1.

UVOD
Aorta je najveća arterija koja se i anatomski i funkcionalno moţe podijeliti u dvije osnovne
cjeline: prsna i trbušna aorta.

S obzirom na tlačno i volumno opterećenje koje stijenka aorte doţivljava sa svakom srčanom
kontrakcijom njezina elastična svojstva su uvjet za odrţavanje normalne funkcije i anatomije,
osobito prema okolnim strukturama. Smanjenje elasticiteta, kada je elastin zamjenjen
kolagenim vlaknima, normalan je proces starenja, kojeg ubrzavaju uobičajni faktori rizika za
nastanak ateroskleroze, a to su: hipertenzija, pušenje, šećerna bolest te genetske sklonosti. S
obzirom na različite funkcionalne zahtjeve i patohistološke osobine prsna aorta je najčešće
podloţena promjenama kvalitete elestičnog tkiva, dok je najčešći patofiziološki proces
abdominalnog segmenta aorte udruţen s nastankom ateroskleroze.

Kada uzmemo u obzir sve uzroke kojima je izloţena aortna stijenka, kliničke slike i patološka
stanja aorte mogu se prikazati u 4 najčešća oblika, a to su: aneurizme, disekcija, okluzivni
sindrom i upala.

1
 2.ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA SISTEMSKOG KRVOTOKA
Funkcija cirkulacije je zadovoljavanje tkivnih potreba kao što su: prijenos hranjivih tvari do tkiva,
odnošenje otpadnih proizvoda, prijenos hormona iz jednog dijela tijela u drugi, te odrţavanje
prikladne okoline svih tjelesnih tekućina potrebnih za optimalno preţivljavanje i funkciju stanica.

Aorta je arterija koja izlazi iz srca i opskrbljuje cijelo tijelo krvlju. Proteţe se od lijeve klijetke do
četvrtog lumbalnog kralješka, gdje se grana na dvije zajedničke grane, aa. Iliacae communes, i mali
završni ogranak srednja kriţna arterija, a. sacralis mediana. Anatomski razlikujemo četiri dijela aorte:

 uzlazna aorta (aorta ascendens)

 luk aorte (arcus aortae)
 prsna aorta (aorta thoracica)
 trbušna aorta (aorta abdominalis)

Prsna i trbušna aorta se zajednički nazivaju i silaznim dijelom aorte (aorta descedent).

Aorta ascendens (uzlazna aorta) se nalazi iza glavnog stabla plućne arterije. S desne strane je gornja
šuplja vena, lijevo i straga je truncus pulmonalis i a. pulmonalis dextra. Počinje proširenjem,
bulbus aortae. Ogranci uzlazne aorte su aa. coronariae cordis.

Arcus aortae(luk aorte) usmjeren je vodoravno prema straga i lijevo i prelazi u silaznu aortu. Granica
izmeĎu luka aorte i silazne aorte označava suţenje lumena nakon odvajanja svih velikih ogranaka,
odnosno isthums aortae. To je mjesto gdje se nalazi ligamentum arteriosum, ostatak embrionalnog
duktusa koji je spajao plućnu arteriju i aortu. Ispred luka aorte nalaze se brahiocefalične vene i njihovo
stjecište u gornju šuplju venu, a iza luka su dušnik i jednjak. Ogranci luka aorte su truncus
brahiocephalicus, a. carotis communis sinistrra i a. subclavia sinistra.

Aorta thoracica (prsna aorta) počinje u razini 4. prsnog kralješka, a nakon prolaza kroz otvor ošita,
hiatus aorticus, prelazi u trbušnu aortu. Smještena je u straţnjem medijastinumu, iza lijeve plućne
arterije i vene, lijevog glavnog bronha i bronhalnih krvnih ţila lijeve strane. U izravnom je dodiru s
jednjakom, tako da je prvo smještena s njegove lijeve strane, a potom aorta zavija prema desnoj
strani, a jednjak prema lijevoj prelazeći ispred aorte. Prsna aorta daje male postranične ogranke za
prsnu stijenku, rr. parietales, i za organe u prsnoj šupljini, rr. viscerales.

Aorta abdominalis (trbušna aorta) slijedi tok prsne aorte. Počinje u aortalnom hijatusu ošita u
razini intervertebralne ploče. Smještena je retroperitonealno, u središnjoj crti. Završava u razini 4
kralješka, dijeleći se na dvije zajedničke ilijačne arterije, a. ilaca communis. Glavni ogranci trbušne
aorte su: aa. Lumbales, a. sacralis mrdiana, truncus coeliacus, a. mesenterica superior, a.
mesenterica inferior, a. suprarenalis media, a. Renalis, a. testicularis/ovarica.

2
 3.HISTOLOGIJA AORTE
TUNIKA INTIMA

Intima se sastoji od jednog sloja endotelnih stanica, koje prekrivaju subendotelni sloj izgraĎen od
rahlog vezivnog tkiva s ponekom glatkom mišićnom stanicom. U arterijama, intimu od medije odvaja
unutrašnja elastična membrana, kao završni vanjski sloj intime. IzgraĎena je od elastina i ima otvore,
koji omogućuju prolaz tvarima što hrane stanice smještene duboko u stijenci ţile. Na histološkim
rezovima tunika intima arterija obično ima valovit izgled, zbog nedostatka tlaka krvi i kontrakcija ţile
poslije smrti.

TUNIKA MEDIJA

Mediju preteţno čine koncentrični slojevi spiralno poredanih glatkih mišićnih stanica. Prostore izmeĎu
njih popunjavaju rezličita količina elastičnih vlakana i lamela, retikulinskih vlakana (kolagen tipa III),
proteoglikana te glikoproteina. Same glatke mišićne stanice izlučuju ovu meĎustaničnu tvar. U
arterijama se nalazi tanja vanjska elastična membrana, koja odjeljuje mediju od tunike adventicije.

TUNIKA ADVENTICIJA

Adventicija se uglavnom sastoji od kolagenih vlakana tipa I i elastičnih vlakana. Adventicija

postepeno prelazi u okolno vezivno tkivo organa kroz koji ţila prolazi.

Slika 1.

Slika 2.

3
 4. ANEURIZME AORTE
Aneurizme aorte su patološka, lokalizirana ili difuzna proširenja aorte. Širina segmeta veća od
1,5 puta od uobičajnog smatra se aneurizmom. Rezultat je je slabosti svih slojeva njezine
stijenke s posljedničnim proširenjem lumena i to se smatra pravom aneurizmom.
Pseudoaneurizme ili laţne aneurzime aorte posljedica su traume. To su proširenja
vaskularnog prostora izvan ţilne stijenke, čiji vanjski sloj moţe činiti samo hematom i dio
vezivnog tkiva aorte. Mikotiĉne aneurizme nastaju kao posljedica infekcije aortne stijenke u
teškim sistemskim infekcijama. Arteriovenske aneurizme patološki su spojevi izmeĎu
arterija i vena. Prema obliku mogu biti vretenaste (fuziformne), obično aterosklerotske geneze
ili vrećaste (sakularne), najčešće upalne. Učestalost svih aneurizmi aorte kreće se oko 2% i
češća je kod muškaraca.

Slika 3.

4.1. Abdominalne aneurizme

Etiologija. Ţivota dob i muški spol predstavljaju rizični faktor za nastanak abdominalne
aneurizme. Incidencija bolesti je u prošlom desetljeću utrostručena, vjerovatno i zbog porasta
prosječne starosti populacije. U populaciji starijoj od 50 godina moţe se očekivati u 3%
slučajeva. Osim ateroskleroze kao najznačajnijeg rizičnog faktora, poznata je i obiteljska,
genetska sklonost oboljenju.

Kliniĉka slika. Bolest je uglavnom asimptomatična. U mlaĎih bolesnika simptomi su obično

najčešće prisutni u vrijeme postavljanja dijagnoze. Njačešći je simptom bol u hipogastriju

4
(donji dio trbušne šupljine), a kada se bol proširi u leĎa i pojača intenzitet boli u hipogastriju
tada valja posumnjati na aneurizmu. Tegobe mogu trajati i do nekoliko dana i u 30%
slučajeva dijagnostiku mogu usmjeravati u pravcu gastrointestinalnog uzroka akutnog
abdomena ili čak šoka.

Slika 4.

U kliničkoj se slici mogu razlikovati 3 faze:

1) ASIMPTOMATSKA FAZA- u kojoj se prigodom kliničkog pregleda slučajno

otkrije pulzuirajuća masa u abdomenu ili se otrkiva pri pregledu trbušnih organa RTG-
om ili CT-om
2) SIMPTOMATSKA FAZA- bolesnici se ţale na pulzirajuću, palpabilnu bolnu masu
izmeĎu ksifoidnog nastavka prsne kosti i pupka i bol u lumbalnom predjelu koje mogu
biti vrlo blage ili jako intenzivne. Ovisno o veličini aneurizme, bolesnici mogu imati
smetnje periferne arterijske cirkulacije u smislu intermitentne klaudikacije (pojava boli
i utrnulosti u jednom ili oba uda za vrijeme hodanja pacijenata) ili akutne ishemije
zbog embolije otkinutim djelićem tromba
3) RUPTURA- predstavlja 3. fazu i najteţu komplikaciju aneurizme. Rizik od rupture je
u izravnom odnosu s veličinom aneurizme. Ruptura se uvijek očituje jakom i
iznenadnom boli. Budući da je aorta smještena retropreitonealno, u početku
retoperitoneum pruţa otpor krvarenju, pa simptomi krvarenja mogu izostati. Takvo
stanje moţe trajati nekoliko dana, a zatim dolazi do jačeg krvarenja, pojave šoka i
smrti.

Dijagnoza. Postavlja se na temelju ultrazvuka trbuha i kompjutorizirane tomografije.

Arteriografija je zlatnik standard kojim se patoanatomski status aorte moţe najbolje prikazati
kao i odnos prema renalnim arterijama što je vaţno kod planiranja kiruške intervencije.
Magnetska rezonancija je kao neinvazivni dijagnostički postpak u porastu u dijagnostici
vaskularnih bolesti prevenstveno zato što se izbjegava ionizacijsko zračenje i jodni kontrasti
te se dobije trodimenzionalni prikaz. Praćenje prirodnog toka bolesti i procjena rizika od
smrtonosne rupture znači planiranje pogodnog vremena i adekvatne metode kiruškog

5
liječenja. CT abdominalne aorte daje odgovarajuće podatke a to su veličina kao pokazatelj
vjerovatnoće rupture. Aneurizme manje od 4c imaju rizik od rupture oko 2%, a veće od 5cm
oko 22% unutar dvogodišnjeg razdoblja. Promjer veći od 7cm ukazuje na vjerovatnost rupture
unutar godinu dana oko 75%. Svaka aneurizma veća od 5cm treba biti kiruški liječena,
odnosno zamjenjena sintetskom protezom.

Slika 5.

Indikacije i kontraindukacije za operaciju. Odluka za operaciju mora biti na individualnoj

osnovi, budući da su sve aneurizme potencijalno smrtonosne, a stopa širenja i vjerojatnost rupture su
nepredvidivi. Većina vaskularnih kirurga preporučuju operaciju za sve simptomatske ili rupturirane
abdominalne anurizme i za sve asimptomatske aneurizme veće od 5 cm u promjeru, ukoliko dolazi do
rasta anurizme od 5 mm kroz 12 mjeseci. Aneurizme manja od 4 cm u promjeru rijetko se operiraju.
Za aneurizmu promjera 4-5 cm operacija nije prvi izbor liječenja, iako aneurizme ove veličine mogu
imati stopu rupturiranja čak 6 % godišnje . Kontraindikacije za elektivnu rekonstrukciju aneurizme su
infarkt miokarda unutar posljednjih šest mjeseci, dugotrajno i teško zatajenje srca, teška plućna
insuficijencija s dispnejom u mirovanju, teška kronična bubreţna insuficijencija, te očekivani ţivotni
vijek manji od dvije godine. Ove kontraindikacije uglavnom su ignorisane u slučaju neposredne
ţivotne opasnosti, meĎutim, rizik za svakog pacijenta treba uzeti u obzir pojedinačno.

4.2. Aneurizma prsne aorte

Klasifikacija. Temelji se na anatomskim karakteristikama. Najčešće su aneurizme

descendentne torakalne aorte (silazni dio), često pridruţene i uz proširenje abdominalne aorte,
čineći tako torakoabdominalnu aneurizmu. Aneurizme ascendentne aorte (ulazni dio) su nešto
rjeĎe, a najrjeĎe su izolirana aneurizme aortnog luka.

Etiologija. Za razliku od sve veće učestalosti pojave abdominalnih aneurizama u općoj

populaciji, epidemiološki pokazatelj za torakalnu aneurizmu su posljednjih 30 godina
nepromjenjeni. Bolest je najčešće vezana uz slabosti vezivnog tkiva. RjeĎi uzrok je
ateroskleroza. Sifilis je nekoć bio primarni uzrok nastanka aneurime torakalne aorte, dok je
danas od infektivnih uzročnika rijedak. U današnje vrijeme, trauma prsnog koša, najčešće u
području istmusa aorte, sve je češći uzrok nastanka aneurizme abdominalne aorte.

6
Ateroskleroza je proces koji uzrokuje aneurizmu descendentne i abdominalne aorte.
Povećanje promjera aortnog korijena uzrokuje relativnu insuficijenciju aortnih zalistaka i
nastanak aortne regurgitacije. U Marfanovom sindormu patofiziološku pozadinu čini mutacija
gena odgovornih za sintezu strukturnih proteina elastina.

Slika 6.

Kliniĉka slika. Oko 40% bolesnika nema nikakvih simptoma, već je dijagnoza postavljena
slučajno na temelju rutinske rendgenske snimke srca i pluća. U simptomatskih aneurizama
tegobe se odnose ili na pojavu vaskularnih komplikacija ili su posljedica mehaničke
kompresije lokalnih anatomskih struktura. Pritisak na traheju uzrokuje dispneu i kašalj,
pritisak na jednjak uzrokuje disfagiju, na laringealni ţivas promuklost, a erozije koštanih
struktura dovode do bolova u prsnom košu. Od vaskularnih simptoma najčešća je pojava
aortne regurgitacije i mogućeg srčanog popuštanja u slučaju teške vaskularne insuficijencije.
Mogući su i tromboembolijski incidenti koji mogu dovesti do cerebrovaskularnog inzulta ili
distalnih tromboembolija- infarkt bubrega ili ishemije nogu. Smrtnost u slučaju rupture je
50%. Predskazatelj moguće rupture je dinamika rasta aneourizme, porast 0,5cm godišnje.

Dijagnoza. Postavlja se na osnovu RTG snimke pluća i srca, transtorakalnog i

transezofagealnog ultrazvuka. Za praćenje dinamike razvoja veličine aneurizme pouzdan je
CT i transezofagealni ultrazvuk dok je aortografija metoda kojom se preoperativno dobiju
najpouzdaniji podaci o anatomiji aneurizme i njezin odnos prema ostalim strukturama-
najpouzdanije se moţe dobiti iz angiografske kompjutorizirane tomografije pomoću spiralnog
CT-a.

Lijeĉenje. Aneurizma ascendentne aorte veće od 5,5cm i descendentne veće od 6cm trebaju
se kiruški korigirati dakronskim protezama. U slučaju pridruţene aortne insuficijencije
potrebna je ugradnja mehaničkog umjetnog aortnog zaliska.U slučaju izolirane aneurizme
descendentne aorte alternativa kiruškoj terapiji je perkutna ugradnja endovaskularnog stent
grafta. Konzervativna terapija moţe utjecati na napredovanje bolesti, odnosno brzinu
dilatacije aorte. U tu svrhu primjenjuju se beta blokatori koji utječu na razinu krvnog tlaka,
kao vaţnog čimbenika u nastanku i razvoju bolesti. Oni, betablokatori, takoĎer smanjuju
kontrakcije srčanog mišića smanjujući tako i hemodinamski stres na stijenci aorte.

7
4.3.Aneurizme perifernih arterija

Aneurizme perifernih arterija rijetke su, obično su locirane na femoralnim i poplitealnim

arterijama. Većinom se slučajno otkrivaju pri pregledu bolesnika ili kada tromboziraju, pa
postaju bolne na palpitaciju, odnosno kad svojom veličinom ugroţavaju perifernu cirkulaciju.
Mali embolus koji potječu trombozirane aneurizme mogu okludirati digitalne arterije i
izazvati lokalnu gangrenu jednog prsta.

Za razliku od pravih aneurizama danas su u porastu pseudoaneurizme perifernih arterija koje

su najčešće ijatrogenog uzorka. U tijeku intervencija na perifernim arterijama i u toku
kateterizacije srca moguće su popratne pojave u čak od 2 do 3% slučajeva, a osobitno
posljednih godina kada su isti bolesnici zbog potreba prevencije koronarne tromboze
podvrgnuti vrlo jakim antikoagulantnim i antiagregacijskim lijekovima, koji utječu na
odgovarajuću homeostazu, a u isto vrijeme zahtijevaju i duţu kompresiju na mjestu punkcije
perifernih arterija.

4.4.Arteriovenske aneurizme

Arteriovenske aneurizme ekstremiteta patološki su spojevi izmeĎu arterije i vene, mogu biti
priroĎene i stečene, a ako nastanu prije sraštavanja epifiznih hrskavica, dovode do povećanja
ekstremiteta. Venski dio aneurizme zbog visokog arterijskog tlaka postaje hipertrofičan,
tortuozan (iskrivljen), a stijenka klacificirana. Velike arteriovenske aneurizme povećavaju
minutni volumen srca i mogu izazvati dekompenzaciju srca. Liječenje je kiruški.

8
 2.DISECIRAJUĆA ANEURIZMA AORTE
Disecirajuća aneurizma aorte uzduţni je rascjep slojeva ţilne stijenke s razdvajanjem medije.
Gotovo nikad ne zahvaća čitav opseg, varijabilne je duţine i obično se nakon stanovitog toka
laţni lumen kanalizira u pravi lumen aorte.

Slika 7.

Etiologija. Osnovni poremećaj koji dovodi do disekcije je bolest medije. Najčešći je uzrok
cistična nekroza medije koja moţe biti udruţena s Marfanovim sindromom ili češće sa
stanjima koja povećavaju hemodinamski stres na stijenku aorte kao što su hipertenzija,
trudnoća, koarktacija ili bikuspidalna aortna valvula, dok je ateroskleroza najrjeĎi uzrok.

Slika 8.

9
Patogeneza. Mehanizam diskecije nije potpuno razrješen. Pretpostavlja se da je uzrokuje
lokalna hemoragija vasa vasorum unutar medije dovodeći do hematoma koji porastom svojeg
volumena moţe dovesti do napuknuća intime. Postoje i pretpostavke o rupturi intime kao
primarnom dogaĎaju u nastanku disekcije aorte. U 80% slučajeva disekcija aorte susreće se u
hipertoničara.

Klasifikacija. Najčešće spominjane klasifikacije su po DeBakeyu i to tip I koji zahvaća

ascendentnu aortu, aortni luk a često i distalni dio aorte do same bifurkacije. Tip II zahvaća
samo ascendentnu aortu, a tip III samo descendentnu aortu distalno od ishodišta lijeve arterije
supklavije. Stanfordska klasifikacija disekcije dijeli u tip A (disekcija ascendentne aorte) i tip
B (disekcije koje ne zahvaćaju ascendentnu aortu).

Slika 9.

Treća klasifikacija je anatomska klasifikacija koja disekcije dijeli u proksimalna (De Bakey I i
II ili Stanford A) te distalne disekcije (tip III De Bakey ili Stanford B). Kiruška terapija je
indicirana u proksimalnim disekcijama, dok je medikamentozna za deiskecije u kojima nije
zahvaćen ascendent aorte. Zbog proširenja korijena i ascendentne aorte u proksimalnim
disekcijama dolazi do akutne aortne insuficijencije.

Razvoj disekcije moţe biti zaustavljen trombozom ili okluzijom laţnog lumena, što moţe
sačuvati aortu od ekspanzije i rupture. Tako se razlikuje akutna i kronična diskecija.

Kliniĉka slika. Početak diskecije je karakteriziran naglom pojavom jakih bolova u prsima
(sprijeda i u leĎima), koji se šire, ovisno o lokalizaciji deskcije, u vrat, leĎa, jednu ili obje
ruke i u noge. Djelomična ili potpuna okluzija arterije koja izlazi iz aorte moţe da izazove
simptome srednjeg ţivčanog sustava kao što su sinkopa ili paraliza donjih ekstremiteta.U tim
slučajevima periferne pulzacije su oslabljene, a krvni tlak nemjerljiv. Vaskularni šumovi
mogu upućivati na arterijsku insuficijenciju. Znojenje i izrazita bljedoća lica, ostavljaju dojam

10
šoka, meĎutim krvni tlak kod diskecija je uvijek povišen osim ako nije zahvaćena disekcija
arterije supklavije. Hipotenzija je znak rupture aorte sa znakovima intraperitonealnog
krvarenja, tj.krvarenja u perikardu sa znakovima tamponade srca. Bol u prsima moţe da
upućuje na infarkt miokarda i praviti dijagnostičke poteškoće.

Slika 10.

Diferencijalna dijagnoza. Dijagnoza disekcije aorte teţe se postavlja, jer bol moţe da
ukazuje na infarkt miokarda, ali treba razlikovati simptome. Praćenje enzima i razvoja EKG-a
pomaţe u diferencijalnoj dijagnozi. EKG ne pokazuje znakove nekroze ili ishemije, već
obično pokaţe hipertrofiju lijeve komore. Biokemijski nalazi mogu pokazivati blagu
bilirubinemiju, leukocitozu. Tipični nalazi proksimalne diskecije su: gubitak arterijskih
pulsacija krvnih ţila vrata i gornjih udova, neurološki cerebralni ispadi i aortna regurgitacija.

Dijagnoza. Radiološke pretrage su najvaţnije metode u dijagnostici disekcije aorte. RTG

pluća i srca često pokazuje promjene obrisa aorte i proširenje sjene odgovarajućeg dijela
medijastinuma za više od 1cm. Ehokardiografija i magnetska rezonancija najpouzdanije su
metode u dijagnostici disekcije kao i angiografija i aortografija.

Lijeĉenje i prognoza. Bez liječenja, ishod disekcije aorte je fatalan. Bolesnik sa sumnjom na
disekciju mora biti hitno hospitaliziran. Započinje se liječenje koje uključuje uklanjanje boli,
regulacija sistoličnog krvog tlaka na 100-120 mmHg i smanjenje snage kontrakcije srčanog
mišića (da se smanji stres na stijenku aorte). Za regulaciju tlaka primjenjuje se infuzija
natrijeva nitroprusida u 5% otopini glukoze. Uz njega se primjenjuje i blokator beta-
adrenergičkih receptora (propranolol).

Nakon stabiliziranja stanja, radi se angiografija radi planiranja kiruškog zahvata. Disekcija
aorte tip I i II predstavlja indikaciju za hitni kiruški zahvat, dok tip III moţe biti i
medikamentozno tretiran.

Kiruški zahvat na ascendentnoj aorti zahtijeva kardiopulmunalno premoštenje uz korekciju

laţnog lumena i zamjenu dakronskom protezom. Često je potrebna i zamjena aortne valvule.

11
 3.OKLUZIVNE BOLESTI AORTE
Okluzivna bolest aorte moţe se manifistirati okluzijom terminalne aorte i njezinih ogranaka
(Lericheov sindrom) ili okluzijom jednog ili više arterijskih ogranaka luka aorte (sindrom
luka aorte).

3.1. Lericheov sindrom

Lericheov sindrom je okluzija distalnog, bifurkacijskog dijela aorte.

Slika 11.

Etiologija. Ateroskleroza terminalne aorte i udjeličnih arterija najčešći je uzrok tog sindroma,
a očituje se kroničnim tokom. Akutnu okluziju terminalne aorte najčešće uzrokuje tromb na
bifurkaciji aorte. Osim tromba, moţe biti uzrokovana i emboličkom tumorskom masom-
miksom.

Kliniĉka slika. Bolovi u glutealnim regijama i bedrima, klaudikacijom (bol koja se pojavljuje
u nozi tijekom fizičkog napora te nestaje u mirovanju), impotencijom u muškaraca i
oslabljenim ili odsutnim femoralnim pulsevima.

Dijagnoza. Definitivna dijagnoza se postavlja na temelju aortografije.

Lijeĉenje. Uključuje opće higijensko-dijetetske mjere i smanjenje rizičnih faktora za nastanak

ateroskleroze. Kiruško liječenje je indicirano kada smetnje ograničavaju kvalitetu ţivota
bolesnika. Aortnobifemoralno premoštenje je najčešća terapijska odluka. U mnogim
slučajevima kada su okluzije ili stenoze na kraćem segmentu indicirana je balonska
angioplastika uz ugradnju stenta.

3.2. Sindrom luka aorte

Sindrom luka aorte posljedica je suţenja ili okluzije jednog ili više ogranaka luka aorte.

Etiologija. Najčešći uzrok je ateroskleroza sa sekundarnom trombozom, dok je rjeĎe

sifilistični arteritis. Uglavnom obolijevaju ţene u dobi od 15 do 30 godina.

12
Kliniĉka slika. Simptomi ovise o etiologiji i lokalizaciji i broju zahvaćenih ţila. Stenoza ili
okluzija karotidne atrerije moţe uzrokovati simptome cerebralne ishemije kao što su sinkopa,
prolazna sljepoća, afazija (gubitak ili poremećaj govora), gubitak pamećenja. Ako su
zahvaćene potključne arterije, pojavljuju se simptomi ishemije gornjih ekstremiteta kao što su
parastezije, slabost mišića, osjećaj hladnoće.

Dijagnoza. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike gubitka karotidnog pulsa i/ili
pulseva na gornjim ekstremitetima, smanjenja krvnog tlaka na bolesnoj strani. Dijagnoza se
potvrĎuje angiografijom.

Lijeĉenje. Medikamentna terapija se sastoji od primjene vazodilatatora i kantikoagulanasa.

Kortikosteroidi mogu biti korisni u liječenju akutnog arteritisa. U slučaju okluzivne
aterosklerotske bolesti arterije luka aorte, terapija je kiruška.

13
 4.UPALE AORTNE STIJENKE-AORTITIS

Slika 12.

Razne bolesti mogu uzrokovati upalni proces aortne stijenke. Aortitis se najčešće očituje
stenozirajućim i okluzivnim procesima na ograncima luka aorte, stvarajući okluzivni sindrom
luka aorte.

Nekoliko simptoma prepoznatih kod pacijenata su vrućica, zimica, bolovi u mišićima i

malaksalost. Osim toga moţe se pojaviti hipertenzija.

Do uporabe pencilina u kliničkoj praksi najčešći uzrok aortitisa bio je sifilis. Samo se u 10%
bolesnika sa sifiličnim aortitisom razvijaju komlikacije koje se klinički očituju kao sakularna
torakalna aneurizma, aortna regurgitacija ili stenoza ušća koronarnih arterija. Prognoza
sifilističnog aortitisa ovisi o stupnju aortne insuficijencije i eventualnoj stenozi ušća
koronarnih arterija.

Liječenje zahtijeva primjenu prokain-pencilina G 600 000 jedinica na dan, 15 dana ili
benzatin-pencilina G 2,4 miliona jedinica na sedmicu, 3 sedmice. Bolesnicima osjetljivim na
pencilin daje se eritromicin ili tetraciklin 2g na dan, 30 dana.

14
 5. AORTNA STENOZA
Aortna stenoza (AS) je trajna prepreka izlaska krvi iz lijevog ventrikula u toku sistole srca.
Mjesto opstrukcije krvi moţe se nalaziti na nivou: zalista, iznad valvule i ispod valvule u
obliku membrane.

Etiologija. Rijetko se nalazi u odraslih i obično se radi o sraslim komisurama bikuspidalne ili
trikuspidalne valvule ili je riječ o unikuspidalnom zalisku. Ako se simptomi jave do 30 godine
ţivota ona se radi o uroĎenoj aortnoj stenozi, degenerativna kalcificirajuća bolest je najčešći
uzrok aortne stenoze kod starijih pacijenata

Patofiziologija. Stenoza moţe biti na valvularnom, subvalvularnom i supravalvularnom

nivou. Bikuspidalna aortna valvula je najčešći oblik aortne stenoze, nastaje kao posljedica
fuzije komisura. Zbog toga je ušće ekscentrično i krvni protok je turbulentan. Kod
adoloscenata trikuspidalna aortna valvula moţe postati stenotična. Kao mogući nastanak
stenoze smatra se manja iregularnost i nejednakost individualnih zalistaka. Deponovanje
kalcijuma unutar valvule nije često u djetinjstvu, ali moţe se javiti i kod odraslih. Precizan
mehanizam deponovanja kalcijuma nije jasan, pretpostavlja se da je rezultata trljanja
zalistaka, te razvoja mikrotroma koji se organiziraju i posljednično kalcificiraju vodeći
daljnjem pogoršanju stanja valvule. Supravalvularna stenoza često je udruţena sa
Wilijamsovim sindromom (mentalna retardacia, karakteristično lice „patuljaka“ i stenoze
arterije pulmonalis). Subvalvularna stenoza moţe nastati zbog jednostavne dijafragme ili
suţenja izlaznog trakta lijeve komore.

Slika 13.

Kliniĉka slika. Pacijenti sa blagom ili umjeronom stenozom nemaju simptoma. Bol u
grudima na napor ili sinkopa mogu se javiti sa teškom stenozom. Srčana insuficijencija
razvija se u prvih nekoliko mjeseci ţivota kod aortne stenoze. NovoroĎenčadi sa AS mogu
razviti srčanu insufucijenciju. Sistolni šum se ne auskultira ili je tih, a periferni pulsevi su

15
slabi i končasti. Kod asimptomatske djece i adoloscenata šum se otkriva za vrijeme rutinskog
pregleda. Nesvjestice, glavobolje i sinkope obično reflektuju teţak stepen opstrukcije izlaznog
trakta i indikacije su za ugrentni kiruški zahvat.

Dijagnoza. EKG je normalan kod blagih slučajeva, a kod teških se vidi hipertrofija lijevog
ventrikula. Auskultatorno je sistolni thril prisutan na gornjoj desnoj ivici sternuma. Kod
pacijenata sa supravalvularnom AS sistolni pritisak viši je na desnoj nego na lijevoj ruci.

Ehokardiografija sluţi za identifikaciju stenotične aortne valvule, radi kvantifikacije

hipertrofije lijevog ventrikula, stupnja dijastoličke i sistoličke disfunkcije i kod otrkivanja
drugih oštećenja zalistaka.

Rendgenografija je normalna. Dilatirana ascendenta aorte se povremeno javlja kod valvularne

AS. U različitih formi AS Doppler utvrĎuje gradijent pritiska. Gradijent manjih od 40mmHg
smatra se da prezentira blagu stenozu, izmeĎi 40 i 70mmHg umjerenu, a gradijent viši od
70mmHg tešku stenozi.

Terapija. Ako se intervencija provede suviše kasno, funkcija lijevog ventrikula je

ireverzibilno oštećena. Ako je neoperirana, AS nosi rizik dalje progresije i iznenadne smrti. S
obzirom da su iznenadne smrti ljudi sa AS udruţene sa fizičkom aktivnošću i naporu,
pacijenti sa umjerenom i teškom AS bi trebali izbjegavati bilo kakvu vrstu sporta. Vaţno je
odrţavanje oralne higijene i profilaksa bakterijskog endokarditisa. Kod bolesnika sa srčanom
insuficijencijom indicirana je oksigenoterapija, diuretici i intropni agensi.

Indikacije za valvulotomiju su: visok stupanj stenoze, srčana insuficijencija, gradijent veći od
50mmHg.

16
 6. AORTNA INSUFICIJENCIJA
Aortna insufucijencija je dijastolno vraćanja krvi iz aorte u lijevi ventrikul zbog patoloških
promjena na kuspusima ili na korijenu aorte.

Etiologija. Reumatska groznica je česti uzrok. Kuspisi su fibrozni, skvrčeni i kalcificirani, te

se mogu zatvoriti u dijastoli pa dolazi go regurgitacije krvi iz aorte u lijevi ventrikul. Često je
udruţena sa aortnom stenozom zbog srastanja kuspisa.

Slika 14.

Uzroci aortne insufucijencije:

HRONIĈNI AKUTNI
Reumatska bolest srca Infektivni endokarditis
Degenerativna bolest Desecirajuća aneurizma aorte
Hipertenzija Trauma
Sifilis
Marfanov sindrom
Infektivni endokarditis
Subaortna stenoza
VSD sa prolapsom
Raumatoidni artritis
Ankilozirajući spondilitis
Kongenitačni poremećaju
Tablica 1.

Patofiziologija. Dijastolna regurgitacija krvi iz aorte u lijevi ventrikul uz istovremeno

normalnu količinu krvi koja u nju ulazi iz lijevog atrija, rezultira dijastolnim volumnim
opterećenjem lijevog ventrikula. U srednje teškoj aortnoj insuficijenciji udarni volumen je dva
puta veći, u teškoj 3 do 4 puta veći od normale.

Kliniĉka slika. Aortna insuficijencija je bolest koja je dugo vremena asimptomatična.

Simptomatologija se ispoljava palpitacijama, pojavom ventrikularnih ekstrasistola, srčane
insuficijencije, dispnee ili paroksizmalne noćne dispnee, edema pluća i znojenja. Ponekad se
javlja noćna angina pektoris. Pacijenti sa akutnom aortnom isuficijencijom mogu imati vrlo

17
nagao napad srčane insuficijencije sa vaskularnim kolapsom. U hrnoičnoj aortnoj
insuficijenciji moţe postojati dugi latentni period.

Fizikalni nalaz. Kod umjerene i ozbiljne aortne insuficijencije se vide sistolne pulzacije
vratnih arterija i sistolno pomicanje glave. Kapilarne pulzacije se mogu prikazati laganim
pritiskom na nokat (Quinckeov znak). Nad femoralnom arterijom pritiskom proksimalno, čuje
se sistolni šum, a pritiskom distalno čuje se dijastolni šum (Durozierov znak). U pacijenata sa
aortnom insuficijencijom klinički znaci obično nisu tako impresivni. Periferni arterijski znaci
su odsutni, udar apeksa ne mora biti izraţen, a šum moţe biti kratak, mekan i teško čujan.
Najčešće komlikacije su: infektivni endokarditis, aritmije, infarkt miokarda, srčana
insuficijencija i nagla smrt.

Dijagnoza. EKG u ranim stadijima pokazuje povećanje voltaţe u perkordijalnim odvodima, a

u teškoj aortnoj insuficijencijom se vidi hipertrofija lijevog ventrikula. Color Doppler u
aortnoj insuficijenciji pokazuje mozaične bole koje nastaju u nivou aortne valvule i disperzira
u lijevi ventrikul. Ehokardiografija moţe takoĎer procijeniti teţinu plućne hipertenzije, koja
se javlja kod zatajivanja lijevog ventrikula, te dati informacije o prognozi.Koronarna
angiografija obično nije potrebna za dijagnozu, ali se radi prije operativnog zahvata

Terapija. Kronična aortna insuficijencije se godinama moţe dobro podnositi. Kada se

simptomi jednom razviju, obično su progresivni i smrt nastaje unutar 2 do 4 godine, ako
zamjena aortne valvule kao jedini definitivni tretman nije obaljen. Medikamentna: svima se
uključuje profilaksa protiv infektivnog endokarditisa i reumatske groznice. Predlaţe se
smanjen unos soli. Savjetuje se da izbjegavaju fizički napor, te da dolaze na pregled svakih 6
mjeseci. Vazodilatatori tipa nifedipina, reduciraju tlačno opterećenje i stepen regurgitacije i
povećavaju snagu lijevog ventrikula. Zajedno sa diureticima mogu privremeno stabilizirati
pacijenta koji čekaju kirušku zamjenu valvule. Kiruška: svim pacijentima sa ozbiljnom
aortnom insuficijencijom trebalo bi preporučiti hirušku zamjenu valvule. MeĎutim, neki se
pacijenti pojave vrlo kasno sa ozbiljnom srčanom insuficijencijom i oslabljenom funkcijom
lijevog ventrikula i zamjena u tim okolnosima povećava rizik operativnog mortaliteta.

18
 7.KOARKTACIJA AORTE
Koarktacija aorte (KoA) je uroĎeno suţenje lumena aorte različitog stepena, najčešće distalno
od ductus arteriosus-a kod polazišta lijeve arterije subklavije. Česta je bikuspidalna aortna
valvula, VSD (ventrikularni septalni defekt), PDA (perzistentni ductus arteriosus Botalli), AS
(aortna stenoza) i mitralne greške.

Slika 15.

Patofiziologija. Koarktacija aorte najčešća je abnormalnost luka aorte. U neonatusa petlja

duktalnog tkiva predstavlja najvaţniji anatomski problem jer je redukcija veličine lumena u
vezi sa konstrikcijom dukstalnog tkiva. Kod starije djece i adoloscenata postoji fiska
opstrukcija.

Kliniĉka slika.U dojenčadi sa KoA koja imaju simptome descendentna aorte je snadbjevena
krvlju putem desnog ventrikula sa perzistentnim ductus arteriosusom za vrijeme fetalnog
ţivota. Kod asimptomatske djece sa Koa descendentna sorta snadbjevena je putem lijevog
ventrikula preko aortnog istmusa za vrijeme fetalnog ţivota.Znaci srčane insuficijencije, slab
apetiti, dispnea, oligurija, anurija, uz opšti cirkulatorni šok mogu se razviti u prvih 2 do 6
sedmica ţivota.

Dijagnoza. Auskulatorno je obično prisutan glasan galop, a šum moţe biti odsutan u bolesne
djece. Inače se čuje sistolni šum na gornjem dijelu sternuma. Na leĎima se čuju neprekinuti
šumovi od razvijene kolateralne cirkulacije. EKG: česta je hipertrofija desnog ventrikula i
kompletan blok desne grane prije hipertrofije lijevog ventrikula. 2D ehokardiografski nalaz
pokaţe mjesto i veličinu KoA. Doppler nalaz utvrdi ubrzan protok distalno od koarktacije.

Terapija. Intezivne antikongestivne mjere preduzimaju se brzodjelujućim intropnim

agensima (ketaholamini), diureticima i oksigenoterapijom prije kiruškog tretmana. Balon-
angioplastika i kiruški zahvat izvode se i u simptomatske i u asimptomatske djece odmah
nakon postavljanja dijagnoze radi prevencije nastanka trajne arterijske hipertenzije.
Postoperativno je potrebno kontrolisati svakih 6 do 12 mjeseci, zbog moguće rekoartacije.

19
 8.ZAKLJUĈAK
„Odričem se trenutnih zadovoljstava radi blistave budućnosti.“

Pristup pacijenata sa aneurizmom aorte ili disekcijom aorte zahtijev potpuno potpuno
poznavanje prirode bolesti, adekvatnih dijagnostičkih postupaka kao i izbora terapije. U
zadnjih 10-15 godina dijagnostičke procedure znatno su napredovale, te razvoj
endovaskularnih interventnih procedura poboljšao je ishod liječenja. Ispravan pristup
aneurizmi aorte podrazumijeva ranu dijagnostiku, kvalitetno i redovno praćenje te odabir
adekvatnog terapijskog pristupa.

Često i mnoge bolesti aorte su asimptomatske i ne treba ignorisati nikad niti jedan jedini
simtpom. Redovne kontrole su najbitnije.

20
LITERATURA
1.Guyton A.C, hall J.E. (2006), Cirkulacija, Medicinska fiziologija, Zagreb, Medicinska
naknada

2.Krmpotić-Nemanić J., Marušić A. (2002), Krvoţilni sustav, Anatomija čovjeka, Zagreb,

Medicinska naknada

3. Junqueira L. C., Carneiro J., (2005), Ţilni sustav, Osnove histologije, Školska knjiga

4. Boţidar Vrhovac & suradnici, (2003), Interna medicina, Zagreb, Treće promjenjeno i
dpounjeno izdanje

5. A. Fajgelj, M.Grujić, M. Macanović, A. Mikeš, N.Numić, I.Pašić, (1986), Interna medicina

II, Sarajevo-Svjetlost

6. Z.Kušljugić, F.Baraković, A.Arslanagić, V.Gerc i saradnici, (2006), Kardiologija, Tuzla

Slika 1.
https://tse4.mm.bing.net/th?id=OIP.g7131T0nEOXkEuk_db4IUAHaFC&pid=Api&P=0&w=
232&h=159

Slika 2. http://www.homepages.ucl.ac.uk/~zchab6a/v2/ssm_yr1_1/artery.jpg

Slika 3.
https://tse2.mm.bing.net/th?id=OIP.4zH6pfrV5d_5g9u4CQyvygAAAA&pid=Api&P=0&w=
341&h=200

Slika 4. https://dijetaplus.com/wp-content/uploads/2016/09/aneurizma-trbusne-aorte.jpg

Slika 5. http://www.tmg.org.rs/images/v340503.jpg

Slika 6. http://www.stetoskop.info/pics/2/3242/thumbnails/150x150/2.jpg

Slika 7. http://www.vulgaris-medical.net/images/-cardiologia-3/dissection-de-l-aorte-
(traitement-chirurgical)-15.html

Slika 8. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/images/msd-za-pacijente/177.jpg

Slika 9. http://kardiologija.in.rs/Klasifikacija_aneurizme.JPG

Slika 10.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2d/Aortic_dissection.webm/290px
--Aortic_dissection.webm.jpg

Slika 11. https://i2.wp.com/radiologykey.com/wp-

content/uploads/2016/01/9781604064728_ch08_f002.jpg?fit=636%2C403&ssl=1

21
Slika 12.
http://www.nejm.org/na101/home/literatum/publisher/mms/journals/content/nejm/2002/nejm_
2002.346.issue-9/nejmicm010343/production/images/large/nejmicm010343_f1.jpeg

Slika 13. https://healthjade.com/wp-content/uploads/2018/01/aortic_valve_stenosis.jpg

Slika 14. https://gospodarzdravlja.com/wp-content/uploads/2018/02/Aortna-stenoza-su%C5%BEenje-

otvora-aorte-simptomi-uzrok-operacija-i-le%C4%8Denje.jpg

Slika 15. https://www.lekarinfo.com/images/stories/Bolesti_/Coarctation_o_fthe_Aorta.jpg

22
KONZULTACIJSKI LIST
Ime i prezime uĉenice: Edna Hrkić

Razred: IVb

Razrednica: Martina Franjić, prof.

Mentorica: Pašagić dr.med Selma

Naslov teme: Bolesti aorte

DATUM SADRŢAJ VRSTA KONZULTACIJE POTPIS

KONZULTACIJE INDIVIDUALNA/GRUPNA MENTORA

23