1

GRČKI POLISI – SPARTA I ATENA

Sparta
Spartu su osnovali Dorani, a smjestila se na poluotoku Peloponezu u pokrajini
Lakoniji. Sparta je bila zatvoreno, vojničko društvo, nimalo vično intelektualnim ili
kulturnim djelatnostima, sumnjičavo prema strancima i zatvoreno utjecajima vanjskog svijeta.
Spartanci su vjerovali da je njihov
jedinstveni sistem kreiran od strane
legendarnog zakonodavca Likurga, za koga
se pretpostavlja da je živio u 8.st.B.C., a
sam je ustav, prema vjerovanju Spartanaca,
sačinio pod božanskom kontrolom.
Militarizam spartanskog društva bio
je odgovor na problem zajednički gotovo
svim grčkim polisima: prenaseljenost i s tim
u vezi nedostatnost hrane. Sparta nije kao
ostali grčki polisi riješila taj problem
osnivajući kolonije, nego se posvetila
osvajanju plodnih područja u
svojoj okolici, prije svega Slika 1: Spartanski hopliti, za koje je postojala gotovo
Mesenijsku ravnicu, a sami religijska uvjerenost u njihovu nepobjedivost, a to imaju prije
svega zahvaliti svojoj asketskoj discipliniranosti.
Mesenjani postali su državni
robovi u Sparti. Mesenjanski teritorij podijeljen je među Spartancima, koji od tada provode
život u stalnom vojnom treningu, u svrhu održavanja kontrole nad mnogobrojnijim
Mesenjanima. Zbog toga je postojala
stroga klasifikacija stanovništva na
spartanskom teritoriju.
Samo oni sa dokazanim čistim
podrijetlom mogli su biti građani
Sparte, a nazivali su se Spartijati ili još
češće Jednaki, i imali su jednaka
zakonska prava. Nije ih bilo više od
9.000. Oko
Sparte postojala su brojna sela koja su
imala lokalnu autonomiju, u njima su
živjeli Perijeci (u grubom prijevodu
susjedi-Perioikoi), koji su imali osobnu
slobodu, ali nisu imali nikakva
politička prava u Sparti, većinom su se
bavili obrtom i trgovinom, a
Slika 2: Spartanka ispraća svoga muža u rat. Žene u Sparti su Spartijatima su bili dužni plaćati
imale puno veća prava i slobode od njihovih kolegica u Ateni. godišnja davanja.
Iako nisu mogle sudjelovati u političkim igrama, mogle su se Najniža klasa bili su Heloti,
slobodno družiti s muškarcima u javnom životu, a imale su i
prava posjedovanja vlasništva i nasljeđivanja. Spartansko većinom pokoreni Mesenjani. Nisu
militantno društvo nalagalo je da i žene budu fizički i imali nikakva prava te su služili kao
emocionalno čvrste, pa su redovito i naporno fizički vježbale. Od državni robovi, tj. nitko ih nije mogao
spartanske žene očekivalo se da stoički podnese gubitak svojih
bližnjih. Poznata poruka Spartanke sa slike ilustrira takav stav, privatno posjedovati, niti kupovati ili
kada ispraća svog muškarca u rat riječima: „Vrati se sa štitom prodavati.
(živ nakon junačke borbe) ili na njemu (junačka pogibija) Vlast u Sparti bila je mješavina
monarhije, oligarhije i demokracije.
 2

Skupština Jednakih bila je demokratski element, u koju su mogli ući svi punopravni
Spartanci stariji od 30g., ali ograničene moći, jer je prava vlast bila u rukama drugih
institucija. Postojala su dva kralja, koji su bili manje kraljevi, a više zapovjednici vojske ili
glavni svećenici. Vijeće staraca ili Geruzija (gerousia), brojala je 28 ljudi starijih od 60 g.,
plus dva kralja. Najvažniju polugu vlasti predstavljalo je pet efora (nadglednici), koji su se
birali godišnje, i svaki pripadnik Jednakih mogao se kandidirati za tu dužnost.
Kako je spartansko društvo bilo
prije svega vojničko društvo, sve je bilo
prilagođeno vojničkoj jednostavnosti.
Najčešća hrana bila je komad svinjetine
kuhane u svojoj krvi, a na kraju se
dodalo samo soli i octa. Da bi
obeshrabrili bogaćenje i potrošnju, nisu
izdavali kovani novac, nego su im kao
platežno sredstvo služile teške željezne
šipke.
Školski sistem u Sparti, poznat
pod nazivom agoge (odgoj), obučavao
Slika 3: Kontrola novorođenog djeteta. Novorođenče je je mušku djecu prije svega da budu
dovođeno pred inspektore koji su pregledavali vitalnost vojnici, a za to su morali biti potpuno
muškog i ženskog djeteta, pa ako ono prođe kontrolni pregled
predavano je na skrb majkama ili dadiljama. Spartanske bebe
zdravi. Nakon rođenja bebe bi
nisu prali u vodi već u vinu, što je bio još jedan test pregledavali državni inspektori, i samo
izdržljivosti beba, jer bi „falične bebe“ dobile epileptični napad "ispravna" djeca mogla su nastaviti
ili konvulzije.. Dadilje nisu previše mazile bebe već su im
ostavljale slobodu pokreta. Ostavljali su bebe same u mraku
život, dok su ona sa bilo kakvom
da se navikavaju biti sami, uglavnom spartanski odgoj počinje deformacijom bila odbačena.
od samog rođenja. U razdoblju od 7. do 18. godine,
odvojeni od svojih obitelji, dječaci bi
prolazili rigorozan trening u sklopu agoge. Sve se svodilo na psihofizičko jačanje, a čitanje i
pisanje naučili bi taman u tolikoj mjeri da mogu npr. pročitati poruku od svojih zapovjednika.
Većina mladića u dobi od 18 do 20 g. služila je u kriptijama (oblik tajnih službi), i boravili
su u Mesenskim brdima, gdje su preživljavali lovom i
krađom. Glavni zadatak bio im je špijuniranje uvijek
pobunjenih mesenjanskih helota, koje su mogli i ubijati
nekažnjeno, jer je ionako Sparta svake godine objavljivala rat
protiv Mesenjana. Kada napune 20g., svi Jednaki postaju
hopliti, pa u vojsci služe sve do 60g. života. U tako jakoj i
uvježbanoj vojsci leže i razlozi zašto Sparta nije imala
obrambene zidove, jer stanovnici Sparte tvrdili su da je
najbolji zid sazidan od spartanskih muškaraca.
Sparta je samim geografskim položajem između dva
planinska masiva bila odvojena od ostalih grčkih polisa, a ta
izoliranost pojačana je i državnom politikom. Potreba za
vojnom snagom u spartanskoj državi, onemogućavala je
Sparti da se uključi u međunarodnu trgovinu tog vremena, a
osim toga trgovina s ostalima bila je otežana i
neprihvaćanjem kovanog novca u Sparti, gdje kao Slika 4: Spartanska kriptografija. Tekst koji se piše
na trakama mora se namotavati na valjkasti oblik
platežno sredstvo služe bezvrijedne željezne šipke. iste debljine da bi bio čitljiv.
Spomenuta izolacija od ostalih grčkih polisa i
rigorozni vojnički život osjetili su se i u načinu govora kojim su se služili Spartanci – tzv.
lakonski govor ( izraziti svaku misao na najjednostavniji i najkraći način ).
 3

ATENA
Atena je bila grad Jonjana
koji je u kasnijem razvoju
postao centar antičke
demokracije, znanosti,
umjetnosti i filozofije.
Smještena na poluotoku
Atika, blizu mora i dobre
luke – Pirej, što je Ateni
kasnije otvaralo trgovačke
mogućnosti. Kako je Atena
bila najjači polis na
poluotoku Atici, logično je
da se ujedinjenje Atike
ostvarilo pod njezinom
Slika 5: U središtu je Akropola, sa svojim znamenitim hramovima, a u prevlašću, a prema legendi
pozadini se vidi luka Pirej, koja je bila osnova bogatstva i pomorske snage ujedinjenje Atike djelo je
Atene.
kralja Tezeja.
Kao u većini grčkih polisa i
u Ateni je uprava s vremenom prelazila od monarhije prema aristokratskoj republici. Oko
700.B.C. vlast u Ateni u potpunosti prelazi u ruke eupatrida ili zemljoposjedničke
aristokracije. Iako je u vrijeme aristokratske vladavine Atena
gospodarski napredovala, bilo je puno nezadovoljnika koji su
željeli promjenu. Svi ljudi u Ateni koji su imali nekakav
imetak ili su se bavili trgovinom i obrtom, pa su si mogli
priuštiti vojnu opremu i sudjelovati u obrani Atene, tvrdili su
da moraju imati i politička prava. S druge strane, oni
najsiromašniji seljaci često su se morali zaduživati kod
eupatrida, a ponekad su morali prodavati sebe i svoju obitelj u
ropstvo da bi platili svoje dugove. Takvo raspoloženje

zahtijevalo je promjene u
atenskom društvu i zakonodavstvu. Slika 6: Solon - jedan od zaslužnijih ljudi za kasniju uspostavu
atenske demokracije, što i ne čudi ako se uzme u obzir da je
Izabrani arhonti trebali su uvesti svrstavan među sedam mudraca starog vijeka. Podijelio je
reforme u zakonodavstvu koje bi Atenjane u četiri klase prema imovinskom statusu, iz čega zatim
spriječile daljnje nezadovoljstvo. proizlaze prava (sudjelovanje u vlasti) i obveze (sudjelovanje u
ratu), a bogatstvo se mjerilo mjerama žita, ulja ili vina (jedna
medimna – oko 52-53 litre):
Drakonove reforme, 1. Pentakosiomedimni – više od 500 medimni žita, ulja ili
621.g.B.C. Sastavio je i objavio vina; vodeći položaji u polisu i u vojsci; u ratu o svom
trošku grade brodove
zbornik krivičnog zakonodavstva 2. Hipei (vitezovi) – od 300 do 500 medimni; postajali su
(on je jedini sačuvan u cijelosti), državni službenici; bili su konjanici u ratu
3. Zeugiti – od 200 do 300 medimni; nisu mogli biti birani
koji se najviše pamti po strogim na državne položaje; u ratu su služili kao hopliti
kaznama (drakonske kazne) pa se 4. Teti – ispod 200 medimni; nisu mogli biti birani na
znalo reći da je "pisan krvlju". državne položaje; u ratu su bili lako naoružani pješaci
Drakonov zbornik nije ublažio
socijalne muke Atenjana, ali je sam čin objavljivanja zakona smanjio mogućnost zloupotrebe
suda od strane eupatrida.
Solonove reforme, 594.g.B.C. Atenjani su ga izabrali za arhonta i dali mu odriješene
ruke za provođenje potrebnih reformi. Solon je učinio nekoliko ključnih poteza. Poništio je
 4

sve dugove, a državnim novcem otkupio je sve one koji su se prodali u ropstvo zbog dugova.
Bogatim pripadnicima demosa, ponajprije trgovcima i obrtnicima, omogućio je da sudjeluju u
političkim odlukama, tj. osigurao je
mogućnost sudjelovanja u vlasti prema
kriteriju osobnog bogatstva, a ne prema
podrijetlu. Takav sistem naziva se
timokracija (grč. timė – procjena
imetka) – društvena podjela temeljena na
bogatstvu.
Da bi održao nekakvu ravnotežu između
bogatih i siromašnih, minimum političkih
prava osiguran je i najsiromašnijim
Atenjanima, tzv. tetima, naime oni su
mogli sudjelovati u radu eklezije
(Narodna skupština) i novoosnovane
helijeje (Narodni sud). Ipak,
najsiromašniji su i dalje ostali „zadnja
Slika 7: Žene u Ateni zaokupljene kućanskim poslovima. rupa na svirali.“
Atenske žene su imale minimalna prava u Ateni, čijim su Solon je uredio i način glasanja u
društvenim životom dominirali muškarci. Odnos prema njima ekleziji, od tada se glasalo brojanjem
bio je samo malo bolji nego prema kućnim robovima. Bilo im
je zabranjeno baviti se bilo kakvim društvenim događanjima i ruku, a ne više izvikivanjem.
sudjelovati u politici, te su bile zadužene samo za obavljanje
kućnih poslova i njege male djece.

Pizistratova tiranida, oko 546.B.C.

Nezadovoljstvo siromašnog demosa bilo je plodno
tlo za Pizistrata, jednog od atenskih vojnih vođa, koji
je preuzeo vlast i uspostavio tiranidu. Kao nagradu
za pruženu podršku, mnogim seljacima-bezemljašima
dodijelio je zemlju, koju je oduzeo eupatridima koji
su mu se suprotstavljali, a mnogima je podijelio
državne kredite. Glavni cilj koji je bio vidljiv već na
početku Pizistratove tiranide bio je slomiti utjecaj
eupatrida.
Potkopavao je ugled eupatrida i na druge
načine, posebno u kulturi i graditeljstvu, koje je prije
njega ovisilo o sponzorstvu pojedinih
bogatih obitelji. Pizistrat je želio pokazati Slika 8: Prostitutke na simpoziju (u slobodnom prijevodu –
večernja pijanka). Pravo na druženje s muškarcima imale su
da pokroviteljstvo države može donijeti samo žene koje su se bavile „najstarijim zanatom“. Grci su
puno bolje rezultate, pa je započeo sa poznavali dvije vrste prostitutki – pornaie, to su bile obične
velikim graditeljskim programom javnih prostitutke, često iz klase robova koje su za male novce
obavljale poslove u bordelima. Hetaire, koje su bile puno
radova, što je omogućilo i rafiniranije i kultiviranije, pa im je i cijena bila oko 100 puta
najsiromašnijim stanovnicima da nešto veća od običnih pornaia. Po stilu života i rada nalikovale su na
zarade. Sagrađena je nova vijećnica, japanske gejše. Najčešće su hetaire bile strankinje, jer se
rijetko koja Atenjanka upuštala u takav način života, bez
atenski vodovod, hram gradskoj zaštitnici, obzira na mogućnosti velike zarade.
božici Ateni, hram bogu Zeusu, koji je
trebao biti najveći grčki hram, ali dovršili su ga tek Rimljani 120.g.B.C. Nastavio je i
Solonovu politiku poticanja uzgoja maslina i izvoza ulja.
Eupatridi su imali utjecaj i preko mnoštva malih religijskih središta širom Atike, u čast
raznih bogova, a Pizistrat im je i to oduzeo uvođenjem i veličanjem sveatičkih svetkovina i
 5

bogova. Najpoznatije su bile Panatenejske igre u čast božice Atene i Dionizijske svečanosti
u čast bogu Dionizu, kada su pjesnici izvodili svoja djela posvećena
Dionizu, što je postalo temelj grčke drame. Poznato je da je Pizistrat
poticao recitiranje Homerovih epova, pa postoje neke pretpostavke
da je on zaslužan za prvo zapisivanje Ilijade i Odiseje.(?)
Njegovi sinovi Hipija i Hiparh nisu bili tako uspješni kao on,
Hiparh je ubijen, a Hipija je bio primoran pobjeći iz Atene.

Klistenove reforme, 510.g.B.C. Glavna karakteristika

Klistenovih reformi bila bi mogućnost aktivnog sudjelovanja u
političkom životu Atene, - tj., birati i biti biran, svih slojeva
stanovništva. Reformama koje je pokrenuo postavio je temelje nešto
kasnijoj atenskoj direktnoj demokraciji.
Utemeljio je novu instituciju - Vijeće
500 ili Boule. Vijeće je pripremalo točke Slika 9: Rimska kopija spomenika ljubavnicima i
dnevnog reda za Narodnu Skupštinu i brinulo tiranoubojicama Harmodiju i Aristogitonu. Autor
se za svakodnevne političke i ekonomske spomenika bio je kipar Antenor, a podignut je u slavu
ubojstva tiranina i Pizistratova sina, Hiparha. Priča o
odluke. Svi muškarci stariji od 30 g., bez tiranoubojicama potvrđuje grčko uvjerenje o savršenosti
obzira na imovinsko stanje i krvno podrijetlo, muško-muških odnosa, jer takva veza potiče najbolje kod
mogli su biti kandidati za rad u Vijeću 500. oba partnera. Takvo uvjerenje ne čudi, jer je atensko
društvo bilo u potpunosti muško društvo, i muškarci su
Novi članovi su birani ždrijebom na rok od gotovo cijeli dan provodili s ostalim muškarcima.
godinu dana, jer se sastav vijeća mijenjao
svake godine, a nitko nije mogao biti izabran više od dva puta. Na taj je način gotovo svaki
Atenjanin imao šanse jedanput u životu postati član
Vijeća 500. Takva mogućnost nije postojala samo za
robove, strance (meteci) i žene, koji se nisu smatrali
stanovnicima polisa

Slika 7: Ostrakizam. Klisten je uveo interesantan običaj sprječavanja pojedinca da

preuzme preveliki dio vlasti, te da se ne ponove tiranide iz prošlosti. Jednom godišnje bi
Atenjani imali mogućnost birati čovjeka za kojega misle da predstavlja najveću opasnost
po državu. Biranje se vršilo zapisivanjem imena na ostrakon, tj. komadić keramike kakav
je prikazan na slici, i na kojem je zapisano ime Temistokla. Bilo je potrebno 6.000 glasova
da bi se nekoga moglo protjerati iz grada na 10 g. Po isteku 10 g. dotični se može slobodno
vratiti, a čeka ga i njegova imovina koju je ostavio.