O ZNAKOVIMA LJUBAVI

- Tematika ljubavi i njeni motivi su se uvijek provlačili kroz književnost, kako u poeziji
tako i u prozi i kao takva jako je interesatna za istraživanje. O ljubavi su pisali mnogi,
od njih izdvajam samo jedan „Ljubav je čudo koje se događa svima koji istinski ljube;
što više daju, više posjeduju“ Rainer Maria Rilke. Tamo gdje prestaju sve granice,
tamo je romantizam. To je epoha u kojoj pisac ima svu slobodu izražavanja, norma je
onakva kakvu je on određuje i daje nam jednu sasvim novu dimenziju u shvaćanju
književnosti. Najviše se ističu ljubav, bol, patnja, smrt i život. Osjećaji su mnogo
izraženiji, te se to može vidjeti u djelima romantizma. Romantičarska emocionalnost
koja voli pretjerivanje i strasti, zapaža se hiperbolizacija, razvijanje sklonosti prema
neobičnom i čudnovatom, fantastičnom, kao i uživljavanje u svijet mašte i sna.
Romantičarski likovi su izuzetni, vrlo strastveni, skloni pretjerivanju... Mada tematiku
ljubavi možemo pronaći u ranijim epohama, kao u renesansi, ali možemo reći da je
romantizam bio ključan period u čijem pravcu nastavljaju predstojeće epohe sve do
postmodernizma, s manjim ili većim oscilacijama. Romani su skoro uvijek povezani
nekim ljubavnim intrigama i životima likova i kao takvi su više interesantniji za
čitatelje i lako se poslije povezuju s romanima takvog žanra.

Uzet ćemo roman Romeo i Julija od Shakesperea, koji je napisao ovo djelo u
renesansi. Njegovo najpoznatije djelo uz Hamleta. Ako govorimo o znakovima ljubavi
i ako općenito govorimo o ljubavi za nekoga ko je zaljubljen do ušiju ćemo reći da je
poput Romea i Julije. Međutim ko su bili njih dvoje. Njihova ljubav je bila sasvim
slučajna, a postala je toliko snažna. Iz dvije porodice koje su oduvijek bile neprijatelji
jedni drugima, koji nisu mogli ni slutiti da će se njih dvoje zaljubiti jedno u drugo.
Njihova ljubav je počela na jednom balu. To je bio samo trenutak nepažnje u kojem su
Romeo i Julija pali pod uticaj ljubavi. Dvoje tinejdžera koji su se zakleli na vječnu
ljubav i bili spremni da pobjegnu od svega samo da bi mogli biti sretni i uživati u njoj.
Ta prva, nekako prava i najrealnija ljubav u koju najviše vjeruju. Ta ljubav neće dugo
potrajati jer se pisac pobrinuo da će to djelo biti tragedija i na kraju oboje bivaju mrtvi,
Romeo vidjevši da je Julija mrtva, a Julija nakon buđenja od napitka ugleda Romea
kako leži mrtav, uzima bodež i ubija se jer ne može podnijeti da živi pod velom tuge
bez svog voljenog. Ali ne moraju sve ljubavi biti tragične...

Ljubav ima dosta svojih ogranaka u kojima je osjećamo prema različitim ljudima, ali i
prema svemu ostalom, npr. ljubav prema bratu u Antigoni. Antigona sahranjuje svog
brata uprkos naredi koju je izdao Kreont. Ona smatra da su Božiji zakoni iznad svega i
da se trebaju poštovati i izvršavati jer zemaljski zakoni su samo zemaljski. Ona čak se
i ne odupire kazni koju Kreont ima za nju i mirno je prihvatajući jer zna da je uradila
onako kako je trebalo uraditi i zato jer voli svog brata.“ Za ljubav, ne za mržnju, ja
sam rođena!“ – Antigona.

Za ljubav kažu da je ona pokretačka i da ima moć da mijenja ljude, što je donekle
tačno. Šta su to znakovi ljubavi i kako se oni manifestiraju, vjerovatno svi znamo o
tome i neke smo već zapamtili za sljedeći put kada dođu. Većina romana i bezbroj
pjesama u kojima se svakodnevno prožima ljubav i samo ljubav i ta ljubav neće moći
dosaditi nikome, i nikada se neće moći ugasiti. Zbiljski događaji su također bili
protkani u književna djela i doživjeli veliki uspjeh.

Tamo gdje mislite da je neće biti, ona će se pojaviti. Riječi koje ste govorili protiv nje,
ona će vam ih nekako vratiti na naplatu. Događaje koje niste ni sanjali da ćete
proživjeti, upravo će vam ona biti glavni vodič u njima. Kako se slatko poigrava u
djelima i spaja likove za koje se misli da su nespojivi, tako i nama koji mislimo da se
nikada nećemo zaljubiti u neke osobe, ali nam poslije nekog vremena strasti obuzmu
um i srce i onda je potpuno nebitno sve ostalo. Male iskrice, kratki pogledi i još kraći
dodiri su prvi znakovi nadolazećeg vrtloga. Dok čitam određene priče likova,
pokušavam se poistovijetiti s nekim od njih ukoliko me njihova priča najviše dotakne,
uključujući i u emotivnom smislu. Biti zaljubljen je najljepši osjećaj sedmog neba i
njegovih oblaka i lebdenja na njima. Pisci preskoče dio u kojem iz zaljubljenosti likovi
prelaze u fazu ljubavi. Ovaj period je najranjiviji jer ako se mi obični luđaci ne
uspijemo prebaciti na sljedeću fazu, možemo se napatiti dok ne prekinemo sve veze, a
i sebe. Svijet bi bio bolje mjesto kada bi se moglo u ljudima posaditi zrno ljubavi koje
će rasti i širiti ljubav.

Ipak ona ne bi trebala postati previše strastvena, možda čak i bolesna, napadna,
prožeta opsesivnim osjećajima i nekim oblikom ludila i to se već ne može zvati ni
nazivati ljubav. Tamo gdje je ljubav, tamo je i patnja, i tamo je i smrt.