada!
Nema razloga da i vi ne zaradite ovdje koliko vam treba za pristojan život. Recimo okruglo tri ili èetiri stotine funti
godišnje." Zastade pri tom, a glas mu postade povjerljiv, pun meke iskrenosti. "Ima upravo još jedna stvar s kojom, mislim,
treba da vas upoznam. Svi ljekariasistenti ovdje, po utvrðenom obièaju, isplaæuju meni jednu petinu svojih prihoda." Zatim
nastavi brzo, bez trunke zlobe: "A to samo zato što ja vodim nadzor nad njihovim bolesnicima: kad ih njihovo stanje
zabrine, oni potraže moju pomoæ. Ona im je uvijek dobrodošla, vjerujte."
Andrew ga pogleda ponešto iznenaðen: "Da li je to predviðeno Pravilnikom Društva za Ijekarsku pbmoæ?
"Pa, bože moj, ne baš izrièito", reèe Llewellyn izvivši obrve. "Sami ljekari su se tako medu sobom sporazumjeli, veæ
davno."
"Ali ?"
"Doktore Mansone", pozvala ga je uto slatko gospoda Llewellyn s drugog kraja stola, "baš sad govorim vašoj slatkoj maloj
ženici da se nas dvije moramo èesto sastajati. Tu i tamo morat æe da mi dode na èaj; Vi æete mi je prepustiti ponekad, zar
ne, doktore? Neki put odvest æemo se kolima dolje do Cardiffa. To æe baš biti prijatno, je l da, mila moja?"
"Dabome", nastavi Llewellyn neodoljivo, "kad vi budete imali svoje pacijente... Leslie... kolega koji je bio ovdje prije vas
to vam je bio leventa. Oh, neznalica, gotovo kao i onaj Edward". Taj vam nije umio da da ni pristojnu anesteziju! Vi ste,
doktore, nadam se, dobar anestezist? Znate, kad imam kakvu ozbiljnu operaciju, ja aspolutno moram da imam dobfog
anestezistu. Ali, bože blagi, o tome neæemo sad da razgovaramo. Ta vi niste još ni poèeli! Nije pravo da vam time sad
dosaðujem!"
"Idrise!" uzviknu gospoda Llewellyn svome mužu s nekom vrstom radosne senzacije, "pa oni su se tek jutros vjenèali!
Gospoða Manson mi je to upravo rekla. Ona je mala nevjesta! Ama tko bi to bio mogaO pomisliti slatka djeèica!".
"Gle, gle, gle! topio se Llewellyn.
Gospoða Llewellyri pomilova Kristini ruku. "Jagnje moje malo! Kad pomislim na posao koji vas èeka da onu glupavu
"Dolinicu" dovedete u red! MOrat æu doæi koji put da vam se nadem pri ruci."
Manson lako porumenje, ali pokuša da se sabere. Osjeæao se kao da su se nekako Kristini on pretvorili u neku meku malu
lbptu kojom se spretno i lako poigravaju tamoamo doktor i gošpoða Llewellyn. Ipak, prosudi da je posljednja primjedba
pala u dobar èas.
"Doktore", reèe on odluèno "sasvim je taèno to štd gospoða Llewellyn kaže. Volio bih da znam meni je mrsko što to moram
da tražim da li bih mo
gao da dobijem dva dana odsustva da otputujem sa ženom u London radi nabavke namještaja za našu kuæu i još drugih
stvari."
Vidio je kako je Kristin, iznenaðena, raširila oèi. Llewellyn mu, medutim, milostivo kimnu glavom u znak da mu daje
odobrenje.
"Zašto ne? Zašto ne? Kad jednom poènete, to veæ neæe tako lako iæi. Uzmite sutra i prekosutra, doktore Mansone. Vidite,
eto, gdje sam vam ja od koristi. Ja mogu mnogo da pomognem asistentima. Govorit æu Odboru za vas."
Andrew ne bi bio imao ništa protiv da i sam govori Odboru ili Owenu, ali ne reèe ništa.
U salonu popiše kavu iz šalica, kako gospoða Lleewellyn reèe, "rukom oslikanih". Llewellyyn je nudio cigarete iz svoje
zlatne kutije "Pogledajte, doktore Mansone, to se zove poklon! Od zahvalnog pacijenta. Teška, zar ne? Vrijednost
najmanje dvadeset funti.
Oko deset sati doktor Llewellyn pogleda na svoj lijepi kronometar taènije, on ga je posmatrao ushiæeno, jer je umio da se
divi i beživotnim stvarima, naroèito ako su bile njegovo vlasništvo, s onom milom srdaènošæu koja mu je bila svojstvena.
Manson pomisli èaskom da æe i u vezi sa satom isprièati kakvu prisnu pojedinost, ali, mjesto toga, Llewellyn reèe:
"Ja moram svratiti do bolnice. Èir na dvanaestercu koji sam jutros operirao. Kako bi bilo da poðete sa mnom u autu i da
pogledate taj sluèaj?"
Andrew reèe revno: "S velikim zadovoljstvom, doktore Llewellyn."
Pošto je i Kristin bila obuhvaæena pozivdm, oni se oprostiše od gospoðe Llewellyn, koja im još usrdno domahnu sa
stepeništa, i popeše se u auto, koji ih
s bešumnom otmjenošæu poveze glavnom ulicom, pa onda uz neki uspon lijevo.
"Snažni farovi, zar ne?" primijeti Llewellyn paleæi ih njima u èast. "Marka Luxite. Ja sam ih posebno naruèio."
"Luxite!" reèe Kristin odjednom slaðanim glasom. "Sigurno su vrlo skupi doktore?"
"Skupi, dabome", potvrdi Llewellyn, naglasivši odgovor. Pitanje mu je godilo. "Stoje me, ni manje ni više, nego èitavih
trideset funti."
Uzdržavajuæi se, Andrew se ne usudi da pogleda u oèi svoju ženu.
"Dakle, tu smo", reèe Llewellyn dva minuta zatim. "To je moje duhovno ognjište."
Bolnica je bila zdanje od crvenih opeka, lijepo gradena, a prilazilo joj se alejom posutom šljunkom, oivièenom žbunjem
lovora. Èim udoše, Andrewu se oèi zasvijetliše. Iako mala, bolnica je bila moderna, dobro snabdjevena. Dok im je
Llewellyn pokazivao amfiteatar, odjeljenje za rendgen, dvoranu za operacije, dvije lijepe zraène dvorane za bolesnike,
Andrew je stalno klicao u sebi: "To je savršeno, savršeno - kakva razlika prema Drineffyju! - Bože, ala æe se moji bolesnici
ovdje oporavljati!
Uz put sretoše glavnu sestrunudilju, visoku košèatu ženu, koja ne pogleda uopæe Kristin, Andrewa pozdravi mrzovoljno, a
pred Llewellynom se topila od ljubaznosti.
"Mi ovdje dobivamo uglavnom sve što nam treba, zar ne, sestro?" reèe Llewellyn. "Samo se obratimo Odboru. Da, da,
uzevši sve u svemu, èlanovi nisu tako rðavi. Kako je moj bolesnik, sestro?"
"Osjeæa se vrlo prijatno, gospodine doktore", promrmlja ona.
"E, dobro! Doæi æu da ga vidim kroz jedan minut." Zatim isprati Kristinu i Andrewa do trijema.
"Da, priznajem, Mansone, ja se ponosim tom ustanovom. Smatram je svojorn. Ne može mi se zbog toga ništa predbaciti. Vi
æete umjeti sami da naðete put do kuæe, zar ne? Tèujte, kad se vratite u srijedu, javite mi se telefonom. Mogli biste mi
trebati za jednu anesteziju."
Išli su putem šuteæi neko vrijeme, a onda Kristin uze Andrewu ruku,
"Dakle?" upita ga.
On je osjeæao njen osmijeh usprkos tmini.
"Meni se on sviða", reèe on brzo. "Mnogo mi se sviða. Jesi li primijetila sestru samo što mu ne poljubi rub haljine. Ali, tako
mi boga, to je krasna mala bolnica. I veèera kojom su nas poèastili bila je dobra. Nisu to zli ljudi. Samo oh, ja ne znam
zašto bih morao da rrtu plaæam petinu svoje zarade? To mi se ne èini praviènim! I nekako imam osjeæaj kao da sam bio
mažen i glaðen i da mi je reèeno da moram da budem dobar djeèak."
"Dobro si uèinio što si kao dobar djeèak zatražio ona dva dana. Ali, zbilja, dragi kako æemo? Pa nemamo novca da
kupujemo namještaj bar.za sada."
"Ti samo gledaj i uživaj", odgovori on zagonetno.
Svjetlosti grada ostadoše za njima, i èudna se tišina uvuee meðu njih dok su se bližili "Dolinici". On je uživao u dodiru
njene ruke. Osjeæao je prema njoj neizmjernu nježnost. Mislio je na nju, vjenèahu na brzu ruku u jednom rudarskom selu,
odvuèenu u rasklimatanom kamionu preko planina, dovedenu u polupraznu kuæu, gdje æe im braèna ložnica biti njena
djevojaèka postelja. Ona je podnosila sve te nevolje hrabro, nasmijana. Ona ga voli, vjeruje mu, pouzdaje se u njega. A on
je stvorio veliku odluku: on æe joj nadoknaditi sve to, pokazat æe joj svojim ra
dom da je vjera koju mu je poklonila bila opravdana.
Prijedoše preko drvenog mostiæa. Žubor potoka, èije je prljave obale krila meka tmina noæi, godio im je. On izvadi iz
džepa kljuè, kljuè njihove kuæe i otkljuèa vrata.
Predsoblje je bilo utpnulo u gotovo potpun mrak. Zatvorivši vrata, on se okrenu prema njoj i nazre joj nejasno lice: ona je
bila spremna da ga bez odbrane doèeka.
On je nježno zagrli i šapnu joj nekako èudno:
"Kako se zoveš, mila moja?" "Kristin", bdgovori ona u èudu. "Kristin i još?"
"Kristin Mansbn." Ona je disala brzo, brzo, a dah joj je bio topao na njegovim usnama.
Slijedeæeg popodneva njihov vlak stiže na londonsku stanicu Paddington. Svjesni svoje neiskusnosti u tom velikom gradu,
u kom ni on ni ona nisu bili nikad, Andrew i Kristina uputiše se peronom kao u pustolovinu.
"Vidiš li ga?" upita je Andrew brižno.
"Možda æe biti kod izlaza", reèe Kristin.
Oni su tražili Èovjeka s katalogom.
Andrew joj je u vlaku bio objasnio u pojedinostima ljepotu, jednostavnost i neobiènu dalekovidnost svogaplana, kab i to
kako se on, uviðajuæi njihbve potrebe i prije njihova odlaska iz Drineffvja, bio stavio u vezu s firmom "Regency" u
istoènom Londonu, koja se bavila prodajom novog i starog namještaja na otplatu. "Regency" nije bila neka velika trgo
vaèka kuæa, neka nemoguæa veletrgovina, veæ malo, pristojno skladište, èiji je vlasnik bio jedan sam èovjek, a specijalitet
joj je bio davanje robe na otplatu uz prilièno cjenkanje. Imao je u džepu nedavno vlasnikovo pismo. Ali, u stvari
"Ah!" uzviknu on zadovoljno. "Eno ga!" Jedan otrcan sitan èovjek u plavom odijelu, s polucilindrom, koji je u ruci držao
velik zelen katalog slièan školskoj nagradi, izgledao je kao da ih je nekim tajanstvenim podvigom telepatije prepoznao u
onoj gomili putnika. On im priðe:
"Gospodin doktor i gospoda Manson?" upita ih skinuvši ponizno šešir. "Ja sam predstavnik firme Regencv. Jutros smo
dobili vaš telegram, gospodine doktore. Auto nas èeka pred stanicom. Smijem li vam ponuditi cigaru?"
Dok su se vozili kroz neobiène, uzavrele ulice, Andrew je možda bio osjetio lak nemir sumnje, gledajuæi jednim krajem oka
neupaljenu poklonjenu cigaru. On promrmlja:
"Ovih se dana mnogo vozikamo automobilima. Ali ovoga puta sve æe iæi dobro. Oni jamèe za sve, raèunajuæi i besplatan
prijevoz od stanice i natrag, kao i podvoz na željeznici."
Pa ipak, i pored tog uvjerenja, njihova vožnja kroz izukrštane i èesto puta bijedne prolaze oèito ih je uznemirivala. Najzad,
ipak stigoše. Radnja je ipak bila naoèitija nego što su oni mislili; bilo je ondje dosta brušenog stakla, uglaèanog mesinga,
naroèito s ulice. Netko im otvori vrata od automobila i uz dubok poklon sprovede ih do skladišta "Regency".
Pokazalo se da su ih ondje oèekivali. Jedan stari prodavaè n fraku, s visokim ovratnikom, koji je sa svojim upadljivo
otmjenim držanjem lièio unekoliko
na pokojnog kneza Alberta, doèeka ih kraljevski.
"Izvolite ovuda, gospodine, izvolite, izvolite, gospoðo. Vrlo sam sretan što mogu da uslužim jednog èlana medicinske
struke, gospodine doktore. Bili biste iznenadeni brojem specijalista iz ulice Arley koje sam imao èast da uslužim. Pa
zahvalnice koje sam od njih nadobijao! Nego, gospodine doktore, šta biste željeli?"
Onda se baci na pokazivanje namještaja, hodajuæi pri tom velièanstveno iz jednog krila skladišta u drugo. Pominjao je
cijene koje su bile nezgodno visoke, i imena Tudor, Jacobean i Looez XVI. A ono što im pokaza bilo je trošno lakirano
pokuæstvo.
Kristin se ugrize za usnicu, i lice joj poprimi još brižniji izgled. Ona je svim srcem željela da se Andrew ne prevari i ne
naruži njihovu kuæu tim groznim stvarima.
"Dragi", šaputala mu je ona tiho, kad bi se knez Albert okrenuo leðima, "ne valja to ništa ne valja."
Mjesto odgovora on bi jedva primjetno zategao usnicu. Pregledaše još nekoliko komada. Onda Andrew mirno, ali s
iznenaðujuæom grubošæu, oslovi prodavaèa.
"Slušajte vi! Mi smo došli prilièno izdaleka da bismo kupili kod vas namještaj. Velim namještaj, a ne ovaj bofl." Pritisnu
zatim silovito palcem vrata obližnjeg ormara koja se, kako su bila sastavljena od "šperploèa", ugnuše i zlokobno zaškripaše.
Prodavaè se gotovo stropošta. To što su njegove uši èule kao da mu je lice govorilo to prosto ne može da bude istina.
"Ali, doktore", zavapi on, "pa ja sam vama i gospoði pokazao najbolju robu što je imam u ducanu."
"Onda nam pokažite najgoru", odvrati Andrew. "Pokažite nam polovan namještaj, samo pod uslovom da vrijedi."
Stankaj Šapæuæi šebi u bradu, prodavaè reèe: "Gazda æe mi veæ pokazati ako vam ne prodam ništa!" i udalji se ojaðen, pa
se više ne vrati. Nekoliko èasaka zatim dode, sav užurban, jedan onizak crvenko u obiènom odijelu. On raspali:
"Sta vi hoèete?"
"Dobar polovan namještaj i jeftin,"
Crvenko pogleda Andrewa. Potom se bez rijeci okrene i povede ih do poslovne dizaliee u dubini duæana koja ih, èas zatim,
spusti u tedeno podzemlje, nabijeho do tavanice polovnim stvarima.
èitav jedan sat preturala je Kristin po prašini i pauèihi, pronalazeèi sad èvrst ormar ovdje, sad dobar dbièan sto ondje, sad
malen presvuèen naslonjaè pod gomilom vreæa, dok se Andrew, iduæi za njom, tvrdoglavo cjenjkao s crvenkom.
Najzad se spisak upotpuni i Kristin, umazana ali sretna lica, stisnu pobjednièki Andrewu ruku dok su se peli ðižalicom.
"Upravo ono što nam je trebalo", šapnu mu.
Crvenko ih uvede u kancelariju, gdje, spustivši knjigu s narudžbinama na vlasnikov sto, s izgledom èovjeka koji je poslovao
što je najbolje mogao, reèe: "To je onda sve, gospodine Isaacs."
Gospodin Isaacs poèeša se po nosu. Njegove vodnjikave oèi na surom licu tužno su prouèavale narudžbinu,
"Žao mi je, ali te stvari ne dajemo na otplatu, doktore Mansone. Vidite, to su sve same polovne stvari." Pritom sleže
ramenima kao da potcjenjuje kupca. "Mi tako ne vodimo poslove."
Kjistin poblijede, ali Andrew sjede odluèno na stolicu kao èovjek koji ima namjeru da ondje ostane.
"Oh, da, dajete, gospodine Isaacse. Bar tako piše u zaèelju vašeg pisma, crno na bijerom: prpdajenj
nov i stari namještaj pod naroæito povoljnim uslovima."
Nastade stanka. Crvenko, nagnut nad uho gospodina Isaacsa, nešto se na brzinu dogovarao s njim i mlatarao rukama. Kristin
èu jasno nekoliko neuètivih rijeèi koje su svjedoèile o žilavosti njenog muža i o upornpj tvrdoglavosti njegove škotske rase.
"Pa, doktore Mansone", nasmiješi se kiselo go spodin Isaacs, "neka bude kako vi hoæete. Samo da ne kažete da kod
Regencvja niste bili potpuno usluženii Ne zaboravite da to kažete svojim pacijentima, Smithe, obraèunaj sve to na otplatnim
formularima i gledaj da se doktoru Mansonu pošalje raèun prvotti jutarnjom poštom!"
"Hvala vam, gospodine Isaacse."
Još jedna stanka. Onda gospodin Isaacs, da bi uèinio kraj razgovoru, doda: "Onda je sve u redu; Roba æe vam stiæi u
petak."
Kristin je veæ htjela da poðe, ali Andrew se ne maknu sa stolice. On reèe polako: "A sada, gospodine Isaacs, šta æe biti s
našim podvoznim troškovima?"
Kao da se u kancelariji rasprsla bomba, crvenko Smith toliko je bio pocrvenio da je izgledalo kao da æe mu svi krvni sudovi
popucati!
"Bog s vama, doktore Mansone!" uzviknu Isar acs. "Šta vamto pada na um! Tako ne možemo da poslujemo. Što je pravo,
pravo je, ali nisam ni ja budala! Podvozni troškovi, glete, molim vas!"
Andrew izvadi neumoljivo lisnicu iz džepa i feèe umjerenim, iako ponešto ustreptalim glasom:
"Ja imam ovdje vaše pismo, gospodine Isaacse, u kojem piše crno na bijelo, da plaæate podvozne troškbve svakoj mušteriji
iz Engleske i Halesa koja naruèi robe u vrijednosti preko pedeset funti."
"A ja vama kažem", negodovao je Isaacs, kao da
je podivljao, "da ste vi kupili stvari samo u vrijednosti od pedeset i pet funti i to sve polovnu robu."
"U vašem pismu, gospodine Isaacse ".
"Ostavite se vi moga pisma, molim vas", nastavi Isaacs podižuæi ruke. "Ostavite se vi svega toga. Kvarim pazar. Nikada još
u životu nisam imao takvu mušteriju. Mi smo navikli na mlade braène parove s kojima se može ljubazno razgovarati. Vi
najprije vrijeðate moga gospodina Clappa, pa onda moj gospodin Smith ne zna što æe s vama i, najzad, dolazite k meni da
mi kidate srce vašim podvoznim troškovima. Mi s vama ne možemo da zakljuèimo nikakav posao, doktore Mansone. Ako
je po volji, izvolte, probajte na drugom kom mjestu!"
Kristin pogleda oèajno, uplašeno Andrewa. Pogled joj je govorio da je sve izgubljeno. Ovaj njen strašni muž odbijao je sad
sve koristi koje je tako muèno bio izvojevao. Ali Andrew, pretvarajuæi se da je i ne vidi, sklopi natmureno svoju lisnicu i
spremi je u džep.
"Vrlo dobro, gospodine Isaacse. Onda æemo vam reæi zbogom. Ali ja vas uvjeravam da to neæe napraviti baš najbolji
utisak na moje brojne pacijente i njihove prijatelje. A to se mora rašèuti. Pozvali ste nas u London s obeæanjem da æe vaša
firma podnijeti troškove podvoza, a meðutim, kad smo mi ".
"Prestanite, prestanite", zavapi Isaacs, kao da je pomahnitao. "Koliko iznose ti vaši troškovi? Isplatite ih, gospodine Smithe!
Isplatite ih, isplatite ih, isplatite ih! Samo nemojte nikad Jcazati da je Regency ikad prekršio svoje obeæanje. Eto tako! Jeste
li sad zadovoljni?"
"Hvala vam, gospodine Isaacse. Mi smo sasvim zadovoljni. Oèekivat æemo isporuku u petak. Zbogom, gospodine Isaacse".
Manson se s njim ozbiljno rukova pa, uzevši Kri
stin pod ruku, pohita prema vratima. Napolju ih je èekala drevna limuzina u kojoj su se bili dovezli, i Andrew, kao da je
zakljuèio najveæu nanidžbinu u historiji trgovine "Regencv" naredi:
"Vozite nas u Hotel Musseum, vozaèu!"
Krenuše odmah na miru, i napuštajuæi Istoèni kraj, uputiše se u pravcu Bloomsburvja. Kristin, koja se dotada èvrsto držala
ruke svoga muža, tek sada pokuša da je se oslobodi.
"Oh, dragi", šaputala je ona, "sjajno si to izveo. Upravo kad sam ja mislila ".
On zatrese glavom, još uvijek prkosno isturene vilice.
"Ta bagra je tražila kavgu. Ja sam imao njihovo obeæanje, njihovo pismeno obeæanje ". Okrenuo joj se usplamtjelih oèiju.
"Ne radi se tu o trièavim podvoznim troškovima. Ti to znaš. U pitanju je princip. Ljudi treba da održe svoju rijeè. Ono što
me je nakostriješilo, bio je onaj naèin kako su nas doèekali: kao vele, evo dva žutokljunca laka zarada. To se na kilometar
daleko moglo vidjeti. Oh, pa cigara što mi je onaj tutnuo u ruku sve su to bila èista kaišarska posla."
"Pa ipak, uspjeli smo da doðemo do onoga što nam je bilo potrebno", reèe ona zadovoljno.
On klimnu glavom. Još je bio suviše uzrujan, suviše uzavreo u uvrijeðenom ponosu, da bi mogao da gleda na stvar sa šaljive
strane. Ali u njihovoj sobi u hotelu postade mu oèigledno koliko je sve to bilo smiješno. Kad zapali cigaretu i pruži se po
postelji, posmatrajuæi je kako ureðuje kosu, on odjednom poèe da se smije. Smijao se toliko da se zasmijala i ona.
"Onaj izraz na licu staroga Isaacsa" tresao se on od smijeha, da su ga veæ rebra boljela "pa to je bilo nešto da èovjek vrišti
od smijeha."
"Onda onda kad si zatražio od njega da nam
plati podvoz", jedva izgovori ona, gušeæi se i sama u smijehu.
"Ne možemo, veli, s vama da zakljuèujemo poslove." Opet ga je spopao smijeh "Jesam li ja buda la, veli. Oh, gospode!
budala ".
"Da, dragi", jedva izusti ona, držeæi èešalj u ruci, dok su joj suze tekle niz obraze, "a meni je najsmješnije od svega bilo
kako si ti to stalno ponavljao Ja to imam ovdje, crno na bijelo, dok sam ja, dok šam ja, oh, dragi! dok samja, meðutim, sve
vrijeme znala da sipismo ostavio kod kuæe na kaminu."
On se uspravio u postelji, zablenu se u nju, pa se pnda svali uz urnebesan smijeh. Valjao se po postelji, gurao jastuk u usta,
bespomoæan, nesposoban više da vlada sobom, dok se ona, držeæi se ogledala, tresla, iznemogla od smijeha, i molila ga da
prestane, jer æe inaèe izdahnuti.
Kasnije, kad se smiriše, otiðoše u kazalište. Pošto joj je on bio prepustip slobodan izbor, ona izabra Svetu Jvanu. Cijelog
svog vijeka, reèe, željela je da vidi jedan Shawov komad.
Dok je sjedio uz nju u prepunom parteru, komad ga je manje privlaèio "Suviše historijski", rekao joj je on kasnije "i šta,
najzad, misli taj gospodin Shaw tko je on?", nego laka rumen na njenom zanesenom, ushiæenom licu. Bio je to njihov prvi
zajednièki odlazak u kazalište, pa, neæe, bogme, biti ni posljednji, daleko od toga. Pogled mu je lutao po punom gledalištu.
Jednog dana oni æe opet biti ovdje, ali ne više u parteru, veæ u jednoj od onih loža tamo. On æe še zato postarati: pokazat
æe on još cijelom tom svijetu šta zna i umije. Kristin æe tada imati na sebi duboko iZrezanu veèernju haljinu, a ljudi æe ga
gledati i podgurkivati se: "To je Manšon, znate, onaj doktor koji je napisao ono znamenito djelo o pluænim bole
štima." Odjednom se sabra i, za vrijeme pauze, kupi Kristini jedan sladoled.
Zatim je bio kneževski rasipan. Izišavši iz kazališta, osjeæali su se potpuno izgubljeni, ošamuæeni svjetlostima,
omnibusima, ustumaralbm ruljom. Andrew podiže zapovjednièki ruku. Šæuæureni i sigurni povezoše se u svoj hotel,
zamišljajuæi blaženo da su pioniri koji tek otkrivaju kakvo prijatno skrovište pruža jedan londonski taksi.
4.
Poslije Londona zrak u Aberalawu izgledao je oštar i svjež. Kad je u èetvrtak ujutro pošao iz "Dolinice" na svoju novu
dužnost, Andrew osjeti kako mu hladan povjetarae briše obraze. Bio je u svojoj revnosti pun oduševljenja. Vidio je pred
sobom rad koji ga je ondje oèekivao, rad pošten i èastan, rad voðen nvijek njegovim naèelom: nauènom metodom.
Zapadna klinika, koja nije bila udaljena od nje gove kuæe više od tri stotine metara, bila je visoko zasvodena graðevina s
krovom od bijelih opeka i svojim izgledom nejasno je nagovještavala izvjesnu zdravstvenu ustanovu. Njen glavni i središnji
dio saèinjavala je èekaonica. U donjem dijelu, odvojenom od èekaonice pomiènim vratima, bile su uz dispanzer, dvije sobe
za preglede: jedna od njih nosila je ime doktora Urquharta, a druga, svježe obojenim slovima koja su tajanstveno privlaèila
pažnju, irrie doktora Mansona.
, Andrew osjeti izvjesno zadovoljstvo kad vidje tu odaju njemu namijenjenu, koja je, iako nevelika, imala bar lijep pisaæi
sto i udoban kožni divan za preglede. Osjeti se polaskanim kad vidje gOmilu svi
jeta koja ga je èekala takvu gomilu da je odmah prosudio da æe biti bolje ako se da odmah na posao i ne upoznavši se
prethodno s doktorom Urquhartom i laborantom Gadgeom, kao što je namjeravao.
Kad sjede za sto, dade znak da prvi bolesnik uðe. Bio je to èovjek koji je prosto tražio ljekarsko uvjerenje, dodavši
naknadno, kao sluèajnu misao, da ga boli koljeno. Andrew ga pregleda, naðe da pati od ozljede koljena i dade mu uvjerenje
da je nesposoban za rad.
Potom ude drugi bolesnik. I ovaj je tražio uvjerenje zbog nistagmusa. Treæi: uvjerenje, bronhitis. Èetvrti: uvjerenje,
ozlijeðen lakat.
Andrew ustade, u želji da sazna kako stvari stoje. Ti pregledi radi uvjerenja uzimali su mnogo vremena. On ode do vrata i
upita:
"Tko još traži uvjerenje, neka ustane, molim." Pred vratima èekalo je možda èetrdesetoro ljudi. Ustadoše svi. Andrew brzo
promisli: uzet æe mu najbolji dio dana ako hoæe da ih sve pregleda kako treba nemoguæa stvar. Nevoljno odluèi da odloži
obavljanje svestranijeg pregleda za koju drugu zgodu.
I ovako, meðutim, bilo je deset i p6 kad je svršio s posljednjim bolesnikom. Kad podiže glavu, vidje kako mu trupkajuæi
prilazi jedan stariji èovjek osrednjeg rasta, lica boje opeke s malom sijedom isturenom bradicom. Maio pogrbljen, glave
izboèene naprijed, imao je ratoboran izgled. Na sebi je imao hlaèe od jakog kudjeljnog platna, i kaput od èupave tkanine èiji
su boèni džepovi bili nabijeni lulom, rupcem, jednom jabukom i sondom od gume. Oko njega širio se miris ljekarija,
karbola i jakog duhana. Andrew pogodi da je to doktor Urquhart prije nego što ovaj i progovori.
"Sto mu muka, mladiæu", oslovi ga Urquhart, ali
mu ne pruži ruku i ne predstavi mu se "gdje ste vi ova dva dana? Ja sam morao da zapnem mjesto vas i da svršim i vaš
posao. Ali ne mari, ne mari ništa! Neæemo više o tome govoriti. Hvala bogu, sad ste tu, a izgledate mi zdrav duhom i
tijelom. Pušite li?"
"Pušim."
"Bogu hvala i na tome! Svirate li na violini?"
"Ne."
"Ne sviram ni ja ali ja umijem da ih gradim, i to valjano. Skupljam i keramiku. Pominju mi ime u jednoj knjizi. Pokazat æu
vam je kad mi jednom doðete. Moja se kuæa nalazi upravo pored klinike, morali ste je primijetiti. A sad, hajdete da vas
upoznam s Gadgeom. To vam je ubog davo, ali zna svoj posao."
Andrew poðe za Urquhartom kroz èekaonicu u dispanzer, gdje ga Gadge pozdravi, klimnuvši mu sumorno glavom. Bio je to
mršav dugonja mrtvaèkog izgleda, æelave glave, prošarane èupercima crne kose, i tankih oborenih brkova iste boje. Imao je
na sebi kratak vunen kaput, pozelenio od starosti i pun mrlja od raznih kemikalija, iz kojeg su mu virile košèate ruke i
isturene lopatice. Izgledao je tužno, zajedljivo, umorno, držeei se kao najrazoèaraniji èovjek ovoga svijeta. Kad Andrew uðe
u njegovu sobu, posluživao je upravo posljednjeg bolesnika, dobacivši mu kroz prozorèiæ kutijicu s pilulama kao da je u
njoj mišomor. Izgledalo je kao da mu govori: "Uzeo ti, brajko, ovo, ne uzeo obrao si bostan u svakom sluèaju!"
"Dakle", reèe Urquhart živahno, kad je upoznavanje bilo obavljeno, "sad ste se upoznali s Gadgeom i najgore je prošlo.
Upozoravam vas da taj ne vjeruje ni u šta, osim možda u ricinusovo ulje i u Charlesa Bradlaugha. Sad, ima li nešto što biste
željeli da znate?"
"Zabrinjava me broj uvjerenja koja sam jutros morao da izdam. Neki od tih ljudi izgledali su mi sasvim sposobni za rad."
"Da, da, Leslie ih je navikao da mu se tako u gomili skupe pred vratima. Njegov naèin pregledavanja bio je da uzme
bolesnika za ruku i da mu ravno pet sekundi opipava bilo. Sve ostalo ticalo ga se koliko i lanjski snijeg."
"Pa šta onda ljudi mogu da misle o ljekaru koji dijeli uvjerenja kao kupone za cigarete?" odmah upita Andrew.
Urquhart ga pogleda, pa mu reèe:
"Pazite, prijatelju, šta radite. Ozlovoljit æete ih ako odbijete da im izdate uvjerenje kad ga traže."
Prvi i posljednji put toga jutra Gadge reèe sumorno:
"To je zato što je polovina njih sam go zabušant."
Cijeloga toga dana, dok je išao po kuæama da pregledava bolesnike, Andrew je bio zabrinut zbog tih uvjerenja. Obilazak
bolesnika nije mu bio lak, jer nije poznavao okolinu, ulice su mu bile nepoznate, pa je više nego jednom morao da se vraæa
i da po drugi put prelazi preko istog prostora. Osim toga njegova èetvrt ležala je bar svojim veæim dijelom na brdu Mardy
koje je bio pomenuo Tom Kettles, a to je znaèilo naporno pentranje izmedu jednog reda kuæa i drugog.
Prije popodneva njegova su ga umovanja primorala da donese neprijatnu odluku. On nije htio niti je mogao, ni pod koju
cijenu, da izdaje labava uvjerenja. Kad je otišao na veèernje preglede, u èelo mu se bila usjekla jedna bora koja je odavala
zabrinutost i odluènost.
Gomila svijeta pred vratima njegove sobe mogla je biti samo veæa od one što se bila okupila tamo to
ga jutra. Prvi koji je ušao bio je nekakva ljudina, zadrigao u salu, koji je jako zaudarao na pivo i izgledao kao da još nikada
u životu nije obavio pun dnevni rad. Bilo mu je oko pedeset godina i žmirkao je sitnim krmeæim oèima na Andrewa.
"Uvjerenje", reèe bez ikakva znaka uljudnosti.
"Zašto?" upita ga Andrew.
"Stagmus". On pruži ruku. "Ja se zovem Chenkin. Ben Chenkin."
Sam ton Chenkinovih rijeèi bio je uzrokom da ga Andrew pogleda s nepovjerenjem. Dosta je bilo da ga letimièno pogleda
pa da se uvjeri da Chenkin ne boluje od stagmusa. Nezavisno od Gadgeovih rijeèi odmah mu bi jasno da neki od tih starih
rudara "biju žicu sa stagmusom" i vuku novèane pripomoæi na koje još godinama ne bi imali prava. Te veèeri, medutim, bio
je ponio sobom i svoj oftalmoskop. Odmah æe provjeriti. Ustade sa svog sjedala.
"Svucite se."
Ovoga puta Chenkin zapita: "Zašto?"
"Želim da vas pregledam."
Chenkin otrombolji usta. Koliko se sjeæao, za svih sedam godina službovanja doktora Lesliea nije bio nijedanput pregledan.
Dureæi se mrzovoljno, svuèe kaput, rubac kojim je bio omotao vrat, crvenu i plavu prugastu košulju i pokaza svoj kosmat,
gojazan trup.
Andrew ga je dugo i svestrano pregledavao, obrativši naroèitu pažnju oèima, ispitujuæi pažljivo obje mrežnjaèe svojom
majušnom elektriènom sijalicom. Onda reèe oštro:
"Obucite se, Chenkine." Sjede za sto i, uzevši pero, poèe da piše uvjerenje.
"Ha!" likovao je stari Ben, "znao sam ja veæ da æete mi vi to izdati."
"Dalje, tko je na redu, molim!" pozva Andrew.
Chenkin gotovo zgrabi ružièast papir iz Andrewove ruke i išeta pobjedonosno napolje.
Pet minuta kasnije vrati se pomodrela lica i, rièuæi kao bivol, progura se izmeðu ljudi koji su sjedili na klupama i èekali.
"Gledajte šta mi je taj nadrljao! Pustite me unutra! Ej, vi! Šta znaèi ovo?" Mlatarao je uvjerenjem pred Andrewovim nosom.
Andrew uze uvjerenje, tobože da proèita ono što je svojom rukom maloèas bio napisao:
Ovim potvrðujem da Ben Chenkin pati od pretjeranog uživanja piva i drugih alkoholnih piæa, ali je inaèe potpuno sposoban
za rad. Potpisan: dr. A. Manson!
"Pa što?" upita ga.
"Stagmus" vikao je Chenkin. "Ja hoæu da mi date uvjerenje. Ne možete vi nas da zavitlavate kako hoæete! Petnaest godina
ja bolujem od stagmusa!"
"Više ne bolujete", reèe Andrew. Pred otvorenim vratima bila se skupila gomila. Andrew primijeti kako Urquhartova glava
radoznalo proviruje iz susjedne odaje, kako Gadge s uživanjem posmatra vrevu kroz svoje prozorèe.
"Pitam vas posljednji put hoæete 1 da mi date to uvjerenje?" urlao je Chenkin.
Andrew izgubi strpljenje.
"Neæu", prodera se, "i gubite se odavde dok vas nisam izbacio".
Benu se podiže želudac. Izgledalo je kao da bi mogao Andrewom pomesti pod. Onda obori pogled i, psujuæi i prijeteæi,
istrèa iz klinike.
Èas zatim doðe Gadge iz dispanzera i, trljajuæi ruke s melanholiènom nasladom, reèe Andrewu:
"Znate li tko je taj što ste ga sad najurili? To vam je Ben Chenkin. Sin mu je krupna zvjerka u Odboru."
5.
Chenkinov sluèaj bio je ogromna senzacija i vijest o njemu pukla je za tili èas kroz Mansonovu èetvrt. Neki su govorili da je
to "dobra stvar" nekolicina ih reèe "još kako dobra" što je Benu onemoguæeno dalje zabušanstvo i što je najzad i on
dolijao. Ali veæina ih je bila na Benovoj strani. Svi oni koji su vukli novèane pripomoæi radi "onesposobljenosti" bili su
naroèito ogorèeni protiv novog doktora. Dok je obavljao posjete po gradu, Andrew je primjeæivao natmurene poglede koji
su mu bili upuæivani. Uveèe, na klinici, imao je da pogleda u oèi jednoj još goroj èinjenici koja je svjedoèila o njegovoj
nepopularnosti.
Mada je, formalno uzevši, svaki asistent imao svoju èetvrt, radnici te Èetvrti imali su ipak pravo slobodnog izbora ljekara.
Svaki radnik imao je svoju kartu pa ju je mogao zatražiti i prijeæi s njom drugome ljekaru.
Tom poniženju bio je sada èesto izložen Andrew. Svake veèeri u toj nedjelji upadali su mu u kliniku ljudi koje nikada nije
ni vidio oni koji su bili neskloni liènom susretu s njim èak su slali svoje žene i govorili su i ne gledajuæi ga: "Doktore, ako
nemate ništa protiv, ja bih htio svoju kartu."
Nesnosno i nepodnošljivo bilo je poniženje kad je morao da ustaje i da pretražuje po kutiji na stolu, da bi pronašao te karte.
Svaka koju bi odnijeli znaèila je i odbitak od deset šilinga od njegove nagrade.
U sujbotu uveèe pozva ga Urquhart svojoj kuæi.
Starac koji je cijele te nedjelje išao s izrazom samouvjerenosti na svom ljutitom licu, poèe s izlaganjem blaga što ga je bio
skupio za sve vrijeme svog èetrdesetogodišnjeg ljekarskog rada. Imao je, možda, dvadesetak žutih violina, koje je sam bio
napravio; one su sve bile izvješane po zidovima, ali su bile neznatna stvar u poreðenju s njegovom divnom zbirkom stare
engleske keramike.
To je bila velièanstvena zbirka: Spode, Wedgwood, Grown Derby i, najbolja od svih, stara Swansea, sve su bile u njoj
zastupljene. Njegovi tanjuri i krèazi, njegove èaše, šalice i vrèevi, ispunjavali su svaku njegovu odaju, pa èak i kupatilo,
gdje je Urquhart mogao, 1 kad se umivao, da posmatra s gordošæu jedan starinski originalan pribor za èaj.
Keramika je zaista bila strast Urquhartova života, a on je bio stari i oprobani majstor tanane vještine sakupljanja. Kad bi u
kuæi bolesnika spazio kakav "lijepi komad" kako je sam govorio on bi dolazio s neumornom revnošæu, a sve bi vrijeme
oèima užagrio na željeni predmet dok najzad oèajna domaæica ne bi uzviknula:
"Doktore, izgleda da vam se onaj komad mnogo sviða. Moram vam ga pokloniti!"
Urquhart bi onda žestoko negodovao, ali bi ipak na kraju ponio svoj ratni plijen zamotan u novine i pobjednièki bi
odskakutao svojoj kuæi, gdje bi ga nježno stavio na policu.
Starca su smatrali u gradu osobenjakom. Govorio je da mu je šezdeset godina, mada mu je vjerojatno bilo preko
sedamdeset, a možda i blizu osamdeset. Žilav, stalno je pješaèio, prelazio je nevjerojatne udaljenosti, koèijaški psovao svoje
bolesnike, ali je mogao i da se ženski raznježi. Od smrti svoje žene otada je bilo prošlo jedanaest godina stanovao je
sam, hraneæi se gotovo jedino konzerviranom èorbom.
Te veèeri, pošto je s ponosom bio prikazao Andrewu svoju zbirku, odjednom primijeti goropadno:
"Sto mu muka, prijatelju, meni vaši pacijenti ne trebaju. Dosta mi je i mojih. Ali šta mogu ja da radim kad mi oni
neprestano dosaðuju. Svi ne mogu u Istoènu kliniku, suviše je udaljena."
Andrew pocrvenje, ne znajuæi šta da kaže.
"Dragi moj, morate biti obazriviji", nastavi Urquhart promijenjenim glasom. "Oh, znam ja to, znam. Vi biste htjeli da srušite
zidove Babilona znam, bio sam i ja nekad mlad. Ali svejedno, idite polako, oprezno, odmjerite dobro prije nego što skoèite!
Laku vam noæ! Pozdravite gospoðu!"
Ove Urquhartove rijeèi brujale su mu u ušima, i on se svim silama trudio da bude obazriv. Pored svega toga, skoro ga snaðe
još veæa nevolja.
Slijedeæeg ponedjeljka otišao je kuæi Thomasa Evansa u ulici Cefan. Evans, kopaè u aberalawskom ugljenokopu, bio je
prevrnuo kotao kljuèale vode i ozlijedio lijevu ruku. Opekotina, i inaèe ozbiljna, naroèito u predjelu lakta, bila je obuhvatila
veliku površinu. Kad je Andrew stigao tamo, vidio je da je rejonska nudilja, koja se bila zatekla u blizini u vrijeme
nesretnog sluèaja, previla ranu lanenim uljem i onda otišla dalje svojim poslom.
Andrew pregleda Evansovu ruku nastojeæi pri tom pažljivo da ne oda svoje zgražanje nad površnim, prljavim naèinom
previjanja. Krajièkom oka primijeti boèicu s lanenim uljem, zalijepljenu novinskim papirom, u èijoj je prljavobjelièastoj
tekuæini mogao gotovo prostim okom na vidi svu silu bakterija.
"Sestra Lloyd je to prilièno napravila, zar ne, doktore?" reèe Evans nervozno. Bio je to èovjek
uzbudljive naravi, vrlo mlad i crnih oèiju, a žena mu, koja je stajala u blizini i revno posmatrala što Andrew radi, bila je
takoðer nervozna, slièna donekle svome mužu.
"Odlièno", reèe Andrew pretvarajuæi se kao da je oduševljen. "Malo sam kad vidio uredniji rad. Samo, razumije se, to je
prvi zavoj. Sad æemo pokušati sa malo pikrika."
Bio je, ukoliko odmah ne upotrijebi kakvo antiseptièko sredstvo, gotovo siguran da æe se ruka inficirati, a onda neka se
nebo smiluje tom zglobu lakta!
Posmatrali su ga nepovjerljivo dok je brižljivo i nježno èistio Evansovu ruku i stavljao vlažni zavoj od pikrika."
"Eto, tako!" uzviknu. "Zar se sad ne osjeæate ugodnije?"
"Pa ne znam kako da vam kažem..." reèe Evans. "Jeste li sigurni, doktore, da æe sve biti u redu?"
"Potpuno! Prepustite vi to samo sestri i meni", odgovori Andrew, smiješeæi se uvjerljivo.
Prije nego što ostavi kuæu, napisa kratku bilješku rejonskoj nudilji, trudeæi se naroèito da bude obazriv i mudar, da poštedi
njeno samoljublje. Zahvali joj na odliènoj pomoæi koju je ukazala bolesniku u tom hitnom sluèaju i zamoli je da, kao mjeru
protiv moguæe sepse, produži s oblokom pikrika. Omot pažljivo zalijepi.
Kad je došao slijedeæeg jutra, njegovi zavoji s pikrikom bili su baèeni u vatru, a ruka ponovo previjena lanenim uljem.
Rejonska nudilja èekaja ga je, spremna na borbu.
"Šta sve ovo treba da znaèi, ja bih htjela da znam! Nije li, možda, za vas moj rad dovoljno dobar, doktore Mansone?" Bila je
to krupna žena, neuredne prosjede kose, izduženih i umornih crta. Je
dva je mogla da govori, kpliko su JOJ se grudi nadimale.
Andrew pretrnu. Èvrsto se obuzdao i silom nasmiješio. "Ali sestro Lloyd, nemojte da me pogrešnp shvatite. Kako bi bilo da
o tome porazgovaramo u drugoj sobi?".
Ona se iskobeèi, sijevnu oèima u pravcu gdje su Evans i njegova žena koja je kraj sebe držala šæuæurenu trogodišnju
curicu slušali za zebnjom, široko otvorenih oèiju.
"Bogme ne, porazgovarat æemo se mi ovdje. Ja nemam šta da krijem. Moja je savjest èista. Ja sam rodena i odgojena ovdje
u Aberalawu, ovdje sam išla u školu, udala sam se ovdje, izrodila sam ovdje djecu, sahranila sam muža ovdje i radim ovdje
dvadeset godina kao nudilja. I nitko mi još nije rekao da ne previjam lanenim uljem opekotine ili rane".
"Ali, slušajte me, sestro", preklinjao je Andrew, "laneno je ulje, možda, odlièna stvar u nekim sluèajevima. Ali u ovom
sluèaju postoji velika opasnost da ne dode do zgrèenosti." Ukrutio joj je lakat radi boljeg prikaza. "Eto, zato bih htio da
pokušate s mojim naèinom previjanja."
"Nikad nisam ni èula za taj vaš izum. Stari doktor Urquhart ne primjenjuje taj naèin previjanja. A to sam kazala i gospodinu
Evansu. Marim ja za te novotarije što ih donosi netko što je ovdje jedva sastavio nedjelju dana!"
Andrewove su usne bile suhe. Kad pomisli na dalje moguæe nevolje, osjeti se iznemogao, bolestan, jer je bilo opasno
svaðati se s nudiljom koja je išla od kuæe do kuæe i svuda govorila ono što bi joj na um palo, pa bi bilp neminovno da taj
dogaðaj odjekne u gradu. Ali on iiije mogao, nije se usudivao da svoga bolesnika izloži opasnosti tog zastarjelog naèina
lijeèenja. On reèe tiho:
"Ako vi, sestro, neæete da previjate ranu, doæi æu ja jutrom i veèerom i previjat æu je sam".
"To možete, što se mene tièe", izjavi ona, a oèi joj sjevnuše. "Nadam se samo da æe Thom Evans ipak ostati živ."
Èas zatim veæ zalupi vratima.
U mrtvoj tišini Andrew ponovo skinu zavoje. Gotovo pola sata ispirao je i previjao ozlijeðenu ruku. Opraštajuæi se, obeæa
da æe opet svratiti oko devet u noæi.
Ali te iste veèeri, èim je ušao u svoju sobu na klinici, prva osoba koja mu je došla bila je gospoða Evans. Lice joj je bilo
blijedo, a crne su joj oèi uplašeno krile pogled.
"Izvinite, gospodine doktore", mucala je, "vrlo mi je žao što vas uznemirujem, vjerujte, ali molim vas da mi date Thomovu
kartu."
Val beznadnosti zapljusnu Andrevva. On ustade bez rijeèi, potraži Thomovu kartu i uruèi joj je.
"Vi me razumijete, doktore ne treba ne treba više da dolazite."
On reèe nesigurno: "Razumijem, gospoðo Evans." Ona se bila veæ uputila vratima, kad je on upita bio je primoran da je
upita: "Je li na ruci opet laneno ulje?"
Poslije klinike, Andrew je obièno hitao kuæi što je brže mogao, ali te veèeri on se uputi "Dolinici" tromo i umorno. Pobjeda,
razmišljao je ogorèeno, pobjeda nad nauènom metodom! I onda, da li je tu u pitanju savjesnost ili sam ja prosto nespretan?
nespretan i glup, glup j nespretan!
Za vrijeme veèere govorio je vrlo malo. Kasnije, dok su sjedili na divanu pored vesele vatre u sad veæ udobnoj sobi, on
nasloni prisno glavu na Kristinine mlade grudi. j
"Oh, mila moja", jauknu, "napravio sam strašnu zbrku od samog poèetka."
Dok ga je ona hrabrila i nježno mu milovala èelo, on osjeti kako mu suze naviru na oèi.
6.
Zima je te godine bila došla rano i neoèekivano s velikom snježnom vijavicom. Aberalaw se nalazio na takvoj visini da,
iako je bila tek sredina oktobra, žestoki i ledeni mrazevi stegoše grad gotovo prije nego što je lišæe opalo. Meke lelujave
pahuljice padale su cijelu noæ. Kad su se Kristin i Andrew probudili, pozdravila ih je prostrana blještava bjelina. Ergela
planinskih konjiæa bila je provalila kroz polomljenu drvenu ogradu i skupila se oko stražnjih kuænih vrata. Na prostranim
visoravnima oko Aberalawa, gdje je bilo èesto trave, te crnkaste, male, poludivlje životinje lutale su u velikom broju i
bježale su od èovjeka kad bi im se približio. Ali kada pade snijeg, glad ih je gonila da se spuste u gradsku dolinu.
Kristin ih je hranila svu zimu. U poèetku one su bježale od nje, zazorljive i oprezne, ali poslije su dolazile i jele joj iz ruku.
Naroèito je jedan od tih konjiæa, najljepši od svih, crne i guste grive i nestašnih oèiju, ne veæi od šetlandskog ponija, bio
postao njen ljubimac. Bili su ga nazvali Crnko.
Konjiæi su jeli svaku vrstu hrane: kore hljeba, ljuske od krumpira i jabuka, pa èak i naranèinu koru. Jednom je, u šali
Andrew pružio Crnku prazriu kutiju žigica. Crnko ju je sažvakao i progutao i još oblizao njušku kao dobar poznavalac
poslastica.
Iako su bili siromašni i uprkos svemu što su imali da podnesu, Kristin i Andrew bili su sretni. Andrew je samo bakarnim
sitnišem zveckao u džepu, ali zato
je dug Zadužbini bio veæ gotovo sav isplaæen, a i otplate za namještaj redovno su se slale. Kristin je, pored sve njene
tananosti i neiskusnog izgleda, imala dobre osobine žene iz Yorkshirea, bila je domaæica. Uz pomoæ samo jedne mlade
djevojke, po imenu Jenny, kæeri nekog rudara iz susjedne ulice, koja je dolazila svakodnevno za nagradu od nekoliko
šilinga nedjeljno ona je održavala kuæu tako da je sve blistalo u njoj. Mada za èetiri sobe, koje su uvijek bile smotreno
zakljuèane, nije bilo namještaja, ona je od "Dolinice" bila napravila istinsko domaæe ognjište. Kad bi Andrew došao
umoran, gotovo iscrpljen dugim dnevnim radom, na stolu bi se uvijek našlo toplo jelo koje bi mu brzo vratilo snagu.
Rad je Andrewu bio oèajno težak ali jao! ne zato što je imao mnogo bolesnika, veæ zbog snijega, zbog teškog "pentranja"
po visokim mjestima njegove èetvrti, zbog velike udaljenosti izmedu bolesnièkih stanova. Kad bi jugo pretvorilo ulice u
kaljuže, koje su se noæu ponovo tvrdo smrzavale, hodanje je bilo teško i zamorno. Èesto je dolazio kuæi skroz mokrih
nogavica, pa mu je Kristin kupila par kožnih gamaša. Uveèe, kad bi se premoren spustio na stolicu, ona bi prije nego što bi
mu dala papuèe, klekla kraj njega, skinula bi mu gamaše, pa onda izuvala teške cipele. To je bio èin ljubavi, a ne službe.
Ljudi su bili ostali nepovjerljivi, teški. Sva Chenkinova rodbina a ona je bila brojna, jer su srodnièki brakovi bili vrlo èesti u
dolinama bila je kao zavjerena, udružena u jednu neprijateljsku cjelinu. Nudilja Lloyd bila mu je otvoren i ogorèen
neprijatelj i ogovarala ga uz èaj po kuæama koje je posjeæivala, imajuæi za slušaoce obièno još i pokoju ženu iz susjedstva.
Osim toga morao je da se bori protiv neèega što mu je iz dana u dan postajalo sve nesnosnije. Doktor
Llewellyn obraæao mu se za anesteziju mnogo èešæe nego što je on mislio da je bilo potrebno. Andrewu je taj posao bio
mrzak to je bio mehanièan rad koji je zahtijevao èovjeka naroèite naravi, mirna i odmjerena temperamenta, kakav on
svakako nije bio. On se nije ni najmanje protivio da asistira kad su bili u pitanju njegovi bolesnici. Ali kad se otišlo tako
daleko da su ga pozivali i tri puta u nedjelji, i to radi bolesnika koje nikad nije bio ni vidio, uèini mu se da on podmeæe
rame pod tuði teret. Pa ipak, iz straha da ne izgubi mjesto, nije se bio usudio da se izloži opasnosti negodovanja.
Medutim, jednog novembarskog dana Kristin primijeti da ga je nešto neobièno uzrujalo. Bio se vratio kuæi te veèeri ne
kliknuvši joj veselo kao što je obièavao, ali, iako se trudio da izgleda bezbrižan, ona ga je i suviše voljela a da ne bi
primijetila po dubokoj usjeèenoj bori izmedu obrva i mnogim drugim sitnim znacima, da je odnekud dobio neoèekivan udar.
Za vrijeme veèere nije htjela da ga o tome pita, a poslije jela bila se uposlila šivanjem kraj kamina. On je bio sjeo pored nje,
zabavljen glodanjem lule, pa odjednom zametnu s njom razgovor:
"Mrzim gundanje, Kris! I mrsko mi je da ti dosaðujem tme. Bog sveti zna da se trudim koliko najviše mogu da se sam
nosim s neprijatnostima koje me snalaze!" On joj je, medutim, svake veèeri otvarao svoje srce i èesto joj se jadao. Kristin se
ipak ne nasmiješi njegovim rijeèima, i on nastavi:
"Ti znaš onu bolnicu, mila moja. Sjeæaš li se da smo je posjetili odmah one prve noæi. Sjeæaš se koliko sam se ja veselio i
zanosio kako æe mi se tu pružiti prilika za istinski rad. Ja sam o tome mnogo mislio, zar ne, mila moja. Imao sam sjajnih
ideja za našu malu bolnicu u Aberalawu."
"Da, ja to znam."
On nastavi tmurno.
"Nije trebalo da se zavaravam. To, na žalost, nije gradska bolnica. To je Llewellynova bolnica."
Ona je šutjela. Èekala je, zabrinuta pogleda, da još stvar objasni.
"Imao sam jutros jednog bolesnika, Kris!". Sada je govorio brzo, kao pod bijelim usijanjem. "Primijetila si zacijelo da sam
rekao imao saml Radilo se o jednom sluèaju poèetnog zapaljenja pluænog vrha, i to kod jednog kopaèa antracita. Govorio
sam ti veæ koliko me zanima stanje pluæa kod tih radnika. Uvjeren sam da tu postoji široko polje za istraživaèki rad. I
pomislio sam: evo mog prvog bolesnika za bolnicu evo sluèaja vrijednog da se pažljivo i nauèno prati. Pozvao sam
Llewellyna na telefon i zamolio sam ga da doðe da vidi bolesnika, kako bih ga mogao da potom prenesem u bolnicu!"
Zastade da bi udahnuo, a zatim brzo nastavi.
"Dobro, došao je Llewellyn. Bio je ljubazan koliko se samo može poželjeti. I savjestan kod pregleda, sto mu muka! Zna
svoj posao odlièno. Kažem ti, velik je to majstor. Potvrdio je moju dijagnozu i, pošto mi je ukazao na jednu ili dvije stvari
koje sam bio propustio da uoèim, potpuno se saglasio sa mnom da se bolesnik ima odmah prevesti u bolnicu. Poèeo sam da
mu se zahvaljujem, izjavljujuæi koliko sam sretan što æu moæi da dolazim u bolnicu i da se koristim svim pogodnostima
koje æe mi tamo stajati na raspolaganju u vezi s lijeèenjem bolesnika." Zastade ponovo stisnutih vilica. "Llewellyn na to
pogleda, Kris, prijateljski i ljubazno. Nije potrebno da se trudite i da dolazite, Mansone, reèe mi, ja æu se od sada starati o
tom bolesniku. Ne možemo dozvoliti da vi, asistent, klaparate po bolesnièkim odajama pogledao je u moje gamaše u tim
svojim potkovanim
cipelama ". Zastade èaskom, da bi zatim jiastavio gušeæi se: "Oh, šta vrijedi da ponavljam šta je sve rekao! Sve se svodi na
to jedno da ja mogu da se zavlaèim po rudarskim kuhinjama u svojoj prokisloj kabanici i prljavoj obuæi, da mogu da
pregledam bolesnike pri slabom osvjetljenju i da ih lijeèim pod rdavim prilikama, ali kad je u pitanju bolnica eh, onda ja
sam potreban samo da dajem eter!"
Prekinu ga zvonjava telefona. Kristin ga pogleda saosjeæajno i èas zatim ustade da govori. Mogao ju je èuti kako govori u
predsoblju. Ona se vrati neraspoložena.
"Na telefonu je doktor... jedini, jedini moj dragi. On te treba sutra u jedanaest radi radi anestezije."
On joj ništa ne pdgovori. Ostade glave oèajno oborene izmeðu stisnutih pesnica.
"Šta da mu kažem, dragi?" prošapta Kristin brižno.
"Kaži mu neka ide do ðavola!" doviknu joj. Ali, prešavši šakom preko èela dodade: "Ne, ne, reci mu da æu biti tamo u
jedanaest, taèno u jedanaest", i nasmiješi se gorko.
Na povratku ona mu donese šalicu vrele kave, jedno od njenih uspješnih sredstava kojim ga je umirivala u èasovima
utuèenosti.
Pijuæi kavu, on joj se nevoljno nasmiješi.
"Ja sam ovdje tako sretan s tobom, Kris. Kad bi samo i posao htio da ide kako treba! Oh, priznajem, nije to ništa neobièno,
niti ima išta lièno u tome što me Llewellyn ne pušta u bolnièke odaje. Tako je i u Londonu, u svim velikim bolnicama,
svuda. To je sistem. Ali zašto je to tako, Kris? Zašto da se jednom ljekaru oduzimaju njegovi bolesnici kad jednom uðu u
bolnicu? On gubi svaku vezu s njima, kao da su nestali. To je dio našeg prokletog sistema, i to ne valja,
ne valja nikako. Gospode! Ali što ja tebi držim tu predavanje? Kao da nam nije dosta vlastitih briga. Kad pomislim s
kakvim sam oduševljenjem poèeo da radim ovdje, što sam sve zamišljao da æu uèiniti! A mjesto toga neuspjeh za
neuspjehom!"
Ali krajem nedjelje dobi jednog neoèekivanog posjetioca. Sasvim pozno, kad su Kristin i on veæ pomišljali na spavanje,
zazvoni na vratima. Bio je to Owen, sekretar Društva.
Andrew preblijede. Sekretarov posjet uèini mu se najzlokobnijim od svih posljednjih dogadaja, vrhuncom nevolja koje su
ga u tim teškim mjesecima bile zadesile. Želi li možda Odbor da on da ostavku? Treba li da bude otpušten, najuren na ulicu
zajedno s Kristinom, kao nesposoban bijednik? Srce mu se grèilo dok je gledao u sekretarovo mršavo i skromno lice pa se
onda odjednom raširilo od olakšanja i radosti kad je Owen izvadio iz džepa jednu žutu kartu.
"Oprostite što vas uznemirujem tako kasno, doktore Mansone. Zadržao sam se dugo u kancelariji pa nisam imao vremena da
vas potražim u klinici. Ne znam da li biste htjeli da primite moju ljekarsku kartu. U neku ruku izgleda èudno da ja, kao
sekretar Društva, nisam do sada dao sebi truda da se prijavim jednome od ljekara. Posljednji put kad mi je trebala ljekarska
pomoæ bio sam još u Cardiffu. Ali sada, ako hoæete da me primite, ja æu biti vrlo sretan i poèašæen time.
Andrew je jedva mogao da govori. Do sada je bio izdao toliko karata vajkajuæi se pri tom u sebi a sada kad je trebalo da
primi jednu, i to od sekretara lièno, bio je obrvan radošæu.
"Hvala vam, gospodine Owene. Meni je to... meni je... osobito drago."
Kristin je stajala u predsoblju i brzo se umiješala:
"Zar neæete da uðete, gospodine Owene? Izvolite!"
Izražavajuæi bojazan da æe ih uznemiriti, sekretar je ipak izgledao voljan da popusti nagovaranju da ude u sobu. Kad je sjeo
u naslonjaè i zamišljeno gledao u vatru, izgledao je neobièno spokojan. Mada se po odijelu i izgovoru nije razlikovao od
obiènog radnika, njegova misaona mirnoæa i gotovo providan lik ostavljali su utisak askete. Nekoliko èasaka izgledalo je
kao da sabire misli, a onda reèe:
"Drago mi je što mi se dala prilika da porazgovaram sa vama, doktore. Nemojte da klonete duhom ako vam je poèetak
pomalo težak. Ljudi su ovdje ponešto kruti, ali dobra su srca. Polako, doæi æe oni veæ, malo pomalo!"
Prije nego što je Andrew mogao išta da kaže, on nastavi:
"Niste ništa èuli o Tomu Evansu? Ne? Ruka mu se pogoršala, vrlo rðavo. Da, ono ulje na koje ste ih upozorili uèinilo je
upravo ono èega ste se vi bojali. Lakat mu se sasvim ukoèio i iskrivio, rukom ne može da makne, pa je izgubio, siromah,
mjesto u rudniku. Da, i kako mu se ta nesreæa desila kod kuæe, ne dobiva ni jedan peni pripomoæi."
Andrew promrmlja nekoliko rijeèi i izrazi svoje žaljenje. Nije tu bilo nikakve pizme prema Evansu. On je samo žalio što je
taj beznaèajan nesretan sluèaj,1ez ikakve potrebe, imao tako žalostan svršetak.
Owen ponovo ušutje, a zatim poèe svojim tihim glasom da prièa o svojim ranijim borbama: kako je kao petnaestogodišnji
djeèak radio pod zemljom; kako je posjeæivao veèernje škole i postepeno se "izobražavao" pa nauèio daktilografiju i
stenografiju: kako je, najzad, uspio da dobije mjesto sekretara Društva.
Andrew uvidje da je cio Owenov život bio posve
æen poboljšanju životnih uslova radnika. Posao u Društvu bio mu je mio jer je izražavao njegov ideal, ali on je htio da taj
rad obuhvati i nešto više, a ne samo ljekarsku službu. Htio je bolje stanove, bolje higijenske prilike, bolje i sigurnije uslove,
i to ne samo za rudare veæ i za njihove porodice. Navodio je stopu infantilnog mortaliteta. Znao je napamet sve brojke, sve
èinjenice.
Ali on nije umio samo da govori, umio je i da sluša. Smijao se kad mu je Andrew isprièao svoje doživljaje u vezi s rušenjem
kanala za vrijeme tifusne zaraze u Drineffvju. Veoma ga je zainteresiralo gledište da su radnici u rudniku antricata skloni
pluænim oboljenjima više nego drugi podzemni radnici.
Izazvan Owenovim prisustvom, Andrew se s mnogo žara upusti u izlaganje tog predmeta. Bilo mu je palo u oèi, poslije
brojnih i temeljitih ispitivanja, kako veliki procenat radnika u rudniku antracita pati od prikrivenih oblika pluænih oboljenja.
U Drineffyju su mnogi bušioci, koji su bili došli da mu se potuže na kašalj, ili na "malo sluzi u kanalu", imali u stvari
poèetne, ili èak otvorene sluèajeve pluæne tuberkuloze. Nalazio je da je takvih sluèajeva bilo u Aberalawu, pa je poèeo da
se pita nema li neke neposredne veze izmeðu vrste zanimanja i bolesti.
"Vidite šta hoæu da kažem", uzviknu zagrijano. "Ti ljudi rade po cio dan u prašini, u škodljivoj kamenoj prašini tvrdih
okana, i njihova su pluæa zagušena njom. Meni se èini da je ta prašina otrovna. Bušioci, na primjer, koji je najviše udišu,
izgleda da èešæe pobolijevaju nego, recimo, oni što tovare. Oh, možda sam ja na krivom putu... ali ne bih rekao! Cijela ta
stvar privlaèi me utoliko jaèe što je to jedno polje rada na kom istraživanja nisu daleko odmakla. U zvaniènom spisku
Ministarstva rada nema ni po
mena o ovoj industrijskoj bolesti. I kad od nje obole, ovi ljudi ne dobivaju ni penija pomoæi!"
Owen se bio zainteresirano nagnuo prema njemu, a na blijedom mu se licu ocrtavala živa radoznalost.
"Blagi bože, vi ste mi zaista kazali nešto novo, doktore! Odavna nisam èuo nešto što bi bilo od veèeg znaèenja."
Upustiše se potom u živo pretresanje tog pitanja. Bilo je veæ pozno kad je sekretar ustao da ide. Izvinjavajuæi se što se tako
dugo zadržao, svim srcem je navaljivao na Andrewa da nastavi svoja istraživanja, obeæavajuæi mu svaku pomoæ koju bi on
mogao da mu ukaže.
Kad su se ulazna vrata zatvorila za Owenom, iza njega je ostao topao utisak iskrenosti i, kao na onoj odborskoj sjednici kad
je Owen objavio njegov izbor, Andrew je rekao sebi: "Ovaj mi je èovjek prijatelj".
7.
Vijest da je sekretar povjerio svoju kartu Andrewu rašèula se brzo po èetvrti i pomogla je donekle da se sprijeèi dalje širenje
nepopularnosti novog ljekara.
Nezavisno od te materijalne koristi, Kristin i Andrew osjeæali su se bolje poslije Owenova posjeta. Dotada oni su oboje bili
potpuno van svakog dodira s gradskim društvenim životom. Mada Kristin to nije nikad ni pominjala, ipak je za vrijeme
dugih Andrewovih obilaženja bolesnika osjeæala usamljenost. Žene viših èinovnika Kompanije smatrale su sebe suviše
važnima da bi tražile društvo žena ljekarskih asistenata. Gospoda Llewellyn, koja je bila obe
æala vjeèitu ljubav, krasne male automobilske izlete do Cardiffa, ostavljala je svoje posjetnice kad Kristin nije bila koð
kuæe i od nje nije više bilo glasa. Žene doktora Medlevja i Oxborrowa iz Istoène klinike bile su vrlo neprivlaène: prva je
bila uèmala osoba koja je lièila na bijeloga zeca, druga fanatièna bogomoljka koja je èitav sat po starinskom satu iz doba
Regencv govorila o misionarstvu u zapadnoj Africi. Zaista, izgledalo je da nema jedinstva ni društvenog saobraæaja
izmeðu ljekarskih asistenata kao ni izmedu njihovih žena. U svom stavu prema gradu oni su imali izgled ravnodušnih,
poniznih, pa èak i potlaèenih ljudi.
Jednog decembarskog popodneva, kad se Andrew vraæao "Dolinici" zadnjom ulicom koja je vodila krestom brijega, opazi
da mu dolazi u susret jedan mlad èpvjek njegovih godina, suhonjav i vižlast, u kome odmah prepozna Richarda Vaughana.
Prvo je htio da prijeðe na drugu stranu da bi izbjegao susret, ali onda nabusito pomisli: "Zašto? Marim ja tko je on!"
Okrenu pogled u stranu, spreman da šmugne pored Vaughana, kad, na svoje iznenadenje, èu da ga ovaj prijateljski i malne
veselo oslovljava.
"Zdravo! Vi ste, kanda, ljekar što je Bena Chenkina vratio na posao, je l te?"
Andrew stade, pogleda Richarda, a izraz njegovih oèiju kao da je govorio: "Pa šta je s tim? Ja to nisam uèinio zbog vas."
Mada je bio odgovorio prilièno uètivo, pomisli u sebi da nije raspoložen da se ulaguje nikome, pa ni sinu Edwina Vaughana.
Vaughani su bili stvarni vlasnici aberalawske Kompanije, vukli su sve prihode iz okolnih okana, bili su bogati, iskljuèivi i
nepristupaèni. Sada, kad se stari Edwin bio povukao na jedno imanje blizu Brecona, Richard, sin jedinac, bio je preuzeo
upravu poduze
æa. Nedavno se bio oženio i sagradio sebi veliku modernu kuæu s izgledom na grad.
Posmatrajuæi Andrewa i gladeæi svoje rijetke brkove, on reèe:
"Bilo je divno vidjeti lice staroga Bena."
"Meni to nije izgledalo naroèito zanimljivo."
Iznenaðen Andrewovim krutim škotskim ponosom, Vaughan se ugrize za usnicu, koju je skrivao rukom, ali reèe navlaš:
"Pa, mi smo, tako reæi, prvi susjedi. Moja je žena bila u Švicarskoj posljednjih nekoliko nedjelja, ali sada, kad ste se veæ
smjestili, doæi æe da posjeti gospodu".
"Hvala", reèe Andrew suho i produži put.
Te veèeri, uz èaj, isprièa Kristini podrugljivo tu zgodu.
"Reci, molim te, šta je on samo htio s tim? Viðao sam ga kako prolazi ulicom pa jedva odmahuje glavom Llewellynu.
Možda misli da mi zamaže oèi, ne bih li mu vratio još kojega èovjeka u njegova prljava okna!"
"Nemoj biti, Andrew, krut", negodovala je Kristin. "Ti si uvijek takav: nepovjerljiv, strašno nepovjerljiv prema ljudima."
"Nepovjerljiv, nego šta! Gospodin naduvenko valja se u parama pod njuškom mu visi kravata sa starim koleškim bojama!
Moja je milostiva, znate, jodlovala na Alapama dok ste vi ovdje gacali po glibu brda Mardu izvoljet æe da posjeti
milostivu! Uh, mogu da zamislim kako nam dolazi, mila moja! A doðe li ipak", ražesti se odjednom, "pazi da ne dozvoliš da
se vlada prema tebi s visoka!"
Kris odgovori hladnije nego što ju je ikad bio èuo za sve vrijeme tih prvih mjeseci nježnosti:
"Mislim da znam kako treba da se ponašam."
Usprkos Andrewovim predviðanjima, gospoda
Vaughan je zaista posjetila Kristinu i, po svemu sudeæi, ostala u posjetu mnogo duže nego što je to zahtijevala sama
uètivost. Kad se Andrew vratio te veèeri kuæi, zateèe Kristinu veselu, pomalo usplahirenu, pa bi se bilo reklo da se prijatno
zabavila. Prelazila je preko njegovih zajednièkih primjedaba, priznajuæi da joj je posjet gospode Vaughan bio vrlo prijatan.
On joj se naruga: "Nadam se da si iznijela staro porodièno srebro, najbolji porculan i pozlaæeni samovar. Ah, da: i kolaèe
od Parrvja."
"Ne", odgovori mu ona ravnom mjerom. "Imali smo hljeba i maslaca, s èajem iz mrkog zemljanog èajnika."
On podiže obrve podrugljivo.
"t njoj se to.svidjelo?"
"Ja se nadam!"
Poslije tog razgovora nešto je èudno kopkalo Andrewa u duši, neko uzbudenje koje, i da je pokušao, ne bi bio umio da
objasni. Deset dana zatim, kad ga je gospoda Vaughan preko telefona pozvala da s Kristinom dode na veèeru, bio je
preneražen. Kristin je u taj èas pekla kolaèe u kuhinji, pa je odgovorio on.
"Oprostite", reèe joj on, "vrlo mi je žao, ali neæe nam biti moguæe. Ja sam zauzet u klinici svake veèeri, gotovo do devet."
"Ali sigurno ne i nedjeljom". Glas joj je bio lak i mio. "Dodite nam na veèeru slijedeæe nedjelje. To je onda riješeno. Mi
æemo vas oèekivati!"
On jurnu u kuhinju.
"Tvoji visokouvaženi prijatelji izvoljeli su nas pozvati na veèeru. Ali mi ne možemo otiæi! Ja sam uvjeren da æu u nedjelju
imati jedan porodaj!"
"Sada èuj ti mene, Andrew Mansone!" Oèi joj zablistaše kad je èula da ih zovu, ali mu ipak oštro
iL
odgovori: "Ti moraš prestati s tim tvojim ludorijama. Mi smo siromašni, i to je svima poznato. Ti imaš na sebi staro odijelo,
a ja kuham. Ali šta to mari? Ti si ljekar, i to dobar ljekar, a ja sam tvoja žena." Zaèas nestade s njenog lica svojstven joj
strog izraz. "Slušaš li ti mene? Možda æe te to iznenaditi, ali ja imam svoju vjenèanicu tamo negdje na dnu posljednje
ladice. Vaughanovi imaju mnogo novca, to je taèno, ali to je samo jedna pojedinost pored èinjenice da su oni ljubazni,
prijatni i inteligentni ljudi. Mi smo, dragi moj, ovdje sretni i presretni, ali ipak moramo imati prijatelja. I zašto onda da ne
budemo u prijateljskim odnosima s njima, kad nam oni to nude? I nemoj da se stidiš svog siromaštva. Nemoj davati
važnosti novcu, položajima i sliènim stvarima, navikni se cijeniti ljude po onome što oni stvarno jesu!".
"Oh, pa " naduri se on.
Bezvoljno, ali na izgled poslušno, poðe s Kristinom u nedjelju Vaughanovima; bili su se veæ uputili urednim prilazom
pored teniskog igrališta, kad on primijeti krajièkom usta:
"Vjerojatno nas neæe pustiti da udemo kad vide da nemam kaputa s repovima."
Protivno njegovu oèekivanju, doèekaše ih srdaèno. Vaughan, košèata i grdna lica, smiješio im se gostoljubivo dok je, iz
nekog neobjašnjiva razloga, svojski muækao neku srebrnu posudu. Gospbða Vaughan pozdravi ih neusiljenom
prostosrdaènošæu. Bila su još dva gosta, profesor i gospoða Challis, koji su bili došli da kod Vaughanovih provedu kraj
nedjelje.
Uzevši prvi "koktel" koji je ikad u životu popio, Andrew je premjeravao dugu odaju zastrtu žuækastocrvenim æilimom, s
cvijeæem, knjigama i neobièno lijepim starinskim namještajem. Kristin je veselo èa
skala s Vaughanom, njegovom ženom i gospoðom Challis, jednom starijom gospoðom s èudnim borama oko oèiju.
Osjeæajuæi se upadljivo osamljen Andrew pride Challisu koji je, i pored svoje duge bijele brade, veselo praznio veæ treæu
èašicu.
"Da li æe se naæi kakav oštrouman mlad ljekar da ljubazno ispita funkciju masline u martiniju?" reèe on Andrewu
nasmijano. "Ali pazite, ja vas unaprijed upozoravam da u to sumnjam. Šta mislite vi o tome, doktore?"
"Pa " zamuca Andrew "ja ja bih jedva umio "
"Moja je teorija", prihvati Challis, kome bi žao Andrewa, "da je tu posrijedi samo jedna zavjera izmeðu vlasnika barova i
negostoljubivih domaæina kao što je naš prijatelj Vaughan. Oni prosto iskorišæavaju Arhimedov zakon." On brzo trepnu
okom ispod svojih crnih, nakostrešenih obrva. "Prostom zapreminom istisnuæa oni se nadaju da æe uštedjeti na piæu!"
Andrew nije mogao da se nasmije, jer je bio suviše svjestan svoje nespretnosti. On nije imao društvene uglaðenosti i nikad
još u životu nije bio u tako raskošnoj kuæi. Nije znao kuda æe s praznom èašom, kuda s pepelom od cigarete, kuda sa
svojim rodenim rukama. Odlaknu mu kad sjedoše da veèeraju, ali i tu je, opet, bio u neprilici.
Veèera je bila skromna, ali odlièno služena: šalica vrelog buljona èekala je na svakom tanjuru, a zatim je došla pileæa
salata, sve samo bijelo meso i srca od loæike, odlièno zaèinjena. Andrew je sjedio do gospode Vaughan.
"Vaša žena je prekrasna, doktore Mansone", primijeti ona tiho kad sjedoše. Ona je bila visoka, mršava i otmjena žena, na
izgled vrlo nježna, ni najmanje lijepa, ali krupnih, pametnih oèiju, i gospodski ne
usiljena ponašanja. Uglovi njenih usta lako povinuti i nemirni odavali su na neki naèin oplemenjenost soja.
Poèela je da mu govori o njegovu radu pa mu reèe da je njen muž više nego u jednoj prilici èuo o njegovoj temeljitosti.
Pokuša ljubazno da ga uvuèe u razgovor pa ga upita radoznalo šta bi po njegovu mišljenju trebalo uèiniti za poboljšanje
ljekarske službe u tom kraju.
"Pa kako da vam kažem " i pri tom proli nespretno malo juhe. "Smatram bilo bi dobro kad bi se više primjenjivao nauèni
metod."
Krut i vezana jezika, iako je bila rijeè o njegovu omiljenom predmetu kojim je satima zanosio Kristin on je uporno gledao
u svoj tanjur, sve dok gospoda Vaughan, kad je odahnuo, nije povela razgovor s Challisom, koji joj je bio drugi susjed.
Challis za koga je brzo saznao da je profesor metalurgije u Cardiffu, predavaè za isti predmet na Univerzitetu u Londonu i
èlan èuvenog Savjeta za rudarske radove bio je veseo i razgovoran èovjek. On je govorio svojim tijelom, rukama, bradom,
dokazivao je, smijao se, praskao, grgotao, a uz put je proždirao ogromne kolièine hrane, kao ložaè koji bjesomuèno
podjaruje paru. Ali njegovo je æeretanje bilo zanimljivo, pa je izgledalo kao da zabavlja sve za stolom.
Andrew, meðutim, nije htio da prizna bilo kakvu vrijednost tom razgovoru i zlovoljno je slušao kad je razgovor skrenuo na
muziku, na Bacha, pa onda, jednim Challisovim gigantskim skokom, na rusku književnost. Razdražen slušao je kako se
pominju imena Tolstoja, Èehova, Turgenjeva, Puškina... Trice i kuèine, bjesnio je on u sebi, sve same trice i kuèine. Šta
misli taj matori bradonja, tko je on? Volio bih da ga vidim kako bi on lijeèio zapaljenje dušni
ka, recimo, u kakvoj mraènoj kuhinjici u ulici Cefan. Mnogo bi tu koristi vidio od Puškina!
Kristin se, meðutim, odlièno zabavljala. Bacivši pogled u stranu, Andrew primijeti kako se ona smiješi Challisu, èu kako
uèestvuje u razgovoru, bez ikakva kaæiperstva, savršeno prirodna. Jednom ili dva puta pomenu i svoju školu u ulici Bank.
Prenerazi ga kako bez zazora razgovora s profesorom, kao sa sebi ravnim, kako spretno i neusiljeno izlaže svoje poglede.
Vidio je svoju ženu u novoj svjetlosti. Kao da zna sve o tim ruskim velièinama, gunðao je u sebi, samo li je èudno što meni
nikad ne govori o njima! A kasnije kad je Challis povladujuæi pomilovao Kristini ruku, pomisli: "K sebi šape, matori jarèe!
Imaš ti svoju vlastitu ženu!"
Jedan ili dva puta uhvati prisan pogled što mu ga je bila uputila Kristin koja je nekoliko puta bila okrenula razgovor u
njegovu pravcu.
"Moga muža vrlo mnogo interesiraju radnici iz rudnika antracita, gospodine profesore. On je poèeo da se bavi ispitivanjem
djelovanja udisanja praha na organizam èovjeka.
"Tako, tako?" unjkao je Challis gledajuæi radoznalo Andrevva.
"Je li tako, dragi?" hrabrila ga je Kristin. "Prièao si mi o tome nema tome davno."
"Oh, pa kako da kažem " ušeprtlja se Andrew. "Vjerojatno u tome i nema ništa osobito. Ja nemam još dovoljno podataka.
Možda ta tuberkuloza i ne dolazi zbog udisanja prašine."
Bio je, naravno, bijesan na sebe. Taj bi mu Challis možda mogao pomoæi u èemu ne bi on, razumije se, tražio njegovu
pomoæ ali ipak, èinjenica da je on èlan Savjeta za rudarske radove mogla bi možda predstavljati za njega odliènu priliku. Iz
nekog neobjašnjiva razloga njegov je gnjev bio uperen protiv
17700631
Kristine. Kad su se poslije sjedeljke uputili pješice "Dolinici", on je ljubomorno šutio. Bez rijeèi, otišao je prije nje u
spavaæu sobu.
Dok su se svlaèili obièno je to bilo uz lako æaskanje o dnevnim dogaðajima, dok bi mu naramenice visile, a u ruci držao
èetkicu za zube on je tvrdoglavo gledao u stranu.
Kad Kristin primijeti blago:
"Bilo je vrlo prijatno, zar ne, dragi?" on joj odgovori vrlo uètivo: "Oh, da, sjajno!" U postelji se držao ivice, što dalje od nje,
a na njene lake kretnje kojima je htjela da mu se približi, odgovarao je dugim i teškim hrkanjem.
Slijedeæeg jutra ustraja meðu njima isti nelagodan osjeæaj. On otiðe zlovoljno na svoj posao, neslièan samome sebi. Oko
pet sati po podne, dok su pili èaj, zazvoni zvono na ulaznim vratima. Vaughanov šofer bio je donio hrpu knjiga, s velikom
kitom zelenkada povrh nje.
"Od gospoðe Vaughan, gospodo", reèe on ljubazno, dodirnuvši štit kape, i ode.
Kristin se vrati u sobu prepuna naruèja i usplamtjela lica.
"Pogledaj, dragi!" uzviknu radosno. "Zar to nije preljubazno! Gospoða Vaughan poslala mi je cjelokupna Trollopova djela,
a ja sam uvijek željela da ih sva proèitam! I tako krasno prekrasno cvijeæe."
On ustade i reèe joj jetko:
"Ljupko, zaista! Knjige i cvijeæe od gospodarice zamka! Zamišljam da ti je to i potrebno da bi mogla nekako da podneseš
život sa mnom. Ja sam ti, naravno, suviše dosadan. Nisam, na žalost, tako duhovit kao taj otmjeni svijet s kojim si se sinoæ
tako lijepo zabavljala. Ne poznajem ruske pisce! Ja sam, na žalost, samo ubogi ljekarski asistent!"
"Andrew, kako možeš..." Bila je blijeda kao smrt.
"Pa, to je istina, zar možda nije? Puklo mi je sinoæ sve pred oèima, dok sam žderao onu prokletu veèeru. Ja imam oèi u
glavi, Kris. Ti si me veæ sita. Ja samo umijem da hodam po blatu, da prevræem prljavo rublje, da sabiram buhe. Za tvoj
ukus, ja sam samo obièan šmokljan!"
Njene tamne oèi na blijedom joj licu bile su vrlo tužne, a ona reèe mirno:
"Andrew, kako možeš tako da govoriš? Ja te volim samo zato, što si ti ti. I nikada neæu voljeti nikoga drugoga."
"Ima mnogo izgleda", dobaci joj on kroz zube i jurnu iz sobe, zalupivši vratima.
Pet minuta hodao je tamoamo po kuhinji, durio se i grizao usnu. Onda se naglo okrenu i jurnu u sobu gdje je ona stajala
oborene glave i zurila oèajno u vatru. Silovito je uze u naruèje.
"Kris, mila moja!" uzviknu, kajuæi se usrdno. "Mila, draga moja Kris, oprosti mi! Za ime božje, oprosti! Nisam bio svjestan
znaèenja svojih rijeèi. Ja sam glupa, ljubomorna luda. Ja te obožavam, Kris!"
Mahnito i èvrsto se zagrliše.
"Zar ti ne znaš, dragi, da bih ja bez tebe umrla!" jecala je ona.
Kasnije, kad je sjela i priljubila svoj obraz uz njegov, on joj reèe zbunjeno, dohvativši jednu knjigu:
"Pa tko je, najzad, taj Trollope? To æeš me nauèiti, mila moja. Ja sam obièan neotesanko!"
8.
Zima je bila veæ prošla. U svom radu Andrew je sada bio podstican i ispitivanjima o djelovanju antracitske prašine na
pluæa, koja je bio zapoèeo sistematskim i metodiènim pregledima svih radnika koji su bili na njegovu spisku. U veèerima
koje su provodili zajedno, Kristin i on bili su sretniji nego ikad. Dok bi se on do kasno uveèe zadržavao na klinici, ona bi
mu, sjedeæi pored prijatne vatre, pomagala u sredivanju i prepisivanju njegovih bilježaka. Zahvaljujuæi mjesnim prilikama,
jeftinog je ugljena uvijek bilo u izobilju. Èesto su vodili druge razgovore, i njega je, iako je ona bila nenametljiva,
zaprepašæivao obim njenog znanja i njeno poznavanje književnosti. Poèeo je, štaviše, da nasluæuje u njoj istanèanost
instinkta, intuiciju koja je davala njenom sudu o književnosti, muzici, a nadasve o ljudima, èarobnu taènost.
"Šta do ðavola", zadirkivao ju je on, "pa ja tek sada poèinjem da upoznajem sVoju ženu! Ali ako ti postaneš naduta,
prekinut æemo na pola sata i nalupat æu te partiju piketa." Tu su igru bili nauèili kod Vaughanovih.
Kad su dani postali duži, poèela je, i ne govoreæi mu o tome, da ureðuje opustjeli vrt. Jenny, djevojka koja je kod njih
posluživala, imala je djeda, nekog onesposobljenog starog rudara kojim se ona mnogo ponosila i koji je, za deset pensa na
sat, postao Kristinin vrtlar. Kad je Manson prelazio jednog martovskog popodneva oronuli mostiæem, vidio ih je kako kraj
potoka prave ršum na zarðale limene kutije od konzervi uglavnom od lososa kojih je tu bilo u izobilju.
"Hej, vi dolje!" uzviknuo im je s mosta. "Šta to radite? Kvarite mi ribolov!"
Na njegovu šalu ona mu odgovori jogunasto:
"Polako, polako, vidjet æeš veæ!"
Za nekoliko nedjelja Kristin poèupa korov i oèisti staze. Korito potoka bilo je èisto, a njegove obale ureðene i dotjerane. U
dno dolinice dizala se nova spiljica naèinjena od kamenja razbacanog po vrtu. Vaughanov vrtlar, John Roberts, stalno je
dolazio, donosio lukovice i rasad i inaèe pomogao savjetom. Kristin povede jednog dana pobjedonosno Andrewa za ruku da
mu pokaže prve zelenkade.
I onda, posljednje martovske nedjelje posjeti ih neoèekivano Denny. Doèekaše ga raširenih ruku. Kad je vidio opet tu
zdepastu spodobu, to crveno i crnpurasto lice, Manson se obradova kao rijetko kad. Kad su mu sve pokazali, poèastiše ga
što su najbolje mogli i posadiše u najudobniju stolicu pa ga stadoše radoznali pitati za novosti.
"Pagea više nema", saopæi im Philip. "Da, siromah, umro je prije mjesec dana. Još jedan udar. Bar se spasio muka." Povuèe
dim na svoju lulu, a svojstveni cinizam zatitra mu u oèima. "Blodwen i tvoj prijatelj Ress postat æe vjerojatno sretni
mladenci."
"Zlatna svadba odmah s poèetka", reèe Andrew s neobiènom ogorèenošæu. "Siromah Edward!"
"Page je bio dobar èovjek", reèe Denny zamišljeno. "I dobar Ijekar cjelokupne medicine. Ti znaš koliko mi je mrzak i sam
zvuk tih dviju kobnih rijeèi, kao i sve ono što one predstavljaju, ali je njemu ta titula èasno pripadala."
Za stanke koja sad nastade, sjeæali su se u mislima Edwarda Pagea, koji je, kroz sve one muène godine provedene meðu
gomilama šljake u Drineffyju, èeznuo za Caprijem i njegovim pticama i suncem.
"A što je s tobom, Philipe?" upita ga najzad Andrew.
"Oh, ne znam još ništa! Postajem nemiran", na
smije se Denny suho, "Drineffy mi nekako ne izgleda ono isto mjesto otkad ste vas dvoje uhvatili maglu. Mislim da æu
poæi nekamo u inostranstvo, na izlet. Možda kao brodski ljekar, ako me koji jeftin teretnjak bude htio."
Andrew je šutio, ponovo ožalošæen mišlju što ovaj umješan èovjek, ovaj uistinu darovit kirurg, upropašæuje navlaš svoj
život nekom vrstom hotimiène okrutnosti prema samom sebi. Pa ipak, upropašæuje li Denny zaista svoj život? Kristin i on
èesto su razgovarali o Dennyu i pokušavali da riješe zagonetke njegove karijere. Znali su, otprilike, da je bio oženjen
jednom ženom koja je pripadala višim društvenim krugovima pa je nastojala da ga uoblièi prema zahtjevima otmjene
sredine, u kojoj se ne stièe nikakav glas ako se èetiri dana u nedjelji vrše odliène operacije, a uz to se ne ide u lov ona ostali
tri. Poslije pet godina truda s Dennyeve strane, nagradila ga je time što ga je sasvim nemarno ostavila i otišla drugome
èovjeku. Zato i nije bilo èudno što se Denny povukao u gudure, što je prezirao društvene konvencije i mrzio pravovjerje.
Možda æe se, ipak, jednog dana vratiti civilizaciji.
Razgovarali su cijelo popodne. Philip se zadrža kod njih do posljednjeg vlaka. Zanimao ga je Andrewov prikaz organizacije
ljekarske službe u Aberalawu. Kad je Andrew, ozlojeðen, došao i do pitanja Llewllynovih procenata koji se odbijaju od
asistentskih nagrada, Philip reèe s èudnim osmijehom:
"Pod takvim uslovima, ne vidim da æeš se ti ovdje dugo zadržati!"
Kad je Philip otišao, Andrew je sve više, kako su dani prolazili, osjeæao neku šupljinu, neku èudnu prazninu u svom radu.
U Drineffvju, u Philipovoj blizini, bio je uvijek svjestan neke zajednièke veze, jedne odredene svrhe koju su obojica u svom
radu
imali. Ali u Aberalawu takve veze nije bilo, takvu uzajamnost nije osjeæao meðu ljekarima, svojim drugovima.
Doktor Urquhart, njegov kolega u Zapadnoj klinici, bio je, pored svoje goropadne naravi, ljubazan èovjek. Pa ipak, on je bio
star, prilièno ukalupljen i bez trunka nadahnuæa. Mada mu je dugo iskustvo omoguæavalo da, kao što je govorio, "nanjuši"
zapaljenje pluæa istoga èasa kad turi nos u bolesnièku odaju; mada je bio spretan u metanju uloga i melema, i vještak u
krstastom otvaranju èireva, i mada je ponekad uživao da pokaže da on umije da izvrši i neku manju operaciju, on je ipak
bio, u mnogo èemu, strašno zaostao. Po Andrewovu mišljenju, on je bio olièenje Dennvjevog "starog dobrog tipa
porodiènog ljekara": vidovit, trudoljubiv, iskusan, voljen od svojih bolesnika i široke javnosti, iako veæ dvadeset godina
nije bio otvorio ni jednu medicinsku knjigu, pa je zato gotovo potresno bio zastario. Mada je Andrew uvijek bio raspoložen
da zapodjene razgovor s Urquhartom, starac je bio malo raspoložen da govori o "poslovima". Kad bi završio svoj dnevni
rad, popio bi svoju konzerviranu èorbu onu od rajèica najviše je volio glaèao bi novu violinu, pregledao staru keramiku i
otrupkao do masonskog kluba, gdje bi pušio i zabavljao se igrom.
Dvojica asistenata Istoène klinike ulijevali su podjednako malo poleta. Stariji od njih, doktor Medley, èovjek blizu pedeset
godina, umna i osjetljiva lica, bio je, na žalost, gotovo potpuno gluh. Da nije bilo tog nedostatka, koji je odnekud svjetini
izgledao uvijek smiješan, Charles Medlev bio bi daleko od toga da bude obièan asistent u tom rudarskom kraju. Kao i
Andrew, on je u stvari bio ljekar. Bio je odlièan dijagnostièar. Ali kad bi mu bolesnici što govorili, on nije mogao da èuje ni
rijeèi. Naravno, bio je
vješt da èita rijeèi sa usana, ali je u tome bio bojažljiv, jer je èesto pravio smiješne pogreške. Bilo je žalosno gledati njegov
uznemiren, upitan pogled, oèajno prikovan za micanje usana svog sabesjednika. Zato što se bojao da ne uèini kakvu
ozbiljnu grešku, uvijek je prepisivao samo najmanje doze ma kojeg lijeka. Nije bio imuæan, jer mu je brojna porodica
stvarala razne nevolje i troškove, pa je postao, kao i njegova usahla žena, povuèeno i ganutljivo stvorenje, vazda u strahu od
doktora Llewellyna i Odbora da se odjednom ne bi našao na ulici.
Drugi asistent, doktor Oxborrow, bio je èovjek sasvim druge naravi nego jadni Medley, i Andrew ga je mnogo manje volio.
On je bio krupan èovjek, kratkih mesnatih prstiju, razgalamljeno srdaèan. Andrew je èesto mislio da bi Oxborrow, da je
imao u sebi malo više srèanosti, mogao biti odlièan profesionalac u trkaèkim kladionicama. Ovako, medutim, Oxborrow bi
nedjeljom po podne išao u pratnji svoje žene koja j,e svirala na malom pokretnom harmoniumu do obližnjeg mjesta
Fernelyja, jer mu je etiketa zabranjivala da se u toj ulozi pojavljuje u Aberalawu i tu bi, na nekoj zastrtoj tribini, pod vedrim
nebom, držao religiozni sastanak. Oxborrow je bio evangelist. Kao idealista, koji vjeruje u najvišu silu koja upravlja
svijetom, Andrew je mogao da se divi njegovu žaru. Ali, jao! Oxborrow je bio dosadno uzbudljiv. Iznenada i neoèekivano
mogao je da zaplaèe, a u molitvama bio je još nesnosniji. Jednom, kad je pred sobom imao sluèaj teškog poroðaja, koji je
nadilazio njegovu ljekarsku vještinu, bacio se odjednom na koljena pred posteljom rodilje i, mucajuæi, preklinjao je boga da
naredi da se dogodi èudo s tom jadnom ženom. Urquhart, koji je mrzio Oxborrowa, isprièao je taj sluèaj Andrewu, jer je
Urquhart bio taj koji je, došavši u pomoæ, skoèio na postelju u
cipelama i pomoæii dugih kliješta s uspjehom oslobodio rodilju.
Što je više Andrew mislio o svojim kolegamaasistentima, to je više želio da ih meðu sobom zbliži. Ovako, meðu njima nije
bilo jedinstva, ni smisla za suradnju, a vrlo malo prijateljstva. Oni su prosto bili nabrušeni jedan protiv drugoga, na onaj
obièan takmièarski naèin koji postoji meðu ljekarima opæe prakse u èitavoj zemlji, i svaki se trudio da prigrabi sebi što više
pacijenata. Otvoreno nepovjerenje i zlovolja èesto su bili ishod takvih odnosa. Andrew je, na primjer, jednom vidio kad je
jedan Oxborrowljev pacijent uruèio svoju kartu Urquhartu; ovaj je onda uzeo od njega napola ispijenu bocu s lijekom,
otèepio je i pomirisao prezrivo pa prasnuo:
"Dakle, to ti je Oxborrow dao da piješ! Uh, sto mu muka! Pa on te je, èovjeèe, polako trovao!"
Dok su oni ovako vodili meðusobne razmirice, doktor Llewellyn je mirno uzimao svoj ujam od mjeseène nagrade svakog od
njih. Andrewa je sve to peklo, i on je htio da stvori drukèiji odnos, da uspostavi nov i bolji savez svih asistenata i koji æe
omoguæiti da ne povijaju kièmu i da Llewellyna više ne subvencioniraju. Ali njegove vlastite nevolje, osjeæaj da je još
novajlija u tom mjestu, a pored svega i greške koje je bio poèinio u svojoj vlastitoj èetvrti, èinile su ga obazrivim. Tek kad
se upoznao s Conom Bolandom, odluèi da uèini velik korak i pokuša sreæu.
9.
Jednog dana poèetkom aprila Andrew otkri šupljinu u kutnjaku, pa stoga jedno popodne slijedeæe nedjelje otiðe da potraži
zubara Društva. On se još
nije bio upoznao s Bolandom, niti je znao u koje sate on prima. Kad stiže do trga, gdje se nalazila Bolandova mala
ordinacija, naðe na zatvorenim vratima pribijenu cedulju na kojoj je pisalo crvenim mastilom: Otišao poslotn. Ako je hitno,
ja viti se kod kuæe.
Nakon kratkog razmišljanja Andrew odluèi da bi mogao, kad je veæ tu, bar da ugovori sastanak, pa kad su ga neki djeèaci
koji su se motali oko slastièarnice uputili, on pode zubarovoj kuæi.
To je bila mala, napola izdvojena vila na gornjoj periferiji istoène strane grada. Kad se Andrew uputi neurednim puteljkom
koji je vodio do ulaznih vrata vile, èu odjednom jako udaranje èekiæa pa pogledavši kroz širom otvorena vrata neke oronule
šupe, koja je bila pored same kuæe, spazi jednog riðog èovjeka gdje zasukanih rukava žestoko udara èekiæem po
rašèereèenoj karoseriji jednog automobila. U isti èas i ovaj primijeti njega.
"Zdravo!" reèe èovjek.
"Zdravo!" odvrati Andrew oprezno.
"Šta vi to tražite?"
"Htio bih da ugovorim sastanak sa zubarom. Ja sam doktor Manson."
"Izvolite ovamo", reèe ovaj, mašuæi mu gostoljubivo èekiæem. To je bio Boland.
Andrew uðe u šupu, prenatrpanu dijelovima jednog nevjerojatno starodrevnog automobila. Usred šupe, na drvenim
sanducima od jaja, stajao je jedan prozorski okvir doslovno prepiljen na dvije polovine. Andrew pogleda taj èudan prizor
mehanike pa se onda okrene Bolandu:
"Je li to taj vaš posao?"
"Tako je", potvrdi Con. "Kad mi je veæ dosta ordinacije, ja malo skoknem do garaže i pozabavim se mojim kolima."
Sa oèiglednom gordošæu on izgovori rijeèi "garaže" i "kola", od kojih je prva oznaèavala oronulu i sklonu padu šupu, a
druga istrošenu automobilsku olupinu.
"Bit æe vam teško da povjerujete što ja sad radim", nastavi on, "to jest, ako i sami niste skloni mehanièarstvu kao ja. Ova
kola što ih vidite imam veæ pet godina, a, imajte na umu, bila su veæ tri godine stara kad sam ih kupio. Možda mi neæete
vjerovati kad ih vidite ovako razglavljena, ali jure kao srna. Na žalost, Mansone, postala su veæ tijesna za cijelu familiju.
Sad ih baš produžujem. Presjekao sam ih, kao što vidite, napola, pa æu meðu obje pole uglaviti jedan umetak od dvije stope.
Vidjet æete samo kad bude sve gotovo, Mansone!" Zatim se maši svog kaputa. "Bit æe u njemu mjesta za cio puk. Hajdemo
sad u ordinaciju da vidimo šta je s tim zubom."
U ordinaciji, koja je bila gotovo u jednakom neredu kao i garaža i, mora se priznati, podjednako prljava, Con je èitavo
vrijeme, dok mu je punio zub, prièao. On je tako mnogo govorio i tako plahovito da su mu ridi gusti brci neprestano bili
orošeni kapljicama pljuvaèke. Èuperci njegove ruse kose, davno nedotjerane, neprestano su padali Andrewu po oèima kad
se zubar nad njim naginjao da bi utisnuo smjesu koju je bio zamijesio svojim prljavim noktima. Nije se bio potrudio da
opere ruke to je za Cona bila trièarija! Bio je nemaran, nagao i drag dobrièina. Što ga je Andrew više upoznavao, to ga je
više osvajala njegova veselost, prostosrdaènost, polet i nesmotrenost. Bio je veæ šest godina u Aberalawu, a nije imao ni
penija uštedevine. Pa ipak, život mu je tekao vrlo veselo. Ludovao je za "mehanièarstvom", skupljao razne drangulije i bio
je pošašavio za svojim automobilom. Veæ u samoj èinjenici da Con posjeduje automobil bilo je nešto smiješno, ali on je vo
lio šale, èak i kad su išle na njegov raèun. Isprièao je Andrewu kako je jednom, kad ga je neki uticajan èlan Odbora pozvao
da mu izvadi natruo kutnjak, otišao njegovoj kuæi s uvjerenjem da u džepu nosi svoja zubna kliješta, a medutim, kad je
tamo stigao, pokazalo se da je mjesto njih uzeo engleski kljuè od šest cola!
Kad je s punjenjem zuba bio gotov, Con ubaci svoje instrumente u jednu teglu za pekmez punu lizola: takvo je bilo njegovo
lakoumno shvatanje antisepse. Zatim je pozvao Andrewa da poðu njegovoj kuæi na èaj.
"Dakle, hajdemo", navaljivao je on gostoljubljivo. "Morate se upoznati s mojom familijom. Taman smo stigli na vrijeme,
pet je sati."
Meðutim, Conova je porodica veæ bila za ruèkom, ali svi su bili oèigledno i suviše naviknuti na njegove nastranosti da bi ih
dovoðenje nepoznatog èovjeka moglo da uznemiri. U toploj neurednoj sobi gospoða Boland sjedila je u proèelju i dojila
bebu. Do nje je sjedila Mary, petnaestogodišnja djevojka, tiha i sramežljiva "jedina crnokosa u familiji i tatina ljubimica",
predstavio ju je Con koja je veæ imala pristojnu zaradu kao knjigovoda kod Joe Larkinsa, na trgu. Osim Mary, bila je tu još
i Terence, dvanaestogodišnja djevojèica, i još troje mlaðe djece koja su se koprcala i derala željna da ih njihov otac
primijeti. x
Izuzimajuæi možda sramežljivu Mary, u ovoj je porodici vladala neka bezbrižna veselost koja je oèaravala Andrewa. O
tome je sama soba sjajno svjedoèila. Nad kaminom, ispod obojene slike pape Pija X, ukrašene granèicom uskršnje palme,
sušile su se bebine pelenice. Kavez s kanarinkom, prljav ali pun pjesme da se sve orilo, stajao je na polici za kuhinjsko
posude pored umotanog steznika gospode Bo
land ona ga je maloprije bila skinula radi bolje udobnosti i još jedne poderane kese sa biskvitima za štenad. Na niskom
ormaru sa ladicama, pored Terenceine flaute, bilo je i šest boca piva, tek prispjelih iz bakalnice. A u kutu bile su polomljene
igraèke, rasparene cipele, jedna zarðala sklizaljka, japanski suncobran, dva molitvenika u bijednom stanju i izvjestan broj
malih fotografija.
Ali Andrew, dok je pio èaj, najviše je bio opèinjen samom gospoðom Boland on od nje nije prosto mogao da odvoji pogled.
Blijeda, snena, ravnodušna sjedila je i šutke srkala bezbrojne šalice crnog èaja, dok su se djeca kavžila oko nje, a beba
neskriveno sisala svoju hranu iz njenog darežljivog vrela. Ona se smiješila i odobravala, sjekla hljeb djeci, nalivala èaj, pila
i davala sisu, sve u nekoj vrsti savršenog spokojstva kao da su je godine buke, prljavštine, sive bezbojnosti i Conove
uskipjelosti najzad uzvisile u neko nebesko boravište u kojemu se osjeæala izdvojena i zaštiæena od svega toga.
Umalo što nije prevrnuo šalicu s èajem kad ga je ona oslovila mekim i izvinjavajuæim glasom, gledajuæi mu najprije preko
glave.
"Namjeravala sam da posjetim gospodu Manson, doktore, ali uvijek sam toliko zaposlena ".
"U ime Oca" povika Con, tresuæi se od smijeha. "Ti zaposlena! Nije imala novu haljinu, Mansone to hoæe da kaže. Veæ
smo bili ostavili i novac na stranu, ali onda je Terenci ili veæ nekom od djeèice trebalo kupiti nove cipele. Ne mari ništa,
mamice, prièekaj dok produžimo auto pa æemo se onda povesti gospodski." Zatim se okrenu Andrewu savršeno prirodno:
"Živimo u oskudici, Mansone. To je muka. Hvala bogu, imamo dovoljno da jedemo, ali što se odijevanja tièe, nismo baš
kicoši. Oni tamo u Odbo
ru prilièno su lakomi, a naravno i veliki poglavica uzima svoj ujam!"
"Tko?" upita Andrew zaprepašæen.
"Llewellyn! On od mene uzima svoju petinu kao i od vas."
"Ali radi èega, za ime božje?"
"Oh, tu i tamo pregleda jednog ili dvojicu od mojih pacijenata. Za posljednjih šest godina lijeèio je mjesto mene dvije zubne
otekline, a osim toga on je specijalista i za rendgen kad zatreba. Razumije se, sve je to svinjarija." Djeca su otišla u kuhinju
da se igraju, pa je tako Con mogao da govori slobodno. "I ta njegova velika limunzina! Sve je to samo spolja gladac. Samo
da vam prièam, Mansone, kad sam jednom vozio za njim uz brdo Mardy u mojim kolicima, pa mi nešto dunu u glavu da
dam gas, bogo moj! Da ste ga vidjeli samo kad sam ga zasuo prašinomT
"Slušajte, Bolande", reèe Andrew brzo. "Taj Llewellynov namet veliki je bezobrazluk. Zašto se mi ne bunimo protiv
njega?"
"A?"
"Zašto se ne bunimo", ponovi Andrew još jaèim glasom, osjeæajuæi kako mu krv uzavire. "To je gnusna nepravda. Mi tu
oskudijevamo i promeæemo se, a on . Ali èujte, Bolande, vi ste upravo èovjek kakva sam želio da upoznam. Hoæete li da se
udružimo u toj stvari? Pridobit æemo i ostale kolege. Napravit æemo velik ujedinjen napor ."
Conove oèi zasvjetlucaše.
"Pa velite da udarimo na Llewellyna."
"Da."
Con mu pruži oduševljeno desnicu.
"Mansone, prijatelju moj", izjavi on sveèano, "radit æemo udruženim silarria."
Andrew odjuri Kristini pun žara, žedan megdana.
"Kris, Kris! Našao sam alem od èovjeka. Jednog riðokosog zubara sasvim ludog da, kao i ja što sam, znao sam da æeš to
reæi. Ali slušaj, mila moja, mi æemo diæi bunu." Smijao se uzbuðeno. "Oh, bože, kad bi samo stari Llewellyn znao što ga
èeka!".
Nisu mu bili potrebni njeni savjeti da bude pažljiv. Bio je odluèio da u svemu što bude poduzeo postupi obazrivo.
Slijedeæeg dana otiðe zato najprije da porazgovara s Owenom.
Sekretar se bio zainteresirao za stvar, pa je bio vrlo jasan. Rekao mu je da je sporazum koji je bio u pitanju zakljuèen
potpuno dobrovoljno izmedu glavnog ljekara i njegovih asistenata. Cijela stvar, prema tome, nije se uopæe ticala Odbora.
"Vidite, doktore Mansone", zakljuèi Owen, "doktor Llewellyn je vrlo sposoban èovjek s odliènim kvalifikacijama, i mi se
smatramo sretnima što ga imamo ovdje. On ima sasvim lijepe prihode od Društva zato što upravlja našom ljekarskom
službom, ali, medutim, vi pomoæni ljekari mislite da bi trebalo da ima još i više ".
"Do davola!" pomisli Andrew u sebi. Ali zatim ode zadovoljan i pozva telefonom Oxborrowa i Medlevja da mu doðu u
posjet te veèeri, na što oni i pristadode. Urquhart i Boland bili su veæ ranije obeæali da æe doæi. Andrew je znao iz
predašnjih razgovora da je svaki od njih èetvorice bijesan što gubi petinu od svog prihoda, pa je prema tome smatrao da æe
stvar biti odmah riješena èim ih jednom skupi zajedno.
Slijedeæi korak bio je njegov razgovor s Llewellynom. Pošto je o cijeloj toj stvari razmislio, zakljuèi da bi bilo podmuklo
ako mu donekle ne bi otkrio svoju namjeru. To popodne bio je u bolnici radi anestezije. Dok je promatrao Llewellyna kako
operira duga teška operacija trbušnog tumora nije mogao a
da mu se ne divi. Owenovo mišljenje bilo je taèno: Llewellyn je bio nevjerojatno sposoban ljekar na raznim poljima
medicine. On je bio izuzetak, jedinstven sluèaj koji kako bi Denny rekao potvrduje pravilo. Njega ništa nije moglo da
zavede, ništa da ga iznenadi. Od administrativnih pitanja javne higijene, o kojoj je znao napamet svaki zakon i sporednu
uredbu, pa do najnovijih postupaka u radiologiji sve te mnogostruke dužnosti Llewellyn je obavljao kao prijatan i dobro
potkovan struènjak.
Poslije operacije, dok je Llewellyn prao ruke, Andrew mu priðe, svlaèeæi lako sa sebe svoj mantil.
"Dozvolite mi da vam nešto primijetim, doktore Llewellyne, nisam mogao a da se ne divim vašoj spretnosti koju ste
pokazali pri operaciji tumora. To je bilo prosto sjajno."
Llewellynovo sivo lice sinu od zadovoljstva, i on odgovori ljubazno sav ozaren:
"Radujem se što vi tako mislite, Mansone. Ali kad smo veæ u rijeèi, i vi odlièno napredujete u davanju narkoze."
"To ne, to ne", promrmlja Andrew. "To meni neæe nikad iæi naroèito od ruke."
Nastade stanka, Llewellyn je dalje sapunao ruke. Stojeæi pored njega, Andrew se nervozno iskašlja. Sada, kad je èas bio
kucnuo, osjeæao se gotovo nemoæan da progovori. Ali je ipak uspio da izusti:
"Èujte, doktore Llewellyne, dužnost mi je da vas o neèem obavijestim... svi mi asistenti smatramo da je nepravièno što nam
se od nagrade odbija procent u vašu korist. Meni je vrlo neprijatno te vam to moram reæi, ali... ja æu podhijeti prijedlog da
se tome uèini kraj. Veèeras se svi sastajemo u mojoj kuæi. Želio sam samo da o tome budete obaviješteni, radije prije nego
poslije. Ja ja sam htio samo da uvidite da sam postupio èasno."
Prije nego što je Llewellyn mogao da odgovori, i ne pogledavši ga u lice, Andrew se brzo okrenu i ostavi operacionu
dvoranu. Kako je on to nezgrapno rekao. Pa ipak, rekao je. Kad Llewellynu budu poslali svoj ultimatum, bar neæe moæi da
ih optuži da su mu zadali udarac s leda.
Sastanak u "Dolinici" bio je zakazan za devet sati te veèeri. Andrew iznese nekoliko boca piva i zamoli Kristin da spremi
sendvièe. Uèinivši to, obuèe kaput i otide na jedan sat Vaughanovima. Nervozan od oèekivanja, Andrew je hodao tamoamo
po predsoblju i trudio se da sabere misli. Uskoro su i ostali došli prvo Boland, pa onda Urquhart i najzad Oxborrow i
Medley zajedno.
Toèeæi pivo i služeæi sendvièe, Andrew je nastojao da stvori atmosferu srdaènosti. Kako mu je Oxborrow bio gotovo
mrzak, oslovi najprije njega:
"Služite se, Oxborrow! Ima još dolje u podrumu!"
"Zahvaljujem, Mansone", reèe evanðelist hladno. "Ja sam protiv alkohola u kakvom bilo obliku. To je moj princip."
"U ime Oca!" uzviknu Con kroz pjenu na brkovima.
Za poèetak, ovo nije dobar znak. Medley, koji je žvakao sendvièe, gledao je vazda opreznim pogledom, a izraz lica mu je
odavao zabrinutost gluha èovjeka. Pivo je veæ bilo izazvalo urodenu goropadnost u Urquharta, koji, pošto je neko vrijeme
strijeljao pogledom Oxborrowa, odjednom raspali:
"Sad kad smo se našli, oèi u oèi, doktore Oxborrow, možda æete smatrati umjesnim da mi objasnite: kako to da je Tudor
Evans, Glyn Terrace broj 17, ostavio moju listu i prešao ha vašu?".
"Ne sjeæam se više tog sluèaja", odgovori Oxborrow, sastavljajuæi rasijano vrhove prstiju.
"Ali sjeæam se ja!" prasnu Urquhart. "To je jedan od pacijenata koga ste mi vi ukrali, moj visoko uvaženi doktore. I štaviše
"
"Gospodo!" uzviknu Andrew zaprepašæeno. "Molim vas, molim vas! Kako æemo moæi da nešto uradimo ako se izmedu
sebe svadamo. Sjetite se radi èega smo ovdje".
"A radi èega smo ovdje?" upita Oxborrow kukavièki. "Ja bih morao sada biti kod bolesnika."
Stojeæi pred kaminom, ozbiljna i napregnuta izraza, Andrew uze da spasava klizavu situaciju:
"Dakle, stvar je, gospodo, u ovome", duboko udahnu. "Ja sam ovdje najmlaði i nemam mnogo prakse, ali ja se nadam... ja
vjerujem da mi to neæete zamjeriti! Možda upravo zato što sam novajlija, ja vidim stvari i sa jednog svježeg stanovišta
stvari koje vi veæ odavna podnosite. Meni se èini, na prvom mjestu, da naš sistem uopæe ne valja. Mi se ovdje koprcamo i
svadamO na najprimitivniji naèin, tako reæi, otimamo se o bolesnike kao da smo obièni gradski i seoski ljekari, a ne èlanovi
jedne zdravstvene ustanove koja nam pruža odliène zgode za zajednièki rad! Svaki ljekar koga sam sreo kune se da, u
pogledu prakse, živi pseæi. Svaki æe vam reæi da se satire, da pada s nogu, nikad slobodnog minuta, ni vremena za ruèak,
neprestano pozivi na sve strane. Zašto je to tako? To je zato što se i ne pokušava da se u našoj struci provede organizaciju.
Uzmimo samo jedan primjer za ovo što hoæu da kažem mada bih vam mogao navesti bezbroj. Noæni pozivi! Poznato vam
je kako svi odlazimo na poèinak sa zebnjom da æemo biti probuðeni i pozvani nekud u noæ. Provodimo rdave noæi zato što
se može desiti da budemo pozvani. Zamislite kako bismo se osjeæali da se to ne može desiti. Zamislite da, za poèetak,
stvorimo neku vrstu zadružnog sistema za noænu službu.
Jedan ljekar da preuzima sve noæne posjete u toku jedne nedjelje, i onda je slobodan èitav mjesec, dok proðe red svih
ostalih. Zar to ne bi bilo sjajno! Zamislite kako biste onda bili orni za vaš dnevni posao"
Zastade pri tom, gledajuæi njihova bezizrazna lica "To ne bi išlo", odsijeèe Urquhart. "Sto mu muka, pa ja bih prije pristao
da dežuram svake noæi u mjesecu nego da i jednog svog bolesnika povjerim starom Foxborrowu!" Hi! Hi! Kad taj uzajmi,
ne vraæa više."
Andrew se groznièavo umiješa:
"To æemo pitanje ostaviti za koji drugi sastanak jer sad nismo svi saglasni. Ali, gospodo, ima nešto drugo u èemu smo svi
jednodušni, a radi èega smo se i sastali ovdje. To je pitanje procenta koji plaæamo doktoru Llewellynu." I ponovo zastade.
Sad su ga svi gledali zainteresirano, jer se ticalo njihovih džepova. "Mi smo svi složni da to nije pravo. Govorio sam o tome
i s Owenom. On veli da to s Odborom nema nikakve veze, veæ je to iskljuèivo stvar uzajamnog sporazuma medu
ljekarima."
"Tako je", dobaci Urquhart. "Ja se sjeæam kad je to bilo uvedeno, pred jedno devet godina. Imali smo tada dva božjaka kao
asistente, jedan je bio u Istoènoj klinici, a drugi ovdje kod mene. Llewellynu su zadavali mnogo muke sa svojim
bolesnicima. Onda nas je on jednog lijepog dana sakupio i rekao da tako više ne može da ide, da on nema raèuna da radi,
osim ako ne bismo napravili kakav sporazum s njim. I tako vam je sve to poèelo, i tako to i dandanas traje."
"Ali on je veæ dovoljno plaæen od Odbora za sav svoj rad. I još zgræe silan novac i od drugih ustanova kod kojih je
imenovan. On se valja u parama!"
Igra rijeèima: osim Fox lisica, još i borromv pozajmiti. Prev.
"Znam, znam", reèe Urquhart kiselo. "Ali imajte na umu, Mansone, da nam je taj isti Llewellyn od velike koristi. I on to
zna. Kad bi on raspalio bezobzirno, bogme se ne bismo baš najbolje proveli."
"Ali zašto da mi njega plaæamo?" pitao je Andrew uporno.
"Bravo! Bravo!" uzviknu Con, puneæi èašu.
Oxborrow presijeèe pogledom zubara.
"Dopustite mi da i ja kažem jednu rijeè. Ja se slažem s doktorom Mansonom da nije pravo da nam išta od nagrade odbija.
Ali, ipak, neosporna je èinjenica da je doktor Llewellyn vrlo istaknut ljekar, s brojnim i odliènim titulama, i da on Društvu
èini veliku èast. Osim toga, on je uvijek spreman da nam, mimo svog liènog rada, pritekne u pomoæ i oslobodi nas težih
bolesnika".
Andrew ga prostrijeli pogledom. "Želite li vi da se oslobodite vaših težih bolesnika?"
"Pa, naravno", reèe ovaj osorno. "Tko to ne želi."
"Ja to ne želim", viknu Andrew. "Ja želim da ih zadržim, da pratim tok njihove bolesti do kraja!"
"Oxborrow je u pravu", promrmlja Medley neoèekivano. "To je prvo pravilo ljekarske službe, Mansone. Vi æete to veæ
razumjeti kad budete malo stariji: osloboditi se teških bolesnika, osloboditi ih se što prije!"
"Ali, do ðavola, ne!" negodovao je Andrew žustro.
Razgovor se nastavi, vrteæi se u krugu, još tri èetvrti sata. Na kraju Andrew, vrlo zagrijan, uzviknu, riješen da baci kocku:
"Mi to moramo da provedemo. Èujete li me, prosto moramo! Llewellyn zna šta mu spremamo. Ja sam mu to kazao danas po
podne."
"Šta!" povikaše u isti èas Oxborrow, Urquhart, pa èak i Medlev.
"Velite li to ozbiljno, doktore, da ste kazali doktoru Llewellynu " upita Oxborrow ustavši i gledavši uplašeno Andrewa.
"Razumije se da sam mu kazao! On to prije ili poslije mora da sazna. Zar ne uviðate da mi treba samo da smo složni, da se
pokažemo ujedinjeni i mi onda moramo da pobijedimo!"
"Stp mu muka!" uzviknu Urquhart sav pomodreo. "Vi imate samopouzdanja! Zar ne znate koliko je Llewellyn utjecajan?
On ima svoje prste svuda! Možemo da se smatramo sretnima ako nas sve ne razjuri. Pomislite malo na mene, koji bi trebalo
da u ovim godinama tražim kakvo uhljebljenje!" Svojim teškim korakom uputi se vratima. "Vi ste dobar èovjek, Mansone.
Ali suviše ste mladi. Laku vam noæ!"
Medley je veæ bio hitro skoèio na noge. Pogled mu je govorio da æe ih stopa odjuriti na svoj telefon da uz izvinjenje javi
doktoru Llewellynu da je on, Llewellyn, èudesan ljekar i da ga on, Medley, savršeno jasno èuje. Oxborrow mu je bio za
petama. Poslije dva minuta u sobi su bili još samo Con, Andrew i ostatak piva.
Popiše ga šuteæi. Ondase Andrew sjeti da u ostavi ima još šest boca. Slistiše i te. Onda zapodjenuše razgovor. Govorili su o
stvarima koje su se ticale porijekla, rada i moralnih osobina Oxborrowa, Medleyja i Urquharta. Naroèito se zadržaše na
Oxborrowu i njegovu harmonijumu. Nisu ni opazili da je Kristin ušla i otišla u spavaæu sobu. Otvorili su jedan drugom
svoja srca i jadali se, kao dva sramno izdana brata.
Slijedeæeg jutra Andrew pode svojim bolesnicima s osjeæanjem glavobolje. Išao je namršteno. Na trgu
je sreo Llewellyna u kolima. Kad je u prkosnom stidu podigao glavu, ovaj se na njega blaženo isceri.
10.
Nedjelju dana Andrew je bio bijesan zbog svog poraza i išao je na posao ogorèen i obeshrabren. U nedjelju prije podne, kad
je obièno dugo i blaženo leškario, odjednom osu:
"Ne radi se tu o novcu, Kris. Radi se o principu u èitavoj stvari! Kad pomislim na to, dolazi mi da izludim! Zašto ja ne
dignem ruke od svega toga? Zašto ne volim Llewellyna? 111, zašto ga u jednom èasu volim, a u drugom mrzim? Reci mi
iskreno, Kris. Reei, zašto mu ja ne ljubim skute? Jesam li ja ljubomoran? Šta je u stvari?"
Njezin ga odgovor zaprepasti. "Da, ja mislim da si ti ljubomoran."
"Šta?"
"Ne razbijaj mi bubne opne, dragi. Htio si da ti kažem iskreno. Da, ti si ljubomoran, strašno Ijubomoran. I zašto da ne
budeš? Ja ne želim sveca za muža. U ovoj kuæi bilo je dosta toga što je trebalo pomesti taman bi nam još i oreol trebao!"
"Nastavi samo!" praskao je on. "Nabroj mi sve svoje mane, kad si veæ poèela. Nepovjerljiv! Ljubomoran! Jednom si me
veæ napala! Oh, možda sam i suviše mlad, je li! Onaj osamdesetogodišnjak, Urquhart, to mi je i bacio u lice onomadne!" U
stanki koja je nastala èekao ju je da nastavi prepirku, pa je onda dodao razdražljivo: "Ali zašto bih ja bio ljubomoran na
Llewellyna?"
"Zato što je on odlièan ljekar, zato što zna toliko stvari, i uglavnom zato što ima sve one prvorazredne titule."
"Dok ja imam jedan bijedan mali M.B. s jednog škotskog univerziteta! Svemoguæi bože! Sad bar znam šta ti stvarno o meni
misliš." Bijesno ðipi iz postelje i ustumara se po sobi u pidžami. "Pitam ja tebe šta titule uopæe vrijede? Samo obièan blef!
Metod i klinièka sposobnost to je ono što vrijedi. Ne vjerujem ja u sve te trièarije o kojima pišu udžbenici. Ja vjerujem samo
u ono što èujem kroz svoj stetoskop! A ako sluèajno nisi to dosad znala, ja æu ti reæi da umijem da èujem vrlo mnogo.
Poèinjem da dolazim do znaèajnih rezultata u svojim antracitskim istraživanjima. Možda æe gospoda jednog lijepog dana
biti mnogo iznenadena! Bogamu, èovjeku je zbilja ugodno kad se probudi rano u nedjelju i rodena mu žena kaže da je
neznalica!"
Sjedeæi u postelji ona dohvati svoj pribor za glaèanje noktiju i, èekajuæi da on završi, poèe da ureðuje sebi nokte.
"Ja nisam kazala sve to, Andrew." Njena razboritost žestila ga je još više. "Htjela sam samo da kažem, dragi, da ti neæeš
ostati asistent cijelog svog života. Ti hoæeš da te ljudi èuju, da obrate pažnju na tvoj rad, na tvoje ideje oh, razumiješ ti
dobro što hoæu da kažem. Kad bi imao kakvu zaista dobru titulu recimo, M.D. ili M.R.C.P. to bi ti osiguralo dobar
položaj."
"M.R.C.P.!" ponovi on kao jeka. "Dakle, to je ona sve smislila u svojoj glavici! M.R.C.P. uh! I to postiæi u jednom
zabaèenom rudarskom kraju!" Njegova ironija trebalo je da je smoždi. "Ne shvatiš li ti da to dobijaju samo krunisane glave
Evrope!"
Bakalaureat medicine, prvi univerzitetski stepen na britanskim univerzitetima, ravan diplomskom ispitu, dok je doktorat
mnogo viša akademska titula. Prev. Doktorat medicine. Prev. Èlan Kraljevskog kolegijuma ljekara. Prev.
Tresnu vratima i otiðe u kupatilo da se obrije. Pet minuta zafim vrati se pola obrijana, pola nasapunjena lica. Bio se uzrujao,
ali brzo i pokajao.
"Misliš li ti zaista da bih ja to mogao, Kris! Ti si potpuno u pravu: trebalo bi nam kakav mali prirepak na ploèi s našim
starim dobrim imenom da bismo mogli da se držimo na površini. Ali M.R.C.P. pa tp je najteži ljekarski ispit koji postoji. To
je to je ubistvolVa. ipak... ja vjerujem... ali èekaj, najprije da vidimo pojedinosti..."
Jurnu u prizemlje da naðe Ljekarski godišnjak. Kad se vrati, lice mu je bilo poprimilo izraz dubokog razoèaranja. "Nema
ništa" promrmlja ožalošæeno. "Propala stvar! Zar ti nisam kazao da je to nemoguæ ispit! Najprije treba položiti prijemni
ispit iz jezika: latinski, francuski, grèki i njemaèki. Dva su obavezna prije nego što èovjek može uopæe da pristupi
polaganju tog prokletog ispita. Ja jezike ne znam. Što znam latinski, to je samo sprdnja mist, alba, mitte decem. A što se
francuskog tièe ".
Ona ne odgovori ništa. Vladala je tišina, dok je on stajao kod prozora i sumorno posmatrao dosadan predjel. Najzad se
okrenu, nabrana èela, brižan, nemoæan da se otrgne mislima.
"A zasto ja ne bih, Kris grom i pakao! Zašto ja ne bih mogao da nauèim sve te jezike za ispite?"
Ona skoèi iz postelje i zagrli ga, a sve joj se manikirske drangulije razletješe po podu.
"Oh, dragi, ja sam samo to èekala da kažeš! Sad si pravi ti. Možda bih možda bih ja mogla da ti u èemu pomognem. Ti
zaboravljaš da je tvoja baba bivša uèiteljica!"
Cijelog dana krojili su uzbudeno planove. U jednu od praznih soba baciše na gomilu Trollopea, Èehova i Tolstoja. Spremiše
sobu za rad, i veæ iste veèeri i slijedeæih Andrew postade njen uèenik.
Ponekad bi Andrew osjetio svu uzvišenu besmislenost svega toga pa mu se èinilo kao da iz daljine sluša bahat smijeh
bogova koji mu se rugaju. Dok bi tako sjedio za golim stolom sa svojom ženom, u tom dalekom velškom rudarskom
gradiæu, i ponavljao za njom caputcapitis, ili Madame, est il possible que?, dok bi glibao kroz deklinacije i nepravilne
glagole i naglas èitao Tacita, pa bi se namjerili na rodoljubivo štivo Pro Patria on bi se odjednom zavalio u stolicu, sumorno
svjestan da...
"Kad bi sad Llewellyn nešto mogao da nas vidi ala bi se cerio! I još kad pomislim da je to tek poèetak i da tek dolazi struèan
medicinski dio!"
Krajem slijedeæeg mjeseca poèeli su u razmacima da stižu u "Dolinicu" svežnjevi knjiga iz londonskog ogranka
Meðunarodne medicinske biblioteke. Andrew nastavi odande gdje je na univerzitetu bio stao. Brzo uvidje kako je rano
prekinuo studije. Otkri napredak biokemije u terapeutici i zagnjuri se u nju. Otkri bubrežne kamenèiæe, ureu u krvi, bazalni
metabolizam i pogrešnosti pokusa bjelanèevinom. Kad se ovaj zaglavni kamen njegovih studentskih dana sruši na njega,
glasno jauknu:
"Kris, ja ne znam ništa! A ovaj me rad ubija!"
Kako je trebalo da se nosi sa svojim redovnim poslovima, to su mu za uèenje ostajale samo duge noæi. Održavao se crnom
kavom i mokrim ubrusima oko glave, tvrdoglavo je zapinjao i ostajao u èitanju do ranih jutarnjih sati. Èesto puta, kad bi se
iscrpljen bacio u postelju, nije više mogao oka da sklopi. A koji put, kad bi i zaspao, trzao bi se oznojen, kao pritishut
nekom morom, dok bi mu glava buèala od izraza, formula ili kakve francuske besmislice koja mu je zadavala jada.
Pušio je prekomjerno, gubio na težini, u licu postajao sve mršaviji. Ali Kris je uvijek bila pored nje
ga i puštala ga da mirno govori, da crta dijagrame, da objašnjava terminologijom od koje se jezik prelama, neobièan, èudan,
èaroban rad bubrežnih mokraænih kanala. Dozvoljavala mu je i da vièe, da mlatara rukama i, kad bi mu živci postali
razdraženiji, da joj èak i uvreðe baca u lice. U jedairaest, kad bi mu ona obièno donijela crnu kavu, njega bi spopadao bijes:
"Zašto me veæ jednom ne puštiš na miru! I šta æe mi, molim te, ovo ðubre? Kofein... to je samo gadan otrov. Ti dobro znaš
da se time samo trujem. I to sve zbog tebe. Ti si tvrda srca, Kris, užasno tvrda! Izgledaš mi kao neka tamnièarka što se
smireno šulja tamo i ovamo. I ja nikad neæu položiti taj prokleti ispit! Ima na stotine ljudi koji se tu takmièe, i to ljudi iz
otmjenih londonskih kvartova, iz velikih bolnica, a ja! iz Aberalawa! Ha! Ha!" Smijao se histerièno. "Iz krasnog i toliko
poznatog Društva za ljekarsku pomoæ! Oh, gospode! Tako sam umoran, a znam da æe me noæas zvati zbog onog poroðaja
u ulici Cefan."
Ona je bila bolji borac od njega. Raspolagala je uravnoteženošæu koja im je pomagala da prebrode svaku krizu. Znala je i
ona da bude prgava, ali umjela je i da vlada sobom. Podnosila je žrtve, odbila je sve pozive Vaughanima, prestala je da
odlazi na orkestarske koncerte u Temperance Hall. Mada su loše spavali, ona je uvijek ustajala rano i doèekivala ga uredno
odjevena, s doruèkom veæ na stolu, dok se on vukao dolje, neobrijan, s prvom cigaretom veæ medu zubima.
Iznenada, poslije šest mjeseci rada, dobila je ona pismo iz Bridlingtona, kojim joj je tetka javljala da se razboljela od
zapaljenja vena pa ju je molila da joj doðe. Uruèivši pismo Andrewu, ona odmah izjavi da ne može da ga sada ostavi. Ali,
on, nagnut nabusito
nad tanjurom s prženim jajima i slaninom, reèe osorno.
"Ja bih volio da odeš, Kris! Kad veæ radim u takvim okolnostima, mislim da bi mi bez tebe bilo lakše. U posljednje vrijeme
idemo malo jedno drugome na živce. Oprosti ali meni se èini da æe tako biti najbolje."
Ona, protiv svoje volje, ode krajem nedjelje. Još nije bilo prošlo ni dvadeset i èetiri sata, a on uvidje da je pogriješio. Bez
nje bilo mu je užasno. Jenny ga je neprestano žestila i pored svih uputstava koje joj je Kris bila brižljivo izdala. Ali uzrok
tome nisu bila ni rdavo zgotovljena jela, ni mlaka kava, ni nemarno spremljena postelja. Uzrok je bio Kristinino odsustvo:
saznanje da ona nije u kuæi, da je ne može dozvati, da mu nedostaje. Hvatao je sebe na mahove kako tupo zuri u knjigu i
trati sate, misleæi na nju.
Nakon èetrnaest dana javila mu je telegramom da dolazi. Bacio je sve nastranu i dao se na pripremanje doèeka. Ništa mu
nije bilo suviše dobro, ni suviše raskošno, da uvelièa taj sastanak. Njen telegram nije mu ostavljao mnogo vremena, ali on je
mislio brzo pa je odjurio u grad, spreman na svako rasipništvo. Kupio je prvu kitu ruža. Poslužila ga je sreæa da kod ribara
Kendricka naše jednog jastoga, koji je upravo tog jutra bio uhvaæen. Brzo ga zgrabi, da ne bi gospoða Vaughan kojoj je
Kendrick namjenjivao sve takve specijalitete telefonirala i preduhitrila ga. Onda je kupio leda u izobilju, svratio je
povræaru po salatu i najzad je groznièavo požurio kod Lamperta, bakalina na trgu, po bocu mozelskog vina za koje je ovaj
jamèio da je "pravo".
Poslije èaja rekao je Jenny da može iæi kuæi, jer je veæ osjeæao njene ljubopitljive, mladalaæke poglede. Onda se dao na
posao i spremio kako treba salatu od jastoga. Kuhinjska kofa od cinka, napunjena ledom,
poslužila mu kao odlièno vedro za hlaðenje. S cvijeæem je naišao na neoèekivanu teškoæu, jer je Jenny bila zakljuèala
spremište pod štepenicama, gdje su bile vaze, i, po svemu sudeæi, sakrila kljuè. Ali on prebrodi i tu prepreku, stavivši
polovinu ruža u vrè za vodu, a ostatak u èašu za èetkice za zube koju donese iz kupatila. To je dekoru davalo posve osobiti
izgled.
Najzad su sve pripreme bile gotove: cvijeæe, jelo, vino na ledu i on se, radosna oka, divio èitavom tom prizoru. Poslije rada
na klinici, u devet i po, odjuri na Gornju stanicu da saèeka dolazak njenog vlaka.
Izgledalo mu je kao da se ponovo, divno i èudesno, u nju zaljubio. Nježno je povede njihovoj svetkovini ljubavi. Noæ je
bila topla i mirna, obasjana mjesecom. Bio je posve zaboravio zapletenosti bazalnog metabolizma. Govorio joj je da mu
izgleda kao da su u Provansi, ili tako nekom kraju, u kakvom zamku kraj jezera. Govorio joj je da je slatko, milo dijete.
Govorio joj je da je on bio grubijan prema njoj, ali da æe odsad, èitavog svog života, biti æilim i to ne crven, jer joj je ta
boja mrska po kojemu æe ona moæi da gazi. I govorio joj je još mnogo koješta. Krajem te iste nedjelje govorio joj je da mu
donese papuèe.
Došao je august, prašljiv i vreo. Veæ se nazirao kraj i knjigama koje je valjalo proèitati, ali se onda isprijeèila pred njim
jedna na izgled nepremostiva teškoæa, s obzirom na položaj u kom se nalazio: trebalo je dodirnuti bar ovlaš i praktiène
radove, naroèito histologiju. Kristin se sjeti prof. Challisa i njegova položaja na Kardifskom univerzitetu. Kad mu se
Andrew javi pismom, on mu odmah glagoljivo odgovori, rekavši mu da æe biti sretan ako uzmogne da mu pomogne svojim
uticajem u odsjeku za patologiju. Manson æe, dodao je još, naæi u doktoru GlynJo
nesu odlièna èovjeka. Pismo je završio s pozdravom Kristini u vrlo kitnjastom stilu.
"Za to dugujem tebi, Kris! Zaista, mnogo znaèi imati prijatelja. A ja zarnalo što nisam propustio da se upoznam s Challisom
kad sam se ono durio zbog odlaska Vaughanovima. Dobar stari èièica! Ali meni je ipak mrsko da molim jude za usluge. A
sad mi reci što znaèe ti nježni pozdravi!"
Sredinom augusta jedan polovan motorni bicikl marke Red Indian jedna oniska i neobièno opaka mašina koju je predašnji
vlasnik bio oglasio kao "suviše brzu" za njega pojavi se pred "Dolinicom". Za vrijeme mrtve ljetne sezone, Andrew je
mogao svako popodne da ugrabi za sebe tri slobodna sata. Tako je svakoga dana, odmah poslije ruèka, jedan crveni motor
tutnjao dolinom u pravcu Cardiffa, trideset milja daleko. I svakog dana, oko pet sati, isti, samo malo prašniji crveni motor,
kretao se u suprotnom pravcu, a meta mu je bila "Dolinica".
Tih šezdeset milja kroz sparnu vruæinu, kojima je trebalo dodati jednosatni rad nad GlynJonesovim primjercima i
presjecima, kad je Andrew bio èesto primoran da upotrebljava mikroskop rukama koje su još podrhtavale od treskanja
upravljaèa, predstavljale su velik napor slijedeæih nekoliko nedjelja. Za Kristin to je vrijeme znaèilo najbrižniji dio èitave te
luðaèke pustolovine: vidjeti ga kako odlazi uz brze detonacije motora i zabrinuto osluškivati dalek šum za njegova
vraæanja, a sve vrijeme strahovati da mu se, poleglom nad tom ðavolskom mašinom, ne dogodi kakvo zlo.
Mada je bio sav zahuktan, ponekad bi ugrabio èasak vremena da joj iz Cardiffa donese jagoda, kbje bi onda èuvali do
poslije rada na klinici. Za vrijeme èaja još bi ga uvijek pekla prašina u oèima, koje su mu bile crvene, pa bi se neveselo pitao
nije li mu se
dvanaesterac otkinuo na onoj posljednjoj vrtaèi kod Trecoeda i da li æe ikako moæi još prije rada na klinici da posjeti ona
dva bolesnika kojima su ga pozvali još za vrijeme njegova odsustva.
Ali i posljednje putovanje bilo je najzad završeno. GlynJones nije imao više šta da mu pokaže. On je znao napamet svaki
primjerak i svaki presjek. Još je samo ostalo da ispuni prijavu i pošalje novac za visoke ispitne takse.
Petnaestog oktobra Andrew krenu sam za London. Kristin ga isprati na stanicu. Sada, kad je ispit bio tako blizu, obuze ga
èudno spokojstvo. Sav njegov trud, njegovi groznièavi napori, njegovi gotovo histerièni ispadi, izgledali su mu kao da
pripadaju davnoj prošlosti. Mozak mu više nije radio, kao da je otupio. Imao je osjeæaj da ne zna ništa.
Pa ipak, sljedeæeg dana, kad je pristupio pismenom dijelu ispita, koji se održavao u Kolegijumu Ijekara, odgovarao je na
pitanja s nekom vrstom slijepog automatizma. Pisao je i pisao, i ne gledajuæi na sat, i ispunjavao je arak za arkom, sve dok
mu se u glavi ne poèe vrtjeti.
Uze sobu u hotelu Museum, gdje je nekad bio odsjeo sa Kristinom prilikom njihova prvog boravka u Londonu. Tu je sve
bilo vrlo jeftino, ali hrana je bila tako rðava da je njegov veæ poremeæen želudac ozbiljno patio od teškog varenja. Bio je
primoran da živi na mlijeènoj dijeti: šalica vrelog mlijeka u kakvoj jeftinoj èajdžinici na Strandu bila mu je cio ruèak.
Izmedu pojedinih dijelova pismenih ispita živio je kao u bunilu. Nije mu ni na um padalo da ode kuda, da se razonodi. Po
ulicama jedva da je vidao prolaznike. Ponekad, da bi razbistrio glavu, provozao bi se na krovu omnibusa.
Poslije pismenih ispita poèeo je praktièni i usmeni dio, i Andrew se toga strašio više nego ièega što je
dosad imao da preturi preko glave. Bilo je, možda, još dvadesetak kandidata, i svi su bili stariji od njega, svi puni
samouvjerenosti zbog položaja koje su veæ zauzimali. Kandidat, na primjer, koji je sjedio do njega, neki Harrison, koga je
jednom ili dva puta oslovio, imao je bakalaureat kirurgije Gksfordskog univerziteta, bio je eksterni ljekar bolnice St. John i
imao je svoju ordinaciju u ulici Brook. Kad je Andrew uporedio Harrisonovo uglaðeno ponašanje i oèiglednu otmjenost sa
svojom palanaèkom nespretnošæu, uèini mu se da ima zaista malo izgleda da æe uèiniti dobar utisak na ispitivaèe.
Praktièni zadatak u Južnoj londonskoj bolnici prošao je, po njegovu mišljenju, prilièno dobro. Njegov bolesnik, djeèak od
èetrnaest godina, bolovao je od zapaljenja bronhija, a kako je on tako temeljito prouèavao pluæne bolesti, taj je sluèaj za
njega bio prilièno sretan. Smatrao je da je napisan dobar izvještaj. Ali kad je došlo do usmenog ispita, sreæa kao da ga je
sasvim iznevjerila. Usmeni ispit u Kolegijumu ljekara imali su svoje osobitosti. Dva uzastopna dana ispitivali su svakoga
kandidata naizmjence dvojica ispitivaèa. Ako bi se krajem prvog zasjedanja ustanovilo da je kandidat nespretan, uruèilo bi
mu se jedno pismo u kojfemu se uètivim rijeèima izvještavao da nije potrebno da dolazi sljedeæeg dana. Strepeæi od te
kobne poslanice, Andrew je na svoje zaprepašæenje utvrdio da je kockom izvukao kao prvog ispitivaèa èovjeka o kome je
Harrison govorio sa zebnjom, doktora Mauricea Gadsbvja.
Gadsbv je bio malen, suhonjav èovjek, crnih, nakostriješenih brkova i sitnih, podmuklih oèiju. Nedavno izabran za
vanrednog profesora, u njemu nije bilo trpeljivosti starijih ispitivaèa, veæ je izgledalo kao da namjerno ide za tim da ruši
kandidate koji izidu preda nj. Pogleda Andrewa s omalovažava
njem, izvivši obrve, i stavi pred njega šest uložaka. Andrew pogodi taèno pet, šesti ne uspje da imenuje. Gadsby se bio
okomio baš na taj uložak. Pet minuta zapetljavao je Andrewa oko tog presjeka koji je, kako se zatim pokazalo, bio presjek
jajeta nekog malo poznatog parazita zapadne Afrike a zatim ga je nehajno i ravnodušno predao drugom ispitivaèu, sir
Robertu Abbeyju.
Andrew ustade i prijede u drugu odaju, blijed u licu i uznemirena srca. Nije više osjeæao dodijalost i otromjelost kao na
poèetku te nedjelje; osjeæao je samo jednu oèajnièku želju: da uspije. Ali bio je uvjeren da æe ga Gadsby srušiti. Podigavši
oèi, vidje Roberta Abbeyja kako ga posmatra i smiješi mu se prijateljski, gotovo nestašno.
"Šta vam je?" upita ga Abbey neoèekivano.
"Ništa, gospodine", promuca Andrew. "Èini mi se da sam rðavo prošao kod doktora Gadsbyja. To je sve."
"Ne uznemirujte se sada zbog toga. Pogledajte ove primjerke, pa mi lijepo recite sve što znate o njima." Abbey se smiješio
ohrabrujuæi. Bio je to èovjek èista, izbrijana, rumena lica, moglo mu je biti oko šezdeset i pet godina, visoka èela i s
izrazom dobroæudnosti na gornjoj usni. Mada je sada bio, možda, treæi najèuveniji ljekar u Evropi, nekad je i on poznavao
ljutu nevolju i ogorèene borbe kada je u svo jim mladim danima bio došao iz rodnog Leedsa u London i samo se svojim
provincijskim ugledom mogao odbraniti od nasrtaja predrasuda i smetnji na koje je u Londonu bio naišao. Posmatrajuæi
Andrewa, bio je primijetio iako se gradio nevješt njegovo rðavo skrojeno odijelo, njegov meki ovratnik i košulju, rdavo
svezanu jeftinu kravatu, i iznad svega, napregnut i pun revnosti izraz ozbiljnog mu lica, pa se sjetio dana svoje mladosti
provedene u provinciji.
Kao po nekom nagonu, ovaj mu neobièni kandidat
"Dobro", reèe Abbey odjednom. Uze jedan primjerak bio je to aneurizam gornje aorte i poèe na prijateljski naèin da
ispituje Andrewa. Njegova pitanja, u poèetku prosta, postepeno su se granala i postajala sve produbljenija i obimnija, dok
najzad nije došao do jednog skorašnjeg speeifiènog lijeèenja inokulacijom malarije. Rukovoðen Abbevjevim ljubaznim
naèinom, Andrew se odlièno snalazio i odgovarao je dobro.
Naposljetku, ostavljajuæi primjerak, Abbey ga upita:
"A znate li nešto o historiji aneurizma?"
"Ambrose Pare" odgovori Andrew, a Abbey je veæ bio poèeo da odobrava glavom kako se misli, prvi je otkrio to
oboljenje!"
Izraz iznenadenja pojavi se na Abbeyjevu licu.
"Zašto, kako se misli, doktore Mansone? Pere je uistinu pronašao aneurizam."
Andrew pocrvenje, onda poblijede, i najzad zagazi:
"Da, gospodine profesore, tako vele udžbenici. To æete naæi u svima a ja sam slam provjerio u šest." Brzo udahnu. "Ja sam
sluèajno èitao Celsusa da bih malo utvrdio svoje znanje latinskog jezika a to mi je, vjerujte mi, bilo i potrebno, gospodine
profesore i naišao sam na rijeè aneurismus. Celus je, dakle, znao za aneurizam i potpuno ga je opisao, a to je bilo kojih
trinaest stoljeæa prije Parea!"
Nastade tišina. Andrew podiže pogled spreman na dobroæudnu satiru. Abbey ga je gledao s èudnim izrazom na svom
rumenom licu.
"Doktore Mansone", reèe on najzad, "vi ste prvi kandidat u ovoj ispitnoj dvorani koji mi je ikad kazao nešto originalno,
nešto istinsko i nešto što ja nisam znao. Ja vam èestitam."
Andrew pocrvenje.
"A sad mi recite još nešto u pitanju je moja lièna radoznalost", završi Abbey, "šta vi smatrate glavnim naèelom tako reæi
osnovnom idejom koja vam lebdi pred oèima kad vršite svoju ljekarsku dužnost?"
Nastade stanka: Andrew je neko vrijeme groznièavo mislio. Najzad, osjeæajuæi da bi mogao da kvari dobar utisak koji je
bio uèinio, reèe naglo:
"Pa, ja uvijek ja uvijek ponavljam sebi da nikad ne treba ništa uzeti za gotovo."
"Hvala, doktore Mansone."
Kad je Andrew izišao iz sobe, Abbey se maši pera. Imao je osjeæaj da se pomladio, pa se raznježi. Pomisli: "Da mi je rekao
da iscjeljuje bolesne, da pomaže napaæenom èovjeèanstvu, možda bih ga bio srušio iz puke razoèaranosti." Ovako, Abbey
zabilježi dosad neèuvanu ocjenu, 100, pored imena Andrewa Mansona. Zaista, samo da je mogao, toliko je bio "ponesen"
kako je sam rjeèito rekao ova bi ocjena bila dvostruka.
Nekoliko minuta kasnije Andrew siðe s ostalim kandidatima. U podnožju stepenica, pored svoje lože, stajao je vratar u
livreji, s hrpicom omota pred sobom. Kako su kandidati prilazili, tako je svakom uruèivao po jedan. Harrison, izlazeæi
zajedno s Andrewom, razdera odmah svoj. Izraz mu se promijeni, i on reèe tiho: "Izgleda da sutra ne treba da se javim."
Onda se usiljeno nasmiješi. "A kako je s va
ma?" Andrewu su prsti podrhtavali. Jedva je mogao da èita. èuo je nejasno kako mu Harrison èestita. Ima, dakle, još
izgleda! Otišao je u jeftinu èajdžinicu i poèastio se šalicom mlijeka. Mislio je u sebi: "Ako sada, poslije svega ovoga, ne
položim, ja æu ja æu se baciti pred omnibus."
Slijedeæi dan prošao je traljavo. Jedva da je ostala polovina prvobitnih kandidata, a zuckalo se da æe ih još polovina otpasti.
Andrew nije imao pojma kako je prošao, dobro ili loše: znao je samo da ga glava strahovito boli, da su mu stopala hladna
kao led, da u želueu osjeæa prazninu.
Najzad, sve je bilo gotovo. U èetiri po podne toga dana Andrew iziðe iz oblaèionice, iscrpljen i neveseo, i navuèe na sebe
kaput. Onda spazi Abbeyja gdje stoji pored velike vatre koja je gorjela u kaminu hola. Htio je da ga zaobide, ali uto mu
Abbey pruži ruku, nasmiješi mu se i reèe mu... reèe mu... reèe mu da je položio.
Dobri bože, on je to postigao! Uspio je! Opet je bio živ, pun radosti, glavobolje je nestalo, umor je bio zaboravljen. Jurnu do
najbliže pošte, a srce je tuklo, ludo raspjevano. Položio je ispit, uspio je, iako ne pripada ni jednoj otmjenoj londonskoj
èetvrti, veæ tamo jednom zabaèenom rudarskom gradiæu. Cijelo njegovo biæe klicalo je od radosti. Nije, dakle, sve bilo
uzalud: one duge noæi, ona bjesomuèna jurnjava u Cardiff, oni zamorni èasovi rada. Jurio je i nalijetao na prolaznike, za
dlaku se izmicao toèkovima automobila i omnibusa, ali je jurio dalje i dalje, svijetlih oèiju, da brzojavi Kristini vijest o èudu
koje se zbilo.
11.
Kad je vlak ušao u stanicu, sa zakašnjenjem od pola sata, bilo je veæ blizu ponoæi. Cijelim putem uz dolinu lokomotiva se
borila sa suprotnim vremenom, a kad je Andrew iskoèio na peron, uragan ga je malone oborio. Stanica je bila pusta.
Drvoredi mladih topola posaðeni na ulazu, savijali su se poput luka, zviždali su i tresli se sa svakim zamahom vjetra. Na
nebu su blistavo treperile zvijezde.
Andrew je hitao Staniènom ulicom, razdragan šibanjem vjetra. Oduševljen svojim uspjehom i dodirom s visokim
predstavnicima medicinske nauke, a naroèito rijeèima sira Roberta Abbeyja, koje su mu još odjekivale u ušima, jedva je
èekao da stigne Kristini i da joj radosno isprièa što je sve doživio. Iz njegova telegrama veæ je bila saznala dobre vijesti, ali
on je sada želio da raspe pred njom sve pojedinosti te uzbudljive prièe.
U èasu kad je oborene glave sunuo u ulicu Talgarth primijeti odjednom da za njim netko trèi. Èovjek je s mukom hitao, a
kako je vjetar zaglušivao odjek njegovih koraka, lièio je na sablast. Kao po nekom nagonu, Andrew zastade. Kad se èovjek
približi, Andrew prepozna u njemu Franka Davisa, bolnièara antracitnog okna broj 3, koji je bio jedan od njegovih uèenika
na proljetnom teèaju za prvu pomoæ. U isti èas Davis mu reèe:
"Upravo sam pošao po vas, doktore. Pošao sam vašoj kuæi. Vjetar je pokidao sve telefonske žice..." Ostale se rijeèi izgubiše
u vihoru.
"Šta se desilo?" viknu Andrew.
"Srušio se rov u broju 3." Davis sklopi šake oko Andrewova uha. "Jedan je momak gotovo zatrpan. Sam Beavan na vašoj je
listi. Izgleda da ne mogu da ga izvuku. Požurite, doktore!"
Aa4rtW poðe nekoliko koraka s Davisom. OdjmiBillK "W "falu jedna misao, i on zastade.
"TfttHI ffti M"ja torbica", viknu on Franku, "Idi mojoLitiH æaCfcCSi je, a ja odoh u broj 3." Onda još dodatfo: "I Ðnisct
reci mojoj ženi kuda sam
OttibMM.
Nflim vjetreffl preko traènica i duž ulice Toath stižc a nefcotiko minuta do okna broj 3. U sobi za spasavanje zateèe
zamjenika direktora i još trojicu ljudi koji su ga èekali.
Kad ga spazi, zamjenik direktora izmijeni malo svoj brižan izgled.
"Drago mi je što vas vidim, doktore. Uragan je napravio pravu pustoš, a pored svega imamo još i to grozno rušenje. Hvala
bogu, nema mrtvih, ali jednome je prignjeèena ruka, i ne možemo da ga pomjerimo ni za jedan col. A svod je natrunuo."
Uputiše se dizalici okna. Dva èovjeka poniješe nosila s ulozima, a treæi drveni sanduèiæ s priborom za prvu pomoæ. Kad
uðoše u kavez, dvorištem projuri još jedna prilika: bio je to Davis, koji je bio zadihan, upravo stigao i donio torbicu.
"Brzo ste stigli, Frank", reèe Manson kad se Davis šèuèunjio pored njega u dizalici.
Davis, kao da je onijemio, samo klimnu glavom. Reza škljocnu, nastade tajac, i kavez poèe da se spušta prema dnu. Izišavši
poðoše jedan za drugim: najprije zamjenik direktora, pa Andrew, onda Davis s torbicom i najzad trojica rudara.
Andrew je odlazio u okna i ranije. On je bio navikao na visoke zasvoðene peæine drineffvjskih rudnika, na velika, mraèna
podzemlja duboko dolje u kojima je odjek bio vrlo jak i iz èijih se utroba, pijukom ili dinamitom, vadio mineral. Ali okno
broj 3. bilo je vrlo, vrlo staro, i do mjesta eksploatacije odlazio se muènim i dugim hodnikom. Taj hodnik, kroz koji su
se vukli gotovo pola milje, èesto puzeæi èetvoraoške, tièio je manje na prolaz, a više na neku vrsts nisko zasvoðene s
aobraæajnice, pune vode i brioga. odjednom svjetiljka, koju je nosio zamjenik direktora, stade, i Andrew shvati da su stigli
do mjesta Baareæe.
Andrew se probi polako naprijed. Tri tavjeka, polegla potrbuške, ulagali su sve napore da povrate u život jednoga koji je
ležao zgrèen porebarke, a jedno mu je rame izgledalo izgubljeno u gomili stropoštanog kamenja. Oko radnika ležale su
razbacane alatke, dva kositrena suda i kaputi koje su bili svukli sa sebe.
"Dakle, momci?" upita zamjenik direktora tihim glasom.
"Ne možemo ga pomjeriti", reèe jedan od radnika, okrenuvši znojavo i prljavo lice. "Pokušali smo sve."
"Sad ne dirajte ništa više", reèe zamjenik direktora, bacivši brz pogled na svod. "Evo doktora. Malo se uklonite, momci, i
napravite nam mjesta. Da sam ja na vašem mjestu, što dalje to bolje."
Kad su se trojica radnika povukli i promigoljili pored njih, Andrew se probi naprijed. Pri tom mu sinu u glavu, poput munje,
sjeæanje na skorašnji ispit: sjeti se napretka biokemije, bombastiène terminologije i zvuènih fraza. Za tu eventualnost,
medutim, nije bilo ništa predvideno.
Sam Bevan bio je potpuno svjestan, ali mu je lice, pokriveno slojem prašine, bilo zgrèeno. Pokuša da se nemoæno nasmiješi
Mansonu.
"Evo odliène zgode za prvu pomoæ, doktore!" Bevan je bio svršio kod doktora teèaj za prvu pomoæ i Èesto je pomogao pri
previjanju.
Andrew mu priðe. Pod svjetlošæu svjetiljke zamjenika direktora, isturene mu preko ramena, opipa brzo ozlijedenog radnika.
Cijelo Bevanovo tijelo bilo
je slobodno osim lijeve podlaktice, koja je bila tako pritisnuta i prignjeèena ogromnom težinom odronjene stijene da je,
nesretnik bio potpuno zarobljen, u nemoguænosti da se makne.
Andrew odmah uvidje da je amputacija ruke jedini naèin da se Bevan oslobodi, a Bevan naprežuæi oèi, u kojima se ogledao
bol, proèita tu odluku istoga èasa kad je bila stvorena.
"Sijecite, doktore", prošaputa on, "ali me samo sklonite odavde što prije!"
"Ne boj se, Same", reèe Andrevv. "Ja æu te sad uspavati, a kad se probudiš, veæ æeš lijepo ležati u postelji."
Opružen svom dužinom u blatnoj lokvi, pod svodom visokim svega dvije stope, Andrew svuèe kaput, savi ga i turi Bevanu
pod glavu. Zatim zagrnu rukave na košulji i zatraži svoju torbicu. Zamjenik direktora mu doturi i prošaputa mu na uho:
"Za ime božje, doktore, pohitajte! Ovaj svod tek što nije pao..."
Andrew otvori torbicu i odmah osjeti miris kloroforma. Gotovo prije nego što turi ruku unutra i opipa oštre ivice polomljene
srèe, znao je šta se zbilo. Boca s kloroformom bila je razbijena, a njena sadržina nepopravljivo izgubljena. Andrewa obuze
jeza. Nije bilo vremena da nekoga šalje gore. Sredstva za anesteziju nije bilo.
Možda je trideset sekundi ostao paraliziran. Onda nesvjesno napipa potkožnu štrcaljku, napuni je i dade Bevanu dozu
morfijuma. Nije bilo vremana za odlaganje, da bi se saèekalo djelovanje. Stavivši torbicu pored sebe, da mu instrumenti
budu pri ruci, on se opet nadnese nad Bevanom pa mu namještajuæi napravu za stezanje žila, reèe:
"Zažmuri, Same!"
U polusvjetlosti sjenke su treperile i lelujale se
pometeno. Na prvi zasjek Bevan jauknu kroz stisnute zube. Jauknu još jednom, a kad kirurški nož zastruga po kosti, on se
onesvijesti.
Hladan znoj obli Andrewovo èelo kad prikopèa arterijske pincete na razrezano krvavo meso. Nije mogao da vidi šta radi.
Osjeæao je da se guši u tom štakorskom gnijezdu, duboko dolje pod zemljom, polegao u brlogu. Nije tu bilo anestezije, ni
operacione dvorane, ni reda sestara koje æe trèkarati na njegovu zapovijest. I on nije bio kirurg. Petljao je oèajno. Nikad s
tim neæe biti gotov. Svod æe se srušiti i poklopit æe ih sve. Èuo je za sobom brzo disanje zamjenika direktora. Kapi hladne
vode curile su mu za vratom. Prsti, koji su groznièavao radili, bili su umrljani krvlju i topli. Struganje pile. U daljini glas sir
Roberta Abbevja: "Prilike da se ljekarska praksa vodi na nauènoj osnovi..." Oh, gospode! Zar ovome nikad neæe biti kraj!"
Najzad! Gotovo se zagrcao od olakšanja kad je stavio komad gaze na okrvavljeni badrljak. Digavši se na koljena, on reèe:
"Nosite ga!"
Pedeset metara dalje, u jednom proširenju gdje je bilo dovoljno prostora da se mogu ispraviti, uz svjetlost èetiri svjetiljke,
zaustaviše se da bi Andrew mogao da završi operaciju. Tu je išlo lakše. On uredi ranu, ispra je antiseptièki i podveza. Još
jedna cjevèica za ispiranje gnojne rane, još nekoliko šavova. Bevan je bio stalno u nesvijesti, ali njegov puls, iako slab, bio
je pravilan. Andrew prijeðe rukom preko èela. Gotovo.
"Polako naprijed s nosilima. Umotajte ga dobro u ove pokrivaèe. Èim iziðemo, boce s vrelom vodom!"
Spora pratnja, duboko nagnuta u niskim dijelovima hodnika, uputi se polako. Po zidovima hodnika
lelujale su se njihove sjene. Nisu bili odmakli ni šezdeset koraka, kad potmula tutnjava odjeknu iza njih, slièna posljednjem
prigušenom tutnju vlaka kad ulazi u tunel. Zamjenik direktora se i ne osvrnu. Samo Andrew primijeti s opakom mirnošæu:
"To je ostatak svoda."
Trebalo je gotovo jedan sat da stignu do slobodnog zraka. Na lošim mjestima morali su da okolišaju nosilima. Andrew nije
umio reæi koliko su dugo bili pod zemljom. Ali, najzad, prispješe do dizalice.
Uspeše se gore, iz dubine. Koraknuvši iz kaveza, osjetiše oštre ujede vjetra. Andrew kao zanesen duboko udahnu.
Zastade u dnu stepenica, pridržavajuæi se za ogradu. Okno je bilo još u mraku, ali u rudnièkom dvorištu visila je velika
naftena svjetiljka, èiji je plamen šišteæi lizao iz nje. U njenoj svjetlosti on primijeti manju grupu ljudi koji su èekali. Bilo je
tu i žena, glava umotanih u marame.
Najednom, dok su pronosili polako pored njega nosila, Andrew èu kako je netko oèajno zaustio njegovo ime, i veæ u
slijedeæem trenu Kristinine mu se ruke obaviše oko vrata. Ona je grèevito jecala. Gologlava, s ogrtaèem prebaèenim preko
spavaæice, golih nogu u obuæi, ostavljala je utisak prosjakinje u olujnoj noæi.
"Šta ti je, mila moja?" upitao je on uplašeno, pokušavajuæi da se oslobodi njenih ruku, da bi joj mogao sagledati lice.
Ali ona ga nije puštala. Zagrlila ga mahnito kao davljenica, mucajuæi isprekidano:
"Rekli su... da se svod srušio... i da više neæeš... iziæi..." Koža joj je bila pomodrela, a zubi su joj cvokotali od studeni.
Odnio ju je u sobu za spasavanje i smjestio kraj tople peæi postiðen, ali duboko ganut. Tu je bilo vrele èokolade, pa su pili
iz iste užegle šalice. Trebalo je mnogo vremena da prode dok se i jedno od njih sjetilo njegove blistave titule.
12.
Spasavanje Sama Bevana predstavljalo je nešto obièno u ovome gradu, koji je poznavao strepnje i grozote veæih rudarskih
nesreæa. Pa ipak, ono je koristilo mnogo Andrewovu ugledu u njegovoj èetvrti. Da se on vratio samo s golim londonskim
uspjehom, bio bi nagraden samo jednim podsmijehom više zbog "glupih i pustih besposlica." Ovako, pozdravljali su ga s
osmijehom i ljudi koji ranije nisu htjeli ni da pogledaju. Stvaran obim omiljenosti ljekara u Aberalawu mogao se uoèiti u
njegovim susretima na ulici. Dok su ranije pred njim vrata bila redovno zatvorena, sad ih je nalazio otvorena, a ljudi
slobodne smjene, koji su raskomoæeno pušili pred svojim kuæama, bili su orni za razgovor, žene gotove da ga "zovu da
svrati" u prolazu, a djeca ga pozdravljala zovuæi ga po imenu.
Stari Gus Parry, glavni bušilac u broju 2, doajen zapadne èetvrti, gledajuæi za Andrewom, izrazio je ukratko opæe mnijenje
svojih drugova, ovim rijeèima:
"Eh, momci! Ovaj mladiæ bez sumnje voli da èita kupusare, ali nema tu šta kad zatreba, on umije da bude muško!"
Karte su poèele da se vraæaju Andrewu, isprva postepeno, ali kad se saznalo da on ne kori otpadnike, odjednom su navalile.
Owenu je bilo drago što Andrewov spisak raste. Kad je jednog dana sreo Andrewa na trgu, nasmiješio se i rekao mu:
"Eto, vidite, zar vam nisam kazao?"
Llewellyn se pretvarao kao da je Andrewov uspjeh na ispitu mnogo radovao. Slatkorjeèivo mu je èestitao preko telefona i
onda ga je umilno pozvao da doðe u bolnicu i odredio mu dvostruku kolièinu poslu.
"Uzgred da vas upitam", primijeti poslije jedne duge operacije u dvorani zasiæenoj eterom, "jeste li kazali ispitivaèima da
ste asistent u Društvu za ljekarsku pomoæ?"
"Pomenuo sam vaše ime, doktore Llewellyne", odgovori mu Andrew ljubazno, "i to je na njih uèinilo odlièan utisak."
Oxborrow i Medley iz Istoène klinike bili su potpuno ravnodušni prema uspjehu svoga kolege, ali Urquhart se istinski
radovao, mada je njegova primjedba imala prizvuk goropadnog karanja:
"Sto mu muka, Mansone! Pa šta vi to mislite? Hoæete, zar, da me sasvim upropastite!"
Da bi mu naroèitu pažnju izrazio, pozvao je svog odliènog kolegu radi konsultacije jednoj svojoj bolesnici koja je bolovala
od zapaljenja pluæa i zamolio ga za prognozu.
"Ona æe ozdraviti", reèe Andrew i obrazloži pri tom nauèno to svoje mišljenje.
Urquhart je s nevjericom klimao glavom. On reèe:
"Nisam nikad èuo za taj vaš serum "polivalent" ni za antitijela, ni za te meðunarodne jedinice. Ali ona se kao djevojka zvala
Powel, a kad Poweli imaju oteèen trbuh sa zapaljenjem pluæa, oni umiru prije osmog dana. Ja tu porodicu poznajem
odavna. A moja bolesnica ima oteèen trbuh, zar ne?"
Kad je bolesnica sedmog dana umrla, starac se jezivo koèoperio svojom pobjedom nad nauènim metodom.
Denny, koji se nalazio u inostranstvu, nije znao
ništa o uspjehu svog prijatelja, ali je, najzad stiglo, malo neoèekivano, dugo pismo od Freddiea Hamsona, koji mu je
èestitao na uspjehu. Freddie je bio proèitao vijest u Lanceti, zadirkivao je Andrewa zbog njegova uspjeha, pozvao ga u
London, a onda se opširno rasprièao o svojim uzbudljivim pobjedama u Ulici svete Ane, gdje se, kao što mu je bio prorekao
one noæi u Cardiffu, blistala sada njegova otmjena mesingana ploèica.
"Zaista je sramota što smo izgubili svaki dodir s Freddieom", izjavi Manson. "Morat æu mu se javljati èešæe. Slutim da
æemo se uskoro opet sresti. Lijepo pismo, zar ne?"
"Da, veoma lijepo", odgovori Kristin suho. "Ali izgleda da on u njemu najviše govori o sebi samome."
S približavanjem Božiæa vrijeme je postajalo hladnije, danju je stezao suh mraz, a noæi su bile mirne i zvjezdane. Zaleðeni
ploènici ulica, tvrdi kao gvožðe, odzvanjali su pod Andrewovim nogama. Èist zrak opijao je kao vino. U Mansonovu umu
veæ se uoblièavao slijedeæi korak koji æe poduzeti u svom poletu da riješi veliko pitanje djelovanja antracitske prašine na
pluæa. Njegovi nalazi medu vlastitim bolesnicima ulivali su mu velike nade, a sada, kad je dobio još i odobrenje od
Vaughana da proširi obim svojih istraživanja na sistematsko pregledanje svih radnika u tri antracitska okna, ukazivala mu se
sjajna prilika. Smislio je da radnike iz okana i one s površine prouèava uporedo. Zapoèet æe s tim radom od Nove godine.
Na Badnje veèe doðe iz klinike u "Dolinicu" u
izvanrednom duševnom raspoloženju, a tjelesno èio i
? bodar. Prolazeæi ulicom, nije mogao a da ne primije
ti mnoge znakove velikog praznika koji je bio na
pragu. Rudari su izdašno svetkovali Božiæ. Veæ ne
djelju dana u svakoj se kuæi zakljuèavala zbog djece sveèana odaja, ukrašena papirnatim vijencima, s igraèkama skrivenim
po ladicama ormara, a na stolu se neprestano nagomilavala dobra hrana, kolaèi, naranèe, pošeæereni biskviti. Sve je to bilo
kupljeno od klupskog novca, koji se isplaæivao u to doba godine.
Kristin je bila radosno ukrasila kuæu zelenikom i imelom. Kad je Andrew došao, primijetio je na njenom licu neku naroèito
veselost.
"Ni rijeèce", reèe mu brzo, pružaju mu ruku. "Ni jedne rijeèce! Samo zažmuri i hodi sa mnom!"
Pustio je da ga povede u kuhinju. Na stolu je bio izvjestan broj zamotuljaka, nespretno zamotanih, neki u novinskom papiru,
neki bez toga, ali svaki s prikaèenom malom zabilješkom. U tren oka shvati da su to pokloni njegovih bolesnika.
"Pogledaj, Andrew" uzviknu Kristin. "Jedna guska i dvije patke! I ovaj krasan kolaè! Pa ova boca zovina likera! Zar to nije
ljubazno od njih! Zamisli, zar to nisu krasni ljudi!"
On prosto nije mogao da govori. Taj ljubazan dokaz da su ljudi njegove èetvrti poèeli najzad da ga cijene, da ga vole,
obrvao ga je. Zajedno s Kristinom èitao je prikaèene ceduljice, pisane neukom rukom, neke od njih olovkom na starim
izvrnutim omotima. "Od vašeg zahvalnog bolesnika u ulici Cefan 3." "Sa zahvalnošæu od gdje Williams." Pravi mali
dragulj od Sama Bevana: "Hvala vam što ste me izvukli za Božiæ, doktore, rode." I tako dalje.
"Moramo da saèuvamo sve te cedulje, dragi", reèe Kristin tihim glasom. "Ja æu ih skloniti gore."
Kad mu se vratila njegova obièna govorljivost èašica domaæeg zovina likera pomogla mu je pri tom hodao je goredolje
kuhinjom, dok je Kristin punila gusku. Divno se razmetao:
"Eto kako bi trebalo plaæati ljekare, Kris. Bez
novca, bez prokletih raèuna, bez glavarine, bez trke za zlatom. Plaæe u naturi. Ti me razumiješ, zar ne, mila moja? Izlijeèiš
bolesnika, i on ti onda pošalje nešto što je on napravio, proizveo. Ugljen, ako hoæeš, vreæu krumpira iz njegova vrta, možda
jaja, ako drži kokoši, shvaæaš li moju misao? I onda bismo ostvarili etièki ideal! Uzgred govoreæi, tu gospoðu Williams,
koja nam je poslala patke, lijeèio je Leslie pet godina raznim pilulama i drogama, a ja sam je izlijeèio od èira u stomaku
dijetom od pet nedjelja. O èemu sam ono govorio maloprije? Ah, da! Zar ne uviðaš; kad bi svaki ljekar izbrisao pitanje
zarade, èitav bi sistem bio èistiji ."
"Da, dragi. Molim te, dodaj mi suho grožde. Tamo je, na gornjoj polici ormara!"
"Grom i pakao, ženo, zašto ne slušaš što ti ja govorim. Oho! Ta punjena guska bit æe dobar zalogaj!"
Slijedeæeg jutra osvanu vedar i sunèan Božiæ. U dalekom plavetnilu biserno se blistala planina Tallvn Beacons, pokrivena
ledenom korom snijega. Poslije nekoliko jutarnjih pregleda u klinici, radostan što ih uveèe neæe biti, Andrew pode da obiðe
bolesnike po kuæama. Spisak je bio kratak.JJ svim malim kuæama, kao i u njegovoj, kuhali su se ruèkovi. Nisu ga zamarala
božiæna èestitanja koja je primao i uzvraæao duž svih ulica. Nije mogao a da ne uporedi tu sadašnju razdraganost s tmurnim
susretima od godinu dana ranije.
Možda ga je ta pomisao, s èudnom uskolebanošæu u duši, i zaustavila pred brojem 18 u ulici Cefan. Od svih hjegovih
pacijenata, osim Chenkina, za koga nije ni mario, samo mu se Tom Evans nije bio vratio. Danas, kad je bio tako neobièno
ganut, možda preushiæen osjeæajem bratstva medu ljudima, osjeti odjednom želju da pristupi Evansu i da mu poželi sretan
Božiæ.
Kucnu na vrata, pa, ušavši, uputi se u kuhinju, gdje zastade zbunjen. Kuhinja je bila malone prazna, a na ognjištu je tinjala
iskrica vatre. Pred tom vatrom sjedio je Tom Evans na rasklimanoj drvenoj stolici, ruke izvrnute i savijene poput krila.
Njegova opuštena ramena ostavljala su utisak oèajanja i bijede. Na krilu mu je sjedila èetverogodišnja djevojèica. Oboje su,
u nijemom razmišljanju, zurili u granèicu jele pobodene u neku staru kantu. Na tom majušnom božiænom drvcu, za koje je
Evansu trebalo da hoda dvije milje preko planine da bi do njega došao, bile su tri male svjeæice još neupaljene, a pod njim
kao božiæna radost porodice, nalazile su se tri male naranÈe.
Okrenuvši se naglo, Evans ugleda Andrewa. Licem mu se polako razli rumen stida i zlovolje. Andrew je slutio da je za
njega predstavljalo strašno muèenje to što ga ljekar, èiji je savjet bio odbacio, zatièe kao onesposobljena bogalja, bez posla,
s polovinom namještaja u zalogu. Andrew je, razumije se, znao da je Evansa iznevjerila sreæa, ali nije ni slutio da je
njegovo stanje tako bijedno. Uznemiren neugodnim osjeæajem, htio je da se udalji, ali u taj èas ude u kuhinju gospoða
Evans, noseæi u ruci neki smotuljak u papiru. Toliko se trgla kad je ugledala Andrewa da joj je smotuljak ispao iz ruke i,
pavši na kameni pod kuhinje, razderao se i otkrio dva komada najjeftinijeg goveðeg mesa koje se u Aberalawu moglo
kupiti. Promatrajuæi lice svoje majke, dijete se odjednom rasplaka.
"Šta tražite vi ovdje, gospodine?" usudi se najzad da ga upita žena, podboèena rukama. "On vam nije uèinio ništa".
Andrew stisnu zube. Prizor na koji je bio naišao toliko ga potrese da je vidio samo jedan izlaz.
"Gospoðo Evans...!" reèe on uporno, gledajuæi
u pod. "Znam da je izmedu vašeg Toma i mene bilodošlo do malog nesporazuma. Ali danas je Božiæ pa ja bih želio hoæu
da kažem, bilo bi mi vrlo drago ako biste sve troje došli k nama da nam pomognete da zajedno ruèamo na Božiæ", reèe on
nespretno.
"Ali, doktore ", zbuni se ona.
"Ti, ženo, šuti", prekide je Evans grubo. "Ne idemo mi nikamo na ruèak. Ako je govedina sve što možemo da imamo, onda
je i sve što hoæemo da imamo. Mi ne tražimo nikakve božjaèke milostinje ni od koga.
"Ali šta vi to govorite!" uzviknu Andrew koji se bio zbunio. "Pa ja vas zovem kao prijatelja."
"Ah, svi ste vi isti!" odvrati Evans jetko. "Kad jednom srušite èovjeka, onda sve što znate to je da mu bacite u lice
zalogajdva. Zadržite za sebe taj vaš krasan ruèak, mi ga ne trebamo."
"Ali, Tome ", negodovala je tiho njegova žena. Andrew se okrete njoj, ojaden, ali odluèan da izvede svoju namjeru.
"Nagovorite ga vi, gospoðo Evans. Meni æe sada zaista biti žao ako ne doðete. Dvanaest je i po. Mi æemo vas èekati."
Prije nego što je tko od njih mogao što da kaže, on se brzo okrenu i ostavi kuæu.
Kristin ne primijeti ništa kad joj on to isprièa. Danas bi im vjerojatno došli Vaughani da nisu otputovali u Švicarsku na
skijanje, a on je, eto, pozvao nekog nezaposlenog rudara s cijelom porodicom! mislio je on dok je stajao leðima okrenut
vatri i posmatrao je kako dodaje stolu tanjure za goste.
"Ti se ljutiš, Kris?" reèe on najzad.
"Ja sam mislila da sam se udala za doktora Mansona", odgovori mu ona malo oštro, "a ne za dokto
ra Bernarda. Zaista, dragi, ti si nepopravljivo sentimentalan!"
Evansovi doðoše taèno na vrijeme, umiveni i išèetkani, vanredno zbunjeni, ponosni i uplašeni. Andrew, usplahireno
uzbuðen, trudeæi se da se pokaže domaæinski gostoljubiv, imao je strašan predosjeæaj da je Kristin u pravu i da æe sve
ispasti naopako. Evans, koji je èudnim pogledom motrio Andrewa, pokaza se za stolom nespretnim zbog osakaæene ruke.
Njegova žena morala je da mu sijeèe i premazuje hljeb maslacem. Onda je, sretnim sluèajem, Andrew htio da se posluži
uljanicom, ali mu pri tom pade poklopac sa posude za biber, i biber mu se sav sruši u èorbu. Nastade muèna tišina, ali se
onda Agnes, mala curica, radosno zakikota. Njena je preneražena majka uzela koriti, ali je Andrewov izraz umiri. Èas za tim
svi su se smijali.
Osloboðen straha da mu netko poklanja milostinju, Evans se pokaza valjan èovjek, vrstan nogometaš i velik ljubitelj
muzike. Tri godine ranije bio je pošao u Cardigan da bi tamo pjevao na Eisteddfodu. Ponosan što može da pokaže svoje
znanje, on je raspravljao s Kristinom o Elgarovim oratorijumima, dok se Agnes zabavljala s Andrewom papirnatim
pucaljkama.
Kristin pozva kasnije gospodu Evans i malu Agnes u drugu sobu. Kad su Andrew i Evans ostali sami, medu njih se spusti
èudna tišina. Jedna zajednièka misao bila ih je obuzela, ali ni jedan od njih nije znao kako da prekine muk. Najzad Andrew
progovori gotovo oèajno:
"Žao mi je zbog te vaše ruke, Tome. Znam da ste zbog te nesreæe i posao izgubili. Ali ne mislite da go
Neka muzièka i pjesnièka takmièenja koja se odvajkada održavaju u Halesu. Pobjednici su "Haleski bardi" Prev.
vorim zato što hoæu da likujem nad vama, ili što slièno. Meni je to samo veoma, veoma žao."
"Meni je još žalije", reèe Evans.
Nastade muèna stanka. Onda Andrew nastavi:
"Da li biste mi dozvolili da progovorim koju rijeè u vaše ime gospodinu Vaughanu? Recite mi da šutim, ako mislite da se
miješam u stvari koje me se ne tièu ali, vidite, ja imam nešto malo uticaja na njega i uvjeren sam da bih vam mogao
isposlovati kakvo mjesto na površini recimo, nadzornik sati, ili tako nešto."
Prestade i ne usudi se da pogleda u Evansa. Ovoga puta stanka potraja duže. Najzad Andrew podiže pogled samo da bi ga
odmah oborio. Evansu su niz lice tekle suze i on se cijelim tijelom tresao u naporu da se savlada. Ali uzalud. Zdravom
rukom osloni se na sto i sakri lice u nju.
Andrew ustade i priðe prozoru, gdje ostade nekoliko èasaka. Za to se vrijeme Evans sabra. Ne reèe mu ni rijeèi, njegove su
oèi bježale od susreta s Andrewovim, ali je njegova šutnja govorila više nego ikakve rijeèi.
U tri i po sata porodica Evans se oprosti; njihovo veselo raspoloženje bilo je sušta suprotnost usiljenosti što je pokazaše pri
dolasku. Kristin i Andrew otiðoše u salon.
"Znaš, Kris", fllozofirao je Andrew, "za sve te nevolje kojima je ovaj jadni èovjek izložen hoæu da kažem za tu ukoèenu
ruku nije kriv on. On meni nije vjerovao zato što sam bio novajlija. Od njega se nije moglo ni oèekivati da zna nešto o
lanenu ulju. Ali naš prijatelj Oxborrow koji je primio njegovu kartu morao je da zna. Neznanje, neznanje, pusto neznanje!
Trebalo bi da postoji neki zakon koji æe natjerati ljekare da budu u toku savremene nauke. Sve je to pogreška našeg trulog
sistema. Trebalo bi
svake pete godine da se ustanove obavezni teèajevi za sve ljekare ".
"Dragi moj", negodovala je Kristin smiješeæi mu se sa kanapeta, "ja veæ cio dan podnosim taj tvoj uzlet u filantropiju i
posmatram te kako širiš krila kao neki arkanðeo. Hodi ovamo i sjedi kraj mene, jer imam zaista krupan razlog što sam
željela da danas budemo sami."
"Da", reèe on nespokojno pa onda dodade uvrijeðeno: "Ne radi se o kakvoj pritužbi, nadam se. Mislim da sam se ponašao
sasvim pristojno. Pa, najzad
 danas je Božiæ!"
Ona se bez rijeèi nasmija.
"Oh, moj dragi, ti si ipak tako, tako mio. Kroz koji èas navalit æe snježna meæava pa æeš, zamotan do grla, uzeti
bernardince i otiæi da pozno, pozno u noæi spasavaš zalutale putnike u planinama!"
"Ja poznajem nekoga tko je jednom pozno, pozno u noæi došao pred okno broj 3, a nije èak bio ni umotan", odvrati on za
utuk.
"Sjedi ovamo", reèe mu ona pokazujuæi rukom mjesto do sebe. "Imam nešto da ti kažem."
On joj priðe, ali se u to iznenada zaèu napolju promuklo kriještanje automobilske sirene. "Krr krr
krr kr kiki krr."
"Do ðavola!" uzviknu Kristin doslovno. "Samo jedna automobilska truba u Aberalawu može tako da kriješti, truba Cona
Bolanda."
"Zar ne voliš što nam dolaze?" upita Andrew pomalo iznenaðen. "Con je upola bio obeæao da æe svratiti na èaj."
"Oh, pa neka!" reèe Kristin i ustade.
Poðoše u susret Bolandovima, koji su sjedili pred glavnim vratnicama, u prepravljenom automobilu, Con, uspravan za
volanom, s polucilindrom i ogromnim novim kožnim rukavicama, Mary i Terence po
red njega, troje druge djece s gospoðom Boland, koja je u naruèju držala bebu, na zadnjem sjedalu, svi stisnuti kao haringe u
kutiji, uprkos produženju vozila.
Odjednom truba poèe opet: "Kr krr krr krr". Con je iz nepažnje, gaseæi motor, bio pritisnuo dugme pa se ono sad bilo
zaglavilo. "Krr krr krr" kriještala je i dalje, dok je Con nešto petljao i psovao, a prozori su se na susjednim kuæama
otvarali. Gospoða Boland sjedila je mirno, kao da je duhom potpuno odsutna, i sneno je držala bebu.
"U ime Oca", vikao je Con nakostriješenih brkova. "Šta je to? Curi li benzin ili je kratak spoj?"
"Dugme, oèe", reèe mu Mary mirno i pritisnu dugme svojim prstiæem. Kriještanje prestade.
"Ah, sad je u redu!" uzdahnu Con. "Pa kako si, Mansone, dragi djeèaèe? Kako ti se sad sviðaju stara kolica? Produžio sam
ih za dvije dobre stope. Zar nisu sjajna? Doduše, smeta još neka malenkost u ruèici za brzine. To nas je pomelo, pa nismo
mogli da svladamo tako reæi u jednom zaletu onaj uspon preko brijega!"
"Zaustavili smo se samo nekoliko minuta, oèe", umiješa se Mary.
"Oh, to je malenkost", reèe Con. "Ja æu to brzo dovesti u red, samo dok ih još jedanput demontiram. Pa kako ste, gospoðo
Manson? Evo, tu smo svi da vam poželimo sretan Božiæ i da popijemo s vama po šalicu èaja."
"Izvolite, Cone", nasmiješi se Kristin. "Dopadaju mi se vaše rukavice".
"Božiæni poklon od supruge", odgovori Con gledajuæi zadovoljno lepetave rukavice. "Vojni model. Možete li da vjerujete
da ih još uvijek kradu! Ah, šta je sad opet s tim vratima?"
Nemoæan da otvori vrata, isturi svoje duge noge
preko njih i iskoèi, pa onda pomože ženi i djeci da iziðu, a zatim premjeri pogledom kola, otklonivši zaljubljeno komad
blata s vjetrobrana, i najzad se otrgnu i poðe za drugima u kuæu.
Èajanka je bila vesela, Con je bio vrlo raspoložen, pun prièa o svom stvaralaštvu. "Vi ta kola neæete moæi da poznate, sanio
dok ih malo zagladim bojom." Gospoða Boland popi rasijano šest Salica jakog, crnog èaja. Djeca su poèela s èokoladnim
biskvitima, a završila tuèom oko posljednjeg komada kruha. Slistili su sve što je bilo na stolu.
Poslije èaja Mary otiðe da opere posude ona je bila zaintaèila da Kristin izgleda umorna a Andrew uze bebu od gospoðe
Boland pa se s njom igrao na prostirci pred kaminom. To je bila najdeblja beba koju je ikad vidio, slièna Rubensovoj djeci, s
ogromnim ozbiljnim oèima i punim, okruglim udovima. Neprestano je pokušavala da prstiæem pogodi njegovo oko, i svaki
neuspio pokušaj izazivao je duboko èudenje na njenom licu. Kristin je sjedila s rukama u krilu i gledala ga kako se igra s
djetetom.
Ali Con i njegova porodica riisu mogli da ostanu
dugo. Napolju se svjetlost veæ gasila, a Con je izraža
vao bojazan zbog "oticanja benzina", jer nije želio
da izrazi svoje sumnje u pogledu funkcionisanja fa
rova. Kad su ustali da se oproste, uputi domaæinima:
"Hajdete da vidite naš polazak."
Opet su Andrew i Kristin stajali kod vratnica dok je Con zbijao u kola svoj porod. Poslije dvatri cimanja motor poslušno
proradi, i Con, klimnuvši im pobjedonosno glavom, navuèe rukavice i naheri kicoški svoj polucilindar. Onda sjede ponosno
za volan. U taj èas Conov krpež popuca, i kola se uz jauk, pod teretom èitave Bolandove porodice, skljokaše kao kakvo
tegleæe živinèe koje skapava od iscrpljenosti. Pred zapanjenim oèima Andrewa i Kristine toèkovi
se otkotrljaše u stranu, èu se zveket komada kako padaju, iz jednog sanduèiæa pokuljaše razne alatke i najzad se sama
karoserija naðe na zemlji. Èas ranije bio je to automobil, a sad je to bila vašarska gondola. U prvom redu sjedio je Con i
držao èvrsto volan, u drugom je njegova žena držala èvrsto bebu. Usta gospoðe Boland bila su široko otvorena, a njene
snene oèi kao da su gledale nekud u vjeènost. Zaprepašæenost izraza na Bolandovu licu, na licu èovjeka koji se tako
nenadano srozao s velièanstvene visine, bila je neodoljiva.
Kristin i Andrew vrisnuše od smijeha, i kad su jednom poèeli, više nisu mogli da prestanu. Smijali su se do iznemoglosti.
"U ime Oca", reèe Con, èešuæi se po glavi i ustajuæi. Kad je vidio da ni jedno dijete nije ozlijedeno, da je gospoða Boland,
iako blijeda, ostala neuznemirena na svom sjedalu, zagleda se zamišljeno u pustoš.
"Sabotaža", izjavi on najzad, gledajuæi u prozore susjednih kuæa, kad mu odgonetka sinu u pameti. "Mora da su neki od
onih lola tu nešto baratali". Onda mu se lice razvedri i on uze bespomoænog Andrewa za ruku i s melanholiènim ponosom
ukaza mu na iskrivljenu kapu ispod koje se èulo još nekoliko slabih, grèevitih udara motora. "Pogledaj, Mansone! On još
radi!"
Uvukoše nekako ostatke u zadnje dvorište "Dolinice", i onda se porodica uputi kuæi pješice.
"Kakav dan!" uzviknu Andrew kad su najzad ostali na miru. "Dok sam živ, neæu zaboraviti onaj izraz na Conovu licu."
Jedan su èasak šutjeli oboje, a onda je on okrenuvši joj se upita:
"Zar nismo lijepo proveli Božiæ?"
Ona odgovori èudno:
"Ja sam uživala kad sam te vidjela kako se igraš s Bolandovom malom."
On je pogleda:
"Zašto?"
Ona pogleda u stranu. "Pa ja cijeloga dana pokušavam da ti to kažem. Oh, pa zar ne pogaðaš, dragi? Sve mi se najzad èini
da ti ipak nisi tako slavan ljekar."
13.
Proljeæe još jednom, pa onda rano ljeto. Vrt "Dolinice" šarenio se nježnim bojama i rudari su èesto, na povratku iz rudnika,
zastajali pred njim da uživaju u njegovoj ljepoti. Te su boje uglavnom dolazile od rascvjetalog žbunja koje je Kristin bila
posadila još prošle jeseni, jer sad joj Andrew nije dozvoljavao nikakav fizièki napor.
"Ti si sagradila naše gnijezdo", govorio joj je s autoritetom", pa sada sjedi u njemu."
Njen omiljeni kut bio je pored spilje, gdje je, kraj majušnog vodoskoka, mogla da sluša blag i umirujuæi žubor vode. Jedna
vrba spuštenih grana pružala joj je skrovište od redova kuæa koje su se dizale nasuprot vrtu, jer je vrt "Dolinice" bio inaèe
potpuno izložen. Trebalo je da samo sjednu ispred trijema, pa da se svi ulièni prozori preko ulice nakite gledaocima koji su
se došaptavali: "Eh! baš su slatki! Hodi da vidiš Fanii! Doktor i njegova žena malo se sunèaju." Jednom, kad su leškarili
kraj potoka, Andrew je bio prebacio ruku preko prsa svoje žene i spazio odsjev dogleda u predsoblju Glyna Josepha. "Do
ðavola!" uzviknu ljutito. "Onaj matori magarac uperio je na nas svoj teleskop!"
Ali ispod vrbe bili su potpuno skriveni, i tu joj Andrew izloži svoje poglede:
"Vidiš, Kris" igrao se pri tom svojim termometrom, jer mu je u nastupu opreza bilo palo na um da joj izmjeri temperaturu
"mi moramo da budemo hladnokrvni. Mi nismo kako bih rekao ih, brate, nismo obièan svijet. Na kraju krajeva ti si žena
jednog ljekara, a ja sam, zar ne, ljekar. Ja sam to veæ vidio stotinama, ili bar dvadesetinama puta. To je sasvim obièna stvar.
Prirodna pojava, produženje rase, i sve to, dakako. A sad, molim te, nemoj me pogrešno shvatiti, mila moja, to je, dakako,
za nas velika radost, ali ja se pitam nisi li ti, možda, suviše nježna, još suviše derle da bi oh, ali ja sam sretan. Nego,
dabome, mi sad neæemo postati sentimentalni oko toga, hoæu da kažem neæemo se suviše raznježavati. Ne, ne, to æemo
ostaviti g. i gdi Smith. Bilo bi prilièno glupavo, zar ne, da ja, ljekar, poènem sada da se zanosim svim tim malim
stvarèicama, da te pitam što bockaš, što pleteš, ili što veæ radiš. Ne! Ja to samo posmatram i kažem: Nadam se da æe biti
dovoljno tople! I onda sva ta truæanja o boji oèiju što æe je ona hoæu da kažem ono imati i kakvu æemo mu ružièastu
buduænost osigurati. Toga kod mene nema!" Zastade stroga izraza, ali onda mu jedan misaon osmijeh ozari lice. "Èuješ,
Kris! Baš bih volio da znam da li æe biti curica!"
Ona se smijala toliko da je suze obliše, toliko da on ustade uznemiren.
"A sad dosta, Kris! To æe ti to bi moglo da ti škodi."
"Oh, moj dragi", reèe ona brišuæi oèi. "Kao sentimentalnog idealistu, ja te obožavam. Kao tvrdokornog cinika ne bih te
trpjela u kuæi!"
Nije mu bilo sasvim jasno što je htjela time da kaže, ali znao je da ima u vidu njegovu strogu uèe
nost. U popodneva, kad je smatrao da bi trebalo da se kreæe, vodio ju je u šetnju u gradski park, jer joj je pentranje po
brdima bio strogo zabranio. U parku bi hodali naokolo, slušali muziku, posmatrali djecu rudara koja bi onamo dolazila da
ispiju svoje boce limunade ili da grickaju slatkiše.
Jednog ranog majskog jutra, dok su ležali u postelji, osjeti, kroz laki san, neki lagan, jedva primjetljiv pokret. Probudi se,
svjestan tog nježnog drhtaja, prvog djetinjeg pokreta u utrobi Kristine. Pritaji dah, jedva se usuðivao da vjeruje, gušio ga je
osjeæaj zanosa. Bože moj, pomisli èasak zatim, možda sam ja, na kraju krajeva, ipak obièan Smith. Otuda valjda i pravilo
da mi ljekari ne možemo sami da lijeèimo svoje žene.
Slijedeæe nedjelje osjeti da je vrijeme da govori s doktorom Llewellynom, koga su oboje, još na poèetku njene trudnoæe,
bili odabrali za akušera. Kad mu je Andrew to saopæio preko telefona, Llewellyna je ta vijest obradovala; i osjeæao se
polaskan pa je odmah došao da izvrši prethodni pregled. Potom je s Andrewom prešao u salon.
"Drago mi je što mogu da vam budem od pomoæi, Mansone", reèe on primajuæi ponudenu cigaretu. "Meni se uvijek èinilo
da me vi ne marite toliko da biste se meni obratili za tu uslugu. Ali vjerujte, ja æu se starati što najbolje budem mogao.
Uzgred da napomenem, Aberalaw je u ovo doba godine prilièno zagušljivo mjesto. Ne mislite li da bi vaša mala gospoða
trebalo da ode kuda na promjenu zraka, dok je u moguænosti?"
"Šta se to dogaða sa mnom?" pitao se Andrew kad je Llewellyn otišao. "Pa ja volim toga èovjeka! On je mio, savršeno mio.
Dobroæudan je i pun obzira. I pravi èarobnjak u svom poslu. A pred godinu dana ja sam htio da se koljem s njim! Ta ja sam
sa
mo jedno divlje, nespretno i ljubomorno škotsko june!"
Kristin nije željela da otputuje, ali on je nježno navaljivao:
"Ja znam da ne želiš da me ostaviš, Kris, ali to je za tvoje dobro. Mi sad moramo da mislimo na sve. Šta veliš: da odeš kuda
na more, ili bi, možda, više voljela tetki na Sjever? Pa, do ðavola, danas ja imam sredstava da ti to omoguæim, Kris. Mi
sada stojimo prilièno dobro!"
Dug Zadužbini Glen bio je isplaæen, a tako i posljednja otplata za namještaj, pa su èak i u banci imali blizu sto funti
uštedevine. Ali ona nije na to mislila kad je, stisnuvši mu ruku, odgovorila odmjereno:
"Da, Andrew, prilièno dobro."
Kako joj je valjalo putovati, odluèi da ode tetki u Bridlington, i nedjelju daha zatim rastadoše se na Gornjoj stanici uz dug
zagrljaj i košaricu voæa za put.
Osjeæao je njeno odsustvo više nego što je mogao i slutiti, jer je njeno drugarstvo bilo postalo prisan dio njegova života.
Bio je uvidio koliko su znaèili za njega njihovi razgovori, njihove rasprave, njihova æeretanja, èak i njihove šutnje. Koliko
je bilo draži u njegovu dozivanju kad bi dolazio kuæi i naæuljena uha osluškivao njen radostan odziv! Bez nje, njihova
spavaæa soba izgledala mu je èudno, kao obièna hotelska soba. Njegovi ruèkovi, koje je Jenny marljivo spremala po
ispisanim uputstvima i programima, bili su mu šturi iza odbaèene knjige.
Tumarajuæi jednog dana po njenom vrtu, odjednom mu pade u oèi oronulo stanje mostiæa. To ga je vrijedalo, èinilo mu se
kao uvreda odsutnoj Kristini. Veæ nekoliko puta govorio je Odboru da se mostiæ raspada u komade, ali oni su uvijek škrti
kad se tica
lo popravaka asistentskih kuæa. Sada, meðutim, u nastupu raznježnosti, telefonirao je kancelariji i odluèno je tražio da se
popravak izvrši. Owen je bio otputovao na nekoliko dana odsustva, ali èinovnik ga uvjeri da je stvar veæ prošla kroz Odbor
i pozivao se na graðevinara Richardsa; stvar nije još uzeta u rad samo zato što je Richards zauzet nekim drugim ugovorenim
poslom.
Uveèe je odlazio Bolandu, dva puta je bio kod Vaughanovih, koji su ga zadržali na partiji bridža, a jednom je, na svoje
iznenaðenje, igrao s Llewellynom golf. Pisao je Hamsonu i Dennvju, koji je najzad, ostavivši Drineffy, bio na putu za
Tampiko, kao ljekar na nekom broducisterni. Njegova su pisma Kristini bila uzor mudrih savjeta. Razonodu je, uglavnom,
nalazio u svom radu.
Njegova klinièka ispitivanja u antracitskim okni ma bila su veæ poodmakla. Nije mogao da hita s njima, jer je imao obaveza
prema svojim vlastitim bolesnicima, a osim toga i prilika da pregleda i druge radnike ukazivala mu se samo kad su svi,
poslije rada, odlazili u kupatila, a tu je, opet, bilo nemoguæe zadržavati ih dugo, jer su i oni hitali svojim kuæama na veèeru.
Prosjeèno je mogao da obavi dva pregleda dnevno, pa ipak, dobijeni rezultati su se poveæavali i hrabrili ga da ustraje.
Uvidio je, bez skakanja u neposredno zakljuèivanje, da su pluæne bolesti mnogo èešæe meðu rudarima antracita nego meðu
drugim rudarima ugljenih majdana.
Mada hije poklanjao vjere udžbenicima, on je, u samoodbrani, jer nije želio da ulazi u otiske tuðih stopa, prelistavao
literaturu koja se bavila tim pitahjem. Njena ga je šturost bila zaprepastila. Malo se istraživaèa, kako se èinilo, bilo ozbiljno
zabavilo profesionalnim pluænim oboljenjima. Zenker je bio skovao bombastièan izraz pneumonokonioza, koji je
obuhvatio tri oblika fibroza pluæa zbog udisanja prašine. Antrakoza, naravno, crno prožimanje pluæa koje se nalazi kod
kopaèa ugljena, bila je poznata, i Goldman u Njemaèkoj, a Trotter u Engleskoj, smatrali su je neopasnom. Bilo je još
nekoliko spisa o preovlaðivanju pluænih oboljenja medu klesarima mlinskog kamenja, naroèito medu francuskim klesarima,
medu oštraèima noževa i sjekira "oštraèka gnjilost" i medu klesarima kamenja. Bilo je svjedoèanstava mahom
protivurjeènih iz južne Afrike o onoj crvenoj krpi radnièkih nemira Randa, sušici kopaèa zlata, koja je bez sumnje dolazila
zbog udisanja prašine. Bilo je takoder zabilježeno da su radnici koji se bave lanom i pamukom, kao i oni što zgræu žito,
skloni kronièkim promjenama u pluæima. Ali osim toga, ništa više!
Andrew odloži uzbudeno knjige. Osjeti da je na tragu neèemu što je uopæe neispitano. Mislio je na ogromne brojeve
podzemnih radnika u velikim antracitskim rudnicima, na lakoumnu nedovoljnost zakonodavstva u pogledu
onesposobljenosti za rad od koje su ti ljudi patili, na ogromno društveno znaèenje tog pravca istraživanja. Kakva mu se
prilika pruža, kakva sjajna prilika! Hladan ga znoj obli na pomisao da bi ga netko mogao preteæi u tom poslu. Ali tu misao
brzo odbaci. Koraèajuæi goredolje salonom, pored kamina u kojem se odavna bila utulila vatra, jer je ponoæ bila veæ davno
poodmakla, odjednom zgrabi Kristininu fotografiju.
"Kris, ja zaista vjerujem da æu stvoriti nešto!" U kartoteci, koju je u tu svrhu bio nabavio, poèe brižljivo da sreðuje podatke
do kojih je bio došao u toku svojih ispitivanja. Mada na to nikad nije mislio, njegova klinièka umješnost, bila je sad sjajna.
Ljudi su u svlaèionici stajali pred njim goli do pojasa, a on bi svojim prstima i stetoskopom kuckao i osluškivao
vješto i otkrivao bi skrivenu patologiju tih živih pluæa: tu jednu skleroznu taèku, tamo emfizem, pa onda kronièni bronhitis
olako smatram kao "lako kašljucanje". Brižljivo je oznaèavao ozlijedeno mjesto na dijagramima otisnutim na poleðini svake
karte.
U isto vrijeme uzimao je primjerke ispljuvaka od svakog radnika, pa radeæi pod Dennvjevim mikroskopom do dva ili tri
sata po ponoæi, bilježio je svoje nalaze na kartama. Bio je našao da veæina tih sluznih uzoraka koje su ljudi opisivali kao
"bijele ispljuvke" sadrži svijetle, uglaste èestice silicija. Bio je preneražen brojem sitnih æelijica i èestim nalazima bacila
tuberkuloze. Ali gotovo stalna prisutnost kristalnog silicija u sitnim æelijicama, fagocitima, svuda, bila je svratila naroèito
na sebe njegovu pažnju. Nije mogao da se otme uzbudljivoj misli da promjene u pluæima, možda i zaraze koje se
istovremeno pojavljuju, zavise u osnovi od tog èinioca.
Dotle su njegova istraživanja bila stigla kad se Kristin vratila krajem juna i pala mu oko vrata.
"Kako je lijepo vratiti se svojoj kuæi! Da, dragi, prijalo mi je, ali oh! pa ti izgledaš blijed, mili moj! Èini mi se da te je
Jenny slabo hranila!"
Odmor joj je prijao, dobro se osjeæala. a obraze joj je krasila divna rumen. Ali ona je sad bila zabrinuta zbog njega, zbog
njegova slaba teka, zbog neprestane cigarete u zubima.
Upita ga ozbiljno:
"Koliko æe ti vremena uzeti ovaj izvanredan posao?"
"Ne znam". To je bilo sutradan po njenom povratku. Dan je bio kišan, a on mrzovoljan. "Možda godinu, a možda i pet."
"E, onda slušaj: ja nemam namjeru da ti držim propovijed jedan propovjednik u porodici ddsta je ali kad to ima da traje
tako dugo, zar ne misliš da
bi bilo bolje da odrediš sebi redovne sate i da radiš sistematski, umjesto da se ovako upropašæuješ dugim sjedenjem u
noæi?"
"Ja se ne osjeæam loše."
Ali u nekim stvarima umjela je ona da zaintaèi na svoj naèin. Zato naredi Jenny da izriba pod laboratorija i unese u tu sobu
jednu prostirku i naslonjaè. U sparnim noæima ta je soba bila svježa, a borove daske imale su sladak miris smole koji se
miješao s ljutim mirisom etera što ga je Andrew upotrebljavao kao reagens. Tu bi ona sjedila pa bi šila, ili plela, dok bi on
radio za stolom. Nagnut nad mikroskopom, on bi je sasvim zaboravio, ali ona je bila tu i svake noæi u jedanaest sati, ona bi
ustala:
"Vrijeme je da se spava."
"Oh, èuj ", žmirkao je on na nju kratkovido preko okulara. "Hajde ti, Kris, a mene evo za tobom za èas."
"Andrewe Mansone, ako ti misliš da æu ja leæi sama i to u ovakvom stanju ".
Taj izraz bio je postao redovna pošalica u njihovoj kuæi. Upotrebljavali su ga oboje bez razlike, kad god su htjeli u svojim
raspravama jedno drugome da doskoèe. On tome nije mogao da se odupre. Ustao bi nasmijan, protegao se, sklopio leæe i
pospremio uloške.
Potkraj jula žestoka zaraza malih boginja zadavala mu je mnogo posla, a na dan 3. augusta imao je dug spisak bolesnika,
tako da se, po svršenom jutarnjem radu u klinici, zadržao u posjetima sve do poslije tri po podne. Iduæi ulicom, umoran i
spreman na svakodnevnu mješavinu ruèka i èaja, on spazi pred vratima "Dolinice" kola doktora Llewellyna.
Pred prizorom tih nepomiènih kola srce mu naglo zalupa, i on pojuri u pravcu kuæe, gonjen brižnom radoznalošæu. U trku
je preskakivao ulazne
stepenice pa, gurnuvši širom glavna vrata, zateèe u predsoblju Llewellyna. Pogleda ga uznemireno i promuca:
"Zdravo, Llewellyne. Ja... ja vas nisam oèekivao tako uskoro."
"Ne", odgovori Llewellyn.
Andrew se nasmiješi. "Pa?" U svom uzbuðenju nije mogao da smisli bolje rijeèi, ali je pitanje na njegovu ozarenu licu bilo
jasno.
Llewelyn se nije smiješio. Poslije sasvim kratke stanke on reèe:
"Hodite ovamo, moj dragi prijatelju", i povede Andrewa u salon. "Tražili smo vas cijelo prijepodne kod vaših bolesnika."
Llewellynov naèin, njegova kolebljivost, èudna saosjeæajnost u njegovu glasu sledište Andrewa, i on zamuca:
"Je li što rðavo?"
Llewellyn pogleda kroz prozor, a pogled mu poðe prema mostiæu, kao da traži najlakši, najmanje bolan, naèin saopæenja.
Andrew nije više mogao da izdrži. Jedva je disao. U prsima ga je gušila mora neizvjesnosti.
"Mansone", reèe Llewellyn blago, "jutros, kad se vaša gospoða uputila mostiæem, jedna trula daska je popustila Njojje sad
dobro, sasvim dobro, ali na žalost ".
Shvatio je sve prije nego što je Llewellyn dovršio.
"Mogu vam reæi", nastavi Llewellyn tonom blagog sauèešæa, "da smo uèinili sve što se moglo. Ja sam došao odmah i
doveo sam sobom najstariju sestru iz bolnice. Ovdje smo veæ cijeli dan ".
Nastade mrtva tišina. Jedan jecaj doprije iz Andrewova grla, pa još jedan, pa onda još jedan... on pokri oèi rukama.
"Ali, molim vas, moj dragi prijatelju", tiešio ga je
Llewellyn, "pa tko je mogao da predvidi i sprijeèi takav nesretan sluèaj? Preklinjem vas, idite gore i utješite vašu gospoðu."
Oborene glave, pridržavajuæi se za ogradu, Andrew se pope stepenicama. Zastade pred vratima spavaæe sobe, jedva dišuæi,
i onda, posræuæi, ude.
14.
Godine 1927. doktor Manson iz Aberalawa uživao je izuzetan ugled. Broj njegovih pacijenata nije bio ogroman njegov
spisak nije naroèito porastao od vremena onih prvih dana uzrujavanja kad je stigao u Aberalaw. Ali svatko tko je bio na tom
spisku imao je potpuno i nepokolebljivo povjerenje u njega. On je davao malo lijekova zaista, imao je neshvatljiv obièaj da
upozorava svoje bolesnike na opasnosti droga ali, kad bi ih prepisao, onda je to obièno bilo u žestokim kolièinama. Nije bio
rijedak prizor vidjeti Gadgea kako se s receptom u ruci povlaèi kroz èekaonicu.
"Šta znaèi ovo, doktore Mansone: Šezdeset miligrama KBr. za Evana Jonesa! A u farmakopeji piše samo pet!"
"Tako piše i u tetkaKatinom sanovniku! Samo tjeraj šezdeset, Gadge. Znam ja da bi ti bio sretan da vidiš Evansa Jonesa
otegnutih papaka."
Ali epileptièar Evans Jones nije otegao papke. Naprotiv, nedjelju dana zatim, kad su mu napadi postali slabiji, mogao ga je
èovjek vidjeti kako šeta u gradskom parku.
Trebalo je da Odbor èuva doktora Mansona kao kap vode na dlanu, jer su njegovi apotekarski raèuni uprkos žestokim
izlivima bili više nego za polovi
nu manji od raèuna ma kog drugog asistenta. Ali jao! Manson je stajao Odbor tri puta više na drugi jedan naèin, i to je èesto
izmedu njega i Odbora stva. ralo ratno stanje. On je, na primjer, upotrebljavao serume i vakcine, što je znaèilo pravu propast
za Odbor, iako o tim lijekovima još nitko nije ništa bio èuo, kao što je Ed Chenkin zagrijano izjavljivao. Kad je Owen, u
odbrani, istakao onaj zimski mjesec u kojem je Manson, upotrebljavajuæi Bordetovu i Gengouovu vakcinu, zaustavio u
svojoj èetvrti pobjesnjelu epidemiju velikog kašlja od kojega su djeca u ostalim krajevima grada strašno stradala, Ed
Chenkin je protestirao: "A otkud mi znamo da je to baš ta novotarija uèinila? Dabome! Kad sam ga ja pritisnuo pitanjima,
rekao je da tu nitko ne može da bude siguran!"
Ako je Manson imao mnogo odanih prijatelja, imao je i neprijatelja. To su bili oni u Odboru koji mu nikad nisu potpuno
zaboravili onaj izliv, one strašne rijeèi koje im je bacio u lice u pitanju mosta, dok su zasjedali u punoj sjednici, pred tri
godine. Oni su, naravno, saosjeæali s gospoðom Manson i s njim u njihovu gubitku, ali nisu se mogli smatrati odgovornim.
Odbor nikad nije ništa radio na brzu ruku. Owen je tada bio na odsustvu, a Len Richards, kome je bio povjeren taj posao,
bio je u to vrijeme zauzet gradnjama novih kuæa u ulici Powis. Prema tome, bilo je suviše smjelo kriviti njih.
Ukoliko je vrijeme prolazilo, izmedu Andrewa i Odbora iskrsavala su nova trenja, jer je uporno htio on da radi po svojoj
glavi, a to njima nije godilo. Osim toga, postojala je protiv njega i izvesna klerikalna nastrojenost. Mada je njegova žena
èesto odlazila u crkvu, on se nikad nije u njoj vidao. Doktor Oxborrow je prvi upro prstom na to i govorilo se da se smijao
uèenju o potpunoj imerziji. Štaviše,
imao je jednog smrtnog neprijatelja medu vjernicima "kapele", i to nikog manje no glavonT veleèasnog Edwala Parryja,
pastora Sinaje.
U proljeæe 1926. dobri Edwal, tek oženjen, ušuljao se kasno uveèe u Mansonovu sobu na klinici, slika i prilika božjeg
ugodnika, a u isti mah i svjetskog èovjeka.
"Kako ste, doktore Mansone? Sasvim sluèajno naidoh ovuda. Ja sam, znate, obièno, pacijent doktora Oxborrowa, on je iz
mog stada, a i inaèe smo susjedi. Ali vi ste, kako èujem, odlièan i napredan ljekar, i poznajete, tako reæi, sve najnovije
tekovine medicinske nauke. Meni bi bilo osobito drago imajte na umu da sam ja spreman da vam se odužim i lijepom
malom nagradom ako biste mogli da me posavjetujete Edwal prikri laku rumen popovske pritvornosti izgledom iskrenog
svjetskog èovjeka. "Vidite, dakle, moja žena i ja ne želimo djece, bar za sada ne, a i moj je dohodak tako da kažem ".
Manson pogleda sveæenika Sinaje s hladnim gaðenjem, pa onda reèe, mjereæi svaku rijeè:
"Ne shvaæate li vi da bi ljudi s èetvrtinom vašeg dohotka dali svoju desnu ruku samo da bi imali djece. Zašto ste se onda
ženili"? Njegov gnjev poraste odjednom do bijelog usijanja. "Napolje odavde i to odmah prljavi, mali slugo božji!"
Parry se išulja napolje èudno iskrivljena lica. Možda je Andrew bio suviše žestok, ali Kristin, od onog kobnog pada, nikad
više neæe moæi da ima djece, a oboje su ih svim srcem željeli.
Vraæajuæi se kuæi poslije jednog posjeta, 15. maja 1927. Andrew se pitao zašto su on i Kristin ostali i dalje u Aberalawu
poslije smrti njihova djeteta. Odgovor mu je bio jasan: zbog njegova prouèavanja djelovanja antracitske prašine na pluæa.
Taj rad ga je zanosio, obuzimao, vezivao za rudnike. kL
Kad se osvrnu na ono što je dotada bio postigao, uzevši u obzir sve teškoæe koje je trebalo da savlada, zaèudi se što nije
izgubio i više vremena da upotpuni svoje nalaze. Kako su mu sada vremenski udaljena izgledala ona njegova prva
ispitivanja, i to ne samo vremenski nego i tehnièki!
Izvršivši potpun klinièki pregled stanja pluæa svih radnika u oblasti i svrstavši dobijene nalaze, imao je jasan dokaz o
upadljivom prevlaðivanju pluænih oboljenja medu antracitskim radnicima. Bio je utvrdio, na primjer, da devedeset od sto
fibroznih pluæa otpada na rudnike antracita. Bio je našao i da je smrtnost od pluænih bolesti meðu starijim rudarima
antracita gotovo tri puta veæa od one meðu rudarima ugljenokopa. Uz to je bio nacrtao i seriju grafikona koji su prikazivali
srazmjer pluænih oboljenja medu raznim vrstama radnika u oknima antracita.
Zatim poduze da pokaže da prah silicija, koji je bio otkrio u ispljuvcima, zaista postoji u antracitskim oknima. To je
dokazao na uvjerljiv naèin, a izlaganjem staklenih uložaka premazanih kanadskim terpentinom, u razlièitom trajanju i na
raznim mjestima rudnika, dobio je brojke koje su brzo skakale za vrijeme lagumaških i bušilaèkih radova.
Sada je raspolagao serijom uzbudljivih jednadžbi, koje su izražavale odnos izmedu prekomjernog nagomilavanja praha
silicija u atmosferi i prekomjernog porasta pluænih oboljenja. Trebalo je stvarno dokazati da je taj prah škodljiv, da razara
pluæno tkivo, a ne da je samo drugostepena i neškodljiva posljedica izvršenog rada. Stoga je morao izvesti seriju ogleda na
zamorèadima, da bi tako prouèio djelovanje praha silicija na njihova pluæa.
Iako je njegov rad sada postajao veoma uzbudljiv, u isto su vrijenle poèinjale i njegove stvarne nevolje. Raspolagao je veæ
jednom slobodnom odajom,
svojim laboratorijem. Bilo je lako nabaviti nekoliko zamorèadi. Pribor koji je bio potreban za oglede bio je prost. Ali, mada
je njegova dovitljivost bila znatna, on nije bio, niti je mogao da bude, patolog. Svjestan te èinjenice, bio je ljut i upravo zato
odluèniji nego ikad. Proklinjao je sistem koji ga je primoravao da radi sam i molio je Kristin da mu u poslu pomogne.
Upuæivao ju je u zanatski dio rada, da sprema presjeke i preparate, i ona je u kratko vrijeme nauèila da radi taj posao bolje
nego on sam.
Zatim je konstruirao, vrlo prosto, prašnu komoru u kojoj su životinje, kroz izvjestan broj sati bile izložene djelovanju
nagomilanog praha, dok su mu druge neizložene, služile za uporeðenje. To je bio razdražujuæi posao, koji je zahtijevao više
strpljenja nego što ga je on imao. Dva puta se njegov mali elektrièni ventilator bio kvario. U jednoj kritiènoj fazi svojih
ogleda bio je pobrkao sistem poredenja pa je primoran bio da poène sve iz poèetka. Ali uprkos pogreškama i zadržavanjima
bio je došao do svojih primjeraka, koji su pogresivno dokazivali pogoršanje pluæa i nakalamljivanje skleroze uslijed
djelovanja prašine.
Duboko odahnu od zadovoljstva, prestade da se breca na Kristin, i nekoliko se dana moglo s njim živjeti. Onda mu
odjednom sinu nova misao, i opet se zanese.
Sva njegova istraživanja osnivala su se na hipotezi da kvar na pluæima nastaje uslijed mehanièkog razornog djelovanja
kristala silicija koji se udiše. Ali sad se odjednom pitao nema li tu možda i kakvog kemijskog rada osim samog fizièkog
draženja èestica. On nije bio kemièar, ali je sada bio veæ i suviše duboko zaronio da bi dopustio da bude poražen, pa je
smislio novu seriju ogleda.
Nabavio je onda zgusnutog silicija i ubrizgao ga
pod kožu jednoj od životinja. Rezultat je bio èir. Utvrdio je da se slièni èirevi mogu izazvati ubrizgavanjem teènih rastvora
nekristaliziranog silicija koji je fizièki bio nenadražljiv. Najzad je kao pobjedonosan zakljuèak dokazao da ubrizgavanje
mehanièki nadražljivih supstanca, kao, na primjer, èestica ugljena, ne izaziva nikakve èireve. Prah silicija, dakle, kemijski je
aktivan.
Bio je gotovo van sebe od radosti i uzbuðerija. Bio je postigao èak i više nego što je namjeravao. Groznièavo je sabrao svoje
podatke i složio u zbijen oblik rezultata svog trogodišnjeg rada. Bio je odluèio, veæ nekoliko mjeseci ranije, ne samo da
objavi svoja istraživanja veæ da ih podnese i kao tezu za stepen M. D. Kad je primjerak, otkucan na pisaæoj mašini, prispio
iz Cardiffa, uredno uvezan u blijedoplave korice, proèitao ga je nadušak i otišao s Kristinom da ga preda na poštu, a zatim je
pao u ponor oèajanja.
Osjeæao se premoren i mlitav. Postao je svjestan, više nego ikad, da on nije za laboratorijski posab, da je najbolji,
najdragocjeniji dio njegova rada bila ona njegova prva faza klinièkog istraživanja. Sjetio se onda s bolnim kajanjem kako je
èesto bjesnio na jadnu Kristin. Danima je bio potišten i mrzovoljan. Pa ipak, pored svega toga, doživljavao je i blistave
trenutke u saznanju da je najzad nešto postigao.
15.
Jednog majskog popodneva, Andrew je došao kuæi sumorno neraspoložen i zamišljen. U èudnoj duševnoj utuèenosti, koja
ga je obuzimala otkako je poslao svoju tezu, bio mu je izmakao ojaden izgled
Doktor medicinei Prev.
Kristinina lica. Pozdravivši je rasijano, bio je otišao gore da se umije, a zatim sišao na èaj.
Popivši èaj i zapalivši cigaretu, primijeti odjednom izraz njenog lica. Mašivši se veèernjih novina, upita je:
"Dakle, šta se dogodilo?"
Izgledalo je kao da se ona zaèas zagledala u kašièicu.
"Imali smo danas neke posjetioce taènije reèe
no, bili su kod mene za vrijeme tvog popodnevnog odsustva."
"Oh? Tko je to bio?"
"Izaslanstvo Odbora njih petorica, raèunajuæi i Eda Chenkina, a koje su predvodili Parry, pastor Sinaje, i neki Davis".
Èaskom nastade tegobna tišina. On povuèe dug dim iz cigarete, odloži novine i zagleda se u nju. "Šta su htjeli?"
Izraz njenih oèiju odavao je ojaðenost i zabrinutost. Govorila je brzo. "Došli su oko èetiri sata i pitali su za tebe. Rekla sam
im da nisi kod kuæe. Onda je Parry rekao da to ne mijenja ništa na stvari, pa æe oni uæi. Naravno, sve se to desilo sasvim
neoèekivano. Nisam znala imaju li oni namjeru da te saèekaju, ili kakve druge namjere. Onda je Chenkin rekao da je ova
kuæa svojina Odbora, da oni taj Odbor predstavljaju i da u ime Odbora oni mogu i hoæe da uðu." Èaskom zastade da se
pribere. "Ja se nisam ni makla s mjesta. Bila sam uznemirena, upravo bijesna, ali sam nekako uspjela da ih upitam zašto
hoæe da uðu. Onda je Parry uzeo rijeè. Došlo mu je do ušiju, reèe, pa i do ušiju èlanova Odbora a o tome, reèe, i cijela
varoš govori da ti ovdje vršiš oglede nad životinjama, i još se usudio da kaže vivisekciju. Eto, zato su, veli, došli, da
pregledaju tvoj laboratorij
pa su poveli sobom i gospodina Davisa, èlana Društva za zaštitu životinja".
Andrew se ne maknu sa svog mjesta. Pogleda uprta u njeno lice, reèe joj mirno:
"A dalje, mila moja".
"Pa eto, ja sam pokušala da ih zadržim, ali uzalud. Oni su prosto grunuli pored mene u predsoblje pa onda u laboratorij. Èim
su spazili zamorèad, Parry je zaurlao: Oh, jadni, jadni nijemi stvorovi! A Chenkin je pokazao prstom na mrlju na podu, gdje
sam razbila bocu s fuksinom, sjeæaš li se dragi, i povikao: Aha! Pogledajte ovo ovdje. Krv! Njuškali su po svim kutovima,
preturali naše divne presjeke, mikrotome, sve. Onda je Parry rekao:Ja neæu dopustiti da se ti jadni, mali napaæeni stvorovi i
dalje muèe: ja æu ih radije osloboditi svih bolova nego da gledam da ih i dalje ovako muèe! Onda je uzeo od Davisa torbu i
sve ih potrpao u nju. Pokušala sam da mu objasnim da se tu ne radi ni o kakvom muèenju ili vivisekciji, ni o sliènim
glupostima. U svakom sluèaju, rekla sam, tih pet zamorèadi mi neæemo upotrijebiti za oglede, nego æemo ih dati
Bolandovoj djeci, maloj Agnesi i Evansu, da se s njima igraju. Ali oni prosto nisu htjeli da me èuju. I onda onda su otišli."
Zavlada opet tišina. Onda Adrew ustade, crven u licu.
"U životu još nisam èuo za tako bezoènu drskost. Strašno mi je što si ti morala sve to da podneseš. Ali oni æe mi to veæ
platiti!"
Zamisli se èaskom, pa se onda uputi u predsoblje telefonu, ali tek što je stigao, aparat je zazvonio. Zgrabio je slušalicu.
"Halo!" uzviknu ljutito, a zatim ublaži nešto glas. Na drugom kraju žice bio je Owen. "Da, na telefonu je Manson. Slušajte,
Owene ".
"Znam, znam, doktore", prekide ga odmah Owen. "Veæ vas cijelo popodne tražim. Dakle, èujte. Ne, ne, nemojte me
prekidati. Moramo da saèuvamo hladnokrvnost. Tu se radi o jednom gadnom nevaljalstvu, doktore. Ni rijeèi više preko
telefona. Evo me odmah k vama."
Andrew se vrati Kristini.
"Šta on to misli", praskao je preprièavajuæi Kristini razgovor. "Èovjek bi mogao pomisliti da smo neèemu mi krivi".
Dok su èekali Owena, Andrew je koraèao amotamo gnjevan i nestrpljiv, a Kris je uznemirena pogleda sjedila i šila.
Malo zatim doðe Owen. Bio je uznemiren, ali na njegovom licu nije bilo nièega. Prije nego što je Andrew mogao išta da
kaže, on ga upita:
"Doktore, jeste li hnali odobrenje?"
"Jesam li imao šta?" Andrew ga je gledao netremice. "Kakvo odobrenje?"
Sad je Owenovo lice izgledalo još uznemirenije. "Za eksperimentalan rad sa životinjama morate da imate odobrenje
Ministarstva unutrašnjih poslova. To vam je poznato, zar ne?"
"Ali, do davola!" negodovao je Andrew žuèno. "Ja nisam patolog niti æu to ikada biti. I ja nemam laboratorij. Htio sam
samo da izvedem nekoliko prostih ogleda u vezi s mojim klinièkim radom. Sve u svemu, mi nismo imali više od jednog
tuceta životinja, je li tako, Kris?"
Owen je gledao nekud u stranu. "Trebalo je da imate to odobrenje, doktore. Postoji u Odboru jedna stranka koja pokušava
da vam podlo podmetne nogu. Vidite, doktore, èovjek kao vi, koji radi jedan pionirski posao i koji je dovoljno pošten da
uvijek govori ono što misli, mora da . Sad, u svakom sluèaju, dobrov je što ste obaviješteni da postoji jedna grupica
ljudi koji prosto umiru od želje da vam smrse konce. Ali ništa zato sve æe biti u redu! Bit æe malo halabuke u Odboru,
morat æete da se pojavite pred njima ali èudna mi èuda! Vi ste veæ i ranije imali neprilika s njima pa ste isplivali. Tako æe
biti i sad."
Andrew je grmio: "Ja æu podnijeti tužbu protiv njih. Tužit æu ih za nasilno ulaženje i povredu kuænog praga. Ne, grom i
pakao! Tužit æu ih za kradu moje zamorèadi! U svakom sluèaju, ja tražim da mi se smjesta vrate."
Blijed osmijeh zatitra na Owenovu licu. "Ne mogu vam ih vratiti, doktore, veleèasni Parry i Ed Chenkin izjavili su da æe
uèiniti kraj njihovim mukama i u ime èovjeènosti potopili su ih svojim rukama."
Owen se neveselo udalji. Slijedeæe veèeri Andrewu je bio uruèen poziv da se pojavi pred Odborom kroz nedjelju dana.
S vremenom se prièa o tom dogaðaju razbuktala kao petrolejski požar. Nijedan dogadaj tako uzbudljiv, tako sablažnjiv, koji
bi tako zaudarao na crnu magiju, nije bio zaprepastio Aberalaw još od dana advokata Trevora Daya, koji je bio osumnjièen
da je otrovao arsenikom svoju ženu. Ljudi su se opredjeljivali za i protiv i stvarali pomahnitale stranke. Sa svoje
propovjedaonice Edwal Parry je sipao gromove i predoèavao kakve kazne oèekuju, i na ovom i na onom svijetu, one koji
muèe životinje i malu djecu. Na drugom kraju grada veleèasni David Walpole, bucmasti župnik anglikanske crkve, za koga
je Parry bio što i svinja za pravoslavnog muslimana, blejao je o napretku i o razmiricama koje postoje izmeðu slobodoumne
crkve i nauke.
Èak su i žene prilazile raznim taborima. Gospoðica Myfanwy Bensusan, mjesna predsjednica Lige velških gospoða, održala
je govor pred mnogobroj
nim uèesnicima zbora u Temperance holu. Andrew je, doduše, uvrijedio gospodicu Mufanwy time što je odbio da
predsjedava godišhjoj skupštini L. V. G., ali inaèe, u svemu drugom, njeni su motivi bili neosporno èisti. Poslije tog zbora,
kao i slijedeæih veèeri, mlaðe dame, èlanice Lige, koje su na ulicama imale neku ulogu samo u dane kad su se prodavale
otkupne znaèke, mogle su se vidjeti kako rasturaju odvratne letke protiv vivisekcije, ilustrirane slikom djelomièno
rašèereèenog psa.
U srijedu uveèe Con Boland isprièa Andrewu preko telefona veselu prièu.
"Kako si, Mansone, dragi djeèaèe. Držiš li se još junaèki? Dobro je! Dakle, èuj što se danas desilo, zanimat æe te: naša
Marry vraæala se kuæi veèeras od Larkinsa, kad je zaustavi jedna od onih šmrkavica što rasturaju letke one gluposti o
tvojoj okrutnosti i utrapi joj jedan takav letak. Ha! Ha! Ha! I znaš li šta je hrabra Marry uradila? Poderala je letak u
komadiæe i onda je opalila gospoðici dvijetri dobre æuške, da joj je šešir odletio, i rekla joj ha! ha! ha! što misliš da joj
rekla naša Mary? Rijeè je o okrutnosti, rekla je ha! ha!. Rijeè je o okrutnosti e pa, evo, da vam pokažem što znaèi rijeè
okrutnost!
I drugi, odani Andrewu kao Mary, fizièki su se obraèunavali s njegovim protivnicima. Mada je Andrewova èetvrt èvrsto
stajala uz njega, oko Istoène klinike grupirao se protivnièki tabor. U krèmama su se vodile tuèe izmedu Andrewovih
privrženika i njegovih neprijatelja. Frank Davis došao je u kliniku u èetvrtak uveèe, i sam lako ozlijeðen, i izvjestio je
Andrewa da je "natukao nos" dvojici Oxborrowih pacijenata zato što su se usudili da kažu "da je naš èovjek obièan
strvoder!"
Otada je Oxborrow prolazio pored Andrewa skakutavim korakom, a pogled mu je bludio nekud u
daljinu. Znalo se da on, zajedno s veleèasmm Parryjem, otvoreno radi protiv svog nepoželjnog kolege. Urquhart se vratio iz
Masonskog kluba s jezgrovitim kršæanskim opažanjima, od kojih je, možda, najodabranije bilo ovo: "Zašto da koji bilo
doktor ubija živa božja stvprenja?"
Sam Urquhart imao je malo šta da primijeti. Ali jednog dana, zirkajuæi u Andrewovo silom uzdržano i smršalo lice, on
izjavi:
"Sto mu muka! Kad sam bio u vašim godinama, i ja sam uživao u ovakvom džumbusu. Ali sada oh, sto mu muka! Stari se
valjda."
Andrew nije mogao da ne pomisli da Urquhart krivo o njemu sudi. On je bio daleko od toga da uživa u "džumbusu".
Osjeæao se umoran, razdražljiv, zabrinut. Pitao se uznemireno da li æe provesti cio život u udaranju glavom o zid. Pa ipak,
iako je bio malodušan, obuze ga oèajna želja da pokaže da je u pravu, da se javno osveti torokanju èitavog grada.
Najzad je ta nedelja prošla, i u subotu po podne sastao se Odbor na sjednicu èiji je dnevni red glasio: "Disciplinska istraga
protiv doktora Mansona." U dvorani nije bilo ni jednog praznog mjesta, a napolju na trgu, stajali su ljudi u grupama i
posmatrali Andrewa kad je došao i popeo se uskim stepenicama u kanceiarije Društva. Andrew je osjeæao kako mu srce
snažno tuèe. Govorio je sebi da mora biti miran i hladnokrvan, ali, kad je sjeo na onu istu stolicu na kojoj je sjedio i pet
godina ranije, kao kandidat, bio je krut, nervozan, suhih usana.
Sjednica je otvorena ne molitvom, kao što se moglo oèekivati, sudeæi po sveæenièkim parolama opozicije veæ vatrenim
govorom Eda Chankina.
"Ja æu pred svoje drugove u ovome Odboru iznijeti u potpunosti sve èinjenice koje se tièu ove stvari", rekao je, skoèivši na
noge. Onda je glasnim i
prostim jezikom uzeo da nabraja optužbe. Doktor Manson nije imao pravo da se bavi tim poslom. Taj posao je raden u
vrijeme koje pripada Odboru, kad je bio plaæen da radi poslove Odbora, a taj je posao vršen èak u jednoj kuæi koja je
vlasništvo Odbora. Osim toga u tom se sluèaju radi o vivisekciji ili bar o neèemu vrlo slièno tome, a sve je to radeno bez
potrebne dozvole, što je, u oèima zakona, vrlo ozbiljan prekršaj!
Tu se odmah umiješa Owen.
"U vezi s tom posljednjom taèkom, moram da skrenem pažnju Odboru da, ukoliko bi doktor Manson bio prijavljen što je
propustio da pribavi sebi dozvolu, svaki sudski postupak koji bi otuda proizašao, obuhvatio bi i Društvo za ljekarsku pomoæ
kao cjelinu!"
"Do davola! Šta hoæete time da kažete?" upita ga Chenkin.
"Kako je doktor Manson naš asistent, mi smo pravno odgovorni za njega", objasni Owen.
Nastade žamor odobravanja i graja: "Owen je u pravu! Neæemo belaja u Društvu! Neka stvar ostane tnedu nama!"
"Do davola neka onda ide prokleta dozvola" urlikao je Chenkin, još uvijek na nogama. "Dovoljne su i druge optužbe da se
netko objesi".
"Evala! Evala!" povika netko iz dubine dvorane. "A šta velite za ono vozikanje na motoru u Cardiff onog ljeta, pred tri
godine?"
"On nam ne daje ljekove", zaèu se glas Lena Richardsa. "Možete èitav sat da džonjate pred vratima njegove sobe, pa opet da
ostanete praznih ruku."
"Mir! Mir!" vikao je Chenkin. Kad ih stiša, priðe zakljuèku svoje besjede: "Sve su to optužbe i još kako ozbiljne! One
svjedoèe da doktor Manson nikad nije bio valjan službenik Ljekarske pomoæi. Još bih
mogao da dodam da on ljudima ne daje propisna uvjerenja kad se od njega zatraže. Ali da se držimo glavne toèke. Mi
imamo jednog asistenta protiv koga se digao èitav grad zbog neèeg èime bi po pravilu trebalo da se pozabavi samo policija,
velim jednog asistenta koji je kuæu, koja je naše vlasništvo, pretvorio u klaonicu drugovi odbornici, kunem vam se
Svemoguæim da sam roðenim oèima vidio mrlje krvi na podu! velim jednog èovjeka koji nije ništa drugo do obièan
zanesenjak koji tu petlja s nekakvim eksperimentima. Pitam ja vas, drugovi odbornici, hoæete li vi to i dalje da trpite.Ne,
velim ja! Ne, velite vi! Drugovi odbornici, ja znam da æete se svi do jednoga složiti sa mnom kad kažem da zahtijevamo da
doktor Manson sada, ovdje, podnese ostavku." Chenkin pogleda svoje drugove i sjede uz gromko odobravanje.
"Možda æete dozvoliti doktoru Mansonu da vam izloži svoj sluèaj", reèe Owen, blijed u licu, i okrete se Andrevvu.
Nastade tišina. Andrew je još neko vrijeme sjedio mirno. Situacija je bila gora nego što je mogao i da zamisli. Ne pouzdavaj
se nikad u Odbore, pomisli ogorèeno. Zar su ovo oni isti ljudi koji su se onako dobroæudno osmjehivali na njega kad je bio
izabran? Srce se u njemu kidalo. On æe odbiti da da ostavku, prosto neæe htjeti da to uèini. Ustade. On nije bio nikakav
govornik i bio je svjestan toga. Ali sada je bio razljuæen, gnjevan zbog glupe optužbe netrpeljivog Chenkina i odobravanja
kojim su je drugi primili. Poèeo je:
"Èini mi se da nitko nije pomenuo životinje koje je Ed Chenkin potopio. To je, ako hoæete, bila okrutnost uzaludna
okrutnost. U onome što sam ja radio nije bilo ništa slièno! Zašto vi rudari nosite sobom u rudnike bijele miševe i kanarinke?
Kao što vi dobro
znate, vi to èinite zato da biste otkrili prisustvo praskavog plina. I kad se ti miševi poguše uslijed isparivanja plina, nazivate
li vi to onda okrutnošæu? Ne. Vi onda smatrate da su te životinjice upotrijebljene da spasu ljudske živote, možda vaše
vlastite živote.
"To sam eto, i ja pokušavap da uradim za vas! Ja sam prouèavao pluæna oboljenja u koja upadate uslijed udisanja prašine u
oknima. Vi svi znate da ste skloni pluænim oboljenjima, a kad obolite, ne dobivate nikakvu odštetu. U toku posljednje tri
godine moga života ja sam posvetio malone svaki minut svog slobodnog vremena prouèavanju tog problema udisanja
otrovne prašine. Ja sam pronašao nešto što bi moglo da poboljša vaše radne uslove, da poveæa vaše nadnice, da vas održi u
boljem zdravlju nego što to može da uèini ona smrdljiva boèica medicine o kojoj je govorio Len Richards. Pa šta je s tim
ako sam ja u tu svrhu upotrijebio tuce zamorèadi? Ne mislite li da je to bilo vrijedno truda?
Vi meni, možda, ne vjerujete. Vaše su predrasude takve da, možda, mislite da vam lažem. Možda vi još mislite da sam ja
tratio svoje vrijeme, vaše vrijeme, kako vi velite, u besposlenim i glupavim ogledima." Bio je zaboravio svoju tvrdu odluku
da neæe biti dramatièan u izlaganju. Turivši ruku u unutrašnji džep, izvadi pismo koje je bio upravo primio. "Ali to æe vam
pokazati što o tome misle ljudi koji su struèni da dadu svoj sud."
Priðe Owenu i uruèi mu pismo. To je bilo obavještenje sekretara Senata univerziteta u St. Andrewsu da je njegova teza o
udisanju antracitske prašine primljena i da je njom stekao titulu M. D.
Owenu se lice odjednom ozari dok je èitao kitnjasto pismo otkucano plavim slovima, koje je potom polako pošlo od ruke do
ruke.
Andrew je ozlojeðeno posmatrao djelovanje koje
je izazvalo to saopæenje Senata. Mada je svim žarom želio da dokaže svoju nedužnost, sad je gotovo žalio što se poveo za
svojim nagonom i pokazao im to pismo. Ako oni nisu htjeli da vjeruju njegovoj rijeèi, bez ikakve zvaniène potvrde, onda
znaèi da ih protiv njega rukovode teške predrasude. Laknu mu kad Owen, èas zatim, reèe:
"A sada, doktore, molim vas da nas zaèas ostavite." Uzavreo od ogorèenosti, šetkao je amotamo èekajuæi da se izvrši
glasanje. Idealna je bila ta organizacija u kojoj grupa radnika upravlja ljekarskom slu. žbom zajednice za dobro svojih
drugova, ali to je bio samo ideal. Oni su bili i suviše pristrani, i suviše neinteligentni, da bi ikad mogli da ostvare u duhu
napretka jedan takav program. Owen se stalno trudio da ih povede za svojim naèelima. Medutim, Andrew je bio uvjeren da
ga u ovoj prilici èak ni Owenova dobra volja ne može da spase.
Ali kad se vratio u dvoranu, sekretar se osmjehivao i zadovoljno trljao ruke. Ostali iz Odbora gledali su ga ljubaznije, ili bar
bez izraza neprijateljstva, a Owen je odmah ustao i rekao:
"Drago mi je, doktore Mansone èak mogu da kažem da se ja lièno veoma radujem što mogu da vam saopæim da je Odbor
veæinom glasova odluèio da vas zamoli da ostanete."
Pobijedio je, najzad ih je osvojio. Ali to saznanje, nakon trenutnog zadovoljstva, nije ga bilo razdragalo. Nastade stanka.
Oni su oèito oèekivali da on sada da izraza svom olakšanju, svojoj zahvalnosti. Ali on to nije mogao uèiniti. Osjeæao se
umornim od èitave te izopaèene stvari, bilo mu je dosta. Odbora, Aberalawa, medicine, prašine što ostavlja silicij zamorèadi
i samoga sebe.
Najzad reèe:
"Hvala vam, gospodine Owen. Radujem se što
Odbor, poslije svega što sam pokušao da ovdje uradim, ne želi da odem. Na žalost, ja više ne mogu da ostanem u
Aberalawu: zato podnosim Odboru mjeseèni otkaz." Bio je to izgovorio bez ikakva osjeæaja, pa se onda okrenuo i izišao iz
dvorane.
Nastade mrtva tišina. Ed Chenkin bio je prvi koji je došao k sebi. "Putuj, igumane!" uzviknu usiljeno za Mansonom.
Onda ih Owen sve zaprepasti izlivom gnjeva kakvim nije nikad dao maha u odborskoj dvorani.
"Jezik za zube, Ede Chenkine!" viknu i tresnu ravnalom žestoko o sto. "Izgubili smo najboljeg èovjeka, takvog nismo nikad
imali niti æemo ikad više imati."
16.
Andrew se probudi usred te noæi i zavapi:
"Jesam li ja lud, Kris? Odbacujem ovako glupo dobro mjesto koje nam je pružalo dovoljno sredstava za život. Pa najzad, u
posljednje vrijeme dobio sam i nekoliko privatnih pacijenata, a i Llewellyn je postao sasvim uljudan. Jesam li ti rekao: on
mi je napola obeæao odobrenje da vršim praksu i u bolnici. Pa i oni u Odboru... nisu ni oni onako zli kad se izuzmu Chenkin
i njegova bagra. Ja vjerujem, s vremenom, nakon Llewellyna, kad bi se on povukao, bili bi me možda izabrali za šefa
ljekarske službe."
Ona ga je mirno i razložno stišavala, ležeæi pored njega u tmini.
"Ne želiš, valjda, dragi moj, da cio život provedemo u ovom velškom rudarskom gradiæu? Mi smo ovde bili sretni, ali
vrijeme je da selimo."
"Ali slušaj, Kris", reèe joj on zabrinuto, "mi još
nemamo dovoljno novca da bismo mogli da kupimo sve što je potrebno za praksu. Trebalo je da još malo prištedimo prije
nego što dignemo sidra."
Ona mu odgovori sanjivo: "Kakve tu veze ima novac? Osim toga, mi æemo ionako potrošiti i ovo što imamo ili bar velik
dio toga na jedno istinsko ljetovanje. Znaš li ti da si se za te malne èetiri godine što smo ovdje jedva kuda makao od ovih
pustih rudnika?"
Njen polet ponese i njega. Slijedeæeg jutra svijet mu je izgledao veseo i bezbrižan. Za doruèkom, koji mu je prijao na nov
naèin, on izjavi:
"Dobra si ti ženica, Kris. Umjesto da mi s visine propovijedaš kako sada oèekuješ od mene velika djela i kako je krajnje
vrijeme da zauzmem svoj položaj u svijetu, ti se zadovoljavaš "
Ali ona ga nije slušala. Negodovala je bez veze: "Molim te, dragi, da ne gužvaš tako novine. Ja sam mislila da to èine samo
žene. Pa kako æu ja onda da proèitam svoju rubriku o vrtlarstvu?"
"Nemoj je ni èitati", reèe joj, uputivši se vratima, pa je poljubi i doda: "Misli na mene."
Obuzeo ga je bio pustolovan duh, pa se osjeæao spreman da kuša život. Ali uroðena opreznost njegove naravi nije mu
davala da ne baci pogled i na aktivu svoje bilance. Pored svojih titula M. R. C. P. i M. D. imao je i u banci preko tri stotine
funti gotovine. Sa svim tim dobrima za sobom, jamaèno neæe gladovati.
Sreæa je bila što je njihova odluka bila èvrsta. Bio je, naime, nastao potpun preokret u raspoloženju èitavog grada: sada, kad
je on odluèio da ode po svojoj vlastitoj volji, svi su željeli da ostane.
To raspoloženje dostiže vrhunac nedjelju dana poslije sjednice Odbora, kad je Owen, bez uspjeha, došao u "Dolinicu" na
èelu izaslanstva i zamolio
Andrewa da ponovo uzme u razmatranje svoju odluku. Otada, omraza protiv Eda Chenkina dobi oblike siiovitosti: za njim
se po ulici podizala prava hajka. Dva puta su ga iz rudnika otpratili do kuæe uz zviždanje malih zviždaljki, što je bilo
sramno žigosanje koje je obièno bilo namijenjeno samo radnièkim izdajicama.
U toj mjesnoj ustalasalosti bilo je èudno što se u tom gradiæu nije znalo da je njegova teza bila primljena s priznanjem u
vanjskom svijetu. Njom je stekao titulu M. D. Oria je bila objavljena u Èasopisu za industrijsku higijenu u Engleskoj, a u
Sjedinjenim Državama izdalo ju je kao brošuru Udruženje za amerièku higijenu. Osim toga, ona mu je donijela i tri pisma.
Prvo je bilo od neke trgovaèke kuæe u ulici Brick, u istoènoj èetvrti Londona, koja ga je obavještavala da mu šalje uzorke
svojeg pluænog sirupa, koji je naroèito specijalan i pouzdan lijek protiv pluænih oboljenja, o èemu imaju stotine
svjedoèanstava, pa i neka potpisana po vrlo istaknutim Ijekarima koji preporuèuju svojim bolesnicima rudarifna taj odlièni
lijek koji lijeèi i reumatizam.
Drugo je bilo od profesora Challisa, kojim mu je ovaj oduševljeno èestitao na uspjehu, i, na kraju, pozivao ga da ga ako
može, posjeti jednog dana u toku te nedjelje u njegov Institut u Cardiffu. U post scriptutn Challis je bio nadodao: "Nastojte
da dodete u èetvrtak." Ali Andrew, u hitnji tih nekoliko posljednjih dana, nije mogao da mu ode, i šta više, zaturivši negdje
pismo, bio je zaboravio za neko vrijeme i da mu odgovori.
Na treæe odgovori odmah, jer ga je istinski oduševilo. To je bilo jedno neobièno ohrabrujuæe saopæenje koje je iz Oregona
prešlo Atlantski ocean.
Andrew proèita nekoliko puta otkucane listiæe pa ih onda uzbuðeno ponese Kristini.
"Ovo je zaista prijatno, Kris. To je pismo iz Amerike, od nekog Stillmana, Roberta Stillmana iz Oregona. Ti vjerojatno
nikad nisi ni èula za njega, ali ja jesam. On je sasvim taèno ocijenio moj rad o udisanju antracitske prašine. Taènije, mnogo
taènije nego Challis uh, do ðavola, trebalo je da mu odgovorim na pismo! Taj je èovjek potpuno shvatio moje poglede i,
štaviše, u jednoj ili dvije stvari on me uljudno ispravlja. Izgleda da je serecit onaj aktivan i štetan sastojak u siliciju. Ja
nisam dovoljno upuæen u kemiju da sam mogao da to utvrdim. Ali to je sjajno pismo, puno hvale pa još od Stillmana!"
"Zaista?" reèe ona pogledavši ga upitno. "Da li je on neki ljekar tamo?"
"Nije, u tome je baš i najveæe èudo. On je u stvari fizièar. Ali upravlja jednom klinikom za pluæne poremeæaje u Portlandu,
u državici Oregon pogledaj, eto na pismu je otisnuta adresa. Neki ga još ne priznaju ali on je velik èovjek, na svoj naèin,
dakako, kao i Spahlinger. Prièat æu ti o njemu kad jednom budemo imali vremena."
Koliko je on cijenio Stillmanovo pismo, vidjelo se po tome što je sjeo i smjesta mu odgovorio.
Sad su bili zauzeti pripremama za put, smještanjem namještaja u neki magazin u Cardiffu što im se uèinilo najpogodnijim
rješenjem i neveselim opraštanjima. Njihov odlazak iz Drineffvja bio je naglo, junaèko otkidanje. Ali ovdje je bilo mnogo
ganutljiva oklijevanja. Bili su na veèeri kod Vaughanovih, kod Bolandovih, pa èak kod Llewellynovih. Andrew je dobio
"oproštajnu dispepsiju" koja je svjedoèila o tim gozbama na rastanku.
Kad je došao odreðeni dan, Jenny im je u suza
ma rekla na njihovo veliko zaprepašæenje da im se na stanici sprema "velik ispraæaj".
U posljednjem èasu, osim ove uzbudljive vijesti, dojuri i Vaughan.
"Oprostite što vas opet uznemiravam, ali èujte, Mansone, kako ste to opèinili Challisa? Upravo sam dobio pismo od staroga
dobrièine: izgleda da ga je vaš rad sasvim zaludio, a posredno bar ja sam tako razumio i Savjet za metalurgijske radove. U
svakom sluèaju, on od mene traži da doðem u dodir s vama. Želi naime, da se bezuslovno sastanete s njim u Londonu i kaže
da tome podaje osobitu važnost."
Andrew odgovori pomalo smušeno.
"Pa mi odlazimo na ljetovanje, èovjeèe, na prvo pravo ljetovanje nakon toliko godina. Kako mogu sada da se sastanem s
njim?"
Andrew pogleda Kristin sa zebnjom. Oni su namjeravali da svoje skrovište održe u tajnosti, da bi bili slobodni od svih briga,
prepiske, tuðeg uplitanja u njihove stvari. Vaughana je ipak bio obavijestio.
Onda pohitaše na željeznièku stanicu, gdje ih okruži gomila sakupljenog svijeta iz èetvrti: bilo je tu stezanja ruku, tapšanja
po ramenima, zagrljaja, dok najzad nisu bili ubaèeni u odjeljenje vlaka koji je veæ bio u pokretu. Dok je lokomotiva
huktala, njihovi prijatelji, okupljeni na peronu, zapjevaše gromko pjesmu Ljudi iz Harlema.
"Oh, moj bože!" uzviknu Andrew trljajuæi prste. "Još je samo to trebalo!" Ali njegove su oèi blistale, èas zatim dodade:
"Prosto sam ushiæen, Kris. Zar nisu ljudi dobri! A pomisli, samo pred mjesec dana polovina je grada tražila moju glavu!
Nema šta, život je zaista glupavo smiješan." Pogleda je veselo na sjedalu pored sebe. "Ovo je, gospodo Manson, iako ste sad
veæ starija gospoða, naš drugi medeni mjesec!"
Te veèeri stigoše u Southampton i ukrcaše se na
parobrod, koji je bio spreman za put preko La Manša. Slijedeæeg jutra vidješe izlazak sunca iza Saint Maloa, a sat kasnije
primi ih Bretanja.
Žito je bilo zrelo, trešnje su se savijale pod težinom ploda, koze su skakutale po cvjetnim poljima. Kristinina je zamisao bila
da dodu ovamo, da izbliza osjete istinsku Francusku, a ne njene muzeje, galerije slika i dvorce, nehistorijske ruševine i
spomenike, ništa od svega toga što turistièka literatura natura kao neophodno.
Stigoše u Val Andre. Njihova mala gostionica bila je na domaku šuštanja mora, na domaku mirisnih livada. Pod u spavaæoj
sobi bio je od prostih, izribanih dasaka, a jutarnja kava stizala je u debelim plavim šalicama koje su se pušile. Ljenèarili su
po vas dan.
"Oh, Gospode", ponavljao je Andrew neprestano, "zar ovo nije prekrasno, mila moja! Ja nikad, nikad više ne želim da vidim
zapaljenje pluænog režnja". Pili su jabukovaèu, jeli jastoge, rakušce, poslastice i bijele trešnje. Uveèe bi Andrew s
vlasnikom igrao biljara na starinskom stolu, pa bi ponekad izgubio partiju samo za pedeset prema stotini.
Bilo je divno, èudesno, sjajno sve su to bili Andrewovi epiteti sve osim cigareta, dodao bi. Tako im proteèe mjesec pun
milja i sreæe. Onda je Andrew, sve èešæe i uznemirenije, uzimao da prevræe jedno još neotvoreno pismo, umrljano sokom
trešanja i èokoladom, koje mu je stiglo još pred dvije nedjelje i ostalo ležati u džepu neproèitano.
"Hajde", bodrila ga je Kristin jednog jutra, "mi smo održali rijeè! Otvori ga."
On razdere pažljivo omot i proèita pismo ležeæi poleðuške, pa se onda polako uspravi, proèita ga još jednom i bez rijeèi ga
doda Kristini.
Pismo je bilo od profesora Challisa. U njemu ga
je izvještavao da je povodom njegovih istraživanja o djelovanju udisanja antracitske prašine, S. U. M. R. Savjet za
ugljarske i metalurgijske radove odluèio da uzme u ispitivanje èitavo to pitanje u svrhu podnošenja izvještaja jednom
odboru Parlamenta. U tu svrhu Savjet æe postaviti jednog stalnog ljekarainpektora, pa je cijeneæi njegov rad na tom polju,
jednoglasno i bez kolebanja, nudio to mjesto Mansonu.
Kad je proèitala pismo, ona ga pogleda radosno:
"Zar ti nisam rekla da æe se naæi neki sretan obrat?" I pri tom se nasmiješi: "Zar to nije sjajno!"
On je gadao kamenèiæima, brzo i nervozno, oklop jednog morskog raka na obali.
"To je sigurno neki klinièki posao", razmišljao je glasno. "Što bi drugo moglo biti. Oni znaju da sam ja klinièar."
Ona ga je posmatrala, i sve se više smijala.
"Naravno, dragi, ti se sjeæaš naše pogodbe: najmanje šest nedjelja mirnog ljenèarenja ovdje. Ti neæeš dopustiti da naše
divno ljetovanje bude sad time uznemireno."
"Ne, ne, dabome", odgovori i zatim pogleda na svoj sat. "Ostat æemo do kraja na Ijetovanju, ali u svakom sluèaju" skoèi i
veselo je podiže na noge "neæe nam ništa škoditi ako sad trknemo do telegrafa. Da mi je samo znati imaju li ovdje red
vožnje."