Professional Documents
Culture Documents
Copiceva Poezija Za Djecu
Copiceva Poezija Za Djecu
Copiceva Poezija Za Djecu
(Seminarski rad)
www.maturski.org
SADRŽAJ
1.0.UVOD.........................................................................................................3
2.0.BILJEŠKA O PISCU................................................................................4
3.0.RODOLJUBIVA POEZIJA.....................................................................6
4.0.SVIJET PRIRODE...................................................................................8
5.0.EPSKI MANIRI........................................................................................9
6.0.ZAKLJUČAK...........................................................................................10
7.0.LITERATURA I IZVORI.......................................................................11
7.1.LITERATURA...............................................................................11
7.2. IZVORI..........................................................................................11
2
1.0.UVOD
U mom seminarskom radu baviću se Ćopićevom poezijom za djecu koji je dao pečat svom
pisanju na poseban način. Obradiću Ćopića lao lirskog pisca čija poezija obiluje kako rodoljubivim
motivima, tako i epskim manirima,a pjesme su mu prožete i svijetom prirode.
Postoje pisci koji manje ili više uspijevaju da urone u radoznale sfere čitalačkog bića:
međutim, ima i takvih pisaca čije je djelo zamašno po misaonom i emocionalnom potencijalu,
pa,ipak, ne mogu da budu nazvani „čitanim i popularnim piscima“. Pisac kakav je Branko Ćopić,
osvjedočeni je primjer stvaraoca u kome su izraženi smisao da bude blizak svojim čitaocima , ali i
da na najjednostavniji način, djelom saopšti svoj doživljaj svijeta: vedre i sumorne trenutke, uzlete i
padove radosti i razočarenja.Porijeklom seljak i do kraja života ostavši to, on je kroz prozu o
„malom čovjeku“ opjevao ne samo zavičajni svijet Bosanske krajine nego i čovjeka našeg
mentaliteta sa svim njegovim etičkim i etničkim svojstvima. Rođeni pripovjedač, „epski rapsod“,
pjesnik „koji je jednom morao propjevati“, Ćopić je darom vlastitih instinkata, a malo učenošću i
ugledanjem, „hvatajući sve u životu i unoseći u literaturu“, ostvario djelo ugledne vrijednosti, tako
da ga danas ubrajamo u naistaknutije pisce litarature dvadesetog vijeka.
Ćopić nije samo hroničar i tumač grube realnosti već i zasanjenih prostora čovjekovog bića;
on je koliko realist toliko i pisac maštovite inspiracije. Na taj način u njegovom djelu slivaju se
moguće i nemoguće, pa kroz liriku i humor izražavaju cjelovit život.
Baština kulturne tradicije, oplemenjena epskom narodnom pjesmom, te doživljajem prirode i
ljudi, bistrinom i logikom, zdravim osjećanjem života, shvatanjem dobra i zla, vjere i borbe, nade i
prkosa-izrazila se sada već zaokruženom djelu Ćopića, čiji se imaginativni svijet obojen
fantastikom i realističkom pričom i bajki najjače je dopro do skrivenih kutaka dječijeg bića.
Povezujući tradiciju sa savremenošću i njegujući misao slobode, zasnovanu na sadržajima iz
života naroda, Ćopić je oformio svoje djelo kao tvorevinu izuzetne snage i ljepote.Počeo je
pripovjetkom, kasnije se posvetio poeziji, pisao je i romane drame, ali priča je ostala osnovna forma
njegove literature.
Svijet djetinjstva bio je veoma blizak Ćopiću. Kao dječak upoznao je sve ljepote i ćudi
nebesa, voda i šuma , nagledao se sunčanih rađanja i zalazaka, naslušao oluje i grmljavine, zbližio
se sa svijetom insekata, zvjeri i ptica, naigrao se igara koje je sam sebi morao izmišljati, saznao je
šta je pravo dugarstvo i prijateljstvo.
U narativom načinu i emotivnoj inspiraciji Ćopić prati kako se u vatri rađa nova domovina,
nazire u mraku ofanziva svjetlosti, u kojem se pjesnički oprašta sa svojim djetinjstvom, sa
zavičajem, a onda, ispisavši dnevnike svoje mladosti u ratu, pjeva pjesme o pionirima, mladim
kuririma, ali ne više u formi prvih „ratnih“ pjesama i „raporta“ već svečanije, ležernije:
3
(Lekcija iz zemljopisa)
(Preuzeto:www.vuksfrj.se/kultura/ knjizevnost/branko.gif)
1915. u selu Hašanima ispod Grmeča, nedaleko od Bosanske Krupe, rođen je pred kraj
1914. godine Branko Ćopić , mada je zvanično u „crkvene knjige“ zapisan 1. januara 1915. godine.
1919. umire mu otac Vid od španske groznice, a o dječaku se brine majka Sofija-Soja,
nježni djed Rade i veseli dobričina stric Nidžo.
1926. po završenoj osnovnoj školi ostavlja bezbrižno djetinjstvo i stado na proplanku
Crkvine i dolazi u bihaćku nižu gimnaziju. Tokom učenja bihaćke gimnazije počinje i njgovo prvo
interesovanje za pisanje.
1929. objavljuje prvi kraći prozni rad, crticu Braco u časopisu Venac- Jeremija Živanovića.
1930. završava nižu gimnaziju i upisuje se u Učiteljsku školu u Banjaluci. Pred maturu, biva
izbačen iz škole i nastavlja školovanje u Sarajevu, da bi učiteljsku diplomu dobio u Karlovcu.
1934. dolazi u Beograd i upisuje se na Filozofski fakultet (Grupa za pedagogiju). Tu živi
skromno u studenskom domu, a kasnije kod babe Zore.
1938. izdaje prvu zbirku pripovjedaka Pod Grmečom u Beogradu.
1939. objavljuje drugu zbirku pripovjedaka Borci i bjegunci. Tada dobija Rakićevu nagradu
za književnost.
1940. pojavljuje se treća zbirka pripovjedaka Planinci i prva knjiga kratkih priča
namijenjenih djeci U carstvu leptirova i medvjeda. Završava studije u Beogradu i služi vojni rok u
Mariboru.
1942. piše svoje prve pjesme nadahnute ratom i priče za djecu.
1946. obajvljuje zbirke priča iz rata Rosa na bajonetima, Sveti magarac i knjige za djecu
Bojna lira pionira i Doživljaji kuma Torbe.
1947. pojavljuju se Vratolomne priče i sve više piše dječiju literaturu, jer ga na to nagoni
urednički posao u redakciji Pionira.
1948. izdaje zbirku pripovjedaka iz rata Surova škola posvećena Đuri Pucaru-Starom i dvije
knjige stihova za djecu: Armija odbrana tvoja i Ježeva kuća. Po drugi put dobija nagradu Komiteta
za kulturu i umjetnost za književni rad.
1951. 28.juna stupa u brak sa dr Bogdankom- Cicom Ilić, ljekarom pedijatrom.
1952. pojavljuje se prvi roman Prolom koji kritika prihvata sa pohvalama.
1954. izlazi iz štampe djelo za djecu Doživljaji Mačka Toše.
1956. prilično nezainteresovan za putovanja po svijetu, od ove godine Ćopić ipak polazi za
željom svoje supruge i sa njom, za narednih dvadeset i više godina takoreći putuje svake godine po
zemlji i inostranstvu. Proputovao je preko trideset zemalja.
4
1958.-dobija NIN-ovu nagradu kritike.
1960. izdaje dvije knjige za djecu: Deda Trišin mlin i roman Magareće godine.
1968. izabran za redovnog člana Srpske akademije nauka i umjetmosti.
1969. putuje sa suprugom ponovo u Španiju. Dobija u Beogradu Sedmojulsku nagradu.
1970. pojavljuje se zbirka pripovjedaka Bašta sljezove boje koja doživljava odmah nekoliko
izdanja i odličan prijem kod čitalaca i kritike. Kao posebno izdanje za književni rad dobija nagradu
AVNOJ-a.
1971. objavljuje zbirku dječijih pjesama Mala moja iz Bosanske Krupe. U Novom Sadu
dobija ZMAJEVU NAGRADU u znak priznanja za rad u oblasti dječije i omladinske književnosti.
1972. za zbirku pripovjedaka Bašta sljezove boje dobija Njegoševu nagradu za književnost.
1975. jubilarna godina života i književnog rada. Doživljava, kao rijetko koji pisac kod nas,
drugo izdanje SABRANIH DJELA (u četrnaest knjiga) kod beogradske Prosvete i sarajevskih
izdavača Svjetlosti i Veselina Masleše. U jubilarnoj godini već je preveden na mnoge evropske i
svjetske jezike: poljski, češki, ruski, ukrajinski, litvanski, mađarski, bugarski, njemački, italijanski,
francuski, engleski, turski, kineski i dr., kao i sve jezike naših narodnosti.
1977. štampa zbirku pjesama Mjesečine.
1979. putuje u zavičaj gdje u Bosanskoj Krupi prisustvuje književnim susretima Stazama
djetinjstva- posvećenim njemu i njegovom književnom djelu. Prvi put se pojavio izbor iz poezije za
djecu Otac Grmeč u izdanju banjalučkog Glasa.
1980. rjeđe putuje i nerado stupa u javnost,. i dalje piše, ali ne kao ranijih godina. Čita
naročito ruske pisce i prati prozu savremenih jugoslovenskih autora.
1981. objavljuje svoju poslednju knjigu namjenjenu djeci Lijan vodi karavane. Zimuje u
Dubrovniku, a u proljećnim i jesenjim mjesecima svakodnevno se šeta sa prijateljima
Tašmajdanskim parkom.
1983. doživljava ponovo izdavanje SABRANIH DJELA (u petnaest tomova) sada
luksuznije opremljeno od Udruženih izdavača (Prosveta-Beograd; Svjetlost i Veselin Masleša-
Sarajevo). Poslednji put putuje u zavičaj, u Bosansku Krupu na književne susrete Stazama
djetinjstva. Na završenoj svečanosti, uzbuđen, ne uspijeva da dočita svoju omiljenu pjesmu Mala
moja iz Bosanske Krupe.
1984. u predveče 26. marta tragično umire u Beogradu. Izvrsio je samoubistvo, skokom sa
mosta na Savi.
5
3.0. RODOLJUBIVA POEZIJA
Prema Veliboru Gligoriću citat je:„U slikanju stvarnosti često je prisutan i onaj dječak koji
prati Zmaja, zanesen igrom, pogleda usmjerenog u nepoznate daljine u nadomašeno plavetnilo
neba“.
(Preuzeto: Idrizović, M. Književnost za djecu u BiH)
I evo
za trenut jedan,
oživi krošnja svaka
zakuca bezbroj srca:
poplava pupoljaka.“
(Naše proleće)
6
odnekud banuo da zgazi i sprži, i u isti mah prosjano vjerovanjem bez kojeg kao da ne može-da će
se jednom vratiti ljudima kao veliko djetinjstvo“.
Osnovna misao koja ide u svijest čitaoca, jeste da je u Ćopićevim stihovima progovorio
čovjek čista srca, pjesnik koji pjeva „na narodnu“, iskreni rodoljub i borac za ideale svih ljudi. A to
su sloboda i mir. Zbirka Ognjeno rađanje domovine, kao i Ratnikovo proleće, imaju razlike:dok je
prva nastala uglavnom u toku samog rata, druga je ispjevana poslije njega, iz vremenske distance.
U pjesmi Balada o Zdravku proleteru, napisanoj pod vidnim uticajem narodne lirike,
ispričana je lirskim tonom pogibija hrabrog proletera, koga kraj Vrbasa oplakuje djevojka Nevena,
uzimajući njegovu pušku da bi nastavila borbu, a u pjesmi Otac Grmeč- pjesnik je ovjekovječio
zavičajnu planinu kao stihijnu snagu, kojoj niko ništa ne može i zato njena djeca, partizani, treba da
se uzdaju u silinu koja ih je nadahnula.
Ćopićevo osjećanje samoće, starosti, minulih vremena i „zamršenih puteva“ bili su
nagovještaj i stvarnog stanja njegove duševnosti; ta osjećanja bila su, rekli bismo, zlosutni
nagovještaj kraja njegove priče zivota, mada i izraz duboke melanholije, koja se očitovala u traženju
„skrivene bajke“, koja bi, jedino, mogla da ga vrati životnoj vedrini i da pomogne da se njegov
unutrašnji svijet oporavi. Pa, ipak, niko nije mogao da mu u tome pomogne, čak ni sjena pokojnog
djeda, čije su mu „bajke bile-srcu draže od laži“. Ćopić je dvjema posljednjim strofama ove pjesme
dorekao naslućenu istinu „o kraju svoje životne priče“:
I dokle ću u lutanju
po svijetu da se mlatim?
Slutim, već je došlo vrijeme
djedu svome da se vratim.
Djedo, dragi zaštitniče,
završi mi kraj od priče.“
(Nezavršena priča)
7
4.0. SVIJET PRIRODE
Šumske bajke i druge njima slične pjesme su niz niz stihovanih basni u kojima se djeca
susrecu sa lijom, pijetlom, ježom, medvjedom, vukom, magarcem, mačkom,psom...One imaju dosta
zajedničko sa međuratnim Ćopićevim stvaranjem za djecu. Pisac se vraća prirodi, dozvoljava mašti
da u šumi među pticama i životinjama izatka novi svijet koji je blizak ljudima,svijet u kome će moći
da nađe, stvori i istakne ono što mu leži na srcu.
U ovim pjesmama se odnosi prema prirodi, da umjesto bezbrižnosti, raspjevanosti i životne
harmonije, nazire roditeljski osmijeh na licu pjesnika. Pored radosti tu su sadržane i strepnje jer se u
njegovim urezanim borama nagomilalo dosta saznanja o preprekama koje stoje na životnom putu
čovjeka, o stvarima koje ne donose radost, već tugu.
U zbirci Čarobna šuma Ćopić je sadržaj kazivao snagom metafora i simbola; pjevao je
jezikom pjesnika iz naroda o temama iz prirode, ističući da sve što živi i postoji ima određen etičko-
estetski smisao.
Humanističko osjećanje prisutno u Ćopićevim pjesmama za djecu javlja se i u stihovima u
kojima osjećamo ljudske relacije, ali i susrećemo u bajkama Ribar i mačak i Bajci o dobrom Ćosi,
njihova zajednička veza je takođe u iluziji o nemogućem, dakle u težnji da se dosegne granica
apsolutne dobrote i pravde, u nastojanju da se ostvari čovjekova idealna sreća, povjerenje, ljubav,
blagost i ljudska jednakost.
U svaku Ćopićevu bajku utemeljena je težnja panhumanizma koji se protivi nagonu zla, a
zalaže se za etiku dobra ostvarenu među nevinim ljudima, u ambijentu prirode, na selu, među
travama i pticama, u srcu narodnog mentaliteta.
Plemenitog čovjeka Ćosu, seljka, poštenog i radnog koji „sije brašno poljima“ kuda god
krene, Ćopić je opisao sa mnogo topline i ljudskog povjerenja. Ćosa je dobročinitelj i ljudima i
pticama, i životinjama uopšte: on sije brašno poljem od koga svi imaju koristi, bez obzira na to što
ga na štetu navodi „lukavi miš“ koji mu je progrizao vreću iz koje propada brašno:
8
5.0. EPSKI MANIRI
9
6.0. ZAKLJUČAK
10
7. 0. LITERATURA I IZVORI
7. 1.LITERATURA
5.Milinković, M.(2010) Nacrt za periodizaciju srpske književnosti za decu. Novi Sad, Kvark, Žiča
217/a, Kraljevo
7. 2. IZVORI
www.maturski.org
11