UNIVERZITET U SARAJEVU

AKADEMIJA SCENSKIH UMJETNOSTI

ODSJEK ZA DRAMATURGIJU
SCENARIJ VI
PROF. ELMA TATARAGIĆ
ASS. BOJANA VIDOSAVLJEVIĆ

ŠTO SA SOBOM PREKO DANA (2006)

- ANALIZA LIKOVA IZ DOKUMENTARCA -

26.05.19. NASIHA HALILBAŠIĆ

 Kaznionica u Lepoglavi, smještena u istoimenommjestu u
okruguVaraždinamjedan je od najstarijihinajozloglašenijihzatvorau Hrvatskoj,
formirana 1894. godinenamjestunekadašnjegmanastira. Da li
zbogizoliranostisamogmjesta, ilizbogpokajničkeatmosferesvakog (bivšeg)
manastira, ovajzatvornasampomennjegovogimenaizazivajezu,
kaoiosjećajučmalečamotinjezatvorenikakojisu, nakrajudana,
ipaksamoljudikaoisvidrugi.

Jedan od
organskijihprimjerapolitičkekorektnostiupravopremaosuđenicimanajčešćezbog
počinjenogubistva, jestedugometražnidokumentarni film Ivone Juke, nastao
2006. Godine, uzproducentskupomoćnjenerođenesestreAnite. Radi se o
dokumentarcu “Štosasobomprekodana”, čijesamoimeodišeupravo tom
nekakvompokajničkomtugomiizgubljenošću tri glavnalika, nakoja je
režiserkaJukaodlučila da stavinaglasak u ovomhrabrompoduhvatuodlaska u
muškizatvor, kako bi iz “najozloglašenijih”
zatvorenikapokušalaizazvatireakcijukrozintervjue, mimo one “fasadne”, koja
bi zasigurnobilaprisutna da se radi o
pristupumuškogrežiserapremanjihovimličnimpričamainajdubljimdijelovimanji
hovepokajničkeduše.

Tuljo, osuđenna pet godinazbogoružanepljačke, trenutno se

nalazinapoluotvorenomodjeluzatvora, u koji se
dolazinakonodređenogvremenaprovedenog u zatvorenomodjelu,
akozatvorenikispuniodređenepenološkeuvjete. Štosutipenološkiuvjeti –
Tuljokaže: „to nitko ne zna.“ U poluotvorenomodjeluosiguranje je minimalno,
tako da je to nekavrstakušnjeponašanjazatvorenika. Tuljotamoradi u
autopraonici.

Tuljo je žrtva pokušaja bijega iz bezizlaznog egzistencijalnog kruga na " lakši"

način tj. pljačkom. Odrastanje u skromnoj porodici u kojoj se uvijek jedva
sastavljao kraj s krajem, bezikakvih mogućnosti da se otrgne iz tesredine I
kreneživjeti svoj život kreće linijom manjeg otpora u kriminal. Pljačka I
lagodniji život se ubrzo oslade I regrutuju ovisnike koji to ponavljaju sve dok
ih zakon u tome ne spriječi. Tuljo shvata tokom odsluženja kazne da je niko I
ništa. Za sebe kaže da je bitanga. Svjestan je da je u životu “mlatio praznu
slamu”, boji se starosti, boji se “da će morati kopati po kontejnerima”. Ipak na
kraju donosi zaključak da je mlad I da nakon izlaska iz zatvora može početi
ispoćetka. Mašta da živi u Španiji I da ima neki klub koji će mu biti izvor
prihoda.

Maki koji je počinioplaćenoubistvo u narkomanskojkrizi,

odslužujetrinaestogodišnjukaznu. Volontirakao ministrant u zatvorskojkapelici.
Većinuvremenaprovodisasvećenikom, s kojimneprestanoulazi u prepirke,iličita u
zatvorskojbiblioteci. Ćelijudijeli s Mirkomkojineprestanoigra Gameboy, tako da
komunikacija s njimnemapretjeranogsmisla. No, Maki se ne da smesti. Maki priča, a
Mirkošutiiigra se.

Zane, osuđennatrinaestgodinazbogubistva, radi u likovnomateljeu.

Većinuvremenaprovodi s prijateljemIndyjem, kojivolidolazitikodnjega u
ateljezbogljepila s kojim Zane radislike od piljevine.
Indyjuudisanjeljepilaslužizaopuštanjeipročišćavanjesinusa.

U filmuparalelnopratimodan probe u gradskompozorištuinjihovživot u zatvoru.

Zane je żrtva maloljetničkog nasilja u porodici. Zdravo, aktivno dijete, sklono raznim
nestašlucima u školi I izvan nje uvijek je dobijao batine od oca. Bio je svugdje
dežurnikrivac za svaku dječju nepodopštinu. Nikada saslušan, nikada pohvaljen ili
nagrarđen najbanalnijim poklonom. Nikad nikakva afirmativna pouka nego uvijek
kazna I samo kazna koja postaje razlog za bjezanja od kuće.Neshvačeni dječak bez
dovoljno roditeljske ljubavi I potpore bori se još I sa mucanjem što mu je dodatna
životna frustracija.Za njegovu govornu manu niko kod kuće ni u školi nema sluha I
nikome ne pada napamet da bi djetetu trebala stručna pomoć psihologa ili logopeda.
Niko se ne pita šta je to tokom njegovog razvoja bio razlog za micanje. Vjerovatno je
to za okolinu bila sitnica kojoj niko nije pridavao važnost kod jednog “ zločastog”,
nemirnog, neposlušnog dječaka koji bježi kod kuće. Očito su u žiži interesovanja
strogog oca, nastavnika I okoline bili njegovi bjegovi od kuće.

Slijedi smještaj u popravni dom.U kartonu mu piše živo dijete, pun pustolovina I
avantura. Maloljetnik koji oca pamti samo po batinama, a majku uopšte ne spominje ,
kao da nije bila prisutna u njegovom životu, prepušten je nepoznatim ljudima, sistemu
normi I pravila na prevaspitavanje. Stroga pravila, uskraćivanje slobode, bez
roditeljske topline u najosjetljivijoj etapi odrastanja stvaraju nove frustracije u njemu.
Bez adekvatnog razgovora I vjerovatno bez stručne psihološke potpore on izrasta u
frustriranu, nesigurnu ličnost. Jedna od frustracija je I mucanje. On želi da se kao I
svaki drugi dječak dopadne nekoj djevojčici al ga mucanje koči. Usavršava ples “
bereak dance” kao glavni adut za osvajanje djevojaka. “ Ja sam plesao i šutio “: kaže
Zane u svojoj ispovijesti.Njegove frustracije se pojačavaju prilikom svakog boravka
izvan Doma, u stvarnom svijetu tokom popodnevnih izlazaka kad nije smio napraviti
ni najsitniju grešku u ponašanju , jer bi izgubio povlasticu izlazaka na slobodu što je
za mladu osobu željnu slobode I normalnog života največa kazna. Istinski se
zaljubljuje u djevojku. Zane objašnjava prijatelju u zatvoru : “ Možeš nekome reći da
ga voliš, ali to je samo rijeć, a ovo je bila prava ljubav “. Želio se što korektnije
ponašati u otvorenom društvu kako bi se konačno oslobodio doma. Znao je da ne
smije napraviti nikakvu grešku, ali su nažalost to znali I drugi pa su često nemilosrdno
provocirali štičenike Doma kako bi ovi napravili grešku. To je bio izvor novih
frustracija I kako Zane kaže svom prijatelju : ” Bijes se skupljao godinama .” Bivalo
mu je sve teže držati kontrolu svog ponašanja. U njemu se stvarao bunt, gušila ga
sopstvena nemoć da se brani I odbrani od provokacija, da se konačno izvuče iz tog
životnog grotla koji ga je sve više sputavao.

Borio se sve dok mu emocije nisu potpuno zaslijepile um I kada je, braneći čast
voljene djevojke počinio brutalno ubistv. U tom momentu se oslobodio bijesa. Da li je
jedna osoba morala izgubiti život,a druga toliko željenu slobodu ? Na koliko nivoa su
napravljene greške u odgoju Zaneta?

Maki je žrtva učmale životne kolotečine u kojoj jedan temperamentni adolescent koji
je željan filmske slave, a nije naklonjen školi I učenju tone sve dublje I dublje. Očito
niko u porodici ne primjećuje ovaj problem te se niko nije pozabavio stvaranjem
radnih navika I drugih aktivnosti koje bi ga sklonile sa ulice I iz lošeg društva. On je
silno želio biti "glavni frajer u ulici", neko koga će svi da hvale. Bez rada I truda
nigdje nije bio primječen, nigdje se nije isticao.

Sve mu je izmicalo iz ruku. Lično nezadovoljstvo vodi gubitku samopoštovanja što

Makija polako vodi u carstvo narkotika gdje on sanja svoje adolescentske snove.
Iz te fikcije se budi u zloglasnom Lepoglavskom zatvoru nakon počinjenog naručenog
ubistva. Životna ironija mu je tim činom obezbjedila toliko željeni novac, al mu je
oduzela slobodu jer se stalno morao skrivati od pravde I zakona. U tom košmaru često
sebi postavlja pitanje : “ Što sa sobom preko dana ?” Ta bezizlazna situacija ga je u
par navrata navodila na samoubistvo, ali nije imao dovoljno hrabrosti da to uradi.
Ponovo su ga životne okolnosti navodile na drogu od koje se uspio distancirati.
Preživljavao je psihološku dramu I na kraju je odlučio da se sam preda u ruke pravde.
U zatvoru se posvetio čitanju knjiga I vjeri. Postaje svjestan svih životnih grešaka.
Željan nečije pažnje I ljubavi vezuje se za zatvorskog sveštenika. Obavljajući dužnost
njegovog pomočnika pokušava okajati svoja nedjela.

Životna priča ovihljudi budi empatiju u gledaocu koji pokušava da im " ublaži
grijehe" čitavim nizom nesretnih okolnosti tokom njihovog odrastanja kako u porodici
tako i u društvu. Gledalac želi da se oni resocijalizuju I uključe u normalne životne
tokove.
U tome im pomaže i Kazališna igraonica gdje se stalnim interaktivnim radom kroz
razne vidove djelovanja radi na prevazilaženju konfliktnih situacija I kontroli bijesa
što je važan korak za resocijalizaciju.
Svi junaci ovog filma uživaju u aplauzu I ovacijama gledalaca nakon njihove
predstave . Konačno su nešto zaslužili poštenim radom.