Professional Documents
Culture Documents
Ortopedija Vilica 1
Ortopedija Vilica 1
1 GRUPA PITANJA
Prema Angleu NORMALNA OKLUZIJA je normalan odnos iskošenih okluzalnih površina zuba
kada su oni u okluziji odn kada svaki zubni luk opisuje pravilnu krivulju a svi zubi u krivulji su
postavljeni tako da su u harmoniji sa zubom agonistom i anatagonistom. Svaki zub pomaže
harmoničan odnos drugog zuba jer se krunice međusobno uzglobljavaju, a kose površine
zuba omogućavaju klizne kretnje.
TELESNI TIPOVI
ASTENICAN – manjja vilica, mali zubi
PIKNIČAN – sporija th s retkim recidivima
ATLETSKI – veće vilice, veći zubi
OBLICI LOBANJE
DOLIKOKEFALI – uska
MEZOKEFALI – srednja
BRAHIOKEFALI – široka
HIPERBRAHIOKEFALI – jako široka
OBLICI LICA
LEPTOPROZOP – usko
MEZOPROZOP – srednje
EURIPROZOP – široko
Oblik lica je određen visinom lica (N-Gn) i širinom lica (Zy-Zy) na osnovu čijih dimenzija se
može izračunati INDEX LICA koji se koristi za analizu veličine zubnih lukova)
N – nasion
Gn – gnation
Zy – arcus zygomaticus
Postoji i ANALIZA PROFILA LICA U SAGITALI na osnovu položaja gornje i donje usne i brade u
odnosu na biometrijsko polje (između nosne i očne vertikale kada glava stoji uspravno)
1.PRAVO LICE – gornja usna dodiruje nosnu vertikalu, donja usna se nalazi u prvoj 1/3 polja,
brada na polovini polja
2.ISTURENO LICE – donji deo lica je ispred biometrijskog polja
3.UVUČENO LICE – donji deo lica je iza biometrijskog polja
RIKETS : „lice je harmonično kada se gornja usna nalazi 1cm ispred, odn iza linije koja spaja
veh nosa i brade (estetska linija), u zavisnosti odmešovite ili stalne denticije“
ANALIZA U VERTIKALI – gornji i donji sprat posle 14 god treba da bdu podjednaki (N-Sn, Sn-
Gn) U donjem delu lica, rima oris je u prvoj 1/3, a brada i donja usna zauzimaju donje 2/3.
OBLICI ZUBNIH LUKOVA
-gornji POLUELIPSA
-donji PARABOLA
+ANOMALIJE:
ušiljen kod 2/1 klase
ekstremno ušiljen sa stepenikom
četvrtast kod 2/2 klase
stepeničast kod kombinacije 2/1 i 2/2 (jednostrani kompletni rascep)
kolabiran odn omega oblik
asimetričan
Znaci razvoja usne duplje vide se rano, već od 16 dana embrionalnog perioda.
Na bilaminarnom disku se dormira endodermalno zadebljanje (koje će se kasnije razviti u
bukofaringealnu membranu) koje ograničava kranijalni pol embrionalnog diska.
Polovinom 3 nedelje bilaminarni disk prelazi u trilaminarni, a u predelu bukofaringealne
membrane se zapaža udubljenje koje prethodi stomatodeumu (primitivnoj usnoj šupljini)
Sa unutrašnje strane oba maksilarna procesusa rastu palatinalni produžeci, u početku samo
dole zbog naglog rasta jezika, a retrofleksijom glave dobija se prostor za rast stomatodeuma,
jezik se spušta, a palatinalni nastavak se podiže u horizontalni položaj u 8 nedelji,
međusobno se spajaju u srednjoj liniji, napred sa primarnim nepcem, gore sa nosnim
septumom (12 nedelja) i fromiraju SEKUNDARNO NEPCE.
DONJA USNA – razvija se od sponje ivice mandibularnog procesusa. Bočnim srastanje gornje
i donje usne smanjuje se usni otvor i formiraju se obrazi.
RAZVOJ ZUBA – od ektoderma nastaje gleđ, a od mezoderma ostala tkiva! U 6 nedelji u obe
vilice na dentalnoj lamini (zadebljanju oralnog epitela) pojavljuje se po 10 ispupčenja koja
čine gleđni organ. U 8 nedelji se razvijaju zameci za mlečne sekutiće, očnjake i 1 molare. U 10
nedelji za 2 molare. Kasnije dolazi do blage invaginacije zametaka – dentalna papila od koje
će se razviti pulpa i dentin (stadijum kape). Kondenzacijom oralnog mezenhima se stvara
dentalni folikul od kog se razvija cement i periodontalni ligamenti.
2.HIOIDNI LUK
-manji rog hioidne kosti, prednji i bočni delovi vrata, mišići lica, učestvuje i u formiranju
zadnjeg dela jezika i tela hioidne kosti
3.LUK
-veliki rog i telo hioidne kosti, donji deo jezika
4. i 5. LUK
-daju osnovu za razvoj tireoidne hrskavice i traheje
FACIJALNI PROCESUSI odvajaju usnu i nosnu duplju, a nosnu dele na 2 sela (septum). U
formiranju orofacijalnih struktura učestvuje 5 procesusa:
2.maksilarni procesusi rastu i spajaju se čime se ograničava i smanjuje primitivna usna duplja
MEHANIZAM NASTANKA
RASCEP PRIMARNOG NEPCA – izostanak srastanja maksilarnih sa frontonazalnim
procesusom zbog nedovoljne migracije mezoderma na mestu njihovog spajanja između 4 i 6
nedelje.
RASCEP SEKUNDARNOG NEPCA – izostanak spajanja palatinalnih procesusa zbog zakasnele
retrofleksije glave.
OBOSTRANI POTPUNI RASCEP PRIMARNOG I SEKUNDARNOG NEPCA – nespajanje
frontonazalnog sa maksilarnim, kao i palatinalnih i maksilarnih procesusa međusobno
JEDNOSTRANI POTPUNI RASCEP – kao i obostrani, ali samo sa jedne strane
MEDIJALNI RASCEP GORNJE USNE – nespajanje globularnih procesusa i premaksile
MEDIJALNI RASCEP MEKOG NEPCA – nesrastanje zadnjih delova palatinalnih procesusa
RASCEP DONJE USNE – izostaje srastanje mezoderma levog i desnog mendibularnog
procesusa
ETIOLOGIJA
Štetni agensi koji deluju između 4 i 5 nedelje embrionalnog perioda (rascep primarmog
palatuma), a ako deluju od 6 do 10 nedelje nastaje rascep sekundarnog palatuma
Nije u potpunosti razjašnjena ali kao moguću uzroci se navode malnutricija trudnice, virusne
infekcije, hormonska terapija, zračenje, stres, nasleđe.
RASCEP PRIMARNOG NEPCA – usna, kolumela, donji deo septuma nosa, premaksila do
foramena incisivuma
RASCEP SEKUNDARNOG NEPCA – iza foramena incisivuma, obuhvata tvrdo i meko nepce
KLASIFIKACIJA RASCEPA
MORFOLOGIJA RASCEPA
Morfološke varijacije rascepa su izraz različitog stepena nedostatka mekih i tvrdih tkiva i
nepravilnog uticaja mišića praćenog različitim deformacijama.
Stepen deformacije maksilarnog luka zavisi od tipa, vrste, lokalizacije i izraženosti rascepa.
Najizraženiji poremećaji su kod kompletnog rascepa primarnog i sekundarnog nepca
pogotovo bilateralnog (pseudoprogenija, malokluzija 3 klase, deformiteti vilica, otežan
govorm gutanje, slabiji razvoj, česte respiratorne infekcije)
Kod unilateralnih rascepa segment na strani rascepa je nedovoljno razvijen, pomeren unazad
i rotiran upolje. Veći segment je isturen napred i rotiran prema zdravoj strani tako da se
sredina lica ne poklapa sa sredinom maksile.
Kod bilateralnih rascepa, premaksila je isturena i rotirana nagore, a bočnni segmenti su
nerazvijeni i potisnuti unazad. Zjap između sedmenata je veći, a maksilarni luk ima stepenast
oblik.
Kod rascepa obično postoje i anomalije zuba koa što su hipodoncija, hiperdoncija, rotacija,
inklinacija zuba u blizini rascepa (najčešće 2 sekutići)
ORTODONTSKA TH
-PREOPERATIVNA – izvodi se pomoću specijalnih proteza (palatinalna ploča) tzv stimulatora.
Stavljaju se u prva 2-3 dana po rođenju, pa do 6 meseci, a menjaju se a svake 3 nedelje. Cilj
im je da redukuju zjap između maksilarnih segmenata, da poboljšaju rezultate operativnog
zahvata, prevencija postoperativnih nepravilnosti i olakšavaju ishranu. Indikovani su za
kompletne rascepe primarnog i sekundarnog nepca. Kod bilateralnog rascepa indikovan je
ektraoralni luk koji dovodi do normalne pozicije premaksile koja je isturena. Cilj je
usmeravanje i stimulacija rasta dislociranih fragmenata i omogućavanje normalne ishrane.
-POSTOPERATIVNA – u vreme mlečne denticije vrši se korekcija ukrštenog zagrižaja pomoću
pokretnih aparata ali ne i ispravljanje obrnutog preklopa mlečnih sekutića. U vreme mešovite
denticije vrši se korekcija obrnutog preklopa sekutića i ukrštenog bočnog zagrižaja, ako to
nije već urađeno (širenje luka pomoću pokretnog aparata sa šrafovima). U vreme stalne
denticije vrši se konačna korekcija ukrštenog zagrižaja, položaja svih zuba i otvorenog
zagrižaja. Lečenje je nauspešnije primenom fiksnog aparata kao i kombinacijom fiksnih
(ispravljanje položaja zuba) i molbilnih (širenje maksilarnog luka). Kod velikog broja
pacijenata potrebna je i ekstrakcija donjih 1 premolara zbog lakšeg uspostavljanja preklopa
sekutića (retroklinacija donjih sekutića).
Ako je velika disproporcija u sagitali između maksile, vrši se hirurša anteropozicija maksile sa
ili bez retropozicije mandibule. Svako širenje maksilarnog luka mora biti praćeno retencijom
pokretnim orto pločama jer je ćesta pojava recidiva.
HIRURŠKA TH
-između 6 meseci i 2 godine
-rascep usne sa 6 meseci.. osim ako je rascep samo usne onda može čekati i godinu)
-rascep nepca sa 18 meseci
-ako dođe do neuspeha vrše se sekundarne intervencije (vermiliona usne, korekcija nosa,
podizanje nosnih krilaca, zatvaranje oroantralnih komunikacija..)
-logoped počinje sa rehabilitacijom govora u 3 i 4 godini
Razvoj kraniofacijalnog sistema usporava, a vrlo je intenzivan u 1 godini (glava čini 25%
veličine deteta). Prosečna dužina novorođenčeta je 50 cm, a težina 3500 g. Telesna dužina se
najviše povećava tokom 1 godine i to za oko 50% (25cm) najviše zahvaljujući rastu nogu (15%
u 2 god, 7% u 5 god, 4% u 10 god). Do 10 godine težina se povećava do 10x.
Sledeće ubrzanje rasta je pre i tokom puberteta (devojčice 12 god, dečaci 14 god) kada
noge čine 50% dužine tela, a glava i vrat oko 20%.
Težina se uvećava:
-u 1 god 3x
-u 4 god 5x
-u 7 god 7x
-u 10 god 10x
RAZVOJ LOBANJE
Lobanja se najviše uvećava tokom 1 godine usled podsticaja naglog rasta mozga da bi se do
kraja 7 godine njen rast uglavnom završio. Rast se najbrže odvija u sagitali, zatim u vertikati a
najsporije u transverzali.
Prednja lobanjska jama raste uporedo sa frontalnim režnjevima mozga. Rastu pomoću
endokranijalne resorpcije i egzokranijalne apozicije. Kosti se razmiču u predelu sutura, gde se
takođe vrši apozicija.
Srednja lobanjska jama raste uporedo sa rastom temporalnih lobusa.
Kosti svoda lobanje (frontalna, parijetalna, okcipitalna) rastu također usled rasta mozga.
Dolazi do njihovog razmicanja pri čemu se apozicija vrši na suturama endokranijalno i
egzokranijalno, a resorpcija se vrši endoosealno. Svaka od ovih kostiju postaje pljosnata.
RAZVOJ LICA
Kod novorođenčeta lice raste naglo i menja se posle rođenja. S tim što je rast brđi i
dugotrajniji od rasta lobanje. Harmoničan razvoj lica uveliko obezbeđuje harmoniju celog
lica. Neusklađenost rasta lica u svim pravcima vodi nesrazmeri rasta vilica i zuba, teskobi i
poremećaju funkcija.
Čelo postaje iskošenije, raste sporije od lica. Lice se sužava. Nos raste i izdužuje se, a donji
deo nosa se širi. Gornji orbitalni luk je istureniji kao i jagodice obraza. Prednja površina
maksilarnog luka postaje konkavna i razvijenija. Mandibula poprima četvrtast oblik, ramusi
rastu. Brada se ističe. Lice postaje izduženije i iskošenije.
Maksila se pomera unapred i nadole za onoliko koliko je kost narasla. Mehanizam nije
potpuno razjašnjen.
„TEORIJA FUNKCIONALNOG MATRIKSA“ : rast kostiju je potčinjen rastu i uticajima mekih
tkiva (prati rast mekih tkiva)
Predeo ramusa (zadnji luk) je predeo brzog rasta, a prednja ivica je predeo resorpcije (sporiji
rast). Rezultat toga je posteriorno pomeranje ramusa u odnosu na telo mandibule.
Na lingvalnoj strani ramusa kosa linija deli predele resorpcije i apozicije – iza i ispod linije
resorpcija, a prelaz u zadnji luk ramusa apozicija.
Na bukalnoj strani ramusa je kosa linija – ispod nje je apozicija, a iznad nje je resorpcija
Ramus se pomera unazad, a prazan prostor popunjava telo koje se izdužuje i stvara prostor
za nicanje molara. Foramen mandibule se pomera unazad, incizura mandibule se pomera
gore i unazad, kondil raste nagore i unazad (apozicija na skoro svim delovima, osim u vratu,
pa je on uzak)
Traje od 6 meseca do 2,5 godine tj od nicanja prvih mlečnih molara do potpuno oformljene
mlečne denticije
Po pravilu prvo niču donji, pa gornji. Usled rasta zubnih lukova obezbeđuje se pravilan
položaj zuba. Poželjno je postojanje dijastema.
Nicanjem mlečnih sekutića uspostavlja se pravilan sagitalni preklop, ali ne i dubina preklopa.
Prvi mlečni molari su veoma bitni u celokupnoj mlečnoj okluziji (ključevi okluzije). Stabilnost
omogućava pravilno uzglobljavanje P-M kvržica gornjeg molara i centralne fisure donjeg
1.molara. Ovakav stabilan donos omogućava normalan antero-posteriorni odnos svih
mlečnih zuba. Nicanjem 1 mlečnih molara dolazi do 1 fiziološkog podizanja zagrižaja. Na
sličan način se uzglobljavaju i 2 mlečni molari. Kada je uspostavljen pravilan odnos mlečnih
molara u centralnoj okluziji, vrhovi bukalnih kvržica gornjih i lingvalnih kvržica donjih su van
okluzije, a gornji frontalni zubi labijano preklapaju donje.
Oba 2 molara se završavaju u istom nivou jer je donji molar širi u M-D promeru (postmolarna
ravan) što je bitno u kasnijoj postavi stalnih molara
U centralnoj okluziji postoji dubok preklop sekutića što se u ovo fazi smatra normalnim.
Većina dece poseduje dijasteme između mlečnih frontallnih zuba. Primatne dijasteme gore
između 2 i 3, dole između 3 i 4 (ukazuju da ima dosta mesta za smeštanje stalnih prednjih
zuba)
Krajem 2 godine skoro je završena mineralizacija 1 stalnih molara koji počinju da niču prema
površini grebena. Mineralizacija 2 stalnih molara počinje oko 2,5 godine kada postaju vidljivi
na RTGu.
Korenovi mlečnih sekutića su formirani, dok su korenovi mlečnih očnjaka i molara u završnoj
fazi formiranja
Rast je znatno usporen u odnosu na 1 godinu. Iako su nikli svi mlečni zubi, razvoj se nastavlja
unutar vilica:
-do kraja 3 godine završava se razvoj korenova mlečnih zuba
-krunice 1 stanih molara su razvijene i počinje razvoj korenova (približavaju se površini kosti)
-mineralizacija krunica 2 stalnih molara (zauzimaju raniji položaj zametaka stalnih)
-mineralizacija ostalih zamenskih stalnih zuba
U vilici je 52 zuba!
Period je veoma važan sa stanovišta ortodonta – očuvanje prostora lukova mlečnih zuba!
PRVI STALNI MOLAR – kod nekih osoba iako postoji normalna mlečna okluzija nije došlo do
mezijalnog pomeranja mandibule pa se nicanjem 1 stalnog molara uspostavlja odnos krunica
na krunicu. I kod njih se može uspostaviti dobar odnos zuba, ali tek nakon ispadanja 2
mlečnih molara. Nicanjem prvog stalnog molara, rastom bočnih mlečnih zuba i alveolarnih
grebena dolazi do DRUGOG FIZIOLOŠKOG DIZANJA ZAGRIŽAJA.
U 12 godini završava transverzalni rast zubnih lukova, a smenom mlečnih očnjaka i molara, te
nicanjem njihovih zamenika, skraćuju se zubni lukovi.
Od 9 do 12 godine se smanjuje dubina zagrižaja (nicanjem premolara i rastom alv nastavaka)
2 molari niču donji 11-13 god, a gornji 12-13 god, a korenovi se formiraju kod donjih 14-15
god, a kod gornjih 14-16 god. Normalan položaj 2 molara uslovljava normalna interkuspacija
1 molara. U početku su gornji 2 molari nešto distalnije, a donji mezijalnije. Gornji imaju duži
put nicanja i pomeranja mezijalno, a donji rastu kraćim putem vertikalno. Nicanje 3 molara je
od 18 do 25 god, mada nema pravila, varijabilni su i često nemaju mesta za smeštaj pa su
impaktirani ili iznikli u nekom drugom smeru.
MASTIKATORNI MIŠIĆI
M . TEMPORALIS
-najveći trapezasti mišić
-gore pripojen u fossi temporalis, na parijetalnoj kosti, velikim krilima sfenoidne kosti i arcus
zygomaticus
-dole na procesus coronoideus mandibulae
-funkcije: zatvaraš (obostranom kontrakcijom svih vlakana), abdukcija (jednostranom
kontrakcijom zadnjih vlakana), propulzija (obostranom kontrakcijom prednjih vlakana),
retropulzija (obostranom kontrakcijom srednjih i zadnjih vlakana)
M. MASSETER
-jak, pravougani mišić
-gore pripojen na arcu zygomaticus
-dole na spoljašnjoj strani ramusa mandibulae (tuberositas masseterica)
-2 snopa: površni (kosi) i duboki (vertikalni)
-funkcije: zatvarač, propulzija (obostranom kontrakcijom dubokih vlakana), aktivan pri
ekstremnim lateralnim kretnjama, jednostranom kontrakcijom učestvuje u horizontalnom
pomeranju (drobljenje hrane)
M. PTERYGOIDEUS MEDIALIS
-gore fossa pterygoidea sfenoidne kosti
-dole unutrašnja strana ramusa (tuberositas pterygoidea)
-funkcije: zajedno s masseterom zatvara usta, jednostranom kontrakcijom učestvuje u
lateralnim kretnjama
M. PTERYGOIDEUS LATERALIS
-2 glave
-jedna polazi sa velikih krila, druga sa procesusa pterygoideusa sfenoidne kosti
-donji pripoj je na prednjoj strani vrata mandibule i zglobnoj čauri
-funkcije: učestvuje u svim pokretima mandibule, otvarač, propulzija (obostranom
kontrakcijom), lateralne kretnje (jednostrana kontrakcija)
SUPRAHIOIDNI MIŠIĆI
M. MYLOHIOIDEUS
-od milohioidne linije tela mandibule do hioidne kosti, pa do srednje linije poda unse duplje
-funkcije: mastikacija, spuštanje mandibule, podizanje hioidne kosti, podiže jezik
M. GENYOHIOIDEUS
-od donje kvrđice spine mentalis do hioidne kosti
-funkcije: kao i mylohioideus
MIŠIĆI JEZIKA
MIŠIĆI USANA
MIŠIĆI NEPCA
FUNKCIJE TMZ-a
-najaktivniji od svih zglobova u organizmu, spaja donju vilicu sa lobanjom i omogućava njene
kretnje (jedini pokretni zglob glave)
-sprecifičnosti: paran, ali pokreti u jednom uslovljavaju pokrete u drugom zglobu, površine su
nekongruentne i obložene vezivno-hrskavičavim tkivom
Delovi:
-glavica (kondil) – procesus condylaris mandibulae
-jamica – fossa glenoidalis temporalne kosti
-discus – meniscus – discus articularis
-čaura – capsula articularis
-zglobne veze i ligamenti
-funkcije ishrane!
SISANJE (DOJENJE)
Kod novorođenčadi je posebno razvijen taktilni osećaj usana i oralne sluzokože. Dodir usnice
sa mamilom izaziva pokrete žvakanja sklopljenih usana oko mamile. Sledeći pokret je
podizanje donje vilice i jezika, njihovo povlačenje unazad, opuštanje i vraćanje napred, uz sve
vreme skupljene usne oko mamile.
Pokreti se mogu podeliti na pokrete VAKUUMA i MUŽENJA koji izvlače mleko u usnu duplju.
Kada se nakupi dovoljno mleka na gornjoj površini jezika izaziva se nadražaj i na momenat se
prekida sisanje i počinje gutanje uz zatvaranje respiratornih puteva.
Svi pokreti za vreme dojenja se odvijaju akcijom mastikatornih mišića koji su inervisani n.
trigeminusom.
Ako se dete hrani kratkom i čvrstom cuclom, pokreti su isti. Ako je cucla duga i meka hrana
se istiskuje samo pritiskom jezika i ne stimulišu se pokreti vilice i usana pa je položaj usana i
jezika nepravila te se stvaraju uslovi za nastanak malokluzije.
ŽVAKANJE (MASTIKACIJA)
Funkcija koju dete prvi put razvija posle nicanja mlečnih zuba, posebno molara. Početak
žvakanja je pod kontrolom svesti a dalje se odvija refleksno. Regulisano je od strane
receptora u periodoncijumu, TMZu, jeziku, mišićima i sluzokoži usne duplje. U datom
trenutku je regulisano akcijom mišića sinergista i relaksacijom antagonista. Pri žvakanju se
mandibula kreće u 3 pravca: sagitalno, transverzalno i vertikalno.
Kako odrediti tip žvakanja? Inspekcija i palpacija mlečnih molara se koristi da se utvrdi
stepen abrazije. Ako nema molara dete sa vertikalnimm tipom ne može prabilno izvesti
laterokretnje.
FUNKCIJA GUTANJA
To je proces transporta zalogaja iz usne duplje u digestivni trakt. Jezik se interponira između
alveolarnih rubova i dolazi u kontakt sa usnama i obrazima. Položaj i stabilnost mandibule je
određen facijalnim mišićima i jezikom.
Hrana je u ustima sažvakana, vilica čvrsto fiksirana zubima. Kontrakcijom mišića poda usne
duplje i jezika, bolus se potiskuje unazad prema ždrelu i jednjaku. Otvara se glosovalarni
ventil, a zatvara valofaringealni, laringealni i Eustahijeva tuba.
Provera tipa gutanja: prsti ruke se prislone na podvilični predeo i inspekcijom se proveri da li
se uz kontrakciju poda usne duplje kontrahovao i neki mimični mišić (kod infantilnog da, kod
zrelog ne!)
Kod zrelog tipa se kontrahuju samo mišići podviličnog predela, a mimični su u mirovanju. Kod
infantilnog se mogu kontrahovati mišići brade i uglova usana, Ako se vrh jezika interponira
između sekutića, kontrahuju se i mišići donje vilice, a ako se interponira između zubnih
lukova ove kontrakcije nema.
GOVOR
Obično i osobe koje imaju nepravilne funkcije gutanja i nepravilan položaj jezika pri
mirovanju imaju govorne nepravilnosti.
Disanje na usta nije fiziološko! Usne su otvorene, hipotonične a obrazi blago uvučeni. Jezik
leži na podu usne duplje, sekutići su u protruziji a meko nepce zategnuto i podignuto. Ovo se
odražava na razvoj viscerokranijuma posebno gornje vilice i doprinosi pojavi malokluzije.
2 GRUPA PITANJA
ETIOLOGIJA MALOKLUZIJA
SAVREMENI I RANIJI POGLEDI
Ranije se smatralo da su uzrok pre svega LOKALNI RAFTORI: sisanje prsta, tiskanje jezika,
spavanje bez jastuka, upotreba cucle, hronična upala krajnika..
PRENATALNO
RUBEOLA
-prenosi se sa trudnice na plod
-deca su mentalno retardirana sa poremećajem razvoja ušnih školjki i irisa
-dovodi do trajnih promena na površini zuba i remeti ritam razvoja i nicanja zuba
HEPATITIS
-uzrokuje mnoge telesne anomalije
-u predelu usne duplje rascep usne i nepca
KONGENITALNI SIFILIS
-bačvasti sekutići s polumesečastim usecima na incizalnim ivicama
-sužen prvi stalni molar (dudinjasti molari - mala okluzalna površina s mnogo sitnih kvržica)
-usporen rast maxile
POSTNATALNO
-naročito u 1 godini kada je rast najintenzivniji
AKUTNE FEBRILNE BOLESTI
-usporen rast i razvoj zuba
-poremećaj resorpcije mlečnih korenova
POLIMIJELITIS
-uzrokuje retrognatiju mandibule ako nastane u ranijem životnom dobu
RAHITIS
-dovodi do poremećaja rasta i razvoja
-nedovoljno razvijena usna i gornja vilica
OBOLJENJA TMZ-a
-u ranom životnom dobu dovode do ankiloze i zaostajanja rasta mandibule (u TMZu je centar
rasta mandibule)
-kod obostrane ankiloze nastaje ptičiji izgled lica. Donja vilica je u celosti zaostala u rastu pa
je otežano otvaranje usta zbog disproporcija vilica. Usta su otvorena (diše na usta). Postoji
alveolarna protruzija maksile, uskost u premolarnoj regiji i usko nepce. Donji prednji zubi su
u supraokluziji i dodiruju nepce. Otežana je ishrana i održavanje oralne higijene.
OSTEOMIJELITIS
-može dovesti do poremećaja rasta i deformiteta vilica (kod dece i zubnih zametaka i TMZa)
PERIODONTALNA OBOLJENJA
-u krajnjem stadijumu dovodi do migracije zuba pa nastaju malpozicije i dijasteme
OPEKOTINE LICA
-ožiljci usporavaju razvoj lica (posebno u donjoj 1/3)
DEFICITNA ISHRANA
Najobiljni problemi nastaju ako je ishrana deficitna u ranom životnom razdoblju, naročito
ako se ispoljava kao HIPOPROTEINEMIJA. U tom slučaju usporen je rast svih tkiva, kosti su
tanke, mišići istrošeni, mentalni razvoje je usporen.
ENDOKRINE DISFUNKCIJE
Endokrine disfuncije su posebno izražene kod dece jer utiču na diferencijaciju i rast tkiva i
organa. Kod odraslih, pošto je rast završen, uglavnom se ispoljavaju poremećajem
metabolizma.
HIPOTALAMUS
-najviši regulatorni centar gde se spajaju ANS i endokrini sistem koji imaju glavnu ulogu u
usklađivanju metaboličkih aktivnosti celog organizma
-hormoni se luče na osnovu povratne sprege (pozitivne i negativne)
-3 grupe hormona: steroidi, polipeptidi i amini
-u određenim situacijama oslobađaju se iz ćelija u krvotok i deluju na ciljne ćelije menjajući
im funkciju
POREMEĆAJ HIPOFIZE
-prednji režanj, deluje na endokrine žlezde
-pod direktnim je uticajem hipotalamusa koji oslobađa rilizing faktore
-za orofacijalni sistem je najvažniji tireotropin i somatotropin
HIPOTIREOZA:
1. KRETENIZAM – teška forma u ranom detinjstvu. Manifestuje se mentalnom
retardacijom, neproporcionalnim i usporenim rastom (kratki udovi, velika glava),
izraženom žuticom, tubi su nepravilnog oblika, vilice nerazvijene (naročito gornja –
pseudoprogenija). Na RTGu nerazvijena baza lobanje, udaljene očne duplje, pljosnata
nosna kost. Kasna resorpcija korenova i zakasnelo nicanje i mlečnih i stalnih zuba +
poremećaj epifizne hrskavice
2. JUVENILNA – ako se javi kasnije! Blaža forma – usporen telesni i seksualni
razvoj,pubertet kasni, dete izgleda mlađe nego što jeste, psihički zaostalo. Kasni
nicanje stalnih zuba.
HIPERTIREOZA
-ne izaziva promene kraniofacijalnog sistema
UROĐENI RASCEPI
-hipo/hiperdoncija u predelu rascepa
-rotirani i malponirani zubi
-pseudoprogenija zbog nerazvijenosti maxile
-isturenost premaxile i stepeničast izgled gornjeg zubnog luka
-sa ili bez rascepa nepca spada u najčešće urođene anomalije (2x češći kod M, 2x češći na
levoj strani a izlolovani rascepi nepca su češći kod Ž)
DISGNATIJE
-u predelu usne duplje se nasleđuje oblik usana, veličina i položaj zuba, okluzija
-većina anomalija je uslovljena genetski + spoljašnjim faktorima
HIPODONCIJA
-način nasleđivanja nije tačno utvrđen (stečeno, dominantno, poligenski) ali je sigurno delom
nasledna jer se često nalazi kod više članova jedne porodice i kod blizanaca
-često je udružena sa hipoplazijom zuba, posebno gornjih lateralnih sekutića i umnjaka
HIPERDONCIJA
-ugl gornjeg lateralnog sekutića ili meziodens
-nasleđuje se u okviru nekih sy
MALOKLUZIJE 1 KLASE
-bimaksilarna protruzija (kod crne rase)
MALOKLUZIJE 2 KLASE
-1 odeljenje je nasledno
-2 odeljenje je strmi zagrižaj
MALOKLUZIJE 3 KLASE
-Habzburgovci – prognatija mandibule i prominentna donja usna
-sreće se i kod nekih sy
PIERRE ROBINOV SY
-TRIJAS: mikrognatija mandibule, glosoptoza i medijalni rascep nepca
-etiologija: zakasnela retrofleksija glave u 7-8 nedelji razvoja pa jezik duže ostaje
interponiran između palatinalnih nastavaka
-kl slika: ptičiji profil, zaostao razvoj mandibule, asfiktični napadi zbog zapadanja mlitavog
jezika
OROFACIJALNI DIGITALNI SY
-nasleđuje se dominantno preko X hromosoma i skoro svi oboleli su ženskog pola jer je za
muški letalan
-kl slika: blagi stepen mentalne retardacije, alopecija, isturenost srednjeg dela čela,
pseudomeijalni rascep gornje usne, hipoplazija alarnih hrskavica, debeli i fibrozni frenulumi u
obe vilice dele alveolarni greben na 3 segmenta (frontalni i 2 bočna)m često i rascep nepca,
bifidni ili trifidni jezik, ankiologlosija, pseudorascep donjeg alveolarnog grebena, hipoplazija
ili aplazija lateralnih sekutića, sindaktilija, brahidaktilija
SY EKTODERMALNE DISPLAZIJE
-nasleđuje se recesivno preko X hromosoma i uglavnom pogađa muški pol
-koža je osetljiva, tanka, translucentna sa hipoplazijom lojnih i znojnih žlezda
-kosa tanka, retka, nedostaju obrve, trepavice tanke
-debela usta, protrudirane usne, hipodoncija ili anodoncija, postojeći zubi su reducirani,
krunice koničnog oblika, dubok zagrižaj
SY DISOSTOSIS CLEIDOCRANIALIS
-nasleđuje se autosomno dominantno
-nitak rast, uska ramena, deformitet skeleta, hipoplazija klavikula, nedovoljno razvijena
maksila, visoko nepce, pseudoprogenija, perszistencija mlečnih zuba, zakasnelo ili izostalo
nicanje stalnih zuba, prekobrojni zubi (donji stalni očnjaci)
APERTOV SY
-nasleđuje se autosomno dominantno
-mentalna retardacija
-sindaktilija prstiju šake i svih prstiju noge
-lice je asimetrično
-rano intrauterino srastanje sutura i poremećaj daljeg rasta i oblikovanja lobanje pa je ona
visoka sa ušiljenim vrhom (oxycephalia)
-zbog ekspanzije mozga na RTGu se vide digitalne impresije s unutrašnje strane, orbite
zaostaju u razvoju pa se javlja egzoftalmus i hipertelorizam
-mali sedlast nos
-maxila zaostaje u rastu jer je vezana za lobanju, postoji uskost maxilarnog luka, visoko
nepce, teskoba, pseudoprogenija i rascep usne
KRUZONOV SY
-nasleđuje se autosomno dominantno
-sličan Apertu ali bez promena na šakama i stopalima!
-digitalne impresije na RTGu lobanje
-nos kljunast i nerazvijen
-egzoftalmus, strabizam, nistagmus, oštećenje n opticusa, hipertelorizam
-gornja usna kratka, lice asimetrično
-uska maxila, visoko nepce, teskoba, uskost maksilarnog luka, pseudoprogenija
DOWN SY
-trizomija 21, mongoloizam (obično kod dece starijih majki)
-mentalna retardacija koja se pogoršava s godinama
-nizak rast, kratak širok vrat, kratki ekstremiteti, slabo razvijena muskulatura i genitalije, suva
i hrapava koža, tanka i meka kosa, brahiocefalija i mikrocefalija, hipertelorizam, mongoloidni
izgled i položaj očiju, strabizam, deformisane i male ušne školjke
-usne su otvorene sa protrudiranim i fibroznim jezikom, hipoplazija maksile, kratko tvrdo
nepce, pseudoprogenija, hipodoncija, mikrodoncija, povećana učestalost PA oboljenja i
karijesa
TRAUMA
Usled direktne traume ili neadekvatne th preloma vilice (ankiloza rane, povreda TMZa) mogu
nastati anomalije zuba i okluzije! U vreme mlečne denticije deca su često izložena traumama
usled pada gde stradaju frontalni zubi, a posebno ako postoji protruzija gornjih sekutića.
Udarac može dovesti do njihove intruzije i povrede zametka stalnih sekutića (promena oblika
i položaja – dilaceracija, odn krunica i koren nisu u istoj osovini). Ako je klica promenila
položaj a mlečni zub ispao, fromira se debeli sloj kosti i zamenski zub teško niče.
Trauma vilice – deformacija vilice, povreda zametka
Trauma TMZa – ankiloza
POREMEĆAJI FUNKCIJE
NEPRAVILNO DISANJE
-visoko gotsko nepce, protruzija fronta, uskost maksile, infekcije gornjih disajnih puteva,
teskoba, karijes
NEPRAVILNO GUTANJE
-kod neke dece se infantilno gutanje zadržava i posle 2 godine (dugo sisanje). Na ovaj način
zubi su van kontakta, a jezik se širi između zuba i uspostavlja napred kontakt sa donjom
usnom
-može dovesti do otvorenog zagrižaja i protruzije gornjih i retruzije donjih sekutića
BRUKSIZAM
-uzrocu su napetost i psihički faktori
-nastaje dubok zagrižaj koji dovodi do izrazitih abrazija čak i do vratova zuba
NEPRAVILNA MASTIKACIJA
-nije utvrđeno da dovodi do malokluzija
LOŠE NAVIKE
SISANJE PRSTA
-najčešće je u pitanju palac /deca prestaju da sisaju do 2 godine, ali se može i produžiti do
perioda stalne denticijie) Ako se produži do 5 godine može dovesti do protruzije gornjih
sekutića, retruzije donjih ili intruzije i gornjih i donjih. Povećava se incizalni razmak i otvara se
zagrižaj u tom delu. Ako se sisanje prenese i na mešovitu i stalnu denticiju zagrižaj se sve više
otvara, ne samo zbog sisanja nego i zbog poremećaja funkcije muskulature i infantilnog
gutanja. U ovom stadijumu se malokluzija neće korigovati jer je jezik sve vreme tiskan u ovaj
prostor a postoji i nepravilan položaj donje usne pri gutanju, pa se stanje zadržava ili čak
pogorčava.
-ne mora uvek dovesti do anomalije, posebno kod 2/2 i 3 klase
SISANJE CUCLE
-usled čestog upražnjavanja cucle može doći do ulegnuća na alveolarnim grebenima što
kasnije može napredovati u otvoren zagrižaj (nastaje po prestanku cuclanja)
SISANJE DONJE USNE
-retko, ali češće kod 2/1 klase
-još više retrudira donje i protrudira gornje zube + povećava incizalni razmak
TISKANJE JEZIKA
-usled navike infantilnog gutanja – jezik se nalazi između sekutića, čak i u položaju FM.
Protrudira gornje i donje sekutiće i dovodi do frontalno otvorenog zagrižaja, jer deluje i
jačinom i veličinom.
HIPERDONCIJA
-prekobrojni zubi mogu biti uzrok malokluzija u obe denticije, naročito kod teskobe zubnog
niza
-atipični prekobrojni zubi su po pravilu uzročnici anomalija pogotovo kada se pojave u
predelu gornjih sekutića
-posledice su: teskoba, rotacija, inklinacija, onemogućavanje nicanja stalnih zuba (naročito
gornjih centralnih sekutića), dijastema medijana
-zavisno od položaja izniklog zuba, može nastati i nepravilnost zagrižaja (prinudni zagrižaj)
HIPODONCIJA
-najčešće lateralnog sekutića
-kod mlečne denticije se razija rastresitost gornjeg zubnog niza i prevelika dijastema
medijana
-nedostatak stalnog gornjeg lateralnog sekutića uzrokuje dijastemu medijanu /dijastemu
između centralnih sekutića i očnjaka, pa čak i perzistenciju mlečnih očnjaka (jer je stalni
pomeren i niče između 1 i 3, a nije izvršio resorpciju korena mlečnog očnjaka)
-nedostatak 2 premolara je čest uzrok perzistencije 2 mlečnih molara
-kod jačeg stepena hipodoncije, redovna anomalija je duboki zagrižaj
LOKALIZOVANO
-centralni sekutić, premolari (molarizacija)
MAKRODONCIJA
-generalizovana je nasledna
-dovodi do teskobe u zubnim lukovima jer aleolarni nastavak nije dovoljno razvijen za
pravilno smeštanje svih zuba (potrebne su ekstrakcije zbog nedostatka prostora
MIKRODONCIJA
-dovodi di rastresitosti lukova jer postiju višak prostora usled malih zuba
-ranim gubitkom se smatra gubitak zuba 6 meseci pre nego što treba da nikne stalni zametak
GUBITAK MLEČNOG OČNJAKA – nastaje usled teće primarne teskobe u zubnom nizu kada
stalni lateralni sekutić izvrši resorpciju njegovog korena. Gubi se prostor za smeštanje stalnog
očnjaka i njegov položaj je često nepravilan. Često je gubitak jednostran, pa se uspostavljaju
različiti okluzalni odnosi na obe strane
GUBITAK 1 MLEČNOG MOLARA – njačešći uzrok je karijes. 1 stalni i 2 mlečni molari migriraju
napred bez rotacije i inklinacije, a očnjak u suprotnom smeru. U gornjoj vilici će biti ugrožen
prostor za očnjak, a u donjoj za 1 premolar (zbog redosleda nicanja). Ako dođe do
istovremenog gubitka oba mlečna molara, 1 stalni molar migrira napred a stalni sekutići i
očnjaci unazad. Ako je gubitak jednostran, nastaje neslaganje sredina sekutića.
GBITAK 2 MLEČNOG MOLARA - mora se posvetiti posebna pažnja! 1 stalni migriraju i rotiraju
se prema praznom prostoru i zatvaraju prostor za smeštaj 2 premolara zbog čega oni niču
oralno ili bivaju impaktirani. Još je češći slučaj ako se oni izgube pre nicanja 1 stalnog, jer
kada on nikne potpuno će zatvoriti prostor za nicanje premolara.
Rani gubitak mlečnih zuba prekida kontinuitet zubnog niza usled čega nastaje migriranje
susednih zuba prema oslobođenom prostoru. Ako je gubitak jednostran, pomera se sredina
sekutića. Kod osoba sa sklonostima za progen zagrižaj, usled gubitka zuba u gornjoj vilici
zbog skraćenog zubnog luka, uspostavlja se obrnut preklop sekutića . Kod gubitka donjih
bočnih zuba kod osoba sa 2/1 klasom, uzrokuje lingvalni kolaps donjih sekutiča čime se
povećava incizalni razmak, a anomalija još pogoršava.
Kod gubitka gornjih bočnih zuba ne menja se znatno odnos sekutića, dok se kod osoba sa 2/2
klasom produbljuje ionako dubok zagrižaj.
Najizraženiji poremećaji nastaju ako se mlečni zubi izgube u ranijem periodu i ako je već
postojala teskoba.
-njačešće dolazi do ranog gubitka 1 stalnih molara. Poremećaj će biti više izražen ako se desi
gubitak pre uspostavljanja stalne denticije – skraćenje zubnog luka na strani gubitka,
pomeranje susednih zuba uz rotaciju, suprapozicija antagonista. Remete se normalni
okluzioni odnosi, uspostavlja se traumatska okluzija i dolazi do oštećenja parodoncijuma
-rani gubitak centralnih sekutića dovodi do pomeranja sredine sekutića i smnajenja prostora
više zbog pomeranja susednog centralnog sekutića nego lateralnog sekutića
-najčešće se javlja zbog perzistencije mlečnih zuba i gubitka prostora za stalne zube
-nepravilnosti u položaju zametka se uglavnom odnose na zametke stalnih zuba i to u smislu:
rotacije, inklinacije, horizontalnog položaja i transpozicije
-njačešće se javlja kod gornjeg očnjaka, donjeg umnjaka i gornjeg i donjeg 2 premolara
Iskošenost gorjih očnjaka dovodi do njegovog nicanja u vestibulum, palatum ili do impakcije.
Palatinalno postavljen očnjak može uzrokovati obrnut preklop i prevremeni kontakt.
Horizontalno postavljen očnjak može uzrokovati lepezast položaj gornjeg lateralnog sekutića
i resorpciju njegovog korena.
Translokacija gornjeg očnjaka – može se nači do centralnog sekutića, iza 1 premolara, pa čak
i do 2 premolara
Donji umnjaci mogu biti postavljeni horizontalno ili sa okrenutim okluzalnim površinama
prema mezijalno, lingvalno, bukalno pa je njegova impakcija veoma česta.
LABIJALNI FRENULUM
Širok i fibrozni frenulum gornje usne, između centralnih sekutića može uzrokovati dijastemu
medijanu, mada ne mora uvek biti slučaj. Dijastema je divergentna (za razliku od
kongergentne koja je prisutna kod meziodensa). Čak i frenulum donje usne može uzrokovati
dijastemu između donjih centralnih sekutića.
Kod velikih anomalija javljaju se multipli frenulumi koji dovode do pseudorascepa oba
alveolarna nastavka (orofacijalni digitalni sy)
U orofacijalnom predelu se nasleđuju razne osobine kao što su : oblik usana, oblik veličina
boja i položaj zuba, okluzija. Smatra se da anomalije nastaju uzajamnim uticajem genetskih
faktora (genotipa) i faktora sredine.
Nasleđe igra posebnu ulogu u pojavi malokluzija 2 i 3 klase ali ovde spadaju i mnoge druge
osobine: veličina i oblik zuba i zubnih lukova, teskoba ili rastresitost zubnih lukova kao i
antero-posteriorni okluzalni odnos.
Posebno su nasledne teže anomalije: skeletno otvoren zagrižaj, skletene klase 2 i 3..
Biohemijski osnov nasleđivanja čine nukleinske kiseline DNK (mnogo važnija u smislu
prenošenja gena) i RNK.
Sadržaj svake je :
šećer (riboza i dezoksiriboza)
molekul fosfora
azotne baze (purinske adenin-guanin, pirimidinske citozin-timin-uracil) prve 3 su zajedničke,
ali se kod DNK nalazi T a kod RNK U
DNK se satoji od dvostrukog lanca koji je međusobno povezan spojevima azotnih baza A-T,
G-C. Delovi DNK su geni, koji su smešteni u nukleotidu. Oni su osnovni nosioci osobina. Jedna
individua nasledi strukturu gena delimično od majke a delimično od oca. Geni regulišu
stvaranje različitih proteina, a preko njih itiču na biohemijske procese u organizmu. Svaka
osobina je određena parom gena.
NAČINI NASLEĐIVANJA
AUTOSOMNO DOMINANTNO
-jedan par iz određenog gena je dominantan u odnosu na drugi i ispoljava svoje efekte, dok
je drugi recesivan
-određena osobina ili oboljenje se javlja u svakoj generaciji
-oboleli roditelj prenosi na 50% decembar-podjednaka učestalost u oba pola
AUTOSOMNO RECESIVNO
-određena osobina se ispoljava samo ako je jedinka primila po 1 recesivan gen od oba
roditelja, odn osoba je homozigot
-obično su roditelji heterozigoti (fenotipski zdravi)
-1/4 dece su homozigoti (oboleli), ½ su heterozigoti (fenotipski zdravi ali su prenosioci gena),
¼ su i genotipski i fenotipski zdravi
-često kod brakova između krvnih srodnika, jer je mnogo veća učestalost recesivnog
patološkog gena
2. METODA BLIZANACA – jednojajčani blizanci imaju isti genotip, a dvojajčani sličan. Ako
jednojajčani blizanci pokazuju istovetnost za odgovarajuću osobinu, konkordnost (pojava
anomalije kod oba blizanca), a dvojajčani diskonkordnost (kod jednog je anomalija ispoljena,
a kod drugoga nije) onda se može smatrati da je osobina nasledne prirode. Međutim ako je
ta anomalija približno iste učestalosti kod obe vrste blizanaca, nije nasledna.
4.METODA UKRŠTANJA
3 GRUPA PITANJA
ANGLEOVA KLASIFIKACIJA
1. KLASA
-stalni molari su u normalnom AP odnosu, tako da MB kvržica gornjeg 1 molara okludira
sa MB brazdom donjeg 1 molara
-pojedini ili više frontalnih zuba imaju nepravilan položaj, a teskoba i rastresitost zubnih
nizova takođe mogu postojati
-najčešće nepravilnosti su: teskoba donjih sekutića, bukalni položaj gornjih očnjaka,
rotacija sekutića i migracija susednih zuba posle ekstrakcije
2. KLASA
–donji 1 molari imaju distalan položaj u odnosu na gornje (MB kvržica gornjeg 1 molara
okludira sa distalnom površinom donjeg 2 premolara i mezijalnom površinom donjeg 1
molara
3. KLASA
–mezijani odnos donjih 1 molara (MB kvržica gornjeg 1 molara okludira sa distalnim
delom donjeg 1 molara i mezijalnim delom donjeg 2 molara
-karakterističan je obrnuti preklop sekutića
MALOKLUZIJE 1 KLASE
Postoji neutralan odnos 1 stalnih molara, ali i drugi gornji i donji bočni zubi i očnjaci
zauzimaju normalan A-P osnos. Iako postoji eugnat odnos zuba, ne mora značiti da su i vilice
u skeletnom odnosu u 1 klasi. Ovoj grupi pripadaju nepravilnosti pojedinih zuba, grupa zuba,
a posebna pažnja posvećena je bimaksilarnoj protruziji.
BIMAXILARNA PROTRUZIJA
-postoji normalna interkuspidacija zuba, ali su gornji i donji zubni niz zajedno sa svojim
apikalnim bazama isuviše pomereni anteriorno u odnosu na skelet lica pa izgleda kao da su
vrh brade i spina nasalis anterior povučeni unazad.
-gornji i donji sekutići pokazuju određeni stepen protruzije, tako da je i ugao između njih
smanjen, smanjen je preklop, a nekada su i u sečivnom odnosu. U predelu sekutića najčešće
postoji rastresitost, mnogo ređe teskoba (zubni lukovi su izduženi). Usne su pune, isturene a
u FM inkompetentne. Pri gutanju donja usna se podiže, nabire se bradna muskulatrura i gubi
se nazolabijalna brazda. U nekim slučajevima postoji makroglosija, a kod drugih
hiperaktivnost jezika
-neki smatraju da je ovo anomalija kod bele rase, dok je kod crne rase ovo skoro redovna
pojava
Pod distalnom okluzijoms se smara okluzija pomerena najmanje za ½ širine premolara (pola
2 klasa). U tim slučajevima postoji singularni antagonizam zuba – od očnjaka pa do zadnjeg
molara. Jači stepen izraženosti distalne okluzije je za širinu celog premolara (puna 2 klasa), a
u ekstremnim slučajevima može biti i za 1,5 ili čak 2 širine premolara.
Gornji zubni luk je najčešće oblika izdužene i sužene omče (slovo V) zbog protruzije
frontalnih zuba. Nije retka ni uskost maksilarnog luka, što uzrokuje unilateralni ukršten
zagrižaj. U ređim slučajevima je mksilarni luk širok sa rastresitošću zuba. Apikalna baza
maksile je obično dovoljno razvijena.
Donji zubni luk je češće kratak sa pljosnatim predelom sekutića (retruzija sekutića) gde se
najčešće teskoba ili protruzija donjih sekutića. Donji zubni niz može nekada biti i normalne
veličine i oblika. Zavisno od protruzije gornjih sekutića i retruzije donjih sekutića, varira i
incizalni razmak.
U najvećem broju slučajeva prisutan je dubok zagrižaj. Usled nedostatka kontakta gornjih i
donjih sekutića, donji nastavlljaju nicanje dok ne uspostave kontakt sa palatinalnom
mukozom (nalaze se u suprapoziciji). Dubok zagrižaj je delimično i posledica infrapozicije
bočnih zuba.
Kod nekih slučajeva postoji i frontalno otvoren zagrižaj što ukazuje na poremećaj funkcije
orofacijelne muskulature. Dentalna klasa se ne mora poklapati sa skeletnom.
Izgled lica: jače isturen nos, istaknuta spina nasalis anterior, izrazita retruzija gornjih i donjih
sekutića, isturen vrh brade i povijen nagore pa je mentolabijalni sulkus veoma izražen
Orofacijana muskulatura je obično normalne funkcije. Usne su najčešće kompetentne, kod
izražene može postojati prinudan habituelni položaj mirovanja (kontakt između sečivnih ivica
gornjih i labijalnih površina donjih sekutića). Može postojati i habituelni okluzalni odnos,
kada labijalne površine donjih sekutića klize po incizalnim ivicama gornjih, pa tako dovode
mandibulu u nešto distalniji položaj.
PSEUDOPROGNATIZAM
-mandibula je obično normalne razvijenosti, dok maksila zaostaje u sagitalnom razvoju kao i
u transverzalnom. Kod ovih osoba se ne može uspostaviti sečivni odnos, nema prevremenog
kontakta, pa one direktno ostvaruju centralnu okluziju. Zavisno od stepena sagitalne
nerazvijenosti maksile, varira i stepen obrnutog incizalnog razmaka kao i promena u profilu
lica. Kod izrazite transverzalne nerazvijenosti sreće se bilateralno ukršten zagrižaj.
-bočni zubi mogu biti u 1 i 3 klasi
-skeletni odnosi su takvi da je mandibula normognatna, a maksila u retrognatiji
-etiologija: obično nasledna + javlja se kod nekih sy (Apertov sy, Disostosis cleidocranialis,
Kruzonov sy, Down sy..)
-kada u centralnoj ili habituelnoj okluziji nema kontakata između grupa zuba antagonista
-najčešće je lokalizovan u predelu fronta, ređe bočno
-u mlečnoj denticiji se sreće samo frontalno otvoren zagrižaj, a u mešovitoj i stalnoj može biti
i bočno
-javlja se kod svih klasa
Idealnom dubinom se smatra kontakt sečivnih ivica donjih sekutića sa srednjom 1/3 krunica
gornjih sekutića u centralnoj okluziji
Suština se ogleda u preteranom nicanju frontalnih zuba zbog njihove poremećene aksijalne
inklinacije. U najtežin slučajevima donji sekutići dosežu do palatinalne mukoze, a gornji do
gingivalnog ruba mandibule. Anomalija se najčešće sastoji od suprapozicije frontalnih i
infrapozicije bočnih zuba (izražena Špeova kriva, posebno u donjoj vilici)
Dubok zagrižaj se kod mlečnih zuba smatra normalnim, osim ako nije suviše izražen.
Dubok zagrižaj nastaje i posle rane ekstrakcije bočnih zuba, posebno donjeg 1 stalnog
mokara
Glavna karakteristika je nedostatak prostora u zubnom luku za pravilnu postavku svih zuba.
Može biti veoma blaga (postoji blaga rotacija zuba), pa do teških kada neki zubi leže van
zubnog luka ili su impaktirani.
-nasledne etiologije, nastaje usled nesrazmera veličine zuba i prostora za njihov smeštaj
-može se predvideti u mlečnoj denticiji, kada su sekutići u intimnom kontaktu ili postoji
teskoba. Može se preneti na mešpvitu i stalnu denticiju. Najčešće se prvi simptomi primećuju
pri nicanju stalnih sekutića gde nedostaje prostor za nicanje lateralnih sekutića koji obično
budu rotirani
-najčešće se sreće kod 1 klase u oba vilična luka; u 2/1 klasi obično je izražena u
mandibularnom luku; a kod 2/2 usled retruzije frontalnih zuba postoji sam koronarna
teskoba; u 3 klasi se javlja teskoba u maksilarnom luku i to kod pseudoprogenije
SEKUNDARNA TESKOBA
-nastaje usled prevremenog gubitka mlečnih zuba i aproksimalnih karijesa mlečnih zuba.
Usled ranog nastajanja praznog prostora, susedni zubi migriraju prema njemu, a zubni niz se
skraćuje u A-P pravcu. Što je period između ekstrakcije mlečnog zuba i vremena smene
stalnim zubom veći, teskoba će biti izraženija. Ovo je naročito izraženo usled gubitka mlečnih
molara pre nicanja 1 stalnog molara ili kod jednostranog gubitka očnjaka, kada se pomera
sredina zubih lukova
KOMBINOVANA TESKOBA
-njateži tip teskobe, gde su udružene primarna i sekundarna teskoba (dešava se rani gubitak
mlečnih zuba a oni već imaju primarnu teskobu)
*postoje i one koje se ne mogu svrstati ni u jednu od ovih grupa, a kao uzrok se smatra
nepravilan položaj zubnih zametaka
RASTRESITOST ZUBNIH NIZOVA
-nastaje usled neusklađenosti ukupne veličine zuba i veličine kosti, s tim što odminira veličina
kosti. Usled toga se stvara višak prostora, obično lokalizovanog u frontalnoj regiji
Podela
PRIMARNA RASTRESITOST
-nastaje kao direktna posledica neusklađenih veličina kosti i zuba usled čega se pojavljuju
dijasteme
-može biti generalizovana (ceo zubni niz) ili lokalizovana (najčešće u frontu)
-može se javiti u mlečnoj denticiji (dobar znak) i stalnoj denticiji
-etiologija: nasledna, može biti udružena sa nekim sy (mongoloizam, facijalna
hemihipertrofija)
SEKUNDARNA RASTRESITOS
-nastaje kao posledica smanjenog broja zuba (naslednog ili stečenog) i inklinacije zuba u
vestibularnom smeru. Zapaža se u sve 3 denticije. Stepen zavisi od broja odsutnih zuba
-blaga lokalna (hipodoncija lateralnog sekutića)
-izraženija kod gubitka većeg broja zuba (ektodermalna displazija)
-još je više izražena ako postoji mikrodoncija i prerazvijenost bazalnog dela vilice
-za razliku od primarne, praćena je obično rotacijom i inklinacijom zuba
-može se razviti i usled protruzije frontalnih zuba
KOMBINOVANA RASTRESITOST
DIJASTEMA MEDIJANA
-najčešći oblik rastresitosti; slobodan prostor između centralnih sekutića (češće gornjih)
-po obliku može biti: paralelna, divergentna (labijalni frenulum i konvergentna (mesiodens)
-normalno se pojavljuje pri nicanju centralnih sekutića i zatvara se nicanjem lateralnih
-etiologija: nasleđe, rasna pripadnost, fibrozni labijalni frenulum, mesiodens, anodoncija
lateralnih sekutića, loše navike, makroglosija, trauma, ciste
NEPRAVILNOSTI U OBLIKU ZUBNIH NIZOVA
Normalan oblik zubnog luka je individualan pojam. Svaka osoba sa normalnom okluzijom ima
sebi svojstvene oblike zubnih nizova. Kao orjentir smatra se da je oblik maksilarnog luka
poluelipsa, a mandibularnog parabola. Postoje i razne varijacije kao što su izdužen, ušiljen,
četvrtast, asimetričan, stepeničast, oblika omega, sa izraženom Špeovom krivom..
IZDUŽEN I SUŽEN
-karakterističan za osobe sa 2/1 klasom zbog proteuzije gornjih sekutića
OMEGA
-oblik maksilarnog luka kao grčko slovo omega; luk se naglo sužava u predelu PM a znatno
širi u predelu molara
-redak oblik, ne sreće se u donjem zubnom luku
ČETVRTAST NIZ
-gornji i donji kod 2/2 klase, pogotovo kod proklinacije svih sekutića
ASIMETRIČAN NIZ
-kod hemifacijalne hipertrofije ili atrofije ili usled hemangioma gornje usne
-mogu biti u sagitali (duži ili kraći) ili u transverzali (uži ili širi)
U SAGITALI
KARATAK NIZ
-može nastati primarno usled nerazvijenosti vilice u sagitali, pa je i alveolarni luk kratak ili
sekundarno zbog ranog gubitka mlečnih ili stalnih zuba, naročito bočno ili zbog izrazite
oralne inklinacije frontalnih zuba u 2/2 klasi
DUGAČAK NIZ
-nastaje kod pravog prognatizma mandibule, kod izrazite labijalne iskošenosti frontalnih
zuba, kod bimaksilarne protruzije, kod malokluzija 2/1 klase (zbog protruzije gornjih
sekutića)
U TRANSVERZALI
UZAN NIZ
-postoji nerazvijenost apikalne baze vilica u transverzali usled čega se alv nastavci i zubni
lukovi nalaze bliže medijalnoj liniji. Uskost se može naći u sve 3 denticije, a ako se nađe u
mlečnoj prenosi se na mešovitu i stalnu denticiju. Češće se javlja u gornjoj vilici.
-uskost može biti: simetrična (leva i desna strana niza su podjednako udaljene od medijalne
linije) ili asimetrična (kod hemifacijalne atrofije lica)
-uskost je najčešće izražena u predelu PM, a ređe u predelu molara. Usled uskosti u bočnom
delu javlja se i teskoba i frontu kao i rahitične promene oblika i dubine nepca
-simetrična uskost je uglavnom naslednog karaktera dok spoljni uticaji samo doprinose
stepenu izraženosti
-ostali uzroci: rahitis, hipotireoza, Apertov sy, Kruzonov sy
-asimetrična uskost posebno jačeg stepena je urođena i udružena sa nekim anomalijama
(jednostrani rascep, hemifacijalna atrofija, poremećaj rasta lica na jednoj strani – opekotine,
paralize)
ŠIROK NIZ
-vilice su prerazvijene u transverzali, tako da su bočni zubi previše udaljeni od medijalne
linije. Prerazvijenost može biti izražena samo u dentoalveolarnom predelu ili i u predelu
apikalne baze. Anomalija može biti simetrična i asimetrična
-ako je transverzalna prerazvijenost podjednako izražena u obe vilice (simetrična), onda se
ne očekuju okluzalne nepravilnosti u ovo ravni. Ali ako je poremećaj samo u jednom luku
(asimetrični) mogu se očekivati i obostrano ukršten zagrižaj kod prerazvijene mandibule ili
potpun bukalni promašaj kod prerazvijenosti maksile (ili unilateralni poremećaj ako postoji
unilateralna prerazvijenost)
ROTACIJA
-pomeranje zuba oko njegove aksijalne osovine
-može biti centralna (oko centralne ose) ili ekscentrična (oko bilo koje druge ose paralelne sa
centralnom)
-njačešće su pogođeni sekutići i to usled nedostatka prostora, nepravilnog položaja
zametaka, prekobrojnih zuba, pogrešne orto th
-rotacija bočnih zuba se dešava posle ekstrakcije susednih zuba
-sekutić rotacijom zauzima manje mesta, a bočni zubi više
INKLINACIJA
-pomeranje zuba oko bilo koje poprečne osovine
-centralna inklinacija je kada se zub pomera oko ose između apiklane i srednje 1/3 korena, a
ekscentrična je svaka druga inklinacija
-obično kretanje krunice prati kretanje korena ali u suprotnom pravcu
-može biti u mezijalnom, distalnom,vestibularnom, oralnom pravcu, koa i u međupravcima
-uzroci su nepravilan položaj zametka, prekobrojni zubi, perzistencija mlečnih zuba, rani
gubitak mlečnih i stalnih zuba, nedostatak prostora, ciste, tumori, parodontopatija,
trauma,nepravilna orto th i protetsko lečenje
BODILI POMERANJE
-pomeranje zuba celim svojim telom na nenormalno mesto
-može biti mezijalno, distalno, vestibularno, oralno
-uzrok je obično nepravilan položaj zametka ali može biti i nepravilna orto th
INFRAPOZICIJA
-nepravilnost zuba u vertikali, kada okluzalne površine ili incizalna ivica ne dostignu okluzalnu
ravan
-može biti privremena kod zuba u nicanju i stalna
-može biti u stalnoj (šnjaci i PM) i u mlečnoj denticiji (ankiloza mlečnih molara)
-nastaje usled nedostatka prostora, mesiodensa, patoloških procesa, nepravilne orto th
SUPRAPOZICIJA
-previše iznikli zubi sa okluzalnim površinama iznak okluzalne ravni
-uzroci su gubitak antagoniste ili poremećaj antagoniste
*EKTOPIJA je nicanje bilo kod zuba van normalnog mesta. Najčešće zahvata gornje očnjake
(niču vestibularno, između 2 i 4, ređe palatinalno ili distalno ili čak u nosnu duplju), gornje
2PM (niču palatinalno), donje očnjake (niču vestibulanro) i donje umnjake. Uzroci su: kratak
zubni niz, nepravilan položaj zametka, patološki procesi u vilicama
TRANSPOZICIJA
-pojava kada 2 susedna zuba zamene svoja mesta
-može biti parcijalna (zubi su nagnuti ali su im samo runice zamenile mesta) ili totalne
-kod parcijalne je moguće orto th dovesti zube u normalan položaj ali kod totalne ne
-najčešće mesta menjaju gornja 3 i 4, donja 2 i 3
-etiologija: zamena mesta zametaka, nepravilan pravac nicanja, nagnut koren zuba (krunice
su na istom mestu)
HIPERDONCIJA
-zubi mogu po obliku biti slični normalnim zubima (TIPIČNI) ili mogu odstupati od normalnih
(ATIPIČNI)
-kod mlečnih je ugl u pitanju gornji lateralni sekutić (većinom unilateralno). Bilateralna
hiperdoncija gornjih očnjaka se javlja u sklopu sy. Hiperdoncija mlečnih može se preneti u
stalnu denticiju.
-kod stalnih su najčešće gornji lateralni sekutići, zatim 3 PM i 4 molar. Veoma retko su
centralni sekutići prekobrojni, a prekobrojni očnjaci se pojavljuju u sklopu orofacijalnog
dogitalnog sy udruženi sa rascepom usne ili alveolarnog grebena. Ugl se javljaju atipični
prekobrojni zubi (mesiodens klinastog oblika, koji je obično impaktiran a može se javiti i
prekobrojni zub između 2 i 3 ili 3 i 4.
-etiologija nije potpuno poznata, smatra se da nastaje usled hiperprodukcije dentalne lamine
i redovna je pojava kod nekih sy
HIPODONCIJA
-najčešće nedostaju gornji lateralni sekutići, ređe donji centralni, još ređe donji lateralni, dok
nedostatak mlečnih zuba obično ukazuje na neku anomaliju (egzodermalna dislplazija).
Hipodoncija stalnih zuba je relativno česta. Njačešće je u pitanju umnjak, pa gornji lateralni
sekutić idonji premolar
-obično se zbog nedostatka stalnog zamenika javlja perzistencija mlečnog zuba (donji 2
mlečni molari i gornji očnjaci). Kod nedostatka lateralnog sekutića, stalni očnjak niče između
centralnih sekutića i mlečnih očnjaka
NEPRAVILNOSTI KRUNICA
-njačešće su zahvaćeni gornji lateralni sekutići i donji premolari i umnjaci
-lateralni sekutići su najčešće vretenasti, mogu biti slični premolarima – ako je cingulum jače
izražen
-PM mogu pokazivati molarizaciju, umnjaci su četo atipični sa različitim varijacijama
NEPRAVILNOSTI KORENOVA
-češće kod višekorenih zuba (njačešće su zahvaćeni umnjaci i 1 PM), ugl je nepravilnost u
broju korenova
TAURODONTIZAM
-komora pulpe je proširena skoro do apexa, a korenovi su kratki – patuljasti
KONKRESCENCIJA
-srastanje korenova 2 ili više zuba u predelu cementa
-postokje 2 tipa: prava (korenovi srastaju tokom razvoja) i stečena (korenovi srastaju posle
njihovog rasta)
-nejčešće je između goenjeg 2 i 3 molara
-etiologija je nedostatak prostora i ankiloza
MIKRODONCIJA
-zubi su u sva 3 pravca manji od normalnih
-može biti izolovana i generalizovana
-izolovana obično zahvata gornje lateralne sekutiće (često udružena sa rascepom usne i alv
nastavka), 2PM i 3 molare
-generalizovana je uvek sastavni deo nekog sy (Down, ektodermalna displazija, hemifacijalna
atrofija)
-ako je zub umanjen u znatnoj meri, onda kod njega obično postoji i promena oblika
-etiologija je ugl nasledna
MAKRODONCIJA
-može biti izolovana i generalizovana
-izolovana je najčešće kod gornjih centralnih sekutića (pogotovo kod fuzije i geminacije) i PM
(molarizacija)
-generalizovana je češća ii kao posledica se javlja teskoba
-u svim slučajevima nastavni deo orto th je ekstrakcija nekog zuba zbog oslobađanja prostora
-nasleđe igra najbitniju ulogu u etiologiji
DENTINOGENESIS IMPERFECTA
-poremećaj u razvoju dentina kada su svi zubi normalnog oblika i veličine posle nicanja, ali
nakon trošenja dentin se ogoljava, lako se prebojava bojama iz hrane pa zubi postaju tamni,
čak i crni
-gleđ je u većini slučajeva normalno razvijena sa tim što je granica prema dentinu prava a ne
talasasta kao kod normalnih zuba
-prenosi se autosomno dominantno
HIPOPLAZIJA GLEĐI
-njačešća anomalija strukture zuba, češća kod stalnih
-manifestuje se mikroskopski vidljivim oštećenjem gleđi i ukazuje da je nastao poremećaj u
metabolizmu Ca za vreme razvića gleđi
-u odnosu na vreme poremećaja dele se na: prenatalne i neonatalne
-njačešće su zahvaćeni 1 molari, centralni sekutići i očnjaci
-ako nastanu posle 10 meseca od rođenja, onda su zahvaćeni i gornji lateralni sekutići i
premolari a veoma retko i donji molari ako poremećaj poremećaj nastane posle 3 godine
-etiologija je nasleđe, virusna oboljenja, alergije, eritroblastosis fetalis, hipovitaminoza D,
tetraciklini, citostatici, endokrinopatije
HUTCHINSONOVI ZUBI
-nastaju kod kongenitalnog sifilisa
-češće pogađaju stalne zube – gornje i donje sekutiće i 1 molare
-od mlečnih najčešće pogađa sekutiće i očnjake
-krunice sekutića su manje, bočne strane su konveksne, pa je naizgled bačvast sa
polumesečastim defektom na incizalnoj ivici,
-1 molari su takođe manji, krunica im se sužava od vrata prema okluzalnoj površini koja je
dudinjastog izgleda
TURNEROV ZUB
-manji sa oštećenjima gleđi žućkaste boje
-uzrok je periapikalna infekcija mlečnih zuba kada je već formirana gleđ stalnih zamenika
DILACERACIJIA
-nepravilan odnos krunice i korena na gornjem centralnom sekutiću
-nastaje traumom mlečnih sekutića kada dolazi do njihovog utiskivanja i dovođenja u kontakt
sa krunicama stalnih sekutića ispod njih. Krunica se pomera pod različitim uglom u odnosu
na koren koji je još u razvoju. Posledica je zakasnelo nicanje ili impakcija tog zuba