sNoam Chomsky INTERVENCIJE

Biblioteka EPICENTAR
Izdavaè: Profil International, Kaptol 25, Zagreb
Za izdavaèa: Daniel Žderiæ
Glavni urednik: Drago Clamuzina
Urednik: Stjepan Raviæ
Prijevod: Mijo Paviæ
Lektura: Dubravko Grbešiæ
Korektura: Vesna Radakoviè-Vinchierutti
Grafièko oblikovanje: Mario Rogiæ
Oblikovanje ovitka: Studio 2M
Tisak: Profil International d. o. o., sijeèanj 2008.
© Noam Chomskv 2007.
Prvo izdanje City Lights Books/Open Media © Za hrvatsko izdanje: Profil International, sijeèanj 2008.
ISBN 978-953-12-0689-1
CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 656191.
Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili prehsnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i
vlasnika autorskih prava.
Noam Chomsky
INTERVENCIJE. !
s engleskoga preveo Mijo Paviæ
PROFIL
Urednikova napomena [Greg Ruggiero] Predgovor [Peter Hart]
11. rujna: lekcija koju nismo nauèili
Sjedinjene Amerièke Države protiv Iraka: skromni prijedlog Protiv rata u Iraku Rat se zahuktao Irak kao pokus
„Road map" koji nikamo ne vodi 11. rujna i „doba terora"
Sjedinjene Amerièke Države i Ujedinjeni narodi Dileme u vezi s dominacijom Sadam Husein pred sudom Sadam Husein i
državni zloèini Zid kao oružje
Sjedinjene Amerièke Države: teroristièko utoèište Opasna vremena: Amerièko-iraèki rat i nakon njega Irak: korijeni otpora
Naèela za povlaèenje snaga iz Izraela-Palestine Tko i kako treba upravljati svijetom? John Negroponte: od Srednje Amerike
do Iraka Izgradnja demokracije mora zapoèeti u vlastitoj zemlji Iskapèanje amerièke demokracije (L1 H O ft
,Mi" smo dobri
KNJIŽNICA
-i r- l I kl A
Sad ržaj .
Imperijalno predsjednikovanje i njegove posljedice 132
Iraèki debakl i meðunarodni poredak 137
„Promicanje demokracije" na Bliskom istoku 141
Ljudska prava su univerzalna 146
Dr. Strangelove i „doba terora" 152
Socijalno osiguranje nije u krizi 157
Tajni prioriteti u Iraèkom ratu 162
Naslijeðe Hirošime i današnji teror 166
11. rujna i doktrina o dobrim namjerama 171
Bushova administracija u vrijeme uragana „Katrina" 177
„Svrhoviti nacrt" i njegove posljedice 181
Južna Amerika na prijelomnici 186
Skriveno znaèenje iraèkih izbora 192
Pobjeda Hamasa i „promicanje demokracije" 197
Azija, Srednja i Južna Amerika i vladajuæa supersila 202
Teorija „pravednog rata" i stvarni svijet 208
Deaktiviranje iranske nuklearne prijetnje 214
Libanon viðen kroz ciljnik bombardera 221
Latinska Amerika proglašava svoju neovisnost • 228
Srednja i Južna Amerika moraju odabrati od dvoga 233
Što je na kocki u Iraku? 238
Hladni rat izmeðu VVashingtona i Teherana 244
Nenadmašna velikodušnost moæi 251
Bilješka o autoru 258
Urednikova napomena
[greg ruggiero] ¦
U posljednjih sedamnaest godina Noam Chomskv objavio je više knjiga kod nakladnika Open Media Series, ukljuèujuæi i
nedostižnu meðunarodnu uspješnicu, 11. rujna, te knjigu koja je oznaèila poèetak ove serije - proturatni govor održan u
studenome 1990. na Harvardskome sveuèilištu. Tada je malo tko znao - ne iskljuèujem pri tome ni sebe - da je Chomskv, u
mjesecima što su uslijedili nakon što je njegova knjiga 11. rujna dospjela na proširenu listu uspješnica New York limesa,
otpoèeo pisati koncizne eseje od po prilici 1000 rijeèi, koje je list The Nezv York Times Syndicate objavljivao u rubrici
Pisma èitatelja.
Velik broj Chomskvjevih tekstova preuzimali su listovi širom svijeta, što se ne može reæi za tisak u SAD-u, gdje su ih
„listovi na dobru glasu" odbijali objaviti. Nijedan od eseja objavljenih u Syndi-cateu nije izišao u Nezv York Timesu, Los
Angeles Timesu, Washington Postu ili Boston Globeu, no zato ih je objavila nekolicina regionalnih listova poput Register
Cuarda, Dayton Daily Nezvsa te mjeseènik Knoxville Voice, koji izlazi u Tennesseeju.
To što naši središnji mediji nisu, kako se èini, spremni tolerirati dovoljno širok raspon politièkih stavova koji bi, meðu
ostalim,
obuhvaæali i Chomskvjeve politièke stavove, ali jesu voljni plasirati ih izvan intelektualnih i geografskih granica naše
zemlje, ironièno je i krajnje indikativno. Tarik Ali kaže da bi Chomskv, „da kojim sluèajem živi u Italiji, Njemaèkoj,
Francuskoj ili Velikoj Britaniji, imao redovitu kolumnu u nekom od glavnih listova tih zemalja". Chomskvjeve kolumne
objavljene su u središnjim britanskim listovima, ukljuèujuæi International Herald Tribune, Guardian i Independent. Njegove
tekstove èesto objavljuje La Jornada, jedan od visokotiražnih listova u Meksiku; u Chomskvjevoj domovini to se još nije
dogodilo.
Stoga smo poèašæeni što èitatelje u Sjedinjenim Amerièkim Državama možemo upoznati s knjigom Intervencije,
cjelokupnom zbirkom komentara što ih je Chomskv dosad napisao za New York Times Syndicate, uz iznimku jednoga ili
dvaju tekstova, objavljenih u njegovim najnovijim knjigama. U knjizi što ju držite u rukama objavljujemo i tekst pod
naslovom „Zid kao oružje", pisan specijalno za Nezv York Times, a ne za Syndicate, koji je dio iste kompanije. Chomskv je
iskoristio priliku koja mu se ukazala objavljivanjem ove knjige i opremio tekstove bilješkama, uvrstivši u nju, u nekim
sluèajevima, i pojedine odlomke iz izvornih rukopisa koji zbog nedostatka prostora prije nisu bili objavljeni. Mjestimice je
dodao i novu gradu, koja æe èitatelju pomoæi u boljem razumijevanju njegovih izvornih tekstova. Knjizi Intrevencije to je
samo koristilo.
Na ovom je mjestu važno primijetiti da je Chomskv, u vrijeme kad je pisao eseje objavljene u ovoj knjizi - izmeðu 2002. i
2007. - napisao nekoliko svojih najznaèajnijih knjiga: Hegemonija ili opstanak {Hegemony or Survival, koja je tjednima
zauzimala visoko mjesto na Nezv York Timesovoj listi uspješnica, nakon što ju je Hugo Chavez pohvalio u govoru u
Ujedinjenim nacijama, održanom
2006.), Failed States te Perilous Pmver (zajedno s Gilbertom Acharom i Stephenom Shalomom); u svima njima podrobnije
se raspravlja o mnogim idejama sadržanima u knjizi Intervencije.
U pisanju komentara Chomskv se koristi time da je amerièko društvo još uvijek jedno od najslobodnijih u svijetu: u našem
je društvu još uvijek moguæe kritizirati Bijelu kuæu, Pentagon i korporacije uz èiju se pomoæ oni bogate. Chomskv vjeruje
da sloboda kritiziranja moæi nije samo povoljna prilika, nego da je ona èovjekova odgovornost; služeæi se formom
novinskoga komentara, on èini upravo to. Ovim jezgrovitim, strasno pisanim esejima, koji su usto potkrijepljeni uvjerljivim
argumentima, cilj je bio doprijeti do èitatelja dnevnih novina pisanih svakomu razumljivim jezikom, èime je Chomskv
pokazao da je jednako sposoban uvjerljivo razotkriti srž suvremenih politièkih proturjeèja, obmana i strahota, skrivenih
našim oèima, uz pomoæ nekoliko stotina rijeèi, kao i knjigama koje obuhvaæaju nekoliko stotina stranica.
Unatoè u nebo vapijuæim nepravdama kojima u našoj zemlji svakodnevno svjedoèimo, kao i èinjenici da je naša zemlja u
ratu, koju mnogi meðu nama doživljavaju kao noænu moru, Chomskv nas podsjeæa da je obièan èovjek i danas sposoban
potaknuti promjene. „Jedna od neospornih lekcija kojima nas je povijest, ukljuèujuæi i nedavnu prošlost, nauèila", piše on,
„jest da se prava ne daruju; za njih se treba izboriti." Cilj što smo ga imali pred oèima zapoèinjuæi Open Media Series, kao i
objavljujuæi ovu Chomskvjevu knjigu, bio je potaknuti èitatelje da iskoriste svoje pravo i pridonesu oblikovanju jednoga
novog svijeta, u kojemu æe biti više pravde, više ljudskih prava i više demokracije, te da ustraju u svojim zahtjevima da
mediji napokon poènu podupirati te vrijednosti.
predgovor
¦ [peterhart]
Masovne medije moguæe je prouèavati na više naèina - usporeðujuæi ono o èemu izvještavaju s onim što su propustili
objaviti ili što su skrili na zadnjim stranicama, ili analizirajuæi izvore i eksperte koji imaju glavnu ulogu u raspravama o
važnim dogaðajima. Takve usporedbe i analize omoguæuju nam da odredimo udaljenost izmeðu retorike medijskih mogula
i struènjaka za megazvijezde i onoga što èitamo u novinama ili gledamo na TV-ekranu. Jaz izmeðu vrijednosti koje medijski
moænici navodno njeguju - robusni, skeptièni i neprijateljski tisak - i proizvoda što ga prodaju najèešæe je golem, no èini se
da je elitnim krugovima važnije slagati se na rijeèima sa slavnim naèelima Prvog amandmana amerièkog ustava, nego
oživotvoriti ih u praksi.
Ništa drukèije nije ni kad je rijeè o stranicama rezerviranima za komentare, i tomu se nipošto ne treba èuditi. Sveèana
obeæanja o tome kako æe se èitateljima pružiti moguænost sudjelovanja u ne-manipuliranoj i neusmjeravanoj raspravi
ponavljaju se u beskraj - tako jedan list obeæava „širok raspon stajališta i perspektiva", drugi „raznolikost u pogledima kako
bi se èitatelje potaknulo na razmišljanje." U jednoj raspravi na nekom fakultetu te su stranice
nazvane mjestom gdje se „javna rasprava, uz posredovanje urednika koji ne intervenira u tekstove, odvija bez ikakvih
stega". U Neio York Timesu je stajalo da list teži takvu oblikovanju stranice koje æe poput ogledala „odražavati najvažnije
suvremene društvene, kulturalne i politièke rasprave".
Veæina stranica rezerviranih za komentare daleko je od toga da udovolji tim uzvišenim idealima, premda se poruka kojom
je Times pokušao objasniti svoju misiju sasvim približila opisu stvarnoga stanja. U elitnim listovima - onima s najveæom
nakladom, koji najviše utjeèu na one koji posjeduju moæ (u prvom redu u Los Angeles Timesu, Washington Postu i New
York Timesu), stranica rezervirana za komentare služi samo kao još jedno mjesto na kojemu su granice prihvatljive
rasprave unaprijed i jasno ocrtane. Tekstovi koji se redovito objavljuju oèito su unutar tih granica, dok su ideje koje se nikad
ili sasvim rijetko pojavljuju oèito izvan njih. Tako Times može bez ikakva pretjerivanja reæi da njegova stranica, kao i
mnoge druge nalik njoj, „odražava" stanovit tip javne rasprave
- naime onaj koji su politièke elite i krupni kapital spremni tolerirati. Rasprava koja se odvija u službenom VVashingtonu ne
mora biti nimalo nalik javnoj raspravi o nekom važnom pitanju, ali ona je ta koja je navodno važna, i stoga se upravo ona
pojavljuje u novinama. Ništa drukèije nije ni kad je rijeè o televizijskim „mudracima"
- šaèici novinara i komentatora koji svoj svagdanji kruh zaraðuju objavljujuæi jezgrovite i temeljite uvode o gotovo svakoj
temi i koji, nimalo sluèajno, u prvi plan stavljaju poglede vrlo ogranièenog broja autora, oslanjajuæi se najèešæe, kad su
posrijedi mišljenja i analize, na uvijek iste ljude.
Stranice rezervirane za komentare i naruèeni stupci odreðenog broja autora, koji se potom objavljuju u raznim listovima što
èine interesnu skupinu, nisu posebna novost u masovnim medijima, premda je njihova pretpovijest ponešto nejasna. Nezv
York Times pripisuje sebi u zaslugu da se u sadašnjoj formi prvi put pojavio 1970.: list je te godine na stranici nasuprot
uvodnu èlanku poèeo objavljivati tekstove koje su uglavnom pisali autori koji nisu bili zaposleni u listu. Kao što obièno
biva u svijetu elitnoga novinarstva, primjer Timesa slijedili su i drugi vodeæi listovi, nakon èega se ta praksa proširila na
mnoštvo listova diljem zemlje.
Premda je Times imao stanovita udjela u popularizaciji nove rubrike, njegova tvrdnja da je, kako on o sebi skromno kaže,
„donio na svijet novo dijete pod nazivom Op-Ed stranica" nije posve toèna. (Times je to izjavio 1990. u tekstu pod
skromnim naslovom „Sva stajališta prikladna su za objavljivanje".) Prouèavatelji medija David Croteau i Bili Hovnes
istaknuli su u èasopisu Udruge za nepristranost i toènost u izvještavanju (Fairnes & Accuracv in Re-porting - FAIR) Extra!
(u lipnju 1992.) da su se naruèene politièke i ekonomske kolumne, koje se nakon toga objavljuju u raznim listovima što èine
interesnu skupinu, poèele pojavljivati još dvadesetih godina prošloga stoljeæa; prema jednom drugom istraživanju, niz
amerièkih listova tvrdi da su stranicu rezerviranu za komentare i mišljenja èitatelja imali prije Timesa.
Mnogo važnije od pitanja tko je „porodio" Op-Ed stranicu jest pitanje što su listovi uèinili s njom. Iako prièa o nesputanoj i
širokoj raspravi zvuèi simpatièno, takvih rasprava u Timesu nije bilo. Tako je, primjerice, bivši Timesov kolumnist Anthonv
Lewis jednom prilikom izjavio da je ta stranica nesumnjivo èedo Timesove prijateljske
politike prema establishmentu, te da je ideja o tome da bi on donosio ljevièarska ili napredna stajališta koja bi bila protuteža
sklonostima VVilliama Safirea apsurdna. Ben Bagdikian je, istražujuæi stranice rezervirane za mišljenja èitatelja iz sredine
1960-ih, ustvrdio da je tvrdnje urednika kako su oni težili tomu da u njihovim rubrikama budu zastupljeni kolumnisti s
najrazlièitijim ideološkim polazištima teško uskladiti s èinjenicom da su „prevagu u njima imali konzervativni kolumnisti".
Croteau i Hovnes su, istražujuæi ovo podruèje skoro trideset godina poslije, došli do slièna zakljuèka o dominaciji desno
orijentiranih politièkih kolumnista. Meðu sedmoricom najtiražnijih kolumnista èetvorica su bili istaknuti konzervativci
(George VVill, James Kilpatrick, VVilliam Safire i VVilliam F. Bucklev). Dvojica od njih bili su centristièki politièki
reporter David Broder i kolumnist Mike Royko, dok je jedini liberal meðu njima bila Ellen Goodman. Croteau i Hovnes
zakljuèuju da „najèitaniji kolumnisti i dalje šalju poruke koje su u suglasju s desnicom, te da suvisle prezentacije 'drukèijih
shvaæanja' i dalje nema".
Rezultati jednog drugog istraživanja FAIR-a, provedenog deset godina poslije, pokazuju da je slika ostala manje-više ista -
ideologijski spektar nije se gotovo nimalo promijenio, ali su zato neka imena promijenila mjesto. Na vrhu liste bili su
arhikonzervativci James Dobson i Cal Thomas (izraèunato prema broju listova u kojima su objavljivane njihove kolumne),
dok su konzervativci Robert Novak i George VVill tek neznatno zaostajali za njima.
Razumije se, ovo pravilo poznaje i neke iznimke. Tako su, primjerice, kolumne populistièke naprednjakinje Mollv Ivins bile
objavljivane u više od 300 listova sve do njezine smrti poèetkom 2007.
U najširem smislu, meðutim, stranice rezervirane za mišljenja èitatelja samo su još jedan u nizu kutaka svijeta korporativnih
medija u kojima dominiraju desno orijentirani glasovi, pri èemu su u raspravama, unatoè povremenim iznimkama, opæenito
zastupljeni krajnje desni i centristièki stavovi.
Ocjenu što sam je upravo iznio teško je ozbiljno dovesti u pitanje, ma što o tobožnjim ljevièarskim tendencijama u
korporativnom tisku govorili najkonzervativniji „mudraci" i domaæini emisije Vijesti na kabelskim televizijama. Jednom je
Adam Meverson, urednik biltena konzervativnog trusta mozgova u Heritage Foundation, izjavio (studeni 1988.):
Stranicama rezerviranima za komentare i mišljenja èitatelja danas dominiraju konzervativci. Imamo nepregledno mnoštvo
konzervativnih nazora, ali to stvara problem onima koji se nakon završetka studija kane baviti novinarstvom... Kad bi Bili
Bucklev danas završio Yale, na njega gotovo nitko ne bi obraæao pozornost. Njegovo pisanje ne bi bilo tako neuobièajeno...
buduæi da tako razmišljaju stotine ljudi, i njihove se kolumne veæ sada objavljuju u mnogim drugim listovima.
Mladi konzervativci koji se žele doèepati najcjenjenijih stranica namijenjenih komentarima ne trebaju gubiti svaku nadu.
Predsjednik The New York Times Syndicatea 1995. je primijetio da, iako je „ostalo samo nekoliko otvorenih tržišta i još
manje listova", još uvijek ima mjesta za neke stvari - naroèito za „kolumne koje pišu pripadnici manjina ili žene, a koje
zastupaju konzervativne stavove".
Kako god bilo, Meversonova tužaljka temelji se na uvidu u web stranice glavnih listova koji prenose veæ objavljene
kolumne i komentare. Èak i kad bi urednik stranice rezervirane za komentare doista želio predstaviti ljevièarski komentar
svojim èitateljima, on bi to mogao vrlo teško uèiniti oslanjajuæi se na glavne listove koji prenose veæ objavljene komentare
i kolumne. Jedan od najveæih medu njima, Creators, nudi barem dva tuceta dobro poznatih kon-zervativaca; autentiène
ljevièarske ili napredne autore moguæe je izbrojiti na prste jedne ruke.
To, meðutim, nije sve. Najtiražniji listovi u posljednjih su dva-naestak godina izbacili onih nekoliko preostalih ljevièarskih
autora koji su se probili u elitne medije. List USA Today u srpnju 1995. otpustio je svog jedinog naprednog kolumnista,
Barbaru Revnolds. Dvije godine poslije Washington Post riješio se jedinog glasa koji se u tom listu zalagao za mir i pravdu,
Colmana McCarthvja, koji je u njemu poèeo suraðivati još kasnih 1960-ih. Razlog? „Tako je odluèilo tržište", prema
rijeèima upravnog urednika Washington Posta Roberta Kaisera. List æe i dalje pronalaziti „tržište" za zaklete ekstremne
desnièare tipa Charlesa Krauthammera i Georgea VVilla èiji nazori, kako se èini, ne iziskuju provjeru na tržištu, bez obzira
na to što su u golemu raskoraku s raspoloženjem javnosti.
Los Angeles Times se 2005. odrekao usluga ljevièarskoga kolumnista Roberta Scheera, èovjeka koji je gotovo trideset
godina bio kuæni inventar toga lista. Kao Timesov kolumnist koji je posljednjih nekoliko godina pisao gotovo iskljuèivo o
ratu u Iraku, Scheer je stršio meðu priznatim medijskim „mudracima" po tome što je bio krajnje skeptièan prema tvrdnjama
Bijele kuæe glede Iraka. Još prije nego što se medijskim mogulima odjednom uèinilo prikladnim tvr-
diti da su „svi" bili u krivu u pogledu iraèkog oružja za masovno uništenje, Scheer je (6. kolovoza 2002.) napisao da se „svi
eksperti slažu u tvrdnji", s kojom su poslije upoznali Senat, da su iraèki kemijski i biološki arsenali „gotovo potpuno
uništeni tijekom inspekcija koje traju veæ osam godina". Nekoliko mjeseci poslije Scheer æe izlike Bijele kuæe kojima se
ona nastojala opravdati za rat u Iraku nazvati „velikom laži". Scheer je još potkraj 2003. tražio da amerièka administracija
povuèe vojsku iz Iraka, zastupajuæi stajalište kakvo je u elitnom novinarstvu bilo gotovo nemoguæe èuti èak i tri godine
poslije. Scheerovo izbacivanje iz Los Angeles Timesa moguæe je objasniti mnoštvom faktora: desnièarskom kampanjom
koju su protiv njega organizirali ljudi poput Billa O'Reillvja iz Foxa, ili time što je list prešao u ruke kompanije Tribune.
Sam Scheer izjavio je da mu je novi izdavaè Timesa jednom prilikom rekao da „mrzi svaku rijeè koju sam napisao".
Nakon što se odrekao usluga svog najpoznatijeg naprednog autora, Times je svoju momèad pojaèao ljudima s desne strane
politièkog spektra: neokonzervativcem Maxom Bootom, povjesnièarom Niallom Fergusonom i Jonahom Goldbergom iz
National Revieioa. Meðu najznaèajnije Goldbergove doprinose javnoj raspravi možemo ubrojiti njegovo ruganje
Francuzima, koje je zbog njihova protivljenja ratu u Iraku nazvao „majmunima koji samo jedu sir i jedva èekaju da se
predaju neprijatelju", kao i pokušaj da jednog istaknutog kritièara okupacije Iraka iz akademske zajednice namami da se s
njim okladi u 1000 dolara da u Iraku neæe biti graðanskog rata te da æe veæina Amerikanaca i Iraèana poèetkom 2007.
smatrati da je rat opravdan.
Malo je vjerojatno da Goldberga - ili bilo kojeg drugog konzer-vativca na tako visokom položaju u medijima koji prate
privrednu problematiku i zalažu se za interese velikih korporacija - muèi nesanica zbog nesigurnosti njegova radnog mjesta
u navodno ljevièarskim medijima. Jedna od blagodati što ih donosi položaj desnièarskog „mudraca" sastoji se u tome što se
oni ne moraju brinuti o štetnim posljedicama svoje zablude (ili, katkad, èitavog niza zabluda). Tako je, primjerice, George
VVill, èije su kolumne objavljivane u više listova, u nastojanju da ospori stavove Ala Gorea o globalnom zatopljenju, 1992.
krivotvorio rezultate ispitivanja javnog mnijenja agencije Gallup, ustvrdivši da veæina znanstvenika ne vjeruje da takvo što
uopæe postoji. Nedugo nakon toga Gallup je u svojoj izjavi ispravio VVillovu neèuvenu grešku, istaknuvši da su oni u
svojim istraživanjima došli do sasvim suprotnog zakljuèka u odnosu na ono što je napisao VVill, ali veæina èitatelja nikad
nije vidjela njihovu izjavu, a ni on sam nikad nije ispravio svoj iskrivljeni prikaz.
Èinjeniène greške su jedno, no izjave i recepti glavnih „mudraca" èesto stvaraju sasvim drukèije probleme. Nezv York
Timesov vanjskopolitièki komentator Tom Friedman je, u pauzama kad nije udarao u ratnièke bubnjeve i poticao Sjedinjene
Države na nasilje prema narodima u nemoænim državama, napravio karijeru pišuæi naivne i plitke fraze o globalizaciji i
pobjedonosnom poduzetnièkom žaru korporativnih CEO-a. Unatoè tomu Friedman nezasluženo uživa glas jednoga od
najumnijih novinara (što doista zaèuðuje s obzirom na njegovo djelo, ali s obzirom na njegove kolege kolumniste i
„mudrace" to možda i nije tako šokantno). Friedman je 2006. u razgovoru s NBC-jevim domaæinom Timom Russertom
priznao da mu je prilièno loše poznat jedan od predmeta kojemu inaèe posveæuje mnogo vremena. Prisjeæajuæi se pitanja o
kojemu je nekoæ èesto pisao, bi li se ikad protivio bilo kakvu sporazumu o „slobodnoj trgovini", Friedman je potanko
isprièao svoj odgovor: „Ne, sasvim sigurno ne bih... Napisao sam kolumnu u kojoj sam podržao CAFTA-u, inicijativu o
uspostavljanju zone slobodne trgovine u Karipskim zemljama. Nisam imao pojma što piše u tom sporazumu. Znao sam
samo dvije rijeèi: slobodna trgovina." Na ovom mjestu valja primijetiti da Friedmanu nije pošlo za rukom èak ni to da svoj
omiljeni trgovaèki sporazum nazove njegovim toènim imenom: Prva dva slova kratice ,,CA" znaèe Centralnu Ameriku, a ne
Karipske zemlje.
Konsenzus elita o pitanjima kao što je trgovina znaèi da je èitanim kolurnnistima poput Friedmana dovoljno samo ponoviti
religijsku doktrinu o neospornim vrijednostima globalizacije pa da izgledaju dobro informirani. Èitatelji novina ionako neæe
naiæi na bogzna što što bi moglo osporiti ovo pravovjerje, buduæi da je unutar suženoga spektra rasprava u medijima koji
prate privrednu problematiku i zalažu se za interese velikih korporacija neslaganje vrlo rijetko.
Taj konsenzus korisno je usporediti s javnim mnijenjem koje veæ dulje vrijeme izražava skepsu u pogledu sklapanja
trgovinskih sporazuma poput Sjevernoamerièkog sporazuma o slobodnoj trgovini (North American Free Trade Agreement -
NAFTA). Protivljenje graðana globalnoj politici koja pogoduje povlaštenima ne smatra se legitimnim. Godine 2000.
masovnim prosvjedima protiv neoliberalnih recepata Svjetske banke i Meðunarodnoga monetar-
nog fonda u VVashingtonu prisustvovali su deseci tisuæa aktivista - izazvavši podsmijeh autora komentara u Nezv York
Timesu.
Za manje od mjesec dana Times je objavio pet komentara s kritièkim osvrtom na prosvjede, ne objavivši ni jedan koji bi ih
podržao, pa èak ni jedan koji bi s poštovanjem govorio o razlozima zbog kojih su prosvjednici izišli na ulice. To se moglo
zakljuèiti veæ po samim naslovima („Spašavanje izgubljenog svijeta", „Kako nauèiti voljeti MMF", te „Pravi lažnjak"), pri
èemu su tekstovi bili znatno histerièniji nego njihovi naslovi. Desnièarski „mudrac" (koji je nedugo poslije poèeo pisati
govore za predsjednika SAD-a, David Frum), ustvrdio je da prosvjednici „mrze brane, aerodrome i ekonomiste." Prema
rijeèima Timesova kolumnista Paula Krugma-na, kritièari Svjetske banke i MMF-a razmeæu se argumentima koji su
„rijetko potkrijepljeni èinjenicama" i mišljenje su „neznatne, relativno privilegirane manjine". Nastojeæi ne zaostati na
domaæem terenu, novinar Timesa Thomas Friedman ljutito je zakljuèio da su demonstranti „ljudi vrijedni prezira", skupina
„ekonomskih varalica" koji su zavrijedili da budu nazvani „koalicijom sastavljenom s ciljem da siromašni narodi ostanu i
dalje siromašni" te da im „treba opaliti pljusku". Glasovi razlièiti od ovih za Times su postojali samo kao predmet prezira
elite.
Povijest je zabilježila još neke primjere u kojima nam pažljiva analiza stranica rezerviranih za komentare omoguæuje
koristan uvid u to kakve su rasprave dopuštene. Prema istraživanjima FAIR-a, Washington Post i Nezv York Times su u
mjesec dana nakon napada 11. rujna objavili èetrdeset èetiri kolumne s pozivima administraciji na vojnu akciju, dok su se
samo dvije zalagale za nevojne alternative. Iako je, prema istraživanjima javnog mnijenja,
ZELINA
dio graðana podupirao neki oblik vojne akcije, znatan dio javnosti smatrao je da je protiv odgovornih za napade 11. rujna
potrebno poduzeti ogranièene napade ili poslužiti se meðunarodnim pravnim sustavom. (To što se vlasti nisu obazirale na
takve stavove pokazuje da ih politièke elite nisu smatrale vrijednima ozbiljnog razmatranja.) Prije više godina Chomskv je u
knjizi Necessan/ Illu-sions pokušao istražiti dokle sežu moguænosti dopuštene rasprave o politici SAD-a prema Nikaragvi.
Ustanovio je da su autori svih osamdeset pet kolumni objavljenih u prva tri mjeseca 1986. u Neiv York Timesu i
Washington Postu imali kritièki stav prema sandinisti-ma. Nasuprot tomu, kudikamo više raspravljalo se o tome treba li ili
ne treba financijski potpomagati kontrase, što je svakako odražavalo politièku debatu u VVashingtonu. No ako ste željeli
dospjeti u medije, morali ste osuditi sandiniste.
Mjerili vi kojim mu drago metrom, nedostatak raznolikosti na stranicama amerièkih listova rezerviranima za komentare
naprosto zaprepašæuje. Nepostojanje rodovske raznovrsnosti, da se poslužimo samo jednim primjerom, postalo je
predmetom javne rasprave tek kad je poznata autorica i kreatorica javnog mnijenja Sušan Estich ukorila Los Angeles Times
zbog smiješno maloga broja komentara iz pera žena. Vidjevši s kakvim se matematièkim teškoæama susreæu svi oni koji
pokušavaju proširiti raspravu, urednik rubrike Michael Kinslev samo je odmahnuo glavom i 20. ožujka 2005. napisao u Los
Angeles Timesu:
Ako pritisak za sudjelovanje veæeg broja žena postigne uspjeh - a siguran sam da hoæe - bit æe manje crnaèkih autora,
manje autora latinskoamerièkog podrijetla itd. Zastoje to tako? Zar ne postoje
konzervativne crnkinje i konzervativni Latinoamerikanci? Naravno da postoje. Zašto ne bi postojala izvanredno pismena
Latino-amerikanka koja je usto invalid, lezbijka i konzervativka i koja je neotkrivena samo zato što nije pohaðala sveuèilište
pa je nema tko „gurati". No možda ipak ne postoje dvije takve osobe. Pri tome nije uopæe rijeè o naporu koji æete morati
uložiti da pronaðete takvu osobu; rijeè je o matematici. Svaka varijabla koju dodajemo jednadžbi podriva naše napore za
maksimaliziranje svih ostalih varijabli.
Nažalost, takvo razmišljanje vrlo je rasprostranjeno. Anna Cjuindlen koja je 1990. pisala za Nezv York Times sjeæa se da
joj je jedan urednik rekao: „Volio bih da vi imate kolumnu, ali veæ imamo EUen Goodman" - urednik po svoj prilici nije
mogao zamisliti da bi na stranici rezerviranoj za komentare mogla sudjelovati još jedna žena autor. Afroamerièki kolumnist
Chicago Tribunea Clarence Page kaže da je njegov syndicate više puta dobio isti odgovor i kad je rijeè o njegovu radu -
urednici bi svaki put odgovorili da crni autori veæ objavljuju u njihovu listu.
Imajuæi u vidu takve povijesne okolnosti, èitatelju æe zacijelo biti od koristi proèitati kolumne sabrane u ovoj knjizi. Za
razliku od uskogrudnih vladinih proroka i mudraca, neizostavnog dijela inventara TV-parlaonica, tekstovi Noama
Chomskog nisu nastali pod utjecajem šaputanja anonimnih dužnosnika, naklapanja koja se èuju na vladinim pojilima ili
æaskanja u domu Donalda Rums-felda prigodom božiènih domjenaka (da, da, dragi èitaoèe, bilo je i toga, i nema nikakve
sumnje da je medijska elita bila dobro zastupljena na njima proteklih nekoliko godina.) Njegove kolumne
oslanjaju se na govor èinjenica koje najèešæe ne konveniraju vlada-juæoj klasi, zbog èega se profesionalni novinari na njih i
ne osvræu
- te na rijeèi i djela najistaknutijih dužnosnika. Rijeè je o onoj vrsti djelovanja zbog koje nemate pristup centrima moæi - o
najveæem grijehu u svijetu elitnog novinarstva, ako veæ ne o receptu da izgubite posao.
Takoðer bi se moglo pokazati korisnim - ili frustrirajuæim
- pokušati zamisliti da ovakve kolumne redovito objavljuje vaš lokalni list. Vjerojatnost da æe se to dogoditi ravna je nuli,
štoviše, takvo što je nezamislivo. Pitanje glasi: zašto? Prije nekoliko godina Noam Chomskv pojavio se u vodeæoj emisiji
televizije PBS pod naslovom MacNeil/Lehrer NeivsHour. Nedugo nakon toga na stranicama FAIR-ova èasopisa Extra!
mogli ste proèitati tekst pod naslovom: „Chomskv se pojavio u emisiji MacNeil/Lehrer; zapadna civilizacija æe preživjeti."
Zapadna civilizacija je doista preživjela. No umjesto da se pitamo hoæe li zapadna civilizacija preživjeti, mi se nadamo da
æe ona procvjetati. Bez širenja ideja dostupnih najširoj javnosti to neæe biti moguæe.
U vrijeme dok u Bijeloj kuæi vlada nezamisliv nered, a popularnost Georgea W. Busha kao predsjednika pada na najniže
grane u povijesti SAD-a, kritike na raèun politike koju vodi Bijela kuæa nešto su uobièajenije u medijima koji prate
privrednu problematiku i zalažu se za interese velikih korporacija. Pa ipak, ova oèita otvorenost može se pokazati posve
iluzornom. Chomskv je, govoreæi 3. travnja 2006. u emisiji Democracv Nozv (Demokracija sada) TV--postaje Pacifica, u
vrijeme kad je amerièki tisak poèeo dobivati na
ugledu zato što je napokon stao izražavati skepticizam u pogledu rata u Iraku, ovako ocijenio pisanje amerièkih medija:
Kritièki stav o ratu u Iraku praktièki ne postoji. Pretpostavljam da æe ova moja tvrdnja iznenaditi novinare. Oni misle da su
njihovi stavovi vrlo kritièni, ali nisu. Želim reæi ovo: kritike na raèun rata u Iraku koje se dopuštaju unutar našega
doktrinarnog sustava, medija itd. nalik su kritikama koje ste mogli èuti u glavnom stožeru njemaèke vojske nakon bitke za
Staljingrad: stvar ne funkcionira; pothvat je preskup; pogriješili smo, tamo je trebalo poslati nekog drugog generala; tako
nekako. Zapravo, te su kritike na razini gimnazijskih novina koje klièu lokalnoj nogometnoj momèadi. Ne pitate se:
"Trebaju li pobijediti?" Pitate se: „Kako nam ide?" Znate ono: „Jesu li treneri pogriješili? Da pokušamo s nekom drugom
taktikom?" To se zove kritika... Znate, nije rijeè o tome kako æe oni pobijediti, rijeè je o tome što oni tamo uopæe rade.
Novinari, pisci i politièki „mudraci" èiji su stavovi prihvatljivi elitama, zbog èega ih one smatraju podobnima za iznošenje
njihovih stavova u najprestižnijim medijma, vrlo dobro znaju kako ostati unutar tih granica. Pišuæi kolumne sabrane u ovoj
zbirci, autor se nije držao tih pravila i zato njegovih kolumna nema na stranicama amerièkih elitnih listova. Poput mnogih
drugih stvari koje je vrijedno upoznati, primorani smo ih èitati negdje drugdje.
11. rujna: lekcija koju nismo nauèili.
Dogaðaji koji su se zbili 11. rujna šokirali su mnoge Amerikance, uvjerivši ih da bi trebali obraæati više pažnje onomu što
amerièka vlada èini u svijetu i kako se tumaèe njeni postupci. Razgovara se o mnogim problemima o kojima se prije šutjelo.
Sve je to za naše dobro. Na takav zakljuèak upuæuje nas, uostalom, najobièniji zdrav razum, pod uvjetom da želimo
smanjiti vjerojatnost da se sliène grozote dogode u buduænosti. Neki se možda osjeæaju bolje kad se pretvaraju da naši
neprijatelji „mrze naše slobode", kao što je rekao predsjednik Bush, ali nije baš mudro ignorirati zbiljski svijet koji nas
pouèava mnogim lekcijama.
Amerièki predsjednik nije prvi koji je postavio pitanje: „Zašto nas mrze?" Prije èetrdeset èetiri godine predsjednik
Eisenhovver je, razgovarajuæi sa svojim suradnicima, govorio o „kampanji mržnje protiv nas [u arapskom svijetu] koju ne
vode vlade, nego narodi tih zemalja". Njegovo Vijeæe za nacionalnu sigurnost ukazalo je na temeljne razloge te mržnje:
Sjedinjene Države pružaju podršku korumpiranim i ugnjetavaèkim režimima i „suprotstavljaju se po-
uz
tu
>
GÆ
litièkom i ekonomskom napretku" zato što žele ovladati naftnim resursima u toj regiji.
Ankete provedene u arapskom svijetu nakon 11. rujna pokazuju da isti razlozi postoje i danas, s tim što je danas sve to
mnogo kompliciranije zbog ogorèenosti specifiènom amerièkom politikom. Zanimljivo je da to vrijedi i kad je rijeè o
privilegiranim, zapadno orijentiranim zemljama u regiji. Dovoljno je navesti samo jedan nedavni primjer: u èasopisu Far
Eastern Economic Reviezv, u broju od 1. kolovoza (2002.), meðunarodno priznati struènjak za ovu regiju Ahmed Rashid
piše da u Pakistanu „raste gnjev zbog amerièke podrške koja (Mušarafovu) vojnom režimu omoguæuje odgaðanje uvoðenja
demokracije u toj zemlji".
Kad se danas priklanjamo uvjerenju da oni „mrze nas i naše slobode", èinimo sebi medvjeðu uslugu. Nasuprot tomu, takve
stavove dijele ljudi koji vole Amerikance i koji se dive Sjedinjenim Državama, naroèito slobodama što ih uživaju njezini
graðani. Oni mrze službenu amerièku politiku koja im osporava pravo na te iste slobode.
Zato bombastièni govori Osame bin Ladena nakon 11. rujna - o amerièkoj podršci korumpiranim i okrutnim režimima, ili o
amerièkoj „invaziji" na Saudijsku Arabiju, primjerice - nailaze na stanovito razumijevanje èak i meðu onima koji ga preziru
i koji ga se boje. Teroristièke skupine nadaju se podršci ogorèenih, ljuritih i frustriranih ljudi i oèekuju da oni ojaèaju
njihove redove.
Trebali bismo, isto tako, biti svjesni da velik dio svijeta smatra VVashington teroristièkim režimom. Tijekom posljednjih
nekoliko godina SAD je poduzimao akcije - ili je podržavao akcije drugih zemalja - u Kolumbiji, Srednjoj Americi, Panami,
Sudanu i Tur-
skoj, da spomenemo samo nekoliko takvih akcija, koje odgovaraju amerièkoj definiciji „terorizma" - ili, još gore - definiciji
kojom se Amerikanci koriste kad su posrijedi amerièki neprijatelji.
Samuel Huntington je 1999. u vrlo ozbiljnom èasopisu Foreign Affairs, koji odražava mišljenje onih na vlasti, napisao: ,,U
vrijeme kad Sjedinjene Države optužuju razne zemlje, nazivajuæi ih 'odmet-nutim državama', one se u oèima mnogih
zemalja pretvaraju u su-persilu koja se odmetnula od meðunarodne zajednice... i postala najveæa vanjska prijetnja njihovim
društvima."
Takvo gledanje ne uspijeva promijeniti ni èinjenica da je 11. rujna jedna zapadna zemlja prvi put u povijesti bila izložena
užasnom teroristièkom napadu na svojemu vlastitom tlu, napadu koji žrtve koje su iskusile moæ Zapada poznaju suviše
dobro. Napad o kojemu je rijeè nadmašuje sve ono što ponekad nazivamo „terorom malog opsega" koji provode IRA, FLN
ili Crvene brigade.
Teroristièki èin koji se dogodio 11. rujna izazvao je najoštrije osude u cijelome svijetu te izljeve suosjeæanja s nevinim
žrtvama. Meðutim, i te osude i to suosjeæanje imaju stanovita ogranièenja. Rezultati istraživanja meðunarodnoga javnog
mnijenja što ga je potkraj rujna 2001. provela agencija Gallup pokazuju da je malo onih koji podržavaju „vojni napad"
SAD-a na Afganistan. Najmanju podršku napad je dobio u Latinskoj Americi, u regiji koja je više od ikoje druge iskusila
amerièke intervencije (tako je u Meksiku, primjerice, samo 2 posto ispitanika iskazalo potporu napadu SAD-a na
Afganistan).
Trenutaènu „kampanju mržnje" u arapskom svijetu pothranjuje i politika SAD-a prema izraelsko-palestinskom sukobu i
prema Iraku. Sjedinjene Amerièke Države pružale su, i dalje pružaju, pre-
sudnu podršku gruboj izraelskoj vojnoj okupaciji palestinskih teritorija koja je nedavno ušla u svoju trideset petu godinu.
Jedan od naèina smanjenja napetosti izmeðu Izraelaca i Palestinaca jest taj da ih prekinemo pojaèavati, a pojaèavamo ih ne
samo time što se odbijamo pridružiti dugotrajnom meðunarodnom konsenzusu kojim se zahtijeva priznavanje prava svim
zemljama u regiji da žive u miru i sigurnosti, ukljuèujuæi i palestinsku državu na okupiranim teritorijima (što bi se zacijelo
dalo postiæi uz neznatne promjene granica s kojima bi se složile obje strane), nego i time što pružamo ekonomsku, vojnu,
diplomatsku i ideološku podršku Izraelu koji èini sve da do takva rješenja ne doðe.
Oštre desetogodišnje sankcije nametnute Iraku pod pritiskom SAD-a uèvrstile su režim Sadama Huseina, prouzroèivši smrt
stotina tisuæa Iraèana - u tom vremenu ubijeno je više ljudi „nego što ih je uz pomoæ tzv. oružja za masovno uništenje
pobijeno tijekom èitave dosadašnje povijesti", izjavili su vojni analitièari John i Karl Mueller u èasopisu Foreign Affairs
1999.
Trenutaèna nastojanja VVashingtona da opravda napad na Irak kudikamo su manje vjerodostojna nego u vrijeme kad je
predsjednik Bush I. pozdravljao Sadama kao saveznika i trgovinskog partnera, dugo nakon što je ovaj poèinio svoje najteže
zloèine - uporaba bojnih otrova u kurdistanskom okrugu Halabdža, masakri u al Anfalu i druge. U to je vrijeme ubojica
Sadam, kojemu su VVashing-ton i London pružali snažnu podršku, bio mnogo opasniji nego danas.
Što se napada SAD-a na Irak tièe, nitko, pa ni Donald Rumsfeld, nije u stanju realno procijeniti koliko æe taj rat koštati i
kakve æe sve posljedice izazvati.
Radikalni islamistièki ekstremisti zacijelo se nadaju da æe u napadu na Irak poginuti mnoštvo ljudi i da æe najveæi dio
zemlje biti razoren, što æe po njihovu mišljenju još više poveæati broj njihovih sljedbenika spremnih za teroristièke akcije.1
Treba takoðer pretpostaviti da oni pozdravljaju „Bushovu doktrinu" prema kojoj SAD ima pravo napasti zemlje koje su
potencijalna prijetnja njihovoj sigurnosti, a takvih je zemalja praktièki neogranièen broj. Predsjednik je obznanio da se „ne
može pouzdano reæi koliko æe ratova biti potrebno voditi kako bismo zaštitili slobodu u našoj domovini". To je istina.
Svi nam prijete, opasnosti postoje posvuda, èak i kod kuæe. Bus-hov recept za beskonaèni rat za Amerikance je kudikamo
opasniji od svih naših navodnih neprijatelja, i to zbog razloga koje teroristièke organizacije vrlo dobro razumiju.
Prije dvadeset godina bivši šef izraelske obavještajne službe Ye-hošafat Harkabi, koji je usto istaknuti arabist, iznio je
tvrdnju koja još uvijek stoji. „Ponuditi èasno rješenje Palestincima koje æe poštovati njihovo pravo na samoodreðenje:
jedino tako može se riješiti problem terorizma", rekao je. „Kad isušimo moèvaru, neæe više biti ni komaraca."
U to vrijeme Izraelu nije prijetila nikakva opasnost od odmazde s okupiranih podruèja i takvo stanje trajalo je sve
donedavno. Ali
1 Izražavajuæi uobièajeno gledanje analitièara obavještajnih službi, Michael Scheuer, viši analitièar zadužen za praæenje
traga bin Ladena od 1996., u svojoj knjizi Imperial Hubris (2004.) piše da se bin Laden nije mogao nadati nièemu boljem od
amerièke invazije na Irak i okupacije te zemlje, shvativši je kao „amerièki dar". Favvaz Gerges u knjizi [ourney of the
Jihaðist (2006.), znanstvenoj studiji o pokretu džihada koja vrvi mnoštvom pojedinosti, istièe da su pripadnici džihada
najoštrije osudili teroristièke napade 11. rujna, jer je to SAD-u dalo priliku da unese razdor izmeðu njih i bin Ladena.
Meðutim, Bushovo brzo priklanjanje nasilju, a naroèito njegova invazija na Irak, èvrsto ih je sjedinilo, te su oni sada znatno
ozbiljnija teroristièka prijetnja.
Harkabijevo upozorenje bilo je na mjestu, a lekcija koju nam je dao vrijedi i u širem, opæenitijem smislu.
Davno prije 11. rujna svakomu je bilo jasno da æe s razvojem suvremene tehnologije bogati i moæni izgubiti monopol na
oružje kojim je moguæe èiniti nasilje i da je masakre moguæe oèekivati i na vlastitomu tlu.
Ustrajemo li na stvaranju sve veæeg broja moèvara, bit æe sve više komaraca, što æe samo poveæati moguænost opæeg
uništenja.
Iskoristimo li resurse kojima raspolažemo za isušivanje moèvarnoga tla, sasijeèemo li u korijenu razloge za „kampanje
mržnje", ne samo što æemo smanjiti prijetnje s kojima se suoèavamo, nego æemo moæi živjeti u skladu s idealima koje
javno ispovijedamo. Odluèimo li ih uzeti ozbiljno, vidjet æemo da oni nisu nedostižni.
4. rujna 2002.
Sjedinjene Amerièke Države protiv Iraka: skromni prijedlog
Požrtvovni napori Bushove administracije usmjereni na preuzimanje kontrole nad Irakom - pomoæu rata, vojnog puèa ili
kako drukèije - rezultirali su najrazlièitijim analizama motiva koji stoje u pozadini tih nastojanja.
Prema jednom tumaèenju, onom iz pera Anatola Lievena, èlana Zaklade Carnegie za meðunarodni mir u VVahingtonu
D.C., Bus-hova nastojanja ravnaju se prema „klasiènoj suvremenoj strategiji ugrožene desnièarske oligarhije kojoj je cilj
skrenuti masovno nezadovoljstvo u vode nacionalizma", koristeæi se pritom strahom od vanjskog neprijatelja. Cilj koji
Bushova administracija ima pred oèima jest, kaže Lieven, „unilateralna dominacija svijetom pomoæu apsolutne vojne
nadmoæi", zbog èega se velik dio èovjeèanstva tako boji amerièke vlade i zbog èega ono ima tako neprijateljski stav prema
njoj, što se èesto pogrešno oznaèuje kao „antiamerika-nizam".
Lievenovo tumaèenje moguæe je poduprijeti i moguæe ga je proširiti ako se osvrnemo na vrijeme koje je prethodilo
ratobornosti VVashingtona.
Sve od teroristièkih napada 11. rujna republikanci su se teroristièkim prijetnjama služili kao izlikom za ubrzanje ostvarenja
svojih desnièarskih politièkih programa. U vrijeme izbora za Kongres njihova strategija svodila se na odvraæanje pažnje
amerièke javnosti od gospodarskih pitanja i na njeno fokusiranje na rat. Nakon što jednom zapoène predsjednièka
kampanja, republikancima neæe biti drago poènu li ljudi postavljati pitanja o svojim mirovinama, svome radnom mjestu,
zdravstvenoj skrbi i drugim sliènim pitanjima. Umjesto toga, oni æe radije dizati u nebo svoga herojskoga voðu koji ih je
spasio od prijetnje uništenjem koju im je pripremao njihov moæni neprijatelj i radije æe se svrstati u redove i marširati
ususret sljedeæoj moænoj i neprijateljskoj sili koja nam radi o glavi.
Usto, grozote koje su se dogodile 11. rujna pružile su SAD-u priliku i poslužile mu kao izlika za primjenu davnašnjih
planova o uspostavljanju kontrole nad pregolemim iraèkim naftnim bogatstvima, najvažnijom komponentom resursa u
Perzijskom zaljevu koje je Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a 1945. opisalo kao „golem izvor strateške moæi i
materijalni dobitak u povijesti svijeta". Nadzor nad izvorima energije osnažuje ekonomsku i vojnu moæ SAD-a, a „strateška
moæ" nije ništa drugo nego poluga za ostvarenje kontrole nad svijetom.
Prema jednom drugom tumaèenju, administracija vjeruje u ono što govori: Irak je iznenada postao prijetnja samom našem
opstanku, kao i prijetnja svim svojim susjedima. Stoga moramo neizbježno uèiniti sve kako bi se iraèko oružje za masovno
uništenje i sred-
stva za njegovu proizvodnju uništili i kako bi se Sadam Husein, to utjelovljeno èudovište, uklonio. I to što prije. Rat
moramo zapoèeti još ove zime (2002./03.). Sljedeæe zime bit æe prekasno. Dotad nas oblak u obliku gljive, kojega se
savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice toliko boji, može progutati.
Pretpostavimo da je to tumaèenje toèno. Ako se vlade zemalja na Bliskom istoku više boje VVashingtona nego Sadama, a to
je više nego oèito, to pokazuje da one ne razumiju dovoljno zbiljski svijet u kojemu živimo. Osim toga, puka je sluèajnost
što predsjednièka kampanja u SAD-u poèinje sljedeæe zime.
Prihvatimo li službeno tumaèenje, suoèit æemo se s pitanjem koje se nameæe samo po sebi: „Kako možemo postiæi ciljeve
koje smo javno obznanili?" Uzevši u obzir ove pretpostavke, sasvim je jasno da je administracija, napavši Irak, previdjela
vrlo jednostavnu alternativu. Zašto to ne bi uèinio Iran? Èini se da je taj krajnje jednostavni plan bio naprosto ignoriran,
možda i zato što bi ga mnogi, doduše s pravom, smatrali nerazumnim. Vrlo je, meðutim, intrigantno upitati se zašto bi ga
mnogi smatrali nerazumnim.
Moj skromni prijedlog, prema tome, glasi: neka Sjedinjene Države potaknu Iran da napadne Irak, pružajuæi pritom, sa
sigurne udaljenosti, svu potrebnu logistièku i vojnu podršku Irancima (rakete, bombe, vojne baze itd.). Tako bi jedan krak
„osovine zla" u svojstvu amerièkog opunomoæenika napao drugi.
Ovaj prijedlog ima niz prednosti u odnosu na sve druge alternative.
Prvo, Sadam bi bio zbaèen - bio bi zapravo uništen, zajedno sa svim svojim suradnicima. Osim toga, bilo bi uništeno i
njegovo
oružje za masovno uništenje, zajedno s postrojenjima za njegovu proizvodnju.
Drugo, Amerikanci ne bi imali gubitaka. Istina, poginulo bi mnoštvo Iraèana i Iranaca. Ali to nije naša briga. Bushov krug -
u kojemu ima mnogo recikliranih reaganovaca - pružao je snažnu podršku Sadamu nakon što je on 1980. napao Iran,
zaboravivši pritom na golemu cijenu u ljudskim životima, i tada i poslije, kad su Iraku uvedene sankcije.
Posve je vjerojatno da æe Sadam upotrijebiti kemijsko oružje. Meðutim, sadašnje državno vodstvo pružalo je snažnu
podršku „zvijeri u Bagdadu" i kada je on, u vrijeme predsjednika Reagana, koristio kemijsko oružje protiv Irana i kada je
plinom gušio „svoj vlastiti narod", da ponovimo uobièajeni refren: Kurdi, koji su bili njegov vlastiti narod u smislu u
kojemu su Èeroki Indijanci bili narod Andrevva Jacksona.2
Sadašnji planeri u VVashingtonu nastavili su pružati podršku Zvijeri i nakon stoje ona poèinila svoje najteže zloèine,
opskrbljuju-juæi ga èak opremom za proizvodnju oružja za masovno uništenje, nuklearnog i biološkog, sve do invazije na
Kuvajt.
Osim toga, Bush I. i Chenev odobrili su Sadamov pokolj nad ši-itima u ožujku 1991., u interesu „stabilnosti", kako je to
tada trijezno objašnjeno. Podršku za napad na Kurde uskratili su mu tek nakon golemog pritiska meðunarodne zajednice i
domaæe javnosti.
2 Kao što se pokazalo, Sadam 2003. nije posjedovao kemijsko oružje. Meðutim, vjerovalo se da ga posjeduje, zbog èega su
amerièki vojnici bili opremljeni zaštitnom opremom, u Izraelu su bile poduzete ozbiljne mjere opreza itd.
Treæe, UN neæe biti nikakav problem. Svijetu neæe biti potrebno objašnjavati da je UN relevantan samo onda kad izvršava
naredbe SAD-a, inaèe ne.
Èetvrto, Iran ima kudikamo više prava od SAD-a zaratiti s Irakom i upravljati tom zemljom nakon Sadamova svrgavanja.
Za razliku od Bushove administracije, Iran nikada nije podržavao ubojicu Sadama i njegov program proizvodnje oružja za
masovno uništenje.
Svemu ovome moglo bi se s pravom prigovoriti i reæi da ne možemo vjerovati iranskome vodstvu, no taj prigovor vrijedi
još više kada je rijeè o onima koji su Sadamu nastavili pomagati i nakon što je poèinio svoje najužasnije zloèine.
Osim toga, tako bismo sebi prištedjeli nepriliku javnog ispovijedanja slijepe vjere u naše voðe na naèin koji s pravom
ismijavamo u totalitarnim režimima.
Peto, veæina iraèkog stanovništva bi s mnogo veæim oduševljenjem pozdravila osloboðenje nego kad bi Irak napali
Amerikanci. Ljudi bi klicali od veselja na ulicama Basre i Karbale, a mi bismo se mogli pridružiti iranskim novinarima u
klicanju plemenitosti i idealima osloboditelja.
Šesto, Iran može krenuti putem uspostave „demokracije". Veæina stanovništva u toj zemlji su šiiti i Iran bi se, nakon što im
omoguæi stanovit utjecaj u vladi koja æe se formirati nakon Sadamova svrgavanja, susretao s kudikamo manje problema
nego Sjedinjene Države.
Sjedinjene Države neæe imati nikakvih poteškoæa u nastojanju da osiguraju pristup iraèkoj nafti, baš kao što amerièke
kompanije
mogu veæ sada s lakoæom eksploatirati iranske energetske resurse, pod uvjetom da im VVashington to dopusti.
Doduše, moj skromni prijedlog koji ide za tim da Iran oslobodi Irak potpuno je šašav. Njegova jedina dobra strana jest u
tome što je on kudikamo razboritiji od planova koji se trenutaèno provode - ili bi barem bio, kad bi ciljevi što ih amerièka
administracija javno zastupa imali ikakve veze sa stvarnim ciljevima.
1. studenoga 2002.
Protiv rata u Iraku
Najmoænija država u povijesti obznanila je da namjerava ovladati svijetom pomoæu sile, neèega u èemu je bez premca.
Predsjednik Bush i njegove kohorte oèito vjeruju da su sredstva prisile u njihovim rukama tako moæna da mogu s prezirom
„otpisati" svakoga tko im se isprijeèi na putu.
Posljedice takve najave mogle bi se pokazati katastrofalnima, kako u Iraku, tako i u drugim dijelovima svijeta. Sjedinjene
Države mogle bi požnjeti vihor teroristièke odmazde - i pospješiti dolazak nuklearnog Armagedona.
Bush, Chenev, Rumsfeld i kompanija opredijelili su se za „imperijalnu ambiciju", kako je u broju za rujan/listopad (2002.)
èasopisa Foreign Affairs napisao John Ikenberrv - za „unipolarni svijet u kojemu Sjedinjene Amerièke Države neæe imati
sebi ravna takmaca" i u kojemu „ni jedna država ni koalicija neæe moæi dovesti u pitanje njenu ulogu kao lidera, zaštitnika i
svjetskog policajca". Takva ambicija nesumnjivo podrazumijeva znatno širu kontrolu
nad resursima i vojnim bazama u Perzijskom zaljevu, kako bi se toj regiji nametnuo priželjkivani poredak.
Èak i prije nego što je amerièka administracija poèela udarati u ratne bubnjeve i prijetiti Iraku moglo se èuti mnoštvo
upozorenja da æe amerièki avanturizam dovesti do širenja oružja za masovno uništenje i terora, kako onoga koji ima za cilj
odvraæanje od napada, tako i onoga motiviranoga odmazdom.
U ovome trenutku VVashington pouèava svijet gadnoj i opasnoj lekciji: ako se želite obraniti od nas, bolje vam je da se
ugledate u Sjevernu Koreju i postanete vjerodostojna vojna sila. Ne uèinite li to, uništit æemo vas.
Mnoštvo razloga tjera nas da povjerujemo da je svrha rata s Irakom, barem djelomice, pokazati što nas èeka u buduænosti
kad imperij odluèi zadati udarac - premda je termin „rat", s obzirom na uoèljiv raskorak u vojnoj moæi zaraæenih strana,
ponešto neprikladan.
Propaganda koja je poput bujice navalila na nas upozorava nas da æe Sadam, ne zaustavimo li mi njega danas, sutra uništiti
nas. Kad je Kongres u listopadu prošle godine (2002.) ovlastio predsjednika da zarati s Irakom, obrazloženje je glasilo da je
cilj rata „obraniti nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država od neprekidne prijetnje Iraka".
Ipak, ni jedna zemlja u iraèkom susjedstvu ne doimlje se pretjerano zabrinutom zbog Sadama, ma koliko možda mrzila tog
ubojicu i tiranina. To se možda može objasniti time što susjedne zemlje znaju da je iraèki narod na rubu opstanka. Irak je
postao jedna od najklimavijih zemalja u regiji. Prema izvještaju Amerièke akademije znanosti i umjetnosti, iraèka
ekonomija je na klimavim nogama,
a izdaci za naoružanje iznose tek dio troškova što ih u tu svrhu izdvaja Kuvajt, koji ima deset puta manje stanovništva.
Štoviše, susjedne su zemlje, ukljuèujuæi Iran i Kuvajt, obje napadnute od Iraka, u nekoliko posljednjih godina nastojale
pomoæi Iraku u njegovu ponovnom integriranju u regiju.
Sadam je tijekom rata s Iranom i nakon njega imao goleme koristi od amerièke podrške, sve do napada na Kuvajt. Veæina
onih koji su mu tada davali podršku sada su ponovno za kormilom u VVashingtonu. Reagan i prethodna Bushova
administracija pružali su pomoæ Sadamu, pomažuæi mu, meðu ostalim, i u proizvodnji oružja za masovno uništenje; èinili
su to u vrijeme kad je Sadam bio kudikamo opasniji nego danas i nakon što je veæ poèinio naj-užasnije zloèine, otrovavši,
meðu ostalim, otrovnim plinom tisuæe Kurda.
Okonèanjem Sadamove vladavine bio bi uklonjen težak teret s leða iraèkog naroda. Moguæe je s razlogom vjerovati da bi
Sadam doživio sudbinu jednaku Ceausescuovoj i drugih zloglasnih tirana kojima su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo pružali
podršku, kad iraèko društvo ne bi bilo opustošeno oštrim sankcijama koje stanovništvo prisiljavaju da se u borbi za opstanak
osloni na Sadama, iako time samo jaèa njega i njegovu kliku.
Sadam je i dalje strahovita prijetnja svima koje može dohvatiti. Danas njegova moæ ne seže dalje od njegova veleposjeda,
iako æe agresija SAD-a po svoj prilici potaknuti novi naraštaj terorista koji æe jedva èekati priliku da se osvete i potaknuti
Irak da krene u teroristièke akcije koje su po nekima veæ na djelu.
Prošle godine (2002.) radna grupa s Garvjem Hartom i VVarre-nom Rudmanom na èelu sastavila je izvještaj za Vijeæe za
vanjske
odnose kojemu su dali naslov „Amerika - i dalje nepripremljena, i dalje u opasnosti". U njemu autori upozoravaju na
opasnost od novih teroristièkih napada koji mogu biti mnogo opasniji od onoga koji se dogodio 11. rujna, ukljuèujuæi i
moguæu upotrebu oružja za masovno uništenje (vveapons of mass destruction - WMD) na teritoriju naše zemlje, opasnost
koja se doimlje „to stvarnijom što su izgledi za rat izmeðu SAD-a i Iraka veæi".
U ovom trenutku Sadam ima stotinu razloga držati pod najstrožom kontrolom bilo kakvo kemijsko i biološko oružje kojim
eventualno raspolaže. Takvo oružje on ne bi ni za živu glavu dao nekom drugom Osami bin Ladenu na svijetu, buduæi da su
takvi ljudi prijetnja i samome Sadamu, bez obzira na bilo kakvu reakciju koja bi mogla uslijediti, èak i kad bi postojao samo
nagovještaj da bi do takve transakcije moglo doæi. Osim toga, jastrebovi u administraciji vrlo dobro znaju da su izgledi da
æe Irak upotrijebiti oružje za masovno uništenje koje eventualno posjeduje - i time riskirati da se i sam pretvori u zgarište -
posve neznatni, osim u sluèaju kad bi bio napadnut i tako prisiljen posegnuti za njim kao za posljednjim sredstvom.
U sluèaju napada, meðutim, iraèko društvo bi se naprosto urušilo, ukljuèujuæi i kontrolu nad bilo kakvim oružjem za
masovno uništenje. U tom sluèaju takvo oružje bi, kao što upozorava struènjak za meðunarodnu sigurnost Daniel Benjamin,
moglo lako dospjeti u „privatne ruke" i biti ponuðeno golemom „tržištu nekonvencionalnog oružja, na kojemu nije nikakav
problem pronaæi kupca". Takav „scenarij bio bi zaista nalik noænoj mori", kaže on.3
3 Više je nego oèito da se „scenarij nalik noænoj mori" veæ dogodio. Irak je doista imao naèina proizvesti oružje za
masovno uništenje: pod strogim nadzorom UN-ovih inspektora koji su
Što se sudbine iraèkoga naroda u ratnim uvjetima tièe, nitko ne može pouzdano reæi išta konkretno u vezi s njom: ni CIA,
ni Rumsfeld, ni oni koji za sebe tvrde da su eksperti za iraèka pitanja, nitko. U meðuvremenu, meðunarodne humanitarne
organizacije pripremaju se za najgori moguæi scenarij.
Ugledne zdravstvene organizacije procjenjuju da bi se broj mrtvih mogao popeti na više stotina tisuæa. Prema povjerljivim
dokumentima UN-a, rat bi mogao prouzroèiti „humanitarnu krizu golemih razmjera" - ukljuèujuæi i moguænost da 30 posto
iraèke djece umre zbog neuhranjenosti.4
Po svemu sudeæi, Bushova administracija još uvijek ne uzima ozbiljno upozorenja ove meðunarodne humanitarne
organizacije o moguæim posljedicama napada.
Potencijalne strahote jedan su od mnogih razloga zbog kojih pristojni ljudi ni u osobnom životu, ni u pitanjima koja se
odnose na meðunarodnu zajednicu, ne razmišljaju o uporabi nasilja, osim ako za takvo što nemaju vrlo ozbiljne razloge.
Dosad se nitko nije oglasio nièim što bi makar izbliza bilo nalik na kakvo opravdanje.
3. ožujka 2003.
ga demontirali i koji su se morali povuæi nakon što su Sjedinjene Države napale Irak. Rumsfeld, VVolfovvitz i njihovi
suradnici nisu dali upute svojim vojnicima da osiguraju ta mjesta. UN-ovi inspektori nastavili su svoj posao uz pomoæ
satelita, izvijestivši da je više od stotinu tih mjesta sustavno opljaèkano, ukljuèujuæi smrtonosne biotoksine i preciznu
opremu koja se može koristiti u proizvodnji raketa i nuklearnog oružja. Destinacija nepoznata i o njoj nije ugodno ni
razmišljati.
* Najautoritativnija studija o moguæem broju žrtava do danas, pripremljena u suradnji s Centrom za meðunarodne studije
Massachussettskog instituta za tehnologiju (MIT), jest Gilbert Burnham et al., „The Human Cost of the War in Iraq",
objavljena u èasopisu Lancel za listopad 2006. Prema njenim procjenama, broj poginulih u moguæim ekscesima nakon
invazije najvjerojatnije æe iznositi 650.000. Osim toga, procjenjuje se da æe biti više milijuna izbjeglica te da æe u toj
zemlji uslijediti golema razaranja i opæa bijeda.
rat se zahuktao
Ako nas povijest ratovanja može ièemu nauèiti, to je spoznaja da se ne isplati ništa predviðati. Najmoænija vojna sila u
ljudskoj povijesti napala je kudikamo nemoæniju zemlju - Irak - pri èemu je uoèljiv golem nerazmjer u vojnoj moæi izmeðu
tih dviju zemalja. Proæi æe još neko vrijeme prije nego što æemo biti u stanju makar i samo preliminarno procijeniti
posljedice toga sukoba. Potrebno je uložiti sve moguæe napore kako bi šteta bila što manja i kako bi se Iraèanima pružila
sva potrebna pomoæ u ponovnoj izgradnji njihova društva, društva nakon Sadama - i to na naèin na koji oni žele, a ne kako
im diktiraju strani vladari.
Ne treba sumnjati u opæeprihvaæeni sud prema kojemu æe rat u Iraku samo poveæati opasnost od terora, proizvodnje i
moguæe uporabe oružja za masovno uništenje, kako onoga namijenjenog osveti, tako i onoga namijenjenog odvraæanju od
buduæih napada.5
5 Poslijeratne procjene obavještajnih službi otkrivaju da je taj porast bio kudikamo veæi nego što se pretpostavljalo. Vidi
moju knjigu Failed States (2006.), str. 18 i dalje, kao i povjerljivu procjenu nacionalne obavještajne službe o kojoj pod
naslovom ,,Spy Agencies Sav Iraq War
Bushova admrnistracija teži za ostvarenjem svoje „imperijalne ambicije u Iraku", zastrašujuæi, možemo s pravom tako reæi,
svijet i pretvarajuæi Sjedinjene Države u meðunarodnog pariju. Kreatori sadašnje amerièke politike bez skanjivanja istièu
da je cilj SAD-a uèvrstiti amerièku vojnu nadmoæ u svijetu i uèiniti je neospornom. SAD prisvaja sebi pravo, kad god to
zaželi, da zapoène predusret-ne ratove - predusretne, ne spreèavajuæe. Ma kakva se opravdanja povremeno navodila za
pokretanje spreèavajuæeg rata, ona ne vrijede za posve drukèiju vrstu predusretnog rata: za sluèaj kad se uoèena ili samo
zamišljena prijetnja želi ukloniti pomoæu sile.
Takva politika otvara put dugotrajnoj borbi izmeðu Sjedinjenih Država i njihovih neprijatelja, od kojih je neke stvorilo
amerièko nasilje i agresija, i ne samo na Bliskom istoku. U tom smislu, napadom SAD-a na Irak uslišane su bin Ladenove
molitve.
Ulog rata i njegovih posljedica, kad je svijet u pitanju, jedva može biti veæi. Jedna od moguænosti jest destabilizacija u
Pakistanu, koja može dovesti do prelaska „nuklearnog oružja lišenog kontrole" u ruke svjetske mreže teroristièkih skupina
kojima invazija na Irak i vojna okupacija te zemlje mogu dati novi polet. Druge moguænosti, ništa manje sumorne od ove,
svakomu je lako doèarati.
Pa ipak, izgledi za nešto povoljniji ishod nisu beznadni - dovoljno je spomenuti samo podršku koju svijet iskazuje žrtvama
rata, brutalne tiranije i ubojitih sankcija u Iraku.
VVorsens Terrorism Threat" u New York Timesu od 24. rujna 2006. piše Mark Mazzetti. U èasopisu Mother ]ones, u broju
za ožujak/travanj 2007. struènjaci za terorizam Peter Bergen i Paul Cruickshank raspravljaju o svojoj najnovijoj studiji,
pokazujuæi da je rat u Iraku doveo do zaprepašæujuæeg porasta smrtonosnih džihadistièkih napada od 700 posto,
potaknuvši doslovce stotine novih teroristièkih napada u kojima su poginule tisuæe civila; èak ako i iskljuèimo terorizam u
Iraku i Afganistanu, smrtonosni napadi u preostalome dijelu svijeta poveæali su se za više od treæine.
Razlog za kakav-takav optimizam leži u èinjenici da je protivljenje invaziji, prije nego što je do nje došlo i nakon što je
zapoèela, bez presedana u dosadašnjoj povijesti SAD-a. Nasuprot tomu, prije toèno èetrdeset jedne godine (sad je ožujak
2003.), u doba kada je Kennedvjeva administracija napala Južni Vijetnam, prosvjeda gotovo nije ni bilo. Iako se u
meðuvremenu broj amerièkih vojnika u opustošenome Južnom Vijetnamu popeo na više stotina tisuæa, a SAD proširio rat i
na Sjeverni Vijetnam, prosvjedi tijekom više godina nisu dosegnuli ozbiljniju razinu.
Danas smo svjedoci masovnih, iskrenih i principijelnih anti-ratnih prosvjeda širom Sjedinjenih Amerièkih Država - i svijeta.
Pokret za mir u Iraku raširio se èak i prije nego što je novi iraèki rat zapoèeo.
To pokazuje da posljednjih godina sve više raste netolerancija prema agresiji i strahotama što ih ona izaziva, što je jedna od
mnogih sliènih promjena uoèljivih u cijelome svijetu. Aktivistièki pokreti posljednjih èetrdeset godina oèito su imali
civilizirajuæi efekt.
Jedini naèin na koji Sjedinjene Države danas mogu napasti znatno slabijeg neprijatelja jest taj da pokrenu snažnu
propagandnu ofenzivu i proglase ga utjelovljenjem zla - ili èak prijetnjom samom našem opstanku. Upravo je takav scenarij
VVashington smislio za Irak.6
6 Kreatori amerièke politike svjesni su toga problema. Prema dokumentu koji je procurio iz administracije Busha I. koja je
upravo nastupala na dužnost, u kojemu se autori osvræu na „prijetnje koje dolaze iz Treæeg svijeta", ,,u sluèajevima kad se
SAD suoèava s mnogo slabijim neprijateljima" - a jedino protiv njih ima se smisla boriti - „izazov s kojim æemo se susretati
neæe biti samo u tome da ih porazimo, nego da ih porazimo odluèno i brzo". Sve drugo „dovelo bi nas u tešku situaciju" i
moglo bi „potkopati politièku podršku" koja je po mišljenju autora dokumenta tanka. Vidi Maureen Dowd, Nezv York
Times, 2. ožujka 1991.
Unatoè tomu, mirovni aktivisti sada mogu mnogo lakše sprijeèiti novi krug nasilja, a to je neobièno važno.
Velik broj protivnika Bushova rata svjestan je da je Irak samo specijalni sluèaj „imperijalnih ambicija", otvoreno
najavljenih u rujnu prošle godine (2002.) u dokumentu pod nazivom Strategija nacionalne sigurnosti.
Kako bismo bolje sagledali situaciju u kojoj se trenutaèno nalazimo, korisno je zaviriti u nedavnu prošlost. O prirodi
prijetnje miru dramatièno se razgovaralo na sastanku na vrhu u Havani prošle godine (2002.), u prigodi èetrdesete obljetnice
kubanske raketne krize, na kojoj su bili nazoèni svi najvažniji sudionici iz Kube, Rusije i Sjedinjenih Amerièkih Država.
Èinjenica da smo kubansku krizu preživjeli bila je pravo èudo. Doznali smo da je svijet od moguæe nuklearne katastrofe
spasio kapetan ruske podmornice Vasilij Arhipov, koji se usprotivio zapovijedi da ispali torpeda s nuklearnim bojnim
glavama nakon što su amerièki razaraèi napali ruske podmornice u blizini Kennedvjeve „karantenske" linije. Da je Arhipov
poslušao zapovijed, gotovo je sigurno da bi uslijedio nuklearni protuudar koji je mogao „uništiti sjevernu hemisferu", kao
što je upozorio Eisenhovver.
Imajuæi u vidu okolnosti u kojima se svijet trenutaèno nalazi, ovo užasno otkriæe došlo je u dobar èas: raketnu krizu
prouzroèio je meðunarodni terorizam koji je imao za cilj „smijeniti režim", dva najvažnija strategijska koncepta danas.
Teroristièki napadi SAD-a protiv Kube zapoèeli su nedugo nakon Castrova dolaska na vlast, eskalirali su u doba Kennedvja
i trajali sve do raketne krize i nakon nje.
Ova nova otkriæa jasno nam pokazuju s kakvim su strašnim i neoèekivanim rizicima povezani napadi na „znatno slabijeg
neprijatelja", kojima je cilj „smijeniti režim" - rijeè je o rizicima koji, nije nimalo pretjerano reæi, osuðuju sve nas na
propast.
Unatoè gotovo jednoglasnu protivljenju èitavoga svijeta, Sjedinjene Amerièke Države zaputile su se novim i opasnim
putem.
Postoje dva naèina na koja VVashington može odgovoriti na prijetnje koje su djelomice prouzroèene i njegovim vlastitim
postupcima i zapanjujuæim proklamacijama.
Jedan od njih jest taj da prijetnje pokuša ublažiti obraæajuæi kak-vu-takvu pažnju legitimnim pritužbama te da napokon
odluèi postati civilizirani èlan svjetske zajednice koji poštuje svjetski poredak i njegove institucije.
Drugi je da proizvede još strasnija oruða uništenja i dominacije koja æe mu omoguæiti da skrši svaku percipiranu prijetnju,
ma kako daleka ona bila, izazivajuæi tako nove i još veæe prijetnje.
24. ožujka 2003.
irak kao pokus
Usred kaosa koji sada vlada u Iraku najvažnije je odgovoriti na pitanje tko vlada tom zemljom: Iraèani ili klika iz Crawforda
u Texa-su?
Nimalo ne iznenaðuje što vodeæe svjetovne i religijske liènosti koje se protive Sadamu Huseinu žele da Irakom vladaju
Iraèani, a da ulogu posrednika preuzmu Ujedinjene nacije.
Kreatori amerièke politike imaju posve drukèiju koncepciju. Njima je oèito stalo do toga da Iraku nametnu poslušnièki
režim, nastavljajuæi tako s praksom koju provode i u drugim dijelovima regije i, što je najvažnije, u regijama koje su veæ
èitavo stoljeæe pod amerièkom dominacijom: u Srednjoj Americi i u Karibima.
Savjetnik za nacionalnu sigurnost Busha I., Brent Scovvcroft, nedavno je samo ponovio nešto što je svakomu oèito: „Što æe
se dogoditi nakon što u Iraku prvi put raspišemo izbore i na njima pobijede radikali? Što æemo u tom sluèaju uèiniti? Jasno
je da im neæemo dopustiti da preuzmu vlast."
Sve države u regiji krajnje su skeptiène u pogledu amerièkih motiva. Od Maroka, preko Libanona, pa sve do Perzijskog
zaljeva, gotovo 95 posto stanovništva tih zemalja vjeruje da se rat u Iraku vodi radi „kontrole nad arapskom naftom i
podjarmljenja Palestinaca Izraelu", kaže Jusuf Ibrahim u Washington Postu, navodeæi istraživanje što ga je naruèio Shiblev
Telhami sa Sveuèilišta u Marvlandu.
Ako nas iskustvo može ièemu pouèiti, Bushov tim za odnose s javnošæu želi u Iraku uspostaviti neku vrstu formalne
demokracije, koja æe trajati sve dok bude ispražnjena od bilo kakva istinskog sadržaja. Teško je zamisliti da bi
VVashington mogao dopustiti bilo kakav utjecaj šiitskoj veæini koja æe vjerojatno inzistirati na islamskom vodstvu i
pokušati uspostaviti tješnje odnose s Iranom, što je posljednja stvar koju bushisti žele. Isto je tako teško zamisliti da æe
dopustiti bilo kakav ozbiljniji utjecaj kurdskoj manjini koja æe po svoj prilici tražiti neku vrstu autonomije unutar federalne
strukture, koju bi Turska doživjela kao pravo prokletstvo.
Turska i dalje ostaje glavna baza amerièke moæi - unatoè napetostima nastalima zato što Turska, poštujuæi volju svojega
naroda, nije dopustila amerièkim vojnicima da napadnu Irak s njezina teritorija.
Postojanje jedne istinski demokratske države na Bliskom istoku, demokracije koja bi doista funkcionirala, protivi se
najvažnijemu amerièkom cilju u toj regiji, jaèanju njezine dominacije.
Bushova je administracija javno obznanila da bi sljedeæi ciljevi mogli biti Sirija i Iran, a to bi zacijelo pretpostavljalo
postojanje snažne vojne baze u Iraku, što je još jedan razlog zašto SAD neæe
dopustiti nastanak bilo kakve istinski demokratske države u tom podruèju.
Osim toga, vojne baze u srcu najvažnijih svjetskih energetskih resursa imaju oèite implikacije kad je u pitanju uèvršæenje
kontrole nad tim resursima, kao i kad je rijeè o uèvršæenju strateške moæi i o materijalnom bogatstvu kojim ta regija
raspolaže.
Rat u Iraku neka je vrsta pokusa kojim se svijetu hoæe jasno poruèiti da Bushova administracija želi da strategija koju je u
rujnu prošle godine (2002.) obznanilo Vijeæe za nacionalnu sigurnost bude shvaæena krajnje ozbiljno. Poruka koju je
Vijeæe za nacionalnu sigurnost tom prilikom odaslalo glasila je da Bushova administracija kani vladati svijetom pomoæu
sile, jedine dimenzije u kojoj je ona bez premca, te da je to njen trajan cilj uime kojega æe ukloniti svaku potencijalnu
prijetnju koja joj se isprijeèi na putu. To je srž nedavno najavljene doktrine preventivnog rata.
Prije nego što su zaratile s Irakom, Sjedinjene su se Države osjetile ponukanima prisiliti svijet da prihvati njihovo stajalište,
ali u tome nisu uspjele. Obièno, svijet podlegne. Uzmite Prvi zaljevski rat. Tada su se Sjedinjene Države poslužile golemim
pritiskom ne bi li kako navele Vijeæe sigurnosti da se složi s njihovim ratnim planom, premda se veæina svijeta tomu
protivila. U bilo kojem pravnom sustavu, koji uzimamo ozbiljno sudovi, koji su prihvaæeni pod prisilom nemaju zakonske
moæi. Ali u meðunarodnim poslovima, kojima upravljaju moæni, sudovi prihvaæeni pod prisilom nešto su što je sasvim u
redu. Tada se to zove diplomacija.
Ujedinjeni narodi sada su u krajnje neizvjesnom položaju. Sjedinjenim Državama može pasti na pamet da demontiraju
svjetsku organizaciju - ili da barem smanje njen utjecaj. Ekstremistièka sta-
jališta sadašnje administracije ozbiljna su prijetnja svjetskoj organizaciji, a s njom i cijelome meðunarodnom pravu, koje je
uz teške muke kreirano nakon Drugoga svjetskog rata kao temelj za mirniji svijet.
Naravno, kod kuæe je takoðer važno zadržati moæ. Ujesen prošle godine (2002.), u sredini mandata, Bushova
administracija bila bi prošla slabo na izborima da su u prvi plan bili stavljeni socijalni i ekonomski problemi. Umjesto toga,
njoj je pošlo za rukom istaknuti pitanja nacionalne sigurnosti, poput tobožnje prijetnje Iraka SAD-u. Kad doðe vrijeme
predsjednièkim izborima, administracija æe morati pronaæi nekog drugog zmaja kojega æe morati ubiti.
U meðuvremenu, glavni prioritet amerièkih graðana trebao bi biti nastojanje da Irakom upravljaju Iraèani i da Sjedinjene
Države toj zemlji pruže najveæu moguæu pomoæ koju æe Iraèani koristiti po vlastitom nahoðenju, pri èemu je više nego
vjerojatno da je oni neæe koristiti onako kako amerièka vlada koristi novac amerièkih poreznih obveznika,
subvencionirajuæi Halliburton i Bechtel.
Drugi na listi prioriteta amerièkih graðana trebao bi biti odgovor na pitanje kako zaustaviti krajnje opasnu politiku
najavljenu u Strategiji Vijeæa za nacionalnu sigurnost, koja se provodi u „petrije-vim šalicama" Iraka, kako su to slikovito
opisali novinari New York Timesa David Sanger i Steven VVeisman.
Usto, oni bi trebali uložiti ozbiljne napore da zaustave silno bogaæenje izvjesnih krugova prodajom oružja koje æe,
anticipirano na sreæu kao posljedicu rata, pridonijeti tomu da svijet postane još groznije i opasnije mjesto za život.
Program rada, kao uvijek, zapoèinje tako što najprije moramo pokušati odgovoriti na pitanje što se dogaða u svijetu, a zatim
mo-
ramo nešto u vezi s tim i uèiniti, kako najbolje znamo i umijemo, a uvjeravam vas da znamo i umijemo bolje od drugih.
Malo tko u svijetu ima privilegije, moæ i slobodu koje mi imamo - što znaèi da malo tko ima i takvu odgovornost. To bi,
uostalom, ako mene pitate, trebala biti samo još jedna u nizu samih po sebi razumljivih istina.
29. travnja 2003.
"road map" koji nikamo ne vodi
Danas, u vrijeme nastavljanja Izraelsko-palestinskog mirovnog procesa, Izraelci i dalje podižu barijeru koju oni zovu
„obrambenim zidom", a Palestinci je nazivaju „zidom koji odvaja dvije zajednice".7 Predsjednik George W. Bush i premijer
Ariel Sharon ne moraju se slagati u pogledu toène lokacije na kojoj bi barijera trebala biti podignuta. No da bismo mirovni
proces - i barijeru - stavili u kontekst najnovijih dogaðaja, važno je znati da Izrael bez odobrenja i podrške SAD-a može
uèiniti vrlo malo. Razboriti Izreaelci to znaju. Izraelski politièki komenator Amir Oren bio je posve u pravu
7 Meðunarodni sud pravde je 2004. proglasio izraelski zid nelegalnim. Amerièki sudac Buer-genthal dao je zasebnu izjavu
prema kojoj se Èetvrta ženevska konvencija, kojom se pobjedniku zabranjuje preseljavanje stanovništva na okupirana
podruèja, odnosi na Zapadnu obalu, zbog èega „Izrael, podižuæi zid kojim želi zaštititi svoja naselja, ipsofacto krši
meðunarodno humanitarno pravo" (Meðunarodni sud pravde, 15. rujna 2005.) - tj. 80-85 posto zida podignutog radi zaštite
naseljenika u biti ugrožava sigurnost Izraela, osim ako se sve Palestince ne protjera iz ilegalno zauzetih podruèja ograðenih
zidom. U svibnju 2006. izraelski premijer je obznanio plan „stapanja" kojim se predviða anektiranje podruèja ograðenih
zidom. Plan je predviðao da Izrael preuzme podruèja ograðena zidom, daljnje komadanje palestinskih džepova te njihovo
zatvaranje preuzimanjem Jordanske doline. Bushova administracija pozdravila je plan koji je u zapadnim komentarima bio
hvaljen kao „umjeren" - možda i previše umjeren, ustvrdili su zajedno SAD i Izrael nakon njihove invazije na Libanon u
srpnju 1996.
kad je primijetio da je „nadreðeni koga se naziva 'partnerom' amerièka administracija''.
U arapskim zemljama, a jednako tako i na drugim mjestima, postoji mnoštvo iluzija o podèinjenosti VVashingtona Izraelu
ili nekom domaæem proizraelskom lobiju (koji nipošto nije sastavljen samo od Židova). Mišljenje prema kojemu Sjedinjene
Države dopuštaju Izraelu da maltretira èitavu regiju po mom je shvaæanju potpuno pogrešno.8
Politika Izraela u proteklih trideset godina znatno je suzila moguænosti izbora toj državi. S obzirom na put koji je odabrala,
ona praktièki nema druge moguænosti nego da bude amerièka vojna baza i da poslušno izvršava amerièke zahtjeve.
Moguænosti izbora bile su kudikamo veæe 1971., nakon što je egipatski predsjednik Sadat ponudio Izraelu mirovni
sporazum u zamjenu za izraelsko povlaèenje s egipatskog teritorija, prihvaæajuæi tako prijedloge UN-ova posrednika
Gunnara Jarringa. Izrael se tada suoèio sa sudbonosnim izborom: mogao je birati izmeðu prihvaæanja mira i integracije u
regiju, s jedne strane, i ustrajavanja na ekspanziji i konfrontaciji, s druge, tj. neizbježnoj ovisnosti o SAD-u. Izabrao je ovo
drugo, ne zbog sigurnosti, nego zato što se opredijelio za ekspanziju, u to vrijeme u prvom redu na egipatski Sinaj, što je
neizbježno dovelo do rata 1973., zbog èega su se Izrael i èitav svijet našli u velikoj opasnosti, buduæi da su se u sukob
upetljale velesile. Državama je èesto manje stalo do sigurnosti
8 VVashington je povremeno namjerno ponižavao Izrael, a lobi ipak nije reagirao. Jedan takav frapantan primjer, iz 2005.,
opisan je u knjizi Faileð States, str. 189. Uri Avneri tvrdi da je SAD svojim naredbama blokirao unaprijed pripremljene
izraelske planove za rat s Libanonom 2006., priznao je u ožujku 2007. premijer Ehud Olmert. Avneri, „Olmert's Truth", 10.
ožujka 2007., vidi http://ww.avnery-news.co.il/english/. Vidi takoðer bilješku br. 12 u tekstu naslovljenom „Dileme u vezi s
dominacijom" na str. 70.
nego do nekih drugih ciljeva; u tom pogledu ni Sjedinjene Amerièke Države nisu iznimka. Husein Aga, struènjak za Bliski
istok na Oxfordskom sveuèilištu, i Robert Mallev, specijalni pomoænik predsjednika Clintona za arapsko-izraelska pitanja,
prošle su godine (svibanj 2002.), govoreæi u èasopisu Foreign Affairs o slijepoj ulici u koju su zapali izraelsko-palestinski
pregovori, primijetili da su „obrisi rješenja veæ neko vrijeme u osnovi jasni". Aga i Mallev tom su prilikom iznijeli u èemu
se obje strane slažu: podjela teritorija prema meðunarodnoj granici, s razmjenom teritorija u omjeru 1 prema 1. Oni pišu da
je „put prema (rješenju) od samoga poèetka izmicao svim stranama", no premda je ta izjava toèna, ona zavodi u bludnju. Put
prema rješenju dvadeset pet godina blokirale su Sjedinjene Države, a u Izraelu ga i dalje odbacuju èak i ekstremni
mirotvorci.
Izgledi za diplomatsko rješenje tijekom vladavine Busha II. i Sha-rona bivali su sve slabiji. Izrael je proširio program
naseljavanja, a SAD ga je u tome nastavio podržavati. Prema izraelskoj organizaciji za ljudska prava B'Tselem, izraelska
naselja sada kontroliraju 42 posto Zapadne obale. Razasuta izmeðu tih naselja leže palestinska podruèja koja „podsjeæaju na
najogavnije režime iz prošlosti, poput režima apartheida u Južnoj Africi", izvještava B'Tselem.9
9 Uzgred reèeno, ove brojke nemaju nikakva znaèenja, jer ne uzimaju u obzir planirane granice naselja koje se najèešæe
proglašavaju državnom tajnom, kao ni goleme infrastrukturne projekte - superautoceste s vrlo širokim rubovima koje
Izraelci grade za sebe, a kojima je zabranjen pristup Palestincima; izraelske kontrolne rampe i druge doskoèice koje
zagorèu-ju život Palestincima itd. Prema sasvim realnim procjenama, Izrael pomoæu svojih naselja sada kontrolira oko 70
posto Zapadne obale, no do konaènih podataka nemoguæe je doæi, buduæi da ni Izrael ni Sjedinjene Države ne žele govoriti
o èinjenicama. Ažurirane podatke o izraelskim naseljima èitatelj æe naæi u izvještaju B'Tselema ili u Report on Israeli
Settlements Zaklade za mir na Bliskom istoku.
Što se trenutaènih planova Bushove administracije tièe, o njima možemo doznati iz dvaju izvora: jedan od njih je retorika, a
drugi su djela. Na retorièkoj razini su Bushova „vizija" palestinske države - kojoj bismo se trebali diviti, premda je nigdje ne
vidimo - i „road map", koji je izradio „kvartet" koji èine UN, Rusija, EU i Sjedinjene Države. Meðutim, „kvartet" je u „road
mapu" namjerno ostavio mnoštvo nejasnoæa, ukljuèujuæi èak i najvažnije pitanje - pitanje granica. Osim toga, iako je
formalno prihvatio „road map", Izrael je odmah nakon toga objelodanio èetrnaest rezervi kojima ga je potpuno lišio smisla, i
opet uz podršku Sjedinjenih Država. Prema tome, Izrael i SAD su odmah pogazili „road map" koji se obièno, premda
sasvim netoèno, naziva inicijativom Bushove administracije.10
10 Vidi Izjavu izraelske vlade o „road mapu" i popis od 14 rezervi što ih je država Izrael sastavila 9. srpnja 2004.; dokument
je izvorno objavljen 25. svibnja 2003. Kako bi proces mogao zapoèeti i nastaviti se, Izrael je u svojim rezervama od
Palestinaca zatražio da osiguraju potpuni mir na cijelom podruèju, da njihovi školski programi budu usmjereni prema miru,
da prestanu poticati na sukobe, raspuste Hamas i druge organizacije, postavljajuæi im još mnoštvo drugih uvjeta, no èak i
kad bi oni udovoljili ovom praktièki nemoguæem zahtjevu, ,,u 'road mapu' ne smije stajati da je Izrael dužan prestati s
nasiljem i poticati na sukobe protiv Palestinaca". To je dovoljno da zaustavi svaki proces koji ima bilo kakvu sliènost s
pravdom. No izraelske rezerve idu èak i dalje od postavljanja ovih nadasve drskih uvjeta. U njima se, nadalje, traži da se
„sveèano izjavi da Izrael ima pravo postojati kao država Židova te da se palestinskim izbjeglicama mora odreæi bilo kakvo
pravo na povratak u Državu Izrael." Prema tome, Palestinci ne samo da moraju priznati Izrael kao židovsku državu, a ne kao
državu njenih graðana, nego moraju javno izjaviti da Izrael ima pravo kršiti temeljna demokratska naèela. Usto, od njih se
zahtijeva da se slože s ukidanjem Rezolucije UN-a br.194 o pravu na povratak te da napuste nadu èak i u simbolièki
povratak s kojim su se izraelski pregovaraèi složili tijekom pregovora u Tabi u sijeènju 2001. (Prekinuo ih je izraelski
premijer Ehud Barak u trenutku kad je izgledalo da æe se oni uspješno završiti.) Nadalje: „Neæe biti uplitanja u pitanja koja
se odnose na konaèno rješenje. U pitanja o kojima se ne može raspravljati spadaju: naselja u Judeji, Samariji i Gazi
(iskljuèujuæi naselja èija je izgradnja zamrznuta te nezakonita naselja), status palestinske vlasti i njenih institucija u
Jeruzalemu, te sva druga pitanja èiji se sadržaj odnosi na konaèno rješenje... Jedine rezolucije na koje æe se smjeti pozivati
su Rezolucija br. 242 i Rezolucija br. 338, i to samo kao opæi okvir za buduæe pregovore o konaènom rješenju." Prema
tome, iskljuèene su sve rezolucije UN-a o palestinskim pravima, kao i, naravno, Ženevske konvencije i meðunarodno pravo
opæenito, dokumenti, dakle, koji se po mišljenju izraelske vlade (i to samo nje, uz prešutnu podršku
„Èinjenièno stanje na terenu", komentira izraelska novinarka Amira Hass, „odreðuje - i nastavit æe odreðivati - podruèje na
koje æe 'road map' biti primijenjen, podruèje na kojemu æe se uspostaviti entitet poznat pod nazivom 'palestinska država'."
Podižuæi barijeru, kao i drugim svojim postupcima, Izrael - i, indirektno, njegov „nadreðeni nazvan 'partner'" potkopavaju
nade u miroljubivo diplomatsko rješenje, i to èine namjerno, buduæi da su posljedice njihovih postupaka više nego oèite.
Izrael svoje ponašanje opravdava palestinskim terorom, koji je doista eskalirao, ukljuèujuæi i napade bombaša samoubojica
na izraelske civile tijekom al-Aksa Intifade u rujnu 2000. Ovdje, meðutim, treba istaknuti da odmazde s tih podruèja, zbog
brutalne vojne okupacije Izraela, sve donedavno gotovo da nije ni bilo, a zloèini okupacijskih snaga i ilegalnih doseljenika
nisu nikoga suviše zabrinjavali.
SAD-a), ne odnose na okupirane teritorije. Nadalje, konaèno stanje koje „road map" uzima u obzir jest ono iz rujna 2000.,
kada je Izrael zavladao najveæim dijelom Zapadne obale i kada su Palestinci stjerani u stotine enklava. Amerièka vlada
prešutno je prihvatila izraelske rezerve. Ukratko, VVashington se veæ od samoga poèetka pobrinuo da „road map" bude
ništavan i ispražnjen od bilo kakva sadržaja, a time i bilo kakve „vizije" rješenja koje bi podrazumijevalo postojanje dviju
država, a koje je, kao i obièno, pripisano Georgeu Bushu, što nema veze s èinjenicama.
Prva reakcija veæinskog mišljenja na amerièko i izraelsko odbacivanje „road mapa" pojavila se, kako se èini, u knjizi
Jimmvja Èartera Palestine: Peace not Apartheid (Simon and Schuster, 2006.; vidi Dodatak 7). Rijeè je o iznimno važnom
otkriæu Carterove knjige, o pravoj novini u raspravama koje su se vodile unutar veæinskog mišljenja, a koje je, kako se èini,
potpuno ignorirano u reakcijama na njegovu knjigu (koje su vrvjele pogrdama). Slièno tomu, u oèajnièkom nastojanju da se
u Carterovoj knjizi pronaðe neka greška propustilo se upozoriti na njenu jedinu ozbiljnu pogrešku: Èarter je, naime,
prihvatio uobièajenu doktrinu prema kojoj je izraelski napad na Libanon 1982., u kojemu je poginulo izmeðu 15 i 20 tisuæa
ljudi, a veæi dio zemlje bio razoren, bio „odgovor na teroristièke napade PLO-a s one strane libanonske granice" (str. 7, 94).
Stvarnost je bila sasvim drukèija - istina o tome ubrzo je izišla na vidjelo. Vidi str. 187. Pogreške su, prema tome,
prihvatljive kad se njima podržavaju zloèini SAD-a i Izraela, ali istina nije prihvatljiva kad se njome potkopava njihovo
nastojanje da izbjegnu odgovornost za neuspjeh svoje diplomacije.
To isto vrijedi i za prve dane Intifade, koja traje i dalje. Prema izraelskim vojnim izvorima, tijekom prvog mjeseca Intifade
omjer poginulih bio je 20:1 (75 poginulih Palestinaca prema èetiri poginula Izraelca), i to u vrijeme dok je otpor bio
ogranièen samo na okupirana podruèja, rijetko prelazeæi granicu, a i tada samo dotle dokud èovjek može dobaciti kamen.
Izraelska javnost poèela se zgražati tek kad se taj omjer približio odnosu 3 prema 1 - zbog patnji koje se nanose nevinim
Izraelcima.
Reakcije na patnje Izraelaca sasvim su na mjestu. Ali je li bilo dolièno ne obazirati se na patnje kojima su, prije nego što se
ravnoteža terora poremetila, a i danas su, u kudikamo veæoj mjeri bili izloženi Palestinci - patnje kojima su oni, uz presudnu
podršku SAD-a, izloženi veæ dugi niz godina?
Intifada je ukazala na znaèajne promjene koje se zbivaju unutar izraelske države. U vremenu o kojemu govorimo autoritet
izraelske vojske u zemlji pao je na tako niske grane, da ju je izraelski dopisnik za vojna pitanja Ben Kaspit opisao „ne kao
državu koja ima vojsku, nego kao vojsku koja ima državu"; tj. kao vojsku koja je obièni prirepak vojne sile koja vlada
svijetom, što je primjer bez presedana u dosadašnjoj povijesti. Ljudi koji žive u ovoj regiji potpuno su svjesni te èinjenice.
Pa ipak, do pravednog mira moguæe je doæi. U povijesti su poznati mnogi primjeri okonèanja naizgled nerješivih
konflikata. Najnoviji primjer u tom je pogledu Sjeverna Irska; stanje u toj zemlji znatno se poboljšalo u odnosu na ono prije
samo deset godina.
Drugi primjer je Južna Afrika. Prije samo nekoliko godina èinilo se da æe rasni sukobi i silovita represija dovesti
južnoafrièko društvo do potpunog beznaða i oèaja. Otada je postignut znatan
napredak, iako se životni uvjeti veæine stanovništva, koje je uglavnom crnaèko i osiromašeno, nisu gotovo nimalo
promijenili, a mnogima je i gore nego prije.
Svakodnevne i sve veæe strahote koje se dogaðaju u Izraelu-Pa-lestini ugraðuju svaki dan novi kamen u zid mržnje, straha i
žarke želje za osvetom. Meðutim, nikada nije prekasno za rušenje takvih zidova.
Takvu zadaæu mogu obaviti samo ljudi izloženi svakodnevnim patnjama koji oèekuju još gore sutra, no u tome im sasvim
sigurno mogu pomoæi i oni izvana, ali ne prije nego što se iskreno suoèe sa svojom vlastitom ulogom i odgovornošæu. Tek
tada moæi æe is-kovati „road map" koji æe doista nešto znaèiti i tek tada moæi æe s punim pravom zatražiti od svojih vlada
da takvo rješenje primijene u praksi.
18. kolovoza 2003.
11. rujna i "doba terora"
Usred šoka prouzroèenog napadima bombaša samoubojica u Bagdadu, Jeruzalemu i Nadžafu, kao i brojnih drugih strahota
što su se dogodile nakon 11. rujna 2001., nije teško shvatiti zašto mnogi vjeruju da je svijet ušao u novo i zastrašujuæe
„doba terora", kako je svoju zbirku eseja nedavno nazvala skupina profesora sa Sveuèilišta Yale. Meðutim, dvije godine
nakon dogaðaja 11. rujna Sjedinjenim Amerièkim Državama tek predstoji suoèavanje s korijenima terorizma, njena
nastojanja usmjerena su više prema ratu nego prema miru i one èine sve kako bi poveæale rizik od meðunarodne
konfrontacije.
11. rujna svijet je bio šokiran i užasnut, oèitujuæi suosjeæanje sa žrtvama. Treba, meðutim, biti takoðer svjestan da je velik
dio svijeta reagirao rijeèima: „Dobro došli u klub." Prvi put u povijesti jedna zapadna sila bila je izložena strahotama kakve
su i predobro poznate u drugim dijelovima svijeta.
Bilo kakvo nastojanje da shvatimo dogaðaje nakon 11. rujna trebalo bi zapoèeti ispitivanjem amerièke moæi - odgovorom
na pita-
nje kako je SAD reagirao na taj dogaðaj i kojim æe putem krenuti
u buduænosti.
Nepunu godinu dana nakon 11. rujna napadnut je Afganistan. Oni koji prihvaæaju temeljna moralna naèela morat æe se
dobro pomuèiti budu li htjeli dokazati da su Sjedinjene Države i Velika Britanija imale pravo bombardirati Afganistance
kako bi ih prisilile da im izruèe ljude osumnjièene za zvjerstva, kao što je glasilo službeno obrazloženje u trenutku kad je
bombardiranje zapoèelo.11
A potom je, u rujnu 2002., najmoænija država u povijesti èovjeèanstva najavila novu Strategiju nacionalne sigurnosti,
izjavivši kako namjerava za stalno zadržati položaj svjetskog hegemona. Svaki pokušaj dovoðenja tog položaja u pitanje bit
æe sprijeèen silom, onim u èemu Sjedinjene Amerièke Države nemaju premca.
11 Talibanski režim je od SAD-a zatražio dokaze na kojima temelje svoj zahtjev za izruèenje Osame bin Ladena i njegovih
pomoænika. Bushova administracija odbila je podastrijeti bilo kakve dokaze zato što ih, kako smo poslije vidjeli, nije ni
imala. Osam mjeseci nakon toga šef FBI-a Robert Mueller obavijestio je medije da je FBI tada „vjerovao" da je urota
skovana u Afganistanu, ali da je tehnièki razraðena u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i u Europi. Tri tjedna nakon poèetka
bombardiranja promijenjeno je tumaèenje službenih razloga za napad: britanski admiral Sir Michael Boyce rekao je
Afganistancima da æe biti izloženi bombardiranju „sve dok ne smijene režim", što je bio školski primjer državnog
terorizma. Bombardiranje su žestoko osudili vodeæi protivnici talibana u samom Afganistanu, ukljuèujuæi i miljenika SAD-
a Abdula Haqa, koji je preklinjao VVashington da prestane ubijati nedužne Afganistance samo zato što mu se svidjelo
„razmetan' se mišiæima", potkopavajuæi tako njihova nastojanja da talibanski režim sruše iznutra; s ove vremenske distance
ta moguænost doimlje se realnom. Osim toga, kao što je pokazalo istraživanje meðunarodne agencije za ispitivanje javnog
mnijenja Gallup, neslaganje s bombardiranjem izrazio je i najveæi dio svijeta, s tim što su osude bile još žešæe u
sluèajevima kad su cilj bombardiranja bili civili, a tako je bilo od samoga poèetka. Amerièkoj javnosti nisu bili poznati
rezultati ankete. Bombardiranje je bilo poduzeto radi izgladnjivanja nekoliko milijuna ljudi i zbog toga su ga osudile
praktièki sve meðunarodne humanitarne organizacije. Nekoliko mjeseci poslije vodeæi harvardski struènjak za Afganistan
Samina Ahmed je u harvardskom èasopisu International Security (zima 2001.-02.) napisao da „milijunima Afganistanaca
prijeti smrt od gladi zbog prekida dopreme humanitarne pomoæi prouzroèenog amerièkim vojnim udarima". O moralnoj i
intelektualnoj kulturi Zapada dovoljno govori to što je ova operacija prikazana kao školski primjer „pravednog rata", kao i
da nitko nije postavljao nikakva pitanja.
Istodobno se poèelo udarati u ratne bubnjeve, kako bi se stanovništvo pripremilo za napad na Irak. Usto, zapoèela je i
kampanja za kongresne meðuizbore, koji æe pokazati je li administracija sposobna izvršiti svoje zahtjevne meðunarodne i
domaæe zadaæe.
Posljednji dani 2002., pisao je tada specijalist za vanjskopolitièka pitanja Michael Krepon, bili su „najopasniji nakon
kubanske raketne krize 1962.", koju je Arthur Shlesinger s pravom opisao kao „najopasniji trenutak u ljudskoj povijesti."
Krepon je bio zabrinut zbog širenja nuklearnog oružja na „Iran, Irak, Sjevernu Koreju i Indijski potkontinent", „nestabilni
pojas širenja nuklearnog oružja koji se proteže od Pjongjanga do Bagdada". Inicijative što ih je 2002.-03. poduzimala
Bushova administracija samo su poveæale opasnosti unutar i u blizini tog nestabilnog pojasa.
U Strategiji Vijeæa za nacionalnu sigurnost obznanjeno je da Sjedinjene Amerièke Države - i samo one - imaju pravo
povesti ,,pre-dusretni rat": predusretni, ne spreèavajuæi, tj. poslužiti se vojnom silom radi uklanjanja percipirane prijetnje,
èak i kad je ona izmišljena ili samo zamišljena. Predusretni rat je, jednostavno reèeno, „najteži zloèin", koji je osuðen u
Nurnbergu.
Bushova administracija je od poèetka rujna (2002.) neprekidno upozoravala na opasnost koja Sjedinjenim Državama prijeti
od Sadama Huseina, aludirajuæi pritom na moguæu Sadamovu povezanost s al-Qaidom i na njegovo sudjelovanje u
napadima 11. rujna. Zahvaljujuæi žestokoj propagandi, administracija je od preplašenog stanovništva uspjela dobiti podršku
za planirani napad na zemlju, za koju je svatko znao da se nije sposobna obraniti, kao i vrijednu nagradu, u samom središtu
glavnog izvora energije u svijetu.
U svibnju prošle godine (2003.), nakon tobožnjeg završetka rata u Iraku, predsjednik Bush je sletio na palubu nosaèa aviona
Abraham Lincoln i obznanio da je „pobijedio u ratu protiv terora [uklonivši] jednog od al-Qaidinih saveznika".
Ali doæi æe 11. rujna 2003., a tvrdnje o navodnoj povezanosti Sadama i njegova ljutog neprijatelja Osame bin Ladena neæe
biti potkrijepljene nikakvim vjerodostojnim dokazima. Jedina veza izmeðu pobjede i terora, kako se èini, sastoji se u tome
što je napad SAD-a na Irak rezultirao poveæanim brojem al-Qaidinih novaka i još veæom opasnošæu od terora.
Wall Street Journal je u Bushovoj pažljivo insceniranoj spektakularnoj priredbi na nosaèu aviona Abraham Lincoln
prepoznao „poèetak njegove kampanje za ponovni izbor za predsjednika 2004." koja æe - Bijela kuæa se tomu nada - „biti
što je moguæe više usmjerena na teme vezane uz nacionalnu sigurnost." Dopusti li administracija da tijekom izborne
kampanje prevladaju teme vezane uz domaæu politièku stvarnost, naæi æe se u grdnim nevoljama.
U meðuvremenu, Osama bin Laden i dalje je na slobodi. A izvor iz kojega je nakon 11. rujna potekla prièa o teroristièkim
akcijama antraksom i dalje je nepoznat - što je, s obzirom na to da se pretpostavlja kako je rijeè o domaæem izvoru, možda
èak o federalnom laboratoriju za oružje, još teži neuspjeh. Iraèki arsenali s oružjem za masovno uništenje zaboravljeni su
kao da nikad nisu bili ni spomenuti.
Kad je posrijedi druga godišnjica 11. rujna, kao i vrijeme nakon toga, u osnovi možemo birati izmeðu dviju moguænosti.
Možemo marširati naprijed, uvjereni da æe Svjetski Policajac protjerati sve
zlo iz ovoga svijeta, kako to, plagirajuæi pradavne epove i djeèje prièe, veæ obznanjuju pisci predsjednikovih govora.
Možemo, isto tako, doktrinu o najavljenoj novoj i velièanstvenoj eri podvrgnuti ozbiljnom ispitivanju i pokušati izvuæi
racionalne zakljuèke, što æe nam, možda, pomoæi da shvatimo novu stvarnost koja iskrsava pred našim oèima.
Ratovi o kojima se razmišlja u „ratu protiv terora" trajat æe dugo. „Teško je reæi koliko æemo ratova još morati voditi kako
bismo osigurali slobodu u našoj domovini", obznanio je prošle godine (2002.) predsjednik. Pošteno, nema što. Broj
potencijalnih i izmišljenih prijetnji praktièki je neogranièen. Osim toga, imamo razloga vjerovati da æe bezakonje i nasilje
Bushove administracije dovesti do još ozbiljnijih prijetnji našoj slobodi.
Trebali bismo, isto tako, biti sposobni uvažiti primjedbe što ih je o svemu ovome nedavno izrekao Ami Avalon, šef
izraelske Glavne službe sigurnosti (Šabak, Šin Bet) izmeðu 1996. i 2000., koji je primijetio da „oni koji priželjkuju
pobjedu" protiv terora, ne pokušavajuæi pritom ukloniti nepravde koje su ga izazvale, „priželjkuju neprekidni rat."
Znaèenje ove primjedbe svakomu je jasno.
Svijet zabrinuto i sa strahom promatra što se dogaða u Washin-gtonu. Ne može se dovoljno naglasiti da su ljudi koji su u
najboljem položaju da uklone ta strahovanja upravo stanovnici Sjedinjenih Amerièkih Država, koji imaju tu sreæu da mogu
više od ikoga drugoga utjecati na oblikovanje buduænosti, zahvaljujuæi moæi svoje vlastite države te slobodama i
povlasticama što ih uživaju, koje su u usporedbi s drugim zemljama doista velike.
2. rujna 2003.
Sjedinjene Amerièke Države i Ujedinjeni
- narodi
Suoèene s oèitim neuspjehom vojne okupacije Iraka, Sjedinjene Države su od Ujedinjenih naroda zatražile da dio troškova
operacije preuzmu na svoja leða.
Vijeæe sigurnosti UN-a jednoglasno je, ali ne i nedvosmisleno, izglasalo Rezoluciju (Rezoluciju br. 1511) koju su
predložile Sjedinjene Države i Velika Britanija. Stalne èlanice Vijeæa sigurnosti - Kina, Francuska i Rusija - usprotivile su
se rezoluciji i ne namjeravaju poslati vojnike u Irak, niti novèano poduprijeti operaciju, ali su, zajedno s Njemaèkom,
Pakistanom i drugim državama, popustile pod amerièkim pritiskom, nastojeæi na taj naèin saèuvati simbolièko jedinstvo.
Ozbiljne podjele traju i dalje, osobito s obzirom na pitanje hoæe li i kada æe okupatori stvarnu politièku moæ prenijeti na
Iraèane.
Podjele u Vijeæu sigurnosti svjedoèe o bahatosti VVashingtona prema meðunarodnoj zajednici i prema organizaciji
Ujedinjenih naroda, koja traje veæ suviše dugo.
Rat koji SAD predvodi u Iraku zapoèeo je bez podrške UN-a. VVashington je djelovao u skladu sa Strategijom Vijeæa za
nacionalnu sigurnost koju je Bushova administracija obznanila prošle godine u rujnu (2002.) i u kojoj se potvrðuje pravo
SAD-a na uporabu sile, ako je potrebno i unilateralno, protiv percipiranog neprijate-lja.
Svaki put kad Ujedinjeni narodi odbiju biti oruðe za ostvarenje ciljeva SAD-a, VVashington im daje otpust. Tako je prošle
godine, primjerice, UN-ovo Povjerenstvo za razoružanje i meðunarodnu sigurnost prihvatilo dvije rezolucije: jednu, kojom
se zemlje èlanice pozivaju na energiènije mjere protiv militarizacije svemira, i drugu, kojom se potvrðuje Ženevski protokol
o zabrani upotrebe bojnih plinova i bakteriološkog ratovanja iz 1925. Obje rezolucije usvojene su jednoglasno, uz dva
suzdržana glasa: onaj Sjedinjenih Država i Izraela. U praksi, suzdržani glas SAD-a ima znaèenje veta.
Od 1960-ih naovamo Sjedinjene Države prednjaèe u primjeni prava veta na rezolucije Vijeæa sigurnosti UN-a, èak i na one
meðu njima kojima se države pozivaju da poštuju meðunarodno pravo. Na drugom je mjestu Velika Britanija. Francuska i
Rusija daleko zaostaju za njima. Ipak, èak i to postignuæe zasjenjeno je time što VVashington, zbog goleme moæi kojom
raspolaže, najèešæe uspijeva razvodniti rezolucije koje mu se ne sviðaju, ili sprijeèiti njihovo stavljanje na dnevni red.
Rutinska upotreba prava veta svjetskog šampiona u ovoj disciplini u Sjedinjenim se Državama najèešæe ignorira ili se
prikazuje kao nevažna, a katkad se èak pozdravlja kao principijelan stav VVashingtona koji je izložen neprekidnim
napadima. Ona se nikad ne tumaèi kao osporavanje legitimiteta i vjerodostojnosti Ujedinje-
nih naroda, premda je više nego jasno da je rijeè upravo o tome. Umjesto toga, na nespremnost drugih da slijede primjer
VVashingtona gleda se kao na problem - kao na iskazivanje arogancije kojom se gube prijatelji.
VVashington je u cijeloj raspravi o Iraku u UN-u inzistirao na svojoj povlastici da djeluje unilateralno. Na konferenciji za
tisak održanoj 6. ožujka (2003.), primjerice, Bush je ustvrdio kako se postavlja „samo jedno pitanje: Da li se iraèki režim
potpuno i bezuvjetno razoružao, kako to od njega traži UN-ova Rezolucija br. 1441, ili nije?" Pri tome nije ostavio ni
najmanje mjesta sumnji da je odgovor na to pitanje iskljuèivo u rukama SAD-a i nikoga drugoga, a najmanje UN-a. Usto je,
odmah nakon toga, dao svima na znanje da odgovor na to pitanje nije ni najmanje važan, obznanivši da, „kad je u pitanju
naša sigurnost, nije nam potrebna nièija suglasnost."
UN-ove inspekcije i dugotrajna neodluènost Vijeæa sigurnosti bili su, prema tome, farsa; èak i da je amerièkim zahtjevima
udovoljeno, to ne bi ništa promijenilo. Èak i da se Sadam potpuno razoružao, Sjedinjene Države bi u Iraku instalirale režim
po svojem izboru; one bi to uèinile èak i da su Sadam i njegova obitelj napustili zemlju, kao što je predsjednik izjavio na
sastanku na vrhu na Azorskom otoèju uoèi invazije.
Nakon što okupacijska vojska nije uspjela pronaæi iraèko oružje za masovno uništenje, amerièka administracija promijenila
je stav i odjednom prestala govoriti kako je „potpuno sigurno" da takvo oružje postoji, tvrdeæi da Sjedinjene Države imaju
pravo napasti svaku zemlju koja ima samo i namjeru proizvesti oružje za masovno uništenje. Spuštanje ljestvice na nižu
razinu, kad je posrijedi po-
sezanje za silom, najvažnija je posljedica sloma javno obznanjenog opravdanja za invaziju.
Najvažnije pitanje danas glasi: tko vlada Irakom? Malo tko vjeruje da æe Sjedinjene Države u Iraku formirati vladu kojoj
æe biti dopušteno da bude neovisna. Zato se svjetsko javno mnijenje svim silama zalaže za rješenje kojim bi nadzor nad
Irakom preuzeo UN, a slièno raspoloženje, sudeæi prema istraživanjima javnog mnijenja, što ih je provela PIPA (Program
on International Policv Atti-tudes) sa Sveuèilišta Marvland, nakon travnja (2003.) prevladava i u SAD-u.
Teško je prosuditi što o svemu tome misli javno mnijenje u Iraku, ali prema najnovijim istraživanjima Gallupa,
provedenima 2003., najveæi ugled u toj zemlji meðu svim stranim državnicima ima Chirac, dok su Bush i Blair daleko
ispod njega. Francuski predsjednik Chirac bio je najistaknutiji kritièar invazije na Irak.
Unatoè svim promjenama u navoðenju opravdanja i izlika za napad na Irak, jedno naèelo ostalo je na snazi: Sjedinjene
Amerièke Države moraju ostvariti potpun nadzor nad Irakom, a naèin na koji æe to postiæi potpuno je nevažan - bude li
potrebno, i pokaže li se takvo rješenje održivim, Sjedinjene Države æe u toj zemlji uspostaviti kvazidemokratski režim.
Amerièki stav u pogledu Iraka u osnovi je moguæe razabrati iz organizacijske tablice pod nazivom „Civil Administration of
Pos-rvvar Iraq" (Civilna uprava u poslijeratnom Iraku). Tablica sadržava šesnaest kutija, a na svakoj od njih masnim je
slovima ispisano ime i djelokrug odgovornosti svake pojedine osobe koja sudjeluje u procesu, zapoèinjuæi s
predsjednikovim izaslanikom Paulom Bre-merom na vrhu (koji je odgovoran Penatgonu), pa sve do najnižih
razina odgovornosti. Meðu njima æemo naæi i sedmoricu generala; veæina ostalih razni su dužnosnici amerièke vlade. Na
samom dnu nalazi se sedamnaesta kutija, velièine otprilike jedne treæine ostalih, na kojoj nije ispisano ni jedno ime, ni
jedno masno slovo i ni jedna funkcija. Na njoj su ispisane samo tri rijeèi: „savjetnici iraèkih ministarstava".
Cilj predsjednika Busha u poslijeratnom Iraku jest podijeliti troškove, ali ne i moæ. Gazda u Iraku mora biti VVashington,
ne Ujedinjeni narodi, ne iraèki narod.
17. listopada 2003.
Dileme u vezi s dominacijom
U trenutku dok Sjedinjene Amerièke Države pokušavaju uspostaviti red u Iraku, uz režim koji æe biti podreðen amerièkim
interesima, situacija u Sjevernoj Koreji prijeti izbijanjem nove krize.
Sjeverna Koreja najopasniji je èlan tzv. osovine zla. Ali, poput Irana (a za razliku od Iraka), ova država ne ispunjava prvi
amerièki uvjet da bi postala legitimni cilj napada: nije bespomoæna.
Sjeverna Koreja ima moæno sredstvo za odvraæanje napada - to (u vrijeme dok pišem ovaj tekst) nije nuklearno oružje,
nego moæno topništvo, rasporeðeno širom demilitarizirane zone, èije su cijevi uperene prema glavnom gradu Južne Koreje,
Seulu, i prema desecima tisuæa amerièkih vojnika razmještenih južno od granice s Južnom Korejom. Predviðeno je da se ti
vojnici povuku, kako ne bi bili u dometu topništva, što u Sjevernoj i Južnoj Koreji potièe zabrinutost u pogledu namjera
SAD-a.
Sjedinjene Države u listopadu 2002. optužile su Sjevernu Koreju da je u tajnosti zapoèela program obogaæivanja urana,
kršeæi tako sporazum sklopljen 1994. Neposredna opasnost od izbijanja
nuklearnog rata, koja je uslijedila nakon toga, neke je promatraèe podsjetila na kubansku raketnu krizu. Ove je godine
(2003.) VVashington nauèio svijet jednoj ružnoj lekciji: želite li se obraniti od nas, slijedite primjer Sjeverne Koreje, tj.
potrudite se da budete vjerodostojna vojna prijetnja.12
12 Procjenjuje se da je Sjeverna Koreja do 2006. proizvela osam do deset bojnih nuklearnih glava, nastavljajuæi istodobno
prekinute pokuse s dalekometnim raketama i izvevši nuklearni pokus, koji se pokazao neuspješnim. Takav razvoj situacije
moguæe je takoðer dodati popisu Bushovih postignuæa. „Kad je predsjednik Bush došao na vlast", piše Leon Sigal u
èasopisu Current Histon/, u broju za studeni 2006., „Sjeverna Koreja obustavila je pokuse s dalekometnim raketama. Imala
je plutonija za jednu ili dvije bombe i sasvim je sigurno da se na tome zaustavila." Sigal, jedan od vodeæih struènjaka za to
podruèje, ponovno je razmotrio tijek dogaðaja i zakljuèio da Sjeverna Koreja vraæa Sjedinjenim Državama milo za drago -
suraðujuæi kad god VVashington pokaže volju za suradnjom, i uzvraæajuæi jednakom mjerom kad god VVashington ne
održi rijeè - nastojeæi na taj naèin okonèati neprijateljstvo." U jednom važnom sluèaju, godine 1993., Sjeverna Koreja bila
je na pragu sklapanja sporazuma s Izraelom, prema kojemu je bila spremna obustaviti izvoz raketa na Bliski istok u zamjenu
za diplomatsko priznanje, èime bi se znatno poveæala sigurnost Izraela. Meðutim, Sjedinjene su Države „izvršile pritisak na
Izrael, zahtijevajuæi da otkaže sporazum o raketama", što je on i uèinio; s obzirom na ovisnost o SAD-u, Izrael je primoran
slušati njegove naredbe. Sjeverna Koreja uzvratila je milo za drago, izvevši svoj prvi pokus s raketama srednjeg dometa. Taj
obrazac nastavio se i u vrijeme Clintonova predsjednikovanja. Bushov agresivni militarizam imao je predvidljive posljedice,
baš kao što je bilo moguæe predvidjeti i to da æe Rusija, a poslije i Kina, poèeti proizvoditi ofenzivno oružje. Nakon
Bushovih optužbi iz 2002. Sjeverna Koreja nastavila je proizvoditi rakete i nuklearno oružje. Naposljetku je Bushova
administracija, pod pritiskom azijskih zemalja, pristala na pregovore koji su u rujnu 2005. doveli do sporazuma kojim se
predviða da æe Sjeverna Koreja „obustaviti proizvodnju svih vrsta nuklearnog oružja i postojeæe planove za proizvodnju
oružja" te omoguæiti nadzor meðunarodnim inspektorima, u zamjenu za meðunarodnu pomoæ i jamstvo da SAD neæe
napasti tu zemlju; u sporazumu je takoðer stajalo da æe dvije strane „poštovati suverenitet druge strane, mirno koegzistirati
jedna s drugom te poduzeti potrebne korake za normalizaciju odnosa." Neposredno nakon toga Bushova je administracija
potkopala sporazum, raspustivši meðunarodni konzorcij koji se trebao pobrinuti da Sjeverna Koreja dobije obeæani reaktor
za laganu vodu, obnovivši prijetnje silom i izvršivši pritisak na banke da zamrznu sjevernokorejske raèune s konvertibilnom
valutom, ukljuèujuæi i prihode od legitimne vanjske trgovine. (Vidi Sigal; Financial Times, 10. listopada 2006.; profesor
Thomas Kim, izvršni direktor Korejskog instituta za politiku, www.kpolicy.org.) VVashington je ustvrdio da se Sjeverna
Koreja koristi bankama za krivotvorenja amerièke valute. Vjerodostojnost tvrdnji Bushove administracije pala je na tako
niske grane da je iz te tvrdnje nemoguæe izvesti bilo kakav zakljuèak. Konzervativni Frankfurter AUgemeine Zeitung
izvještava kako je sasvim moguæe da je novac krivotvorila CIA („Geldfalschung: Stammen die 'Supemotes' von der CIA?",
6. sijeènja 2007.).
Do veljaèe 2007. „pojaèani pritisk na sjevernokorejski režim i nepopustljiva amerièka administracija, kojoj je bilo stalo do
uspjeha u dodirima s jednom od 'osovina zla', pomogli su
Sjeverna Koreja ne udovoljava još jednom kriteriju da postane cilj napada SAD-a: rijeè je o jednoj od najsiromašnijih i
najbjednijih zemalja na svijetu.
Ali Sjeverna Koreja posjeduje geostratešku važnost zbog koje bi - uspije li SAD neutralizirati korejsko sredstvo za
odvraæanje napada - mogla postati objekt amerièkog napada. Sjeverna Koreja nalazi se u sjeveroistoènoj Aziji, podruèju
koje veæ samo po sebi dovodi u pitanje ostvarenje snova VVashingtona o svjetskoj dominaciji.
Tri globalna ekonomska središta zauzela su borbeni položaj. To su Sjedinjene Amerièke Države, Europa i sjeveroistoèna
Azija, u novom obliku „tripolarnog" svijeta koji se oblikuje veæ trideset godina.
Nitko se sa Sjedinjenim Državama ne može mjeriti kad je u pitanju vojna moæ, ali to vrijedi samo za tu dimenziju. Unatoè
tomu što meðu tim regijama postoje složene meðusobne veze i što njihove politièke elite dijele iste interese, one se natjeèu
za što veæi komad kolaèa moæi.
udahnuti život procesu koji je dugo bio smatran na smrt bolesnim" (Anna Fiheld, „Nego-tiators seek right chemistrv to curb
N Korea's nuclear ambitions", Financial Times, 8. veljaèe 2007.). Toènije reèeno, „nepopustljiva amerièka administracija",
koja se pokušavala uhvatiti za bilo kakvu slamku uspjeha, pristala se vratiti pregovorima. Verzija koju je SAD više volio
glasila je da Christopher Hill, koji je iskazivao agresivnost i kojega se najviše citiralo kao izvor, „pokušava vratiti proces u
stanje od rujna 2005.", kad su „razgovori o provedbi odredaba iz ugovora" (zbog razloga koji ni danas nisu jasni), „bili
prekinuti", „nakon èega se Sjeverna Koreja oglušila o upozorenja meðunarodne zajednice i nastavila nuklearne pokuse"
(Jim Yardley, „Nuclear Talks On North Korea Set to Resume in Beijing", Nezv York Times, 8. veljaèe 2007.). To,
meðutim, nije sve. Postignut je sporazum, nalik onomu što ga je VVashington minirao u rujnu 2005. Ujedno, VVashington
je priznao da su se njegove optužbe iz 2002. zasnivale na neprovjerenim dokazima. Smatra se da je to priznanje
„preventivnog karaktera" i da je do njega došlo zbog bojazni SAD-a da æe optužbe VVashingtona, temeljene navodno na
obavještajnim podacima, ako meðunarodni inspektori za naoružanje, u skladu s novim sporazumom, uðu u Sjevernu Koreju,
biti moguæe „još jednom usporediti sa stanjem na terenu", te da æe one doživjeti istu sudbinu kao i optužbe protiv Iraka
(David Sanger i VVilliam Broad, „U.S. Concedes Uncertainty On Korean Uranium Effort", Nezv York Times, 1. ožujka
2007.).
Kao što Sigal primjeæuje, iz svega toga može se izvuæi korisna pouka: ako se diplomatska nastojanja provode u dobroj
vjeri, ona mogu funkcionirati.
U nedavnoj studiji Radne skupine za odnose izmeðu SAD-a i Koreje - predvoðene Seligom S. Harrisonom iz Centra za
meðunarodnu politiku u VVashingtonu i Centrom za istoènoazijske studije iz Chicaga - raspravlja se o ozbiljnim
problemima s kojima se suoèavaju sjeveroistoèna Azija i svijet u cjelini.
Sjeveroistoèna Azija trenutaèno je najdinamiènija ekonomska regija u svijetu, koja ostvaruje gotovo 30 posto svjetskog
bruto domaæeg proizvoda, kudikamo više nego Sjedinjene Države (19 posto), i koja raspolaže polovicom svjetskih deviznih
rezervi. U ovome trenutku trgovinska razmjena izmeðu Sjedinjenih Država, s jedne strane, i Europe, s druge, sa
sjeveroistoènom Azijom mnogo je veæa nego trgovinska razmjena izmeðu SAD-a i Europe.
Sjeveroistoèna Azija obuhvaæa dva glavna industrijska društva, Japan i Južnu Koreju, a Kina se upravo pretvara u
industrijsko društvo. Sibir obiluje prirodnim bogatstvima, ukljuèujuæi i naftu. Zemlje te regije sve više meðusobno trguju,
povezujuæi se ujedno sa zemljama jugoistoène Azije u neformalnu asocijaciju koju katkad nazivaju ASEAN plus tri: Kina,
Japan i Južna Koreja.
U izgradnji je više naftovoda koji povezuju nalazišta nafte poput Sibira s industrijskim središtima. Posve je prirodno da neki
od tih naftovoda, kojima je krajnje odredište Južna Koreja, prolaze kroz Sjevernu Koreju, a tim smjerom mogla bi se u
buduænosti protegnuti i Transsibirska željeznica.
Sjedinjene Amerièke Države imaju podvojen stav u pogledu integracijskih procesa u sjeveroistoènoj Aziji. VVashington se
boji da bi regije u kojima su na djelu integracijski procesi, poput Europe ili sjeveroistoène Azije, mogle poæi svojim,
neovisnim putem, i postati ono što se u razdoblju hladnog rata nazivalo „treæom silom".
Radna skupina za odnose izmeðu SAD-a i Koreje preporuèuje VVashingtonu da pokuša iznaæi diplomatsko rješenje za
trenutaènu krizu oko Sjeverne Koreje i nastaviti proces zapoèet isprekidano i neujednaèeno još u Clintonovo vrijeme, kojim
bi bila zajamèena sigurnost Sjevernoj Koreji lišenoj nuklearnog naoružanja, promicano pomirenje izmeðu dviju Koreja i
Sjeverna Koreja potaknuta na ekonomsku suradnju sa susjednim zemljama. „Takva vrsta meðudjelovanja mogla bi ubrzati
ekonomske reforme u Sjevernoj Koreji, što bi s vremenom dovelo do širenja njene ekonomske moæi, labavljenja totalitarne
politièke kontrole i ublažavanja problema kršenja ljudskih prava."
Takva politika bila bi u skladu s regionalnim konsenzusom. Alternativa - konfrontacija na naèin Bush-Cheney-Rumsfeldove
grandiozne strategije predusretnog rata - „mogla bi sjeveroistoènu Aziju i Sjedinjene Države odvuæi u neželjeni rat",
mišljenje je Radne skupine.
Umjerenija politika potaknula bi sjeveroistoènu Aziju, kao što je to bio sluèaj i s Europom, da poðe svojim, neovisnim
putem, što bi Sjedinjenim Državama otežalo ustrajavanje na globalnom poretku u kojemu su drugi dužni poštovati položaj
koji im je odredio SAD.
U tim meðudjelovanjima od središnje je važnosti ovisnost o energiji. Nakon Drugog svjetskog rata kreatori amerièke
politike nastojali su ovladati neprispodobivim izvorima energije na Bliskom istoku i pretvoriti ih u polugu za ovladavanje
cijelim svijetom. Vodeæi raèuna o tim temeljnim životnim èinjenicama, Europa i azijske sile u usponu nastoje svoje resurse
uèiniti neovisnima o onome što je istaknuti planer George Kennan nazvao „snagom veta" u
nastojanju SAD-a da zadrži nadzor nad zalihama energije i morskim putovima. U konfliktima koji se pojavljuju u vezi s
Bliskim istokom i srednjom Azijom rijeè je upravo o takvim ulozima.
Sjedinjene Amerièke Države dugo su oštro reagirale na „uspješno prkošenje" zemalja Treæega svijeta poput Kube, koja je
pokušala krenuti putem samostalnog razvoja, dajuæi prednost svojim vlastitim potrebama, a ne onima stranih investitora i
planera u VVashingtonu. Usto, VVashington su uvijek zanimala najvažnija industrijska podruèja vodeæih sila - sada, nakon
što u osnovi „tripo-larni" karakter svjetskog ekonomskog poretka poèinje poprimati posve nove oblike, to zanimanje je
veæe nego ikada prije.
Napad na Irak bio je „egzemplarna akcija" koja je svijetu trebala pokazati da Bushova administracija sasvim ozbiljno
shvaæa svoju doktrinu o upotrebi sile po volji u nastojanju da potvrdi svoju dominaciju u svijetu i obrani je od svake
moguæe prijetnje, ma kako daleka ona bila. Drugi su zacijelo shvatili pouku.
Povijest nam pokazuje da je nasilje moæno oruðe za uspostavljanje kontrole. Ipak, dileme skopèane s nastojanjem da se
ostvari dominacija u svijetu ne treba podcjenjivati.
26. studenoga 2003.
Sadam Husein
pred sudom
Svatko komu je imalo stalo do ljudskih prava, pravde i poštenja trebao bi se veseliti uhiæenju Sadama Huseina i oèekivati
da æe se tom èovjeku pravedno suditi pred meðunarodnim sudom.13
Optužnica protiv Sadamovih zlodjela obuhvatit æe ne samo njegovo krvoproliæe nad Kurdima i njihovo ubijanje bojnim
plinom 1988., nego, što je mnogo važnije, i njegov maskr nad šiitskim pobunjenicima koji su ga 1991., da su poživjeli,
mogli zbaciti s vlasti.
13 Sadamu Huseinu je suðeno i on je pogubljen zbog svoje uloge u ubojstvima oko 150 ljudi 1982., što je trivijalna kazna
usporedimo li je s njegovim vlastitim mjerilima. Glavne organizacije za ljudska prava osudile su suðenje, nazvavši ga
nepoštenim. Nitko se u komentarima nije obazirao na znaèenje 1982. u amerièko-iraèkim odnosima. U vezi s tim, vidi str.
66.
Ako je podrška SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva Sadamu bila uopæe i spominjana, što se èinilo doista rijetko, to se
pravdalo argumentom da je Irak vodio rat protiv Irana, koji je bio puno opasniji neprijatelj. Ta izlika nema nikakvu
vrijednost. SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo nastavili su podržavati Sadama, pomažuæi mu èak i u proizvodnji oružja za
masovno uništenje, i nakon rata s Iranom. Godine 1989. iraèki struènjaci za atomsko oružje pozvani su u SAD na
usavršavanje. U travnju 1990., èetiri mjeseca prije Sadamova napada na Kuvajt, skupina senatora, predvoðena
republikanskim predsjednièkim kandidatom 1996., posjetila je Irak prenijevši Sadamu Bushove najbolje želje i uvjeravajuæi
ga kako ga ne trebaju zabrinjavati kritike pojedinih svojeglavih komentatora u Sjedinjenim Državama. Podrška se nastavila
sve do napada na Kuvajt. Djela Velike Britanije još su i gora.
U to vrijeme VVashington i njegovi saveznici bili su „jednodušni u ocjeni da iraèki voða, ma kakvi bili njegovi grijesi, nudi
Zapadu i cijeloj regiji veæe nade u stabilnost svoje zemlje nego oni koji su bili izloženi njegovoj represiji", izvijestio je
Alan Cowell u Nezv York Timesu. Izraz „stabilnost" šifra je za podreðenost interesima SAD-a. Tako, primjerice, nije bilo
nikakva proturjeèja u izjavi liberalnog politièkog analitièara Jamesa Chacea, bivšeg urednika èasopisa Forei-gn Affairs, koji
je u Nezv York Times Magazineu u broju od 22. svibnja 1977. primijetio da su Nixon i Kissinger „nastojali destabilizirati
slobodno izabranu marksistièku vladu u Èileu" zato što „smo bili odluèni u nastojanju da postignemo stabilnost."
U prosincu prošle godine (2002.) britanski ministar vanjskih poslova Jack Stravv objavio je dosje Sadamovih zloèina
poèinjenih u vrijeme dok su ga SAD i Britanci podržavali. Podrška Sadamu nije spomenuta ni u Stravvovu izvještaju, ni u
reakciji Washingtona na taj izvještaj, što dovoljno govori o moralnom poštenju tih dviju zemalja.
U osnovi takva ponašanja jest izum koji je duboko ukorijenjen u našoj intelektualnoj kulturi, a to je doktrina „promjene
kursa", na koju se u Sjedinjenim Državama pozivaju svake dvije ili tri godine. Sadržaj te doktrine je ovaj: „Da, u prošlosti
smo èinili neke stvari koje ne valjaju, zato što nismo znali, ili zbog nesmotrenosti. Ali sada je sve to iza nas, nemojmo tratiti
vrijeme na te dosadne i pljesnive gluposti."
Ta je doktrina nepoštena i kukavièka, ali je vrlo korisna: ona nas štiti od opasnosti da shvatimo što nam se dogaða pred
oèima.
Tako je, primjerice, Bushova administracija isprva tvrdila da s Irakom treba zaratiti zato što svijet treba spasiti od tiranina
koji
proizvodi oružje za masovno uništenje i koji je povezan s teroristima. Danas u to više nitko ne vjeruje, èak ni pisci Bushovih
govora.
Kad se pokazalo da takve tvrdnje nemaju nikakve osnove, odmah je istaknut novi razlog: Irak smo napali kako bismo ondje
uveli demokraciju, zapravo, kako bismo demokratizirali cijeli Bliski istok.
To neprekidno glumljenje želje za izgradnjom demokracije na Bliskom istoku ponekad se pretvara u ushiæeno pljeskanje.
Tako je prošlog mjeseca (studeni 2003.), primjerice, komentator VJashin-gton Posta David Ignatius okarakterizirao napad
na Irak kao ,,naj-idealistièkiji rat novijega doba" - koji Amerika vodi samo zato da bi u Irak i u cijelu regiju uvela
demokraciju.
Ignatius je bio osobito impresioniran Paulom Wolfowitzom, „vrhovnim idealistom Bushove administracije", koga je opisao
kao istinskog intelektualca koji „krvari zbog opresije [nad arapskim svijetom] i sanja o tome da ga oslobodi".
To nam možda može objasniti VVolfovvitzovu uspješnu karijeru - primjerice, njegovu snažnu podršku indonezijskom
predsjedniku Suhartu, jednom od najgorih masovnih ubojica i agresora dvadesetog stoljeæa, u vrijeme kad je Wolfowitz, za
Reaganova predsjednikovanja, bio amerièki ambasador u toj zemlji i jedan od Suhartovih najoduševljenijih pristaša, a to je
ostao i poslije.14
14 Wolfowitzovo imenovanje za predsjednika Svjetske banke, godine 2005., popraæeno je pohvalnim èlancima zbog
njegove privrženosti demokraciji i razvitku te zbog njegove borbe protiv korupcije. Pri tome su ignorirana njegova nedjela u
kršenju ljudskih prava i potkopavanju demokracije u Indoneziji, koja su aktivisti za ljudska prava u toj zemlji žestoko
osuðivali, njegova uloga u slomu indonezijske ekonomije, kao i onodobni izvještaj Transpa-rency Internationala prema
kojemu je njegov prijatelj Suharto svjetski prvak u korupciji. Podrobnije o tome u Failed States, str. 133 i dalje.
Kao dužnosnik ministarstva vanjskih poslova, odgovoran, u vrijeme Reaganova predsjednikovanja, za istoènu Aziju i
pacifièke zemlje, Wolfowitz je prednjaèio u podršci diktatorima ubojicama kao što su južnokorejski predsjednik Chun i
filipinski predsjednik Marcos.
Sve to uopæe nije važno, jer je na snazi pogodna doktrina o promjeni kursa. Prema tome, da, svakako, Wolfowitzovo srce
krvari za žrtvama ugnjetavanja - a kad se pokaže da je stvarnost drukèija, odgovor glasi: pustite nas na miru s tim starim i
dosadnim glupostima o kojima ne želimo ni èuti.
Ovom prilikom prisjeæamo se još jednog novijeg primjera Wol-fovvitzove ljubavi prema demokraciji. Turski je parlament,
uzevši ozbiljno gotovo jednoglasno protivljenje turskog stanovništva ratu u Iraku, odbio dopustiti upotrebu svojih vojnih
baza amerièkim vojnicima za napade na Irak, što je razbjesnilo VVashington.
Pri tome je najekstremniji stav zauzeo Wolfowitz. On se okomio na tursku vojsku zato što nije intervenirala i ukinula reèenu
odluku, zatraživši od nje da se isprièa SAD-u zbog tog zlodjela. Turska je poslušala glas svoga naroda - nije slušala naredbe
iz Cravvforda u Texasu.
Najnovije poglavlje u tom je smislu VVolfovvitzov poziv vladama da s Irakom potpišu sporazum o izdašnoj pomoæi u
obnovi pod nazivom „Determination and Findings" („Odluènost i zateèena situacija"). Poziv nije upuæen zemljama èije su
se vlade usudile zauzeti isti stav kao veæina njihova stanovništva. Wolfowitz se pritom poziva na „interese sigurnosti" koji,
dakako, ne postoje, premda je teško ne primijetiti njegovu instinktivnu mržnju prema demokraciji - zajedno s èinjenicom da
æe se Halliburton i Bechtel
sada moæi slobodno „natjecati" s blistavim demokracijama kao što su Uzbekistan i Solomonsko Otoèje, a ne s vodeæim
mdustrijskim društvima.
Za buduænost je vrlo indikativno i važno da je oèiti prezir VVashingtona prema demokraciji pratio zbor laskavaca koji su
uporno tvrdili da amerièka vlada èezne za uvoðenjem demokracije u tu zemlju. Sposobnost da se za takvo što dobije još i
nagrada doista je zavidno postignuæe, teško ostvarivo èak i u nekoj totalitarnoj državi.
Iraèanima je donekle poznato ponašanje osvajaèa i poraženih.
Britanci su stvorili Irak zbog svog vlastitog interesa. U vrijeme kad su vladali tim dijelom svijeta oni su raspravljali o tome
kako uspostaviti nešto što su oni nazivali arapskim fasadama - nemoæne i popustljive vlade, po moguænosti parlamentarne,
koje æe trajati toliko dugo dok njima budu vladali Britanci.
Tko može oèekivati da æe Sjedinjene Amerièke Države ikad dopustiti postojanje neke neovisne iraèke vlade? Osobito sada,
nakon što je VVashington pridržao sebi pravo da u toj zemlji, koja se nalazi usred podruèja s najveæom proizvodnjom nafte
na svijetu, uspostavi niz stalnih vojnih baza, i nakon što joj je nametnuo ekonomski režim na koji ne bi pristala ni jedna
suverena zemlja, stavljajuæi njenu sudbinu u ruke zapadnih korporacija.
Èak i najoštrije i najsramotnije mjere u povijesti uvijek su pratile izjave o plemenitim namjerama - a jednako tako i retorika
o darivanju slobode i neovisnosti.
Želimo li biti pošteni prema sebi i prema istini, ne preostaje nam drugo nego navesti zapažanje Thomasa Jeffersona o svijetu
kakav je bio u njegovo vrijeme: „Ne vjerujemo ništa više Bonapar-
teovim tvrdnjama kako se on bori za slobodnu plovidbu svjetskim morima, nego tvrdnjama Velike Britanije kako se ona
bori za slobodu èovjeèanstva. I Bonaparte i Velika Britanija imaju jedan te isti cilj: osvojiti što više moæi, bogatstva i
resursa kojima raspolažu druge nacije."
15. prosinca 2003.
Sadam Husein i državni zloèini
Dugotrajno i neiskreno druženje Sadama Huseina i Zapada tjera nas da se upitamo kakva je sve pitanja moguæe oèekivati
na suðenju Sadamu i tko se sve može naæi u nebranu grožðu.15
U poštenom suðenju Sadamu (koje je praktièki nezamislivo) zastupnik obrane mogao bi s pravom za svjedoke pozvati
Colina Povvella, Dicka Chenevja, Donalda Rumsfelda, Busha I. i druge visoke dužnosnike Reaganove i Bushove
administracije koji su tom diktatoru pružali znaèajnu podršku èak i u vrijeme kad je poèinio najteža zlodjela.
U poštenom suðenju trebalo bi biti prihvaæeno barem temeljno moralno naèelo, naèelo univerzalnosti: ista mjerila trebalo bi
primijeniti na tužitelje i na optužene. Posezanje za presedanom na suðenjima za ratne zloèine moralno je upitno. Èak i na
suðenju u
15 Kao što smo veæ spomenuli, suðenje Sadamu ogranièeno je na njegove zloèine iz 1982. koji su, prema Sadamovim
mjerilima, opsegom vrlo skromni, èime je onemoguæeno da na površinu ispliva sramotna uloga SAD-a, Velike Britanije i
drugih država u podršci njegovim zloèinima - pa èak i znaèenje godine 1982. u odnosima izmeðu SAD-a i Iraka.
1
teovim tvrdnjama kako se on bori za slobodnu plovidbu svjetskim morima, nego tvrdnjama Velike Britanije kako se ona
bori za slobodu èovjeèanstva. I Bonaparte i Velika Britanija imaju jedan te isti cilj: osvojiti što više moæi, bogatstva i
resursa kojima raspolažu druge nacije."
15. prosinca 2003.
Sadam Husein i državni zloèini
Dugotrajno i neiskreno druženje Sadama Huseina i Zapada tjera nas da se upitamo kakva je sve pitanja moguæe oèekivati
na suðenju Sadamu i tko se sve može naæi u nebranu grožðu.15
U poštenom suðenju Sadamu (koje je praktièki nezamislivo) zastupnik obrane mogao bi s pravom za svjedoke pozvati
Colina Povvella, Dicka Chenevja, Donalda Rumsfelda, Busha I. i druge visoke dužnosnike Reaganove i Bushove
administracije koji su tom diktatoru pružali znaèajnu podršku èak i u vrijeme kad je poèinio najteža zlodjela.
U poštenom suðenju trebalo bi biti prihvaæeno barem temeljno moralno naèelo, naèelo univerzalnosti: ista mjerila trebalo bi
primijeniti na tužitelje i na optužene. Posezanje za presedanom na suðenjima za ratne zloèine moralno je upitno. Èak i na
suðenju u
15 Kao što smo veæ spomenuli, suðenje Sadamu ogranièeno je na njegove zloèine iz 1982. koji su, prema Sadamovim
mjerilima, opsegom vrlo skromni, èime je onemoguæeno da na površinu ispliva sramotna uloga SAD-a, Velike Britanije i
drugih država u podršci njegovim zloèinima - pa èak i znaèenje godine 1982. u odnosima izmeðu SAD-a i Iraka.
1
Niirnbergu, najmanje manjkavom od svih takvih suðenja (na kojemu je, uzgred budi reèeno, suðeno najopakijoj skupini
gangstera koje æe ikad biti moguæe okupiti na jednome mjestu), operativna definicija „zloèina" temeljila se na neèemu što
su Nijemci uèinili, a Saveznici nisu.
„Husein æe, poput Miloševiæa, pokušati zbuniti Zapad prièajuæi o podršci Zapada njegovu režimu u prošlosti - što je
pravno irelevantno, ali može žacnuti Jacquesa Chiraca i Donalda Rumsfelda", napisao je nedavno u Boston Globeu Gary J.
Bass, profesor na Prince-tonskom sveuèilištu i autor knjige Stay the Hand of Vengeance: The Politics ofWar Crimes
Tribunals (2000.).
Želi li se doista pošteno suditi Sadamu, od kljuène je važnosti istaknuti da je VVashington, kao što mnoštvo kongresnih i
drugih dokumenata to pokazuje, 1980-ih sklopio neprirodan i potencijalno štetan sporazum sa Sadamom. Izlika je u poèetku
glasila da je Irak zaustavio Iran - što ga je Irak napao uz amerièku podršku - ali podrška se nastavila još dugo nakon
okonèanja rata.
Sada isti oni koji su sklopili sporazum sa Sadamom izvode Sadama pred sud.
Rumsfeld je kao Reaganov specijalni izaslanik za Bliski istok posjetio Irak 1983. i 1984. nastojeæi postiæi što èvršæe
odnose sa Sadamom (u isto vrijeme kad je amerièka administracija kritizirala Irak zbog upotrebe kemijskog oružja).
Povvell je od prosinca 1987. do sijeènja 1989. bio savjetnik za nacionalnu sigurnost Busha I., a nekoliko mjeseci poslije
postao je šef Združenog stožera amerièke vojske. Chenev je bio ministar obrane u vladi Busha I. Povvell i Chenev su, prema
tome, bili na položajima na kojima su se donosile najvažnije odluke u vrijeme
Sadamovih najužasnijih zloèina, napose masakra nad Kurdima i njihova trovanja bojnim otrovima 1988., kao i slamanja
šiitske pobune 1991. kojom bi, da je uspjela, bio zbaèen s vlasti.
Danas, pod Bushom II., Povvell, Chenev i ostali neprekidno upiru prstom u spomenuta zlodjela, pokušavajuæi opravdati
lupanje po vragu - što s pravom èine, iako u cijeloj prièi nedostaje kljuèni element - tadašnja podrška SAD-a Sadamu.
U listopadu 1989. Bush I. izdao je direktivu o nacionalnoj sigurnosti u kojoj je obznanio da æe „normalni odnosi izmeðu
Sjedinjenih Amerièkih Država i Iraka pridonijeti našim dugoroènim interesima i promicati stabilnost u Perzijskom zaljevu i
na Bliskom istoku."
Sjedinjene Države ponudile su Sadamu pomoæ u hrani koja je njegovu režimu bila neophodna nakon što je uništio kurdsku
poljoprivredu, ali takoðer i razvijenu tehnologiju te biološke agense koji se mogu primijeniti u proizvodnji oružja za
masovno uništenje.
Nakon što je Sadam izišao iz zadanog okvira i u kolovozu 1990. napao Kuvajt, politika SAD-a i njene izlike neprekidno su
se mijenjale, ali jedna stvar ostala je ista: iraèki narod ne smije obnašati vlast u vlastitoj zemlji.
Godine 1990. Ujedinjeni narodi Iraku su nametnuli ekonomske sankcije koje su uglavnom provodile Sjedinjene Države i
Velika Britanija. Te sankcije, koje su se nastavile i u Clintonovo vrijeme i u vrijeme Busha II., najžalosnije su naslijeðe
amerièke politike prema Iraku.
Ni jedan zapadnjak ne poznaje Irak bolje od Denisa Hallidava i Hansa von Sponecka, dvojice uspješnih UN-ovih
koordinatora za
dostavu humanitarne pomoæi Iraku u razdoblju 1997.-2000. Obojica su dali ostavke u znak prosvjeda protiv sankcija koje je
Hallidav nazvao „genocidnima". Hallidav, von Sponeck i drugi godinama su isticali da su sankcije desetkovale iraèko
stanovništvo, ojaèavši Sadama i njegovu kliku i uèinivši Iraèane još ovisnijima o tiraninu.
„Podržavali smo [Sadamov režim], onemoguæivši time bilo kakve promjene", izjavio je Hallidav 2002. „Kad bi Iraèani
imali nadzor nad svojim gospodarstvom, kad bi im se vratili njihovi životi, i kad bi mogli ponovno živjeti svojim
tradicionalnim naèinom života, vjerujem da bi se pobrinuli da imaju onakav oblik vlasti kakav doista žele, kakav po njihovu
mišljenju odgovara njihovoj zemlji."16
Neovisno o tome hoæe li se na suðenju Sadamu dopustiti iznošenje istine o svemu tome, pitanje tko æe u buduænosti biti
šef u Iraku ostaje i dalje kljuèno i u ovom trenutku oko njega se vode najžešæe rasprave.
Bez obzira na ovo kljuèno pitanje, oni koji su bili zabrinuti zbog iraèke tragedije imali su pred oèima tri cilja: (1) zbaciti
tiraniju, (2) ukinuti sankcije koje su pogaðale ljude, a ne vladare, i (3) saèuvati barem privid svjetskog poretka.
16 O zastrašujuæim posljedicama sankcija, kao i o glavnoj ulozi SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva u okrutnom kažnjavanju
iraèkog stanovništva vidi u Hans von Sponeck, A Different KM oj War:The UN Sanctions Regime in lraq (2006.). Von
Sponeck je 2006. dao ostavku na položaj direktora programa Nafta za hranu, smatrajuæi ga kršenjem konvencije o
genocidu. Kao što smo veæ napomenuli, njegov prethodnik Denis Hallidav, takoðer istaknuti diplomat, dao je ostavku zbog
istog razloga. Clintonova administracija blokirala je njihova nastojanja da o pravom stanju stvari obavijeste Vijeæe
sigurnosti. Kao što je objasnio glasnogovornik amerièke vlade James Rubin, „taj èovjek u Bagdadu plaæen je da radi, a ne
da govori." Isti stav zauzeli su i amerièki mediji. Hallidav i von Sponeck znali su o Iraku više od bilo kojeg drugog
zapadnjaka. Usprkos tomu - ili možda upravo zbog toga - u godinama koje su prethodile invaziji njihov glas nije se smio
èuti u vodeæim amerièkim medijima.
Kad je rijeè o prvim dvama ciljevima, meðu pristojnim ljudima ne bi trebalo biti razmimoilaženja: njihovo ostvarenje
obradovalo bi svakoga, naroèito one koji su prosvjedovali zbog amerièke podrške Sadamu i poslije se protivili uvoðenju
ubojitih sankcija. Stoga se oni mogu radovati bez opasnosti da æe ih netko proglasiti licemjerima.
Drugi cilj bilo je nedvojbeno moguæe postiæi, a moguæe i prvi, bez straha da bi se time onemoguæilo postizanje treæega.
Bushova administracija otvoreno je izjavila da namjerava demontirati gotovo sve što je još preostalo od svjetskog poretka i
vladati svijetom pomoæu sile. Napavši Irak, pokazala je da misli ozbiljno.
Namjere amerièke administracije prouzroèile su strah, a èesto i mržnju prema SAD-u diljem svijeta, a jednako tako i oèaj
meðu onima koje zabrinjavaju moguæe posljedice odluke da i dalje budu sukrivci za bezobzirnu amerièku politiku agresije.
Rijeè je, razumije se, o izboru koji je uvelike u rukama amerièkih graðana.
22. sijeènja 2004.
. zid kao oružje
Vlade se gotovo instinktivno pozivaju na potrebu oèuvanja vlastite sigurnosti kad god poduzimaju neku prijepornu akciju,
premda je najèešæe rijeè o obiènoj izlici. Stoga je uvijek potrebno biti na oprezu. Izvanredan primjer za to je takozvani
obrambeni zid što ga Izrael podiže oko svojih naselja, o èemu danas zapoèinje rasprava pred Meðunarodnim sudom pravde
u Haagu.17
Malo komu pada na pamet dovesti u pitanje pravo Izraela da zaštiti svoje graðane od teroristièkih napada, poput onoga koji
se dogodio juèer, pa èak i da podigne obrambeni zid, kad bi to bio prikladan naèin. Jasno je, takoðer, gdje bi se takav zid
trebao nalaziti kad bi doista bila rijeè o brizi za sigurnost izraelskih graðana: on bi se trebao nalaziti unutar Izraela, tj. unutar
meðunarodno priz-
17 O brutalnim posljedicama izgradnje zida za palestinsko stanovništvo vidi, medu ostalim studijama, Under the Guise
ofSecurity: Routing the Separation Barrier to Enable the Expansion of Israeli Settlements in the Vlest Bank (B'Tselem,
prosinac 2005.). Podizanje zida drsko je kršenje meðunarodnog prava i odluke Svjetskog suda, ali Izrael ga nastavlja i dalje
neometano podizati zahvaljujuæi podršci SAD-a s predsjednikom Bushom na èelu, koji je dao službeni pristanak za njegovu
gradnju, umjesto da se s tim, kao i prije, samo prešutno složi. Vidi takoðer Sara Roy, „The Palestinian State: Division and
Despair", Current History, sijeèanj 2004.
natih granica, i trebao bi pratiti Zelenu crtu povuèenu nakon rata 1948.^19. U tom sluèaju prilaz zidu bio bi zabranjen u
mjeri u kojoj vlade to žele: vojnici bi obavljali ophodnju s obje strane zida koji bi bio miniran i neprobojan. Takav zid
jamèio bi apsolutnu sigurnost, ne bi bilo razloga za prosvjede meðunarodne javnosti i ne bi se kršilo meðunarodno pravo.
Neki su ispravno razumjeli ovu primjedbu. U isto vrijeme dok Velika Britanija podržava protivljenje SAD-a raspravi pred
Meðunarodnim sudom pravde u Haagu, njen ministar vanjskih poslova Jack Stravv napisao je da je zid „protuzakonit".
Jedan drugi dužnosnik istog tog ministarstva, koji je osobno pregledao „obrambeni zid", izjavio je da bi se on trebao nalaziti
na Zelenoj crti ili „èak s izraelske strane crte". Istražno povjerenstvo britanskog Parlamenta takoðer je pozvalo Izrael da zid
podigne na izraelskom teritoriju, osudivši postavljanje ove barijere kao dio „smišljene strategije Izraela kojom se
stanovništvo želi natjerati na poslušnost".
Podizanjem ovoga zida Palestincima se zapravo otima njihova zemlja. Njime se takoðer - kao što izraelski sociolog Baruch
Kim-merling opisuje „politicidni" rat Izraela protiv Palestinaca - želi palestinske zajednice pretvoriti u tamnice u usporedbi
s kojima bismo bantustane u Južnoj Africi mogli slobodno nazvati simbolima slobode, suverenosti i samoodreðenja.
Èak i prije nego što je gradnja barijere poèela, Ujedinjeni narodi procijenili su da je nakon izgradnje izraelskih barijera,
infrastrukturnih projekata i naselja nastalo pedeset meðusobno nepovezanih palestinskih džepova na Zapadnoj obali. Nakon
što su se obrisi zida poèeli nazirati, Svjetska banka procijenila je da æe se izgradnjom zida izolirati 250.000 do 300.000
Palestinaca, što je više od 10
posto stanovništva, te da æe tako Izrael anektirati gotovo 10 posto teritorija na Zapadnoj obali. A kad je vlada Ariela
Sharona napokon objavila prijedlog svoga zemljovida, svima je postalo jasno da æe zid podijeliti Zapadnu obalu na šesnaest
izoliranih enklava ogranièenih na samo 42 posto zemlje na Zapadnoj obali, za koju je g. Sharon, prema analizi izvještaja
UN-a što ju je izradila harvardska ekspertica za Bliski istok Sara Roy, jednom rekao da bi se mogla ustupiti palestinskoj
državi.
Podizanjem zida Izrael je pokazao da svojata neka od najplodnijih podruèja na Zapadnoj obali. Što je najvažnije, Izrael je
njime proširio kontrolu nad izvorima pitke vode kojima Izrael i njegovi doseljenici mogu raspolagati po volji, dok
autohtono stanovništvo najèešæe nema èak ni vode za piæe.
Palestinci koji žive u procijepu izmeðu zida i Zelene crte moæi æe se obratiti molbom izraelskoj državi da im dopusti živjeti
u vlastitim domovima; Izraelci imaju automatsko pravo koristiti se tom zemljom. „Skrivati se iza potrebe za sigurnošæu i
prividno neutralnog birokratskog jezika vojnièkih zapovijedi znaèi otvoriti vrata izgonu", napisala je izraelska novinarka
Amira Hass u dnevniku Haaretz. „Kap po kap, tako da nitko ne vidi, ne u tolikim brojevima da to meðunarodna javnost
može primijetiti i da javno mnijenje doživi šok." Isto vrijedi i za svakodnevno ubijanje, teror, svakovrsne brutalnosti i
ponižavanja u proteklih trideset i pet godina grube okupacije, dok su zemlja i resursi kojima ona raspolaže predani
naseljenicima namaimjenima obilnim subvencijama, zahvaljujuæi
milostivom blagajniku u inozemstvu, premda ne i uz podršku amerièkog stanovništva.18
Izrael æe po svoj prilici na okupiranu Zapadnu obalu preseliti onih 7500 naseljenika koje je ovog mjeseca (veljaèa 2004.)
obeæao ukloniti iz pojasa Gaze. Ti Izraelci sada uživaju blagodati prostrane zemlje i svježe pitke vode, dok milijun
Palestinaca jedva preživljava, jer su njihove oskudne zalihe vode praktièno neupotrebljive. Pojas Gaze je kavez, a kako je
grad Rafah na jugu izložen sustavnom razaranju, može se lako dogoditi da tamošnjem stanovništvu, koje je veæ odrezano
od mora, bude onemoguæen i bilo kakav kontakt s Egiptom.
Nazvati to izraelskom politikom znaèi zavesti ljude u bludnju. Rijeè je o amerièko-izraelskoj politici koju omoguæuje
neprekidna amerièka vojna, ekonomska, diplomatska te ništa manje ideološka podrška koja se jasno ogleda u naèinu na koji
o tamošnjim dogaðajima izvještavaju mediji i kako ih percipira naša intelektualna elita.
To napose vrijedi za vrijeme nakon 1971., kada je Izrael, uz podršku VVashingtona, odbacio mirovnu ponudu Egipta,
odluèivši se radije za ekspanziju nego za sigurnost. Godine 1976. SAD je uložio veto na rezoluciju Vijeæa sigurnosti kojom
su dvije države bile pozvane da izravnaju meðusobne nesuglasice i postignu sporazum u skladu s prevladavajuæim
meðunarodnim konsenzusom.
18 Golema veæina amerièkog stanovništva smatra da bi pomoæ trebalo ukinuti i jednom i drugom partneru, Izraelu i
Palestincima, koji odbijaju sudjelovati u pregovorima za politièko rješenje u smislu meðunarodno postignutoga konsenzusa.
To znaèi kresanje pomoæi Izraelu, premda je malo tko svjestan te èinjenice. Ankete se jedva i spominju i o tome se uopæe
ne raspravlja. Više o tome u Hegemonija ili opstanak (Hegemony or Survival), str. 168-169.
Taj sporazum danas ima podršku veæine Amerikanaca i moguæe ga je odmah primijeniti, samo kad bi VVashington to
želio.
Rasprava pred Meðunarodnim sudom pravde u Haagu okonèat æe se, u najboljem sluèaju, donošenjem sudske odluke
prema kojoj je izgradnja zida nelegalna, ali ona neæe znaèiti ništa više od dobronamjernog savjeta. Ona neæe ništa
promijeniti. Bilo kakvi izgledi za politièko rješenje - koje bi ljudima u toj regiji omoguæilo pristojan život - ovise o
Sjedinjenim Državama.
23. veljaèe 2004.
Sjedinjene Amerièke Države: teroristièko utoèište
Svaki predsjednik koji drži do sebe poznat je po nekoj doktrini. Kljuèno naèelo doktrine Busha II., koje je predsjednik
obznanio odmah nakon napada 11. rujna, glasi: Sjedinjene Amerièke Države moraju „osloboditi svijet od zla".
Odgovornost se posebno ogleda u ratu protiv terorizma, iz èega je moguæe izvuæi logièan zakljuèak da je svaka zemlja koja
pruža sklonište teroristima i sama teroristièka te da s njom treba tako i postupati.
Postavimo jedno primjereno i posve jednostavno pitanje: kakve bi posljedice izazvalo kad bismo Bushovu doktrinu shvatili
ozbiljno i kad bismo prema državama koje pružaju sklonište teroristima doista postupali kao s teroristièkim državama, tj.
kad bismo ih napali i izložili bombardiranju?
Sjedinjene Amerièke Države su veæ dugo utoèište ljudima koji su zbog svojih nedjela dospjeli u policijske fototeke i koje s
punim pravom možemo nazvati teroristima. Prisutnost takvih ljudi u našoj zemlji potkopava naèela koja SAD javno
proklamira.
1
S tim u vezi potrebno se sjetiti sluèaja kubanske petorke, petorice kubanskih državljana koji su 2001. osuðeni u Miamiju
kao èlanovi špijunskog lanca. Èitanje njihove žalbe oèekuje se 10. ožujka (2004.) u Miamiju.19
Da bismo potpuno razumjeli ovaj sluèaj, koji je doveo do prosvjeda diljem svijeta, osvrnimo se nakratko na prljavu povijest
ame-rièko-kubanskih odnosa (ostavljajuæi po strani problem poraznog i desetljeæima dugog amerièkog embarga protiv
Kube i njenog kršenja rezolucija Opæe skupštine UN-a, u èemu je SAD praktièki izoliran).
Sjedinjene Države zapoèele su opsežnijim i manje opsežnim teroristièkim napadima protiv Kube daleke 1959., ukljuèujuæi i
napad u Zaljevu svinja, bizarnim urotama kojima je cilj bio ubiti Castra, kao i nizom ozbiljnijih napada na Kubi i na
Kubance u inozemstvu. U vrijeme predsjednika Kennedvja operacijama je upravljao Robert Kennedv, èiji je prioritet bio
unijeti „strah i grozu" na Kubu, prema rijeèima njegova biografa, povjesnièara i Kennedvjeva savjetnika Arthura
Schlesingera. Kennedv je teroristièke operacije nastavio i nakon raketne krize, obustavio ih je Lvndon Johnson, a ponovno
ih je uveo Nixon.
Potkraj 1970-ih vlada je prestala izravno sudjelovati u tim napadima - barem službeno.
Bush I. je 1989. pomilovao Orlanda Boscha, jednog od najzlo-glasnijih protukastrovskih terorista, optuženoga kao „mozak"
koji je stajao iza podmetanja bombe u kubanski zrakoplov 1976., kad je poginulo sedamdeset troje ljudi. Bush je ukinuo
odluku mi-
" Nakon krajnje zakuèaste zakonske procedure, odluka suda oèekuje se u ožujku 2007., a žalba slijedi.
nistarstva pravosuða kojom je Boschu uskraæen azil, zakljuèivši: „Sigurnost ove zemlje ovisi o njenoj sposobnosti da
pokaže vjerodostojnost u poticanju drugih zemalja da uskrate pomoæ i utoèište teroristima èiji cilj postajemo suviše èesto."
Uvidjevši da se Sjedinjene Države spremaju pružiti utoèište protukastrovskim teroristima, kubanski agenti infiltrirali su se u
protukubansku teroristièku mrežu. Amerièka vlada je 1998. poslala u Havanu visoke dužnosnike FBI-a, gdje su im stavljene
na uvid tisuæe dokumenata i stotine videokazeta o teroristièkim akcijama što su ih organizirale protukastrovske æelije na
Floridi.
FBI je reagirao tako što je uhitio ljude koji su im dali tu informaciju, ukljuèujuæi i skupinu poznatu pod nazivom Kubanske
petorke.
Nakon uhiæenja u Miamiju je uslijedio pravi pravcati montirani proces. Petorka je osuðena, pri èemu su tri èlana skupine
osuðena na doživotnu robiju (zbog špijunaže; voða skupine, Gerardo Hernandez, takoðer je osuðen na doživotnu robiju,
zbog pokušaja ubojstva).
U meðuvremenu, ljudi koje FBI i ministarstvo pravosuða SAD-a smatraju opasnim teroristima žive mirnim životom u
Sjedinjenim Državama i nastavljaju kovati zloèinaèke planove.20
Na popisu terorista s prebivalištem u SAD-u nalazi se i ime Em-manuela Constanta s Haitija, voðe jedne od paravojnih
postrojbi iz vremena Duvaliera, poznatog pod nadimkom Toto. Constant je
20 Jedan od zloglasnih meðunarodnih terorista, Luis Posada Carriles (koga, meðu ostalim, smatraju Boschovim sukrivcem
za postavljanje bombe u kubanski zrakoplov), ušao je u SAD ilegalno 2005. i sad mu se zbog toga sudi. Zahtjevi za
ekstradiciju koje su SAD-u uputili Venezuela (za postavljanje bombe) i Kuba (za postavljanje bombe i druge zloèine)
odbijeni su. Meksiko i neke druge zemlje odbili su prihvatiti Boscha. Ministarstvo pravde SAD-a odbija ga proglasiti
teroristom, ostavljajuæi ga u djelokrugu Useljenièkog ureda. U veljaèi 2007. federalni sudac odbio je njegovu molbu za
puštanje na slobodu do rasprave uz jamèevinu, te mu predstoji deportacija.
osnivaè FRAPH-a (Front for Advancement of Progress in Haiti -Fronta za promicanje napretka na Haitiju), paravojne
skupine koja je poèetkom 1990-ih, pod vojnom huntom koja je zbacila predsjednika Aristidea, provodila državni teror.
Prema posljednjim informacijama, Constant je živio u predgraðu New Yorka, Cjueensu.
Sjedinjene Države odbacile su zahtjev Haitija za Constantovim izruèenjem. Razlog je, prema opæem uvjerenju, bojazan
SAD-a da bi Constant, u sluèaju da bude izruèen, mogao otkriti veze izmeðu VVashingtona i haitske vojne hunte koja je
ubila izmeðu 4000 i 5000 Haiæana, u èemu je Constantova paravojna skupina odigrala glavnu ulogu.
Meðu gangsterima koji predvode sadašnji vojni puè na Haitiju ima više voða FRAPH-a.
Kuba je veæ dugo trn u oku SAD-a, više od ijedne druge zemlje u tom dijelu svijeta. U jednom deklasificiranom dokumentu
ministarstva vanjskih poslova SAD-a iz 1964. Castro se proglašava nepodnošljivom prijetnjom jer „uspješno prkosi SAD-u
i negira našu ukupnu politiku koju prema toj hemisferi vodimo veæ gotovo stoljeæe i pol", buduæi da, prema Monroeovoj
doktrini, SAD neæe tolerirati nikakvu prijetnju svojoj dominaciji u tom dijelu svijeta.
Slièan problem uspješnog prkošenja interesima SAD-a trenutaèno je Venezuela. Tako smo u uvodniku èasopisa Wall Steet
Journal nedavno mogli proèitati ove rijeèi: „Fidel Castro je kljuènog dobroèinitelja i nasljednika politike potkopavanja
amerièkih interesa u Latinskoj Americi pronašao u venezuelanskom predsjedniku Hugu Chavezu."
Prošlog mjeseca (veljaèa 2004.) Venezuela je od Sjedinjenih Država zatražila izruèenje dvojice bivših vojnih èasnika koji
traže
azil u SAD-u. Ta dvojica sudjelovala su u vojnom puèu èiji su voðe, prije nego što su zbaèeni opæenarodnim ustankom,
raspustili parlament, Vrhovni sud i ostale demokratske institucije - sve to uz podršku VVashingtona kojemu se dugo klicalo
zbog njegove privrženosti „promicanju demokracije", iako je povremeno bio i kritiziran zbog pretjerane gorljivosti.
Ovdje je važno primijetiti da je venezuelska vlada poštovala presudu Vrhovnoga suda kojim se zabranjuje progon voða
državnog udara. Spomenuta dvojica èasnika poslije su sudjelovali u teroristièkoj akciji postavljanja bombi i pobjegla u
Miami.
Bijes zbog prkošenja SAD-u duboko je ukorijenjen u amerièkoj povijesti. Thomas Jefferson svojedobno je oštro osudio
Francusku zbog „prkosnog stava" što ga je iskazala zadržavši New Orleans za kojim je on èeznuo. Jefferson je tom prilikom
upozorio da je „karakter Francuske u vjeènom neskladu s našim karakterom, koji je, premda miroljubiv i èezne za
bogatstvom, uzvišen."
„Prkošenje Francuske [traži od nas] da se združimo s britanskom flotom i njenim narodom", savjetovao je Jefferson,
osporivši na taj naèin svoje prijašnje stavove kojima je Francuskoj izrazio zahvalnost zbog njezina kljuènog doprinosa u
oslobaðanju kolonija od britanske vladavine.
Zahvaljujuæi borbi Haitija za slobodu, kojoj nitko nije pomogao, nego je ona naišla na gotovo sveopæe protivljenje,
prkošenje Francuske nije bilo duga vijeka. Meðutim, i tada, kao i sada, naèela prema kojima se ljudi ravnaju i dalje su na
snazi, jer je jedino uz njihovu pomoæ moguæe razlikovati prijatelja od neprijatelja.
5. ožujka 2004.
Opasna vremena: amerièko-iraèki rat . i nakon njega
Ma koji da im je uzrok, èudovišne eksplozije bombi u Madridu odjekuju još snažnije i bolnije uoèi prve godišnjice napada
na Irak predvoðenog SAD-om, koji se opisuje kao reakcija na teroristièki napad na SAD 11. rujna.
Godinu dana nakon poèetka rata protiv Iraka predviðanja mnogih analitièara pokazala su se toènima, osobito kad je rijeè o
posljedicama zatvorenoga kruga u kojemu nasilje izaziva novo nasilje.
Rat protiv Iraka predvoðen SAD-om poduzet je unatoè rasprostranjenoj svijesti da može dovesti do širenja oružja za
masovno uništenje i terora, opasnosti koje je Bushova administracija oèito smatrala beznaèajnima u usporedbi s izgledima
za uspostavu kontrole nad Irakom i njegovim neprispodobivim energetskim resursima, afirmirajuæi na taj naèin naèelo
„preventivnog" rata i ojaèavši svoj utjecaj na domaæoj sceni.
Rusija je, reagirajuæi na ubrzanu amerièku militarizaciju zapoèetu davno prije 11. rujna, znatno poveæala svoje ofenzivne
vojne snage, dok drugi, koji sebe vide kao potencijalni cilj moguæeg napada, posežu za sredstvima koja su im dostupna: za
terorom kao
sredstvom osvete ili odvraæanja od napada, te nastojanjima usmjerenima na proizvodnju oružja za masovno uništenje, u
primjeru Irana i Sjeverne Koreje.
Uz Madrid, teroristièke akcije nakon 11. rujna zaredale su posvuda po svijetu: u Bagdadu, na Baliju, u Casablanci,
Istanbulu, Džakarti, Jeruzalemu, Mombasi, Moskvi i Rijadu. Prije ili poslije, teror i oružje za masovno uništenje naæi æe se
u istim rukama, a posljedice toga bit æe straviène.
Ozbiljni analitièari odbacuju tvrdnje o tobožnjoj povezanosti Iraka s al-Qaidom - dosad nije pronaðen ni jedan vjerodostojan
dokaz koji bi potkrijepio takve tvrdnje. U ovom je trenutku, meðutim, posve jasno da je Irak prvi put postao „teroristièko
sklonište", kao što je u eseju objavljenom u New York Timesu, nakon postavljanja bombe u glavnom stožeru UN-a u
Bagdadu u kolovozu prošle godine (2003.), napisala Jessica Stern, specijalistica za terorizam na Harvardskom sveuèilištu.
„Preventivni rat" obièan je eufemizam za agresiju. Upravo je ta doktrina, a ne samo njena primjena u Iraku, potaknula
masovne prosvjede protiv invazije bez presedana (slièni prosvjedi predviðeni su za 20. ožujka [2004.] diljem svijeta). Ova i
sliène reakcije nesumnjivo æe otežati posezanje za tom doktrinom u buduænosti.
Istraga što ju je provelo povjerenstvo predvoðeno Davidom Kavom, kao i nemoguænost da se dokažu tvrdnje o postojanju
iraèkog oružja za masovno uništenje, razotkrili su svu krhkost Sa-damove moæi posljednjih nekoliko godina. Njeni rezultati
dali su novu težinu mišljenju onih zapadnjaka koji bolje od svih drugih poznaju Irak - UN-ovih koordinatora za dostavu
humanitarne pomoæi Iraku Denisu Hallidavu i Hansu van Sponecku - koji tvrde
da bi Sadama najvjerojatnije bili zbacili sami Iraèani da sankcije nisu pogodile iraèko civilno stanovništvo.
Prema prošlogodišnjem (2003.) istraživanju javnog mnijenja, Amerikanci su smatrali da politièku i ekonomsku odgovornost
za poslijeratnu obnovu Iraka trebaju preuzeti Ujedinjeni narodi, a ne Sjedinjene Države.
Imajuæi u vidu amerièku moæ i resurse, ukidanje sankcija i uklanjanje tiranina, kao i izostanak znaèajnije podrške otporu
izvana, neuspjela amerièka okupacija Iraka svakoga je iznenadila.
Bushova administracija je, zahvaljujuæi djelomice neuspjehu okupacije, reterirala i posegnula za pomoæi UN-a. Ostaje,
meðutim, i dalje otvoreno pitanje hoæe li SAD dopustiti Iraku da postane nešto više od države ovisne o SAD-u.
Prema rijeèima Robina VVrighta, objavljenima u VVashington Postu u sijeènju (2004.), VVashington u Iraku ekipira dosad
najveæu diplomatsku misiju na svijetu, sastavljenu od oko 3000 osoba, što pokazuje da æe prenošenje suvereniteta na
Iraèane biti ogranièena dosega. Taj zakljuèak potkrepljuje i amerièko inzistiranje na pravu da u Iraku zadrži vojne baze i
trupe, kao i upute amerièkog prokonzula Paula Bremera koji traži da iraèko gospodarstvo bude otvoreno preuzimanju
stranaca, što je uvjet na koji ne bi pristala ni jedna suverena država. Naravno, gubitak kontrole nad gospodarstvom znatno
smanjuje politièki suverenitet, a jednako tako i izglede za uspješan gospodarski razvoj - barem toliko nam je poznato iz
ekonomske historije.
Uporni zahtjevi Iraèana za demokracijom i za stvarnim, a ne samo nominalnim suverenitetom primorali su SAD da
odustane od nastojanja da nametne vladu koju bi VVashington potpuno kon-
trolirao, pri èemu èak ni veæ poodmakli posao na izradi formalnog ustava nije u stanju privesti ovaj konflikt kraju.
Prema ispitivanju javnog mnijenja što ga je u prosincu (2003.) proveo PIPA/Knowledge Netvvork, amerièko stanovništvo
pruža vrlo skromnu podršku vladinim nastojanjima za snažnom i neprekidnom vojnom i diplomatskom prisutnošæu u Iraku.
Rasprostranjena zabrinutost amerièkog stanovništva zbog rata i okupacije zacijelo je povezana s dvojbama u pogledu
praviènosti politike koju provodi Bushova administracija.
Do prekretnice bi moglo doæi u vrijeme amerièkih predsjednièkih izbora. Politièki spektar u SAD-u prilièno je uzak i ljudi
znaju da se rezultati amerièkih izbora najèešæe kupuju. Johna Kerrvja s pravom nazivaju malim Bushom. Ipak, izbor
izmeðu dviju struja onoga što se obièno naziva strankom krupnoga kapitala ponekad može biti važan. To se pokazalo na
izborima 2000., a može se pokazati i na ovim izborima.
To vrijedi i kad su posrijedi pitanja koja zanimaju domaæu javnost i kad je rijeè o meðunarodnim pitanjima. Ljudima oko
Busha jako je stalo do toga da ponište postignuæa do kojih je dovela borba širokih narodnih slojeva u proteklom stoljeæu.
Kratak popis amerièkih prioriteta obuhvaæa poboljšanje zdravstvene skrbi, sigurnost na radnome mjestu i progresivno
oporezivanje. Izgledi da æemo dobiti vladu koja æe služiti interesima naroda gotovo su neznatni.
Poèetak rata u Iraku uèinio je svijet još nesigurnijim mjestom. Amerikanci æe se na predstojeæim izborima naæi na
raskrižju. S obzirom na golemu moæ SAD-a, neznatne razlike mogu dovesti do bitnih pomaka s dalekosežnim
posljedicama.
18. ožujka 2004.
irak:
korijeni otpora
Mnogo prije ponovnog izbijanja borbi u Iraku, prema procjenama amerièkih obavještajnih službi, „najveæim neprijateljem
VVashingtona u Iraku sljedeæih mjeseci mogla bi se pokazati ogorèenost obiènih Iraèana koji se sve više protive amerièkoj
vojnoj okupaciji", izvijestili su Douglas Jehl i David E. Sanger u Nezv York Timesu u rujnu (2003.)- Nesposobnost da se
shvate korijeni toga neprijateljstva (a ne samo oružani otpor koji puni naslovnice i TV-snimke) dovest æe do još veæega
krvoproliæa i pat pozicije iz koje æemo se teško izvuæi.
Èak ako kljuèno pitanje zloèinaèke invazije i ostavimo po strani, svakomu je jasno da do dugotrajnog i žestokog sukoba,
ukljuèujuæi i njegove jezive manifestacije u Faludži i na drugim mjestima, ne bi došlo da okupacija predvoðena SAD-om
nije bila tako arogantna, da iza nje nije stajalo strahovito neznanje i da nije bila izvedena krajnje nekompetentno. Osvajaèi
koji žele prenijeti istinski suverenitet na Iraèane, što oni traže, izabrali bi drukèiji put.
Bushova administracija je, paradirajuæi najraznovrsnijim izlikama za invaziju na Irak, obznanila da je pred oèima imala
viziju demokratske revolucije diljem arapskog svijeta. U isto vrijeme, ona je upadljivo izbjegavala spomenuti najvjerojatniji
razlog za invaziju - uspostavu neosvojivih vojnih baza u državi podložnoj SAD-u koja se nalazi usred najvažnijih izvora
energije na svijetu.
Iraèani ne izbjegavaju to kljuèno pitanje. U ispitivanju javnoga mnijenja agencije Gallup u Bagdadu, èiji su rezultati
objavljeni u listopadu (2003.), na pitanje zašto su Sjedinjene Države napale Irak, 1 posto ispitanika odgovorio je da su one
to uèinile zato što u Iraku žele uspostaviti demokraciju, 5 posto anketiranih odgovorilo je da je SAD htio pomoæi Iraèanima,
dok je veæina ostalih smatrala da je razlog za napad ovladavanje iraèkim izvorima energije i preustroj Bliskog istoka u
korist SAD-a.
Indikativni su rezultati još jednog ispitivanja javnoga mnijenja u Iraku, onoga što ga je u toj zemlji provela agencija Oxford
Research International, èiji su razultati objavljeni u prosincu (2003.). Na pitanje što je Iraku u ovome trenutku najpotrebnije,
više od 70 posto ispitanika odgovorilo je da je to „demokracija", 10 posto je odgovorilo da je Iraku najpotrebnija
Privremena koalicijska vlada (Coalition Provisional Authoritv - CPA), a 15 posto je odgovorilo da im je najpotrebnije
Iraèko privremeno upravljaèko vijeæe. Pod „demokracijom" Iraèani su podrazumijevali demokraciju, a ne tek nominalni
suverenitet koji im Bushova administracija namjerava dati.
Opæenito, prema istraživanju, „ljudi nemaju nikakvog povjerenja ni u snage SAD-a/Ujedinjenog Kraljevstva (79 posto) ni u
CPA
(73 posto). Ljubimca Pentagona Ahmeda Chalabija podržao je zanemariv broj ispitanika.
Sukob izmeðu SAD-a i Iraka bio je posebno uoèljiv na proslavi prve godišnjice invazije. Paul VVolfovvitz i njegovo
osoblje u Pentagonu istaknuli su „da oni daju prednost stabilnoj i dugotrajnoj nazoènosti amerièkih vojnika u tom podruèju
te relativno nejakoj iraèkoj vojsci kao najboljem naèinu njegovanja demokracije", napisao je Stephen Glain u Boston
Globeu. To nije demokracija, na naèin kako Iraèani razumiju znaèenje toga termina, a tako ga zacijelo ne bi razumjeli ni
Amerikanci da kojim sluèajem žive pod stranom okupacijom.
Invazija ne bi imala baš nikakvoga smisla da nije omoguæila instaliranje trajnih vojnih baza u državi podložnoj interesima
SAD-a. Moguæe je da se u èitav proces ukljuèe i Ujedinjeni narodi, ali VVashington od svjetske organizacije traži da
„prihvati buduæu iraèku vladu koja æe imati samo nominalni suverenitet i dvojbeni legitimitet, na èiji æe poziv okupacijska
vojska i dalje ostati u toj zemlji", komentirao je Financial Times u sijeènju (2004.).
Osim što ispravno razumiju pitanja koja se tièu vojne kontrole, Iraèani takoðer ispravno razumiju dublji smisao mjera
kojima je cilj smanjiti gospodarsku suverenost njihove zemlje, ukljuèujuæi i èitav niz zapovijedi èiji je smisao efikasno
amerièko preuzimanje iraèke industrije i bankarskog sustava.
Ne treba nikoga iznenaditi što iraèki poslovni ljudi osuðuju takve amerièke planove, istièuæi da æe oni uništiti domaæu
industriju.
Što se iraèkih radnika tièe, sindikalni aktivist David Bacon izvještava da je okupacijska vojska provalila u njihove
sindikalne prostorije i uhitila njihove sindikalne voðe, te da provodi Sadamo-
ve proturadnièke zakone, dajuæi koncesije amerièkim tvrtkama koje su se posebno istaknule u borbi protiv sindikata!
Ogorèenost Iraèana i neuspjeh vojne okupacije prisilili su VVashington da donekle reterira u odnosu na ekstremne mjere što
ih je kanio poduzeti.
Prijedlozi koji su išli za tim da se iraèko gospodarstvo sasvim otvori i tako postane plijenom stranih tvrtki nisu obuhvatili
naftnu industriju. Zacijelo je prevladala ocjena da bi takvo što bilo krajnje besramno. Kako god bilo, Iraèani ne moraju èitati
Wall Street Journal da otkriju kako „detaljno poznavanje stupnja do kojega je uništena iraèka naftna industrija",
zahvaljujuæi unosnim ugovorima koje su Halliburtonu priskrbili amerièki porezni obveznici, „može na kraju pomoæi ovom
gigantu u ovladavanju središnjim dijelom energetskih postrojenja u toj zemlji, zajedno s drugim od države potpomognutim
multinacionalnim korporacijama."
Ostaje da se vidi hoæe li Iraèane biti moguæe prisiliti da prihvate nominalni suvrenitet koji im pod najrazlièitijim „ustavnim
fikcijama" nudi okupacijska sila. Privilegiranim zapadnjacima kudikamo je važnije jedno drugo pitanje: hoæe li oni, s
obzirom na snažno protivljenje Iraèana, dopustiti svojim vladama da „njeguju demokraciju" u interesu uskih sektora moæi
kojima te vlade služe?
13. travnja 2004.
Naèela za
V
povlaèenje snaga . iz izraela-palestine
Izraelsko-palestinski sukob i dalje je glavni uzrok kaosa i ljudskih patnji na Bliskom istoku. Ipak, postoji naèin da se iziðe iz
slijepe ulice.
Kratkoroèno gledajuæi, jedino moguæe i minimalno pristojno rješenje ovog sukoba moguæe je postiæi poštujuæi dugotrajni
konsenzus meðunarodne zajednice koji predviða postojanje dviju država podijeljenih meðunarodno priznatom granicom
(Zelena linija), uz manja usklaðenja na koja pristaju obje strane.
U ovome trenutku podizanje izraelskih naselja i infrastrukturni projekti, koje SAD podržavaju, mijenjaju znaèenje izraza
„manja" (usklaðenja). Ipak, sada je na stolu nekoliko programa koji predviðaju postojanje dviju država, meðu kojima
najistaknutije mjesto zauzima Ženevski sporazum, što ga je u prosincu (2003.) predstavila skupina izraelskih i palestinskih
pregovaraèa koja je djelovala izvan službenih kanala.
Ženevski sporazum predviða detaljan program zamjene zemlje za zemlju u omjeru 1 prema 1 te neke druge aspekte rješenja
i
sasvim je blizu onom najboljem što je moguæe postiæi na kratki rok - i što bi se moglo postiæi kad bi amerièka vlada taj
program podržala. Realpolitika je takva da Izrael mora prihvatiti što mu ova velesila naredi.
Bushov i Sharonov „plan za povlaèenje" u osnovi je ekspanzi-onistièko-integracijski plan. Upravo u èasu kad se Sharon
zalaže za neki oblik povlaèenja iz pojasa Gaze, „Izrael se sprema uložiti desetke milijuna dolara u naselja na Zapadnoj
obali", navodi izjavu izraelskog ministra financija Benjamina Netanvahua reporter Neiv York Timesa James Bennet. Prema
drugim izvještajima, to se odnosi èak i na podruèja na palestinskoj strani nelegalnog „zida odvajanja."
Ovakvo rješenje protivi se „road mapu" koji je Bush prihvatio i koji predviða zaustavljanje „svih aktivnosti u naseljima".
„Ma koliko bilo važno kao prekretnica, okonèanje izraelske okupacije u pojasu Gaze iziskuje odgovarajuæe promjene u
politici prema Zapadnoj obali kako bi se realizirale njegove prednosti", piše Geoffrev Aronson iz Zaklade za mir na
Bliskom istoku sa sjedištem u VVashingtonu. Zaklada je upravo objavila mapu izraelskih planova za Zapadnu obalu, na
kojoj se vidi mnoštvo palestinskih enklava odijeljenih zidovima koje prizivlju u sjeæanje najgore znaèajke južnoafrièkih
bantustana kojima se provodila politika apartheida, istièe Meron Benvenisti u listu Haaretz.
Pitanje koje se sada postavlja glasi: jesu li izraelske i palestinske zajednice na okupiranim podruèjima u toj mjeri
isprepletene da ih je praktièki nemoguæe razdvojiti? Prošle godine (2003.) u studenome, meðutim, bivši voðe Šin Beta,
izraelske Službe za opæu sigurnost, složili su se da se Izrael može i treba potpuno povuæi iz
pojasa Gaze. Na Zapadnoj obali, 85 do 90 posto naseljenika otišlo bi „s obiènom odštetom", no postoji možda oko 10 posto
naseljenika ,,s kojima æemo se morati sukobiti" budemo li ih htjeli preseliti odande - što, po mišljenju voða Šin Beta, nije
ozbiljan problem.
Ženevski sporazum temelji se na sliènim pretpostavkama, i one se doimaju realistiènima.
Usput budi reèeno, posve je toèno da ni jedan ni drugi prijedlog ne uvažava golemu neravnotežu u vojnoj i ekonomskoj
moæi Izraela i eventualne palestinske države, kao ni neka druga važna pitanja.
Gledajuæi na duži rok, moguæi su i drugi aranžmani, nakon što ove dvije zemlje razviju nešto zdravije meðusobne odnose.
Jedna od ranijih ideja bila je ideja o dvonacionalnoj federaciji. Takvu dvonacionalnu državu u Izraelu-Palestini bilo je
moguæe osnovati izmeðu 1967. i 1973. Tih je godina takoðer bilo moguæe postiæi cjelovit mirovni sporazum izmeðu
Izraela i arapskih država; štoviše, Egipat je 1971. iznio takav prijedlog mirovnog sporazuma, a nakon njega to je uèinio i
Jordan. Prilika za potpisivanje takva mirovnog sporazuma izgubljena je 1973.
Pozitivno ozraèje promijenio je rat 1973., kao i promjene u mišljenju Palestinaca i u arapskom svijetu opæenito, a jednako
tako i unutar meðunarodne zajednice koja je odjednom poèela pokazivati više sluha za nacionalna prava Palestinaca, tako da
je oživotvorena Rezolucija br. 242 Vijeæa sigurnosti UN-a kojoj su, meðutim, dodane odredbe o osnivanju palestinske
države na okupiranim podruèjima koja je Izrael trebao napustiti. Meðutim, posljednjih trideset godina Sjedinjene Države
neprekidno i jednostrano blokiraju primjenu te rezolucije.
Posljedice takva stanja ogledaju se u neprekidnim ratovima i razaranjima, surovoj vojnoj okupaciji, otimanju zemlje i
prirodnih resursa, otporu i, naposljetku, širenju nasilja, uzajamne mržnje i nepovjerenja. Takve posljedice nije moguæe
izbjeæi tek pukim željama.
Napredak iziskuje spremnost na kompromis kod svih strana. Što je pravedan kompromis? Do svima prihvatljive formule
doæi æemo ako shvatimo da treba prihvatiti svaki kompromis koji je bolji od neke druge alternative i koji može dovesti do
boljitka.
Sharonovo rješenje koje predviða postojanje „dviju država" i prema kojemu bi Palestinci bili zatvoreni u svojevrstan kavez
u pojasu Gaze i u kantone na podruèju koje obuhvaæa otprilike polovicu teritorija Zapadne obale, ne udovoljava tom
kriteriju. Ženevski sporazum gotovo potpuno zadovoljava taj kriterij i zato ga po mojem mišljenju treba prihvatiti, barem
kao osnovu za izraelsko--palestinske pregovore.
Jedan od najtežih problema jest pravo Palestinaca na povratak. Palestinske izbjeglice, naravno, nisu voljne odreæi se toga
prava, ali u svijetu u kojemu živimo - ne u nekom zamišljenom svijetu o kojemu možemo raspravljati na seminarima - oni
æe to pravo unutar države Izrael moæi iskoristiti u krajnje ogranièenom opsegu. U svakom sluèaju, nedolièno je pružati
varave nade ljudima izloženima bijedi i represiji. Umjesto toga, trebalo bi uložiti konstruktivne napore kako bi se njihove
patnje ublažile i kako bi se riješili njihovi stvarni problemi.
Rješenje koje podrazumijeva postojanje dviju država i s kojim se slaže najveæi dio meðunarodne zajednice veæ sada je
prihvatljivo najveæem dijelu Izaelaca. Takvo rješenje prihvaæaju èak i ekstremni
jastrebovi koji su toliko zabrinuti zbog „demografskog problema" - problema koji se oèituje u tome što u „židovskoj državi"
živi suviše mnogo nežidova - da èak iznose (skandalozni) prijedlog prema kojemu bi podruèja gusto naseljena arapskim
stanovništvom unutar države Izrael trebalo prepustiti novoj palestinskoj državi.
Rješenje koje podrazumijeva postojanje dviju država prihvaæa i veæina Amerikanaca. Stoga nije uopæe nezamislivo da æe
amerièka vlada, zahvaljujuæi pritisku aktivista i raznih organizacija u SAD-u, biti naposljetku primorana prikloniti se stavu
meðunarodne zajednice, pri èemu bi takvo rješenje po svoj prilici prihvatio i Izrael.
Èak i bez amerièkog pritiska, ovakvu rješenju sklona je i veæina Izraelaca - èiji stavovi uvelike ovise o naèinu kako su
formulirana pitanja u ispitivanjima javnog mnijenja. Promjena u stavu VVashingtona mnogo bi znaèila. Bivši voðe Šin Beta
i izraelski mirovni pokreti (Guš Šalom i drugi) vjeruju da bi izraelska javnost prihvatila takav rezultat.
Meðutim, nas zapravo i ne zanimaju nagaðanja o tome. Nas u prvom redu zanima kako uskladiti politiku amerièke vlade sa
stavom veæine zemalja svijeta i, kako se èini, veæeg dijela amerièke javnosti.
10. svibnja 2004.
Tko i kako treba upravljati svijetom?
Prošlog mjeseca (svibanj 2003.) navršila se godina dana od izjave predsjednika Busha o pobjedi u Iraku pod nazivom
„Misija izvršena".
Invaziju na Irak pokrenula je Bushova doktrina, „nova imperijalna grandiozna strategija", kako ju je nazvao èasopis Foreign
Affa-irs, u kojoj je obznanjeno da se Sjedinjene Države spremaju vladati svijetom na neodreðeno vrijeme te da æe skršiti
svaki otpor toj dominaciji.
Ostavljajuæi po strani zbivanja na terenu, možda je korisno usredotoèiti se na pitanje kako je došlo do toga da je politika
koja je stajala iza invazije na Irak i njegove okupacije uèinila svijet mnogo opasnijim mjestom, pri èemu su poveæane
prijetnje terorizmom samo jedan od elemenata novonastale situacije.
Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a nedavno je priznalo da je njegova tvrdnja iz travnja (2004.), prema kojoj je terorizam
u opadanju - a koja je težište sadašnje Bushove predsjednièke kampanje
- bila lišena svake osnove. U revidiranu izvještaju priznaje se da se „broj incidenata i žrtava znatno poveæao."
Najvažniji cilj ljudi koji planiraju vladinu politiku nije bio borba protiv terorizma, nego uspostava amerièkih vojnih baza u
državi koja æe biti podložna SAD-u i koja se nalazi u središtu najvažnijih energetskih resursa na svijetu, što æe joj
omoguæiti da nadjaèa svoje takmace. Zbignievv Brzezinski piše da „amerièka uloga glede sigurnosti u toj regiji - obiènim i
svakomu razumljivim jezikom reèeno, njihova vojna dominacija - pruža Sjedinjenim Državama posrednu ali politièki
presudnu prednost u odnosu na gospodarstva europskih i azijskih zemalja koja su takoðer ovisna o izvozu energije iz te
regije" (The National Interesi, zima 2003./2004.).
Kao što Brzezinski vrlo dobro zna, najvažniji problem dominacije SAD-a nad svijetom jest u tome što Europa i Azija
(pogotovo njen ekonomski dinamièni sjeveroistoèni dio) mogu krenuti svojim vlastitim, neovisnim putem. Zato kontrola
nad Perzijskim zaljevom i srednjom Azijom postaje važnija nego ikad dosad; analitièari predviðaju da æe golema uloga
Perzijskog zaljeva u proizvodnji svjetske energije i dalje rasti. Podrška SAD-a i Ujedinjena Kraljevstva Turkmenistanu,
Uzbekistanu i drugim diktatorskim režimima u srednjoj Aziji, kao i nadmudrivanje kojim æe koridorom naftovodi prolaziti i
tko æe nadgledati njihovu gradnju, dio su iste „velike igre" koja ponovno zapoèinje.
U meðuvremenu, u zapadnim se komentarima neprekidno ritualno ponavlja tvrdnja da je cilj napada bio „predsjednikova
vizija" o uspostavi demokracije u Iraku.
Nasuprot tomu, prema rezultatima zapadnih anketa u Bagdadu, tu „viziju" - koju je Bush proklamirao u svojem „programu
za slobodu" u studenome 2003., dobrano nakon što se službeno opravdanje za invaziju pokazalo potpuno promašenim -
odbacuju gotovo svi, te se opæenito uzima da je motiv VVashingtona bio preuzimanje kontrole nad iraèkim resursima i
preustroj Bliskog istoka u skladu s amerièkim interesima. Nije nimalo neobièno što oni na koje se ide batinom kudikamo
bolje razumiju svijet u kojemu žive.
Postoji i mnoštvo drugih dokaza da je terorizam za VVashington nevažno pitanje u usporedbi s njegovim nastojanjem da
osigura kontrolu nad Bliskim istokom. Upravo prije mjesec dana (svibanj 2004.) Bushova je administracija nametnula
ekonomske sankcije Siriji, provodeæi tako Zakon o odgovornosti Sirije i Zakon o vraæanju suvereniteta Libanonu, koje je
Kongres usvojio u prosincu 2003. - èime u biti SAD objavljuju Siriji rat ako ta država ne posluša amerièke naredbe.
Sirija je i dalje na amerièkom službenom popisu država koje podupiru terorizam, unatoè priznanju amerièke vlade da Sirija
veæ dugi niz godina ne podupire terorizam te da opskrbljuje VVashington važnim obavještajnim podacima o djelovanju al-
Qaide i drugih radikalnih islamistièkih skupina, kao što u broju za proljeæe (2004.) èasopisa Middle East Policy piše
Stephen Zunes. Na taj su naèin Sjedinjene Države lišile sebe usluga tog važnog obavještajnog izvora, dajuæi prednost
postizanju važnijeg cilja - uspostavi režima koji æe udovoljiti zahtjevima SAD-a i Izraela.
Spomenut æu samo još jedan primjer koji jasno govori o amerièkim prioritetima koji, meðutim, amerièkoj javnosti nisu
dovoljno poznati: Ministarstvo finacija SAD-a ima Direkciju za kontrolu strane imovine (Office of Foreign Assets Control -
OFAC), koja ima za-
daæu istraživati sumnjive financijske transfere, što je kljuèna komponenta „rata protiv terora". U toj agenciji radi 120
uposlenika. Prije nekoliko mjeseci (ožujak 2004.) OFAC je izvijestio Kongres da su krajem prošle godine (2003.) èetvorica
službenika - samo èetvorica - pratila tragove financija Osame bin Ladena i Sadama Huse-ina, dok je gotovo dva tuceta
službenika provodilo embargo nametnut Kubi. Tom je prilikom OFAC takoðer izvijestio Kongres da taj raskorak izmeðu
istraživanja i kažnjavanja traje još od 1990.
Zašto Ministarstvo financija SAD-a ulaže znatno veæe napore u nastojanje da zadavi Kubu nego u rat protiv terora?
Sjedinjene Države ne mogu podnijeti ni samu pomisao da im neka zemlja prkosi i to je na listi prioriteta kudikamo važnije
od rata protiv terora.
U nastojanju da postignu dominaciju zemlje se mogu uspješno koristiti nasiljem, ali cijena koju za to treba platiti suviše je
velika. Osim toga, nasilje može uroditi još veæim nasiljem. Ipak, poticanje na teror nije najzlokobniji svježi primjer.
Rusija je u veljaèi (2004.) izvela svoju najveæu vojnu vježbu u dva desetljeæa, razmeæuæi se najnovijim i
visokousavršenim oružjem za masovno uništenje. Ruski politièki i vojni voðe time su jasno stavili na znanje SAD-u da je
povratak utrci u naoružanju neposredan odgovor na akcije i planove Bushove administracije - napose na razvijanje taktièkog
nuklearnog oružja, tzv. probijaèa bunkera. Kao što struènjaci za strategiju na objema stranama vrlo dobro znaju, tim
oružjem moguæe je napasti bunkere skrivene u planinama u kojima Rusi èuvaju svoje nuklearne arsenale.
Sada je moguæe oèekivati da æe se nuklearno oružje, poput krugova na vodi, proširiti i na druge zemlje. Rusi i Kinezi,
reagirajuæi na postupak SAD-a, razvijaju strateško naoružanje, Indija æe rea-
girati na kineske akcije, Pakistan na indijske, i tko zna gdje je kraj svemu tome?
U meðuvremenu Irak napreduje prema neèemu što obièno nazivamo suverenošæu. „Prijenos suvereniteta traje i dalje", glasi
naslov èlanka što ga je nedavno u London Daily Telegraphu objavio Anton La Guardia. Autor u posljednjem odlomku kaže
da je „jedan viši britanski dužnosnik èitavu stvar izrazio vrlo obzirno: 'Iraèka vlada bit æe potpuno suverena, ali u praksi
neæe vršiti sve svoje suverene funkcije'." Na ovo bi Lord Curzon mudro kimnuo glavom.
Uporno odbijanje Iraèana da prihvate uvriježene „ustavne fikcije" primoralo je VVashington na postupno popuštanje, pri
èemu mu je donekle pomogla i „druga supersila", kako je Patrick Tyler iz Nezv York Timesa nazvao svjetsko javno
mnijenje nakon masovnih demonstracija sredinom veljaèe 2003., što je bilo prvi put u povijesti da je do masovnih prosvjeda
protiv rata došlo prije nego što je on službeno poèeo. To mijenja stvar.
Da je, primjerice, do problema do kojih je nedavno došlo u Fa-ludži došlo 1960-ih, oni bi bili riješeni pomoæu bombardera
B-52 i operacija na terenu, koje bi iza sebe ostavile mnoštvo leševa.
Danas je društvo nešto civiliziranije i nije spremno tolerirati takve mjere kao nekoæ, pod uvjetom da žrtve imaju barem
malo prostora koji bi im omoguæio da uèine nešto što æe im donijeti istinsku neovisnost. Moguæe je èak da poticaji nalik
ovima prisile Bushovu administraciju da napusti svoje imperijalne ambicije u pogledu Iraka.
17. lipnja 2004.
john negroponte: od Srednje Amerike do Iraka
Jedno od moralnih naèela koja se razumiju sama po sebi i o kojima ne bi trebalo biti spora jest naèelo univerzalnosti: mjerila
koja primjenjujemo na druge trebala bi važiti i za nas - štoviše, ona bi, kad smo mi u pitanju, trebala biti još stroža.
Države, mogu li to nekažnjeno èiniti, najèešæe pokazuju prezir prema samorazumljivim moralnim naèelima i proglašavaju
se iznimkom u odnosu na naèelo univerzalnosti. Mi to èinimo neprekidno. Primjera da je tomu tako imamo svaki dan.
Tako je prošlog mjeseca (2004.), primjerice, John Negroponte otputovao u Irak, predvodeæi dosad najveæu diplomatsku
misiju na svijetu koja ima zadaæu prenijeti suverenitet na Iraèane te na taj naèin, barem smo tako sveèano obaviješteni,
izvršiti Bushovu „mesijansku misiju" - donijeti demokraciju na Bliski istok i u èitav svijet.
Negroponte je svoj zanat izuèio kao ambasador SAD-a u Hondurasu 1980-ih, u vrijeme kada su, pod Reaganom, svoju
karijeru zapoèinjali mnogi sadašnji dužnosnici amerièke vlade, baš u vrije-
me kad je u Srednjoj Americi i na Bliskom istoku zapoèinjao prvi rat protiv terorizma.
U travnju (2004.) novinarka Wall Street Journala Carla Anne Rob-bins napisala je èlanak o Negroponteovu imenovanju u
Iraku, nas-lovivši ga „Suvremeni prokonzul". Negroponte je u Hondurasu bio poznat pod nazivom „'prokonzul', što je bio
naslov koji su u kolonijalnim vremenima dobivali moæni upravitelji nekog podruèja". On je u Hondurasu bio na èelu druge
po velièini ambasade u Latinskoj Americi, u kojoj je u to vrijeme djelovala najveæa ispostava CIA-e na svijetu - no prevario
bi se svatko tko bi pomislio da je to bilo zato što je Honduras bio središte svjetske moæi.
Robbins je u svom èlanku rekla da su aktivisti za ljudska prava kritizirali Negropontea zbog „prikrivanja zloupotreba
honduraške vojske" - što je obièni eufemizam za državni teror na širokoj osnovi - „nastojeæi na taj naèin osigurati priljev
amerièke pomoæi" ovoj važnoj zemlji, koja je u to vrijeme služila kao „baza za tajni rat koji je predsjednik Reagan vodio
protiv sandinistièke vlade u Nikaragvi". Tajni rat pokrenut je nakon što su vlast u Nikaragvi preuzeli sandinistièki
revolucionari. VVashington je tada javno izrazio bojazan da bi ta srednjoamerièka državica mogla postati nova Kuba.
Negroponte je imao zadaæu nadgledati baze u kojima se uvježbavala teroristièka plaæenièka vojska - kontrasi - koja je
zatim naoružavana i slana u Nikaragvu sa zadaæom da zbaci sandiniste s vlasti.
Nikaragva je 1984. reagirala na naèin prikladan državi koja poštuje zakon, podigavši tužbu protiv Sjedinjenih Država pred
Meðunarodnim sudom pravde u Haagu. Sud je donio odluku prema kojoj je SAD dužan prekinuti „nezakonitu primjenu
sile" - laièki
reèeno, meðunarodni terorizam - protiv Nikaragve i platiti toj državi golemu odštetu. No VVashington se nije obazirao na
presudu suda u Haagu, a zatim je uložio veto na dvije rezolucije Vijeæa sigurnosti UN-a kojima je presuda bila potvrðena i
kojima su države svijeta bile pozvane da poštuju meðunarodno pravo.
Razlog zbog kojega su SAD ignorirale odluku suda objasnio je pravni savjetnik Ministarstva vanjskih poslova SAD-a
Abraham D. Sofaer. Buduæi da ne možemo „raèunati s tim da æe veæina svijeta dijeliti naše stavove", moramo „sami
odluèiti" kako æemo postupati i koji predmeti ,,u osnovi spadaju u jurisdikciju Sjedinjenih Država, na naèin kako to odrede
same Sjedinjene Države" - u ovom sluèaju predmet je bio teroristièki napad na Nikaragvu koji je sud u Haagu osudio.
Nepoštivanje presude suda i prezir VVashingtona prema meðunarodnoj zajednici relevantni su za trenutaèno stanje u Iraku.
Teroristièki rat u Nikaragvi ostavio je za sobom korumpiranu formalnu demokraciju ovisnu o SAD-u, a cijenu koja je za to
plaæena nemoguæe je izraèunati. Prema nekim procjenama, u sukobima u toj zemlji poginuli su deseci tisuæa civila -
„razmjerno kudikamo više od svih Amerikanaca poginulih u amerièkom graðanskom ratu i u svim ratovima u dvadesetom
stoljeæu zajedno", piše Tho-mas Carothers, vodeæi povjesnièar „promicanja demokracije" u Latinskoj Americi.
Carothers piše s motrišta upuæene osobe i struènjaka, buduæi da je za Reaganova predsjednikovanja, u vrijeme programa za
„poticanje demokracije" u Srednjoj Americi, bio zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a. Planovi za „poticanje
demokracije" iz Reaganove ere bili su „iskreni", vjeruje on, premda istodob-
no i „neuspješni", jer je VVashington tolerirao samo „ogranièene demokratske promjene koje su odobrene na najvišoj razini
vlasti i koje nisu remetile tradicionalne strukture moæi s kojima su Sjedinjene Države bile dugo u savezništvu."
Rijeè je o predobro poznatom povijesnom refrenu u nastojanjima za ostvarenjem vizije demokracije koji Iraèani oèito dobro
razumiju, èak i onda kad ga mi ne želimo razumjeti.
Danas je Nikaragva druga po redu najsiromašnija zemlja u hemisferi (ispred Haitija, glavnog cilja amerièke intervencije u
dvadesetom stoljeæu, dok je Nikaragva drugi po redu najvažniji cilj). Oko 60 posto nikaragvanske djece mlaðe od dvije
godine boluje od anemije prouzroèene pothranjenošæu - da spomenemo samo jedan sablasni podatak kojemu se klièe i koji
se proglašava pobjedom demokracije.
Bushova administracija tvrdi da u Irak želi uvesti demokraciju, koristeæi se pritom uslugama iskusnog dužnosnika koji se u
tom poslu veæ dokazao u Srednjoj Americi.
Tijekom ispitivanja podobnosti Negropontea, meðunarodni teroristièki ratni pohod na Nikaragvu je, zahvaljujuæi zacijelo
našoj izuzetosti od obveze poštivanja naèela univerzalnosti, spomenut samo usput i nije mu se pridavalo posebno znaèenje.
Nekoliko dana nakon Negroponteova imenovanja, Honduras je povukao svoj maleni vojni kontingent iz Iraka. Možda je
posrijedi obièna koincidencija, ali je isto tako moguæe da se Hondurašani sjeæaju neèega iz vremena kad je u toj zemlji
boravio Negroponte, što bismo mi radije zaboravili.
28. srpnja 2004.
BILJEŠKA
U veljaèi 2005. predsjednik je Negropontea imenovao prvim direktorom nacionalne obavještajne službe. Reakcija na
imenovanje jednog od vodeæih teroristièkih zapovjednika na položaj protuteroristièkog cara gotovo da nije ni bilo. S
obzirom na golemu sliènost izmeðu službenih definicija „terorizma" i „protuterorizma", to možda i ima nekog smisla.
izgradnja demokracije mora zapoèeti u vlastitoj zemlji.
Amerièka predsjednièka kampanja koja je upravo u tijeku upuæuje na ozbiljan nedostatak demokracije u najmoænijoj
državi svijeta.
Amerikanci mogu birati izmeðu kandidata glavnih stranaka koji su roðeni u blagostanju i kojima je zajamèena politièka
moæ, koji su pohaðali isto elitno sveuèilište, upisali se u isto tajno društvo koje svoje èlanove pouèava stilu i ponašanju
vladara, i koji su sposobni sudjelovati u predsjednièkoj utrci samo zato što ih financira krupni kapital - ilustrirajuæi na taj
naèin èinjenicu, a takvih je ilustracija bezbroj, da je Americi, poznatoj po avanturama tobožnje „izgradnje demokracije"
diljem svijeta, prijeko potrebna obnova demokratskih procesa kod kuæe.
Uzmite samo zdravstvenu skrb, najvažniji unutarnji problem. Troškovi u zdravstvu, koje je uglavnom u privatnim rukama,
penju se zaprepašæujuæom brzinom i veæ sada su mnogo veæi nego u drugim društvima s kojima se možemo usporeðivati,
a rezultati su relativno mršavi. Ankete redovito pokazuju da je veæina Amerikanaca sklona nekoj vrsti nacionalnog
zdravstvenog osiguranja. Kad
je o izgledima za takvo što rijeè, meðutim, najèešæe se kaže da je to „politièki nemoguæe", ili da „nedostaje politièka
podrška". Nacionalnom zdravstvenom osiguranju protive se financijske institucije i farmaceutska industrija. Imajuæi u vidu
urušavanje demokratske kulture, nije važno što amerièko stanovništvo doista želi.
Sjedinjene Države najveæi meðunarodni problem vide u Iraku. Kad su španjolski glasaèi od svoje vlade zatražili da povuèe
svoje vojnike iz Iraka dok ih se ne stavi pod jurisdikciju UN-a, optuživali su ih da „popuštaju teroristima". Kratko vrijeme
nakon invazije tako je u osnovi mislila i veæina Amerikanaca. Razlika je u tome što ljudi u Španjolskoj poznaju
raspoloženje javnosti i što im je to pitanje važno kad izlaze na izbore.
Prema projektu pod nazivom Vanishing Voter Project, izraðenom na Visokoj školi za upravljanje John F. Kennedv,
amerièki biraèi su razoèarani. Tijekom predsjednièke kampanje 2000., kaže direktor projekta Thomas Patterson, „osjeæaj
bespomoænosti kod Amerikanaca dosegnuo je zabrinjavajuæe visoku razinu", o èemu dovoljno svjedoèi podatak da je na
pitanje: „Kakav je, po vašem mišljenju, utjecaj ljudi poput vas na ono što radi amerièka vlada?" èak 53 posto ispitanika
odgovorilo „sasvim mali" ili „nikakav". Isti odgovor na to pitanje postavljeno trideset godina prije dalo je 41 posto
ispitanika.
To nezadovoljstvo sasvim je razumljivo, pokazuje istraživanje, s obzirom da veæina biraèa smatra da su politièari spremni
obeæati bilo što kako bi bili izabrani te da bogati prinosnici imaju suviše velik utjecaj.
Prema projektu, èini se da je 2004. na kocki i nešto drugo i da je zanimanje javnosti za izbore veæe, ali siromašniji graðani i
pripad-
nici radnièke klase, kojima se èini da nisu dovoljno zastupljeni, i dalje pokazuju nezainteresiranost. „Kada je rijeè o odazivu
na izbore, jaz izmeðu 25 posto najbogatijih i 25 posto najsiromašnijih najveæi je meðu svim zapadnim demokracijama i sve
se više produbljuje", piše Patterson.
Duh našeg politièkog sustava pospješuje uvjerenje da je politika nevažna, jer reklame i mediji nisu usredotoèeni na
„probleme", nego na „kvalitete" kao što su stil, osobnost i ostale sporednosti kandidata. Politièke stranke izrodile su se u
markentiške sustave za plasiranje kandidata.
Dramatiènu suprotnost tomu nalazimo u Brazilu, drugoj zemlji po velièini u hemisferi, u kojoj su 2002. održani pravi
demokratski izbori. Tamošnji biraèi su se organizirah i za predsjednika izabrali Luiza Inacija Lulu da Silvu, pripadnika
siromašne radnièke klase koja je u toj zemlji veæina. Njegovom predsjednièkom kampanjom srušene su kudikamo veæe
barijere od onih u Sjedinjenim Državama: represivna država, goleme socijalne razlike i koncentracija bogatstva i medijske
moæi te ekstremno neprijateljstvo meðunarodnoga kapitala i njegovih institucija.
Pobjedu Lule da Silve na svojim su leðima iznijeli najširi slojevi stanovništva koji ne èekaju da proðu èetiri godine i da
doðu izbori, kako bi stvari pogurali naprijed, nego djeluju svakodnevno i organizirano meðu najširim slojevima, zalažuæi se
za najsvrsishodnija rješenja na lokalnoj razini, ureðujuæi lokalnu upravu i samoupravu i rješavajuæi goruæa politièka
pitanja.
U Sjedinjenim Državama Zeleni su zaokupljeni pitanjem kako na dulji rok razviti alternativu sadašnjem izbornom sustavu i
uèiniti ga što sliènijim onom u zemljama u kojima demokracija bolje
fiinkcionira nego kod nas. Ali Zeleni nemaju podršku poslovnih krugova koja je neophodna za sudjelovanje u amerièkim
izborima, nalikujuæi tako èovjeku koji pokušava ruèno proizvesti automobil u svojoj kuæi, ali se zbog nedostatka resursa ne
može natjecati s General Motorsom.
Ralph Nader poslužio se (umjetnim) izbornim blještavilom i potaknuo važna pitanja koja neæete naæi na dnevnom redu ni
jedne važnije stranke. Ali njega smatraju jednim od onih koji, premda sam nesposoban pobijediti u politièkom nadmetanju,
ometa druge i kojim se Bush koristi kao paravanom (što uopæe nije njegova namjera), što diskreditira i njega i izvrsne
organizacije koje je utemeljio.
Neovisno o ostalim predsjednièkim kandidatima, trenutaèna je stvarnost takva da imamo dva suprotstavljena kandidata:
jedan od njih je Bush, a drugi Kerry. Zasad Bush ima znatnu prednost pred Kerrvjem, zahvaljujuæi prije svega golemim
donacijama kojima ga obasipaju superbogati pojedinci i poslovni krugovi, kao i zvjezdanom uspjehu što ga je postigao u
razaranju naprednog zakonodavstva u èije su stvaranje generacije Amerikanaca godinama ulagale silan trud. Bush æe po
svoj prilici pobijediti, ako se ne mobiliziraju najširi slojevi društva koji jedini mogu dovesti u pitanje njegovu golemu i
najèešæe presudnu prednost.
Ostanu li i dalje na vlasti, ljudi koji okružuju Busha vjerojatno æe prouzroèiti ozbiljnu, ako ne i nepopravljivu štetu. Izgledi
da æemo dobiti vladu koja æe služiti interesima obiènog èovjeka time bi bili svedeni na nulu.
Oni koji nastoje obnoviti Bushov program, poruèuju ljudima ovo: „Nas nije briga hoæete li imati bolju zdravstvenu njegu,
niti
hoæete li biti u stanju pomoæi svojoj ostarjeloj majci; nije nas briga hoæe li vaša djeca živjeti u nezagaðenom okolišu, niti
hoæemo li živjeti u svijetu u kojemu æemo izbjeæi uništenje kao posljedicu nasilja što ga potièe družina Bush-Cheney,
Wolfowitz i ostala družina; itd., itd."
Razumnim ljudima, kao i potencijalnim žrtvama u domovini i izvan nje, neobièno je važna obnova demokratske kulture u
SAD-u i njeno funkcioniranje. To takoðer vrijedi i za mnogo uže pitanje koje æe se pred nas postaviti u studenome (2004.)
kad iziðemo na izbore.
30. kolovoza 2004.
iskapèanje amerièke . demokracije
Predsjednièka utrka u Sjedinjenim Državama, u kojoj su se strasti veæ toliko razbuktale da je moguæe govoriti o histeriji,
jedva da odražava zdrave demokratske porive.
Amerikance potièu da iziðu na izbore, ali ne i da na smisleniji naèin sudjeluju u politièkom životu svoje zemlje. U osnovi,
izbori su samo još jedan u nizu naèina kojim se stanovništvo stavlja na marginu društvenih zbivanja. Svake èetiri godine
pokreæe se golema propagandna kampanja kako bi se ljudi usredotoèili na ove personalizirane spektakularne priredbe i
kako bi pomislili: „To je prava politika." Ali to nije politika. To je samo jedan njen dio.
Stanovništvo se svjesno iskljuèuje iz politièkog života, i to nije nimalo sluèajno. Ulažu se golemi napori kako bi se ljudima
na taj naèin oduzelo pravo glasa. Golemo sudjelovanje najširih društvenih slojeva u kreiranju demokracije 1960-ih uplašilo
je povlaštene i moæne i oni su pokrenuli žestoku protukampanju koja je poprimila najrazlièitije oblike. Tako je i danas.
Bush i Kerrrv mogu se natjecati za položaj predsjednika SAD-a zato što ih financiraju slièni centri tajne moæi. Obojica
kandidata svjesni su toga da je smisao izbora u zaobilaženju pravih problema. Obojicu je stvorila propagandna industrija
koja javnost nastoji zadržati izvan izbornog procesa. Njihova je zadaæa usredotoèiti pažnju javnosti na kandidatove
„kvalitete", ne na politiku. Doimlje li se on kao voða? Je li simpatièan momak? Biraèi se na kraju izjašnjavaju za
predodžbu, ne za platformu.
Industrija koja svakih nekoliko godina iznosi kandidate na tržište ima zadaæu prodati potrepštine. Svatko tko je ikad
ukljuèio televizor svjestan je da veliki biznis ulaže goleme napore u nastojanju da potkopa tržišta apstraktne teorije na
kojima obaviješteni kupci donose racionalne odluke. Reklama ne prenosi informaciju, kao što bi to èinila u tržišnom
sustavu; ona se oslanja na obmanjivanje i iluzije i èini sve kako bi od ljudi uèinila neupuæene kupce i natjerala ih na
donošenje iracionalnih odluka. Iste metode koriste se i u potkopavanju demokracije: izborno tijelo nastoji se zadržati
neupuæenim i obmanuti.
Agencija za ispitivanje javnog mnijenja Gallup prošlog je mjeseca (rujan 2004.) meðu Amerikancima provela anketu u
kojoj je ispitanicima, meðu ostalim, bilo postavljeno i pitanje zašto glasuju za Busha, odnosno za Kerrvja. Izmeðu mnoštva
ponuðenih odgovora samo 6 posto Bushovih i 13 posto Kerrvjevih glasaèa odgovorilo je da to èini zbog kandidatova
„programa/ideja/platforme/ciljeva." Sada napokon vidite èemu politièki sustav daje prednost. O problemima koji ljude
najviše tište u javnoj raspravi nema ni rijeèi.
Apsurd o kojemu govorimo najbolje ilustrira najnoviji izvještaj agencije Chicago Council on Foreign Relations koja
redovito prati stavove Amerikanaca o meðunarodnim pitanjima.
Golema veæina Amerikanaca daje prednost „djelovanju SAD-a unutar Ujedinjenih naroda, èak i kad ta meðunarodna
organizacija zastupa politiku koja se Sjedinjenim Državama ne sviða." Veæina Amerikanaca takoðer vjeruje da bi „zemlje
trebale imati pravo zaratiti s nekom državom neovisno o tome što druge zemlje misle o tome samo onda kad imaju
nepobitne dokaze da ih se ta država sprema napasti", odbacujuæi tako konsenzus postignut izmeðu dviju vodeæih stranaka u
pogledu „preventivnog rata."
Kad je o Iraku rijeè, ankete agencije Program on International Policv Attitudes pokazuju da veæina Amerikanaca smatra da
glavnu ulogu u rekonstrukciji i politièkoj tranziciji u toj zemlji treba prepustiti Ujedinjenim narodima. Španjolskim biraèima
omoguæeno je da glasuju o tome u ožujku ove godine (2004.).
Ovdje je važno istaknuti da su Amerikanci, kad su posrijedi stavovi o ovim i sliènim pitanjima (primjerice o
Meðunarodnom kaznenom sudu ili o Protokolu iz Kvota) praktièki osamljeni: oni o njima vrlo rijetko èuju u govorima
politièara za vrijeme kampanje i vjerojatno ih smatraju osebujnima. U isto vrijeme, aktivizam koji teži promjenama u
društvu možda je veæi nego ikada dosad. Ali oni koji teže promjenama nisu dovoljno organizirani. Nitko ne zna što se
dogaða na drugom kraju grada.
Pogledajte, nasuprot tomu, kršæane fundamentaliste. Pat Rober-tson je poèetkom ovoga mjeseca (listopad 2004.) u
Jeruzalemu izjavio da æe osnovati treæu stranku ako se Bush i republikanci poènu kolebati u podršci Izraelu. Rijeè je o
ozbiljnoj prijetnji, buduæi da bi
on mogao mobilizirati desetke milijuna evangelièkih kršæana koji su veæ sada, zahvaljujuæi upornom radu na brojnim
pitanjima tijekom više desetljeæa, kao i tomu što imaju svoje kandidate na svim razinama, od školskog odbora do
predsjednika, znaèajna politièka snaga.
Bilo bi pretjerano reæi da u predsjednièkoj utrci ne postoji stanovit stupanj aktivizma usmjerenog prema rješavanju važnih
društvenih problema. Tijekom nominacijskih izbora, prije zahuktavanja izbornog procesa, kandidati mogu potaknuti
raspravu o raznim pitanjima i pridonijeti organiziranju široke podrške njihovu rješavanju, te na taj naèin u odreðenoj mjeri
utjecati na tijek kampanje. Nakon nominacijskih izbora izjave same po sebi znatnije ne utjeèu na kampanju ako iza njih ne
stoji izvanredna organizacija.
Pred onima koji politiku žele usmjeriti u progresivnom smjeru - najèešæe u suglasju s mišljenjem veæine - stoji hitna
zadaæa: prikupiti što veæi broj pristaša i ojaèati u toj mjeri da ih centri moæi više neæe moæi ignorirati. Snage koje se
zalažu za promjene, a koje se regrutiraju iz najširih slojeva stanovništva i koje su uzdrmale društvo do temelja, obuhvaæaju
radnièke pokrete, pokrete za promicanje graðanskih prava, mirovne pokrete, ženske pokrete i druge, u èije je profiliranje
potrebno uložiti mnogo truda i zanosa, mnogo predanosti i zalaganja na svim razinama, svakoga dana, a ne samo jednom u
èetiri godine.
Ali mi ne možemo ignorirati izbore koji su pred nama. Trebali bismo shvatiti da je jedna od dviju grupa koje se u ovom
trenutku natjeèu u borbi za vlast ekstremistièka i opasna, te da je ona dosad prouzroèila mnoštvo nevolja, a može ih
prouzroèiti još i mnogo više.
Buduæi da me èesto pitaju, odgovaram: moj je stav isti kao i 2000. Ako ste neodluèni, pokušajte zadržati najgore momke
izvan igre. Ako ste koliko-toliko sigurni za koga æete glasovati, uèinite onako kako mislite da je najbolje. Pri tome je
potrebno uzeti u obzir mnoštvo stvari.
Bush i njegova administracija javno su rekli da namjeravaju razoriti i uništiti sve ono što je dobro u zakonodavstvu i
socijalnoj skrbi, a što imamo zahvaljujuæi borbi najširih slojeva stanovništva tijekom posljednjega stoljeæa. Kad je o
meðunarodnim odnosima rijeè, oni se zalažu za dominaciju nad èitavim svijetom pomoæu vojne sile, ukljuèujuæi èak i
„vlasništvo nad svemirom", kako bi mogli i odozgora pratiti što se zbiva na Zemlji i kako bi mogli prvi udariti.
Na izborima nam, prema tome, valja donijeti razumnu odluku. Meðutim, kad je u pitanju politièka akcija, to je od drugotne
važnosti. Naša glavna zadaæa jest oblikovati istinski demokratsku kulturu koja brzo reagira, a napori što ih u tom pogledu
moramo poduzeti èekaju nas i prije spektakularnih izbornih priredbi, i nakon njih, ma kakav bio njihov ishod.
27. listopada 2004.
"Ml" SMO DOBRI
U raspravama o meðunarodnim odnosima temeljno naèelo glasi: „Mi smo dobri" - pri èemu ono „mi" znaèi vladu, u skladu
s totalitarnim naèelom prema kojemu su država i narod jedno. „Mi" smo dobronamjerni, „mi" težimo za mirom i pravdom,
premda nam se u praksi mogu potkrasti i neke pogreške. „Nas" ometaju hulje koji se ne mogu izdignuti do naše uzvišene
razine.
Dogaðaji koji su se zbivali proteklih nekoliko tjedana - ukljuèujuæi izbore u SAD-u, napad na Faludžu i promjene u
kabinetu predsjednika Busha - èine ovo operativno naèelo još dramatiènijim, i na neposrednoj, praktiènoj razini poveæavaju
opasnost od rata i terorizma.
Militaristièka politika VVashingtona je „vrlo opasna i može nas odvesti u konaènu propast", pišu strategijski analitièari
John D. Steinbruner i Nancy Gallagher u ljetnom broju Daedalusa, èasopisa Amerièke akademije znanosti i umjetnosti koji
nije sklon pretjerivanjima. Autori izražavaju nadu da se ovoj opasnosti mogu suprotstaviti miroljubive zemlje predvoðene
Kinom. Stvari oèito
stoje vrlo loše kad su upuæeni komentatori primorani zakljuèiti da mir ovisi o Kini. Kritika stanja u kojemu se nalazi
amerièka demokracija sadržana u ovom stavu ne može biti žešæa i gorèa.
Èak i bez obzira na doslovne prijetnje opstanku ljudskog roda, oèito je da nešto treba hitno uèiniti. Prema jednoj studiji
objavljenoj u èasopisu Lancet, koji predvodi skupina istraživaèa sa Sveuèilišta Johns Hopkins, napad na Irak predvoðen
SAD-om u ožujku (2003.) prouzroèio je, izravno ili posredno, smrt oko 100.000 civila.21
VVashington i London primili su ovu procjenu s rezervom. U skladu s tim, kad se ova studija spominje u tekstu otisnutom
sitnim slovima, o njoj se govori kao o „kontroverznoj studiji".
U ovu brojku nisu uraèunate najnovije žrtve u Faludži. Napad je zapoèeo nakon što su amerièki i iraèki vojnici osvojili
Opæu bolnicu u Faludži za koju su èasnici, prema pisanju Nezv York Timesa, rekli da je bila „propagandno oružje
militanata... jer su iz nje neprekidno dolazili izvještaji o civilnim žrtvama". U jednom drugom èlanku u istom listu pisalo je
da su „pacijenti i bolnièki zaposlenici istjerani iz soba te da im je reèeno da sjednu ili legnu na pod, dok su im vojnici
vezivali ruke na leðima".
Napadom na bolnicu grubo su prekršene Ženevske konvencije koje su najviši zakon u zemlji i koje su temelj humanitarnog
prava. Zakon o ratnim zloèinima iz 1996. (izglasao gaje Kongres s republikanskom veæinom) predviða smrtnu kaznu za
zapovjednike odgovorne za „ozbiljno kršenje" Ženevskih konvencija.
Zakon o ratnim zloèinima izglasan je nakon što je za ministra unutarnjih poslova imenovan savjetnik Bijele kuæe Alberto
Gonza-les. Gonzales je u sijeènju 2002. u memorandumu predsjedniku o
!1 O najnovijim procjenama broja civilnih žrtava vidi bilješku 4, str. 41.
novim mjerama u „ratu protiv terorizma" savjetovao Bushu izigravanje Ženevskih konvencija - èime bi se „znatno smanjila
opasnost od kažnjivih progona u zemlji na temelju Zakona o ratnim zloèinima."22
Bushovi ljudi ponose se nepoštivanjem meðunarodnog prava. Condoleezza Rice, koju je Bush imenovao državnom
tajnicom, izložila je svoje stavove u èasopisu Foreign Affairs u broju za sijeèanj 2000., u kojemu je osudila „refleksno
pozivanje... na ideje meðunarodnog prava i njegove norme, kao i uvjerenje da je potpora mnogih država - ili, još bolje,
institucija poput Ujedinjenih naroda - bitna za legitimnu upotrebu sile."
Sada je napokon potpuno jasno što Bushovi planeri žele, ali ono što možemo oèekivati ovisi o okolnostima, ukljuèujuæi i
one koje sami stvaramo. To ukljuèuje stvaranje - djelomice i ponovno oživljavanje - demokratske kulture koja je sposobna
funkcionirati, kulture u kojoj javnost sudjeluje u planiranju na smislen naèin i u kojoj æemo morati prihvatiti temeljno
moralno naèelo koje kaže da smo mjerila koja primjenjujemo na druge dužni najprije primijeniti na same sebe.
24. studenoga 2004.
22 Zakon o vojnim komisijama iz 2006. pruža imunitet dužnosnicima Bushove administracije u odnosu na Zakon o ratnim
zloèinima, što je samo još jedna u nizu osobitosti zacijelo najsramotnijeg zakona u amerièkoj povijesti.
Imperijalno predsjednikovanje i njegove posljedice
Dogaðaji koji se zbivaju u Sjedinjenim Državama imaju golem utjecaj na ostatak svijeta - i obrnuto. Meðunarodni dogaðaji
ogranièavaju moguænosti èak i najmoænijih država svijeta. Usto, oni utjeèu i na domaæu, tj. na amerièku komponentu
„druge supersile", kako je New York Times nazvao svjetsko javno mnijenje nakon masovnih prosvjeda prije napada na Irak.
Za razliku od njih, do ozbiljnih prosvjeda protiv rata u Vijetnamu, koji je zapoèeo 1962. i bio brutalan i barbarski od
samoga poèetka, u Americi je došlo tek nakon više godina. Svijet se otada promijenio - kao gotovo uvijek, ne zbog
dobrohotnosti politièara, nego zbog borbe najširih slojeva stanovništva koja, istina, uvijek kasni, ali se na kraju ipak pokaže
efikasnom.
Svijet danas izgleda stravièno, no ipak mnogo bolje nego što je izgledao juèer, jer je danas manje spreman tolerirati
agresiju, ali i zbog mnoštva drugih stvari koje obièno uzimamo zdravo za gotovo. Ne bismo smjeli zaboraviti lekcije kojima
su nas te promjene nauèile.
Nimalo ne iznenaðuje što sustavi moæi, usporedo s civiliziranjem stanovništva, nastoje što je moguæe više zauzdati tu
„golemu zvijer" (kako je Alexander Hamilton nazvao narod). Ta golema zvijer zaista je zastrašujuæa.
Poimanje vrhovne vlasti predsjednika, kako ju shvaæa Bushova administracija, u toj je mjeri pretjerano da izaziva kritike,
dosad nezabilježene, èak i najozbiljnijih i najuglednijih èasopisa. Amerièka administracija se nakon 11. rujna ponaša kao da
su ustavna i druga naèela suspendirana, piše Stanford Levinson, profesor prava na Sveuèilištu u Texasu u èasopisu
Amerièke akademije znanosti i umjetnosti Daedalus, u broju za ljeto (2004.).
Opravdanje koje se pritom navodi, koje glasi: „u ratu je sve moguæe", možemo opisati rijeèima: „Ne postoji naèelo koje je
moguæe primijeniti na kaos."
Kao što Levinson istièe, te je rijeèi izgovorio Karl Schmidt, vodeæi njemaèki filozof prava u doba nacistièke Njemaèke,
koga Levinson opisuje kao „pravu sivu eminenciju Bushove administracije". „Amerièka administracija je, poslušavši savjet
bivšeg savjetnika Bijele kuæe (a sada ministra unutarnjih poslova) Alberta Gonzalesa, artikulirala stajalište o
predsjednièkom autoritetu koje se gotovo nimalo ne razlikuje od moæi koju je Schmidt bio spreman dati svom Fuhreru",
piše Levinson.
Rijeèi poput ovih rijetko slušamo iz samoga središta establiš-menta.
Ovakvo shvaæanje, prema kojemu predsjednik ima carske ovlasti, nalazi se u samoj osnovi djelovanja administracije.
Invaziju Iraka ispoèetka se pokušavalo opravdati kao èin tzv. preduhitrujuæe samoobrane. Napadom na Irak prekršena su
naèela Nurnberškog
suda za ratne zloèine koja su poslužila kao osnova za Povelju Ujedinjenih naroda, prema kojoj je zapoèinjanje agresivnog
rata „najgori meðunarodni zloèin, koji se od drugih ratnih zloèina razlikuje samo po tome što u sebi sadrži akumulirano zlo
cjeline" - otuda ratni zloèini u Faludži i Abu Graibu, otuda zloèini do kojih je doveo ustanak, otuda dvostruko veæi broj
pothranjene djece nakon invazije (koji je dosegnuo razinu Burundija i mnogo je veæi nego na Haitiju ili u Ugandi), kao i
sve ostale grozote.
U proljeæe prošle godine (2004.), nakon što je izviješæeno da su pravnici amerièkog Ministrastva pravde pokušali dokazati
da predsjednik može odobriti muèenje, dekan pravnog fakulteta Sveuèilišta Yale Harold Koh je za Financial Times izjavio:
„Reæi da predsjednik ima ustavnu moæ dopustiti muèenje, isto je kao da kažete da predsjednik ima ustavno pravo dopustiti
genocid."
Predsjednikovi pravni savjetnici i novi ministar unutarnjih poslova neæe imati poteškoæa u dokazivanju da predsjednik
doista ima to pravo - ako mu druga supersila dopusti da to pravo primijeni.23
Amerièka administracija trudi se iznaæi naèin kako bi svoje visoke dužnosnike oslobodila svake odgovornosti. Nepovrediva
dok-
23 Clintonova administracija uspješno se pozvala na to pravo kad je sebe iskljuèila iz sudskog postupka koji je Jugoslavija
pokrenula protiv NATO-a. Jugoslavija se pozivala na Konvenciju o genocidu, no Clintonova administracija je pred sudom
dokazivala da su Sjedinjene Amerièke Države, ratificirajuæi Konvenciju (nakon èetrdeset godina), dodale rezervu prema
kojoj se ona ne odnosi na SAD sve dotle dok Kongres tako ne odluèi. Meðunarodni sud pravde s pravom je prihvatio taj
argument, dopustivši na taj naèin Sjedinjenim Državama da se povuku iz sudskog postupka. „To što Sjedinjene Države
same sebi daju imunitet nije nikakva novost - to je veæ odavno rutina. SAD rijetko ratificira konvencije o ljudskim pravima,
a jednako tako i druge konvencije, a kad to i uèini, najèešæe - možda i uvijek - tvrdi da se one na njega ne odnose. Kad je
rijeè o Konvenciji o muèenju", primjeæuje Levinson, „SAD ju je prihvatio tek nakon što ju je Senat prepravio kako bi je,
kako on to kaže, samo verbalno uèinio pogodnijom za ispitanika". Primjera takva eksplicitnog samoiskljuèenja u odnosu na
meðunarodno pravo ima više.
trina samoimunizacije bit æe - to je više nego sigurno - primijenjena i na suðenju Sadamu Huseinu (u Iraku æe veæ
sljedeæeg tjedna biti podignute optužnice protiv bivših èlanova njegove vlade, a vjerojatno i protiv samoga Sadama). Kad
predsjednik Bush, premijer Tony Blair i ostale velièine u vladi i medijima lamentiraju nad Sadamovim užasnim zloèinima,
oni uvijek hrabro ispuštaju rijeèi: ,,s našom pomoæi, zato što nas nije bilo briga".
„Ulažu se golemi napori kako bi se tribunal doimao neovisnim, no koji bi u biti bio pod nadzorom SAD-a, èime bi se
izbjeglo dovoðenje u pitanje uloge Sjedinjenih Država i drugih zapadnih sila koje su prije podržavale Sadamov režim",
izjavio je za Le Monde Diplomatiaue (sijeèanj 2004.) profesor na DePaul Universitvju i ekspert za iraèki pravni sustav
Cherif Bassiouni. „Cijela stvar doimlje se poput osvete pobjednika." To i sami znamo.
Kako je najbolje reagirati na ovakvu situaciju? Stanovnici Sjedinjenih Država baštine goleme povlastice i slobode kakve je
teško naæi u bilo kojoj drugoj zemlji, a jednako tako i u prošlosti. U ovom trenutku suoèeni smo s izborom: možemo se
odreæi toga naslijeða i krenuti lakšim putem, putem pesimizma, i reæi: sve je beznadno, dižem ruke od svega.
A možemo, isto tako, iskoristiti to naslijeðe i unaprijediti demokratsku kulturu u kojoj æe javnost igrati odreðenu ulogu u
kreiranju postupaka vlasti, ne samo u politici, nego i u najvažnijnim gospodarskim pitanjima.
Ovdje se ne radi ni o kakvu radikalizmu. Ideje o kojima govorim jasno je, primjerice, atrikulirao vodeæi amerièki socijalni
filozof dvadesetog stoljeæa John Dewey, koji je istaknuo da æe politika, ne
zamijeni li se „industrijski feudalizam" „industrijskom demokracijom", ostati i dalje „sjena koju veliki biznis baca na
društvo."
Dewey je svoje zakljuèke izvlaèio iz dugotrajne tradicije mišljenja i djelovanja koja su se postupno i samostalno razvijala u
kulturi radnièke klase još od samih poèetaka amerièke industrijske revolucije, tamo negdje blizu Bostona. Ideje o kojima
govorim ostaju i dalje ispod površine, a mogle bi postati živi dio našega društva, naše kulture i naših institucija. No kao što
je to bilo i u drugim pobjedama u borbi za pravdu i slobodu tijekom mnogih stoljeæa, ništa se neæe dogoditi samo po sebi,
bez našeg sudjelovanja. Jedna od lekcija kojima nas je povijest, kako ona davna, tako i suvremena, morala nauèiti jest da se
prava ne daju; za njih se valja izboriti.
22. prosinca 2004.
Iraèki debakl i meðunarodni
poredak.
Malo je koje pitanje danas toliko važno kao što je pitanje opravdanosti uporabe sile, osobito nakon što smo se nagledali
krvavih prizora ljudskih patnji u Iraku. Osim što su prouzroèile golem broj ljudskih žrtava, SAD su napadom na Irak i
okupacijom te zemlje prekršile krhki meðunarodni sporazum, ozakonjen nakon strahota Drugoga svjetskog rata, kojim se
pribjegavanje sili u meðunarodnim odnosima stavilo izvan zakona. Kršenje meðunarodnog sporazuma, kao i uspon
terorizma, primorali su Ujedinjene narode da pokušaju još jednom odgovoriti na pitanje pod kojim je uvjetima opravdana
uporaba sile. Pozadinu ove rasprave èini sve teža situacija u Iraku.
Kad god vlade pribjegavaju uporabi sile, one se redovito pokušavaju opravdati izjavama o plemenitosti njihovih namjera.
Tako je i u sluèaju Iraka. S obzirom na to da su sve druge službene izlike doživjele neuspjeh, VVashington je naposljetku
poèeo tvrditi da je njegova misija u toj zemlji uspostaviti demokraciju, nakon èega æe u njoj, a zatim i u cijeloj regiji, biti
moguæe provesti reforme. Ima-
juæi u vidu èinjenicu da su naši voðe svoju viziju uvoðenja demokracije u Irak obznanili tek nakon sloma službenih izlika,
potrebno je doista imati vjeru koja pokreæe brda i povjerovati da oni zaista vjeruju onome što govore.
Kao što iraèki izbori pokazuju, Sjedinjene Države veæ su sada primorane dopustiti uvoðenje nekih od formalnih
mehanizama demokracije u Iraku, što je samo po sebi dobro, no praktièki je nezamislivo da æe SAD u toj zemlji dopustiti
istinsku demokraciju i zajamèiti suverena prava Iraèanima bez snažnog i široko zasnovanog pritiska amerièkih i iraèkih
graðana.
Pokušajmo zamisliti kakva bi mogla biti politika suverenog i neovisnog Iraka. S obzirom na to što su veæina Iraèana šiiti,
Irak bi mogao nastaviti razvijati relativno prijateljske odnose s Iranom. To bi, sa svoje strane, moglo potaknuti veæinski
šiitska podruèja u susjednoj Saudijskoj Arabiji da se pridruže neformalnoj regiji sa šiitskom veæinom - koja obuhvaæa dvije
treæine svjetskih rezervi ugljikovodika.
Amerièka politika je od Drugog svjetskog rata naovamo obilježena nastojanjem da ovlada tim resursima, s tim što je ta
politika danas, u vrijeme nastajanja tripolarnog svijeta, kao i opasnosti da Europa i Azija krenu putem veæe neovisnosti o
Sjedinjenim Državama, još izraženija. Èvrsta kontrola nad slavinom omoguæuje širenje amerièkog utjecaja na azijsku i
europsku ekonomiju, kao što je u èasopisu National Interest (zima 2003./2004.) primijetio Zbignievv Brzezinski, ponovivši
još jednom dobro poznata naèela. Osim toga, neovisni Irak mogao bi se s vremenom ponovno naoružati, pa èak i razviti
oružje za masovno uništenje, kako bi što lakše pari-
rao svom glavnom neprijatelju u regiji, Izraelu, kojega podržavaju SAD.
Ne treba oèekivati da æe Sjedinjene Države sjediti prekriženih ruku i mirno promatrati takav razvoj dogaðaja. Reakcija
SAD-a bit æe po svoj prilici posljedica politike koja je zadala još jedan u nizu ozbiljnih udaraca konsenzusu postignutom
nakon Drugog svjetskog rata u pogledu uporabe sile.
Povelja Ujedinjenih naroda zapoèinje rijeèima kojima se izražava odluènost država potpisnica da „buduæe generacije spase
od pokore rata koji je veæ dvaput tijekom našega života prouzroèio neizrecive patnje èovjeèanstvu" i koji je u to vrijeme,
kao što su svi sudionici znali, prijetio posvemašnjim uništenjem - no oni su takoðer znali da to ne smiju spomenuti. Rijeèi
„atomskim" ili „nuklearnim" [uništenjem] neæemo pronaæi u Povelji UN-a.
U to vrijeme agresivni rat smatrao se najgorim meðunarodnim zloèinom. Konsenzus je i dalje na snazi, barem u formalnom
smislu. Nitko ga eksplicitno ne odbacuje. To, meðutim, ne znaèi da ga mnogi ne ignoriraju.
Do službenog opoziva konsenzusa došlo je razmjerno nedavno, tijekom 1990-ih, nakon što su Sjedinjene Države sebi i
formalno prisvojile slobodu pribjegavanja sili, neovisno o tome jesu li prije toga napadnute ili ne. Clintonova doktrina
glasila je da Sjedinjene Države pridržavaju sebi pravo poslužiti se vojnom silom, „unilateralno, kad je to potrebno", kako bi
obranile svoje vitalne interese poput „nesmetanog pristupa najvažnijim tržištima, zalihama energije i strateškim resursima",
kao što to stoji u izvještaju Penatgona Kongresu 1997. Bushova administracija uèvršæuje i proširuje svoj stav prema kojemu
Sjedinjene Države imaju pravo unilateralno pribjeæi sili kad god to zažele.
Opravdanje za ovaj arogantan stav seže duboko u amerièku povijest. Svjetonazor o kojemu je rijeè temelji se, kao što u
svojoj knjizi John Quincy Adams and American Global Empire piše povjesnièar VVilliam Earl VVeeks, „na pretpostavci o
jedinstvenoj moralnoj kreposti Sjedinjenih Država, na tvrdnji da je njena misija otkupiti svijet" širenjem njenih
proklamiranih ideala i „'amerièkog naèina života', kao i uvjerenju da joj je takvu sudbinu namijenio sam Bog." Takav
teološki okvir suzuje politièka pitanja na izbor izmeðu Dobra i Zla, potkopavajuæi na taj naèin bilo kakvu argumentiranu
raspravu i otklanjajuæi opasnost od demokracije.
Prošle godine (2004.) u studenome UN je na poziv glavnog tajnika Kofija Annana organizirao panel-diskusiju o legitimnosti
uporabe sile u kojoj je sudjelovao velik broj visokih dužnosnika svjetske organizacije. Tom prilikom sudionici su više puta
ponovili Povelju UN-a: sili se, ako ju nije odobrilo Vijeæe sigurnosti, smije pribjeæi jedino u sluèaju oružanog napada neke
druge zemlje.
VVashingtonu ne pada na pamet prihvatiti ideju prema kojoj su Sjedinjene Države dužne pridržavati se ovog naèela - što bi
trebalo zabrinuti sve nas koji uživamo povlastice i slobodu te u nama potaknuti osjeæaj odgovornosti.
Struènjak za meðunarodno pravo Michael Byers u svojoj novoj knjizi War ham: Understanding International Lazu and
Armed Conflict (2005.) postavlja pitanje kako možemo preživjeti „napetosti koje vladaju izmeðu veæine èovjeèanstva, koje
i dalje želi održiv pravni sustav, i supersile koja, kako se èini, za to nimalo ne haje." To je jedno od onih pitanja koja ne
smijemo olako ignorirati.
1. veljaèe 2005.
"Promicanje demokracije" na bliskom istoku
Tzv. promicanje demokracije pretvorilo se u glavnu temu najavljene amerièke politike na Bliskom istoku.
Projekt promicanja demokracije ima svoju pozadinu. U posthlad-noratovskom razdoblju uoèljiva je „naglašena linija
kontinuiteta", piše Thomas Carothers, ravnatelj Programa za demokraciju i vladavinu prava Zaklade Carnegie za
meðunarodni mir u svojoj novoj knjizi Critical Mission: Essays on Democracy Promotion (2004.).
U sluèajevima kad se demokracija uklapa u amerièke sigurnosne i ekonomske interese Sjedinjene Države promièu
demokraciju, zakljuèuje Carothers. „U sluèajevima kad se pak demokracija kosi s drugim kljuènim interesima, SAD
demokraciju prikazuju kao nešto nevažno, ili je èak ignoriraju."
Carothers je 1980-ih bio zaposlen u Reaganovu Ministarstvu vanjskih poslova, sudjelujuæi u projektima „jaèanja
demokracije" u Latinskoj Americi i napisavši povijest tih projekata, došavši pritom do identiènih zakljuèaka. Sliène akcije i
pretenzije provodile
su se i prije i karakteristiène su i za neke druge vlade koje su htjele dominirati svijetom.
Naglašena linija kontinuiteta, kao i težnja za što veæom moæi koja taj kontinuitet podržava, utjeèe i na najnovije dogaðaje
na Bliskom istoku, ukazujuæi na bit poze o „promicanju demokracije."
Kontinuitet o kojemu je rijeè ilustrira i imenovanje Johna Negropontea prvim direktorom nacionalne obavještajne službe.
Raspon dužnosti što ih je Negroponte tijekom svoje karijere obavljao seže od Hondurasa, gdje je nadgledao rat teroristièkih
kontrasa protiv Nikaragve, pa sve do Iraka, gdje je, kao Bushov ambasador, kratko vrijeme predvodio još jedno u nizu
uvježbavanja tobožnjeg razvijanja demokracije - stekavši tako zavidno iskustvo koje mu može pomoæi u ratu protiv terora i
promicanju demokracije. Da je kojim sluèajem živ, Orvvell ne bi znao bi li se smijao ili plakao.
Izbori koji su 2005. održani u Iraku bili su uspješni i vrijedni svake hvale. Meðutim, o najvažnijem uspjehu tih izbora
izvještava se posve marginalno: Sjedinjene Države bile su napokon primorane dopustiti izbore. To je tek prava pobjeda; do
nje nisu doveli oni koji bacaju bombe, nego nenasilan otpor naroda, kako onih sekularnog usmjerenja, tako i islamista,
kojima je veliki ajatolah Ah al-Sistani simbol.
Unatoè tomu što su SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo odugovlaèili s raspisivanjem izbora, Sistani je zahtijevao da se oni održe
što prije, svjedoèeæi tako o odluènosti najširih slojeva iraèkog društva da se domognu slobode i neovisnosti te stanovitog
stupnja demokratskih prava. Nenasilni otpor trajao je sve dok Sjedinjene Države (i Ujedinjeno Kraljevstvo, koje je poslušno
kaskalo za njima) nisu shvatili da nemaju druge moguænosti nego dopustiti izbore. Doktri-
narna mašinerija je zatim ubacila u petu brzinu i izbore predstavila kao inicijativu SAD-a.
U skladu s „naglašenom linijom kontinuiteta" i njegovih institucionalnih korijena, možemo predvidjeti da VVashington
neæe lako pristati ni na kakav politièki ishod kojemu se protivi, napose ne u tako važnoj regiji svijeta.
Iraèani su izišli na izbore nadajuæi se prestanku okupacije. Prema rezultatima predizbornih anketa provedenih u Iraku u
sijeènju (2005.), o kojima su u Nezv York Timesu izvijestili analitièari Brookin-gs Institutiona, 69 posto šiita i 82 posto
sunita bilo je sklono ,,sko-rom amerièkom povlaèenju". Meðutim, Blair, Rice i drugi jasno su rekli da odbacuju bilo kakav
utvrðeni ritam povlaèenja - što zapravo znaèi da ga ostavljaju za neku neodreðenu buduænost - sve dok okupacijske vojske
ne izvrše svoju „misiju", tj. dok u tu zemlju ne uvedu demokraciju, prisiljavajuæi izabranu vladu da udovolji amerièkim
zahtjevima, sve u skladu s „naglašenom linijom kontinuiteta".
Ubrzavanje povlaèenja amerièkih i britanskih vojnika ne ovisi samo o Iraèanima, nego i o spremnosti amerièkih i britanskih
biraèa da svoje vlade prisile na prihvaæanje iraèkog suvereniteta.
Usporedo s takvim razvojem dogaðaja u Iraku, Sjedinjene Države nastavljaju svoje militantno držanje prema Iranu.
Neovisno o tome jesu li toène ili ne, vijesti o razmještanju specijalnih snaga SAD-a na iranskom teritoriju koje su nedavno
procurile u javnost samo æe doliti još više ulja na vatru.
Istinska opasnost sadržana je u tome što je SAD tijekom nekoliko posljednjih godina u Izrael poslao više od sto
najsuvremenijih bombardera, èime je jasno nagovijestio moguænost bombardiranja
Irana. Rijeè je o poboljšanoj verziji vojnih zrakoplova kojima su se Izraelci koristili u napadu na iraèki nuklearni reaktor
1981., potak-nuvši, usput budi reèeno, Sadama Huseina da ubrza svoj nuklearni program, o èemu postoje dokazi.
O razlozima zveckanja oružjem može se samo nagaðati, no ono može imati samo dva cilja: potaknuti iransko vodstvo na još
žešæu represiju, što bi izazvalo još veæi otpor širokih slojeva naroda; i odvratiti amerièke rivale u Europi i Aziji od nakane
da poduzmu bilo kakvu diplomatsku i ekonomsku inicijativu prema Iranu. Neke europske zemlje koje se plaše amerièke
odmazde odustale su od ulaganja u Iran zbog nepopustljiva stajališta SAD-a prema Iranu, piše Matthevv Karnitschnig u
Wall Street Journalu.
Jedan drugi dogaðaj kojemu se klièe kao trijumfu promicanja demokracije jest prekid vatre koji su potpisali Sharon i Abbas.
Vijesti o tom sporazumu zaista su dobrodošle: bolje je da se ljudi ne ubijaju nego da se ubijaju, pa bilo to i sasvim
privremeno. Obratite, meðutim, pažnju na uvjete pod kojima je postignut sporazum o prekidu vatre. Jedini bitan element što
ga taj sporazum sadržava jest da palestinski otpor, makar se radilo i o okupacijskoj vojsci, mora smjesta prestati.
Amerièko-izraelske jastrebove ništa ne može tako obradovati kao savršeni mir koji im omoguæuje da i dalje neometano
otimaju dragocjenu zemlju i resurse na Zapadnoj obali i poduzimaju krupne infrastrukturne projekte, u nastojanju da
preostale palestinske teritorije razbiju u kantone nesposobne za život.
Pljaèkanje i pustošenje što ga Izrael uz amerièku podršku provodi na okupiranim teritorijima veæ je godinama najvažniji
uzrok sukoba, ali u sporazumu o prekidu vatre o tome nema ni rijeèi.
Abbasova vlada prihvatila je sporazum - možda zbog toga što je to najbolje što može uèiniti sve dotle dok Izrael i
Sjedinjene Države odbacuju bilo kakvo politièko rješenje, mogao bi netko reæi. Na ovome mjestu mogli bismo dodati da æe
SAD biti nepopustljive sve dok im amerièki graðani budu to dopuštali.
Kad je rijeè o sporazumu, volio bih da mogu biti optimistièan i skakati od veselja zbog svake male ali indikativne promjene,
no zasad za takvo što ne vidim ozbiljna razloga.
Kad je o VVashingtonu rijeè, doista postoji, kao što Carothers sa žaljenjem istièe, naglašena linija kontinuiteta: demokracija
i vladavina prava prihvatljivi su tek onda i samo onda kad služe službenoj amerièkoj strategiji i njenim ekonomskim
ciljevima. Sudeæi pak prema anketama, stav amerièke javnosti glede Iraka i izraelsko-pa-lestinskih odnosa kosi se s
politikom vlade. Prema tome, postavlja se pitanje ne bi li bilo bolje kad bi se s promicanjem demokracije zapoèelo u samim
Sjedinjenim Državama.
2. ožujka 2005.
Ljudska prava su univerzalna
Tijekom proteklih nekoliko godina moralna filozofija i spoznajna znanost prouèavale su ono što se èini najdubljim
moralnim dokuèi-vanjem i što je po svoj prilici sam temelj moralnih sudova.
Prouèavanja o kojima je rijeè usredotoèena su na izmišljene primjere koji nam èesto otkrivaju iznenaðujuæe sliènosti u
sudovima izmeðu razlièitih kultura, kako kod djece, tako i kod odraslih. Radi ilustracije, uzet æu jedan primjer iz stvarnog
života koji æe nas dovesti do pitanja o univerzalnoj vrijednosti ljudskih prava.
Godine 1991. Lavvrence Summers, koji je za predsjednika Clin-tona bio ministar financija, a sada je dekan Harvardskoga
sveuèilišta, bio je glavni ekonomist Svjetske banke. Summers je u jednom internom memorandumu izložio mišljenje prema
kojemu bi Svjetska banka trebala potaknuti preseljenje tzv. prljavih industrija u siromašnije zemlje.
Razlog je vidio u tome što „izraèunavanje troškova utjecaja zagaðenja èovjekova okoliša na njegovo zdravlje ovisi o zaradi
ostvarenoj od poveæane raširenosti bolesti i smrtnosti", napisao
je Summers: „S tog stajališta, dana kolièina utjecaja zagaðenja na èovjekovo zdravlje treba uslijediti u zemlji s najnižim
troškovima koja je ujedno i zemlja s najnižim nadnicama. Smatram da je ekonomska logika koja stoji iza odlaganja
toksiènog otpada u zemljama s najnižim nadnicama besprijekorna i da se s tom èinjenicom moramo suoèiti."
Summers je tom prilikom takoðer istaknuo da je „moralne ili socijalne obzire", koji se iznose protiv takvih prijedloga,
„moguæe obrnuti i iskoristiti više ili manje efikasno protiv svakog Bankina prijedloga koji teži liberalizaciji."
Nakon što je sadržaj memoranduma procurio u javnost, došlo je do žestokih reakcija, meðu kojima je najtipiènija bila ona
brazilskog ministra za zaštitu okoliša Josea Lutzenbergera koji je Sum-mersu napisao: „Vaše razmišljanje je savršeno
logièno, ali je potpuno suludo." Oni koji se slažu s Lutzenbergerovim zakljuèkom suoèeni su s jasnom i neobièno važnom
zadaæom. Ako savršeno logièna tvrdnja dovodi do potpuno suludog zakljuèka, tada je problem u premisama, naroèito u
odbacivanju „moralnih ili socijalnih obzira". Nakon ove slijedi druga zadaæa, ako je Summers u pravu kad kaže da se takav
korak može upotrijebiti protiv svih prijedloga Svjetske banke koji teže „liberalizaciji - a ta zadaæa je primijeniti
„VVashingtonski konsenzus." Zakljuèak koji iz ovoga slijedi u toj je mjeri bjelodan da ga nije potrebno ni izreæi. Na ovome
je mjestu možda zanimljivo primijetiti da ovo razmišljanje, koje nije ništa drugo nego elementarna logika, veæinsko
mišljenje niti odbacuje, niti ga prihvaæa, nego ga jednostavno ignorira.
Suvremeni standard, kad je o ovim pitanjima rijeè, predstavlja Opæa deklaracija o ljudskim pravima koju je Opæa skupština
Ujedinjenih naroda usvojila 1948.
U èlanku 25 ove deklaracije stoji da „svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega i
njegove obitelji, koji ukljuèuje hranu, odjeæu, stan, medicinsku skrb, neophodne socijalne usluge te pravo na sigurnost u
sluèaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovištva, starosti ili kojeg drugog razloga na koji ne može utjecati."
Te odredbe gotovo su identiènim rijeèima potvrðene u konvencijama Opæe skupštine i u meðunarodnim ugovorima o
„pravu na razvoj".
Nema nikakve sumnje da se tom formulacijom univerzalnih ljudskih prava odbacuje nepogrešiva logika glavnog
ekonomista Svjetske banke kao duboko nemoralna, ako ne i suluda - što je zapravo i bila opæa prosudba.
Ovdje želim istaknuti rijeè „praktièki". Zapadna kultura osuðuje neke nacije govoreæi o njima da su „sklone relativizmu", a
to su one nacije koje selektivno tumaèe Opæu deklaraciju. Sustavno se, meðutim, ignorira èinjenica da je zemlja koja je
najviše sklona relativizmu ujedno i najmoænija država na svijetu, ona koja je sebe oznaèila kao predvoditelja
„prosvijeæenih država".
Prije mjesec dana (ožujak 2005.) Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a objavilo je svoj godišnji izvještaj o ljudskim
pravima. „Promicanje ljudskih prava nije samo jedan u nizu elemenata naše vanjske politike; ono je temelj naše politike i
predmet naše najveæe skrbi", izjavila je Paula Dobrianskv, državna podtajnica za demokraciju i opæa svjetska pitanja.
Paula Dobrianskv bila je zamjenica pomoænika državnog tajnika za ljudska prava i humanitarna pitanja u administraciji
Reagana i Busha I. i u tom je svojstvu nastojala skršiti ono što je nazvala „mitom" prema kojemu su „'ekonomska i socijalna
prava' dio ljudskih prava". Taj stav bio je èesto ponavljan i on leži u osnovi vladina veta na „pravo na razvitak" i njenog
upornog odbijanja da prihvati konvencije o ljudskim pravima.
Dakako, amerièka vlada može odbaciti odredbe Opæe deklaracije o ljudskim pravima. Amerièko stanovništvo, meðutim,
tomu se protivi. Da je tomu tako, pokazuje i reakcija javnosti na nedavni prijedlog federalnog budžeta na koji se osvrnula
agencija Program on International Policv Attitudes sa Sveuèilišta u Marvlandu.
Javnost zahtijeva radikalno kresanje troškova za vojsku, poveæanje izdataka za obrazovanje, medicinska istraživanja,
prekvalifikaciju, oèuvanje ljudskog okoliša, izvore obnovljive energije i druge socijalne programe, kao i za veæe izdvajanje
za UN i za ekonomsku i humanitarnu pomoæ zemljama u nevolji, te veæe poreze za bogate, koje je Bush skresao. Sve u
svemu, kad je posrijedi budžet, javnost je protiv vladinih odluka.
Meðunarodna javnost s pravom je zabrinuta zbog sve veæeg trgovinskog i proraèunskog deficita SAD-a. U bliskoj vezi s
tim problemom jest i problem rastuæeg demokratskog deficita, ne samo kad je rijeè o Sjedinjenim Državama, nego i o
Zapadu opæenito.
Postoji stotinu razloga zbog kojih bogatstvo i moæ priželjkuju da javnost bude iskljuèena iz procesa donošenja politièkih
odluka i njihove primjene - što je takoðer nešto što bi nas trebalo zabrinuti, neovisno o tome što je to pitanje povezano s
univerzalnošæu ljudskih prava.
Nedavno je prošlo dvadeset pet godina od ubojstva nadbiskupa Oscara Romera u El Salvadoru, poznatom kao „glasu onih
koji nemaju glasa", kao i petnaest godina od ubojstva šestorice vodeæih latinskoamerièkih isusovaca i intelektualaca,
takoðer u El Salvadoru.
Ta dva dogaðaja oblikovala su jedno stravièno desetljeæe u Srednjoj Americi, ono izmeðu 1980. i 1990. Romera i
isusovaèke intelektualce ubile su sigurnosne snage koje je naoružao i obuèio VVashington. Meðu odgovornima za ubojstva
nalazi se i jedan broj osoba koje zauzimaju vodeæe položaje u sadašnjoj administraciji, kao i njihovih mentora.
Nadbiskup je ubijen nedugo nakon što je predsjedniku Èarteru napisao pismo, moleæi ga da ne šalje pomoæ vojnoj hunti u
El Salvadoru koja æe „pojaèati represiju protiv narodnih organizacija koje nastoje zaštititi svoja temeljna ljudska prava".
Nakon toga državni teror je eskalirao, uvijek uz podršku SAD-a i uz prešutni pristanak Zapada i njegovu sukrivnju.
Sliène strahote dogaðaju se i u ovom trenutku, a njih èine vojne snage koje je naoružao i obuèio VVashington, i opet uz
podršku zapadnih saveznika: primjerice u Kolumbiji, zemlji koja je veæ dugi niz godina predvodnica u kršenju ljudskih
prava u tom dijelu svijeta i koja je cijelo vrijeme primala najveæu vojnu pomoæ od SAD-a, što i opet pokazuje da je na
djelu još jedna „istaknuta linija kontinuiteta", o èemu svjedoèi mnoštvo dokaza.
Kolumbija je prošle godine, kako se èini, zadržala rekord u ubijanju radnièkih aktivista, ubivši ih više nego sve druge
zemlje zajedno. Vojska je u veljaèi (2005.) u jednom gradiæu, koji je tijekom Graðanskog rata u Kolumbiji sebe proglasio
„mirovnom zajedni-
com", masakrirala osmero ljudi, meðu ostalima i gradskog naèelnika i troje djece.
Ove prividno nepovezane primjere spominjem samo zato kako bih sve one kojih se ovo tièe podsjetio da mi ne držimo samo
predavanja o nekim apstraktnim naèelima, niti raspravljamo o dalekim kulturama koje ne razumijemo. Govorimo o samima
sebi i o moralnim i intelektualnim vrijednostima privilegiranih zajednica u kojima živimo. Ako nam se, kad pogledamo u
ogledalo, ne sviða ono što u njemu vidimo, imamo na raspolaganju stotinu moguænosti da nešto u vezi s tim napravimo.
7. travnja 2005.
dr Strangelove
. i „doba terora"
Sljedeæeg tjedna održava se konferencija UN-a na kojoj æe se 180 država potpisnica osvrnuti na Sporazum o zabrani
širenja nuklearnog oružja (Nuclear Non-Proliferation Treatv - NPT), za koji se obièno vjeruje da pruža jedinu nadu da æe
èovjeèanstvo izbjeæi katastrofu nuklearnog rata.
„NPT nije se nikad doimao klimavijim, niti se njegova buduænost èinila neizvjesnijom", piše u broju za ovaj mjesec
(travanj 2005.) èasopisa Current History Thomas Graham, bivši posebni predstavnik SAD-a za kontrolu naoružanja,
zabranu širenja nuklearnog oružja i razoružanje te autor knjige Common Sense on Wea-pons ofMass Destruction (2004.).
Ako se u sljedeæim tjednima sporazum izjalovi, upozorava Graham, „nuklearna noæna mora" može se pretvoriti u
stvarnost.
Poput drugih analitièara, Graham vrlo dobro zna da je glavna prijetnja NPT-u politika amerièke vlade, iako dio
odgovornosti pripada i drugim zemljama koje posjeduju nuklearno oružje.
Ovim sporazumom nuklearne sile sveèano su se obvezale da æe u „dobroj vjeri" poduzeti sve potrebne napore u cilju
uklanjanja nuklearnog oružja, kako je to stajalo u kljuènom èlanku sporazuma, èlanku VI. Te obveze nije se pridržavala ni
jedna zemlja, a SAD su otišle èak i dalje, obznanivši da odustaju od te kljuène odredbe NPT-a; štoviše, SAD trenutno
nastoje proizvesti i neke nove vrste nuklearnog oružja.
NPT se zasnivao i na privrženosti nekolicini naknadnih sporazuma: na Obuhvatnom sporazumu o zabrani nuklearnih
pokusa, koji je republikanska veæina u Senatu odbacila 1999. i za koji je predsjednik George W. Bush izjavio da više nije
na dnevnom redu; na Sporazumu o zabrani balistièkih projektila, koji je Bush opozvao; te, što je možda najvažnije, na
Sporazumu o provjerljivom smanjenju fisijskih tvari koji je, kao što Graham piše, imao za cilj uklanjanje opasnosti da se
„veæ postojeæim tvarima za izgradnju nuklearnih bombi pridodaju nove".
Povjerenstvo UN-a za razoružanje je u studenome prošle godine (2004.) izglasalo sporazum sa 147 glasova za i 1 glasom
protiv. Sjedinjene Države su, glasujuæi protiv, u biti uložile veto na Rezoluciju. Tako sada imamo nešto bolji uvid u
pogledu odgovora na pitanje na koje mjesto na listi prioriteta vladini planeri stavljaju preživljavanje ljudske vrste.
Nešto ranije Bushova je administracija poslala svoga èelnog èovjeka, Johna Boltona, u Europu sa zadaæom da tamošnje
vlade izvijesti o tome da su dugogodišnji pregovori o zabrani biološkog oružja završeni, buduæi da nisu bili ,,u najboljem
interesu Sjedinjenih Država", èime se poveæala opasnost od terora biološkim oružjem.
Ta reèenica posve je u skladu s Boltonovim iskrenim stavom: „Kad Sjedinjene Države prednjaèe u neèemu, UN æe se tomu
prikloniti. Kad nešto odgovara našim interesima, mi æemo to i uèiniti. Kad ne odgovara, neæemo."
Ništa nije prirodnije nego za amerièkog ambasadora u Ujedinjenim narodima imenovati Johna Boltona; njegovim
imenovanjem SAD su svjesno uvrijedile Europu i cijeli svijet.
S obzirom na trenutaènu politiku SAD-a, „nuklearni sukob napokon je postao neizbježan", upozorava u sijeèanjskom broju
(2005.) èasopisa Britanskoga kraljevskog instituta za meðunarodne odnose International Affairs bivši planer NATO-a
Michael McGvvi-re. U usporedbi s globalnim zatopljenjem, troškovi uklanjanja nuklearnog oružja bili bi beznaèajni", piše
McGvvire. „Meðutim, katastrofalne posljedice svjetskog nuklearnog rata kudikamo bi nadmašile posljedice sve veæih
klimatskih promjena, jer bi efekti bili trenutaèni i ne bi ih bilo moguæe ublažiti. Ironija situacije u kojoj živimo sastoji se u
tome što je uklanjanje opasnosti od svjetskog nuklearnog rata u našoj moæi, dok je klimatske promjene nemoguæe izbjeæi."
S ove strane Atlantika McGvvireova upozorenja odjekuju u rijeèima Sama Nunna, bivšeg demokratskog senatora i
predsjednika senatskog povjerenstva za oružane snage, najistaknutije liènosti u pregovorima za kontrolu naoružanja i
smanjenje opasnosti od izbijanja nuklearnog rata. „Izgledi da se kao posljedica sluèajnosti, greške ili izostanka odobrenja
dogodi nuklearni napad sve su veæi", napisao je Nunn u Financial Timesu u broju za prosinac (2004.). Politièke odluke
zbog kojih „opstanak Sjedinjenih Država ovisi o preciznosti ruskih sustava upozoravanja, njihovu zapovjedništvu
i kontroli... doveo je do toga da smo danas izloženi nepotrebnoj opasnosti od sveopæeg rata za koji æemo sami biti krivi."
Pozadinu Nunnovih primjedbi èini intenzivna ekspanzija amerièkih vojnih programa kojima se remeti strateška ravnoteža,
zbog èega se Rusija može naæi ponukana da, ,,u sluèaju da bude upozorena na približavanje napada, lansira rakete i prije
nego što provjeri je li upozorenje toèno. Opasnost za takvo što je utoliko veæa", dodaje on, „što je ruska proturaketna
radarska mreža u vrlo zapuštenom stanju, što samo poveæava vjerojatnost lažnog upozorenja o približavanju raketa."
U vezi s tim nameæe se pitanje opasnosti da nuklearno oružje dopadne šaka teroristièkim skupinama; ta opasnost je utoliko
veæa što je Rusija, u nastojanju da se zaštiti od amerièkog napada, prisiljena zadržati vlastite nuklearne arsenale
porazbacane diljem te goleme zemlje, zbog èega se nuklearno oružje mora èesto prevoziti. „Zbog neprekidnog prevoženja
nuklearno oružje izloženo je opasnosti od kvarenja i kraðe, jer je njegovo transportiranje Ahilo-va peta zaštite nuklearnog
oružja", piše Bruce Blair, predsjednik Centra za obrambene obavijesti sa sjedištem u VVashingtonu i bivši èasnik za
lansiranje raketa Minuteman. Blair upozorava na visok stupanj vjerojatnosti da se „tog oružja, buduæi da se ono neprekidno
prevozi amo-tamo izmeðu položaja na kojima je predviðeno njegovo razmještanje i tvornica u kojima se proizvodi,
domognu teroristi."
Ta opasnost nije ogranièena samo na Rusiju, upozorava on. Problemi s kojima se, kad je posrijedi proturaketna radarska
mreža i njena kontrola, susreæu Pakistan, Indija i druge nuklearne sile još su ozbiljniji, a kako te zemlje od lansiranja
njihovih nuklearnih
projektila dijeli samo korak, one æe biti sve izloženije teroristièkim prijetnjama", piše Blair. Sve to, zakljuèuje on, pokazuje
da smo suoèeni s „nesreæom koja samo što se nije dogodila."
Državni teror i drugi oblici prijetnji, kao i prijetnje uporabom sile, doveli su svijet do samog ruba nuklearnog uništenja.
Ujedinjeni narodi postupili bi mudro kad bi ozbiljno uzeli poziv koji su Ber-trand Russell i Albert Einstein uputili
èovjeèanstvu prije pedeset godina: „Evo, prema tome, problema s kojim vas želimo upoznati, problema ozbiljnog,
zastrašujuæeg i neizbježnog: hoæemo li okonèati postojanje ljudske rase, ili æe se èovjeèanstvo odreæi rata?"
28. travnja 2005.
Socijalno osiguranje nije u krizi
U raspravi o socijalnom osiguranju Bushovi agenti za reklamu su, barem kratkoroèno gledajuæi, veæ odnijeli nekoliko
pobjeda.
Bush i zamjenik šefa osoblja Bijele kuæe Karl Rove uspjeli su uvjeriti veæinu amerièkog stanovništva, ukljuèujuæi i više od
dvije treæine studenata, da u sektoru socijalnog osiguranja postoji ozbiljan problem, što otvara vrata moguænosti
razmatranja vladina programa kojim bi se javni mirovinski sustav zamijenio privatnim osiguranjem. Javnost je uplašena, baš
kao i onda kad ju je uplašio Sadam Husein i njegovo oružje za masovno uništenje. Pritisak na politièare raste sve više
upravo u trenutku kad se kongresni vode nadaju da æe do sljedeæeg mjeseca (lipanj 2005.) izraditi nacrt Zakona o
socijalnom osiguranju.
Radi boljeg uvida na ovom je mjestu možda potrebno primijetiti da je naš sustav socijalnog osiguranja, prema najnovijem
izvještaju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, jedan od najnepo-voljnijih sustava javnih mirovina meðu
razvijenim zemljama.
Bushova administracija želi „reformirati" sustav socijalnog osiguranja - tj. želi ga likvidirati. Žestoka i sveobuhvatna
propagandna kampanja koju vode vlada i mediji izmislila je „fiskalnu krizu" koja je u najveæoj moguæoj mjeri imaginarna.
Ako u dalekoj buduænosti ipak iskrsne neki problem, njega æe biti moguæe riješiti posve trivijalnim mjerama, kao što je
podizanje granice regresivnog poreza na zaposlenike.
Službena prièa glasi da æe generacija roðena nakon Drugog svjetskog rata strahovito opteretiti sustav socijalnog osiguranja,
buduæi da æe doæi do smanjenja broja zaposlenih u odnosu na starije stanovništvo, što je istina. Ali što se pripadnicima te
generacije dogodilo kad je omjer iznosio nula prema dvadeset? Zar se zaposleni nisu brinuli o njima? Osim toga, društvo je
tada bilo znatno siromašnije.
Demografija je 1960-ih prouzroèila problem, a ne krizu. Problem porasta broja stanovništva bio je riješen velikim porastom
izdataka za škole i druge ustanove za djecu. Taj problem nije bio nerješiv kad je omjer izmeðu stanovništva roðenog nakon
Drugog svjetskog rata i radnog stanovništva bio nula prema dvadeset; zašto bi onda taj problem bio nerješiv sada kada je
omjer sedamdeset prema devedeset?
Jedina brojka koja je relevantna jest ono što nazivamo omjerom ovisnosti radnog prema ukupnom stanovništvu. Taj omjer
je svoju najnižu toèku dosegnuo 1965. Prema podacima Uprave za socijalno osiguranje, on tu toèku neæe dosegnuti prije
2080. Projekcije u tako daleku buduænost nemaju nikava smisla.
Osim toga, za rješenje bilo kojega fiskalnog problema koji može iskrsnuti u skrbi za starije pripadnike ove generacije veæ je
plaæeno,
poveæanjem poreza na zaposlenike uvedenim 1983. koje je upravo zbog toga i uvedeno. Nadalje, u vrijeme kad umre
posljednji èovjek iz te generacije, društvo æe biti kudikamo bogatije, jer æe radnici proizvoditi mnogo više bogatstva nego
sada.
Drugim rijeèima, kriza o kojoj je rijeè veæ sada je iza nas. Bilo koji problem koji nas eventualno èeka u buduænosti bit æe
moguæe riješiti usklaðivanjem.
U meðuvremenu, na pomolu je prava fiskalna kriza na jednom drugom podruèju, na podruèju medicinske skrbi: Sjedinjene
Države imaju jedan od najneefikasnijih sustava medicinske skrbi meðu industrijskim zemljama, u kojemu su troškovi po
glavi stanovnika kudikamo veæi nego u drugim sliènim zemljama, a ništa bolje nije ni kad je rijeè o rezultatima lijeèenja.
Sustav je privatiziran, što je samo jedan od razloga njegove neefikasnosti, a administrativni troškovi mnogo su veæi nego u
Medicareu (opæe socijalno osiguranje) ili javnom zdravstvu u drugim zemljama, što je samo jedan u nizu ozbiljnih
nedostataka svojstvenih privatiziranoj medicinskoj skrbi.
Ali „reforma" zdravstvenog sustava uopæe nije na dnevnom redu. Tako se suoèavamo s oèitim paradoksom: prava i vrlo
ozbiljna fiskalna kriza nije uopæe kriza, ali to što ne postoji kriza iziskuje drastiène mjere kako bi se potkopao jedan sasvim
zdrav i efikasan sustav.
Racionalni promatraèi nesumnjivo æe pokušati pronaæi razlike izmeðu sustava socijalnog osiguranja i sustava zdravstvene
skrbi koje bi nam mogle objasniti taj paradoks.
Neki od razloga za postojanje tog paradoksa uoèljivi su veæ na prvi pogled. Ne možete nastojati dobiti zdravstveni sustav
pod
kontrolom osiguravajuæih društava i farmaceutskih kompanija. Taj sustav je zaštiæen i takav æe ostati èak i kad bude
uzrokovao goleme financijske probleme (da ne spominjem cijenu u ljudskim životima), sve dok ga ne podrži industrija ili
dok se u ovu prepirku ne ubaci neki drugi jaki sektor - ili, još bolje, dok formalne demokratske institucije ne poènu
funkcionirati dovoljno dobro da javno mnijenje može postati èimbenik u oblikovanju politike.
Drugi je razlog u tome što bogatima nije stalo do socijalnog osiguranja, iako je on od presudne važnosti radnicima,
siromašnima i njihovim obiteljima te nesposobnima. A kako je rijeè o vladinu programu, njegovi administrativni troškovi
tako su niski da on ništa ne nudi financijskim institucijama. On koristi samo „temeljnom stanovništvu", ne „zbiljskim
graðanima", ako nam je dopušteno poslužiti se jetkim izrazima Thorsteina Veblena.
Naš medicinski sustav, meðutim, funkcionira izvanredno kad je rijeè o ljudima koji nešto znaèe. Zdravstvena skrb je
efikasno ra-cionirana bogatstvom, a golemi profiti otjeèu u privatne džepove, zahvaljujuæi menadžerskoj praksi koja je
prilagoðena profitu, a ne zdravlju ljudi. Temeljno stanovništvo neka se lijeèi slušajuæi predavanja o odgovornosti.
Amerièki Kongres nedavno je usvojio reformu steèajnih zakona koja još više steže konopac oko vrata temeljnog
stanovništva. Oko polovica bankrotstava u SAD-u posljedica je ispostavljanja lijeènièkih raèuna.
Javno mnijenje i službena politika i opet su u sukobu. Kao i u prošlosti, veæina Amerikanaca sklona je opæem
zdravstvenom osiguranju. Dovoljno je navesti samo jedan od mnoštva primjera: u jednoj anketi VVashington Posta i TV-
postaje ABC News iz 2003. 80
posto ispitanika izjavilo je da je opæa zdravstvena skrb „važnija od kresanja poreza".
Bez obzira na ta razmišljanja, sustav socijalnog osiguranja temelji se na jednom vrlo opasnom naèelu, prema kojemu biste
se vi trebali brinuti o tome da li neka za rad nesposobna udovica na drugom kraju grada gladuje. Oni koji žele „reformirati"
sustav socijalnog osiguranja žele da se usredotoèite na pronalaženje najboljeg oblika vlastite potrošnje i da budete poslušni.
Briga za druge i preuzimanje odgovornosti zajednice za zdravlje i odlazak u mirovinu na svoja leda - hm - to podriva same
temelje društva.
29. svibnja 2005.
Tajni prioriteti ¦ u iraèkom ratu
Predsjednik Bush je u govoru održanom 28. lipnja (2005.) ustvrdio da je invazija na Irak poduzeta kao dio „globalnog rata
protiv terorizma", predvoðenog Sjedinjenim Državama. U stvarnosti, kao što se moglo i oèekivati, invazija je znatno
poveæala opasnost od terorizma.
Službene izjave o amerièkim motivima za rat u Iraku od samoga poèetka karakteriziraju poluistine, dezinformacije i
skrivanje istine o pravim prioritetima administracije. Najnovija otkriæa o ratu u Iraku, u koji su SAD ušle navrat-nanos,
istièu se još oštrije usred kaosa koji bjesni u toj zemlji, prijeteæi cijeloj regiji i èitavu svijetu.
Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo izjavili su 2002. da imaju pravo napasti Irak zato što ta zemlja proizvodi oružje
za masovno uništenje. Bush, premijer Blair i njihovi ortaci èesto su isticali da je to „jedino pitanje". Osim toga, to je bila
jedina osnova na kojoj je Bush uspio ishoditi odobrenje Kongresa za uporabu sile.
Odgovor na „jedino pitanje" stigao je nedugo nakon poèetka invazije i administracija ga je priznala preko volje: oružje za
ma-
sovno uništenje ne postoji. Ne prestajuæi ni nakon toga bubnjati u ratne bubnjeve, vlada i mediji poèeli su izmišljati nove
izlike i opravdanja za ulazak u rat.
„Amerikanci ne vole o sebi misliti kao o agresorima, ali u Iraku se ipak dogodila gruba agresija", zakljuèio je u svojoj knjizi
Hood-ivinked John Prados, analitièar službe nacionalne sigurnosti i obavještajnih službi 2004., nakon što je pažljivo prouèio
sve dostupne dokumente. Bushov „plan koji je imao za cilj uvjeriti Ameriku i svijet da je rat s Irakom neophodan" Prados
opisuje kao „školski primjer bešèašæa vlade buduæi da je vlada bila prisiljena davati potpuno neistinite javne izjave i
neèuveno manipulirati obavještajnim službama."
Memorandum iz Downing Streeta, objavljen 1. svibnja (2005.) u londonskom Sundau Timesu, kao i neki drugi odnedavno
dostupni povjerljivi dokumenti, proširili su listu prijevara.
Memorandum je nastao tijekom sastanka Blairova ratnog kabineta 23. srpnja 2002., kad je šef vanjskog odjela britanske
obavještajne službe Sir Richard Dearlove iznio sada veæ èuvenu tvrdnju prema kojoj su obavještajni podaci i èinjenice
„naštimavani kako bi se što bolje uklopili u politiku" zapoèinjanja rata protiv Iraka.
U memorandumu se takoðer nalazi tvrdnja britanskog ministra obrane Geoffa Hoona prema kojoj je „SAD veæ 'poveæao
aktivnosti' u nastojanju da se izvrši pritisak na režim."
Britanski novinar Michael Smith, koji je objelodanio prièu o memorandumu, u svojim je kasnijim èlancima opširno pisao o
njegovu sadržaju i o kontekstu unutar kojega je nastao. „Poveæane aktivnosti" obuhvaæale su, oèito, i zraène napade
koalicijskih snaga koji su imali za cilj isprovocirati Irak da uèini nešto što bi se,
ii
kako to stoji u memorandumu, moglo prikazati kao „casus belli". Vojni avioni zapoèeli su bombardirati podruèja u južnom
Iraku u svibnju 2002. - prema izjavi britanske vlade, na Irak je u tom mjesecu baèeno 10 tona bombi. „Aktivnosti" su se
naroèito poveæale potkraj kolovoza ( u rujnu je baèeno ukupno 54,6 tona bombi).
„Drugim rijeèima, Bush i Blair nisu zapoèeli svoj rat u ožujku 2003., kako su svi vjerovali, nego u kolovozu 2002., šest
tjedana prije nego što je Kongres odobrio vojnu akciju protiv Iraka", piše Smith.
Bombardiranje je predstavljeno kao obrambena akcija koja je imala za cilj zaštititi avione koalicijskih snaga u zoni zabrane
letenja. Irak je prosvjedovao u Ujedinjenim narodima, ali nije pao u zamku odmazde.24
Napad na Irak bio je amerièkim i britanskim planerima kudikamo važniji od „rata protiv terorizma". To je moguæe
zakljuèiti iz izvještaja njihovih vlastitih obavještajnih agencija. Prema povjerljivom izvještaju Nacionalnog obavještajnog
vijeæa (National Intelli-gence Council - NIC), centra obavještajne zajednice za strategijsko planiranje, Vijeæe je uoèi
saveznièke invazije „predviðalo da æe invazija na Irak predvoðena SAD-om poveæati podršku politièkom islamu i
prouzroèiti duboke podjele u iraèkom društvu koje je i inaèe sklono meðusobnim sukobima", napisali su Douglas Jehl i
David E. Sanger u Nezv York Timesu u rujnu prošle godine (2004.).
U prosincu 2004., izvijestio je Jehl nekoliko tjedana poslije, NIC je upozorio da „rat u Iraku i drugi moguæi sukobi u
buduænosti mogu pružiti priliku jednoj novoj vrsti terorista za privlaèenje svje-
24 Više o ilegalnosti zona zabrane letenja i njihovim sablasnim posljedicama za civile u prvim godinama rata vidi u von
Sponeck, A Different Kind of War (2006.).
žih novaka, pronalaženje novih terena za uvježbavanje njihovih akcija, te ovladavanje tehnièkim vještinama i stranim
jezicima - terorista kojima je terorizam 'zanimanje' i kojima je nasilje cilj sam po sebi."
To što su glavni planeri spremni izvrgnuti svijet opasnosti od širenja terorizma ne znaèi, dakako, da oni priželjkuju širenje
terorizma. Prije æe biti da takva opasnost nije na vrhu njihove liste prioriteta te da oni imaju neke druge ciljeve, poput
ovladavanja najvažnijim izvorima energije na svijetu.
Ako Sjedinjene Države uspiju zadržati kontrolu nad Irakom koji raspolaže drugim po redu najveæim rezervama nafte na
svijetu i koji se nalazi u samom središtu najveæih svjetskih zaliha energije, to æe znaèajno poveæati njihovu strategijsku
moæ i utjecaj nad njihovim glavnim takmacima u tripolarnom svijetu koji se oblikuje veæ tridesetak godina: nad Sjevernom
Amerikom, koja je pod dominacijom SAD-a, Europom, te sjeveroistoènom Azijom koja ima vrlo razvijene veze s
gospodarstvima južne i jugoistoène Azije.
Rijeè je, nesumnjivo, o posve racionalnoj raèunici, dakako, uz pretpostavku da opstanak ljudske vrste nije naroèito važan u
usporedbi s kratkoroènom moæi i bogatstvom. Nije to ništa novo. Povijest je puna takvih primjera. Danas, kad je svijet
prepun nuklearnog oružja, razlika je samo u tome što je ulog u igri mnogo veæi.
1. srpnja 2005.
Naslijeðe Hirošime ¦ i današnji teror
Godišnjica bacanja atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, koju ovoga mjeseca obilježavamo, izaziva u svakome od nas
mraène misli, ali jednako tako potièe i usrdnu nadu da se takav užas neæe više nikada ponoviti. Tijekom proteklih šezdeset
godina bombardiranje tih dvaju gradova salijetalo je poput sablasti maštu cijeloga svijeta, ali ne u toj mjeri da bi sprijeèilo
nastanak i širenje kudikamo smrtonosnijih oružja za masovno uništenje.
Zabrinutost koja se s tim u vezi pojavljuje i o kojoj se u struènoj literaturi mnogo raspravljalo i prije 11. rujna vezana je uz
strepnje da bi nuklearno oružje moglo prije ili poslije pasti u ruke teroristièkih skupina.
Nedavno postavljanje bombi u Londonu (srpanj 2005.) samo je još jedan u nizu dokaza da zaèarani krug nasilja i
protunasilja može nepredviðeno eskalirati i poprimiti kudikamo straviènije razmjere od onih u Hirošimi i Nagasakiju.
Vladajuæa sila svijeta prisvaja sebi pravo zapoèeti rat s kim hoæe i kad hoæe, pozivajuæi se pritom na doktrinu
„preduhitrujuæe sa-
moobrane", kojom može pokriti sve što joj se svidi. Sredstva uništenja moraju biti neogranièena.
Vojni izdaci SAD-a približni su izdacima svih drugih zemalja svijeta zajedno, a prodaja oružja trideset osam
sjevernoamerièkih kompanija (jedna od njih je u Kanadi) iznosi više od 60 posto ukupne prodaje oružja u svijetu (koja je od
2002. porasla za 25 posto).
Ne može se reæi da nije bilo pokušaja da se ojaèa tanka nit o kojoj visi opstanak èovjeèanstva. Najvažniji od njih olièen je u
Sporazumu o zabrani širenja nuklearnog oružja (Nuclear Non-Prolifera-tion Treatv - NPT) koji je stupio na snagu 1970.
Ujedinjeni narodi organiziraju svakih pet godina konferenciju na kojoj se raspravlja o tome u kojoj mjeri se države
potpisnice pridržavaju Sporazuma, a posljednja takva konferencija održana je u svibnju (2005.).
NPT-u prijeti kolaps, ponajprije zato što nuklearne sile ne ispunjavaju obvezu, predviðenu èlankom VI., da u „dobroj vjeri"
poduzmu napore u cilju uklanjanja nuklearnog oružja. Sjedinjene Države prednjaèe u nepoštivanju obveza iz èlanka VI.
Mohamed El Baradei, direktor Meðunarodne agencije za atomsku energiju, istièe da „oklijevanje jedne strane u
ispunjavanju njenih obveza pothranjuje oklijevanje kod drugih".
Bivši predsjednik Jimmy Èarter oštro je kritizirao Sjedinjene Države kao glavnoga krivca za podrivanje NPT-a. Iako
amerièki voðe tvrde da žele zaštititi svijet od opasnosti širenja nuklearnog oružja na Irak, Libiju, Iran i Sjevernu Koreju, oni
ne samo što su odustali od postojeæih Sporazumom predviðenih ogranièenja, nego brane svoje planove za testiranje i
proizvodnju novih vrsta oružja, ukljuèujuæi antibalistièke projektile, projektile za uništavanje podzemnih skloništa te možda
još neke „male" bombe. Osim toga, oni su
prekršili zadanu rijeè i sada postoji opasnost da budu prva zemlja koja æe upotrijebiti nuklearno oružje protiv neke druge
zemlje koja ne posjeduje nuklearno oružje.
Konac je veæ više puta pucao u godinama nakon Hirošime. Najpoznatiji sluèaj je kubanska raketna kriza u listopadu 1962.,
„najopasniji trenutak u ljudskoj povijesti", kao što je na retrospektivnoj konferenciji u Havani u listopadu 2002. izjavio
povjesnièar i bivši Kennedvjev savjetnik Arthur Schlesinger.
Svijet se „približio rubu nuklearne katastrofe", prisjeæa se Kennedvjev ministar obrane Robert McNamara, koji je takoðer
prisustvovao konferenciji. U èasopisu Foreign Policu u broju za svibanj-li-panj (2005.), on ponovno upozorava na opasnost
od „skorašnje apokalipse".
McNamara smatra „sadašnju amerièku nuklearnu politiku" „nemoralnom, ilegalnom, u vojnom pogledu nepotrebnom i
krajnje opasnom", jer ona donosi neprihvatljive rizike, kako za našu, tako i za druge zemlje", rizik od „sluèajnog ili
nesmotrenog nuklearnog napada", koji je „neprihvatljivo visok", kao i od teroristièkog nuklearnog napada. McNamara
prihvaæa mišljenje Clintonova ministra obrane VVilliama Perrvja, prema kojemu je „vjerojatnost da æe tijekom sljedeæeg
desetljeæa doæi do nuklearnog napada na ciljeve u SAD-u veæa od 50 posto."
Slièno mišljenje èesto iznose i istaknuti strategijski analitièari. Specijalist za meðunarodne odnose na Harvardskom
sveuèilištu Graham Allison u svojoj knjizi Nuclear Terrorism (2004.) istièe da „unutar nacionalne sigurnosne zajednice"
(kojoj je i sam pripadao) „prevladava mišljenje" prema kojemu je napad „prljavom bombom neizbježan", a napad
nuklearnim oružjem više nego vjero-
jatan, ako se tvari podobne za fisiju - njihov najvažniji sastojak - ne povuku i ne spreme na sigurno. Allison se u knjizi
osvræe i na djelomièan uspjeh takvih nastojanja poèetkom 1990-ih i poslije, potaknutih inicijativama dvojice senatora,
Sama Nunna i Richarda Lugara, kao i na zastoje, prisutne veæ od prvih dana Bushove administracije, prouzroèene, kako bi
to senator Joseph Biden rekao, „ideološkim idiotizmom".
VVashington je programe o zabrani širenja nuklearnog oružja stavio na stranu i svu svoju energiju i resurse posvetio
uvlaèenju zemlje u rat, posluživši se pri tome prijevarom, a zatim je pokušao iziæi na kraj s katastrofom u Iraku za koju je
sam odgovoran. Prijetnja nasiljem i njegova upotreba rezultira širenjem nuklearnog oružja, ništa manje nego terorizam onih
koji odlaze u džihad.
U jednom osvrtu na „rat protiv terora" skupine visokih dužnosnika, dvije godine nakon invazije na Irak, autori su se
„usredotoèili na problem pojave nove generacije terorista, školovane posljednjih godina u Iraku", piše Sušan B. Glaser u
VVashington Postu. „Najviši dužnosnici amerièke vlade nastoje predvidjeti ono što je jedan od njih nazvao 'laganim
pritjecanjem' stotina ili tisuæa u Iraku obuèenih džihadista natrag u njihove domovine širom Bliskog istoka i Zapadne
Europe. 'Rijeè je o još jednoj nepoznanici u još jednoj jednadžbi', izjavio je bivši visoki dužnosnik Bushove administracije.
'Ako ne znate tko su oni u Iraku, kako æete ih locirati u Istanbulu ili Londonu?'"
Amerièki struènjak za terorizam Peter Bergen piše u Boston Glo-beu da je „predsjednik u pravu kad kaže da je Irak
najvažnija fronta u ratu protiv terorizma, ali to je fronta koju smo mi otvorili".
Nedugo nakon postavljanja bombi u Londonu Chatham House, odbor za vanjske poslove britanskog premijera objavio je
studiju èiji autori izvlaèe nedvosmislen zakljuèak - koji vlada s indignacijom odbacuje - prema kojemu je „Ujedinjeno
Kraljevstvo izloženo posebnoj opasnosti, zato što je najbliži savjetnik SAD-a, zato što je razmjestilo svoje vojnike u
Afganistanu i Iraku sa zadaæom rušenja tamošnjih talibanskih režima... te zato stoje suputnik na stražnjem sjedalu
amerièkog motocikla".
Teško je realno procijeniti kolika je opasnost od skorašnje apokalipse, ali nema nikakve sumnje da je ona suviše velika da bi
itko razuman mogao o njoj smireno razmišljati. I dok nagaðanje o stupnju vjerojatnosti skorašnje katastrofe nema nikakva
smisla, reagiranje na opasnost od ponavljanja Hirošime ima itekako smisla. Reakcija javnosti prijeko nam je potrebna i s
njom ne treba oklijevati, naroèito u Sjedinjenim Državama, buduæi da je VVashington, u nastojanju da svoju vojnu
dominaciju, dosad nezabilježenu u povijesti, nametne cijelom svijetu, kao i politikom agresivnog militarizma, koju provodi
rijeèju i djelom, gurajuæi na taj naèin èovjeèanstvo u propast, glavni krivac za njegovu sve bržu trku prema opæoj
katastrofi.
2. kolovoza 2005.
11. rujna i doktrina o dobrim namjerama
Èovjekove postupke nije lako razumjeti. Ponekad je to teže nego prirodnim znanostima. Majka Priroda nema uvijek
spremne odgovore na naša pitanja, no ona barem ne postavlja zapreke našemu razumijevanju.
Kad je u pitanju èovjek, neophodno je otkriti i srušiti zapreke što ih našem razumijevanju postavljaju doktrine èiji se tvorci
koriste svim raspoloživim sredstvima koja su prirodna posljedica koncentracije moæi. To se ponekad iskreno priznaje, kao
što je to uèinio harvardski profesor Samuel Huntington, koji se, u vrijeme kad je Reaganova administracija preuzimala
dužnost i zapoèinjala hladni rat, potrudio objasniti nam u èemu se 1981. sastojala sovjetska prijetnja SAD-u. „Trebate
prikazati [intervenciju ili neku drugu vojnu akciju] tako da ona stvori pogrešan dojam da se borite protiv Sovjetskog
Saveza", napisao je. „Sjedinjene Države to èine još od nastanka Trumanove doktrine."
Nastojeæi što lakše plasirati svoju robu na tržište, tvorci doktrina prikazuju svoga neprijatelja kao utjelovljenog ðavla.
Takav opis
ponekad je toèan, no ðavlovi zloèini rijetko su kad razlog pozivanja na radikalne mjere protiv onih koji ometaju njihove
planove.
Najnoviji primjer je Sadam Husein - èovjek koji se uopæe ne može braniti, ali o kojemu se govori kao o užasnoj opasnosti
za naš opstanak, povezuju ga s napadima 11. rujna i tvrde da nas se sprema ponovno napasti.
Godine 1982. Reaganova administracija skinula je Sadamov Irak s popisa zemalja koje podržavaju terorizam i nakon toga
moglo je poèeti slanje vojne i svake druge pomoæi tom tiraninu i ubojici. Pomoæ se nastavila i nakon Sadamovih najtežih
zloèina i okonèanja rata s Iranom, a obuhvaæala je i proizvodnju oružja za masovno uništenje. Sve to suviše je dobro
poznato i dio je „prešutnog sporazuma prema kojemu 'nije oportuno' spominjati baš tu èinjenicu", ako nam je dopušteno
poslužiti se Orvvellovim izrazom.
Pogrešan dojam potrebno je stvoriti ne samo kad su posrijedi naše sadašnje „Velike Sotone", nego i kad je u pitanju naša
plemenitost, u kojoj se nitko ne može mjeriti s nama. Napose, agresiju i teror potrebno je prikazati kao samoobranu i
privrženost inspira-tivnim vizijama.
Japanski car Hirohito je, obraæajuæi se svome narodu u kolovozu 1945., u sveèanoj izjavi rekao: „Objavili smo rat Americi
i Britaniji zato što smo željeli oèuvati Japan i stabilizirati istoènu Aziju; ni nakraj pameti nije nam bilo narušiti suverenitet
bilo koje druge zemlje, niti smo imali ikakvih teritorijalnih pretenzija prema bilo kome."
Meðunarodna povijest zloèina prepuna je ovakvih i sliènih opravdanja, ukljuèujuæi i ona najbešèasnija. Martin Heidegger
je, pišuæi 1935., u doba kad su se nad Njemaèkom nadvijali mraèni
oblaci nacizma, izjavio da se Njemaèka sada mora pobrinuti da „ukloni opasnost koja svijetu prijeti potonuæem u mrak" te
da se ta njena zadaæa ne smije zadržati na njenim granicama, veæ mora iæi i preko njih. Uz pomoæ svoje „nove duhovne
energije", obnovljene pod nacistièkom vladavinom, Njemaèka je napokon sposobna „preuzeti svoju povijesnu misiju" i
spasiti svijet od „ravnodušnih masa" u drugim zemljama, poglavito u Americi i Rusiji, koje žele „uništiti" svijet.
Èak i najinteligentniji pojedinci, èiji su moral i poštenje neupitni, podliježu patološkim porivima. U vrijeme kad je Velika
Britanija èinila svoje najteže zloèine u Indiji i Kini, John Stuart Mili, kojemu su oni bili poznati, napisao je svoj klasièni esej
o potrebi humanitarne intervencije, potièuæi Britaniju da energièno intervenira - iako æe tu intervenciju zaostali Europljani,
koji ne shvaæaju da je Engleska „novost u svijetu", da je to nacija koja djeluje iskljuèivo „u korist drugih", plaæajuæi
nesebièno cijenu uspostave mira i pravde svijetu, „smatrati sramotnom".
Èini se da je svatko sposoban podleæi samoobmani o vlastitoj praviènosti, koja nam daje pravo na izuzetost od obveza što ih
imaju drugi. Sjedinjene Države neprekidno istièu svoju privrženost uspostavi demokracije i neovisnosti u izmuèenom
svijetu.
Uobièajena prièa uèenih krugova i medija glasi da vanjska politika SAD-a oscilira izmeðu dviju neprekidno suprotstavljenih
tendencija. Jednu od njih nazivaju wilsonovskim idealizmom, koji se zasniva na plemenitim namjerama. Drugu nazivaju
trijeznim realizmom koji kaže da moramo shvatiti da naše dobre namjere imaju ogranièenja. To su, navodno, jedine dvije
alternative.
Neovisno o tome o kakvoj je operativnoj retorici rijeè, potreban je visok stupanj samozatajnosti da bi se zabašurila istina u
zapažanju povjesnièara Arna Mavera, prema kojemu Amerika nakon 1947. prednjaèi pred ostalim zemljama u „provoðenju
državnog terora" i drugih „akcija tipiènih za 'odmetnute države'", nanoseæi golemu štetu drugima, „uvijek u ime
demokracije, slobode i pravde."
Neovisni nacionalizam Sjedinjene Države oduvijek smatraju svojim neprijateljem, osobito u obliku opasnosti da se on
pretvori u „virus" koji može proširiti zarazu, ako nam je dopušteno poslužiti se Kissingerovom aluzijom na uspostavu
demokratskog socijalizma u Èileu nakon što je 1970. za predsjednika u toj zemlji izabran Salvador Allende. Virus je, prema
tome, trebalo iskorijeniti, što je i uèinjeno, 11. rujna 1973., na dan koji se obièno naziva „prvim 11-im rujna" u Latinskoj
Americi.
Toga su dana vojnici Augusta Pinocheta, nakon višegodišnjih subverzivnih akcija SAD-a, napali palaèu èileanskoga
predsjednika. Allende je poginuo - poèinivši samoubojstvo - ne želeæi popustiti pred napadom koji je uništio najstariju i
najživahniju demokraciju u Latinskoj Americi, a Pinochet je u Èileu uspostavio brutalni vojni režim. Prema službenim
procjenama, prvi 11. rujna ostavio je za sobom 3200 žrtava, no njihov stvarni broj smatra se dvostruko veæim. U odnosu na
broj stanovništva, to je isto kao kad bi u Sjedinjenim Državama poginulo izmeðu 50.000 i 100.000 ljudi. Novije procjene
govore o 30.000 žrtava straviènih muèenja; to je isto kao kad bi muèenju bilo podvrgnuto 700.000 Amerikanaca.
VVashington je pružao snažnu podršku Pinochetovu režimu i njegova uloga u diktatorovu poèetnom trijumfu nije
zanemariva.
Nedugo nakon toga Pinochet je latinskoamerièke vojne diktature kojima su SAD pružale podršku ujedinio u meðunarodnu
mrežu teroristièkih država pod nazivom „Operacija Kondor", koja ja širila strah i trepet uzduž i poprijeko Latinske
Amerike.
Ovo je samo jedan od mnoštva sliènih primjera „promicanja demokracije" u ovoj hemisferi i na drugim toèkama svijeta.
Sada nas uvjerovaju da je misija SAD-a uvesti demokraciju u Afganistan i Irak.
„Muslimani ne 'mrze našu slobodu', nego mrze našu politiku", stoji kao zakljuèak u izvještaju što ga je u rujnu prošle godine
(2004.) izradio Defense Science Board (DSB), savjetodavno tijelo Pentagona, pri èemu autori dodaju da „kadgod amerièka
javna diplomacija prièa o uvoðenju demokracije u islamska društva, ona (ta društva) takve prièe vide kao golo i sebièno
licemjerje." Prema muslimanskom viðenju, nastavlja se dalje u izvještaju, „amerièka okupacija Afganistana i Iraka nije
dovela do demokracije u tim zemljama, nego do još veæeg kaosa i još nepodnošljivijih ljudskih patnji."
David Gardner, citirajuæi Izvještaj DSB-a u èlanku objavljenom u Financial Timesu u srpnju (2005.), primjeæuje: „Veæina
Arapa vjeruje da je Osama bin Laden, a ne George W. Bush, prekinuo status quo, (buduæi da) poslije napada 11. rujna
Zapad i o njemu ovisni arapski despotski režimi ne mogu više ignorirati politièku situaciju koja je iznjedrila slijepu srdžbu
protiv njih" - što je možda i preoptimistièna ocjena.
Ne treba nas èuditi što se Sjedinjene Države ponašaju kao i druge moæne sile, bivše i sadašnje, koje štite strateške i
ekonomske
interese vladajuæih slojeva i što se pritom služe kiæenim govorom o svojoj iznimnoj privrženosti najvišim vrijednostima.
S obzirom na katastrofalnu situaciju u Iraku, koja poprima sve veæe razmjere, nekritièkom vjerom u dobre namjere
VVashingtona samo æemo odgoditi prijeko potrebne promjene u našem pristupu i našoj politici.
30. kolovoza 2005.
bushova administracija u vrijeme uragana
„katrina"
U vrijeme dok se ljudi koji su preživjeli uragan „Katrina" pokušavaju nekako vratiti normalnom životu, biva sve jasnije da
je toj tragediji prethodila dugo pripremana oluja pogrešne i nepromišljene politike i pogrešno odabranih prioriteta.
U jednom izvještaju iz vremena prije 11. rujna Federalna agencija za iznenadne opasnosti (Federal Emergencv Management
Agen-cy - FEMA) upozorila je na moguænost da New Orleans pogodi uragan, jedna od triju moguæih katastrofa koje æe
zadesiti Sjedinjene Države. Druge dvije bile su teroristièki napad na New York i potres u San Franciscu.
New Orleans postao je najvažniji prioritet FEMA-e u sijeènju (2005.), nakon što se ravnatelj Agencije (koji je u
meðuvremenu otišao s tog položaja), Michael Brown, vratio iz Azije, gdje je obišao podruèja pogoðena tsunamijima. „Od
svih katastrofa o kojima smo razgovarali najviše nas je zanimala moguæa katastrofa u New Orleansu", izjavio je u Nezv
York Timesu bivši dužnosnik FEMA-e Eric L. Tolbert. „Bili smo opsjednuti New Orleansom zbog opasnos-
ti kojoj je taj grad izložen." Godinu dana prije nego što je uragan „Katrina" pogodio New Orleans, FEMA je izvela uspješnu
vježbu, simulirajuæi udar uragana, ali FEMA-in razraðeni plan akcija predviðenih za sluèaj da uragan udari na taj grad nije
primijenjen.
Odreðenu ulogu u ovom neuspjehu odigrao je i rat. Vojnici Nacionalne garde koji su poslani u Irak „ponijeli su sobom
mnoštvo neophodne opreme, ukljuèujuæi i desetke vozila prijeko potrebnih u uvjetima navale plimnog vala, najsuvremenije
vojne džipove, kamione-cisterne za dovoz goriva i generatore neophodne u sluèaju da kakva veæa prirodna katastrofa
pogodi zemlju", izvijestio je VVall Street Journal. „Jedan viši vojni dužnosnik izjavio je da oružane snage nisu bile sklone
angažirati Èetvrtu brigadu Desete planinske divizije stacionirane u Fort Polku, jer se ta jedinica, koja broji nekoliko tisuæa
vojnika, upravo priprema za odlazak u Afganistan."
Opasnost od prirodne katastrofe poveæalo je birokratsko „muljanje". Bivši dužnosnici FEMA-e izjavili su za Chicago
Tribune da je ta agencija, nakon što je pod predsjednikom Georgeom W. Bus-hom priklopljena Ministarstvu domovinske
sigurnosti, „efikasno marginalizirana"; njeni resursi su smanjeni, u njoj se namnožila birokracija, nastupio je „odljev
mozgova", jer su demoralizirani namještenici poèeli napuštati agenciju, a na najodgovornija mjesta dolazili su Bushovi
politièki pajdaši koji su bili potpuno nesposobni. FEMA, nekoæ „prvorazredna federalna agencija", danas više nije u
položaju ni da bude „dosadni savjetodavac", izjavio je za Financial Times Eric Holdeman, ravnatelj kriznog stožera u King
Countvju u državi VVashington. „Ona se pretvorila u puki dodatak Ministarstva domovinske sigurnosti."
Bush je, srezavši 2004. fondove za zaštitu od elementarnih nepogoda, primorao vojnu inženjeriju da drastièno smanji
pripreme za obranu od poplava, ukljuèujuæi i neophodno jaèanje nasipa uz rijeku koji su štitili New Orleans. Bushovim
proraèunom za 2005. predviðeno je još jedno znatno smanjenje troškova - što je inaèe specijalnost Bushova odabiranja
trenutka, predloživši radikalno smanjenje troškova za sigurnost javnog prijevoza, i to baš uoèi postavljanja bombi u sustav
javnog prijevoza u Londonu u srpnju 2005.
Jedan od važnih èimbenika u toj pravoj pravcatoj oluji bila je i nebriga za ljudski okoliš. Moèvarno tlo smanjuje moæ
uragana i olujnih valova, no prema mišljenju eksperta za vode Sandre Postel, objavljenom u Christian Science Monitoru,
„neposredno prije udara 'Katrine' moèvarnog tla je nestalo", dijelom i zbog toga što je Bushova administracija 2003.
prekinula s politikom izdvajanja dovoljno velike kolièine sredstava za moèvarna podruèja zapoèetom u vrijeme
administracije Busha starijeg."
Broj ljudskih žrtava nemoguæe je procijeniti, naroèito kad je rijeè o najsiromašnijim graðanima ovog podruèja, no podatak
da stopa siromaštva u New Orleansu iznosi 28 posto - dvostruko više nego u drugim dijelovima zemlje - govori dovoljno
sama za sebe. U vrijeme Bushove administracije stopa siromaštva u Sjedinjenim Državama se poveæala, a socijalna politika
prema siromašnima još je više zaoštrena. Posljedice su bile takve da su èak i desno orijentirani mediji bili zgranuti
razmjerima pustošenja siromašnih èetvrti, naseljenih uglavnom crncima i Latinoamerikancima.
U vrijeme kad su mediji donosili muène prizore ljudske bijede, na zadnjim stranicama istih tih medija moglo se proèitati
kako re-
publikanski voðe ne žale truda u nastojanju da „olakšaju položaj stanovništva u uraganom pogoðenom podruèju, donoseæi
širok spektar konzervativnih privrednih i socijalnih mjera", izvijestio je Wall Street Journal.
Te mjere, èiji je glavni smisao stjecanje politièkih poena, ukljuèuju poništenje uredbi kojima se ureðuju prosjeène nadnice
što ih plaæaju državna tijela i davanje vauèera raseljenoj djeci - što je samo još jedan u nizu podmuklih udaraca javnom
školstvu. Njima se takoðer ukidaju ogranièenja u pogledu zaštite ljudskog okoliša, kao i porez na nekretnine umrlih u
olujom pogoðenim državama - što je odista silna blagodat za stanovništvo koje bježi iz sirotinjskih èetvrti New Orleansa -
dajuæi opæenito još jednom svima na znanje da cinizam ne poznaje granice.
Briga za potrebe gradova i komunalije u najširem znaèenju te rijeèi izgubila se u poplavi. Jaèanje dominacije nad svijetom i
koncentracija bogatstva i moæi kod kuæe kudikamo su važniji od brige za ugrožene.
Slike ljudskih patnji u Iraku, kao i onih prouzroèenih uraganom „Katrina", jedva da su mogle življe opisati posljedice takve
politike.
30. rujna 2005.
"Svrhoviti nacrt" i njegove posljedice
Predsjednik Bush sklon je tomu da nastavnici školsku djecu pouèavaju i teoriji evolucije i teoriji „svrhovitog nacrta", kako
bi ljudi uopæe mogli shvatiti o èemu se zapravo raspravlja.
Zagovornici teorije svrhovitog nacrta smatraju da je svemir previše složen da bi mogao nastati bez poticaja sile koja je
moænija od evolucije ili prirodnog odabira. Oni pak koji tu teoriju omalovažavaju smatraju da je svrhoviti nacrt isto što i
kreacionizam - doslovno tumaèenje Knjige postanka - prozirna ili naprosto isprazna krinka, koja nije ništa zanimljivija od
iskaza „ne razumijem", kojim se znanost oduvijek služila dok nije poèela razumijevati svijet i èovjeka. Jasno je, prema
tome, da tu nije moguæa nikakva „rasprava."
Nauèavanje da su svemir i sve što je u njemu nastali evolucijom nikad nije bilo popularno u Sjedinjenim Državama. Sad je
odjednom nastao èitav jedan pokret koji se zalaže za promicanje nauka o svrhovitom nacrtu u školama. Problem je izbio na
površinu u sudskoj dvorani u gradu Doveru u Pennsylvaniji, u kojemu školski odbor traži da se nauk o svrhovitom nacrtu
pouèava na satovima
biologije - a roditelji koji ne zaboravljaju da je Crkva prema amerièkom ustavu rastavljena od države digli su tužbu protiv
školskog odbora.
Ako doista žele biti nepristrani, pisci predsjednikovih govora trebali bi ozbiljno uzeti predsjednika kad mu u usta stavljaju
izjavu prema kojoj bi škole trebale biti nepristrane i lišene predrasuda te da bi djecu trebale upoznati sa svim stajalištima.
Dosad, meðutim, školski programi još nisu obuhvatili jedno sasvim razumljivo gledanje na ovu stvar, ono o zloæudnom
nacrtu.
Za razliku od svrhovitog nacrta, koji nije moguæe potkrijepiti ni jednim jedinim dokazom, zloæudni nacrt moguæe je
potkrijepiti mnoštvom empirijskih dokaza koji su po nekim kriterijima mnogo uvjerljiviji nego kad je rijeè o Darvvinovoj
teoriji: pomoæu dokaza o okrutnosti svijeta u kojemu živimo.
Kako god bilo, pozadinu aktualne polemike o tome koja je teorija toèna - ona koja zagovara evoluciju ili ona koja se zalaže
za svrhoviti nacrt - tvori rasprostranjeno odbacivanje znanosti, pojava koja ima duboke korijene u amerièkoj povijesti i koja
se posljednjih èetvrt stoljeæa cinièno iskorištava radi stjecanja politièkih poena.
Prièa o svrhovitom nacrtu potièe nas da postavimo pitanje je U inteligentno ne obazirati se na znanstvene dokaze kad je u
pitanju nešto što je od najveæe važnosti za naciju i za èitav svijet - primjerice, globalno zatopljenje.
Nekom staromodnom konzervativcu nije nimalo teško vjerovati prosvjetiteljskim idealima - racionalnosti, kritièkoj analizi,
slobodi govora, slobodi istraživanja - i on bi te ideale nastojao prilagoditi suvremenom svijetu. Kao djeca Prosvjetiteljstva,
èlanovi ustavotvorne skupštine SAD-a iz 1787. borili su se za te ideale,
potrudivši se donijeti ustav koji je usvojio vjerske slobode, ali i odvojiti Crkvu od države. Unatoè povremenom mesijanizmu
njenih voða, Sjedinjene Države nisu teokratsko društvo.
Danas, neprijateljski stav Bushove administracije prema znanstvenom istraživanju opasnost je za èitavo èovjeèanstvo.
Katastrofa kojoj smo svjedoci u pogledu zaštite ljudskog okoliša, neovisno o tome mislite li da se svijet razvija od vremena
Knjige postanka ili veæ eonima, suviše je ozbiljna da bismo je smjeli ignorirati.
Tijekom priprema za sastanak na vrhu zemalja skupine G8 ovoga ljeta (2005.), znanstvene akademije zemalja èlanica te
skupine (ukljuèujuæi i amerièku Nacionalnu akademiju znanosti), kojima su se pridružile i one iz Kine, Indije i Brazila,
pozvale su voðe bogatih zemalja da poduzmu žurnu akciju kako bi sprijeèili globalno zatopljenje. „Znanstveno
razumijevanje klimatskih promjena sada je dovoljno potkrijepljeno da opravdava žurno djelovanje", stoji u njihovoj izjavi.
„Od najveæe je važnosti da sve države odrede potkrijepljeno obrazložen trošak, kako bi pridonijele znaèajnom i
dugoroènom smanjenju emisije staklenièkih plinova."
Financial Times je u svom uvodnom èlanku prihvatio ovaj „imperativni zov", usput primijetivši: „Postoji, meðutim, jedan
nepopus-tljivac koji nažalost stanuje u Bijeloj kuæi, gdje... George W. Bush... ustrajava u tvrdnji da o toj pojavi, koja je
doslovce iz temelja promijenila svijet u kojemu živimo, još uvijek ne znamo dovoljno."
Odbacivanje znanstvenih dokaza u stvarima koje se tièu opstanka ljudske vrste, u skladu s Bushovim znanstvenim
prosudbama, veæ odavno je rutina. Nekoliko mjeseci prije, na sastanku Amerièkog udruženja za napredak znanosti
održanom 2005., vodeæi amerièki struènjaci za klimatske promjene objavili su „dosad najuv-
jerljivije dokaze" da je za globalno zatopljenje odgovorna ljudska aktivnost, kako to navodi Financial Times. Prema
njihovim predviðanjima, prijete nam goleme klimatske promjene, ukljuèujuæi znatno smanjenje zaliha vode u podruèjima
ovisnim o rijekama koje dobivaju vodu od topljenja snijega i gleèera.
Drugi istaknuti istraživaèi, koji su takoðer sudjelovali u radu te sjednice, podastrli su dokaze prema kojima topljenje gleèera
na Arktiku i Grenlandu uzrokuje promjene u salinitetu mora, „zbog èega se može zatvoriti sklop oceanskih struja pomoæu
kojih Golfska struja prenosi toplinu iz tropskih do polarnih podruèja." Te promjene mogu dovesti do znatnog pada
temperature u sjevernoj Europi.
Poput izjave nacionalnih znanstvenih akademija na sastanku na vrhu zemalja skupine G8, objavljivanje „dosad
najuvjerljivijih dokaza" u Sjedinjenim Državama jedva da je i spomenuto, unatoè tomu što se tih dana obraæala prilièna
pažnja primjeni Protokola iz Kvota, koji najvažnija od svih vlada nije potpisala.
Ovdje je neobièno važno istaknuti rijeè „vlada". Uobièajeni izvještaji prema kojima su Sjedinjene Države usamljene u
odbacivanju Protokola iz Kvota toèni su samo u mjeri u kojoj izraz „Sjedinjene Države" iskljuèuje njihovo stanovništvo
koje pruža snažnu podršku sporazumu iz Kvota (73 posto, prema ispitivanju javnog mnijenja agencije Program on
International Policv Attitudes iz srpnja [2005.]).
Èini se da je nespremnost da se prizna, još manje da se pokuša riješiti problem klimatskih promjena, koji je iskljuèivo
znanstvene naravi, moguæe opisati samo rijeèima „zloæudan nacrt". Na taj se
naèin „moralna jasnoæa" Bushove administracije proteže i na njen nonšalantan stav prema sudbini naših unuka.
2. studenoga 2005.
Južna Amerika . na prijelomnici
„Kako Venezuela grije domove Amerikanaca u Massachussettsu", glasi zajednièka reklama venezuelanske naftne
kompanije u državnom vlasništvu PDVSA i njene podružnice CITGO sa sjedištem u Teksasu, objavljena nedavno preko
cijele stranice u glavnim amerièkim listovima. Reklama govori o programu prodaje lož-ulja siromašnim obiteljima uz
popust u Bostonu, Južnom Bronxu i na drugim mjestima u Sjedinjenim Državama, koji je potaknuo vene-zuelanski
predsjenik Hugo Chavez - što je nesumnjivo jedna od ironiènijih gesta koja se ikad dogodila u dijalogu izmeðu Sjevera i
Juga.
Stvar ima pozadinu. Posao je sklopljen nakon što je skupina amerièkih senatora poslala pismo devetorim naftnim
kompanijama s molbom da dio svog najnovijeg rekordnog profita doniraju siromašnim stanovnicima, koji ne mogu
podmiriti raèune za grijanje. Od svih devet kompanija reagirala je samo CITGO.
U Sjedinjenim Državama komentari su bili u najboljem sluèaju škrti i uglavnom su se svodili na tvrdnju da je Chavez, koji
je Bus-
hovu administraciju optužio da pokušava svrgnuti njegovu vladu, bio motiviran politièkim ciljevima - za razliku od,
primjerice, èisto humanitarnih programa amerièke Agencije za meðunarodni razvoj.
Chavezovo lož-ulje jedan je od mnogih latinskoamerièkih izazova upuæenih planerima grandiozne stategije u
VVashingtonu. Buèni prosvjedi koji su predsjednika Busha pratili na njegovu putovanju na sastanak na vrhu šefova zemalja
obiju Amerika u Argentini prošlog mjeseca (studeni 2005.) sjajno ilustriraju ovu dilemu.
SAD gubi kontrolu nad èitavom hemisferom, od Venezuele do Argentine, s tim što su u gotovo svim tim zemljama na vlasti
vlade lijevog centra. VVashingtonu jedva polazi za rukom obuzdati èak i Srednju Ameriku, koja još uvijek trpi nepoželjne
posljedice Reaga-nova „rata protiv terora".
Domaæe stanovništvo u zemljama Južne Amerike postaje sve aktivnije i utjecajnije, naroèito u velikim proizvoðaèima
energije Boliviji i Ekvadoru, gdje se široke mase protive proizvodnji nafte i plina, ili traže da proizvodnja bude pod
kontrolom domaæih kompanija. U nekim zemljama stanovništvo u svojim zahtjevima ide èak tako daleko da traži da se u
Južnoj Americi uspostavi „indijanski narod".
U meðuvremenu, meðu pojedinim zemljama na djelu je sve izraženija ekonomska integracija, koja pridonosi dokidanju
svojevrsne izolacije u kojoj te zemlje žive još od doba španjolskih osvajanja. Osim toga, uspostavljaju se sve tješnji
ekonomski i drugi odnosi izmeðu zemalja Juga, u èemu prednjaèe vodeæe sile (Brazil, Južna Afrika, Indija). Latinska
Amerika kao cjelina razvija sve tješnje trgovaèke i druge odnose s Europskom unijom i Kinom, prem-
da su u tom procesu uoèljivi i povremeni zastoji, ali oni æe se s vremenom po svoj prilici ukloniti, a razmjena proširiti,
napose kad je rijeè o najveæim izvoznicima sirovina poput Brazila i Èilea. Od svih latinskoamerièkih zemalja Venezuela
uspostavlja najtješnje odnose s Kinom, nastojeæi izvesti što veæe kolièine nafte u tu zemlju i tako smanjiti ovisnost o
neprijateljskoj amerièkoj vladi.
Najveæi problem u regiji VVashington vidi u Venezueli, koja podmiruje gotovo 15 posto amerièkih potreba za naftom.
Predsjednik Hugo Chavez, koji je na taj položaj izabran 1998., pokazuje želju za onom vrstom neovisnosti koju Sjedinjene
Države doživljavaju kao prkošenje - kao što je to sluèaj i s njegovim saveznikom Fidelom Castrom. VVashington je 2002.
prihvatio Bushovu viziju demokracije, pružajuæi potporu vojnom puèu kojim je nakratko zbaèena Chavezova vlada.
Meðutim, nakon što se puèu usprotivila cijela Latinska Amerika i nakon što je puèistièki režim uz pomoæ opæenarodnog
ustanka zbaèen s vlasti, Bushova administracija bila je prisiljena popustiti.
VVashington je sve zabrinutiji i zbog toga što Kuba i Venezuela uspostavljaju sve tješnje meðusobne odnose. Zajednièki
kuban-sko-venezuelanski projekti takoðer znatno utjeèu i na karipske države u kojima kubanski lijeènici, u sklopu programa
pod nazivom Operacija èudo, pružaju zdravstvenu njegu stanovništvu koje se prije takvoj pomoæi nije moglo nadati, a èitav
projekt financira Venezuela.
Unatoè žestokom neprijateljstvu medija, Chavez je više puta pobjeðivao na izborima i referendumima koje su nadgledali
meðu-
narodni promatraèi. Izabrana vlada s Hugom Chavezom kao predsjednikom ima sve snažniju podršku.25
Nadaleko poznati dopisnik Irish Timesa iz Latinske Amerike Hugh O'Shaughnessv objašnjava nam zašto je tomu tako:
U Venezueli, zemlji u kojoj naftna industrija veæ desetljeæima proizvodi elitu superbogataša, èetvrtina stanovništva ispod
15 godina gladuje, a 60 posto stanovništva iznad 59 godina nema nikakvih prihoda. Pravo na socijalno osiguranje uživa
manje od petine stanovništva. Kad je u pitanju sirotinja koja èini veæinu stanovništva u bogatom ali duboko podijeljenom
društvu koje praktièki ne funkcionira, medicinska skrb poèela je koliko-toliko normalno funkcionirati tek sada, nakon što je
za predsjednika izabran Chavez. S obzirom na to da se uspeo na vlast zahvaljujuæi demokratskim
25 Prema rezultatima ugledne èileanske agencije za ispitivanje javnog mnijenja Latinoba-ræmetro iz prosinca 2006.,
Venezuela je zauzimala drugo mjesto odmah iza Urugvaja po pozitivnoj ocjeni razvitka demokracije u zemlji, izboru
demokracije kao najboljeg oblika vladavine i po ocjeni veæine stanovništva da su izbori najefikasniji naèin mijenjanja
stvari. S obzirom na to da je golema veæina stanovništva ocijenila da vlada radi za dobrobit svih, a ne samo nekolicine
moænih grupa, zauzela je prvo mjesto; takoðer i s obzirom na ocjenu ekonomske situacije u zemlji, izgleda za buduænost i
vladine ekonomske politike. Venezuela je bila jedna od pet zemalja u kojima veæina stanovništva smatra da su izbori bili
pošteni. Ispitivanje javnog mnijenja u amerièkim medijima spomenuto je u trenutku kad je predsjednik Bush otputovao u
Latinsku Ameriku, nakon što je ,,u politici VVashingtona prema Latinskoj Americi došlo do znaèajnog zaokreta koji ima za
cilj neutralizirati prijetnju koju predstavlja venezuelanski predsjednik Hugo Chavez (Larry Rohter, „Bush to Set out Shift in
Agenda on Latin Trip", Nezv York Times, 6. ožujka 2007.). Pri tome, èini se, nije uoèeno znaèenje èinjenice da Bush želi
„neutralizirati Chaveza" tako što oponaša njegovu retoriku (premda ne i njegove programe, osim što ponekad pokazuje
spremnost udijeliti milostinju). Ali ispitivanje javnog mnijenja napokon je ipak spomenuto, i to u vezi s nalazom istog
ispitivanja javnog mnijenja prema kojemu je Chavezov ugled izvan zemlje jednako nizak kao i Bushov (John McKinnon
and Matt Moffett, „Bush Poised to Counter Chavez", Wall Street Journal, 25. ožujka 2007., i Sara Miller-Lana and Mark
Rice-Oxley, „Chavez's Oil Largesse VVinning Fans Abroad", Christian Science Monitor, 5. ožujka 2007.). To su jedina dva
primjera u kojima je spomenuto ispitivanje javnog mnijenja o kojemu govorimo, barem koliko sam ja mogao vidjeti u
amerièkom tisku koji inaèe redovito oponaša i pojaèava retoriku VVashingtona o zatiranju demokracije u Venezueli. Sve to,
meðutim, jedva doseže razinu neprekidne i histeriène propagande protiv Chaveza u prevladavajuæe desnim medijima u
najveæem dijelu Latinske Amerike, što je nesumnjivo zanimljiva tema koju bi trebalo pomnije istražiti.
izborima i da je tek poèeo transformirati zdravstvo i sustav socijalne skrbi koji su zanemarivali potrebe najveæeg dijela
stanovništva, napredak je prilièno spor. Ipak, on je osjetan...
Venezuela se uskoro sprema pristupiti MERCOSUR-u, vodeæem trgovaèkom bloku u Južnoj Americi. MERCOSUR, koji
veæ okuplja zemlje poput Argentine, Brazila, Paragvaja i Urugvaja, alternativa je takozvanom Sveamerièkom sporazumu o
slobodnoj trgovini koji podržavaju Sjedinjene Države.
Kao i drugdje u svijetu, sporna toèka i u ovoj regiji jesu alternativni socijalni i ekonomski modeli. U tom dijelu svijeta
razvijaju se golemi opæenarodni pokreti bez presedana koji nastoje proširiti i ojaèati transgraniène integracijske procese, ne
zadržavajuæi se samo na ekonomskim programima, nego obuhvaæajuæi ljudska prava, brigu za ljudski okoliš, kulturnu
neovisnost te tješnje kontakte s drugim narodima. Te pokrete nazivaju „antiglobalizacijskima" - što je doista apsurdno -
buduæi da oni daju prednost globaliza-ciji usmjerenoj prema interesima obiènih ljudi, a ne investitora i financijskih
institucija.
Sjedinjene Države ne susreæu se s problemima samo u Južnoj, nego i u Sjevernoj hemisferi. Nije nimalo èudno što se
VVashington nada da æe se u buduænosti moæi više osloniti na naftne resurse Kanade, Venezuele i drugih zemalja te tako
izbjeæi ovisnost o nafti s Bliskog istoka. Meðutim, odnosi izmeðu Kanade i SAD-a „napetiji su i ratoborniji" nego ikad
dosad, zahvaljujuæi, meðu ostalim, odbijanju Washingtona da prihvati odluke NAFTA-e koje su u prilog Kanadi. Kao što
Joel Brinklev piše u Nezv York Timesu, „to je jedan od razloga što Kanada nastoji uspostaviti što tješnje odnose s Kinom,
[a] neki dužnosnici idu èak tako daleko da kažu kako æe Ka-
nada znatan dio svoje trgovine, napose kad je rijeè o nafti, umjesto prema Sjedinjenim Državama, usmjeriti prema Kini."
VVashington pokazuje doista rijedak talent kad je posrijedi sposobnost zamjeranja drugim zemljama kad se uspio zamjeriti
èak i Kanadi.
Svojom politikom prema Latinskoj Americi Sjedinjene Države sve se više izoliraju od toga kontinenta. O tome svjedoèi
nedavni primjer: Opæa skupština Ujedinjenih naroda veæ èetrnaestu godinu zaredom glasuje protiv embarga koji je
VVashington nametnuo Kubi. Ove godine omjer glasova bio je 182 prema 4, protiv rezolucije glasovale su samo èetiri
zemlje: Sjedinjene Države, Izrael, Mar-šalski otoci i Palau. Mikronezija je bila suzdržana. To znaèi da je omjer zapravo bio
182 prema l.26
5. prosinca 2005.
U prosincu 2006. omjer je bio 183 prema 4. Protiv rezolucije bile su iste one èetiri zemlje.
Skriveno znaèenje . iraèkih izbora
Predsjednik Bush je prošlomjeseène (prosinac 2005.) izbore u Iraku nazvao „znaèajnom prekretnicom u kretanju prema
demokraciji". Oni doista jesu prekretnica, ali ne takva da bi joj se VVashington trebao veseliti.
Ne obaziruæi se na uobièajene sveèane izjave politièkih voda o dobrim namjerama, osvrnimo se nakratko na povijest. U
vrijeme kad su Bush i britanski premijer Tony Blair napali Irak, izlika koju su njih dvojica neprekidno ponavljali glasila je
da postoji „jedino pitanje": hoæe li Irak uništiti svoje oružje za masovno uništenje? Nije prošlo ni nekoliko mjeseci, a na to
„jedino pitanje" dan je pogrešan odgovor. Zatim je, odmah nakon toga, pravi razlog za invaziju na Irak postala Bushova
„mesijanska vizija" uspostavljanja demokracije u Iraku i na Bliskom istoku.
Èak i bez obzira na tempiranje, široka lepeza pristaša demokratizacije suoèena je s èinjenicom da su Sjedinjene Države
nastojale na svaki moguæi naèin sprijeèiti izbore u Iraku. Izbori u sijeènju prošle godine (2005.) održani su zbog masovnog
nenasilnog otpo-
ra stanovništva koji amerièki vojnici nisu bili sposobni sprijeèiti. Malo kompetentnih promatraèa neæe se složiti s
urednicima Fina-cial Timesa koji su u ožujku prošle godine (2005.) napisali da su „[izbori] održani zato što je na njima
inzistirao veliki ajatolah Ali Sistani, uloživši veto na tri plana okupacijskih vlasti, predvoðenih SAD-om, koji su imali za cilj
staviti ih ad acta ili razvodniti ih".
Izbori, ako ih ozbiljno uzmete, znaèe da pridajete stanovitu pažnju zahtjevima stanovništva. Kljuèno pitanje koje je
napadaèka vojska dužna sebi postaviti glasi: Žele li oni našu prisutnost?
Raspolažemo sa sasvim dovoljno informacija koje nam omoguæuju odgovor na to pitanje. Jedan od važnih izvora
informacija jest ispitivanje javnog mnijenja što su ga u kolovozu prošle godine (2005.) za potrebe britanskog Ministarstva
obrane proveli istraživaèi jednog iraèkog sveuèilišta, èiji su rezultati procurili u britanski tisak. Prema tom ispitivanju, 82
posto stanovništva „izrazito se protivi" prisutnosti koalicijskih vojnika, a manje od 1 posto vjeruje da su oni zaslužni za bilo
kakav napredak u pogledu sigurnosti u zemlji.
Analitièari agencije Brookings Institution u VVashingtonu izvještavaju da je u studenome (2005.) 80 posto Iraèana bilo
sklono „brzom povlaèenju amerièkih vojnika". S tim rezultatima slažu se i drugi izvori.27
27 Prema ispitivanju javnog mnijenja koje su sredinom 2006. proveli Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a i agencija
Program on International Policv Attitudes, dvije treæine Bagdaða-na želi da amerièki vojnici odmah napuste zemlju, a
golema veæina stanovništva sklona je njihovu povlaèenju u roku od godinu dana ili manje. Osamdeset posto njih misli da se
nasilje poveæalo zbog prisutnosti amerièkih vojnika, a 60 posto smatra napade na amerièke vojnike legitimnima. Te brojke
mnogo su veæe u arapskome dijelu Iraka, u kojemu je razmješten najveæi broj amerièkih vojnika. Usto, brojke su u
neprekidnom usponu.
Buduæi da stanovništo to želi, koalicijske snage trebale bi se povuæi, umjesto što se oèajnièkom upornošæu trude
uspostaviti režim ovisan o SAD-u, koji æe koalicijske snage moæi držati pod kontrolom.
Meðutim, Bush i Blair neprekidno odbijaju izraditi raspored povlaèenja, ogranièavajuæi se na povremena simbolièna
povlaèenja nakon što im poðe za rukom ostvariti svoje ciljeve.
Jasno je zašto Sjedinjene Države ne mogu tolerirati suveren, više ili manje demokratski Irak. Meðutim, to pitanje nije
moguæe postaviti zato što je ono u sukobu s jednom nadasve afirmiranom doktrinom: od nas se oèekuje da povjerujemo da
bi Sjedinjene Države bile napale Irak i da je ta država bila samo otok u Indijskom oceanu i da je njen glavni izvozni
proizvod, umjesto nafte, bio ukiseljeno povræe.
Svakomu tko nije potpuno odan stranaèkoj stezi otprve je jasno da æe Sjedinjene Države uspostavom kontrole nad Irakom
enorm-no ojaèati svoju moæ nad svjetskim energetskim resursima i na taj naèin ovladati polugom za uspostavljanje kontrole
nad cijelim svijetom.
Pretpostavite da Irak postane suverena i demokratska zemlja. Pokušajte, nadalje, zamisliti kakvu bi politiku ta zemlja vodila
da se to dogodi. Šiitsko stanovništvo na jugu zemlje, gdje se nalaze najveæa nalazišta iraèke nafte, steklo bi dominantan
utjecaj. Ono bi bilo sklono uspostavi prijateljskih odnosa sa šiitskim Iranom. Njihovi odnosi veæ sada su vrlo bliski.
Brigada Badr, sastavljena od paravojnih jedinica koje uglavnom kontroliraju jug zemlje, obuèavana je u Iranu. Utjecajni
klerici takoðer imaju dugogodišnje odnose s Iranom, ukljuèujuæi ajatolaha Sistanija koji je ondje odrastao.
Usto, privremena vlada, u kojoj prevladavaju šiiti, veæ sada poèinje uspostavljati ekonomske, a možda i vojne odnose s
Iranom.
Nadalje, odmah preko granice, u Saudijskoj Arabiji, stanuje uglavnom šiitsko stanovništvo koje je izloženo žestokoj
represiji režima. Bilo kakav razvoj dogaðaja koji bi vodio prema neovisnosti Iraka rezultirao bi po svoj prilici pojaèanim
zahtjevima tamošnjeg stanovništva za izvjesnim stupnjem autonomije i pravde. Osim toga, to je podruèje u kojemu se
nalaze najveæe rezerve saudijske nafte.
Sve to imalo bi za posljedicu labav šiitski savez koji bi se sastojao od Iraka, Irana te dijelova Saudijske Arabije u kojima se
nalaze najveæa nalazišta nafte, koji bi bio neovisan o VVashingtonu i držao pod kontrolom golema podruèja s najvažnijim
svjetskim rezervama nafte.
Prilièno je vjerojatno da bi se takav blok zemalja mogao povesti za primjerom Irana i, zajedno s Kinom i Indijom, poraditi
na važnijim energetskim projektima.
U takvu sluèaju Iran bi odustao od Zapadne Europe, jer bi mogao s pravom pretpostaviti da ona neæe biti voljna djelovati
neovisno o Sjedinjenim Državama. Kinu je, meðutim, nemoguæe zaplaši-ti. Upravo to je razlog što se Sjedinjene Države
toliko plaše Kine.
Kina veæ sada uspostavlja vojne i ekonomske odnose s Iranom - pa èak i sa Saudijskom Arabijom. Postoji azijska
koordinatna mreža koja je izgraðena radi zaštite energije, a osnovu joj èine Kina i Rusija, no u tu mrežu mogle bi se takoðer
integrirati zemlje poput Indije, Koreje i drugih. Zaputi li se u tom smjeru i Iran, on bi mogao postati stožer te moæne mreže.
Takav razvoj dogaðaja, koji bi obuhvatio suvereni Irak, a možda èak i najvažnije saudijske energetske resurse, bio bi prava
noæna mora za Washington.
Osim toga, u Iraku ponovno jaèa radnièki pokret, a to je vrlo znaèajno. VVashington ustrajava na potrebi da Sadamovi kruti
anti-radnièki zakoni ostanu i dalje na snazi, ali radnièki pokret i dalje jaèa, unatoè tim zakonima i krajnje nepovoljnim
uvjetima. Radnièke aktiviste ubijaju. Nitko ne zna tko ih ubija: možda to èine pobunjenici, možda bivši èlanovi partije Baas,
možda netko drugi. No oni ne odustaju. Oni su jedna od najvažnijih poluga demokratizacije koja ima duboke korijene u
iraèkoj povijesti i koja može ponovno oživjeti, na užas okupacijskih vojnika, dabome.
Kljuèno je pitanje kako æe na sve to reagirati ljudi na Zapadu. Hoæemo li biti na strani okupacijskih vojnika koji nastoje
sprijeèiti demokratske procese i onemoguæiti Iraèane u stjecanju suvereniteta? Ih æemo biti na strani iraèkog naroda?
4. sijeènja 2006.
Pobjeda hamasa i "promicanje demokracije"
Pobjeda Hamasa na izborima sluti na zlo, ali je, nažalost, posve razumljiva u svjetlu najnovijeg razvitka dogaðaja.
Hamas možemo s pravom opisati kao radikalnu i ekstremistièku organizaciju koja se služi nasiljem te kao prijetnju miru i
pravednom politièkom rješenju. Korisno je, meðutim, prisjetiti se da Hamas po mnogoèemu važnom nije ni izbliza tako
ekstremistièki kao SAD i Izrael. Hamas, na primjer, izjavljuje da æe pristati na dugotrajno primirje i priznati meðunarodno
priznatu granicu prije lipnja 1967. te da je spreman prihvatiti pregovore o politièkom rješenju. Ta ideja potpuno je tuða
Sjedinjenim Državama i Izraelu, koje ne pristaju na bilo kakva ogranièenja u pogledu upotrebe nasilja, odbijaju pregovore i
ustrajavaju u stavu da bilo kakvo politièko rješenje mora ukljuèiti izraelsko preuzimanje znaèajnih dijelova Zapadne obale
(i, možda, zaboravljene Golanske visoravni).
Hamas je na izborima pobijedio iz dva razloga: zahvaljujuæi opiranju vojnoj okupaciji, te našavši oslonac u masama i
služenju si-
rotinji - programom i praktiènim djelovanjem koji svugdje donose glasove.
Bushova administracija, meðutim, smatra pobjedu Hamasa još jednom u nizu prepreka svojoj politici koèenja demokracije,
službeno nazvanoj „promicanjem demokracije" u prevladajuæem politièkom „novogovoru".
Stav Washingtona prema izborima u Palestini bio je uvijek dosljedan. Izbori su bili stavljeni na led sve dok nije umro Jaser
Araf at, jer se uzimalo zdravo za gotovo da bi on na njima sigurno pobijedio. Jasno je da se izbori ne smiju dopustiti ako na
njima može pobijediti pogrešan kandidat. Arafatova smrt pozdravljena je kao prilika za ostvarenje Bushove „vizije"
demokratske palestinske države - blijedog i maglovitog odraza meðunarodnoga konsenzusa
0 rješenju koje bi ukljuèivalo postojanje dviju država, koje Sjedinjene Države blokiraju veæ trideset godina.
Steven Erlanger, pišuæi u New York Timesu neposredno nakon Arafatove smrti èlanak pod naslovom „Hoping Democracv
Can Replace a Palestinian Icon", zapoèinje objašnjenjem da æe „razdoblje nakon Arafatove smrti biti najnoviji test
najvažnijeg amerièkog èlanka vjere prema kojemu izbori daju legitimitet èak i najkrhkijim institucijama".
U posljednjem odlomku njegova èlanka èitamo: „Meðutim, kad je rijeè o Palestincima, ovaj paradoks je višeslojan.
Bushova administracija u prošlosti se opirala raspisivanju novih palestinskih nacionalnih izbora. Smatralo se da æe izbori
uljepšati Arafatovu sliku
1 priskrbiti mu vjerodostojniji mandat, te pridonijeti kredibilitetu i autoritetu Hamasa."
Ukratko, „najvažniji èlanak vjere" glasi da su izbori u redu sve dok na njima pobjeðuje naš kandidat.
Pandan tom problemu vidjeli smo nedavno. VVashington i London su zbog masovnog i nenasilnog otpora iraèkog
stanovništva bili primorani dopustiti raspisivanje izbora koje su dugo blokirali služeæi se najrazlièitijim spletkama. Kasnija
nastojanja, koja su smjerala potkopavanju neželjenih izbora davanjem znaèajne prednosti najdražemu kandidatu
administracije i ušutkavanjem neovisnih medija, takoðer su se pokazala neuspješnima.
VVashington je istu taktiku primijenio i na izborima u Palestini. Prošlog mjeseca (sijeèanj 2006.) VVashington Post je
objavio da je amerièka Agencija za meðunarodni razvoj postala „nevidljivi prijenosnik" koji nastoji poveæati popularnost
palestinske vlade uoèi presudnih izbora, u kojima se vladajuæa stranka suoèava s „ozbiljnim izazovom olièenom u
radikalnoj islamistièkoj skupini Hamas". A New York Times je izvijestio: „Sjedinjene Države potrošile su oko 1,9 milijuna
dolara (godišnje izdvajaju 400 milijuna dolara) nastojeæi pomoæi Palestincima u realizaciji tuceta brzih projekata prije
izbora ovoga tjedna; uèinile su to nastojeæi popraviti sliku vlada-juæeg Fataha meðu biraèima i ojaèati njegov položaj, kako
bi se na izborima mogao što bolje nositi s militantnom frakcijom Hamas."
Kao i obièno, amerièki konzulat u Istoènom Jeruzalemu pokušao je uvjeriti tisak kako su skrivena nastojanja da se pomogne
Fata-hu imala jedan jedini cilj: „ojaèati demokratske institucije i pružiti podršku demokratskim akterima, a ne samo
Fatahu."
U Sjedinjenim Državama, kao i u bilo kojoj drugoj zapadnoj zemlji, èak i sam pokušaj ovakva ili slièna upletanja strane
države u izborni proces doveo bi kandidata u bezizlazan položaj, ali dubo-
ko ukorijenjeni imperijalni mentalitet daje legitimitet takvim rutinskim mjerama podrivanja izbornog procesa i na drugim
mjestima. Meðutim, pokušaj je i ovaj put propao.
Amerièka i izraelska vlada sada su prisiljene prilagoditi svoje ponašanje ako žele iziæi na kraj s radikalnom islamistièkom
strankom èije ponašanje, kad je posrijedi uobièajeno odbacivanje meðunarodnoga konsenzusa, postaje (iako ne potpuno)
sve više nalik njihovome, ako Hamas doista ozbiljno kani prihvatiti primirje i priznati granice prije 1967.
Formalna privrženost Hamasa cilju „uništenja Izraela" stavlja ovaj pokret u isti red sa Sjedmjenim Državama i Izraelom,
državama koje su se formalno zavjetovale da na ovom podruèju ne može postojati „još jedna palestinska država" (uz
Jordan) sve dok oni [Palestinci] ne ublaže ekstremni stav i ne prestanu odbacivati primirje i dok ne pristanu na „državièicu"
sklepanu od fragmenata koji preostanu nakon što Izrael uzme sve što mu se svidi u Palestini.
Da bismo bolje razumjeli o èemu je ovdje rijeè, pokušajte zamisliti obratnu situaciju - da Hamas dopusti Izraelu da ostane u
raštrkanim kantonima nesposobnima za samostalan život i praktièki odvojenima jedan od drugoga i od siæušnog dijela
Jeruzalema, dok Palestina podiže golema naselja i pristupa gradnji infrastrukturnih projekata u cilju preuzimanja plodne
zemlje i resursa, kao i, praktièki, onemoguæavanja kretanja Izraelcima, pa èak i ambulantnim kolima. I pokušajte, k tomu>
zamisliti da Hamas pristane te raštrkane dijelove nazivati „državom".
Kad bi netko predložio takav osiromašeni oblik „državnosti", bili bismo s pravom užasnuti i zacijelo bismo upozorili kako
je tu
rijeè o obnovi nacizma te zatražili da se protiv Hamasa podigne tužba pred Svjetskim sudom, jer potièe na genocid i krši
Konvenciju o genocidu. No takav prijedlog stavio bi Hamas u isti položaj u kojemu se nalaze Sjedinjene Države i Izrael.
9. veljaèe 2006.
BILJEŠKA
Nekoliko dana nakon objavljivanja ovog èlanka, politièka elita SAD-a (kojoj se pridružila i europska politièka elita) na
dramatièan su naèin oèitovale svoju instinktivnu mržnju prema demokraciji (ako ona nije onakva kakvu oni žele - što je i
opet „uoèljiva linija kontinuiteta" o kojoj govori Thomas Carothers). Amerièka politièka elita odluèila je pružiti potporu
Izraelu u njegovoj namjeri da najstrože kazni Palestince koji su „pogrešno glasovali" na slobodnim izborima. Kao i obièno,
elita nije uspjela otkriti što to toèno podrazumijeva. Više o tome u Gilbert Achar, Noam Chomskv* and Stephen Shalom,
Perilous Poiver (2006.).
Azija, Srednja i južna amerika i vladajuæa . supersila
Moguænost da Europa i Azija krenu putem veæe neovisnosti brine amerièke planere još od završetka Drugoga svjetskog
rata. Nakon što su se odnedavno poèeli nazirati obrisi „tripolarnoga svjetskog poretka", koji tvore Europa, Sjeverna
Amerika i Azija, njihova zabrinutost sve više raste.
Latinska Amerika postaje iz dana u dan sve neovisnija. Azija i Srednja i Južna Amerika jaèaju meðusobne veze, dok
vladajuæa su-persila, ta crna vrana, satire samu sebe u zloj sreæi Bliskog istoka.
Regionalno integriranje u Aziji i Latinskoj Americi pretvara se u najvažniji problem koji, iz perspektive VVashingtona,
nagoviješta nastajanje jednog novog svijeta koji se opire amerièkim interesima i nad kojim SAD postupno gube kontrolu.
Dakako, odluèujuæi èimbenik i prijeporna toèka i dalje su izvori energije, neovisno o tome o kojem je podruèju u svijetu
rijeè.
Kinu, za razliku od Europe, nije moguæe zastrašiti, i to je glavni razlog zašto se VVashington toliko boji Kine. SAD je pred
dilemom: koraci koji bi mogli dovesti do konfrontacije s tom zemljom onemo-
guæeni su zbog oslanjanja amerièkoga krupnog kapitala na Kinu kao platformu za izvoz roba i sve veæe tržište, kao i zbog
kineskih financijskih rezervi koje su po nekima ravne japanskima.
Nakon posjeta saudijskoga kralja Abdulaha Pekingu u sijeènju (2006.), oèekuje se da æe Kina i Saudijska Arabija potpisati
memorandum o meðusobnom razumijevanju u kojemu æe se te dvije zemlje založiti za „poveæanje suradnje i ulaganja u
naftnu industriju i industriju prirodnog plina", piše Wall Street Journal.
Velik dio iranske nafte veæ sada odlazi u Kinu, a Kina opskrbljuje Iran raznim vrstama oružja, koje obje zemlje smatraju
sredstvom za odvraæanje moguæeg amerièkog napada.
Indija je takoðer suoèena s izborom. Ona može odluèiti da bude ovisna o SAD-u, a može se, isto tako, prikloniti neovisnom
bloku azijskih zemalja koji upravo nastaje, vezujuæi se sve više uz proizvoðaèe nafte na Bliskom istoku. Siddarth
Varadarjan, zamjenik glavnog urednika lista Hindu, primjeæuje: „Ako želimo da 21. stoljeæe bude 'stoljeæe Azije',
pasivnost Azije u energetskom sektoru mora prestati."
Suradnja izmeðu Indije i Kine od kljuène je važnosti. Sporazum potpisan u Pekingu u sijeènju (2006.) „pripravio je put
Indiji i Kini za suradnju ne samo na podruèju tehnologije, nego i u iskorištavanju i proizvodnji ugljikovodika; takva vrsta
partnerstva mogla bi naposljetku dovesti do promjena u temeljnim jednadžbama koje se odnose na naftni sektor i na sektor
prirodnog plina", istièe Varadarjan.
Drugi korak, o kojemu se veæ neko vrijeme razmišlja jest azijsko tržište naftom koja bi se plaæala eurima. Utjecaj što bi ga
takvo
tržište imalo na meðunarodni financijski sustav i na ravnotežu globalne moæi mogao bi biti znatan.
Ne trebamo se èuditi što je predsjednik Bush nedavno otputovao u Indiju, kojom prilikom je tu zemlju nastojao zadržati u
oboru, ponudivši joj kao mamac suradnju u korištenju nuklearne energije i druge poticaje.28
2818. prosinca 2006. predsjednik Bush je, dobivši prethodno suglasnost najveæeg dijela kon-gresnika, potpisao Zakon o
suradnji SAD-a i Indije u miroljubivom korištenju atomske energije. U skladu s veæ ustaljenom praksom, koja je nakon
Reagana i Gingricha postala rutinska, nazivi zakona izglasanih u Kongresu nalik su onima u Orvvellovim romanima. U tom
pogledu, ni naziv tog zakona nije iznimka. Njegova temeljna znaèajka sadržana je u tome što se njime Indiji odobrava
proizvodnja nuklearnog oružja, èime se prekoraèuju granice predviðene Sporazumom o zabrani širenja nuklearnog oružja.
Uz ostale nagrade, Indiji se tim zakonom nudi pomoæ u programima proizvodnje nuklearnog oružja. Bushova inicijativa
bila je (kao i obièno) jednostrana, istièe struènjak za atomsko oružje Gary Milhollin; o njemu nisu obaviještene
meðunarodne institucije (Nuclear Suppliers Group, Missile Techno-logy Control Regime), ustanovljene radi zaustavljanja
širenja nuklearnog oružja i njegove isporuke, niti je on usklaðen s njihovim propisima. Sporazumom izmeðu SAD-a i Indije
krši se „glavno naèelo obaju režima": naèelo da oni vrijede „bez obzira na državu". VVashington je „pozvao i druge zemlje
èlanice da postupe na isti naèin", primjeæuje Milhollin, savjetujuæi im, po svoj prilici, da sklope „jednostrane poslove s
Iranom ili Pakistanom", ili s nekom drugom zemljom po svom izboru. Nove inicijative VVashingtona koje imaju za cilj
potkopavanje barijera protiv nuklearnog rata, dodaje on, „mogu ubrzati dan kad æe nuklearna eksplozija uništiti neki
amerièki grad". Na taj naèin, kao što je priznala državna tajnica Rice, željelo se olakšati izvoz amerièkim tvrtkama. Glavni
cilj, sugerira Milhollin, bio je prodati vojne zrakoplove Indiji. Poruka glasi: „nadzor nad izvozom nuklearnog oružja
Sjedinjenim Državama manje je važan od novca" - tj. od profita velikih amerièkih korporacija (Current His-tory, studeni
2006). Nedugo nakon toga izviješæeno je da se Indija i Kina pripremaju staviti svoj potpis na slièan sporazum koji æe Indiji
omoguæiti „pristup najsuvremenijoj nuklearnoj tehnologiji koja joj je prije bila nedostupna". Taj sporazum omoguæio bi
Indiji „ekvidistancu u odnosu na SAD i Kinu", objašnjava jedan indijski dužnosnik, dok Kinezi smatraju da bi on mogao
pomoæi razvoju rusko-indijsko-kineske suradnje, koja bi bila protuteža amerièkoj globalnoj ekonomiji (Jehangir Pocha,
„China and India on verge of nuclear deal", Boston Globe, 20. studenoga 2006.). U meðuvremenu, indijski premijer
Manmohan Sing je pred Parlamentom izjavio da „švrljanje amerièkih inspektora po našim nuklearnim postrojenjima ne
dolazi u obzir", a ministar vanjskih poslova Pranab Mukerjee dodao je da „ni jednom strancu neæemo dopustiti nadzor nad
našim strateškim programima, niti da se upleæe u njih", podrazumijevajuæi pod time proizvodnju nuklearnog oružja i
njegovo testiranje (Pallava Bagla, „Indo-U.S. Nuclear Pact in Jeopardy", Science, 22. prosinca 2006.). Na ozbiljnost tih
poteza upozorava Michael Krepon, suosnivaè Centra Henry J. Stimson i vodeæi struènjak za uklanjanje opasnosti od
nuklearnog rata. „Nakon što je SAD omoguæio Indiji da bude pod blažim režimom nuklearnog nadzora", piše on,
„moguænošæu da doðu do nuklearnog oružja pokušat æe se okoristiti i druge zemlje." Jednostrana odluka Sjedinje-
U meðuvremenu, u Latinskoj Americi, od Venezuele na sjeveru do Argentine na jugu kontinenta, prevladavaju vlade lijevog
centra. Domaæe stanovništvo u tim zemljama postaje sve aktivnije i utjecajnije, naroèito u Boliviji i Ekvadoru, gdje traži da
proizvodnja nafte i plina bude u rukama domaæe industrije, a u nekim sluèajevima potpuno se protivi proizvodnji tih
energenata. Mnoštvo ljudi u tim zemljama jamaèno ne vidi nikakva razloga zašto bi njihov život, njihovo društvo i njihova
kultura bili prekinuti ili uništeni samo zato da bi stanovnici New Yorka mogli sjediti u svojim skupocjenim džipovima i
psovati zbog zakrèenja prometa.
Venezuela je kao vodeæi izvoznik nafte u hemisferi uspostavila najtješnje odnose s Kinom i namjerava poveæati izvoz u tu
zemlju u sklopu nastojanja da smanji ovisnost o amerièkoj vladi koja prema njoj pokazuje otvoreno neprijateljstvo.
Venezuela se pridružila južnoamerièkoj carinskoj uniji MER-COSUR, povukavši tako potez koji je argentinski predsjednik
Nestor Kirchner nazvao „prekretnicom" u razvoju ovog trgovaèkog bloka, dok ga brazilski predsjednik Luiz Inacio da Silva
naziva „novim poglavljem u našoj integraciji".
Osim što Argentinu opskrbljuje naftom, Venezuela je otkupila gotovo treæinu argentinskog duga, nastalog 2005., što je još
jedan
nih Država da Indiju izuzmu od obveze pridržavanja globalnih pravila u trgovini nuklearnim oružjem je „bez presedana";
ako se drugi „glavni potencijalni profiteri koji saèinjavaju skupinu pod nazivom Nuclear Suppliers Group - pet stalnih
èlanica Vijeæa sigurnosti - povedu za amerièkim primjerom" i „stave profit ispred zabrane širenja nuklearnog oružja", režim
zabrane širenja nuklearnog oružja doživjet æe još jedan ozbiljan udarac. „Jednostavno reèeno, kad prestane nadzor nad
izvozom nuklearnog oružja, prestat æe postojati i NPT", zakljuèuje on. „Viši dužnosnici u Bushovoj administraciji
sporazum sklopljen izmeðu SAD-a i Indije vide kao znaèajan dio naslijeða Bushove administracije", primjeæuje Krepon.
„Nažalost, sasvim je moguæe da su u pravu." Krepon, „The Nuclear Flock", Bulletin of the Atomic Scientists,
ožujak/travanj 2007.
korak u nastojanju èitave regije da se oslobodi kontrole Meðunarodnog monetarnog fonda nakon dva desetljeæa
katastrofalne podložnosti pravilima što su ih nametnule meðunarodne financijske institucije u kojima odluèujuæu rijeè
imaju Sjedinjene Države.
Izborom Eva Moralesa za prvog domorodaèkog predsjednika u povijesti Bolivije, u prosincu 2005., uèinjen je još jedan
važan korak u širenju integracijskih procesa u Latinskoj Americi. Nedugo nakon izbora za predsjednika, Morales je s
Venezuelom sklopio niz sporazuma o proizvodnji energije. Prema pisanju Financial Timesa, „oèekuje se da æe ti sporazumi
poduprijeti predstojeæe radikalne reforme u gospodarstvu i energetskom sektoru Bolivije", s njenim golemim naftnim
rezervama, drugima po velièini u Južnoj Americi iza Venezuele.
Kubansko-venezuelanski odnosi postaju sve tješnji, pri èemu se obje zemlje oslanjaju na svoje komparativne prednosti.
Venezuela opskrbljuje Kubu jeftinom naftom, a Kuba zauzvrat organizira programe opismenjavanja i zdravstvene skrbi,
šaljuæi u tu zemlju tisuæe visokokvalificiranih struènjaka, uèitelja i lijeènika koji djeluju u najsiromašnijim i
najzapuštenijim podruèjima, nastavljajuæi tako praksu zapoèetu u drugim zemljama Treæega svijeta.
Kubanskoj medicinskoj pomoæi vesele se i u drugim krajevima svijeta. Pakistan je u listopadu prošle godine (2005.)
pogodio razorni potres, prouzroèivši jednu od najstrašnijih tregedija posljednjih godina. Uz golem danak u ljudskim
životima, potres je za sobom ostavio nepoznat broj preživjelih, bez skloništa, hrane i medicinske pomoæi, u uvjetima
nemilosrdne zime.
„Kuba je u Pakistan poslala najveæi kontingent lijeènika i pomoænog medicinskog osoblja", plativši pritom sve troškove
(jamaèno
je èitav projekt financirala Venezuela), piše John Cherian u indijskom listu Frontline, citirajuæi pritom vodeæi pakistanski
dnevnik Daivn. Pakistanski predsjednik Pervez Musharraf izrazio je „duboku zahvalnost" Fidelu Castru na „golemoj
odvažnosti i suosjeæanju" kubanskih medicinskih timova - u kojima je, sudeæi prema izvještajima, bilo više od 1000
kvalificiranih lijeènika i ostalog pomoænog medicinskog osoblja, meðu kojima je bilo i 44 posto žena i koji su, zatekavši se,
nakon povlaèenja zapadnih humanitaraca, u njima potpuno „stranoj kulturi", nastavili izvršavati svoje zadaæe u udaljenim
planinskim selima, „živeæi u šatorima, dok je vani stezao mraz".
Sve jaèi i sve brojniji pokreti širokih slojeva stanovništva, koji se razvijaju ponajprije u zemljama Juga i u kojima sve više
sudjeluju i bogate industrijske zemlje, tvore osnovu za sve uèestalije zahtjeve najširih slojeva stanovništva za što veæom
neovisnošæu, kao i za pružanjem neophodne pomoæi mnoštvima u nevolji.
7. ožujka 2006.
Teorija
"pravednog rata" i stvarni svijet
Potaknuta invazijama i izlikama kojima naše vrijeme obiluje, rasprava o „pravednom ratu" doživljava renesansu,
podjednako meðu struènjacima i meðu kreatorima politike.
U meðuvremenu, mnogo od onoga što se dogaða u zbiljskom svijetu preèesto potkrepljuje Tukididovu maksimu prema
kojoj „moæni èine ono što mogu, dok nejaki podnose ono što moraju", što nije samo nepravedno, nego je, s obzirom na fazu
u kojoj se ljudska civilizacija trenutaèno nalazi, i opasnost za sam opstanak ljudske vrste. S obzirom pak na svoju primjenu,
suvremena obnova teorije pravednog rata sjajno se uklapa u spomenutu maksimu.
Michael VValzer u svojim hvaljenim razmišljanjima o pravednom ratu opisuje invaziju na Afganistan kao „trijumf teorije
pravednog rata", stavljajuæi je uz bok Kosovu kao primjeru „pravednog rata". Pri tome on ne pokušava dokazati svoju
tvrdnju, nego je samo iznosi. U ta dva sluèaja, kao uostalom i u cijeloj knjizi, njegova argumentacija oslanja se uglavnom na
premise poput „èini mi se potpuno opravdanim", „vjerujem", ili „nedvojbeno".
Pri tome se autor uopæe ne obazire na èinjenice, pa ni na one koje naprosto bodu oèi. Uzmite, primjerice, Afganistan. U
trenutku kada su, u listopadu 2001., bombe poèele pljuštati po toj zemlji, predsjednik Bush upozorio je Afganistance da æe
bombardiranje trajati sve dok Afganistan ne izruèi osobe koje su Sjedinjene Države osumnjièile za terorizam.
Ovdje je neobièno važna rijeè „osumnjièile". Osam mjeseci poslije šef FBI-a Robert S. Mueller III. izjavio je urednicima i
reporterima VVashington Posta da, nakon što je poduzeta zacijelo najintenzivnija potjera za nekim èovjekom u povijesti,
„mi mislimo da su 'mozgovi' [nakon napada 11. rujna] bili u Afganistanu, na najvišim položajima u rukovodstvu al-Qaide.
Urotnici i ostali - oni koji su glavni - sastali su se u Njemaèkoj, a možda i negdje drugdje."
Ono što je još uvijek bilo nedovoljno jasno u lipnju 2002. nije moglo biti sasvim jasno ni u studenome prošle godine,
premda je malo tko odmah posumnjao da je to istina. Nisam ni ja, jer kakva je korist od sumnje, ali nagaðanje i dokazi dvije
su posve razlièite stvari. Pošteno je, èini se, reæi da nas okolnosti vezane uz bombardiranje Afganistanaca - a ovo što pišem
njih se jedva tièe - potièu da postavimo pitanje je li bombardiranje bilo oèit primjer „pravednog rata".
To podjednako vrijedi i za bombardiranje Srbije 1999., o èemu se opširno raspravljalo na nekim drugim mjestima.
Odreðenije govoreæi, nije sporno da ubijanja i protjerivanje stanovništva na širokoj osnovi nisu bila razlog bombardiranju,
kao što se to èesto tvrdi, nego su ona nastupila kao posljedica bombardiranja, štoviše kao
posljedica s kojom se unaprijed raèunalo, nasuprot uobièajenom izvrtanju istine u medijima, a ponekad i u struènim
krugovima.29
VValzerove optužbe - ne argumenti - usmjerene su protiv neimenovanih ciljeva (bez obzira na neutemeljene klevete protiv
Edvvarda Saida i Richarda Falka) - primjerice protiv studenata koji su „pacifisti". VValzer pri tome dodaje da njihov
„pacifizam ne vrijedi kao argument", jer misli da je nasilje ponekad legitimno.
Možemo se složiti s tvrdnjom da je nasilje ponekad legitimno (osobno se slažem s njom), ali sintagmu „ja mislim" teško je
nazvati pravim argumentom kad je rijeè o sluèajevima koji se dogaðaju u stvarnom svijetu o kojima on raspravlja. Nažalost,
takvo što nije uopæe atipièno kad je posrijedi pribjegavanje „teoriji pravednog rata" kojom se pokušava opravdati
pribjegavanje VVashingtona sili.30
Pozivajuæi se na „pravedni rat", borbu protiv terorizma, ili na neki drugi razlog, Sjedinjene Države nastoje uèiniti sebe
iznimkom
29 Vidi moju knjigu The New Generation Drtnvs the hine (2000.) u kojoj navodim opširan pregled zapadne dokumentacije
(u meðuvremenu ažuriran), kao i knjige Hegemonija ili opstanak (Hegemony or Survival) te Failed States. Najviši
dužnosnici Clintonove administracije sada su napokon priznali da glavni razlog bombardiranja „nije bio bijeg Albanaca s
Kosova" - o èemu su veæ tada nedvojbeno svjedoèili mnogi dokumenti - nego „odbijanje Jugoslavije da se pridruži širim
trendovima politièke i ekonomske reforme", što je samo kodno ime za neoliberalne programe VVashingtona. John Norris,
Collision Course (2005.).
Predgovor Norrisovoj knjizi Collision Course napisao je njegov nadreðeni, Strobe Talbott, zamjenik ministra vanjskih
poslova u Clintonovoj administraciji, koji je bio posebno zadužen za planove u vezi s ratom. Talbott piše da æe,
„zahvaljujuæi Johnu Norrisu", oni koji se zanimaju za rat na Kosovu „sada znati...kako su tadašnji dogaðaji izgledali onima
(ja bih dodao, na najvišoj razini) meðu nama koji su u njima sudjelovali te što smo o njima mislili."
U vezi s Afganistanom vidi moj èlanak „11. rujna i 'doba terora'", bilješka 11, str. 60.
30 O raspravi o doprinosu filozofkinje morala Jean Belke Elshtain vidi u Hegemonija ili opstanak (Hegemony or Survival),
pogl. 8.; više o tome vidi u proširenom izdanju knjige objavljenom na interneru.
u odnosu na temeljna naèela svjetskog poretka èijem su formuliranju i ozakonjenju i same dale golem doprinos.
Nakon Drugog svjetskog rata stupilo je na snagu novo meðunarodno pravo. Njegove odredbe o pravilima ratovanja
kodificirane su u Povelji UN-a, Ženevskim konvencijama i Nurnberškim naèelima, a prihvatila ih je i Opæa skupština UN-
a. Poveljom UN-a zabranjuje se prijetnja silom i njena uporaba ako je nije odobrilo Vijeæe sigurnosti UN-a, te ako nije
posrijedi obrana od oružanog napada, regulirana èlankom 51., kojim se dopušta uporaba sile do odluke Vijeæa sigurnosti.
God. 2004., tijekom rasprave u okviru UN-a u kojoj je, meðu ostalima, sudjelovao i savjetnik za nacionalnu sigurnost Brent
Scovvcroft, zakljuèeno je da smisao èlanka 51., kako se on razumije od samog poèetka, nije potrebno ni proširivati ni
ogranièavati...
U svijetu u kojemu se mnoge države tuže na potencijalne prijetnje drugih država, opasnost za svjetski poredak i za naèelo
zabrane intervencije na kojoj se ono i dalje zasniva suviše je velika da bi se jednostrana preventivna akcija, kao nešto
razlièito od kolektivno prihvaæene akcije, prihvatila kao zakonita. Dopustiti takvu akciju jednoj zemlji znaèilo bi dopustiti
je svim ostalim zemljama.
Prema Strategiji Vijeæa za nacionalnu sigurnost iz rujna 2002., koja se u ožujku (2006.) neprekidno ponavljala, Sjedinjene
Države imaju pravo poduzeti nešto što one nazivaju „ratom kojemu je cilj preduhitriti protivnika", što nipošto ne znaèi da je
ovdje rijeè o ratu kojim se želi preduhitriti protivnika, nego je rijeè o „preventivnom ratu" kojim se izravno krši Povelja
UN-a. Obiènim i svakomu razumljivim jezikom reèeno, rijeè je o pravu na agresiju.
Pojam agresije nedvosmisleno je definirao sudac Vrhovnog suda SAD-a Robert Jackson, glavni tužitelj Sjedinjenih Država
na suðenju nacistièkim zloèincima u Nurnbergu. Istu definiciju naæi æemo i u jednoj autoritativnoj rezoluciji Opæe skuštine
UN-a. „Zemlja agresor", predložio je tada Jackson sudu, jest ona zemlja koja prva zapoèinje akcije kao što su „invazija
njenih oružanih snaga na teritorij neke druge zemlje, neovisno o tome je li joj prethodno objavila rat ili ne."
Nema nikave sumnje da se ta definicija odnosi na invaziju Iraka.
Na ovome je mjestu primjereno navesti rijeèi suca Jacksona što ih je izgovorio na suðenju u Nurnbergu: „Ako su izvjesni
postupci kojima se krše ugovori zloèini, oni su zloèini neovisno o tome jesu li ih poèinile Sjedinjene Države ili Njemaèka;
nismo spremni postaviti naèelo o zloèinaèkom ponašanju i primijeniti ga na druge ako nismo spremni primijeniti ga i na
same sebe." Ili, na jednom drugom mjestu: „Ne smijemo nikad zaboraviti da su djela zbog kojih sudimo ovim optuženicima
djela zbog kojih æe povijest sutra suditi nama. Dopustiti da kalež s otrovom mimoiðe ove optuženike znaèi primjeri ga
svojim vlastitim ustima."
Za naše politièko vodstvo, privrženost tim naèelima - kao i privrženost vladavini prava opæenito - krajnje je ozbiljna
prijetnja. Toènije reèeno, ona bi to bila pod uvjetom da se itko usudi prkositi „jedinoj okrutnoj velesili èije vodstvo
namjerava oblikovati svijet u skladu sa svojom vlastitom nasilnièkom filozofijom", kako je u lipnju prošle godine (2005.) u
vodeæem izraelskom dnevniku Ha-aretz VVashington opisao vojnopolitièki dopisnik toga lista Reuven Pedatzur.
Potrebno je imati na umu nekoliko jednostavnih istina. Prva od njih glasi da se postupci ocjenjuju s obzirom na posljedice
koje je moguæe unaprijed predvidjeti. Druga je naèelo univerzalnosti; naèela koja primjenjujemo na druge dužni smo
primijeniti i na sebe.
Bez obzira na to što je rijeè o banalnim istinama, ova naèela ugraðena su u same temelje teorije pravednog rata, barem one
njene inaèice koja zaslužuje da bude uzeta ozbiljno. Nažalost, ne i one koju zagovaraju istaknuti odvjetnici.
5. svibnja 2006.
DEAKTIVIRANJE IRANSKE NUKLEARNE PRIJETNJE
Ništa nije važnije od zaustavljanja širenja nuklearnog oružja i mjera za njegovo uklanjanje. Ako to ne uèinimo, suoèit æemo
se vrlo vjerojatno s nemilim posljedicama, možda èak i sa završetkom jedinog eksperimenta što ga je biologija izvela s
višim oblikom inteligencije. Premda kriza prijeti nesagledivim posljedicama, postoji naèin da se ona uèini bezopasnom.
Po svemu sudeæi, iranski nuklearni program uskoro æe doživjeti slom. Prije 1979., dok je u toj zemlji na vlasti bio iranski
šah, VVashington je pružao snažnu potporu iranskim nuklearnim programima.
Danas se vrlo èesto može èuti tvrdnja da Iranu ne treba nuklearna energija te da on zbog toga zacijelo tajno radi na
proizvodnji nuklearnog oružja. „Kad je posrijedi jedan od najveæih proizvoðaèa nafte poput Irana, proizvoditi nuklearnu
energiju znaèi postupati neekonomièno s resursima", izjavio je Henry Kissinger prošle godine (2005.) u VVashington Postu.
Prije trideset godina, meðutim, dok je bio ministar vanjskih poslova u vladi predsjednika Geralda R. Forda, Kissinger je
smatrao da æe „nuklerarna energija pomoæi sve veæim potrebama iranskog gospodarstva i preostale naftne rezerve
osloboditi za izvoz ili za njihovo korištenje u petrokemijskoj industriji".
Prošle godine (2005.) Dafna Linzer iz VVashington Posta upitala je Kissingera zašto je promijenio mišljenje o toj stvari.
Kissinger je odgovorio simpatièno i iskreno kao i uvijek: „Iran je tada bio naš saveznik" - što, prevedeno, znaèi da mu je
bila potrebna nuklearna energija.
Godine 1976. Fordova administracija „prihvatila je iranske planove o izgradnji moæne nuklearne industrije, no istovremeno
je svim silama nastojala sklopiti s tom zemljom posao vrijedan više milijardi dolara, koji je Teheranu trebao omoguæiti
kontrolu nad golemim kolièinama plutonija i obogaæenog urana i tako ga osposobiti za proizvodnju nuklearne bombe",
napisala je Linzer. Najvažniji planeri administracije Busha II. koji sada osuðuju te programe - Dick Chenev, Donald
Rumsfeld i Paul Wolfowitz - u to vrijeme nalazili su se na kljuènim položajima u sustavu nacionalne sigurnosti.
Irancima, naravno, ne pada na pamet baciti svoju povijest na smetlište, ukljuèujuæi i ovo poglavlje svoje povijesti, kao što
je to spreman uèiniti Zapad. Osim toga, oni znaju da su Sjedinjene Države i njihovi saveznici više od pedeset godina kinjili
Irance, još tamo od vremena kada su vojnim puèem, iza kojega su stajali SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo, zbaèeni
parlamentarni režim i instaliran šah koji je vladao željeznom rukom sve dok se narod nije digao na ustanak i protjerao ga iz
zemlje 1979.; za njegove vladavine zvjerski su
kršena ljudska prava, no mediji su o tome dugo šutjeli, reagiravši ogorèeno tek nakon što je tiranija kojoj su SAD pružale
potporu zbaèena.31
Zatim je Reaganova administracija podržala Sadamovu invaziju na Iran, pružajuæi mu vojnu i svaku drugu pomoæ u
ubijanju stotina tisuæa Iranaca (zajedno s iraèkim Kurdima). Zatim je predsjednik Clinton nametnuo oštre sankcije Iranu, a
nakon toga uslijedila je Bushova prijetnja napadom na tu zemlju - èime je ozbiljno prekršena Povelja UN-a.
Prošloga mjeseca (svibanj 2006.) Bushova administracija uvjetno je pristala pridružiti se europskim saveznicima u izravnim
razgovorima s Iranom; no odbila je povuæi prijetnju napadom, èineæi na taj naèin praktièki besmislenom svaku ponudu do
koje može doæi tijekom pregovora i zaprijetivši, u biti, toj zemlji oružjem. Kad je rijeè o namjerama Washingtona,
najnovija povijest nudi nam još više razloga za skepticizam.
Prema rijeèima Flvnta Leveretta, visokog dužnosnika u Busho-vu Vijeæu za nacionalnu sigurnost, reformistièka vlada
Muhameda Hatamija je u svibnju 2003. ponudila „razraðen dnevni red diplomatskog procesa koji je imao za cilj razriješiti,
na obuhvatnoj osnovi, sve razlike izmeðu Sjedinjenih Država i Irana." U taj dnevni red bilo je ukljuèeno „oružje za
masovno uništenje, rješenje izra-elsko-palestinskog sukoba na osnovi postojanja dviju država, buduænost libanonskog
Hezbollaha te suradnja s agencijom UN-a za nuklearnu zaštitu", izvijestio je prošlog mjeseca (svibanj 2006.) Fi-
3' Vidi VVilliam A. Dorman and Mansour Frahnag, The U.S. Press and Iran (1987.). Radi stjecanja što boljeg uvida i
upoznavanja šireg konteksta tadašnjih zbivanja vidi Necessary lllu-sions, Appendbc V.3.
nancial Times. Bushova administracija taj je prijedlog otklonila, pri-govorivši usput švicarskom diplomatu što ga je uopæe
iznio.32
Godinu dana poslije Europska unija i Iran sklopili su sporazum: Iran æe odustati od obogaæivanja urana, a Europa æe
zauzvrat jamèiti da Sjedinjene Države i Izrael neæe napasti Iran. Oèito pod amerièkim pritiskom, Europa se povukla, a Iran
je nastavio s procesom obogaæivanja urana.33
Kao i u sluèaju ponuda iz 2003., a i nekih drugih, postoji samo jedan naèin na koji je moguæe provjeriti ozbiljnost iranskih
inicijativa: podupri ih i promatraj što æe se dalje zbivati. Iz svega što smo dosad mogli vidjeti možemo zakljuèiti samo to da
se SAD i njegovi saveznici boje da bi iranske inicijative mogle biti ozbiljne.
Iranski nuklearni programi, koliko je poznato, pripadaju njegovu pravu predviðenom èlankom IV. Sporazuma o zabrani
širenja nuklearnog oružja, kojim se državama koje ne posjeduju nuklearno oružje omoguæuje proizvodnja goriva za
nuklearnu energiju. Bushova administracija tvrdi da je èlanak IV. potrebno ojaèati, i ja osobno mislim da to ima smisla.
U vrijeme kad je, 1970., NPT stupio na snagu, postojao je golem jaz izmeðu proizvodnje goriva za nuklearnu energiju i za
nuklearno oružje. Napredak tehnologije u meðuvremenu je suzio taj jaz. Meðutim, bilo kakva revizija èlanka IV. trebala bi
osigurati nesmetan pristup nuklearnoj energiji u nevojne svrhe, u skladu s poèetnim NPT-ovim sporazumom izmeðu
zemalja koje su sebe
32 Više detalja o tome u Glenn Kessler, „2003 Memo Says Iranian Leaders Backed Talks", Washington Post, 14. veljaèe
2007. Tekst iranskog prijedloga koji potvrðuje takve izvještaje moguæe je proèitati na web siteu Washington Posta.
33 Vidi Selig Harrison, „It is time to put security issues on the table vvith Iran", Financial Times, 18. sijeènja 2006.
proglasile nuldearnim silama i zemalja koje ne raspolažu nuklearnim oružjem.
Godine 2003. direktor Meðunarodne agencije za atomsku energiju Muhamed El Baradei u tom je cilju iznio razuman
prijedlog: da ukupna proizvodnja i prerada tvari koje se mogu koristiti u svrhu proizvodnje nuklearnog oružja budu pod
meðunarodnim nadzorom, s tim što se buduæim legitimnim korisnicima mora osigurati pristup zalihama". Prema njegovu
prijedlogu, bio bi to prvi korak prema potpunoj primjeni rezolucije UN-a iz 1993. kojom je zatraženo potpisivanje
Sporazuma o obustavi proizvodnje fisijskih tvari (Fissile Material Cutoff Treatv - FISSBAN). Sve dotle dok se neki takav ili
slièan prijedlog ne usvoji, izgledi za dugoroèan opstanak ljudske vrste neæe biti sjajni.
El Baradeijev prijedlog dosad je, prema mojim saznanjima, prihvatila samo jedna država: Iran, u veljaèi (2006.), u intervjuu
s glavnim iranskim nuklearnim pregovaraèem Alijem Larijanijem.34
I opet, postoji samo jedan naèin da se provjeri misli li Iran ozbiljno: podupri ga i promatraj što æe se dalje zbivati. Ili barem
izvijesti o tome i na taj naèin izvrši pritisak na VVashington da ustanovi misli U Iran ozbiljno ili ne.
Bushova administracija odbija verificirati FISSBAN i u tome ostaje usamljena, kao i uvijek. Povjerenstvo UN-a za
razoružanje je u studenome 2004. nadmoænom veæinom izglasalo zakljuèak o provjerljivom FISSBAN-u. Omjer glasova
bio je 147 prema 1 (Sjedinjene Države), dok su dvije zemlje bile suzdržane: Izrael i Velika
34 Vidi Larijani, intervju na francuskom radiju, 6. veljaèe 2006. Priopæenje za tisak, Government of Iran, 17. veljaèe 2006.
Vidi takoðer Gareth Smyth et al., „Iran raises hopes of nuclear settlement", Financial Times, 12. veljaèe 2007.
Britanija. Tijekom rasprave britanski ambasador izjavio je da Velika Britanija pruža potporu Sporazumu, ali da ne može
glasovati za nj zato što ova verzija „unosi podjelu u meðunarodnu zajednicu": 147 prema 1. Prioriteti Blairove vlade jasni su
kao dan.
Prošle godine (2005.) o tom Sporazumu glasovala je Opæa skupština UN-a u potpunom sastavu. Omjer glasova bio je 179
prema 2, pri èemu su Izrael i Velika Britanija opet bili suzdržani. Sjedinjenim Državama pridružio se Palau.
Postoje naèini za ublažavanje, možda i za okonèanje, ovakvih i sliènih kriza.35 Prvi je taj da SAD i Izrael opozovu krajnje
vjerodostojne prijetnje Iranu kojima se tu državu praktièki potièe na proizvodnju nuklearnog oružja kao sredstva za
odvraæanje (i koje su, ako to nekomu nešto znaèi, ozbiljno kršenje Povelje UN-a).
Drugi korak bio bi taj da se pridruže ostalom dijelu svijeta i verificiraju FISSBAN, a jednako tako i El Baradeijev prijedlog
ili nešto slièno njemu.
Treæi korak bio bi da se sve države poènu pridržavati èlanka IV. Sporazuma o zabrani širenja nuklearnog oružja, koji
države koje posjeduju nuklearno oružje obvezuje da „u dobroj vjeri" poduzmu sve potrebne napore kako bi se nuklearno
oružje uklonilo, što je, prema odluci Svjetskog suda, njihova zakonska obveza. Ni jedna
35 Prvo veæe istraživanje javnog mnijenja u vezi s tim (PIPA, veljaèa 2007.) otkriva nam da bi, da su SAD i Iran kojim
sluèajem istinski demokratske države u kojima javno mnijenje utjeèe na politiku, važna pitanja bilo moguæe brzo riješiti.
Prema toj studiji, Iranci i Amerikanci uglavnom se slažu ,,u gotovo svim važnim pitanjima koja se odnose na širenje
nuklearnog oružja": napose se slažu u pogledu prava Irana na proizvodnju nuklearne energije, ali ne i nuklearnog oružja,
uklanjanje svih vrsta nuklearnog oružja, te na „uspostavu zone zabrane nuklearnog oružja na Bliskom istoku koja bi
ukljuèivala i islamske zemlje i Izrael." VVashington glatko odbija ove prijedloge, uz snažnu republikansko-demokratsku
potporu. Rijeè je o još jednom u nizu primjera golemog jaza izmeðu javnog mnijenja i javne politike. U vezi s tim, vidi
Failed States i Benjamin Page (u suradnji s Marshallom Boutonom), The Foreign Polici/ Disconnect (2006). Ovo
„odvajanje" vrijedi za kljuèna pitanja unutarnje politike SAD-a.
država na svijetu koja posjeduje nuklearno oružje ne postupa u skladu s tom obvezom, a Sjedinjene Države prednjaèe u
njezinu kršenju.
Èak i samo koraci u tom smjeru ublažili bi predstojeæu krizu s Iranom. Nadasve je važno uzeti ozbiljno rijeèi Muhameda El
Bara-deija: „Ova situacija ne može se riješiti oružjem. Takvo što je nezamislivo. Jedino trajno rješenje jest ono do kojega se
dolazi pregovorima." A do njega je moguæe doæi.
15. lipnja 2006.
LIBANON VIÐEN KROZ CILJNIK BOMBARDERA
U Libanonu je i dalje na snazi krhko primirje - jedan u nizu prekida vatre izmeðu Izraela i njegovih neprijatelja tijekom više
desetljeæa u krugu koji se kao po nekom pravilu uvijek iznova vraæa ratovanju, krvoproliæima i ljudskoj bijedi.
Pokušajmo opisati trenutaènu krizu onakvom kakva ona doista jest: posrijedi je amerièko-izraelska agresija na Libanon, pri
èemu napadaèi cinièno tvrde da je akcija legitimna. U pozadini, kao što je to u prošlosti uvijek bilo, stoji izraelsko-
palestinski sukob.
Nije ovo prvi put da Izrael napada Libanon s izlikom o tobožnjoj prijetnji Libanona Izraelu. Ovaj put izlika je potpuno
nevjerodostojna. To vrijedi i za najznaèajnije napade što ih je Izrael uz amerièku potporu poduzeo protiv Libanona 1982. U
izvještajima i komentarima amerièkih medija invazija se najèešæe opisuje kao reakcija na palestinski teror, raketiranje
Galileje i tomu slièno. Rijeè je o obiènoj izmišljotini. Palestinska oslobodilaèka organizacija (PLO) strogo se pridržavala
prekida vatre do kojega je došlo na inicijativu SAD-a, unatoè uèestalim i èesto smrtonosnim izraelskim napadima
na Libanon koji su bili poduzimani u nastojanju da se izazove neka akcija koja bi poslužila kao izlika za planiranu invaziju.
Libanon je reagirao samo dvaput, i to prilièno neuvjerljivo, i obje te reakcije bile su shvaæene kao puko upozorenje. Zatim
je Izrael, posluživ-ši se izmišljenom izlikom i uz potporu Reaganove administracije, napao Libanon u lipnju 1982. Napad u
kojemu je poginulo izmeðu 15.000 i 20.000 ljudi i koji je iza sebe ostavio najveæi dio zemlje u ruševinama najviši vojni i
politièki krugovi u Izraelu opisali su kao rat za Zapadnu obalu. On je bio poduzet u nastojanju da se napokon okonèaju
zahtjevi Palestinske oslobodilaèke organizacije za diplomatskim rješenjem koji su odavno poèeli uzrujavati Izrael.
Unatoè tomu što se okolnosti u kojima je došlo do invazije u srpnju (2006.) uvelike razlikuju od onih iz 1982., najnovija
invazija izvedena je po sliènom obrascu. U ovom sluèaju, kao izlika navedeno je zarobljavanje dvojice izraelskih vojnika u
napadu Hezbollaha na izraelski teritorij. Najoštrije kritike što su ih na raèun razorne amerièko-izraelske invazije uputile
zapadne zemlje svodile su se na tvrdnju da je invazija „neprimjerena". Rijeè je, meðutim, o èistom cinizmu. Izrael veæ
desetljeæima kidnapira i ubija civile u Libanonu i na puèini, Libanonce i Palestince, i drži ih dugo u Izraelu, katkad kao
taoce, katkad u tajnim izbama za muèenje poput Logora 1391.36
Ovaj put nitko nije pozivao na napad na Izrael. Isto tako, nitko nije pozivao na napad na Sjedinjene Države, u kojem sluèaju
bi takve akcije bile opravdane.
36 U vezi sa zatvorima vidi Aviv Lavie, „Inside Israel's secret prison", Haaretz, 22. kolovoza 2003.; Jonathan Cook,
„Facilitv 1391: Israel's Guantanamo", Le Monde diplomatiaue, studeni 2003., te Chris McGreal, „Facilitv 1391: Israel's
secret prison", Guardian (UK), 14. studenoga 2003.
Isto vrijedi i za širenje napada na Gazu nakon zarobljavanja desetnika Gilada Šalita 25. lipnja 2006. Sjedinjene Države i
njeni saveznici izjavili su da su duboko potreseni tim užasnim zloèinom i, s uobièajenim rezervama o njegovoj možebitnoj
neprimjerenosti, pružili potporu divljaèkoj reakciji Izraela - primjerice, razaranju elektriène centrale, zbog èega je tamošnje
stanovništvo ostalo bez elektriène struje, vode i kanalizacije; redovitim noænim zvuènim udarima koji uzrokuju probijanje
zvuènog zida i kojima se zastrašuju libanonska djeca; naglom porastu broja ubijenih civila; i još mnogoèemu drugome, zbog
èega tu državu „više nije moguæe razlikovati od teroristièke organizacije", buduæi da svoju bespomoænu žrtvu pretvara u
„sparušeni, uništeni vrt, umotan u tugu i patnje."37
Ovaj put prijetvornost reakcije bila je uoèljivija nego inaèe. Dan prije toga, 24. lipnja 2006., Izrael je oteo dvojicu civila u
Gazi, braæu Muammar, što je kudikamo teži zloèin od zarobljavanja vojnika, i odveo ih u Izrael, kršeæi tako Ženevske
konvencije. Njih dvojica nestali su u izraelskim zatvorima, u kojima Izrael drži blizu 1000 ljudi protiv kojih još nije
podignuta optužnica, što znaèi da su kidnapirani. Zapad nije reagirao na to izraelsko kidnapiranje. Štoviše, ono je jedva i
spomenuto.
Kako prekinuti ovaj zaèarani krug? Temeljni obrisi za rješenje izraelsko-palestinskog sukoba svima su poznati i veæ trideset
godina podržava ih konsenzus najšire meðunarodne zajednice: rješe-
37 Gideon Levy, Haaretz, 2. srpnja, 18. kolovoza 2006. B'Tselem, Act of Vengeance: Israel's Bombing of the Gaza Povver
Plant and its Effects (rujan 2006.). To je, naravno, samo do srži ogoljeni primjer.
nje na bazi postojanja dviju država, uz priznavanje meðunarodne granice i eventualne uzajamne i manje prilagodbe.
Arapske države 2002. formalno su prihvatile taj prijedlog, a davno prije prihvatili su ga i Palestinci. Voða Hezbollaha Sajed
Hasan Nasrallah jasno je rekao da, iako Hezbollah nije osobito sklon takvu rješenju, on ga neæe dovoditi u pitanje. Iranski
„vrhovni voða", ajatolah Hamnei, nedavno je potvrdio da Iran takoðer podržava to rješenje. Hamas je jasno stavio do znanja
da je takoðer spreman za pregovore o rješenju na toj osnovi.
Sjedinjene Države i Izrael i dalje opstruiraju politièko rješenje, kao što su to, uz kratkotrajne i nevažne iznimke, èinili svih
ovih trideset godina. Odbijanje je nešto èemu možemo biti skloni kod kuæe, ali žrtve ne smiju uživati taj luksuz.
SAD i Izrael ne odbacuju rješenje samo na rijeèima, nego, što je mnogo važnije, i na djelu. Izrael, uz potporu SAD-a,
sustavno provodi svoj program aneksije, komadanja sve skuèenijih palestinskih teritorija i oduzimanja Palestincima onoga
što im je još preostalo, preuzimajuæi Jordansku dolinu - provodeæi na taj naèin program „konvergencije" koji se u
Sjedinjenim Državama, zaèuðujuæe, naziva „hrabrim povlaèenjem".
Posljedica je toga da su Palestinci kao nacija suoèeni s uništenjem. Najznaèajniju potporu Palestincima daje Hezbollah, koji
je nastao kao reakcija na invaziju 1982. Hezbollah je stekao znatan ugled predvodeæi nastojanja da se Izrael prisili na
povlaèenje iz Libanona 2000. Usto, Hezbollah je, poput nekih drugih islamistièkih pokreta, ukljuèujuæi Hamas, zadobio
potporu širokih masa, pomažuæi sirotinji u njenim socijalnim potrebama.
Zbog toga izraelski i amerièki planeri smatraju da je Hezbollah potrebno oslabiti ili uništiti - baš kao što je PLO morao biti
silom uklonjen iz Libanona 1982. Hezbollah je, meðutim, toliko srastao s libanonskim društvom da ga je nemoguæe
iskorijeniti a da se pritom ne uništi i najveæi dio Libanona - otuda tako žestok napad na libanonsko stanovništvo i na
njegovu infrastrukturu.
U skladu s veæ poznatim obrascem, agresija ima za posljedicu sve veæu potporu Hezbollahu, ne samo u arapskom i
muslimanskom svijetu, nego i unutar samoga Libanona.
Prošloga mjeseca (srpanj 2006.) ispitivanje javnog mnijenja otkrilo je da 87 posto Libanonaca podržava otpor Hezbollaha
invaziji, ukljuèujuæi 80 posto kršæana i Druza. Sunitskim i šiitskim vjerskim voðama u izjavi kojom se osuðuje „agresija" i
pozdravlja „otpor, predvoðen uglavnom Hezbollahom", pridružio se èak i kardinal Mar Nasrallah Boutros Sfeir, patrijarh
maronitskih katolika i duhovni voða prozapadno orijentiranoga dijela libanonskog stanovništva. Prema ispitivanjima javnog
mnijenja, 90 posto Libanonaca smatra Sjedinjene Države „sukrivcem za ratne zloèine Izraela protiv libanonskog naroda".
Amal Saad-Ghorayeb, vodeæi libanonski struènjak za Hezbollah, primjeæuje da su „ovi rezultati još znaèajniji kad se
usporede s rezultatima sliènog istraživanja provedenog prije samo nekoliko mjeseci, prema kojima je samo 58 posto
Libanonaca vjerovalo da Hezbollah ima pravo ostati naoružan, pa, prema tome, i nastaviti s otporom."
Dinamika je poznata. Rami G. Khouri, urednik libanonskog lista Daily Star, piše da su „Libanonci i Palestinci na uporne i
sve nemilosrdnije napade Izraela na cjelokupno civilno stanovništvo
reagirali tako što su stvorili paralelna ili alternativna vodstva koja ih mogu zaštititi i opskrbiti najnužnijim potrepštinama
kao što su voda i struja."
Ustraju li Sjedinjene Države i Izrael u uništavanju svih nada Palestinaca u ostvarenje njihovih nacionalnih prava i razaranju
Libanona, ove i sliène snage bit æe još jaèe i ekstremnije.
U sadašnjoj krizi èak je i kralj Saudijske Arabije Abdulah, najstariji (i najvažniji) saveznik Washingtona u cijeloj regiji, bio
prisiljen reæi: „Odbaci li se mirovna opcija zbog arogancije Izraela, preos-taje samo ratna opcija, s tim što nitko ne zna
kakve æe posljedice zadesiti èitavu regiju, ukljuèujuæi i ratove i sukobe koji neæe nikoga poštedjeti, èak ni one koje njihova
vojna moæ dovodi u iskušenje da se igraju vatrom."
Nije nikakva tajna da je VVashington pridonio uništenju sekularnog arapskog nacionalizma i stvaranju Hezbollaha i
Hamasa, baš kao što je nasilje SAD-a pospješilo uspon ekstremistièkog islamskog fundamentalizma i džihadistièkog
terorizma. Posljednja avantura zacijelo æe stvoriti nove naraštaje ogorèenih i ljutitih dži-hadista, baš kao što je to uèinila
invazija na Irak.
Izraelski pisac Uri Avnerv primijetio je da šef izraelskog združenog stožera Dan Halutz, koji je prije bio zapovjednik ratnog
zrakoplovstva, „gleda svijet ispod sebe kroz ciljnik bombardera". Isto vrijedi i za trokut Rumsfeld-Cheney-Rice, kao i za
druge najvažnije planere Bushove administracije. Kao što povijest pokazuje, takvo gledanje na svijet nije nimalo
neuobièajeno kad je rijeè o onima koji raspolažu sredstvima kojima mogu èiniti nasilje.
Saad-Ghorayeb opisuje trenutaèno nasilje u „apokaliptièkim razmjerima", upozoravajuæi da æe, ostavi li amerièko-izraelska
kampanja iza sebe situaciju u kojoj æe „šiitska zajednica kipjeti od ogorèenosti na Izrael, Sjedinjene Države i vladu koju
doživljava kao izdajnièku, nastati pravi pakao."
Najvažnije pitanje - sukob izmeðu Izraela i Palestinaca - moguæe je riješiti uz pomoæ diplomacije, pod uvjetom da
Sjedinjene Države i Izrael prestanu odbacivati miroljubivo rješenje. Druge istaknute probleme u regiji moguæe je takoðer
riješiti uz pomoæ pregovora i diplomacije. Uspjeh takvih pregovora nije moguæe zajamèiti. Sigurni smo, meðutim, da æe
gledanje na svijet kroz ciljnik bombardera donijeti samo još više bijede i patnji, možda èak i u „apokalipnèkim razmjerima".
24. kolovoza 2006.
Latinska Amerika proglašava svoju . neovisnost
Pet stoljeæa nakon europskih osvajanja Južna Amerika ponovno postaje neovisna. Velik dio ovoga dijela svijeta, od
Venezuele do Argentine, ustaje i zbacuje sa svojih leða naslijeðe stranog gospodstva što su joj ga namrla prethodna stoljeæa
te okrutne i pogubne društvene formule èijem su nastanku pridonijela.
Mehanizmi imperijalne vlasti - nasilje i ekonomski ratovi, još uvijek žive u sjeæanju Latinoamerikanaca - nisu više tako
djelotvorni i svjedoèe o kretanju prema neovisnosti. VVashington je odjednom primoran tolerirati vlade protiv kojih je u
prošlosti poduzimao intervenciju ih mjere odmazde.
Uzduž i poprijeko kontinenta raðaju se živahni opæenarodni pokreti koji teže istinskoj demokraciji. Domaæe stanovništvo,
koje kao da ponovno otkriva svoje pretkolumbovsko naslijeðe, postaje djelatan i utjecajan èimbenik, osobito u Boliviji i
Ekvadoru.
Ovakav razvoj situacije djelomice je posljedica pojave koju struènjaci i agencije za ispitivanje javnog mnijenja u Latinskoj
Americi zapažaju veæ nekoliko godina: usporedo s procesom u kojemu
izabrane vlade postaju u formalnom smislu sve demokratskije, graðani sve èešæe izražavaju nezadovoljstvo naèinom na koji
demokracija funkcionira, kao i „nedostatak povjerenja" u demokratske institucije. Oni nastoje uspostaviti demokratski
sustav koji æe se temeljiti na participaciji najširih slojeva stanovništva, a ne na vladavini elita ili neke strane sile.
Uvjerljivo objašnjenje za opadanje povjerenja u postojeæe demokratske institucije ponudio je argentinski politolog Atilio
Boron, koji je primijetio da novi val demokratizacije u Latinskoj Americi koincidira s ekonomskim „reformama", koje su
nametnute izvana i koje onemoguæuju efikasno funkcioniranje demokracije: rijeè je o neoliberalnom ,,washingtonskom
konsenzusu" koji u svim svojim pojedinostima podriva demokraciju i koji je doveo do ekonomske katastrofe i u Latinskoj
Americi i u drugim dijelovima svijeta koji su rigorozno slijedili nametnuta pravila.
Pojmovi demokracije i razvitka nerazdvojivo su povezani u više nego u jednom smislu. Kao prvo, imaju zajednièkog
neprijatelja, olièenog u gubitku suvereniteta. U svijetu nacija-država gubitak suvereniteta nužno povlaèi za sobom slabljenje
demokracije i smanjenu sposobnost provoðenja socijalne i ekonomske politike. To opet, sa svoje strane, šteti razvoju, o
èemu svjedoèe stoljeæa ekonomske povijesti.
Povijest nas isto tako uèi da gubitak suvereniteta dovodi do nametanja liberalizacije, u interesu onih, razumije se, koji imaju
moæ nametnuti taj socijalni i ekonomski režim. Posljednjih nekoliko godina taj nametnuti režim najèešæe se naziva
„neoliberalizmom". Meðutim, taj termin ne odgovara stvarnosti: socioekonomski re-
žim o kojemu je rijeè nije ni nov ni liberalan, barem u smislu kako ga je shvaæala klasièna liberalna misao.
Povjerenje u institucije u Sjedinjenim Državama takoðer neprekidno opada, za što postoje opravdani razlozi. Nastao je
golem jaz izmeðu javnog mnijenja i javne politike, o kojemu se vrlo rijetko govori, iako su ljudi svjesni da se o njihovim
politièkim stavovima ne vodi raèuna.
Pouèno je usporediti nedavne predsjednièke izbore u najbogatijoj zemlji svijeta i u najsiromašnijoj zemlji Južne Amerike -
Boliviji.
Kao što smo veæ primijetili, amerièki biraèi su u studenome 2004. birali izmeðu dvojice kandidata iz viših, privilegiranih
slojeva društva. Njihovi programi bili su vrlo slièni i usklaðeni s potrebama njihova primarnog biraèkog tijela: njihovom
potrebom za bogatstvom i privilegijama. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da su obje stranke u najvažnijim pitanjima
smještene poprilièno desno u odnosu na veæinu stanovništva, što posebno vrijedi za Bus-hovu administraciju. Djelomice i
zbog tih razloga, važna pitanja skinuta su s dnevnog reda izborne promidžbe. Vrlo malom broju biraèa bili su poznati
stavovi kandidata o tim pitanjima. Kandidate naprosto upakiraju i prodaju ih kao zubnu pastu, automobile ili pomodne
opijate, i to iste one industrijske grane koje pokušavaju obmanuti i prevariti kupce.
Kao suprotnost tomu razmotrimo sluèaj Bolivije i izbore na kojima je u prosincu prošle godine (2005.) pobijedio Evo
Morales. Biraèima su bila poznata pitanja koja su se postavljala u predsjednièkoj kampanji; bila su to ozbiljna i neobièno
važna pitanja poput prelaska prirodnog plina i drugih resursa u ruke domaæe industrije,
što najširi slojevi stanovništva snažno podupiru. Prava starosjedilaca, prava žena, pravo nesmetanog posjedovanja zemlje i
pravo na vodu - sva ta prava dospjela su na dnevni red politike, uz još mnoga druga presudna pitanja koja su se našla u
žarištu zanimanja najširih slojeva stanovništva. Stanovništvo je za predsjednika izabralo èovjeka iz vlastitih redova, ne
nekoga tko predstavlja uzak sloj privilegiranih. Ono je na zbiljski naèin, a ne samo mehanièki, sudjelovalo u izborima.
Ova usporedba, a ona nije jedina koju je moguæe navesti, potièe nas da postavimo neka pitanja o tome gdje su potrebni
programi „promicanja demokracije".
S obzirom na ovakav razvoj situacije, Latinska Amerika mogla bi uskoro iziæi na kraj s nekima od svojih najozbiljnijih
unutarnjih problema. Taj kontinent je na zlu glasu po lakomosti svojih bogataških klasa i po tome što su one lišene bilo
kakva smisla za socijalnu odgovornost.
U tom pogledu indikativna su komparativna prouèavanja ekonomskog razvoja u Latinskoj Americi i u Istoènoj Aziji.
Latinska Amerika približila se zemljama s najvišim stupnjem društvene nejednakosti, dok Istoèna Azija pripada zemljama s
najnižim stupnjem društvene nejednakosti. Isto vrijedi i za odgoj i obrazovanje, zdravstvenu skrb te socijalnu skrb opæenito.
U latinskoamerièkom uvozu prevagu imaju robe koje služe zadovoljavanju apetita bogatih; u Istoènoj Aziji dominantnu
ulogu u uvozu ima ulaganje u proizvodnju. Bijeg kapitala iz Latinske Amerike približio se visini ukupnoga duga -
sugerirajuæi time naèin na koji se ovo podruèje može osloboditi tog preteškog tereta. U Istoènoj Aziji, pak, odlijevanje
kapitala je pod strogim nadzorom.
Nadalje, gospodarstva latmskoamerièkih zemalja otvorenija su stranim ulaganjima nego azijska. Prema nalazima UN-ove
Konferencije o trgovini i razvitku (Conference on Trade and Develop-ment - UNCTAD), od 1950-ih naovamo strane
multinacionalne kompanije imaju kudikamo veæi nadzor nad industrijskom proizvodnjom u Latinskoj Americi, nego u
uspješnim gospodarstvima Istoène Azije. Prema nalazima Svjetske banke, strana ulaganja i privatizacija imaju tendenciju
istisnuti dotok drugih vrsta kapitala u Latinsku Ameriku, èime kontrola i profit prelaze u ruke mozemnih èimbenika, što u
Istoènoj Aziji nije sluèaj.
U meðuvremenu, novi socioekonomski programi u Latinskoj Americi idu obrnutim smjerom u odnosu na procese
naslijeðene još iz doba španjolskih osvajanja - kad su latinskoamerièke elite i gospodarstva tih zemalja bili tijesno povezani
s imperijalnim silama, ali ne i meðusobno.
Samo po sebi se razumije da se VVashington mršti na ove promjene, i to zbog razloga koji oduvijek zabrinjavaju amerièku
administraciju: Sjedinjene Države oèekivale su da æe se moæi osloniti na Latinsku Ameriku kao na pouzdan izvor resursa,
nadajuæi se novim tržištima i moguænostima ulaganja. A, kao što su planeri u Washingtonu oduvijek isticah, ako se ova
regija otme našoj kontroli, kako æe Sjedinjene Države iziæi na kraj s neposluhom na drugim toèkama svijeta?
6. rujna 2006.
Srednja i Južna Amerika moraju odabrati od dvoga.
Ovoga mjeseca poklopili su se jedna smrt i jedno roðenje koji su oznaèili golemu promjenu za Latinsku Ameriku, pa i za
èitav svijet.
Bivši èileanski diktator Augusto Pinochet umro je upravo u trenutku kad su lideri južnoamerièkih nacija završavali
dvodnevni susret na vrhu u Cochabambi u Boliviji s bolivijskim predsjednikom Evom Moralesom kao domaæinom, susret
na kojemu su sudionici i teme o kojima se razgovaralo bili antiteza Pinochetu i njegovoj eri neonacistièkih država s
moænim službama nacionalne sigurnosti - koje je podržavao, a ponekad i instalirao gospodar hemisfere - kojima se, od
Argentine pa sve do Srednje Amerike, vladalo pomoæu terora, muèenja i svakovrsnog divljaštva.
U Deklaraciji iz Cochabambe predsjednici i njihovi izaslanici iz dvanaest država složili su se da æe razmotriti ideju o
stvaranju zajednice nalik Europskoj uniji koja bi obuhvaæala sve zemlje na kontinentu.
Deklaracija oznaèava novu etapu u najnovijim nastojanjima usmjerenima prema integraciji Južne Amerike, 500 godina
nakon eu-
Nadalje, gospodarstva latinskoamerièkih zemalja otvorenija su stranim ulaganjima nego azijska. Prema nalazima UN-ove
Konferencije o trgovini i razvitku (Conference on Trade and Develop-ment - UNCTAD), od 1950-ih naovamo strane
multinacionalne kompanije imaju kudikamo veæi nadzor nad industrijskom proizvodnjom u Latinskoj Americi, nego u
uspješnim gospodarstvima Istoène Azije. Prema nalazima Svjetske banke, strana ulaganja i privatizacija imaju tendenciju
istisnuti dotok drugih vrsta kapitala u Latinsku Ameriku, èime kontrola i profit prelaze u ruke mozemnih èimbenika, što u
Istoènoj Aziji nije sluèaj.
U meðuvremenu, novi socioekonomski programi u Latinskoj Americi idu obrnutim smjerom u odnosu na procese
naslijeðene još iz doba španjolskih osvajanja - kad su latinskoamerièke elite i gospodarstva tih zemalja bili tijesno povezani
s imperijalnim silama, ali ne i meðusobno.
Samo po sebi se razumije da se VVashington mršti na ove promjene, i to zbog razloga koji oduvijek zabrinjavaju amerièku
administraciju: Sjedinjene Države oèekivale su da æe se moæi osloniti na Latinsku Ameriku kao na pouzdan izvor resursa,
nadajuæi se novim tržištima i moguænostima ulaganja. A, kao što su planeri u Washingtonu oduvijek isticali, ako se ova
regija otme našoj kontroli, kako æe Sjedinjene Države iziæi na kraj s neposluhom na drugim toèkama svijeta?
6. rujna 2006.
Srednja i Južna Amerika moraju odabrati od dvoga.
Ovoga mjeseca poklopili su se jedna smrt i jedno roðenje koji su oznaèili golemu promjenu za Latinsku Ameriku, pa i za
èitav svijet.
Bivši èileanski diktator Augusto Pinochet umro je upravo u trenutku kad su lideri južnoamerièkih nacija završavali
dvodnevni susret na vrhu u Cochabambi u Boliviji s bolivijskim predsjednikom Evom Moralesom kao domaæinom, susret
na kojemu su sudionici i teme o kojima se razgovaralo bili antiteza Pinochetu i njegovoj eri neonacistièkih država s
moænim službama nacionalne sigurnosti - koje je podržavao, a ponekad i instalirao gospodar hemisfere - kojima se, od
Argentine pa sve do Srednje Amerike, vladalo pomoæu terora, muèenja i svakovrsnog divljaštva.
U Deklaraciji iz Cochabambe predsjednici i njihovi izaslanici iz dvanaest država složili su se da æe razmotriti ideju o
stvaranju zajednice nalik Europskoj uniji koja bi obuhvaæala sve zemlje na kontinentu.
Deklaracija oznaèava novu etapu u najnovijim nastojanjima usmjerenima prema integraciji Južne Amerike, 500 godina
nakon eu-
ropskih osvajanja. Ovaj potkontinent, od Venezuele na sjeveru do Argentine na jugu, može svijetu poslužiti kao primjer
odluènog raskida s naslijeðem imperija i terora i stvaranja jedne nove i drukèije buduænosti.
Sjedinjene su Države dugo dominirale ovom regijom služeæi se dvjema glavnim metodama: nasiljem i davljenjem
tamošnjih gospodarstava. Opæenito se može reæi da je naèin funkcioniranja meðunarodne zajednice vrlo slièan
funkcioniranju mafije. Kum ne voli kad mu netko stane na put, èak ni kad je u pitanju sitni trgovac - što Latinoamerikanci
vrlo dobro znaju.
Prijašnja nastojanja za stjecanjem neovisnosti bila su sprijeèena, dijelom zahvaljujuæi i nedovoljnoj regionalnoj suradnji.
Kad takva suradnja ne postoji, s prijetnjama se lako izlazi na kraj - onemoguæuju se jedna po jedna.
Za Sjedinjene Države pravi neprijatelj uvijek je bio nacionalizam koji teži neovisnosti, naroèito ako prijeti da „svojim
primjerom zarazi i druge", ako nam je ovdje dopušteno poslužiti se Kissingerovim opisom demokratskog socijalizma u
Èileu - koji je od infekcije izlijeèen 11. rujna 1973., na naèin kako smo opisali u prethodnom tekstu.
Meðu liderima u Cochabambi bila je i èileanska predsjednica Michelle Bachelet. Kao i Allende, ona je takoðer socijalist i
lijeènik. Usto je i bivša prognanica i politièka zatvorenica. Njezin otac bio je general koji je nakon muèenja ubijen u
zatvoru.
U Cochabambi su Morales i venezuelanski predsjednik Hugo Chavez proslavili stavljanje svoga potpisa na zajednièki
poslovni pothvat, projekt za odvajanje plina u Boliviji. Takva vrsta suradnje jaèa ulogu regije kao važnog èimbenika u
proizvodnji svjetske
energije. Venezuela je jedina èlanica OPECA iz Latinske Amerike, s najveæim rezervama nafte izvan Bliskog istoka.
Chavez se zanosi vizijom Petroamerike, integriranog energetskog sustava kakav Kina pokušava potaknuti u Aziji.
Novi ekvadorski predsjednik Rafael Correa predložio je otvaranje trgovaèkih putova koji bi kopnenim i rijeènim putem
spajali amazonske prašume u Brazilu i ekvadorsku pacifièku obalu, kao svojevrstan pandan Panamskom kanalu. Razmišlja
se i o projektu pod nazivom Telesur, kojim bi se razbio medijski monopol zapadnih zemalja i koji takoðer mnogo obeæava.
Brazilski predsjednik Lula da Silva pozvao je latinskoamerièke lidere da nadiðu meðusobne razlike uvjetovane poviješæu i
ujedine kontinent, ma koliko teška ta zadaæa bila.
Integracija je preduvjet istinske neovisnosti. Kolonijalna povijest koja optereæuje ovaj kontinent i u kojoj su sudjelovale
Španjolska, Engleska, druge europske sile i Sjedinjene Države, nije samo unijela razdor meðu južnoamerièke zemlje, nego
je za sobom ostavila oštre podjele unutar samih tih zemalja, stvorivši nepremostiv jaz izmeðu malobrojne i bogate elite i
goleme veæine osiromašenog stanovništva.
Korelacija s rasnom pripadnošæu vrlo je bliska. Pripadnici bogate elite bih su u pravilu bijelci, Europljani i pozapadnjaèeni
pripadnici domaæeg stanovništva, dok su siromašni uvijek bili domoroci, Indijanci, crnci i ljudi miješanog podrijetla.
Uglavnom su bjelaèke elite vrlo rijetko uspostavljale bilo kakve veze s ostalim zemljama u regiji. One se bile orijentirane
prema Zapadu, ne prema vlastitim društvima na Jugu.
Zbog tih novih i neoèekivanih kretanja u Južnoj Americi SAD je primoran prilagoðavati svoju politiku prema tamošnjim
zemljama. Vlade koje trenutaèno uživaju podršku SAD-a - poput Brazila pod Lula da Silvom - u prošlosti bi bile zacijelo
zbaèene, kao što je u vojnom udaru 1964., uz podršku Sjedinjenih Država, zbaèen brazilski predsjednik Joao Goulart.
Glavni instrument ekonomskog nadzora nad južnoamerièkim zemljama proteklih godina bio je Meðunarodni monetarni
fond, koji je u biti ogranak amerièkog Ministarstva financija. Argentina je bila posvojèe MMF-a - sve do sloma njezina
gospodarstva 2001. Argentina se oporavila, ali tako što je kršila pravila MMF-a, odbijajuæi vratiti dugove i otkupljujuæi
preostali dio duga - dijelom i uz pomoæ Venezuele, zahvaljujuæi jednom drugom obliku meðusobne suradnje.
Na svoj naèin, u istom smjeru krenuo je i Brazil, nastojeæi se osloboditi pritiska MMF-a. Bolivija je dvadeset pet godina
poput poslušnog ðaka slušala diktate MMF-a i završila s dohotkom po glavi stanovnika manjim nego kad je zapoèela. Sada
se i Bolivija oslobaða MMF-a - a u njezinim nastojanjima takoðer joj pomaže Venezuela.
Sjedinjene Države su u Južnoj Americi bile primorane pomiriti se s centristièko-ljevièarskim vladama, prešavši na
razlikovanje izmeðu dobrih i loših momaka. Predsjednik Brazila Lula je dobar, a Chavez i Morales su loši momci.
Ipak, što se tièe službene linije VVashingtona, potrebno je uoèiti neke finese. Na primjer, èinjenicu da je Lula, nakon što je
u listopadu (2006.) drugi put izabran za predsjednika, odmah odletio u Ca-racas pružiti podršku Chavezu u predsjednièkoj
kampanji. Usto,
Lula je sveèano otvorio most preko rijele Orinoco koji je izgradio Brazil, a razgovarao je i o nekim drugim zajednièkim
projektima.
Ovoga mjeseca (prosinac 2006.) na polugodišnjem sastanku juž-noamerièkoga trgovinskog bloka MERCOSUR u Brazilu
nastavljeni su razgovori o južnoamerièkom jedinstvu; tom prilikom Lula je inaugurirao MERCOSUR-ov parlament - još
jedan u nizu ohrabrujuæih znakova koji svjedoèe o oslobaðanju od demona prošlosti.
Barijere koje ometaju dvovrsnu integraciju - onu izmeðu pojedinih zemalja i onu unutar njih - zastrašujuæe su, ali koraci
koji se poduzimaju obeæavaju, pri èemu uloga dinamiènih i masovnih svenarodnih pokreta koji udaraju temelje istinskoj
demokraciji i neophodnim društvenim promjenama nije nimalo zanemariva.
29. prosinca 2006.
ŠTO JE NA KOCKI .U IRAKU?
Neke od najvažnijih informacija o Iraku na Zapadu se ignoriraju ili prešuæuju. Ne uzme li se ta èinjenica u obzir, prijedlozi
o buduæoj politici SAD-a u Iraku neæe biti utemeljeni ni moralno ni strategijski.
Tako je, primjerice, jedan od najmanje zamijeæenih novijih medijskih prikaza dogaðaja u toj napaæenoj zemlji bio ujedno i
jedan od onih koji unose najviše svjetla u zbivanja u Iraku: rijeè je o ispitivanju javnog mnijenja u Bagdadu, Anbaru i
Nadžafu glede invazije i njenih posljedica. „Oko 90 posto Iraèana smatra da je situacija u zemlji bila bolja prije invazije
predvoðene SAD-om nego danas", izvijestio je United Press International o tom ispitivanju što ga je u studenome 2006.
proveo Iraèki centar za istraživanje i strategijske studije sa sjedištem u Bagdadu. „Gotovo polovica ispitanika bila je sklona
trenutaènom povlaèenju amerièkih vojnika", izvijestio je bejrutski list Daily Star. Dodatnih 20 posto ispitanika bilo je
sklono povlaèenju u fazama, koje po njihovu mišljenju treba zapoèeti odmah. (Prema ispitivanju javnog mnijenja
Ministarstva vanjskih
poslova SAD-a, koje se takoðer ignorira, dvije treæine Bagdaðana traži trenutaèno povlaèenje amerièkih vojnika.)
Opæenito govoreæi, meðutim, kreatori politike ne smatraju javno mnijenje u Iraku, Sjedinjenim Državama i u drugim
zemljama relevantnim, osim ako ono ne prijeti ometanjem njihovih politièkih prioriteta. To samo pokazuje da politièki
planeri i njihovi pomagaèi - uobièajena pratnja uzvišene gromoglasne retorike koja se razmeæe odanošæu demokraciji i
mesijanskoj misiji koja služi njenom promicanju - preziru demokraciju.
Prema ispitivanjima javnog mnijenja u SAD-u, veæina Amerikanaca protivi se ratu u Iraku, no na njih se gotovo nitko ne
obazire i njihovi rezultati su vrlo rijetko zastupljeni u planiranju politike, pa èak i u kritikama koje se upuæuju na raèun tih
planova. Jedna od najzanimljivijih novijih kritika jest izvještaj skupine nazvane Baker-Hamilton Iraq Study Group, po
opæem sudu vrijednog kritièkog korektiva politike administracije Georgea W. Busha, koja je izvještaj smjesta odbacila i
predala ga zaboravu. Uoèljiva znaèajka izvještaja jest nedostatak zanimanja za volju iraèkog naroda. U njemu se navode
rezultati ispitivanja javnog mnijenja meðu Iraèani-ma, ali samo s obzirom na sigurnost amerièkih vojnika. Implicitna
pretpostavka, uoèljiva u izvještaju, svodi se na mišljenje da bi amerièku politiku u Iraku trebalo voditi tako da ona udovolji
interesima amerièke vlade, a ne Iraèana, kao, uostalom, ni Amerikanaca, èiji se interesi takoðer ignoriraju.
Autori izvještaja ne analiziraju o kojim je interesima rijeè, niti zašto su Sjedinjene Države poduzele invaziju, niti zašto se
one plaše suverenog i više ili manje demokratskog Iraka, iako se odgovori na ta pitanja nameæu sami po sebi. Pravi razlog
amerièke invazije
sadržan je u èinjenici da Irak posjeduje druge najveæe rezerve nafte na svijetu i da je njena eksploatacija vrlo jeftina, kao i u
èinjenici da se ta zemlja nalazi usred najbogatijih izvora ugljikovodika na svijetu. Problem nije u pristupu tim resursima,
nego u kontroli nad njima (i u profitu što ga iz njihova eksploatiranja oèekuju odgovarajuæe kompanije). Kao što je
potpredsjednik Dick Chenev primijetio u svibnju prošle godine (2006.), kontrola nad energetskim resursima je „oruðe za
zastrašivanje ili ucjenjivanje" - tj. kad su oni u rukama nekoga drugoga.
Duboko skrivena u studiji nalazi se preporuka, koja je, uostalom, sasvim oèekivana, da se kompanijama dopusti kontrola
nad iraèkim energetskim resursima, što u osnovi znaèi kontrolu amerièkih i britanskih tvrtki. Profinjenijim rijeèima studije
reèeno, „Sjedinjene Države trebale bi pomoæi iraèkim voðama u reorganizaciji državne naftne industrije kao komercijalne
djelatnosti, kako bi se poveæala njena efikasnost, transparentnost i odgovornost".
Zbog svoje sustavne nespremnosti da ozbiljno raspravi o tim goruæim pitanjima, Study Group nije sposobna suoèiti se sa
stvarnošæu amerièkih politièkih prioriteta, usprkos katastrofalnim posljedicama invazije, o èemu je veæ bilo rijeèi.
U središtu zanimanja Baker-Hamiltonove grupe nalazi se povlaèenje amerièkih snaga iz Iraka: odreðenije reèeno, njihovo
nesudjelovanje u otvorenim okršajima, premda su prijedlozi popraæeni mnoštvom ogranièenja i izlika. U izvještaju je
moguæe pronaæi i nekoliko rijeèi upuæenih predsjedniku, kojima ga se poziva da javno izjavi kako vojska Sjedinjenih
Država ne namjerava trajno ostati u Iraku; izostao je, meðutim, poziv predsjedniku da zaustavi izgrad-
nju vojnih baza, pa treba oèekivati da Iraèani neæe ozbiljno uzeti tu izjavu.
Izgleda da se u tom izvještaju (prešutno) pretpostavlja da bi logistika kao glavni oslonac suvremene vojske trebala ostati
pod nadzorom SAD-a, te da bi borbene jedinice trebale djelovati kao „zaštitna snaga" - što ukljuèuje i zaštitu amerièkih
borbenih postrojbi pripojenih iraèkim jedinicama - i sve to u zemlji u kojoj 60 posto stanovništva, a još i više u arapskom
dijelu gdje su te snage razmještene, smatra te jedinice legitimnim ciljevima.
Isto tako, u izvještaju se ne raspravlja o èinjenici da æe SAD, naravno, zadržati potpuni nadzor nad iraèkim zraènim
prostorom, zbog èega SAD može zapasti u iskušenje da pribjegne taktici kojom se nakon povlaèenja svojih vojnika služio u
posljednjim fazama ratova u Indokini, što je zlokobna moguænost o kojoj raspravljaju dvojica vodeæih struènjaka za
Kambodžu, Tavlor Owen i Ben Kiernan (direktor Projekta o genocidu na Sveuèilištu Yale), u iznimno važnom èlanku pod
naslovom „Bombs over Cambodia", u kanadskom èasopisu Walrus, u listopadu 2006. Poznato je da je amerièka vojska,
smanjujuæi broj svojih vojnika u Južnom Vijetnamu, istodobno pojaèala nemilosrdno bombardiranje, naroèito sjevernog
Laosa i Kambodže. Meðutim, ova dvojica autora donose zapanjujuæe i posve nove informacije o razmjerima i posljedicama
tog bombardiranja. Najnoviji podaci pokazuju da je bombardiranje Kambodže bilo pet puta žešæe od onoga o kojemu je
bilo izvješæivano, što znaèi da je na kambodžanska sela baèeno kudikamo više bombi nego u svim napadima združenih
saveznièkih snaga tijekom Drugoga svjetskog rata. Novija povijesna graða uvelike osporava ranije procjene o utjecaju
bombardiranja na kambodžan-
sko stanovništvo. Prema rijeèima te dvojice autora, „broj civilnih žrtava u Kambodži gurnuo je razgnjevljeno stanovništvo u
ruke pobunjenièkog pokreta koji do poèetka bombardiranja nije uživao veæu podršku, potaknuvši... brz uspon Crvenih
Kmera, te, naposljetku, kambodžanski genocid". Nbconove naredbe za napad bombama Henry Kissinger je prenio rijeèima:
„na sve što leti, na sve što se mièe" - odaslavši tako jedan od najotvorenijih poziva na genocid kojemu je teško naæi para u
arhivima bilo koje države. O Kissingerovim naredbama progovorio je i Nezv York Times (Eliza-beth Becker, „Kissinger
Tapes Describe Crises, VVar and Stark Pho-tos of Abuse", 27. svibnja 2004.), ne izazvavši pritom nikakvu zam-jetniju
reakciju. Naknadna stravièna otkriæa takoðer su doèekana šutnjom. Izostanak bilo kakve reakcije još je jedno svjedoèanstvo
brige za Kambodžance onoga dijela Zapada koji je zlurado iskorištavao njihovo nastojanje da ostvare osobnu korist
sudjelovanjem u vlasti dok su Crveni Kmeri èinili zvjerstva, ne sugerirajuæi ni na koji naèin što bi bilo potrebno uèiniti da
se ona sprijeèe - za razliku od njihove reakcije na sliène masakre za koje smo u prvom redu bili odgovorni mi sami i koje
smo, da smo htjeli, mogli okonèati.38
U svjetlu ovih novih presedana, nije moguæe olako odbaciti Ovvenovu i Kiernanovu zabrinutost u pogledu buduæeg
razvitka dogaðaja u Iraku.
Neki promatraèi se boje da povlaèenje amerièkih vojnika može dovesti do žestokoga graðanskog rata koji bi potpuno
opustošio zemlju. Što se posljedica povlaèenja amerièkih vojnika tièe, mi ima-
38 Osvrt na ovu prljavu epizodu intelektualne povijesti, kao i na mnoge druge sliène njoj, èitatelj može naæi u Edward
Herman i Noam Chomskv, Manufacturing Consent (1988., ažurirano 2002.) i u navedenim izvorima, naroèito u našoj knjizi
u dva dijela Politièni Economy of Human Rights (1979.).
mo pravo na svoje vlastite prosudbe, koje nisu ništa manje utemeljene i dvojbene od onih što ih donose amerièke
obavještajne službe. One, meðutim, nisu važne. Važno je što o svemu tome misle Iraèani. Ili, još bolje, njihovo mišljene
trebalo bi biti važno.
Ako se uvijek isti rezultati mnogobrojnih ispitivanja javnog mnijenja smatraju nedovoljnima, o povlaèenju amerièkih
vojnika moguæe je raspisati referendum pod meðunarodnim nadzorom, èime bi se smanjila moguænost prisile okupacijskih
snaga i njihovih podložnika na domaæe stanovništvo.
Za razliku od Baker-Hamiltonova izvještaja (kao i iraèkog i amerièkog javnog mnijenja), VVashington planira poveæati
broj svojih vojnika u Iraku. Tek nekoliko vojnih analitièara i struènjaka za Bliski istok procjenjuje da æe takva taktika
uspjeti, no više je nego jasno da to ionako nije kljuèno pitanje, ako se složimo da jedino važno pitanje glasi: može li SAD
ostvariti svoje ciljeve agresijom. Nije uputno podcjenjivati djelotvornost dugogodišnjeg cilja amerièke vanjske politike, koji
se ogleda u nastojanju da se zadrži kontrola nad presudnim resursima u tom dijelu svijeta. Okupacijska vojska nije spremna
tolerirati istinsku suverenost Iraka, ali ni ona ni susjedne države ne mogu tolerirati daljnje pogoršanje stanja u Iraku, kao ni
potencijalni rat u regiji koji može uslijediti nakon toga.
30. sijeènja 2007.
Hladni rat izmeðu VVashingtona i Teherana
Iran i Sirija jedine su dvije države na energijom bogatom Bliskom istoku koje se nisu podredile temeljnim zahtjevima
VVashingtona. Zbog toga su obje proglašene neprijateljima SAD-a, pri èemu je Iran mnogo znaèajniji.
Tijekom Hladnog rata pribjegavanje uporabi sile redovito se pravdalo kao reakcija na poguban utjecaj glavnog neprijatelja,
najèešæe uz neutemeljene isprike. Nikoga ne iznenaðuje što se, usporedo s Bushovim slanjem novih vojnika u Irak, javljaju
prièe o miješanju Irana u unutarnje stvari Iraka - zemlje koja je, s obzirom na prešutnu pretpostavku da Washington vlada
svijetom, inaèe slobodna od bilo kakvoga stranog utjecaja.
U hladnoratovskom mentalitetu, koji prevladava u VVashingtonu, Teheran se smatra najopasnijim u tzv. šiitskom
polumjesecu koji se proteže od Irana do Hezbollaha u Libanonu, prolazeæi kroz južni Irak, naseljen uglavnom šiitima, i
Siriju. I opet, nimalo iznenaðujuæe, usporedo sa slanjem novih vojnika u Irak i eskalacijom pri-
jetnji i optužaba protiv Irana, SAD je nevoljko pristao sudjelovati na konferenciji regionalnih sila èiji je dnevni red
ogranièen na Irak - još preciznije, na postizanje amerièkih ciljeva u Iraku.
Po svoj prilici, taj minimalni ustupak diplomaciji ima za cilj ublažiti sve veæi strah i srdžbu izazvanu pojaèanom
agresivnošæu VVashingtona koji je svoje snage razmjestio tako da mogu napasti Iran i neprestano provocirati i prijetiti.
Glavni cilj Sjedinjenih Država bio je i ostao djelotvorni nadzor nad neprispodobivim energetskim resursima Bliskog istoka.
Pristup tim resursima od drugome je važnosti. Nakon što se brodski tankovi napune naftom, brod može krenuti u bilo kojem
smjeru. Nadzor se razumijeva kao oruðe dominacije nad èitavim svijetom.
Utjecaj Irana na „polumjesec" ugrožava nadzor SAD-a nad svijetom. Geografija je htjela da najvažniji naftni resursi budu u
podruèjima Bliskog istoka, nastanjenima uglavnom šiitima: u južnom Iraku i susjednim regijama Saudijske Arabije i Irana,
u kojima se takoðer nalaze najvažnije rezerve prirodnog plina. Najužasnija noæna mora Washingtona je labavi šiitski savez
koji ima nadzor nad glavninom svjetske nafte i koji je neovisan o Sjedinjenim Državama.
Takav blok zemalja, ako do njega doðe, mogao bi se pridružiti Azijskoj zaštiæenoj energetskoj mreži i Šangajskoj
organizaciji za suradnju (Shanghai Cooperation Organization - SCO), sa sjedištem u Kini. Oèekuje se da æe Iran, koji veæ
sada ima status promatraèa u toj organizaciji, uskoro postati punopravni èlan SCO-a. Hong-konški list South China Morning
Post u lipnju 2006. izvijestio je da je „iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad zaokupio pažnju
sudionika godišnjeg sastanka Šangajske organizacije za suradnju (SCO-a), pozvavši èlanice te skupine da se ujedine protiv
drugih zemalja, buduæi da se njegova zemlja suoèava s kritikama zbog svojeg nuklearnog programa". U meðuvremenu je
pokret nesvrstanih potvrdio „neotuðivo pravo" Irana da nastavi s takvim programima, dok je SCO (koji obuhvaæa zemlje
srednje Azije) „pozvao Sjedinjene Države da odrede posljednji rok za povlaèenje svojih vojnih instalacija iz svih zemalja
èlanica".39
Ako Bushovi planeri udovolje njegovu zahtjevu, oni æe ozbiljno ugroziti položaj SAD-a kao svjetske velesile.
Teheran je najviše uvrijedio VVashington neposluhom još iz doba zbacivanja iranskoga šaha 1979., kao i talaèkom krizom
u amerièkoj ambasadi. Mraèna uloga koju je SAD odigrao u Iranu prethodnih godina izbrisana je iz povijesti. VVashington
je u znak odmazde za neposluh Irana ubrzo okrenuo ploèu i podržao Sada-movu agresiju na Iran koja je prouzroèila stotine
tisuæa mrtvih i pretvorila tu zemlju u ruševine. Nakon toga uslijedile su smrtonosne sankcije, da bi Bush, napokon, odbacio
iranske diplomatske napore i priklonio se politici uèestalih prijetnji i izravnog napada.
Izrael je prošle godine (2006.) u lipnju napao Libanon, što je peta po redu invazija nakon 1978. Kao i prije, podrška SAD-a
agresiji pokazala se presudnom, nakon podrobnijeg ispitivanja izlike za agresiju pokazale su se potpuno neuvjerljivima, a
posljedice za libanonski narod bile su katastrofalne. Kao jedan od razloga za
39 Vidi M.K. Bhadrakumar, „China, Russia welcome Iran into the fold", Asia Times, !8. travnja 2006. Bili Savadove,
„President of Iran calls for unity against west", South China Morning Post, 16. lipnja 2006.; „Non-aligned nations back
Iran's nuclear program", Japan Economic Newswire, 30. svibnja 2006.; Edward Cody, „Iran Seeks Aid in Asia In Resisting
the West", VVashington Post, 15. lipnja 2006.
amerièko-izraelski napad istaknuto je da bi se Hezbollah mogao poslužiti svojim raketama kao sredstvom za odvraæanje
moguæeg amerièko-izraelskog napada na Iran.
Unatoè zveckanju oružjem, izgledi da æe Bushova administracija napasti Iran po mom mišljenju vrlo su mali. Svijet se
tomu protivi. Sedamdeset pet posto Amerikanaca sklono je diplomatskom rješenju, a ne vojnim prijetnjama Iranu, a kao što
smo veæ primijetili, Amerikanci i Iranci uglavnom se slažu u pogledu nuklearnog oružja. Prema ispitivanjima javnog
mnijenja agencije Terror Free Tomorrovv, „unatoè dubokom i povijesno uvjetovanom neprijateljstvu izmeðu perzijsko-
šiitskog stanovništva u Iranu i pretežno sunitskog stanovništva njegovih arapskih, turskih i pakistanskih susjeda, koji se od
njih etnièki razlikuju, visok postotak stanovništva u tim zemljama skloniji je prihvatiti Iran s nuklearnim oružjem nego bilo
kakvu amerièku vojnu akciju". Osim toga, èini se da se vojni i obavještajni krugovi u SAD-u takoðer protive napadu.
Iran se nije u stanju obraniti od amerièkog napada, ali može odgovoriti na druge naèine, meðu ostalim i poticanjem na još
veæe pustošenje u Iraku. Neki upozoravaju na još veæe opasnosti, poput uvaženoga britanskog vojnog povjesnièara
Corellija Barnetta, koji piše da bi „napad na Iran mogao prouzroèiti Treæi svjetski rat".
Katastrofalne posljedice upletanja Bushove administracije uoèljive su gotovo posvuda gdje je ona djelovala, od New
Orleansa nakon uragana „Katrina" do Iraka. U oèajnièkom nastojanju da spasi što se spasiti da, Bushova administracija
mogla bi se upustiti u rizike koji bi za sobom ostavili još veæu katastrofu.
U meðuvremenu, VVashington nastoji destabilizirati Iran iznutra.40 Iran je u etnièkom pogledu neobièno ispremiješan;
veæina stanovništva nije perzijskog podrijetla. Uoèljive su secesionistièke tendencije, koje VVashington po svoj prilici
nastoji potaknuti, primjerice u Kuzestanu u Perzijskom zaljevu u kojemu su koncentrirane najveæe rezerve iranske nafte, pri
èemu treba istaknuti da je rijeè o regiji naseljenoj uglavnom arapskim, a ne perzijskim stanovništvom.
Sve uèestalije prijetnje prisiljavaju i druge da se pridruže SAD-u u njegovu nastojanju da ekonomski uništi Iran, pri èemu je
moguæe predvidjeti da æe takva nastojanja na posebno plodno tlo naiæi u Europi. Druga predvidljiva posljedica, po svoj
prilici ciljana, jest potaknuti iransko vodstvo na još veæu krutost i represiju prema opoziciji, raspirivanjem nereda i otpora,
potkopavajuæi na taj naèin napore hrabrih iranskih reformatora koji se žestoko protive taktici Washingtona. Usto,
neophodno je demonizirati iransko vodstvo. Na Zapadu svaka od nepromišljenih izjava iranskoga predsjednika Mahmuda
Ahmadinedžada, koje se najèešæe dvosmisleno prevode, dobiva golem publicitet. Kao što je, meðutim, vrlo dobro poznato,
Ahmadinedžad nema nadzor nad vanjskom politikom Irana, jer je ona u rukama njegova pretpostavljenog, velikog voðe
ajatolaha Alija Hamneija.
U amerièkim medijima uoèljiva je tendencija ignoriranja Ham-neijevih izjava, naroèito ako su one pomirljive. Tako se,
primjerice, nadugo i naširoko izvještava o njegovoj izjavi da Izrael ne bi trebao postojati kao država - dok se, s druge strane,
šuti o njegovoj izja-
40 Vidi, meðu ostalim, VVilliam Lowther and Colin Freeman, „US funds terror groups to sow chaos in Iran", Sunday
Telegravh, 25. veljaèe 2007.
vi da Iran „dijeli mišljenje arapskih zemalja o najvažnijem islam-sko-arapskom problemu, pitanju Palestine", što bi trebalo
znaèiti da Iran prihvaæa stav Arapske lige: potpuna normalizacija odnosa s Izraelom u smislu meðunarodnoga konsenzusa o
rješenju koje podrazumijeva postojanje dviju država, a kojemu se SAD i Izrael i dalje protive, gotovo same.41
Amerièka invazija na Irak potaknula je Iran na proizvodnju nuklearnog oružja kao sredstva za odvraæanje. Izraelski vojni
povjesnièar Martin van Creveld piše da bi Iraèani „bili ludi da nakon amerièke invazije na Irak nisu pokušali proizvesti
nuklearno oružje". Poruka te invazije glasila je, jasno i glasno, da æe SAD napasti po volji bilo koga, èim primijeti da se cilj
napada nije sposoban braniti. Sada je Iran okružen amerièkim vojnicima u Afganistanu, Iraku, Turskoj i u Perzijskom
zaljevu, a u njegovoj najneposrednijoj blizini nalazi se Pakistan koji posjeduje nuklearno oružje, te napose Izrael, koji je
zahvaljujuæi potpori SAD-a postao regionalna sila.
Kao što smo veæ istaknuli, VVashington je odbacio iranska nastojanja da se o neriješenim problemima povedu pregovori, a
sporazum izmeðu Irana i EU-a oèito je potkopan odbijanjem VVashingtona da povuèe svoje prijetnje napadom. Iskreno
zanimanje za spreèavanje proizvodnje nuklearnog oružja u Iranu - kao i sve veæih ratnih napetosti u regiji - navelo bi
VVashington da prihvati sporazum s EU-om, pristane na sadržajne pregovore i pridruži se ostalima u nastojanju za
integracijom Irana u meðunarodni ekonomski
41 U vezi s Hamneijevom izjavom vidi „Leader Attends Memorial Ceremonv Marking the 17* Departure Anniversarv of
Imam Khomeini", 4. lipnja 2006. http://www.khamnei.ir/ ENNews/detail.jsp?id=20060604A.
sustav, u skladu s raspoloženjem javnog mnijenja u Sjedinjenim Državama, Iranu, susjednim državama i u cijelome svijetu.
5. ožujka 2007.
Nenadmašna velikodušnost
moæi.
Izazovna je zadaæa odabrati nekoliko tema iz golemog raspona radova i života Edwarda Saida. Zadržat æu se na samo
dvijema meðu njima: na kulturi imperija i na odgovornosti intelektualaca, ili onih koje nazivamo „intelektualcima", ako
imaju tu povlasticu i ako raspolažu resursima za ulazak u javnu arenu.
Izraz „odgovornost intelektualaca" prikriva presudno važnu dvosmislenost: njime se zamuæuje distinkcija izmeðu „treba
da" i „jest". U smislu „treba da", njihova odgovornost trebala bi biti jednaka onoj svakog èasnog ljudskog biæa, ako ne i
veæa: povlastica pruža prigodu za djelovanje, a prigoda za djelovanje je moralna obveza.
S pravom osuðujemo poslušne intelektualce u brutalnim i nasilnièkim režimima zbog njihova „konformizma i servilnosti
koju iskazuju vlastodršcima". Ovaj izraz posudio sam od Hansa Mor-genhtaua, utemeljitelja teorije relacija.
Morgenthau, meðutim, nije aludirao na komesare totalitarnog neprijatelja, nego na zapadne intelektualce èiji je zloèin
kudikamo
teži, s obzirom na to da se oni ne mogu pravdati strahom, nego iskljuèivo kukavièlukom i podèinjavanjem moæi. On je
opisivao ono što „jest", a ne ono što „treba" biti.
Povijest intelektualaca pišu intelektualci i stoga ne iznenaðuje što se oni opisuju kao branitelji prava i pravde, kao oni koji
brane najviše vrijednosti i koji se sa zadivljujuæom hrabrošæu i poštenjem suprotstavljaju moæi i zlu. Pa ipak, povijest
ocrtava intelektualce sasvim drukèije.
Obrazac „konformizma i servilnosti" pronalazimo veæ u najranijoj zabilježenoj povijesti. Bio je to èovjek koji je „kvario
atensku mladež" prièajuæi joj o „lažnim bogovima" i koji je za kaznu ispio kukutu, ne oni koji su se klanjali pravim
bogovima koje je propisivala vladajuæa doktrina. Velik dio Biblije posveæen je ljudima koji su osuðivali državne zloèine i
njene nemoralne postupke. Te ljude nazivamo „prorocima", dvosmislenim prijevodom rijeèi posve nejasna znaèenja.
Suvremenim jezikom reèeno, bili su to „intelektualci disidenti". Nije potrebno govoriti kako je vlast postupala prema njima:
skonèali su bijedno, kao i uvijek kad su u pitanju disidenti.
U doba proroka postojali su takoðer i intelektualci koji su bili vrlo cijenjeni: bili su to dvorski laskavci. Evanðelja
upozoravaju na „lažne proroke koji se šuljaju poput vukova u janjeæoj koži. Prepoznat æete ih po njihovim djelima".
Dogme kojima se potvrðuje uzvišenost država i njihove moæi gotovo su neopovrgljive, unatoè njihovim povremenim
pogreškama i neuspjesima koje kritièari osuðuju. Prevladavajuæu istinu izrazio je prije dva stoljeæa amerièki predsjednik
John Adams: „Moæ uvijek sebe vidi kao nenadmašnu velikodušnost i širokogrudnost koja je nedostupna razumu slabašnih."
To je najdublji korijen spoja
divljaštva i uvjerenja o vlastitoj pravednosti koji inficira imperijalni mentalitet - i, u izvjesnoj mjeri, sve strukture vlasti i
gospodstva.
Ovdje možemo dodati da intelektualne elite redovito duboko štuju nenadmašnu velikodušnost i širokogrudnost moæi
države, dodajuæi da upravo one trebaju držati poluge kontrole, ili barem biti blizu njih.
Uobièajen izraz ovog prevladavajuæeg shvaæanja oèituje se u postojanju dviju vrsta intelektualaca: prvi su „intelektualci
tehnokrati èije je djelovanje usmjereno prema politici" - to su odgovorni, razboriti i konstruktivni intelektualci - a drugi su
„intelektualci koji zagovaraju vrijednosti", zlokobna skupina koja prijeti demokraciji, buduæi da „obezvreðuju državno
vodstvo, kritiziraju vlast i razoblièuju priznate institucije."
Naveo sam rijeèi iz jedne studije koju je 1975. izradila Trilate-ralna komisija - skupina sastavljena od nekolicine liberalnih
inter-nacionalista iz Sjedinjenih Država, Europe i Japana. Kao poticaj poslužilo im je razmišljanje o „krizi demokracije"
koja se pojavila 1960-ih, u vrijeme kad su dotad pasivni i bezvoljni dijelovi društva, nazvani „posebni interesi", nastojali
uæi u politièku arenu kako bi promicali svoje interese.
Takve neprimjerene inicijative dovele su do neèega što se u ovoj studiji naziva „krizom demokracije", u kojoj je normalno
funkcioniranje države bilo ugroženo „pretjeranom demokracijom". Da bi se ova kriza prevladala, posebne interese potrebno
je vratiti njihovoj pravoj funkciji, što znaèi da oni moraju biti samo pasivni promatraèi, kako bi „intelektualci tehnokrati i
intelektualci koji zagovaraju vrijednosti" mogli na konstruktivan naèin izvršiti svoju zadaæu.
Meðu remetilaèke posebne interese ubrajaju se žene, mladi, stariji, radnici, farmeri, manjine, veæine - ukratko, èitavo
stanovništvo. Samo jedan posebni interes ne spominje se u studiji: interes velikih korporacija. Ali u tome ima neke logike.
Velike korporacije zastupaju „nacionalne interese" i svakomu bi trebalo biti kristalno jasno da državna vlast štiti nacionalne
interese.
Naše doba bitno je obilježeno reakcijama na ovu opasnu civilizi-rajuæu i demokratizirajuæu tendenciju.
Oni koji žele znati što nas èeka u buduænosti trebaju pomno razmisliti o naèelima koja veæ dugo prožimaju odluke i
postupke najmoænijih sila u današnjem svijetu, u prvom redu Sjedinjenih Država.
Premda je samo jedna od triju najistaknutijih gospodarskih velesila, SAD nadmašuje sve ostale velesile u povijesti svojom
vojnom moæi koja se sve brže širi, pri èemu se opæenito može osloniti na podršku Europe i Japana, druge po snazi
industrijske velesile.
Postoji jasna doktrina kad su posrijedi opæi obrisi vanjske politike SAD-a. Ona prevladava u zapadnom novinarstvu i meðu
veæinom struènjaka, pa èak i meðu kritièarima njene politike. Njena glavna tema je „amerièka posebnost": rijeè je o tezi
prema kojoj se Sjedinjene Države razlikuju od svih velesila u prošlosti i sadašnjosti, buduæi da one imaju „transcendentnu
svrhu": „uspostaviti jednakost u slobodi u Americi", pa èak i u cijelom svijetu, buduæi da „poprište na kojemu Sjedinjene
Države moraju braniti i promicati ovaj svoj cilj obuhvaæa èitav svijet".
Ova verzija teze koju sam upravo iznio posebno je zanimljiva zbog njezina izvora, a to je Hans Morgenthau. Ovaj citat,
meðutim, potjeèe iz Kennedvjeve ere, iz vremena prije nego što je Vijetnam-
ski rat dosegnuo razinu najgoreg divljaštva. Navedeni citat je iz 1970., kad je on poèeo razmišljati nešto kritiènije. Pobornici
stava o „amerièkoj posebnosti" bili su najinteligentniji i najpošteniji ljudi svoga vremena. Razmotrimo naèas klasièni esej
Johna Stuarta Mil-la pod naslovom „Nekoliko rijeèi o neintervenciji."
Mili je postavio pitanje treba li se Engleska upletati u ovaj na-karadni svijet ili se treba baviti svojim poslom i pustiti
barbare da i dalje èine divljaštva. Njegov zakljuèak, iznijansiran i složen, bio je da je Engleska dužna upletati se u stvari
ovoga svijeta, iako æe zbog toga biti izložena „klevetama" i grdnjama Europljana koji æe u njenom upletanju „tražiti niske
motive", buduæi da oni nisu sposobni shvatiti da je Engleska „novost u svijetu", anðeoska sila koja ne traži ništa za sebe i
djeluje samo u korist drugih. Iako Engleska samozatajno podnosi cijenu upletanja, ona ima jednak udio u koristi od svojega
rada kao i drugi.
Tezu o posebnosti pronaæi æemo posvuda po svijetu. Da je Džin-gis-kan kojim sluèajem ostavio za sobom kakve zapise,
vjerujem da bismo u njima našli nešto slièno.
To operativno naèelo potkrepljuje èitava dosadašnja povijest: politika je usklaðena s javno iskazanim idealima u mjeri u
kojoj je usklaðena s interesima. Izraz „interesi" ne odnosi se na interese stanovništva, nego na „nacionalne interese" - na
interese središta moæi koja vladaju društvom.
Lavvrence Jacob i Benjamin Page u svojem èlanku pod naslovom ,,Who Influences U.S. Foreign Policv?", objavljenom
prošle godine (2005.) u èasopisu American Political Science Revieiv, istièu da najveæi utjecaj imaju „tvrtke koje su
usmjerene na ulaganja u inozemstvo", premda je prisutan i sekundarni efekt „eksperata"
na koje, istièu oni, tvrtke mogu takoðer utjecati." Javno mnijenje, nasuprot tomu, ima „malen ili beznaèajan utjecaj na
vladine dužnosnike".
Uzaludno je tražiti dokaze natprosjeènog razumijevanja i sposobnosti kod onih koji imaju važan utjecaj na politiku, bez
obzira na to što oni štite vlastite interese.
Nenadmašna velikodušnost moæi prelazi državne granice i obuhvaæa sva podruèja života, od obitelji do meðunarodnih
poslova. Sve u svemu, svaka vlast i gospodstvo podložni su teškom bremenu samodokazivanja. Ona ne ovjerovljuje sama
sebe. Kad nije sposobna podnijeti taj teret, kao što to èesto biva, treba je ogoliti. To je ideja vodilja anarhistièkih pokreta od
njihovih modernih zaèe-taka, koji su preuzeli veæinu naèela klasiènog liberalizma.
Jedna od najpozitivnijih pojava u Europi, uz nadilaženje nacionalnih razlika i poveæanje transparentnosti odluèivanja u
Europskoj uniji, po mom je mišljenju smanjenje moæi države, uz oživljavanje tradicionalnih kultura i narjeèja te stanovit
stupanj regionalne autonomije. Zbog svega toga neki predviðaju da æe Europa u buduænosti biti Europa regija te da æe
moæ države biti znatno decentralizirana.
Uspostaviti istinsku ravnotežu izmeðu pripadnosti jednoj državi i zajednièkog cilja, s jedne strane, i komunalne autonomije i
kulturalne raznolikosti, s druge, nije jednostavno, a pitanja demokratskog nadzora nad institucijama protežu se i na ostale
sfere života. Ova pitanja trebala bi biti visoko na popisu prioriteta ljudi koji se odbijaju klanjati u svetištu nenadmašne
velikodušnosti i širokogrudnosti moæi, ljudi koji nastoje spasiti svijet od razornih sila koje prijete opstanku èovjeèanstva i
koji vjeruju da je moguæe zamisliti
jedan civiliziraniji svijet, štoviše, koji vjeruju da je takav svijet doista moguæ.
13. srpnja 2006.
BILJEŠKA
Ova kolumna preraðeno je predavanje koje sam u svibnju 2006. održao na Bejrutskom sveuèilištu u znak sjeæanja na
Edvvarda Saida. Cjelovit tekst predavanja objavljen je u Inside Lebanon: ]ourney to a Shattered Land zvith Noam Chomsky
(2007.).
Bilješka o autoru
NOAM CHOMSKY (1928.) je svjetski poznat politièki aktivist i publicist. Chomskv je kljuèna intelektualna figura
amerièke ljevice, a èlan je i Amerièke akademije znanosti i umjetnosti (American Academv of Arts and Sciences). Autor je
više od 50 knjiga s podruèja lingvistike, psihologije, filozofije, sociologije i politike, meðu kojima su najpoznatije:
Sintaktièke strukture (Syntactic Struc-tures), Gramatika i um (Language and Mind), Kobno trojstvo: Sjedinjene Države,
Izrael i Palestinci (The Fateful Triangle: The United States, Is-rael and the Palestinians), Stari i novi svjetski poretci (World
Orders Old and New), Moæ i teror (Poiver and Tenor), Hegemonija ili opstanak (Hegemony or Survival) itd.
KNJIŽNICA ZELINA