Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 15

STRUČNO USAVRŠAVANJE

OVLAŠTENIH ARHITEKATA I OVLAŠTENIH INŽENJERA

XI. tečaj 11. i 12. studenog 2011.

TEMA:

„ NISKOTEMPERATURNO GRIJANJE DIZALICAMA


TOPLINE ZA MALE OBITELJSKE KUĆE S
ANALIZOM ISPLATIVOSTI “

Autori: Prof.dr.sc. Igor BALEN, dis


Fakultet strojarstva i brodogradnje
Predavanje: NISKOTEMPERATURNO GRIJANJE DIZALICAMA TOPLINE ZA MALE
OBITELJSKE KUĆE S ANALIZOM ISPLATIVOSTI
Predavač: Prof.dr.sc. Igor BALEN, Fakultet strojarstva i brodogradnje

UVOD
Racionalno korištenje energije te korištenje obnovljivih izvora energije važan su dio svih
energetskih strategija na globalnoj i nacionalnoj razini. Cijene energije i energenata će, zbog
globalnih i lokanih razloga, u narednom razdoblju rasti, što će utjecati na porast troškova
stanovanja i poslovanja. Zato je potrebno dobro poznavati vlastitu energetiku u smislu tehničkih
mogućnosti i troškova te biti u stanju njome upravljati. Zbog velike potrošnje energije u
zgradama, koja konstantno raste, a istovremeno i velikog potencijala energetskih i ekoloških
ušteda, energetska učinkovitost danas postaje prioritet. Područje graditeljstva prepoznato je kao
područje koje ima potencijal za smanjenje ukupne potrošnje energije na nacionalnoj razini.
S obzirom na relativno veliki ukupni broj obiteljskih kuća u Republici Hrvatskoj, uz veliku
potrošnju energije za grijanje u kućanstvima u usporedbi s ostalim trošilima, predmet analize je
ocjena učinkovitosti i isplativosti toplinskih sustava s dizalicama topline. Hrvatska ima dobre
preduvjete za primjenu te tehnologije s obzirom na svoj geografski položaj. Toplinski sustavi s
dizalicama topline koriste se za potrebe grijanja i hlañenja prostora te za pripremu potrošne tople
vode (PTV). Provedena analiza pokazuje mogućnosti primjene dizalica topline za grijanje i
pripremu PTV u obiteljskim kućama (mali korisnici), u odnosu na troškove investicije i ostvarene
uštede u troškovima energije u usporedbi s plinskim kondenzacijskim kotlom.
Za potrebe analize odabrani su slijedeći tipovi dizalica topline:
1. dizalica topline sa zrakom kao toplinskim izvorom
2. dizalica topline s vodom kao toplinskim izvorom
3. dizalica topline s tlom kao toplinskim izvorom
Sve analizirane dizalice topline su u izvedbi s kompresorom pogonjenim elektromotorom.

PRORAČUNSKI MODEL
Za analizu je odabran model obiteljske kuće neto korisne površine 150 m2 (tip 150) - prizemna
kuća s jednim stanom.
Toplinske karakteristike grañevnih dijelova za proračun uzete su prema.dozvoljenim
vrijednostima iz Tehničkog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama
(NN 110/2008), a površine prozora i vrata su odabrane na razini 15% površine vanjskih zidova,
dok vanjska vrata na južnom zidu imaju površinu Ad=2 m2. Model kuće ima krov pod nagibom
30°, orijentacije sjever-jug, a izmeñu krova i stropa grijanog dijela zgrade nalazi se negrijano
potkrovlje.
Godišnja potrebna toplinska energija za grijanje proračunata je prema normi HRN EN ISO
13790:2008. Proračuni su provedeni za stvarne klimatske podatke za dvije karakteristične
geografske lokacije u Hrvatskoj, grad Zagreb (kontinentalna RH) i grad Split (primorska RH).
Proračun godišnje potrebne toplinske energije za pripremu PTV proveden je prema normi HRN
EN 15316-3-1:2008.

TABLICA 1. Osnovne značajke obiteljske kuće tip 150


Površina Obujam
Korisna Obujam grijanog Faktor oblika
Tip zgrade oplošja grijanog
površina dijela zgrade zgrade
(m2) grijanog dijela zraka
Ak (m2) Ve (m3) fo = A/Ve
A (m2) V (m3)

Tip 150 150,0 450,0 450,0 342,0 1,000

Za kuću na obje lokacije napravljene su simulacije pogona dizalica topline, kao alternativnog
izvora energije s tri navedena toplinska izvora i usporeñene su s energetskom bilancom pogona
plinskog kondenzacijskog kotla, kao konvencionalnog izvora topline.
Analiza potrebne energije za pogon dizalica topline u režimu niskotemperaturnog grijanja i
pripreme PTV provodi se detaljnim postupkom proračuna (bin - metoda) prema normi HRN EN
15316-4-2:2008.
Parametri koji se promatraju u ovoj analizi proračunavaju se na mjesečnoj bazi te je moguće
vidjeti kako i koliko oni variraju tijekom sezone grijanja. To su sezonski (u ovom slučaju
mjesečni) toplinski množitelj (SPF), vrijeme trajanja pogona dizalice topline, potrošnja električne
energije te ekvivalentna potrošnja prirodnog plina.
Proračun potrebne energije za pogon kotla loženog na plin provodi se metodom specifične
korisnosti kotla prema normi HRN EN 15316-4-1:2008.
Kod dizalica topline razlikuju se dva glavna načina pogona:
• monovalentni
• bivalentni.
Pogon dizalice topline u kojem se pokrivaju cjelokupne potrebe za toplinskom energijom zgrade
za grijanje i pripremu PTV naziva se monovalentni (slika 1). To znači da dizalica topline potpuno
zamjenjuje plinski, uljni ili električni kotao, odnosno neki drugi konvencionalni toplinski izvor.

učinak projektna točka

[kW]

potrebni učinak grijanja

DIZALICA TOPLINE

-15°C θϑok 20°C


SLIKA 1. Ilustracija monovalentnog načina rada
Kada dizalica topline ne pokriva cjelokupne potrebe za toplinskom energijom zgrade, potrebno je
predvidjeti neki pomoćni/dodatni toplinski izvor (kotao, električni grijač i sl.). U tom slučaju se
govori o bivalentnom pogonu.
Pri tome pomoćni izvor može raditi paralelno s dizalicom topline pokrivajući samo dio gubitaka
kojeg ne pokriva dizalica topline. Takav način naziva se bivalentno – paralelni pogon. Dodatni
izvor topline uključuje se u tzv. bivalentnoj projektnoj točki (slika 2), proizvoljno odabranoj s
obzirom na temperature toplinskog izvora i ogrjevnog medija.

učinak
[kW]
bivalentna
projektna točka

potrebni učinak grijanja

DIZALICA TOPLINE

-15°C -3°C
θok
ϑ 20°C
SLIKA 2. Ilustracija bivalentno-paralelnog načina rada

Detaljna metoda proračuna, tzv. bin - metoda uzima u obzir specifične pogonske uvjete pojedinog
tipa dizalice topline. Bin-ovi opisuju učestalost pojavljivanja vanjske temperature na promatranoj
geografskoj lokaciji te se proračun provodi za svaki raspon bin –a (temperaturni interval) čime se
odreñuje odgovarajuća toplinska energija za grijanje. Radne točke bin-ova su ''odreñene'' radnim
točkama u središtu svakog raspona te se u proračunu pretpostavlja da ta točka predstavlja radnu
točku za cijeli raspon bin-a.
SLIKA 3. Primjer bin - raspona s radnim točkama OP1 i OP2

U tu su svrhu korištene mjesečne kumulativne vanjske temperature suhog termometra te je po


mjesecima izvršena podjela na 4 proračunska bin-a (primjer u tablici 2). Pri tome je za donju
temperaturnu granicu pogona sustava grijanja postavljena vanjska projektna temperatura, a za
gornju temperaturnu granicu pogona postavljena je temperatura vanjskog zraka od 12°C.
Budući da ogrjevni učinak i faktor grijanja dizalice topline variraju u ovisnosti o radnim
uvjetima, tj. temperaturama toplinskog ponora i izvora, proračun se provodi za j perioda koji su
odreñeni temperaturama toplinskog ponora i izvora te se dobiveni rezultati zbrajaju prema
sljedećem izrazu:

gdje su:
- [J] električna energija potrebna za pokrivanje toplinskih potreba za grijanje
- [J] potrebna toplinska energija podsustava u binu j
- [J] toplinski gubitci podsustava u binu j
- [W/W] faktor grijanja dizalice topline za period konstantnih radnih uvjeta

TABLICA 2. Obiteljska kuća tip 150, proračunski bin-ovi za Zagreb u siječnju


Bin 1 Bin 2 Bin 3 Bin 4 Suma
Radne točke, °C -7 2 7 20
Donja granica, °C -10 -3 5 12
Gornja granica, °C -3 5 12 32
-2 4 12 32
Težinski faktor - grijanje 0,325 0,557 0,118 1,00
Potrebna toplina-
grijanje, kWh 911,98 1564,69 332,63 2809,3

Trajanje bin-a, h 185 421 138 0 744

Težinski faktor - PTV 0,25 0,57 0,19 0,00 1,00


Potrebna toplina - PTV,
kWh 64,55 146,89 48,15 0,00 259,58

Norma HRN EN 15316-4-2 dijeli proračun dizelice topline u 10 koraka navedenih kako slijedi:

1.korak: Odreñivanje energetskih zahtjeva za pojedine bin-ove


2.korak: Korekcija ogrjevnog učinka i faktora grijanja za različite temperaturne uvjete pogona
3.korak: Korekcija faktora grijanja za rad pri djelomičnom opterećenju
4. korak: Proračun toplinskih gubitaka podsustava (meñuspremnik/spremnik topline)
5. korak: Proračun potrebne dodatne energije za pojedine bin-ove (pomoćni grijač)
6. korak: Proračun trajanja pogona dizalice topline pri različitim režimima
7. korak: Proračun pomoćne energije za rad dizalice topline
8. korak: Proračun ukupnih i povratnih toplinskih gubitaka podsustava u režimu grijanja
9. korak:Proračun ukupno potrebne energije za pokrivanje svih zahtjeva
10. korak: Prikaz rezultata

REZULTATI PRORAČUNA
Veličine koje se proračunavaju metodologijom prema normi HRN EN 15316-4-2 su: mjesečni
SPF te vrijeme trajanja pogona i potrošnja električne energije dizalice topline za grijanje i
pripremu PTV. Rezultati su prikazani u dijagramima kako bi se jednostavnije usporedile
karakteristike pogona dizalica topline s različitim toplinskim izvorima. Budući da su te
vrijednosti izračunate na mjesečnoj razini, moguće je vidjeti njihove varijacije u jednoj godini
dana. Nadalje, treba napomenuti da u ljetnim mjesecima, kada nema grijanja, dizalice topline
rade u režimu pripreme PTV.

Lokacija Zagreb
SPF - kuća tip 150 ZG

6,00

5,00

4,00

3,00

2,00

1,00

0,00
1

10

11

12
voda/voda zrak/voda tlo/voda

SLIKA 4. SPF, Zagreb

Vrijednosti mjesečnog toplinskog množitelja su niže u ljeti, osim za dizalicu topline zrak/voda,
gdje se mjesečni SPF zadržava na vrijednostima oko 4, dok mjesečne vrijednosti SPF-a za druge
dizalice topline variraju u nešto većoj mjeri (slika 4). U mjesecima u kojima je potrebno grijanje i
zagrijavanje PTV najveće vrijednosti SPF-a postižu se dizalicom topline voda/voda (do 5,14 u
siječnju). Za dizalicu topline tlo/voda najveći SPF iznosi 3,94 u prosincu. S druge strane, u
ljetnim mjesecima, u kojima grijanje nije potrebno, dizalica topline zrak/voda se pokazala
energetski najučinkovitijom o čemu govori najviša vrijednost SPF-a (4,09 u srpnju).
Na slici 5. prikazano je vrijeme trajanja pogona dizalica topline po mjesecima. Vidljivo je da je
za sve dizalice topline prisutan isti trend skraćenja vremena rada u ljetnim mjesecima, što je i
logično jer je tada potreba za toplinskom energijom najmanja. Vidljivo je da na godišnjoj razini
najdulje radi dizalica topline tlo/voda.
Trajanje pogona [h]- kuća tip 150 ZG

500
450
400
350
300
250
200
150
100
50
0
1

10

11

12
voda/voda zrak/voda tlo/voda

SLIKA 5. Vrijeme trajanja pogona, Zagreb

Analogno vremenu trajanja pogona, ponaša se i bilanca potrošnje električne energije. Ovdje treba
istaknuti kako na te rezultate utječu odabrani tipovi i kapaciteti ureñaja i nazivne snage odabranih
elektromotora za pogon kompresora. Vidi se da je najveći potrošač električne energije dizalica
topline sa zrakom kao toplinskim spremnikom (bez obzira na relativno visoke mjesečne SPF), a
najmanji potrošač je dizalica topline tlo/voda. Potrošnja električne energije dizalice topline
zrak/voda je najveća, jer je energetska potreba najveća zimi za grijanje, kada učinkovitost tog tipa
dizalice topline značajno opada.
Potrošnja el. en. [kWh]- kuća tip 150 ZG

1200

1000

800

600

400

200

0
1

10

11

12
voda/voda zrak/voda tlo/voda

SLIKA 6. Potrošnja električne energije, Zagreb

Na kraju se u tablici 3. daju ukupne godišnje vrijednosti trajanja pogona i potrošnje električne
energije dizalica topline za kuću tip 150, kao i prosječni godišnji SPF.

TABLICA 3. Obiteljska kuća tip 150 Zagreb, godišnje vrijednosti parametara pogona dizalice
topline

Kuća tip 150 ZG – potrebna toplina za grijanje i pripremu PTV = 13847 kWh/god
zrak/voda tlo/voda voda/voda
Godišnji SPF 3,77 3,12 3,63
Vrijeme trajanja pogona [h/god] 1711,24 2124,94 1725,95
Potrošnja elektr. energije [kWh/god] 4583,39 3836,73 3329,08

Lokacija Split
SPF- kuća tip 150 ST

5,00
4,50
4,00
3,50
3,00
2,50
2,00
1,50
1,00
0,50
0,00
1

10

11

12
voda/voda zrak/voda tlo/voda

SLIKA 7. SPF, Split

Trend kretanja vrijednosti mjesečnih SPF sličan je kao za kontinentalnu Hrvatsku, samo su
vrijednosti nešto više. U sezoni grijanja dizalica topline voda/voda ima najveći SPF (4,89 -
siječanj), dok je u ljetnom periodu, kada je potrebna samo priprema PTV-a najučinkovitija
dizalica topline zrak/voda i njen SPF za srpanj iznosi 3,77. Povišeni mjesečni SPF u zimi za
dizalicu topline zrak/voda posljedica su povišenih temperatura vanjskog zraka u odnosu na
kontinent.

Slika 8. prikazuje mjesečna vremena trajanja pogona dizalica topline. Vidljivi su isti trendovi kao
i u kontinentalnoj Hrvatskoj: najdulje radi dizalica topline tlo/voda, a najkraće ona s vodom kao
toplinskim spremnikom. Prema već utvrñenoj analogiji, vremena trajanja pogona su kraća u
ljetnim, a duža u zimskim mjesecima.
Trajanje pogona [h]- kuća tip 150 ST

350

300

250

200

150

100

50

0
1

10

11

12
tlo/voda zrak/voda voda/voda

SLIKA 8. Vrijeme trajanja pogona, Split

Potrošnja električne energije sustava s dizalicama topline u u Splitu prikazana je na slici 9.


Ukupno najviše električne energije troši sustav s dizalicom topline zrak/voda (tablica 4). U
zimskim mjesecima razlika u potrošnji dizalice topline zrak/voda u odnosu na ostala dva sustava
je izraženija, dok u ljetnim mjesecima taj ureñaj troši najmanje električne energije.
Potrošnja el. en. [kWh]- kuća tip 150 ST

700

600

500

400

300

200

100

0
1

10

11

12
voda/voda zrak/voda tlo/voda

SLIKA 9. Potrošnja električne energije, Split

Godišnji rezultati za kuću u Splitu dani su u slijedećoj tablici:

TABLICA 4. Obiteljska kuća tip 150 Split, godišnje vrijednosti parametara pogona dizalice
topline

Kuća tip 150 ST – potrebna toplina za grijanje i pripremu PTV = 8259 kWh/god
zrak/voda tlo/voda voda/voda
Godišnji SPF 3,86 3,32 3,57
Vrijeme trajanja pogona [h/god] 1110,36 1703,05 1071,63
Potrošnja elektr. energije [kWh/god] 2831,30 2363,87 2393,98

FINANCIJSKA ISPLATIVOST

Analiza isplativosti provodi se odreñivanjem troškova investicije, pogona i održavanja


podsustava dizalice topline koji se usporeñuju s troškovima konvencionalnog sustava s plinskim
kondenzacijskim kotlom kao izvorom topline.
Troškovi investicije uključuju nabavu i montažu opreme. Paušalno se uzima da troškovi montaže
iznose 20% nabavne cijene opreme. Za dizalicu topline tlo/voda dodatno se uzimaju i troškovi
bušenja koji se procjenjuju na 50 € po metru dubine bušenja. Pri tom se podrazumijeva kako se
radi o dizalicama topline s bušotinskim izmjenjivačima topline (vertikalnim sondama).
Pogonski troškovi obuhvaćaju potrošnju električne energije dizalice topline te potrošnju
prirodnog plina za pogon kondenzacijskog kotla.

Investicijski troškovi nabave i montaže za analizirane podsustave su:


• dizalica topline sa zrak/voda za kuću tip 150
UKUPNO 83480 kn (ZG/ST)

• dizalica topline sa voda/voda za kuću tip 150


UKUPNO 59682 kn (ZG/ST)

• dizalica topline sa tlo/voda za kuću tip 150


UKUPNO 103053 kn (ZG), 85043 kn (ST)

• kondenzacijski kotao na prirodni plin za kuću tip 150


UKUPNO 12725 kn (ZG), 11066 kn (ST)

Ukupni troškovi odreñenog podsustava u promatranom vremenskom periodu računaju se prema


slijedećoj jednadžbi:
[kn]

gdje su:
C – ukupni troškovi za promatrani period [kn],
I – investicijski troškovi [kn],
n – broj godina koji je protekao od ugradnje sustava [-],
P- godišnji troškovi pogona [kn],
O – godišnji troškovi održavanja [kn]

SLIKA 10. Period povrata investicije za kuću u Zagrebu


Najkraći period povrata investicije za kuću u Zagrebu ima dizalica topline voda/voda (oko 35
godina), dok dizalice topline zrak/voda i tlo/voda nisu isplative u prikazanom periodu na slici 10
(40 godina).
Za manju kuću u Zagrebu praktički je neisplativa ugradnja dizalice topline bez obzira na tip, jer
je period povrata investicije predugačak s obzirom na predviñeni vijek trajanja opreme od 25
godina.
Razlike u investicijskim troškovima izmeñu dizalica topline i kondenzacijskog kotla veće su u
Splitu zbog manjih potrebnih toplinskih kapaciteta opreme. Stoga niži troškovi pogona
kondenzacijskog kotla pridonose produljenju perioda povrata investicije. Najkraći period iznosi
skoro 60 godina za dizalicu topline voda/voda (slika 11). Dakle, niti u ovom slučaju dizalice
topline nisu financijski isplative.

SLIKA 11. Period povrata investicije za kuću u Splitu

ZAKLJUČAK
Analiza je pokazala kako se upotrebom dizalica topline svih tipova smanjuje potrošnja energije
za grijanje i pripremu PTV u odnosu na konvencionalne sustave, što za posljedicu ima i
smanjenje emisija CO2 (stakleničkih plinova). Najučinkovitiji tip dizalice topline je voda/voda.
Uz trenutačne cijene energenata, pogonski troškovi svih tipova dizalica toplina su manji od
pogonskih troškova kondenzacijskog kotla loženog na prirodni plin. Ipak, zbog višestruko većih
investicijskih troškova u odnosu na kondenzacijski kotao, upitna je isplativost dizalica topline za
grijanje manjih obiteljskih kuća. Da bi dizalice topline konkurirale konvencionalnim sustavima
potrebno je povećati apsolutnu uštedu na pogonskim troškovima, tj. povećati potrebe za
toplinskom energijom, a veće zgrade uglavnom imaju i veće potrebe za toplinskom energijom.
Kada bi se s grijanjem i pripremom PTV-a kombiniralo i hlañenje, tada bi veće razlike u
pogonskim troškovima dizalica toplina i konvencionalnih sustava grijanja i hlañenja vjerojatno
utjecale na smanjenje perioda povrata investicije.
Usprkos visokim investicijskim troškovima i dugim periodima povrata investicije, dizalice
topline predstavljaju tehnologiju koja u budućnosti može osigurati značajnije smanjenje emisija
CO2, a samim tim i financijske uštede zbog sustava oporezivanja emisija koji će se vjerojatno
uvesti u EU. Pri tom se ne smije zanemariti niti marketinški dobitak za tvrtke i nacionalna
gospodarstva koja promoviraju korištenje "zelene" tehnologije.

You might also like