Taha Husein - Dani

T
Taha Husein DANI
Prijevod sa arapskoga Nijaz Dizdarevic
Glavni urednik Hadžem Hajdarevic
Recenzenti Sulejman Grozdanic
Likovno
oblikovanje biblioteke Selma Kukavica
Reprodukcija
na koricama A. ZevNouri
ISBN 9958-22-071-7
biblioteka LEKTIRA
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne
i Hercegovine, Sarajevo
821.411.21-31
TAHA, Husayn
Dani / Taha Husein ; (prijevod sa arapskog Nijaz Dizdarevic). -Sarajevo :
Ljiljan, 2000. - 273 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Lektira)
Prijevod djela: Al-Ayam. - Taha Husein i njegovi Dani / Nijaz Dizdarevic: str.
(251 - 273)
ISBN 9958-22-071-7
I. Taha, Husein vidi Taha, Husavn
COBBIS/BIH-ID 7539718
Na osnovu Mišljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i
sporta broj: 02-15-1185/00 od H.marta 2000. godine ova knjiga je
oslobodena poreza na promet proizvoda i usluga na osnovu clana 19.
tacka 13. stav 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga.
Taha Husein
DAMBROJ:
\o
MATURA:
i A
Ne sjeca se imena toga dana. Nije mu moguce ni da ga smjesti u mjesec i godinu
koju mu je Allah odredio. Ne može cak ni da se prisjeti koje je doba bilo. Sve
mu je u sjecanju maglovito.
Cini mu se daje bilo vrijeme svitanja ili smiraja. To mu izgleda vjerovatnim,
jer, sjeca se, lice mu je pomi-lovala blaga svježina koja još nije nestala pred
suncanom žegom. Našao se, izašavši iz kuce, u mirnom, blagom, ugodnom svjetlu
(iako ne poznaje tajnu svjetla i tmine) preko kojega kao da tama vec pocinje
razastira-ti svoje skute. Konacno, to mu se cini, jer kada je osjetio tu
svježinu i to svjetlo, nije primijetio oko sebe budno užurbano kretanje, nego
samo ukucane koji se tek bude iza sna ili spremaju za san. Jedino jasno,
odredeno i nedvojbeno mu je ostala u sjecanju na taj cas ograda od trske
udaljena nekoliko kratkih koraka od kuce, koja se isprijecila pred njim. Sjeca
se te ograde kao da ju je vidio jucer. Sjeca se da je trska u ogradi bila viša
od njegovog stasa, tako da mu je izgledalo teško da prede na drugu stranu i
daje bila gusta, kao slijepljena, pa nije mogao kroz nju da se provuce;
najposlije, ograda se protezala na njegovu lijevu stranu u beskraj, a na desnu
do kraja ove strane svijeta. A na ovoj strani "kraj svijeta" bio je blizu.
Završavao se kanalom koji je upo-znavao rastuci i koji je ostavio traga u
njegovom životu, tacnije u njegovoj mašti.
Svega ovoga se sjeca, a sjeca se i kako je zavidio kunicima što su kao i on
izlazili iz kuce, ali su mogli preskociti ogradu ili se provuci kroz trsku da bi
iza nje grickali zelen, a narocito, toga se dobro sjeca, glavice kupusa.
Pamti da je volio izaci iz kuce kada zade sunce i ljudi veceraju, pa, naslonivši
se na ogradu, zanijeti se u misli dok ga ne prene glas pjevaca, nedaleko, s
njegove lijeve strane. On je ljudima okupljenim okolo kazivao, ugodno i cudno
zapijevajuci, dogodovštine Abu Zejda, Kalife i Dijaba!). Oni su ga cutke
slušali, izuzev kada bi, zaneseni osjecanjima ili strasnim uzbudenjem, tražili
da ponovi nešto, izazivajuci time prigovore i negodovanje onih koji su željeli
da se kazivanje nastavi. Pjevac bi tada zašutio dok se buka ne smiri i nakon
kraceg ili dužeg prekida nastavljao ugodno kazivanje zapijevajuci jednolicno.
Zatim, sjeca se da nije nijednom navecer izašao na svoje omiljeno mjesto kod
ograde a da ga nije stezala bolna tjeskobnost: znao je da ce biti ometen u
slušanju pjevacevog kazivanja: sestra ce ga pozvati da ude, on ce odbiti, ona ce
ga, izlazeci, vuci za odjecu: ako bi se dalje opirao, ona bi ga uzimala u
narucje kao da je slamka, ponijela u kucu i stavljala na pod položivši mu
glavu majci na krilo. Majka se nadnosila nad njegove obnevidjele oci, otvarala
Page 1
 Taha Husein - Dani
jedno pa drugo sipajuci u njih tekucinu koja je pekla a ništa nije koristila.
Boljelo ga je, ali se nije tužio niti plakao; bilo mu je odvratno da bude
placjivac kao njegova mala sestra.
Prenosili su ga poslije toga u ugao sobice, sestra bi
1) Tri junaka epopeje koja opisuje invaziju Arapa u Sjevernu Afriku.
ga povalila na hasuru prekrivenu cebetom, prebacivala preko njega drugo cebe i
ostavljala ga tužnog. On je tada naprezao sluh kao da ce njime probiti zid da
bi cuo slatke melodije koje je pjevac izvodio na slobodi pod vedrim nebom. San
bi ga ophrvao. Neosjetno se budio dok su ostali spavali, oko njega su braca i
sestre glasno hrkali. Zbacio bi pokrivac u strahu i nelagodnosti, jer nije volio
da spava otkrivenog lica: vjerovao je da ce, ako otkrije lice ili bilo koji dio
tijela, postati plijen jednog od mnogih zlih duhova što naseljavaju budžake i
prikrajke i koji, cim zasija sunce i pokrene se celjad, silaze pod zemlju. A
kada se sunce skloni u svoju pecinu, a celjad u postelju, kada se utrnu svijece
i smire glasovi, onda oni izlaze ispod zemlje i ispune prostor kretanjem,
krckanjem, šaptanjem i kricima.
Cesto se budio i slušao natpjevanje pijetlova i galamu kokošiju. Trudio se tada
da razazna te razlicite glasove: neki su stvarno poticali od pijetlova, dok su
drugi bili glasovi zlih duhova koji su uzeli lik pijetla i oponašali ga da bi
zavarali i narugali se. Ali nije pridavao toliko znacaja niti se bojao ovih
glasova, jer su do njega dopirali izdaleka. Umirao je, medutim, od straha zbog
drugih glasova, koje je sa velikim naporom razabirao, a navirali su iz uglova
sobe, tanki i slabašni, neki slicni zvuku vrijuceg lonca, neki kretanju laganih
komada pokucstva koje kao da neko pomice, a neki pucketanju drveta ili lomljenju
grane./
Ali najviše su ga prestravljivala bica koja je zamišljao kako stoje na vratima
sobe potpuno ih zakrilivši. Ona su vršila najrazicitije pokrete, veoma slicne
pokretima derviša za vrijeme zajednickog "zikra"2) . Vjero-vato je da je jedina
tvrdava za odbranu od svih ovih zastrašujucih prikaza i odvratnih glasova da se
zamota
2) Obred islamskih mistika.
u pokrivac od glave do nogu, ne ostavivši izmedu svog tijela i vanjskog svijeta
ni najmanji prolaz niti ijednu rupicu. Cvrsto je vjerovao da ce ga, ako ostavi i
najmanji procijep, kroz njega dohvatiti ruka nekog zloduha i nanijeti mu zlo.
Tako je provodio noc u strahu i nemiru dok ga ne bi savladao san. Ali i tada bi
on bio kratak. Budio se rano, vec u praskozorje pošto je veci dio noci proveo u
strahovima od zloduha. A kada bi do njega doprli glasovi žena koje se vracaju
kucama pošto su napunile cupove vodom iz kanala pjevajuci "Bože, o, noci,
bože...", znao je da je svanulo i da su se zlodusi sklonili u svoja podzemna
staništa. Tada bi se on pretvarao da je zao duh, govorio sam sa sobom naglas i
pjevao zapamcene dijelove pjesama koje je kazivao pjevac, zadirkivao svoju bracu
i sestre dok ih ne bi, jedno za drugim razbudio. Nakon toga nastajali su žamor,
pjevanje i galama, koji bi se smirivali tek kada bi šejh3) ustao iz kreveta i
zatražio ibrik da uzme abdest.4'
Glasovi su se tada stišavali i smirivalo kretanje. Šejh je uzimao abdest,
klanjao, kazao "vird"5) , a zatim popio kafu i odlazio na posao. Cim bi se za
njim zatvorila vrata, svi bi se dizali iz postelje i rastrcavali po kuci uz
galamu i igru, miješajuci se sa svim pernatim i ce-tvoronožnim stanovnicima
kuce.
3) Šejh - doslovno starac, starješina, stariji; u prakticnom životu to je titula
iz poštovanja za domacina, glavu porodice kao stoje slucaj ovdje gdje oznacava
djecakovog oca. U daljem tekstu šejhom se nazivaju i profesori Azhara.
4) Obredno pranje muslimana pred molitvu.
5) Kazivanje pobožnih tekstova.
II)
Bio je ubijeden da se svijet na desnoj strani završava kanalom od kojega ga je
dijelilo nekoliko koraka... A kako i da ne bude kada nije mogao vidjeti širinu
kanala niti je mogao naslutiti da je ona tako neznatna da malo vještiji djecak
može preskociti s jedne obale na drugu. Nije mogao zamisliti da se život ljudi,
životinja i bilja nastavlja s onu stranu kanala isto onako kao i s ovu. Niti je
mogao pretpostaviti da covjek može pregaziti kanal i kada je pun a da mu voda
ne dopre ni do pazuha. Nije ni slutio da je, s vremna na vrijeme, kanal
presušivao pretvarajujci se u dugacki rov gdje su se zabavljala djeca, tražeci
po mekanom dnu uginule ribice.
Ništa od svega ovoga nije naslucivao, ali je bio siguran, bez trunke sumnje, da
kanal predstavlja drugi svijet, nezavisan od svijeta u kome on živi. U njemu
postoji mnoštvo cudnih bica: krokodili koji proždiru ljude; zacarane duše što
žive pod vodom za bjeline dana i nocne tmine, a kada isplivaju da bi udahnule
Page 2
 Taha Husein - Dani
zraka, samo u casu radanja sunca i njegovog zalaska, predstavljaju opasnost za
djecu i nesrecu za muškarce i žene; dugacke i široke ribe koje prožderu dijete
u jednom zalogaju kada ga dohvate, ali u cijem stomaku poneka žrtva uspije da
nade carobni prsten, onaj isti što ga covjek jedva dotakne a vec mu u tren oka
hitaju dvojica slugu-džinova, ispunjavajuci sve što zaželi, onaj isti prsten
koji je zapecatio Solomon i time potcinjavao džinove, vjetrove i druge
prirodne sile kada god bi ushtio. Koliko je djecak želio da padne u kanal ne bi
li ga progutala jedna od ovih riba pa da u njenoj utrobi nade prsten. A bio mu
je tako potreban... Zar nije, u najmanju ruku, želio da ga jedan od ove dvojice
slugu odnese na drugu stranu kanala da vidi bar neko od tamošnjih cudesa! No, u
isti mah, hvatao ga je strah od strahota koje ga cekaju prije nego što stigne do
ove blagoslovene ribe.
Uostalom, on nije mogao da istražuje obalu kanala na vecu udaljenost, jer je
obala i s desne i s lijeve njegove strane omedena opasnošcu S desne strane
živjeli su Adeuije, ljudi iz Gornjeg Egipta, u prostranoj kuci pred kojom su
uvijek stražarila dva snažna psa i neprestano jalala. Ljudi su stalno pricali o
njima; prolaznik se samo s krajnjim oprezom i uz teškoce spašavao od njih. A s
lijeve strane nalazili su se šatori beduina Saida, o cijoj se zloci, spletkama i
krvološtvu pricalo. U kucu našeg prijatelja dolazila je i žena beduinova
Kauabis, s velikim zlatnim prstenom, na nosu. Kad bi ga ponekad poljubila, njen
mu je presten zadavao bol i plašio ga. Silno je strahovao da krene desno i
izloži se psima Adeuijevih, ali da pode lijevo i nade se pred zlim Sa-idom i
ženom mu Kauabis)
Ipak je i u tom tijesnom, kratkom i sa svih strana omedenom svijetu nalazio
toliko zabave i igre da su mu one ispunjavale cijeli dan.
Ali pamcenje djeteta je cudno, bolje receno covjekovo pamcenje je cudno kada
nastoji da se prisjeti dogadaja iz djetinjstva; neke dogadaje prikaže tako
jasno kao da su se netom dogodili, a druge tako temeljito izbriše kao da ih
nikako nije ni bilo.
Tako se naš prijatelj sjeca plota, njive koja se iza njega prostirala, kanala
gdje se završavao svijet, i Sa-
10
ida, i Kauabis i pasa Adeuija, ali uprkos naporu ne može da se sjeti šta se a
svim tim dogodilo. Kao daje zaspao jedne noci i, kada se probudio, nije više
vidio ni ogradu, ni njivu, ni Saida, ni Kauabis. Namjesto ograde i njive, vidio
je izgradene kuce i uredene ulice što silaze od mosta na kanalu i protežu se na
kratkoj razdaljini od sjevera ka jugu. Sjeca se mnogih ljudi i žena što su
stanovali u ovim kucama, i djece kako se igraju po ovim ulicama.
Sjeca se, takoder, daje mogao slobodno da seta obalom kanala i desno i lijevo i
da se ne plaši pasa Adeuijevih, niti lukavosti Saida i njegove žene. I sjeca se
da je svakog dana provodio sate na obali kanala, sretan i ushicen slušajuci
pjesme pjevaca Hasana, koje opijevaju avanture Abu-Zejda, Kalifa i Dijaba, dok
je "šadu-fom"6) crpao vodu da bi natopio njivu na drugoj obali kanala. Sjeca se
daje, ne jednom, uspio da prede kanal na ramenima jednog od svoje brace, bez
carobnog prstena, i daje, ne jednom, išao na ono mjesto s druge strane kanala
gdje su se nalazila stabla dudova ciji je slatki plod jeo. Sjeca se da je cesto
išao nadesno obalom sve do uciteljeve bašte, jeo njegove jabuke i brao nanu i
bosiljak. Ali je, istovremeno, bio potpuno nesposoban da se sjeti kako se
preobrazio i promijenio krajolik prešavši iz onog nekadašnjeg u ovaj novi.
6) Primitivna crpka za navodnjavanje.
11III
Bio je sedmi od trinaestoro djece istog oca i peti od jedanaestero djece iste
majke. Osjecao je da u tom mnoštvu omladine i djece zauzima posebno mjesto,
drukcije od njegove brace i sestara. Je li bio zadovoljan njime? Da li mu je to
smetalo? Istina je da mu je sve bilo tako nejasno i neodredeno da uistinu nije
mogao da razabere niti da o tome sudi sasvim pouzdano. Zapažao je blagost i
nježnost majke, kod ocaje nailazio nabole-civost i popustljivost, a kod brace na
izvjesnu opreznot u razgovoru i ophodenju sa njim. Ali, pored ove majcine
nježnosti i milošte, osjecao je katkada izvjestan njen nemar, a ponekad cak i
grubost. A kod oca, uz boleci-vost i popustljivost, pored istog takvog nemara, s
vremena na vrijeme i odbojnost. Obazrivost brace i sestara ga je vrijedala jer
je u tome vidio sažaljenje pomiješano sa prezirom.
Ali ubrzo je razaznao uzrok svemu ovome. Osjetio je da drugi svijet ima ono što
on nema, da braca i sestre mogu ono što on ne može, poduzimaju ono što on nije
kadar. Zapazio je da majka dozvoljava braci i sestrama ono što njemu prijeci i
to ga je srdilo. Njegova srdžba uskoro se pretvorila u cutljivu duboku tugu
kada je cuo bracu gdje opisuju nešto što on ne poznaje. Saznao je da oni vide
ono što on ne može da vidi.
Page 3
 Taha Husein - Dani
12
IV
Od najranijeg doba bio je tako radozano da ga nije mogla zaustaviti nikakva
prepreka na putu da otkrije nepoznato. Cesto ga je to stajalo truda i bola. Ali
jedan dogadaj ogranicio je njegovu strast za saznavanjem i ispunio mu srce
stidom koji ga nije napustio ni do danas. Sjeo je zajedno sa ocem i bracom za
veceru, dok je mati, po obicaju, nadzirala posao oko objeda, davala uputstva
sluškinji i sestrama, koje su zajedno sa njom brinule za posluživanje oko stola.
Jeo je kao i sav svijet. Ali neobjašnjivo mu je došla cudna misao. Šta bi se
desilo da uzme zalogaj objema rukama umjesto, kao obicno, jednom? Šta ce ga
sprijeciti da pokuša? Ništa. On, dakle, uze zalogaj objema rukama, zamoci ga u
posudu iz koje su svi jeli i prinese ustima. Braca se zace-nuše od smijeha,
majka skoro zaplaka, a otac mu rece mirnim i tužnim glasom: "Ne uzima se, moj
sincicu, tako zalogaj". A on? Nije znao kako je proveo noc.
Od tog vremena strogo je ogranicavao svoje pokrete sa pribranošcu, brižnošcu i
beskrajnom stidljivošcu. Od tog trena spoznao je da ima jaku volju. Zabranio je
sam sebi razna jela i nije ih okusio sve do svoje dvadeset i pete godine.
Odrekao se corbe, riže, i onih vrsta jela koje se jedu kašikom, jer je znao da
je nespretan u upotrebi kašike, a mrzio je da bude povod smijehu bra-
13ce, placu majke ili tužnim i mirnim poukama oca.
Taj dogadaj mu je pomogao da duboko shvati anegdotu koja se pricala o Abul'
Ala' Ma'arriju.7) On je jednoga dana jeo med i pokapao se po odijelu a da to
nije primijetio. Cim je došao u ucionocu na cas, jedan ucenik mu rece:
"Ucitelju, jeli ste med!" On požuri da obriše mrlju na prsima govoreci: "Tacno,
prokleta bila proždrljivost". I odrekne se meda do kraja života.
Isti taj dogadaj omogucio mu je da dublje shvati jednu od znacajki tog
pjesnika. Abul' Ala' se skrivao kada jede cak i od svog sluge. Hranio se u
jednom podrumu pod zemljom, a sluga je morao da sve pripremi u tom skrovištu i
da izade. Tek kada bi ostao sam, pocinjao je jesti po svojoj volji. Prica se da
su jednom njegovi ucenici razgovarali o izvrsnim alepskim lubenicama. Abul'
Ala' se pobrine i pošalje nekog da ih kupi. Oni su svi jeli a poslužitelj je
odvojio za pjesnika parce i stavio ga u podrum. Vjerovatno ga nije položio na
uobicajeno mjesto, a starac se ustrucavao da traži svoj dio, tako da je lubenica
tu stajala dok se nije potpuno pokvarila, a pjesnik je nije ni okusio.
Ove pojedinosti iz života Abul' Ale naš prijatelj je duboko razumio, jer je u
njima vidio sebe. Koliko je kao dijete želio da može sam jesti! Ali se nije
usudivao da svojima saopci tu želju. Ipak, cesto, za vrijeme mjeseca posta ili u
vrijeme praznika, dešavalo se da jede sam kada bi porodica uživala u slatkišima
što se jedu kašikom. On tada nije htio da ostane za stolom, a njegova majka,
koja je patila zbog ovog odbijanja, odvajala mu je u posebnu zdjelu i
ostavljala ga samog u posebnoj prostoriji koju bi zakljucavala da ga niko ne
gleda.
7) Veliki arapski (sirijski) pjesnik, slijep, umro 1058. poznat po svojoj
pjesnickoj i sekptickoj filozofiji. Njemu je posvecena doktorska disertacija T.
Huseina na Kairskom univerzitetu.
14
A kada je postao sam svoj gospodar, on je to cinio redovno. Poceo je tako kada
je prvi put putovao u Evropu. Pretvarao se da je umoran i odbijao da ide u
brodski restoran, pa su mu jelo donosili u kabinu. Stigavši u Francusku, on
zavede kao pravilo, bilo u hotelu ili u porodicnom pansionu, da mu se jelo
donosi u sobu kako ne bi morao da ide u zajednicku trpezariju. Tek kada se
vjerio, žena ga je nagovorila da napusti tu kao i mnoge druge navike.
Ovaj dogadaj je i inace udario dubok pecat na mnogo šta u njegovom životu,
postao je poslovican u porodici i medu poznanicima kada je prevazišao porodicni
životni krug i ukljucio se u društveni život. Malo je jeo, ne zbog toga što nije
bio sklon jelu, nego zato što se bojao da ga ne smatraju halapljivim i da mu se
ne rugaju braca. U pocetku je trpio, ali se brzo navikao, tako da mu je postalo
teško da jede kao ostali svijet. Uzimao je pretjerano male zalogaje. Imao je
jednog strica kojega je to svako put ljutilo pa ga je grdio i zahtijevao da uzme
veci zalogaj, na što su se njegova braca smijala. To je bio uzrok što je žestoko
zamrzio strica. Ustrucavao se da za stolom pije, bojeci se da ne ispusti cašu
ili je ne prihvati dobro. Obrok mu je zbog toga, dokle god je sjedio za stolom,
bio suh. Tek kada bi ustajao da opere ruke, na cesmi bi se napio vode domile
volje. Pošto voda nije uvijek bila zdrava, niti je ovakav nacin utaži-vanja žedi
bio najpodesniji, obolio je na stomaku a da niko nije znao uzrok.
Odrekao se i mnogih igara, osim onih koje mu nisu zadavale brigu niti ga
izlagale podsmijehu ili samilosti. Najdraže mu je bilo da sakupi komadice
gvozda, odnese ih u neki kutak kuce pa ih slaže i razlaže, kucka jedan o drugi
Page 4
 Taha Husein - Dani
provodeci u tome sate; kada mu dosadi, onda prati igru svoje brace ili
vršnjaka, ucestvujuci u njoj dušom a ne rukom. Tako je upoznao veliki broj
15igara ne ucestvujuci nikako u njima. Ovo odricanje od igre pojacalo je njegovu
sklonost prema jednoj drugoj vrsti zabave. Zavolio je slušanje prica i legendi.
Najmilije mu je bilo da sluša kazivanje pjevaca ili price ocevih i majcinih
prijatelja. Tako je spoznao užitak slušanja. A njegov otac i jedan broj
njegovih prijatelja su izuzetno voljeli price. Pošto bi obavili popodnevnu
molitvu, sakupljali bi se kod jednog od njih koji bi im citao price o borbama
i zavojevanjima, o avanturama An-tara8) i Dhahira Bajbersa9^, price o prorocima,
isposni-cima i dobrim ljudima ili knjige propovijedi o pobo-žnosti i predanja iz
života proroka Muhameda. Naš prijatelj bi sjeo poput psa i, neprimjetan, gutao
sve što je cuo i pomno pratio koji su na slušaoce ostavljale ove price. Po
zalasku sunca ljudi bi odlazili da veceraju, a nakon posljednje molitve ponovo
bi se sastajali i pricali dobar dio noci. Pjevac bi dolazio da im kazuje
stihove o plemenima Hilal i Zenata.10) Naš prijatelj bi sjedio i slušao u
pocetku noci isto onako kako je slušao pri kraju dana.
Žene u selima Egipta ne vole cutanje i nisu mu sklone. Kada se neka od njih
nade sama i nema nikoga s kim bi razgovarala, vodi sama sa sobom razgovore,
pjeva ako je vesela i reda tužbalice ako je tužna. A svaka žena u Egiptu je
tužna kada hoce. Zato seoske žene, kada su same, najradije spominju svoje
žalosti i mrtve uz tužbalice koje se cesto završe istinskim suzama. Naš
prijatelj je bivao najsrecniji dok je slušao svoje sestre
8) Antara - arapski predislamski pjesnik, junak, njegovi podvizi su poslužili
kao sadržaj velikog viteškog romana koji je popularan kao i "Hiljadu i jedna
noc".
9) Dhahir Bajbers - egipatski mamelucki sultan (1260-1277. G.), poznato po
borbama protiv krstaša.
10) Plemena Hilal i Zenata i njihovi ratovi su okvir u kojem se odvija radnja
spomenutih ciklusa junackih romana.
16
kako pjevaju i majku kada zapijeva tužbalice. Pjevanje sestara nije ostavljalo
traga u njegovoj duši. Nalazio je daje beznacajno, bez dubljeg smisla. Naprotiv,
žalobno zapijevanje majke duboko ga jej potresalo, cesto bi ga i rasplakalo.
Tako je naš prijatelj zapamtio mnogo pjesama tužbalica, mnoštvo ozbiljnih i
šaljivih prica. A naucio je još i nešto što nema nikakve veze sa ovim: virdove
koje je kazivao njegov djed, slijepi starac, uju-tru i uvecer.
Ovog svog djeda on nije podnosio, bio mu je mrzak. Svaku zimu provodio je u
kuci. Bio se prodobrio i postao pobožan kada gaje na to natjerao život.
Obavljao je na vrijeme svih pet molitava dnevno, a jezik mu nije prestajao da
pominje Allaha. Budio se krajem noci da prouci vird zore. Zaspao bi kasno u noc,
i to tek pošto obavi posljednju molitvu i prouci razne virdove i molitve.
Djecak, koji je spavao u susjednoj sobi, slušao ga je kad kazuje i zapamtio je
mnoge od njih.
Seljani su voljeli misticne redove i sami obavljali zi-kir. Djecak je volio ovaj
njihov obicaj, zabavljala su ga narocito mnoga kazivanja ucesnika. Nije bio
navršio ni devet godina a vec je upamtio prilicnu zbirku pjesama, tužbalica,
prica, poema o plemenu Hilal i Zenata, mnogo virdova. molitava i sufijskih"^
pobožnih kazivanja. Uza sve to, naucio je Kur'an napamet.

11) Šuti - sljedbenici raznih mistickih redova u islamu.

17
On ne zna ni sada kako je nuacio Kur'an napamet, ne sjeca se ni kako je poceo ni
kako ga je obnovio. A spominje se mnogih zgoda iz života u mektebu,12) neke ga
i sada zasmijavaju, a druge rastužuju. Sjeca se vremena kada je išao u mekteb na
ramenima jednog od brace, jer je škola bila daleko, a on je još bio nejak da sam
prede taj put. Ali se ne sjeca kada je poceo sam da ide. Vidi sebe kako ujutro
jednog dana sjedi pred ho-džom, a oko njega mnoštvo obuce sa kojom se igra,
sjeca se koliko je zakrpa bilo na njoj. Hodža je sjedio na jednoj maloj, ni
visokoj ni niskoj drvenoj klupi, postavljenoj na desnoj strani ulaza, tako da
je svako ko ude morao proci pored njega. A hodža je bio uobicajio da cim ude u
mekteb, skine svoj plašt, tacnije vuneni ogrtac, i smota ga tako da izgleda kao
jastuk, stavi ga na desnu stranu, zatim skine sandale, ustolici se na svojoj
klupici, zapali cigaretu i otpocne prozivanje. Hodža se nije rastajao od
sandala, osim kada nije bilo drugog izlaza, vec ih je krpio i zdesna i slijeva,
i odozgo i odozdo. Kada bi se jedna sandala poderala, pozvao bi nekog ucenika,
uzeo je u ruke i rekao mu: "Otici ceš krpedži-ji, on je tu blizu, i reci ceš mu:
"Porucuje ti hodža da
ova sandala treba da se zakrpi na desnoj strani. Vidiš ovdje, gdje stavljam
Page 5
 Taha Husein - Dani
prst." On ce odgovoriti: "Da, sta-vicu zakrpu". Ti ceš mu tada reci: "Hodža ti
porucuje da treba da izabereš cvrstu, veoma debelu kožu i da tako zašiješ da se
ne primijeti ili da se jedva primjecuje." On ce ti odgovoriti: "Da, ucinicu to!"
A ti ceš još reci: "Hodža ti još kaže daje on tvoja mušterija odavno, pa mu
nacini cijenu." I ma šta ti odgovorio, ne prihvataj cijenu višu od pijastera.13)
Da bi se vratio dok ja tre-pnem okom." Dijete bi otrcalo, a hodža bi zaboravio
na njega. Kada bi se vratilo, hodža je vec bezbroj puta tre-pnuo ocima.
A valja reci da je mogao da zatvori oci i da ih otvori a da ne vidi ništa ili
skoro ništa. Naime, bio je slijep, samo je jedno oko primalo slabašan tracak
svjetla, koji mu je omogucavao da nazire sjenke ali ne i da ih razaznaje. Bio
je srecan zbog ovog slabašnog tracka... Zavaravao se misleci da vidi... Ali ga
to nije sprecavalo da se na putu za mekteb ili kuci oslanja na dvojicu svojih
ucenika. Stavio bi ruke na njihova ramena i tako su uporedo išli zauzimajuci
cijelu ulicu i primoravajuci prolaznike da se sklanjaju.
Bio je to cudnovat prizor - to hodžino odlaženje u mekteb ujutru i vracanje kuci
navecer. Bio je krupan i debeo, a ogrtac gaje cinio još krupnijim. Kao što smo
vec rekli, stavljao bi ruke na ramena svojih saputnika i sva trojica su u hodu
snažno udarali nogama. Za ovaj važni zadatak on bi izabrao najbolje dake i one
sa najljepšim glasom, jer je volio pjesmu, a želio je i da ucenike nauci
pjevati, pa mu je ovo hodanje služilo za nastavu pjevanja... Katkada bi ga, dok
je pjevao, dvojica saputnika pratila, a katkada bi samo slušali. Cesto bi je-
12) Muslimanska vjerska osnovna škola. 18
13 ) Pijaster je stoti dio egipatske funte, koja je u to vrijeme imala istu
vrijednost kao i engleska.
19dnome naredio da pjeva, dok bi ga on i drugi saputnik pratili. Ali hodža nije
samo pjevao glasom i jezikom nego i glavom i cijelim tijelom. Glavu bi cas
dizao, cas spuštao, cas okretao desno, cas lijevo. Cak je i rukama pjevao,
dajuci takt prstima po prsima saputnika. Ponekad bi mu se dopao refren i
nalazeci da korak ne odgovara, zastajao bi dok ga ne dopjeva. Najljepše od
svega je to što je hodža smatrao da ima lijep glas! Djecak je, medutim, nalazio
da Allah nije stvorio ružniji glas, a kad god bi kazivao božije rijeci:
"Najodvratniji glas je revanje magarca", odmah bi se sjetio hodže kako daje takt
za stihove iz "Burde"14) iduci u džamiju za podnevnu molitvu ili vracajuci se
kuci iz mekteba.
Naš prijatelj, rekli smo vec, vidi sebe kako sjedi na zemlji i igra se obucom, a
hodža ga proziva da kazuje poglavlje o Dobrocinitelju. Ne sjeca se, medutim, da
li je to bilo kada je prvi put pocinjao ucenje Kur'ana napamet ili kada je
ponavljao.
Cini mu se da jednom drugom prilikom vidi sebe kako sjedi, ali ovaj put ne na
zemlji i medu obucom, nego desno od hodže, na drugoj dužoj klupi, kazujuci, na
ho-džin zahtjev, odlomak iz Kur'ana: "Zar da od drugih tražite da dobra djela
cine, a da pri tom sebe zaboravljate, vi koji Knjigu ucite, zar se necete
opametiti".Vjeruje da je to bilo kada je vec prošao prvi put ucenje Kur'ana
napamet i kada je poceo da ponavlja. Nije ni cudo što je djecak zaboravio kako
je naucio Kur'an, jer gaje znao prije nego što je navršio devetu godinu života.
Jasno se, medutim, sjeca onoga dana kada je završio ovo ucenje. I to zato što mu
je hodža danima prije toga govorio o završetku ucenja Kur'ana napamet i o tome
koliko ce se radovati njegov otac. Postavljao je uslove i tražio svoja prava.
Zar on nije prije našeg prijatelja poducavao ce-
14)
Bussirijeva poema u slavu Muhameda.
20
tvoro njegove brace, jedan je otišao na Azhar,15) a drugi na škole. Djecak je
peti!... Kakva je prava imao hodža prema porodici? Ona su se izražavala uvijek u
vidu hrane, pica, odjece i novca. Za ovaj završetak ucenja on je zahtijevao
prije svega slasnu veceru, zatim ogrtac i kaf-tan, par cipela, marokanski fes,
kapu od iste one tkanine od koje se prave ahmedije16' i, konacno, crvenu
funtu. Nicim manjim od ovoga nece se zadovoljiti... A ako mu porodica ne dadne
ovo, i to sve, on nece više da zna za nju, ništa od nje nece primiti, prekinuce
sve veze. U to se kleo najtežim kletvama. Bio je to cetvrtak. Hodža je još
ujutro najavio da ce naš prijatelj toga dana završiti Kur'an. Krajem popodneva
došli su: hodža naslonjen na dvojicu ucenika i iza njega djecak, koga je vodio
jedan siromašak iz sela. Cim su stigli do kuce, hodža snažno odgurnu vrata i
na uobicajen nacin viknu: "O, ti što zaklanjaš!"'7' pa se uputi ka verandi, gdje
je vec bio otac, koji se upravo digao sa popodnevne molitve i po obicaju kazivao
jednu od svojih litanija. On ih doceka sa zadovoljnim osmijehom. Dok je njegov
glas bio tih, dotle je hodžin glas bio kricav. Naš prijatelj je šutio, a
siromašak što gaje doveo bio je sav radostan. Otac ponudi hodžu i njegova dva
Page 6
 Taha Husein - Dani
pratioca da sjednu, siromašku dade srebrenjak i pozva slugu da ga odvede i dade
mu nešto da pojede. Zatim pomilova svoga sina po glavi i rece mu: "Bog te
blagoslovio. Idi majci i reci joj daje hodža došao!"
15) Azhar. džamija u Kairu, sagradena 970-972, u njoj je poznata vjerska škola
koja do naših dana služi kao centar teološkog obrazovanja studenata iz cijelog
islamskog svijeta.
16) Ahmcdija - bijeli turban koji obicno nose imami što predvode Vjernike pri
molitvi.
17) "Onaj što zaklanja", jedan od epiteta Allaha: njega izgovara strani
muškarac kada ulazi u kucu da bi se žene sklonile ili pokrile lice da ih on ne
vidi.Majka je vec bila cula hodžin glas i pripremila ono što je u ovakvim
prilikama neizbježno, a to je velik i dubok vrc šerbeta. Cim gaje iznijela
hodži, on ga, klo-kocuci, popi u jednom gutljaju. I njegova dva pratioca popiše
po cašu šerbeta. Zatim je iznesena kafa, koju hodža popi sa ocem. Hodža je
navaljivao da otac ispita djecaka nešto iz naucenog Kur'ana, a šejh odgovori:
"Pusti ga da se igra, još je malen". Zatim se hodža diže da ide, ali ga šejh
zadrža rekavši: "Zajedno cemo, akobogda, obaviti vecernju molitvu". To je bio
poziv na veceru. Ne mislim daje hodža dobio od našeg prijatelja ista drugo kao
nagradu za završeno ucenju Kur'ana. Ali on je poznavao porodicu vec dvadeset
godina, imao je sa njom ustaljene odnose, izmedu nje i njega postojala je
velika uzajamna ovisnost. Bio je ubijeden da, ako mu je promakla ova prilika,
druga nece.
VI
Od toga dana pošto je naucio Kur'an, naš djecak postade "šejh", iako nije prešao
ni devetu godinu. Ko nauci napamet Kur'an, on je šejh bez obzira na starost.
Otac gaje zvao šejhom, a i hodža je to cinio pred roditeljima ili kada bi bio
zadovoljan njime, ili, pak, kada je htio da ga udobrovolji radi neke usluge. U
drugim prilikama zvao gaje i imenom, a katkad i uad18). Naše dijete-šejh bilo je
niskog rasta, mršavo, blijedo, više-manje ružno, nije imalo ni malo ni mnogo
onog šejhov-skog dostojanstva i lijepog izgleda. Roditelji su smatra-hjiajeza
pohvalu i velicanje, dovoljna ova rijec koju su dodavairhjegovom imenu više zbog
svog ponosa i taštine nego iz ljubaznosti ili milošte prema njemu. U pocetku mu
se svidjela ova rijec, ali je ocekivao neke druge znake nagrade i ohrabrenja:
nadao se da ce biti izistinski šejh, da ce imati ahmediju, ogrtac i kaftan.
bilo gaje teško ubijediti daje suviše mali da nosi ahmediju i obuce kaftan. A
kako gaje i bilo moguce ubijediti kad je on šejh koji je vec naucio Kur'an
napamet! A kako dijete može biti šejh? A kako može neko ko je naucio Kur'an
biti malen? Znaci, on je žrtva nepravde... Zar ima vece nepravde nego što je
oduzimanje njego-
18) Skraceno od ueled - dijete, pežorativno.
23vog prava na turban, ogrtac i kaftan!
Dovoljno je bilo da prode nekoliko dana pa da mu nadimak šejh dojadi i da zamrzi
da ga tako zovu. Osjecao je daje život pun nepravde i laži, da covjeku cak i
otac nanosi nepravdu i da oni ocinstvo ni materinstvo ne mogu sacuvati oca i
majku od laži, poruge
i prevare.
Ovo njegovo saznanje ubrzo se pretvorilo u prezir prema nazivu šejh i osjecanje
da su otac i majka tašti i oholi. Malo zatim zaboravio je sve to, kao i mnoge
druge stvari.)
U stVari, on nije bio stvoren da nosi tu titulu, nego da, uprkos naucenom
Kur'anu, ide u mekteb, kao stoje i išao, zapuštenog izgleda, noseci na glavi
kapicu koja se prala nedjeljno jedanput, sa cipelama na nogama koje su se
mijenjale jednom godišnje i koje nije ostavljao dok one njega ne ostave, a kada
ga napuste, išao je bos nedjelju ili nedjeljama, dok Allah ne dozvoli nove
cipele. To je ono što je zavredivao, jer ni njegovo znanje nije trajalo dugo.
Da li treba samo njega kriviti za to9 Ili treba koriti i njega i hodžu° Istina
je da gaje hodža jedno vrijeme zanemario i pozabavio se onima koji nisu
završili Kur'an. Zanemario ga je da bi se odmorio, a i zato što nije dobio
ocekivanu nagradu. Naš prijatelj je bio zadovoljan ovim zanemarivanjem pa je
odlazio u mekteb i provodio dane u potpunoj bezbrižnosti i beskonacnoj igri,
ocekujuci da se završi školska godina i dude njegov brat azharovac iz Kaira,
koji ce ga, kada se završi raspust, povesti u Kairo, da postane istinski šejh i
ucenik Azhara.
Proticao je tako mjesec za mjesecom, naš prijatelj je odlazio u mekteb i vracao
se beasposlen, ubijeden da zna napomet Kur'an. I hodža je bio zadovoljan što ga
je naucio. Sve do onog nesretnog dana... Taj danje zaista bio nesretan; tada je
prvi put djecak osjetio gorci-
24
Page 7
 Taha Husein - Dani
nu sramote, poniženja i prezira i omrznuo život. Vratio se toga dana po podne iz
mekteba miran i zadovoljan. Istom što je ušao na kucna vrata, pozva ga otac
dodajuci njegovom imenu nadimak šejh. On mu pride i zate-ce ga sa dva
prijatelja. Otac ga doceka veselo i ljubazno ga pozva da sjedne. Pošto mu je
postavio nekoliko uobicajenih pitanja, zatraži da mu kazuje poglavlje O
pjesnicima. Kao da je grom u njega udario, tako ga je pogodio ovaj zahtjev.
Poslije razmišljanja, premišljanja i vrpoljenja, poce uobicajenim: "Uticem se
Allahu od prokletog satane" i: "U ime Boga, opceg dobrocinitelja milostivog19'",
ali se nije mogao sjetiti iz poglavlja O pjesnicima nicega drugog osim da
pocinje, kao i još dva, slovima Ta, Sin, Mim.20) Poceo je da ponavlja ta tri
slova jednom, pa drugi put, pa treci put, ne mogavši nastaviti dalje. Otac mu
kaza prvu sljedecu rijec, ali on ni tada ne uzmože maknuti naprijed. Tada mu
otac rece: "Kazuj poglavlje O mravima". On se sjeti da poglavlje O mravima
pocinje sa Ta, Sin, pa poce da ponavlja ova slova. Otac mu opet pomaže, ali
djecak ne mace ni sad korak naprijed. Otac onda zatraži da kazuje poglavlje O
pricama. On se sjeti da je to trece, koje pocinje sa Ta, Sin, Mim. i ponovo poce
da ponavlja to. Otac mu ovog puta ne pomaže, nego mu rece: "Odlazi, ja sam
vjerovao da si ti naucio Kur'an!" Dijete se diže postideno i obliveno znojem.
Dva oceva prijatelja poceše da ga pravdaju stidom i mladošcu. Djecak umace ne
znajuci da li da kori sebe stoje zaboravio Kur'an ili da predbacuje hodži što ga
je zanemario ili, pak, ocu što ga je zanemario ili, pak, ocu što gaje ispitivao.
19) Prije pocetka kazivanja ili citanja Kur'ana. obavezno je izgovoriti ove
dvije fraze.
20) U Kur'anu postoji niz poglavlja koja pocinju ovakvim tajanstvenim slovima
cije znacenje nije poznato.
25No bilo kako bilo, ovo vece ostalo mu je kao najteže u sjecanju. Nije se
pojavio na veceri niti je otac za njega pitao. Majka ga je kriomice pozvala da
jede sa njom, ali on i to odbi. Konacno ga je ostavila i on
je zaspao.
Ali ovo odvratno vece bilo je, u cjelini, bolje nego sutrašnji dan, kada je
došao u mekteb i kada ga je ho-dža grubo zapitao: "Sta se desilo jucer? Kako se
moglo dogoditi da si bio nesposoban da kazuješ poglavlje O pjesnicima? Da li si
zaista zaboravio? Kazuj ga meni!" Naš prijatelj poce da muca: Ta, Sin, Mim... I
tu se ponovi sa hodžom ista prica kao jucer sa ocem. "Neka mi Bog nadoknadi
dobrim" - rece hodža - "za sve ono vrijeme koje sam na tebe potrošio i trud
koji sam uložio u tvoje poducavanje. Eto, zaboravio si Kur'an i treba da ga
ponovo uciš. Ali ni ja ni ti nismo krivi. Kriv je tvoj otac. Da mi je dao pravu
nagradu kada si završio ucenje Kur'ana napamet, Allah bi blagoslovio tvoje pa-v
mcenje, ali on mi nije dao ono što je pravo i Allah je izbrisao Kur'an iz tvog
srca."
Nakon toga je poceo da ga iz pocetka poducava, stavljajuci ga u isti položaj kao
i sve one koji niti su bili šejhovi niti su znali Kur'an napamet.
26
VII
Van svake je sumnje da je on poslije toga naucio Kur'an napamet, temeljito i u
vrlo kratkom roku. Sjeca se da se jednog dana vratio iz mekteba sa hodžom. Kada
su stigli kuci, hodža gurnu vrata, ona se otvoriše, i on viknu po obicaju: "O,
ti što zaklanjaš". Otac se po obicaju, nalazio na verandi nakon popodnevne
molitve. Cim je sjeo, hodža rece ocu: "Ti si tvrdio da ti je sin zaboravio
Kur'an i mene si žestoko korio. Zakleo sam ti se da nije zaboraivo, nego se
zbunio. Ti si me utjerivao u laž i obešcastio ovu moju bradu. Danas sam došao da
ispitaš svoga sina preda mnom i zaklinjem se: "ako se pokaže da nije naucio
Kur'an, obrijacu ovu svoju bradu i bicu sramota ucenih ljudi ovog mjesta".
"Polako" - odgovori otac - "zašto ne kažeš da je on zaboravio Kur'an i da si ga
ti ponovo naucio?" Na to ce hodža: "Zaklinjem se tri puta Allahom da ga nije
zaboravio, niti sam gaja po drugi put poducio, nego sam samo slušao kada mi
gaje kazivao kao vodu koja tece, bez zastoja i kolebanja".
Naš prijatelj je slušao ovu raspravu i bio ubijeden da je njegov otac u pravu a
da hodža laže. Ali ne rece ništa ocekujuci ispit.
A ispit je bio težak i naporan. No toga dana naš prijatelj je bio izvrstan,
sjajan. Na svako pitanje odgova-rao je bez oklijevanja, kazivao tako brzo da mu
je otac prigovorio: "Polako, brzanje u kazivanju Kur'ana je greška". Kada je
završio ispit, otac mu rece: "Neka ti Allah pomogne, idi majci i reci joj da si
zaista naucio Kur'an". Otišao je majci, ali joj ništa ne rece, niti ga ona
upita. A naš hodža je toga dana izišao iz kuce sa ogrtacem od cohe koji mu je
poklonio djecakov otac.
28
VIII
Page 8
 Taha Husein - Dani
Sjutradan se hodža pojavi u mektebu sav radostan. Pozva djecaka dajuci mu ovaj
put titulu šejha i rece mu: "Od danas zaslužuješ da se nazivaš šejhom, jer si mi
jucer omogucio da idem uzdignute glave, osvjetlao si mi obraz i vratio cast
mojoj bradi. Tvoj otac je bio prinuden da mi dade ogrtac. Ti si jucer kazivao
Kur'an kao zlatnu nisku, bio sam na vratri od straha da ne posrneš i ne pometeš
se. Sve dok se nije završio ispit, molio sam onoga koji vjecno bdije da ti dadne
snagu. Danas te oslobadam ucenja. Ali hocu nešto da ti stavim u dužnost, obecaj
da ceš ispuniti." "Obecavam", odgovori djecak. "Daj mi svoju ruku", nastavi
hodža. Pa uze dje-ciju ruku. Dijete je samo osjetilo da je u njegovoj ruci nešto
cudno što nije nikada ocutjelo, široko, pokretno, puno dlaka u kojima se gube
prsti. Hodža mu je bio stavio ruku na svoju bradu. "Ovo je moja brada," rece,
"predajem je tebi i zahtijevam daje ne obešcastiš, poniziš. Reci: ",Tako mi
svemocnog Allaha' tri puta i 'Tako mi casnog Kur'ana, necu je obešcastiti'".
Dijete se za-kle kako je hodža zahtijevao. Kada je završio zakletvu, hodža ga
zapita: "Koliko u Kur'anu ima odjeljaka?"
- Trideset.
- Koliko dana u nedjelji radimo u mektebu?
- Pet dana.
29Ako hoceš da kazuješ cijeli Kur'an jednom svake nedjelje, koliko odjeljaka
treba da kazuješ svakog dana?
Djecak malo razmisli pa rece:
- Šest odjeljaka.
Onda se zakuni tvrdo da ceš mom pomocniku kazivati šest odjeljaka Kur'ana
svakog radnog dana i da ce to biti prvo što ceš uraiti cim dodeš u mekteb. A
kada to završiš, neceš pogriješiti ako se zabavljaš i igraš pod uslovom da drugu
djecu ne pometaš u ucenju...
Dijete se obaveza. Hodža pozva svog pomocnika i na slican nacin ga obaveza da ce
preslišavati dijete iz šest odjeljaka Kur'ana svakog dana. I njemu je povjerio
svoju cast, dostojanstvo svoje brade i ugled mekte-ba u kasabi. Pomocnik
prihvati taj zalog, cime se i završi ovaj prizor, koji su ucenici pratili sa
cudenjem.
30
IX
Od toga dana dijete nije više u pogledu ucenja imalo veze sa hodžom, nego sa
pomocnikom. A pomocnik je bio isto toliko neobican kao i hodža. Bio je mlad,
štrkljast, mršav, crn kao ugljen, od oca Sudanca i majke mulatkinje. Bio je
nesretan, nije mu u životu ništa polazilo za rukom. Okušavao se u svim
zanimanjima, ali ni u jednom nije uspio. Otac gaje slao kod mnogih zanatlija da
izuci zanat, ali bez uspjeha. Pokušao je da mu nade posao radnika u šecerani,
pandura, portira ili sluge, ali ništa nije uspjelo. Otac je bio ljut, mrzio gaje
i prezirao, pretpostavljao mu je drugu bracu, koja su sva radila i zaradivala. U
djetinjstvu je išao u mekteb i naucio citati i pisati i zapamtio nekoliko
poglavlja iz Kur'ana, ali ih je brzo zaboravio. A kada mu je sve dozlogrdilo,
došao je hodži i izjadao mu se.
- Dodi i budi mi pomocnik - rekao je hodža. - Ima-ceš zadatak da poducavaš djecu
citanju i pisanju, nad-ziraceš ih i sprecavati da prave nered, zamjenjivaceš me
kada sam odsutan-, a ja cu ih poducavati Kur'an dok ga ne nauce napamet. Ti ceš
prije izlaska sunca otvarati mekteb, paziti da se ocisti prije nego što djeca
dodu. Zatvaraceš mekteb kada se obavi popodnevna molitva i nositi sa sobom
kljuc. Sve u svemu, biceš moja desna ruka. Dobivaceš cetvrtinu novcanih prihoda
mekteba.
31Možeš naplacivati svake nedjelje ili mjesecno.
Tako je sklopljen sporazum izmedu ta dva covjeka. Proucili su Pristup21' i
pomocnik je stupio na posao.
Pomocnik je žestoko mrzio i prezirao hodžu, ali je laskanjem to prikrivao. Hodži
je pomocnik bio krajnje odvratan, nipodaštavao ga je, ali je to prikrivao dobro-
dušnošcu.
Pomocnik je mrzio hodžu sebicnjaka, opsjenara, la-šca, koji mu je skrivao neke
prihode mekteba i zadržavao za sebe najbolju hranu koju su donosila djeca.
Prezirao ga je zato što je bio slijep a pretvarao se da vidi, što je imao ružan
glas a vjerovao da je lijep. Što se tice hodže, njemu je pomocnik bio odvratan
zato što je bio krajnje lukav, spletkaroš, i što mu je skrivao mnogo toga što
je on morao znati, što je krao jela koja su im pripremana za rucak, grabio
najbolje komade i, konacno, zato što se sa starijim djecacima u mektebu
dogovarao i zabavljao zaobilazeci njega; kada se završi popodnevna molitva i
zatvori mekteb, oni se sastaju kod dudova, kod mosta ili u šecerani.
Najcudnije je što su oba covjeka bila iskrena i u pravu, ali su bili prisiljeni
da saraduju uprkos mržnji i uje-danjima: jednom je bilo potrebno da osigura goli
Page 9
 Taha Husein - Dani
život, a drugom je trebala pomoc za upravljanje poslovima
mekteba.
Naš djecak je, dakle, povjeren pomocniku. Poceo je da pred njim kazuje Kur'an -
šest odjeljaka svakog dana. Ali to potraja jedva tri dana. Djecaku odmah
dosadi kazivanje, a pomocniku vec sjutradan. Treceg dana priznaju to jedan
drugom i dogovore se da ce djecak kazivati u sebi u prisustvu pomocnika tih šest
odjeljaka, pa ako se zbuni ili ne mogne da se sjeti neke rijeci, upitace
pomocnika. Djecak je dolazio svako jutro, poz-
21) Pristup, (Fatiha) - prvo poglavlje Kur'ana koje se najcešce kazuje. 32
dravljao pomocnika, sjedao pred njega na pod i pocinjao micati usnama,
mrmljajuci kao da kazuje Kur'an. Priupitivao je pomocnika s vremena na vrijeme
za koju rijec. Ovaj bi mu nekad odgovorio, a nekad se ni to ne bi potrudio.
Hodža bi navratio svakog dana pred podne. Nakon što pozdravi i sjedne, prva mu
je briga bila da zapita djecaka:
- Jesi li kazivao? -Da.
- Odakle dokle?
- Naš prijatelj bi odgovarao:
Od poglavlja O junici do Sigurno ceš naci ako je to bila subota, od Sigurno ceš
naci do Ne opravdavam ako je bila nedjelja, i tako dalje - na osnovu podjele
Kur'ana na šest dijelova koju su izvršili ucenjaci - navodeci jedan od tih
dijelova kada ga hodža zapita.
Ali pomocnik se nije zadovoljavao ovim dogovorom, iako je i njega, kao i
djecaka, rasteretio. Pokušavao je da iskorsti djecakov položaj. S vremena na
vrijeme bi ga upozoravao da ce ga prijaviti hodži postoje primijetio da zapinje
u nekim poglavljima, recimo u poglavlju o Hudu ili O prorocima ili u poglavlju O
sa-vremenicima. A pošto je djecak zapinjao u cijelom Kur'anu, jer je mjesecima
zanemarivao kazivanje, bojao se da ga hodža ispituje. Zato je bio spreman da
dade sve kako bi kupio cutanje pomocnikove Koliko je samo hljeba, paštete,
datula donosio u džepovima i davao pomocniku! Koliko mu je dao pijastera, koje
je, s vremena na vrijeme, dobijao od oca i za koje je želio da kupi bombone sa
nanom! Koliko puta je prevario majku da bi uzeo veliki komad šecera kako bi ga,
po dolasku u mekteb, dao pomocniku, iako je strano žudio da ga sam pojede
cijelog ili bar dio. Pomocnik bi ga uzimao, tražio bi da mu donese vode, u koju
bi potopio šecer pa ga snažno sisao a zatim ga, skoro potpuno rasto-
33pljenog, proždirao. Koliko puta se odrekao rucka koji su mu donosili od kuce i
davao pomocniku, iako je bio strašno gladan! Sve to samo da pomocnik ne
obavijesti hodžu kako on zapinje u Kur'anu!...
No, ta trajna povezanost ubrzo mu obezbijedi naklonost pomocnika, koji poce da
ga smatra prijateljem i da ga vodi sa sobom u džamiju da zajedno obave
popodnevnu molitvu poslije rucka. Postepeno, pomocnik poce da se oslanja na
njega, da se u njega pouzdava, tražeci da poducava Kur'anu poneko dijete ili da
presli-ša neke od onih koji su poceli da ga uce napamet ili da ga ponavljaju. Tu
je naš prijatelj tacno slijedio onaj me-tod koji je prema njemu primjenjivao
pomocnik: posadio bi preda se djecu, naredio im da kazuju Kur'an, dok bi se on
sam zabavljao razgovarajuci sa drugim mališanima. Kada bi završio razgovor,
okrenuo bi se i cim bi primijetio nered, nepažnju ili galamu, redao je prvo
prijetnje, pa grdnje, zatim udarce i, napokon, tužbu pomocniku. On, istina,
nije znao bolje od svojih ucenika Kur'an napamet, ali pošto je pomocnik izabrao
prema njemu ovakav nacin ponašanja, morao je i on da igra ulogu istinskog
pomocnika. A što njega pomocnik nije ni grdio, ni tukao, a ni tužio hodži, za to
je on placao skupu cijenu. Djeca su to razumjela i pocela su da mu isto tako
skupo placaju. Ovim mitom on se namirivao za ono što je davao pomocniku. Samo
što je mito koje je on uzimao bilo drugacije, pošto on nije bio lišen kod kuce
nicega kao drugi, pa mu nisu bili potrebni ni hljeb, ni datule, ni šecer, a
novac nije mogao da primi. Šta da cini sa novcem kada ga sam, bez necije pomoci,
nije mogao potrošiti. Skrenuo bi na sebe pažnju i otkrio šta radi. Ukratko, on
je bio izbirljiv i teško gaje bilo zadovoljiti. Ucenici su se domišljali na
razne nacine kako da ga ipak zadovolje, kupujuci mu bombone od nane, topljeni
šecer, sjemenke i kikiriki. Vecim dijelom tih
34
"ponuda" castio je pomocnika.
Ali jedna posebna vrsta mita dopadala mu se i ocaravala ga toliko da se
ohrabrivao da na najružniji nacin zanemaruje svoju dužnost: to su bile price,
legende i knjige. Tako, kada bi mu koji ucenik znao da isprica neku pricu ili
kupi neku knjigu od prodavca što sa knjigama obilazi sela u provinciji, ili da
mu procita poglavlje iz price o Zir-Salimu ili Abu Zejdu,22) bio bi siguran da
ce postici sve što želi - njegovu naklonost, simpatiju i prijateljstvo. Naj
vještija u tome bila je jedna slijepa djevojcica, po imenu Nafisa. Nju su njeni
Page 10
 Taha Husein - Dani
poslali u mekteb da nauci Kur'an napamet. Ona ga je zaista dobro naucila i
utvrdila. Hodžaju je povjerio pomocniku, a ovaj našem prijatelju, koji prema
njoj primijeni isti metod kao pomocnik prema njemu. Porodica ove djevojcice
bila je bogata, ali skorojevicka. Otac joj je u pocetku bio gonic magaraca, a
zatim je postao imucan trgovac. Trošio je bez racuna na porodicu i osiguravao
joj neobicno obilje u životu. Nafisi nije nikada nedostajalo novaca. Pokazivala
je najviše spretnosti od sve djece u izabiranju mita - pamtila je najviše prica,
bila je najsposobnija da ih izmišlja, znala je najraznovrsnije vesele pjesme i
tužbalice, podjednako je dobro pjevala i jedne i druge. Ponašala se cudno, kao
da joj je duh nešto poremecen. Dobar dio vremena zabavljala je našeg prijatelja
svojim pricama, tužbalicama, legendama i raznovrsnim mitovima. I dok je naš
djecak davao i primao mito, varao i bio varan, Kur'an je nestajao iz njegovog
pamcenja - stih po stih, poglavlje po poglavlje -do onog kobnog dana... Kakvog
dana!
\
22)Veoma poznate price na egipatskom selu. sa sadržajtmii predi -slamske
istorije, na egipatskom dijalektu, a ne na književnom jeziku.
35Bila je srijeda. Naš prijatelj ju je proveo u zabavi i veselju. Ujutru je
tvrdio hodži da je potpuno završio ponavljanje Kur'ana, a zatim se predao
slušanju prica i legendi, i igri do kraja dana.
Izašavši iz mekteba, umjesto kuci, uputi se sa jednom grupom drugova u džamiju
da obavi popodnevnu molitvu. A volio je da odlazi tamo, da se penje na minaret
i pridruži mujezinu23^ u teslimu24)
Otišao je, dakle, toga dana, popeo se na minaret, pridružio pozivu na molitvu i
obavio je. Kada je htio da se vrati kuci, vidje da je izgubio sandalu i ne
mogade je naci. Stavio ju je pored minareta, a kada je poslije molitve htio da
je uzme, neko ju je vec bio ukrao. Rastužilo ga je to malo, ali kako je toga
dana bio zadovoljan i radostan, nije se uznemirio niti je ocekivao nekakve
neugodnosti. Vratio se kuci bos. A od džamije do kuce bilo je daleko. To ga,
medutim, nije zaplašilo, mnogo puta je išao bez obuce.
Ude u kucu, a otac ga, sjedeci kao i obicno na diva-nani, pozva i zapita:
- Gdje su ti sandale?
- Zaboravio sam ih u mektebu - odgovori.
23) Onaj koji sa minareta poziva na molitvu.
24) Invokacija nakon obaveznog poziva na molitvu
36
Otac ne rece ništa i pusti za tren dijete da ude i malo porazgovara sa majkom i
bracom, da pojede komad hljeba, kao što je obicavao kada se vrati iz mekteba, a
zatim ga pozva. On žurno pride. Kada se namjesti i smiri, otac mu rece:
- Sta si danas ucio iz Kur'ana?
- Završio sam cijeli Kur'an, ucio sam šest posljednjih dijelova.
- Znaš li ga i sada dobro? - upita otac. -Da.
- Onda mi kazuj poglavlje o Sabi - naredi otac.
Kako je naš prijatelj bio zaboravio ne samo poglavlje O Sabi nego i sva ostala
poglavlja, Allah mu ne pomaže ni jednim slovom.
- Kazuj poglavlje o Stvaraocu - rece otac. Ni tada mu Allah ne pomaže ni slovca.
- Tvrdio si mi - nastavi otac mirno i podrugljivo - da znaš i sada Kur'an. Kazuj
poglavlje Ja Sin.25)
Allah mu ovoga puta pomaže da se sjeti prvih stihova, ali ubrzo mu se jezik
zaveza i usta osušiše. Uhvati ga mucna drhtavica i obli hladan znoj.
^Ustani - rece mirnim glasom šejh - i potrudi se da svaki dan zaboraviš sandale.
Vidim samo jedno: izgubio si ih kao što si izgubio Kur'an. Ali sa tvojim
ho-džom imam da sredim racune.
Djecak izade iz divanhane pognute glave, uzrujan, i, posrcuci, uputi se u
ostavu. U jednom uglu se nalazio panj na kojemu je njegova majka sjekla meso. Tu
se nalazila zbirka noževa, dugih i kratkih, teških i lakih.
Ušavši u ostavu, naš prijatelj krenu prema uglu gdje je panju i posegnu za
satarom. To je bio najzamašniji, najoštriji i najteži od svih noževa što su se
tu nalazili. Uze ga u desnu ruku i zadade sebi udarac po vratu! Kriknu i
25) Vidi fusnotu na str. 25
37-ispusti, sataru iz ruke. Majka mu dotrca, bila je blizu, ali nije obratila na
njega pažnju kada je pored nje prošao, i nade ga kako stoji unezvjeren, dok mu
krv tece iz vrata. Satara je ležala na zemlji, pored njega... Hitro baci pogled
na ranu i isto tako brzo ustanovi da je beznacajna! Zasu ga grdnjama i
prijekorima, a potom ga dohvati za ruku, odvede u ugao kuhinje, gdje ga silovito
gurnu i ode za svojim poslom. Naš prijatelj ostade na tom mjestu bez pokreta,
bez rijeci, bez placa, bez misli - kao da i ne postoji. Njegova braca i sestre
jurili su okoli i igrali se ne obracajuci pažnju na njega. Ni on se nije
Page 11
 Taha Husein - Dani
obazirao na njih. Približavala se noc kada su ga pozvali ocu. Izašao je i,
postiden, posrcuci, stigao do divanhane. Otac ga ne upita ništa, nego ga hodža
doceka pitanmjem:
- Zar nisi danas meni kazivao šest odjeljaka Kur'ana?
- Da - odgovori on.
- Zar mi nisi jucer kazivao poglavlje O Sabi? - nastavi hodža.
- Da - odgovori.
- Pa šta ti je te danas ne možeš da ga kazuješ? - upita hodža.
On ništa ne odgovori.
- Kazuj poglavlje o Sabi - zatraži hodža. On ne be-knu ni slova.
- Kazuj poglavlje O padanju nicice - rece otac, ali i to ostade bez uspjeha.
Ovdje^otac iskali svoju srdžbu, ali ne na dijete.
Znaci, mali ide u mekteb ne da uci i kazuje Kur'an niti da se o njemu brineš i
poklanjaš mu pažnju, nego da se igra i zabavlja! Danas se vratio bos i tvrdio da
je zaboravio sandale u mektebu... Mislim da tvoja briga da nauci Kur'an mora
biti ista kao i tvoja skrb ide li on bos ili obuven...
- Kunem se - rece hodža - velikim Allahom tri puta da ga nisam zanemario ni
dana. Da nisam danas izašao
38
iz mekteba prije djece, ne bi se on vratio bos. On mi kazuje citav Kur'an
jedanput svake nedjelje, šest odjeljaka svakog dana, cim stignem u mekteb.
- Ne vjerujem ništa od toga - rece otac.
- Neka moja žena bude puštena tri puta26^ ako sam te ikada slagao i ako te sada
lažem. Ponavljam, svake nedjelje preslišam ga cijeli Kur'an.
- Ne vjerujem.
- Zar misliš - rece na to hodža - da mi je draže od moje žene ono što mi ti
placaš svakog mjeseca? Ili misliš da cu za ljubav tvog novca pociniti grijeh i
živjeti sa ženom koju sam pred tobom tri puta pusito?
- To me se ne tice - uzvrati otac - ali ovo dijete od sjutra nece više ici u
mekteb.
Na to se diže i ode. Diže se i hodža i ode sumoran i žalostan. A naš prijatelj
ostade na svome mjestu ne misleci na Kur'an niti na ono što se zbilo, nego
razmišljajuci o sposobnsoti hodže da laže, o zakletvi, o trostrukom puštanju
žene, koju je izbacio kao što baca cigaretu kada je dopuši.
Te se veceri djecak ne pojavi za stolom. Tri dana se klonio oca i objeda. Tek
cetvrtog dana nade ga on u kuhinji, gdje je volio da se skloni kraj peci. Dugo
mu je govorio blago, nježno i osjecajno, dok se konacno djecak ne raskravi i
lice mu se ne razvedri poslije mrštenja. Otac ga uze za ruku, posadi ga na
njegovo mjesto za stolom i pokloni u posebnu pažnju za vrijeme za vrijeme
rucka. A kada se rucak završio i djecak ustao da ode, njegov otac rece, okrutno
se šaleci, onu recenicu koju djecak nikada nece zaboraviti, jer ga je njome
ismijao pred bracom. Oni su je zapamtili i kasnije mu se njome s vremena na
vrijeme podsmijavali. Rekao mu je: "Ala ti nauci Kur'ana napamet!"
26) Trostruko izgovaranje formule razvoda cini razvod konacnim.
39XI
Dijete je prestalo da ide u mekteb, a hodža da dolazi u njihovu kucu. Šejh je
našao drugog ucitelja, koji je dolazio kuci svaki dan namjesto hodže, da procita
po jedno poglavlje iz Kur'ana i preslišaš dijete - sat ili dva. Dijete je,
inace, kada ode novi ucitelj, bilo slobodno da se igra i zabavlja u kuci. A kada
dode kraj popodneva, dolazili su mu drugovi i prijatelji, cim izadu iz mekte-ba,
da mu pricaju šta se tamo zbilo. On se time zabavljao, izrugujuci se njima i
njihovom mektebu, hodži i pomocniku. Cinilo mu se daje sve svršeno izmedu njega
i mekteba i onih koji su u njemu, da se nikada više nece vratiti tamo, niti
vidjeti ucitelja i njegovog pomocnika, pa je svašta ružno govorio o ovoj
dvojici. Poceo je otkrivati njihove mane i zloce, koje je do tada krio.
Proklinjao ih je pred djecom i opisivao ih kao lašce, kradljivce i nezasito
pohlepne. Pricao je o njima ružne stvari. Nalazio je da ga te price iscjeljuju
od svega što je od njih i umektebu doživio. Djeca su se nasladivala. A zašto i
da ne razveže jezik o dvojici ljudi kada nije ostalo više od jednog mjeseca do
njegovog puta u Kairo? Jer njegov brat azharovac vraca se iz Kaira za4ne-koliko
dana i kada bude završio raspust, povešce ga sa sobom na Azhar, gdje ce postati
slušalac. Tamo ce se okaniti prica o ucitelju i njegovom pomocniku.
40
Zaista, bio je sretan th dana. Osjecao se u necemu nadmocan nad svojim drugovima
i vršnjacima. On nije išao kao oni u mekteb, nego mu je ucitelj dolazio na noge.
Otputovace u Kairo, gdje je Azhar i gdje su Seji-duna el Husein i Sejjide
Zajnab27) i grobovi drugih svetih ljudi. A Kairo za njega i nije bio ništa drugo
nego sjedište Azhara i svetište svetaca i pravednika.
Page 12
 Taha Husein - Dani
Ali ovu kratkotrajnu srecu prekinulo je gorko razo-racenje. Razlog je bio u tome
što hodža nije mogao otrpjeti ovaj prekid niti podnijeti pobjedu šejha Abdul
Džavada nad njim, pa je poceo slati posrednike kod šej-ha-oca. Veoma brzo otac
se odobrovolji i naredi djetetu da sjutra ujutro ode u mekteb... Tako se, potiv
svoje volje, vrati strahujuci šta ce ga snaci od hodže, koji ce ga po trcei put
poducavati Kur'anu. Ali to nije bilo sve. Djeca su prenijela ucitelju i
pomocniku ono što su cula. Kakvi su bili casovi rucka cijele te nedjelje! Kakve
je sve grdnje prosuo hodža na dijete! Koliko mu je puta pomocnik ponovio
rijeci, koje je dijete govorilo kada je mislilo da nece više vidjeti ovu
dvojicu!
Te nedjelje djecak je naucio da obuzdava svoj jezik. Spoznao je daje ludo i
glupo vjerovati obecanjima ljudi i obavezama u koje se zaricu. Zar se nije otac
zakleo da nece nikada vratiti dijete u mekteb, a on se, evo, vratio. I kakva je
razlika izmedu šejha koji se zaklinje pa krši zakletvu, i hodže koji se zakleo
na razvod i na vjeru znauci da laže? Pa i ova djeca koja su dolazila da sa njim
zajedno ogovaraju hodžu i pomocnika i da i njega na to izazovu, a poslije sve
što on kaže prenose ovoj dvojici, dodvoravajuci im se! Cak i majka, koja mu se
smije i podstrekava hodžu protiv njega kada ovaj dode da joj se potuži na ono
što su mu ispricali. I njegova
27) Veoma poznate kairske džamije, prva posvecena prorokovom unuku, a dru"a
unuci.
41braca koja ga grde i ponavljaju ono što, s vremena na v Srne, uju od hodže, da
bi ga razljutili No on je sve to podnosi strplj.vo i hladnokrvno. A zašto i da
se ne st^ kada izmedu njega i rastanka sa ovom djelom sredinom ostaje jedva
mjesec dana!?
42
XII
Prode, medutim, i taj mjesec i student sa Azhara se vratio u Kairo, a naš
prijatelj ostade gdje je i kako je bio, ne otputova na Azhar, ne omota ahmediju
i ne ude u ogrtac i kaftan.
Bio je još suviše mlad. Nije bilo jednostavno da ga pošalju u Kairo, a ni njegov
brat nije želio da preuzme brigu o njemu pa je savjetovao da ostane još jednu
godinu. Tako je i bilo. Nikoga nije zanimalo da li je on time zadovoljan ili
ne.
Ipak, njegov se život unekoliko promijenio. Brat, student Azhara, savjetovao mu
je da ovu godinu provede u pripremanju za Azhar i da o mu dvije knjig: jednu je
trebalo da nauci cijelu napamet, a iz druge samo odredene stranice.
Prva knjiga, koju obavezno treba cijelu nauciti, bila je Ibn Malekova "Elfijja"
("Tisucnica")28). Druga je bila zbirka tekstova. Azharovac mu je pred odlazak
preporucio da pocne ucenjem napamet "Ti-sucnice", pa kada je završi i bez greške
utvrdi, da nauci iz druge knjige tekstova koji su nosili cudne nazive, kao što
su: "Dragulj", "Nebušeni biser",
28) Elfijja ("Tisucnica") - gramatika arapskog jezika u stihu, autora Ibn
Maleka (umro 1274. god.).
43"Siradžijja"29\ "Rahabijja":i0) "Lamijja glagola"3". Ovi su nazivi u djecjoj
duši stvarali utisak izgubljenosti i divljenja, zato što im nije znao znacenja
i što je osjecao da oni upucuju na nauku; jer, konacno, on je znao da ih je
njegov brat azharovac naucio napamet i razumio i zato postao ucen covjek;
zahvaljujuci tome, zadobio je izuzetno mjesto u duši roditelja, brace i cijelog
stanovništva kasabe. Zar nisu svi govorili o njegovom povratku mjesec dana
prije, a kada bi stigao, izlazili su pred njega veseli, obradovani i
predusretljivi? Zarjiije otac požudno upijao njegove rijeci da bi ih ponavljao
svijetu, ponosno i sa divljenjem? Zar ga seljani nisu usrdno molili da im održi
predavanje o teologiji ili o šeri-jatskom pravu? I šta bi mogla biti teologija a
šta opet šerijatsko pravo? Pa onda. zar ga otac nije uporno i skoro ponizno
molio, pretjerujuci u obecanjima i buduci moguce i nemoguce nade, da u petak
održi propovijed u džamiji.|A zatim, taj veliki dan rodenja proroka! Kakvim je
sve pocasitma, obzirima i poštovanjem bio zasut azharovac! Kupili su mu nov
kaftan, nov ogrtac, nov fes i nove "kundu-re"... Govorili su o tom prazniku
danima prije negoli je osvanuo. A kada je konacno došao taj dan i približio se
podnevu, cijela porodica je požurila na rucak koji je ostao skoro netaknut.
Mladi azharovac je obukao svoje novo odijelo, izabrao je za ovaj dan zeleni
turban i prebacio preko ramena kašmirski šal. Majka je za to vrijeme molila Boga
da ga zaštiti.
29) Zbirka koja nosi naziv po imenu autora (Siradž ed din as Si-
džavendi - XII vijek).
30) Traktat o nasljednom pravu - (autor Muhamed er Rahbi - umro
1183.g.).
Page 13
 Taha Husein - Dani
31) Stihovana gramatika Ibn Malika u kojoj se stihovi završavaju sa
1. Otuda naziv.
44
Otac je tumarao radosno uzbuden. Kada se mladic uredio i dotjerao kako je želio,
izašao je. Konj gaje cekao pred vratima. Ljudi su ga ponijeli na rukama i
posadili na sedlo. Narod se tiskao oko njega i zdesna i slijeva. Jedni su
trcali pred njim a drugi za njim. Puške su pucale. Žene su sa svih strana
juju-kale kao u najvecim praznicima, a zrak je bio ispunjen mirisom tamjana.
Odjeknule su pjesme u slavu proroka i povorka je krenula sporo kao da se njom
krece i zemlja i sve kuce na njoj. Sve ovo zato stoje ovaj mladi azharovac
izabran za ovaj dan "khali-fom"32) , pa se u svecanoj povorci, kojoj je on na
celu, obilaze kasaba i okolna sela. A zašto je baš on izabran za khalifu, a ne
neki drugi mladic? Zato što je azharovac, stoje ucio "nauke" i zna napamet
"Ti-sucnicu", "Dragulj" i "Nebušeni biser"! Pa zašto da se i djecak ne raduje
izgledima da ce i on izuciti "nauke" kao i njegov brat i da ce preci svoje
drugove i prijatelje naucivši "Tisucnicu", "Dragulj" i "Nebušeni biser"
Koliko je bio radostan i kocoperan kada je sjutra-dan. u subotu, došao u mekteb
noseci pod miškom primjerak "Tisucnice"! Ova knjiga uzdigla gaje za nekoliko
kopalja, iako je taj primjerak bio jedan, prljav i rdavo uvezan. Uprkos bijednom
njenom izgledu i prljavosti, ona je vrijedjela u nejgovim ocima kao pedeset
Kur'ana kakve donose njegovi drugovi.
Ali "Tisucnica"... Kako da vam objasnim staje to? Dovoljno je reci da hodža ne
zna iz nje ni slova! I da njegov pomocnik ne umije lijepo procitati ni prve
njene stihove! A "Tisucnica" je u stihovima, a u Kur'anu nema stihova.
32) Simbolicni predstavnik prorokovih nasljednika koji predvodi proslavu
prorokovog rodendana.
45Citajuci stih: "Rece Muhamed Ibn Malik: 'Hvalim moga gospoda Allaha, najboljeg
vlada'", on je osjecao takvu zadivljenost kakvu nije osjetio ni pred jednim
poglavljem iz Kur'ana.
46
XIII
Kako da ne bude ponesen kad je od prvog dana osjetio da se visoko uzdigao; jer
niti je hodža mogao da nadzire njegovo ucenje "Tisucnice", niti ga je mogao
preslišavati iz nje. Cak je i citav mekteb postao pretijesan za "Tisucnicu".
Djecak je morao svakodnevno da ide u šerijatski sud da kazuje kadiji dijelove iz
"Tisucnice". Kadija bijaše, takoder, jedan od ucenjaka Azha-ra, veci znalac
nego djecakov brat azharovac,iiako otac to nije vjerovao jer je smatrao da
kadija ne može biti ravan njegovom sinu. U svakom slucaju, bio je jedan od
azharskih ucenih ljudi, a uz to šerijatski kadija, sa naglaskom na ono q i r?^
Sada je u sudu, a ne u mekte-bu. Sjedi na divanu, na kojem su prostrti tepisi i
poredani jastuci, i sa kojim se hodžin podijum ne može ni uporediti. Oko njega
nema poderanih sandala. Na vratima stoje dva covjeka vršeci dužnost vratara.
Svijet ih je nazivao krasnim imenom koje nije lišeno velican-stvenosti:
"poslanici".
Zaista! Djecak je morao da ide u sud svako jutro, i kazuje kadiji po jedno
poglavlje "Tisucnice". A kako je divno kadija kazivao! Kako je punim ustima
izgovarao
33) U govoru se ova dva glasa izgovaraju mekše, ali u svecanom kazivanju
izgovaraju se sa posebnim naprezanjem.
47glas k i glas r! Kako mu je glas podrhtavao od uzbudenja kada je izgovarao
stih Ibn Malika:
Naš govor su artikuhsani glasovi koji imaju znacenje, kao: idi pravo... Rijeci
su: imenica, glagol, zatim cestica. Pojedinacno, sve je rijec, a govor obuhvata
sve. Katkada rijec znaci govor
Kadija je uspio da ostavi dubok utisak na djecaka i da ga ispuni skromnošcu kada
je procitao slijedece stihove:
(Ova poema) zslužuje odobravanje bez ustezanja I nadmašuje "Tisucnicu" Ibn
Muti'a.'4^
Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik, Što mi namece obavezu da ga lijepo
hvalim. Neka Allah obdari obilato Mene i njega na drugom svijetu....
Procitao je kadija ove stihove glasom koji je lomio plac, a zatim rekao djecaku:
"Ko god se ponizi pred Al-lahom, on ga uzdiže... Razumiješ li ove stihove?"
"Ne", odgovori djecak. "'Pisac", na to ce kadija, "neka mu se Allah smiluje,
kada je poceo da stvara svoje djelo, uzoholio se i rekao: 'I nadmašuje
Tisucnicu Ibn Mut'a'. Ali kada pade noc, vidje u snu Ibn Muti'a, koji ga
žestoko obasu prijekorima. Cim se probudio, ispravi grešku svoje oholosti i
dodade: 'Ali on ima prvenstvo jer mi je prethodnik".
Koliko je otac bio sretan i radostan kada se u predvecerje toga dana djecak
Page 14
 Taha Husein - Dani
vratio i ispricao mu šta je cuo od kadije dok mu je kazivao prve stihove
"Tisucni-
34) Autor prve ovakve "Tisucnice" (umro 1231. g.). 48
ce"! Prekidao je stihove rijecju "Allah, Allah", cime kod nas svijet izražava
divljenje.
Ali sve ima granicu. Našeg prijatelja držali su radost i polet u ucenju Elfijje
dok nije završio poglavlje o po-dmetu. A zatim popusti. Otac gaje svaki dan u
predvecerje pitao: "Jesi li bio u sudu?" On je odgovarao: "Da!" "Koliko si
naucio stihova?" Djecak mu je kazivao ono što je naucio.
Nakon poglavlja o podmetu, postade mu dosadno. Ucio je i odlazio u sud nevoljko
i sporim korakom. Nekako je stigao do apsolutnog objekta, ali dalje nije mogao
ni korak. Nastavio je da odlazi u sud svakog dana; kazivao je kadiji neki
odjeljak "Tisucnice", ali cim bi se vratio u mekteb, zanemario bi "Tisucnicu" i
prepuštao se igri, pricama i legendama.
A kada bi došao u predvecerje i otac ga upitao:
- Jesi li išao u sud? - odgovarao je: -Da.
- Koliko si stihova naucio?
- Dvadeset - odgovarao je.
- Iz kojeg poglavlja?
- Iz poglavlja o genitivnoj vezi, ili iz poglavlja o pridjevima, ili iz
poglavlja o nepravilnoj množini.
Ako bi mu zatražio da kazuje što je naucio, on mu je kazivao dvadeset stihova iz
prve dvije stotine -jedanput o promjenljivim i nepromjenljivim rijecima, drugi
put o neodredenim i odredenim rijecima, treci put o podmetu i priroku. Otac nije
ništa razumijevao, niti je primjecivao da ga sin vara, nego se zadovoljavao
slušanjem stihovnog govora. Imao je povjerenje u kadiju: zacudo, otac
nijedanput nije pomislio da otvori "Tisucnicu" i sravni ono što djecak kazuje.
Da je to ucinio bar jedanput, ponovila bi se prica sa poglavljem iz Kur'ana O
pjesnicima, ili Sabi, ili stvoritelju...
Ipak se jedared djecak suocio sa tom opasnošcu i,
49da se majka nije zauzela za njega, zapamtio bi oca.
Imao je brata koji je pohadao laicku školu i koji se vratio iz Kaira da provede
ljetnji raspust. Desilo s daje on nekoliko uzastopnih dana prisustvovao ovom
svakodnevnom ispitu. Slušao je oca kako pita djecaka koje je poglavlje ucio i
kako mu ovaj dgovara: poglavlje o veznicima, na primjer. A kada mu je otac
tražio da to ponovi, djecak je govorio poglavlje o vlastitom imenu ili
poglavlje o povezivanju dviju recenica. Mladic je ocu-tao prvi i naredni dan.
Ali kada je vidio da se to ponavlja, sacekao je da otac ode pa rece djecaku
pred majkom: "Ti varaš oca i lažeš mu. Ti se u mektebu igraš i uopce ne uciš
"Tisucnicu"..." Djecak mu odgovori: "Ti lažeš! Šta te se tice? "Tisucnicu" uce
azharovci, a ne daci laickih škola! Pitaj kadiju pa ce ti reci idem li ja u sud
svaki dan." Mladic ga upita: "Koje si poglavlje naucio danas?" Djecak mu rece
jedno. "Ali,", na to ce mladic, "ti nisi kazvao to poglavlje ocu, nego nešto
drugo. Dajder mi "Tisucnicu" da te ja ispitam"! Djecak zacuta i pokunji se.
Mladic odluci da sve isprica ocu, ali majka se zauze da to ne ucini. Iz
nježnosti prema njoj i sažaljenju prema bratu, ocutao je. Tako otac ne saznade.
A kada je azharovac došao i preslišao djecaka, odmah je uvidio istinu. Nije se
rasrdio, niti prijetio, niti obavijestio oca, nego je naredio djecaku da
prestane ici i u mekteb i u sud. I nauci ga "Tisucnicu" za ciglo deset dana.
Ucenost u selima i gradovima unutrašnjosti ima sjaj kakav nema ni izdaleka u
prestonici i u njenim razlicitim ucenim sredinama. Uostalom, ništa cudno i
neobicno, pošto je to zakon ponude i potražnje koji se primjenjuje na nauku
kao i na sve drugo što se prodaje i kupuje. I dok ucenjaci mogu da kruže
neprestano po Kairu a da niko, ili skoro niko, ne obrati pažnju na njih, dok
uceni ljudi govore, i to mnogo i sa biranim obrti-
50
ma, a da se niko u Kairu osim njihovih ucenika ne osvrne na njih - dotle možeš
vidjeti ucene ljude u provinciji, šejhove u selima i gradovima unutrašnjosti
kako se krecu okruženi sjajem i poštovanjem, a kada govore, svijet ih sluša sa
snažnim i neodoljivim divljenjem. Naš prijatelj se, pod uticajem provincijskog
mentaliteta, i sam divio ucenim ljudima kao što su se divili provincijalci.
Skoro da je vjerovao da su oni stvoreni od neke izuzetno ciste zemlje, a ne one
od koje je stvoren sav ostali svijet. Slušao ih je kada govore obuzet divljenjem
i zacudenošcu, koje je uzalud kasnije tražio u Kairu u prisustvu najvecih
ucenjaka i najsjajnijih šejhova.
U ovoj varošici bila su tri-cetiri ucena covjeka koja su medu sobom dijelila
divljenje i ljubav naroda. Prvi je bio sekretar u vjerskom sudu, covjek onizak,
debeo, krupnog, zvonkog glasa. Kada progovori, rijeci mu na-pušu obraze i dopiru
Page 15
 Taha Husein - Dani
do tebe zamašne kao i njihov gospodar, grube kao i on sam, udarajuci te svojim
znacenjima kao i svojim prekidima. Ovaj šejh bio je od onih propalih azharovaca
koji su proveli godine na Univerzitetu ne uspjevši da dobiju završnu diplomu ni
za prosvjetnu ni za sudsku oblast. Zadovoljio se položajem sekretara suda.
Njegov brat, medutim, bio je izvrstan kadija, nedavno postavljen za oblasnog
sudiju. Ovaj šejh nije propuštao nijedan sastanak da se ne hvali svojim bratom i
kudi kadiju sa kojim radi. Bio je hanefit35' , a pristalice tog pravca u kasabi
bile su malobrojne, bolje reci nije ih ni bilo. Zbog toga je bio ljut i ogrocen
na svoje suparnike, ostale ucene ljude koji su, pripadajuci šafiitskom ili
malikitskom36) pravcu, imali više slje-
35) Jedan od cetiri ortodoksna pravca islamskog prava i obreda, nazvan po
osnivacu Abu Hanifi (umro 767. god.).
36) Druga prva pravca islamskog prava i obrednih pravila, nazvani po osnivacima:
AŠ ŠAFEI (umro 82O.g.), Maliku (umro 795. god.).
51dbenika koji su žedno pili njihovo znanje i tražili od njih savjete iz
vjerskog prava. Zato nije propuštao nijednu priliku da hvali svoj hanefitski
pravac i omalovažava malekitski i šafiitski. A ljudi u unutrašnjosti su lukavi
i oštroumni; oni su prozreli da šejh, iz zavisti i srdžbe, govori što govori i
radi što radi, pa su ga istovremeno žalilili i ismijavali. Posebno snažna
ljubomora postojala je izmedu ovog šejha i mladog azharovca, djecakovog brata.
Mladi azharovac biranje svake godine khalifom, što je ovog šejha dovodilo do
bijesa. A kada je narod poceo pricati da ce mladic držati propovijed u petak,
on to saznade i ne rece ništa. Ali kada je došao taj petak i svijet napunio
džamiju i kada je mladic krenuo ka propovjedaonici, diže se ovaj šejh, dode do
imama i rece mu glasno i da drugi cuju: "Ovaj mladic je premlad. Nikako mu ne
prilici da se popne na propovjedaonicu, da drži propovijed niti da vodi molitvu
pred narodom medu kojim ima toliko šejhova i starijih ljudi. Ako mu prepustiš
propovjedaonicu i molitvu, ja odlazim." Zatim se okrenu narodu i rece: "Oni
koji ne žele da izgube nagradu za molitvu, neka me slijede". Ove rijeci
izazvaše zabunu i dovele bi do smutnje da se imam nije digao i sam održao
propovijed i predvodio molitvu. Tako ove godine mladicu izmace cast
propovjedaonice. On se, medutim, danima trudio da nauci napamet propovijed,
pripremao se dugo za tu priliku. Više puta je kazivao propovijed ocu, koji je
ocekivao taj cas sa najvecom željom i ogromnom radošcu. Njegova brižna majka
bojala se da ga neko ne urece; mladic nije cestito ni izašao iz kuce u džamiju,
a ona je vec u posudicu stavila žeravicu, na koju je bacala razne mirise,
obilazeci sobu po sobu i zastajala u svakoj nekoliko trenutaka mrmljajuci
molitve. To bi potrajalo sve do povratka sina; i njega bi sacekala iza vrata i
okadila ga, mrmrljajuci neke rijeci, dok je otac,
52

ljutit, proklinjao covjeka kojem je zavist pojela srce pa je sprijecio njegova

sina da održi propovijed i predvodi molitvu.
U kasabi je postojao još jedan "alim"37' , šafiit. Bio je imam u džamiji, gdje
je propovijedao i predvodio molitvu. Poznat po svojoj pobožnosti i
bogobojažlji-vosti, on je bio predmet velicanja i poštovanja koje se granicilo
sa obožavanjem: tražili su njegov blagoslov, dolazili kod njega radi iscjeljenja
bolesnika i ostvarenja želja. Kao da je i on sam vidio u sebi nešto svetacko.
Poslije njegove smrti godinama su ga žitelji kasabe spominjali po dobru i
pricali ubijedeno daje u trenutku kada su ga spuštali u grob rekao da su ga svi
koji su ga pratili do posljednjeg obitavališta mogli cuti: "Bože, ucini da ovaj
grob bude blagosloveno stanište!" Pricali su i da su vidjeli u snu visoko mjesto
koje mu je Allah dodijelio u rajskom uživanju.
Treci šejh u kasabi bio je malikitskog pravca, nije se predao nauci niti joj se
profesionalno posvetio. Radio je o zemlji i trgovao njenim proizvodima. Odlazio
je u džamiju da obavi pet dnevnih molitava i, s vremena na vrijeme, ostajao sa
svijetom da mu kazuje prorokove rijeci ili da ih poducava u vjerskom pravu na
jednostavan nacin, bez sujete i oholosti. Veoma mali broj vjernika je obracao
pažnju na njega.
To je ta ulema, ti ucenjaci.
Ali bilo je i drugih "ucenih ljudi" razasutih u samoj kasabi, okolnim selima i u
cijelom kraju. Oni nisu imali ništa manji uticaj od ovih službenih ulema na
masu naroda i vladanje njim. Takav je hadžija-krojac, ciji je ducan skoro gledao
u mekteb i za kojega se sav svijet slagao daje tvrdica i gramzivac. Bio je
povezan sa jednim od najvecih šejhova jednog mistickog reda, a ni-
37) Ucen covjek.
53podaštavao je sve ucene ljude koji svoje znanje crpu iz knjiga umjesto od
šejhova. Smatrao je da je jedina prava nauka ono unutrašnje saznje koje ti
Page 16
 Taha Husein - Dani
dolazi u srce od Allaha, bez potrebe za knjigom, pa cak i bez citanja i pisanja.
Takav je i onaj šejh... koji je poceo kao oslar38^ prenoseci svijetu namještaj
ili robu, a potom postao trgovac pa su njegovi magarci prenosili samo njegovu
robu. Svi su ga jednoglasno optuživali da se obogatio jeduci sirotinjski imetak
i na racun slabih. Bez mjere je ponavljao i naširoko tumacio jedan isti stih
Kur'ana: "Oni koji nepravedno proždiru imetak sirota samo gutaju u svoje trbuhe
vatru i sigurno ce se peci u paklu". Izbjegavao je molitvu u glavnoj džamiji
pošto nije podnosio imama i ucenjake oko njega. Više je volio da je obavi u
nekoj maloj, beznacajnoj džamiji.
Ili onaj šejh... koji nije znao ni citati ni posati, pa cak ni dobro kazivati
Pristup, ali koji je bio pripadnik mistickog reda Šadilija39-1. Okupljao je
svijet na misticni obred i davao im savjete u vjerskim i svjetskim pitanjima.
Nadalje, medu ove spadaju i fakihi40), koji su kazivali Kur'an i poducavali
ljude u ucenju Kur'ana. Sami su sebe izdvajali od ostalih ucenih ljudi i
nazivali se "nosiocima Allahove knjige". Zalazili su medu obicni svijet,
narocito medu žene. Vecinom slijepci, mogli su da ulaze u kuce i kazuju Kur'an.
Žene su im pricale, tražile njihove savjete o postu i molitvi ili drugim svojim
brigama. Ovi ljudi su posjedovali "znanje" potpuno oprecno onom ucenjaku, koje
ovi crpu iz knjiga i koji su
38) Gonic magaraca.
39) Osnovao ga Tunižanin Šadil u XIII vijeku.
40) Fakih - prvobitno poznavalac kanonskog muslimanskog prava, a zatim i uopce
religioznih nauka, a na kraju svako ko je pretendo-vao na zvanje ucitelja i
obican ucitelj kazivanja Kur'ana.
54
više-manje imali neku vezu sa Azharom. Njihovo "znanje" razlikovalo se i od
kontemplativnog znanja pripadnika mistickih redova. Direktno su ga crpili iz
Kur'ana, razumijevajuci ga kako su mogli, a ne onako kako treba. Zapravo,
razumijevali su ga kao naš hodža, koji je slovio kao najoštroumniji, najjaci u
znanju i najsposobniji u tumacenju. Djecak gaje upitao jednog dana o znacenju
kur'anskog stiha: "Stvorili smo vas u više uzastopnih oblika". On je mirno i
uvjereno odgovorio: "Stvorili smo vas kao volove lišene razuma".41 ^ Ili su ga
razumijevali kao djecakov djed, koji je kao niko znao napamet Kur'an i tumacio
ga s najvecom vještinom. Unuk ga je jednog dana zapitao o ovim božjim
rijecima: "Neki ljudi obožavaju Allaha na harfu42), bez prave vjere; ako im se
desi nešto dobro, oni su zadovoljni, ali ako ih zadesi neko iskušenje, potpuno
se okrenu i izgube i ovaj i onaj svijet!" Rijec harf djed je protumacio kao rub
nekog podijuma, klupe, dodavši: Tok mu je dobro, miran je na svom mjestu, ali
ako mu se dogodi neko zlo, on padne sa klupe udarivši licem o zemlju."
Naš djecak se miješao sa svom tom ulemom i od svih njih sakupio mnoštvo
razlicitih, nesredenih i pro-tivrjecnih saznanja. To je, po mom mišljenju,
izvršilo veliki uticaj na formiranje njegovog intelekta, koji nije bio lišen
zbunjenosti, neusaglašensoti pa i protivrje-cnosti.
41) Igra rijeci: atvar - oblici faze, athvar - volovi.
42) Na slovu, na rijecima.
55XV
A šta tek da se kaže o šejhovima derviških redova! Mnogobrojni i rasuti po
cijelom kraju, skoro da nisu ostavljali na miru kasabu ni jednu sedmicu.
Pripadali su razlicitim redovima, podijelili su narod izmedu sebe, i pocijepali
ga duboko rasplamsavajuci strast. Žestoka surevnjivost vladala je u cijelom
kraju izmedu dvije porodice derviških voda, od kojih je jednoj pripadao
sjever, a drugoj jug. Ali, kako su stanovnici oblasti bili pokretni
seljakajuci se lako iz sela u selo ili iz kasabe u kasabu u okviru oblasti,
dešavalo se da se sljedbenici jedne porodice nasele na teritoriji koja pripada
suparnickoj obitelji. Glave dviju porodica su, prema ustaljenom obicaju,
obilazili okrug posjecujuci svoje sljedbenike i ucenike. Bože, kakva su sve
neprijateljstva izbijala kada bi onaj sa svjevera sišao na jug, i obratno! Otac
našeg djecaka bio je sljedbeik gospodara juga, njemu se zakleo kao i njegov otac
prije. Majka je takoder bila sljedbenica onog sa juga, jer je njen otac bio
jedan od bliskih pristalica i branitelja gospodara juga. Nakon smrti predašnjeg
gospodara juga, naslijedio ga je, kao voda sekte, sin mu - hadžija... Bio je
vještiji od oca, sposobniji za spletke i niskosti, preduzimljiviji protiv
suparnika, ukratko, bio je bliži od oca probitku na ovome svijetu, a dalje od
vjere.
56
Otac djecakov je "sišao" na sjever i nastanio se tamo. Tako je i voda derviškog
reda gornjih krajeva (juga) uobicajio da ga jednom godišnje posjeti. Kad bi
dolazio, nije to cinio sam ili sa manjom grupom, nego okružen mnogobrojnom
Page 17
 Taha Husein - Dani
vojskom koja, ako nije imala stotinu ljudi, nije bila ni mnogo manja. Nije
uzimao ni željeznicu ni brodove koji su stizali Nilom, vec je cijela bulumenta
putovala na konjima sedlenicima, maz-gama i magarcima okružujuci vodu, kroz sela
i zase-oke, logorujuci i odlazeci sa pompom i razmetljivošu, slavodobitni tamo
gdje su vladali bez ostatka, izazivacki tamo gdje njihovi suparnici imaju
odredeni uticaj. Kucu djecakovog oca posjecivali su da bi konacili. Cim bi
stigli, cijela ulica, od kanala do krajnje tacke na jugu, postala bi jedva
dovoljna da primi cijelu tu gomilu i sve njihove sedlenike, mazge i magarce.
Odmah je pocinjalo klanje ovaca, prostirale su se sofre na ulici i nastajalo je
besprimjerno ždranje. Šejh je sjedio na di-vanhani, okružen najbližim pristašama
i prijateljima. Pred njim su stajali domacin i ukucani spremni da izvrše svaku
njegovu želju. Poslije završenog objeda odlazili su ostavljajuci ga da odspava
dok se ne digne da uzme abdest. Trebalo je tada vidjeti kako se ljudi utrkuju i
otimaju ko ce mu politi vodu! A kada obavi to, trebalo je vidjeti kako se
utrkuju i svadaju ko ce se dokopati gutljaja upotrebljene vode od šejhovog
ab-desta. On je, ne obracajuci na njih pažnju, obavljao obaveznu molitvu, i to
odugovlaceci, a zatim isto tako dugo, ucio dodatne litanije. Tek nakon svega
toga bio je spreman da prima ljude koji su se u grupama tiskali. Neki su mu
ljubili ruku i smjerno odlazili, drugi bi s njim progovorili na cas ili nekoliko
casaka, neki su opet nešto molili. Šejh je i jednima i drugima odgovarao cudnim
i nejasnim rijecima, o cijem se znacenju i tumacenju beskonacno naglabalo.
57Jednom su mu uveli našeg djecaka. On gaje pogladio po glavi i izrekao ovaj
stih iz božje knjige: "I naucio te je što nisi znao, Allahova milost prema tebi
je golema"... Od toga dana otac djecakov bio je siguran da ce mu sin postati
neko.
Kada bi obavili vecernju molitvu, postavljane su so-fre i svijet bi jeo. Nakon
obavljene posljednje nocne molitve, uspostavljala bi se seansa. A
"uspostavljanje seanse" znaci okupljanje ljudi uokrug radi "zikira". Prisutni
pocinju taj obred ponavljanjem Allahovog imena mirno sjedeci. Zatim im se glave
pokrenu i glasovi neznatno pojacaju. Potom pokret zahvati cijeli gornji dio
tijela i glasovi se još malo povise. Konacno, drhtaj prode kroz tijela i
odjednom svi ustanu, kao da ih je odbacila neka opruga. Šejhovi udu u krug
kazujuci stihove Ibn Farida43) i druge iste vrste. Ovaj šejh je posebno volio
da kazuje poznatu poemu u kojoj se spominje nocno putovanje proroka na nebo, a
pocinje slijedecim stihom:
Iz Meke, iz staništa slavnijeg od svih,
Prema Jerusalemu otputova jedne noci Ahmed.44^
Šejhovi su kazivali ovu poemu, a svi ucesnici u krugu kretali su tijela u ritmu
zapijevanja, saginjuci se i ispravljajuci kao da plešu a šejhovi ih vode.
Djecak nikada nece zaboraviti noc kada je jedan kazivac pogriješio i zamijenio
dvije rijeci poeme. Šejh se razbjesnio, uskipio od srdžbe i dreknuo zapjenušeno
što ga grlo nosi: "Pasji sinovi! Allah prokleo i vaše oceve i djedove i
pradjedove, sve do Adama! Zar hocete da upropastite dom ovog covjeka!"
Djecak ce se dovijeka sjecati kakav je dojam proizvela ova srdžba na ucesnike u
"zikiru" i sve ostale pri-
43) Omar ibn al Farid (umro 1235.g.) - egipatski misticni pjesnik.
44) Ahmed - jedno od imena Muhameda.
58
sutne. Svi su bili ubijedeni daje ta greška u poemi izvor nesrece kojoj nema
ravne. Otac djecakov posebno je bio potresen i zaplašen. Poslije se smirio. Kada
je sjutradan šejh otputovao i u porodici se raspravljalo o njemu i o dogadaju
povodom kazivanja poeme, domacin se tako nasmijao daje djecaku bilo bjelodano
jasno da kod oca vjera u ovog šejha nije bila lišena sumnje i prezira... Da,
sumnje i prezira! Jer su pohlepa i škrtost šejha bile tako vidne da nije mogao
prevariti nikoga ko ima zdravog razuma i sposobnsoti za razmišljanje.)
Ali niko nije toliko žestoko mrzio šejha i toliko bjesnio protiv njega kao
djecakova majka. Osjecala je odbojnost prema njegovim posjetama, bio joj je
nepodnošljiv. Obavljala je sav posao i pripremala što treba uz suzdržani bijes
i odvratnost. Sa naporom i mukom jedva se obuzdavala da ne prasne. Jer svaka
posjeta šej-hova predstavljala je teret za porodicu, koja, premda je živjela
udobno, svakako nije plivala u bogatstvu.
Takv aposjeta proždirala je veliki dio pšenice, masla, meda i drugog. Domacin
je morao da se zaduži kako bi kupio neophodne brave i koze. Poslije svakog svog
boravka, pri odlasku, uzimao je uvijek nešto iz kuce što mu se svidjelo:
jedanput je to bio tepih, drugi put kašmirski šal ili nešto slicno tome.
Posjete ovog šejha i njegovih pratilaca porodica je željela, jer joj je to
donosilo, omogucavalo njenim clanovima da dignu glavu i da se istaknu medu
sugradanima i pred takmacima. Istovremeno, izazivale su žestoku odbojnost jer
Page 18
 Taha Husein - Dani
su stajale mnogo i u imetku i u trudu. Bile su, jednom rijecju, neizbježno zlo
ustanovljeno obicajem i postale jedna ljudska potreba.
Povezanost porodice sa ovom kucom derviškog reda bila je cvrsta, ostavljajuci
trajne tragove u obliku anegdota, prica i legendi o cudima i cudotvorstvu.
Djecakova majka i otac su, s posebnim uživanjem, pricali
59sinovima o ovim legendama i dogadajima prošlih vremena. Majka, na primjer,
nije propuštala nijednu priliku a da ne isprica slijedecu pricu: "Jedanput je
moj otac otišao na hodocašce sa nanon i šejhom Halidom, koji je vec tri puta
hodocasito u pratnji oca. Ovaj put je pošla sa njim i nana. Kada su završili
hodocašce i krenuli za Medinu, negdje na putu padne nana iz sedla i tako polomi
leda da nije mogla hodati niti se pomaci. Sinje morao daje nosi. To gaje toliko
opteretilo teškocama i brigama da se jednog dana požali šejhu. Ovaj mu
odgovori:
- Ti tvrdiš da je ona plemenitog prorokovog porijekla?
- Svakako - odgovori.
- Onda ona ide svom pretku. Kada je doneseš do prorokove džamije, ostavi je u
nekom cošku i pusti je samu sa njenim pretkom, koji ce uciniti ono što
ushtjedne.
Receno ucinjeno. Moj otac ostavi svoju majku u jednom krilu džamije, rekavši
joj onim tvrdim jezikom fellaha koji je u svojoj suhoci bio ispunjen ljubavlju i
nježnošcu: "Eto tebe i tvoga pretka, ja nemam ništa više sa vama." Ostavi je,
dakle, samu i pode sa šejhom da obide prorokov grob. "I, pricao je on, tako mi
Allaha, nisam pošao ni nekoliko koraka kad cuh glas majke kako me doziva.
Okrenem se, kad ona ustala i ide. Ne htjedoh da se vratim, ali ona požuri za
mnom, prestiže me, dostiže šejha i ukljuci se u povorku."
Otac djecakov, opet, nije propustio ni jednu priliku da ne isprica slijedecu
pricu o ovom šejhu. Pred njim je neko spomuo navod iz Gazalijeve45' knjige da
niko ne može vidjeti proroka u snu. Šejh rasrdeno rece: "Tako mi Allaha, boljem
sam se od tebe nadao, o, Gazali! Ja
45) Gazali - poznati arapski filozof i teolog iz XII vijeka (umro 1111. god.).
60
sam ga vidio svojim vlastitim ocima. Jahao je mazgu." Kada mu je to isto drugi
put spomuto, rekao je nešto drugacije: "Allaha mi, nisam se tome od tebe nadao,
o, Gazali! Ja sam ga vidio ovim ocima kako jaše svoju kamilu." Djecakov otac je
iz ovoga izvukao zakljucak da je El Gazali pogriješio i da obican svijet može u
snu vidjeti proroka, a da ga dobri i pravedni mogu vidjeti i na javi. Otac je
ovo dokazivao jednim navodom samoga proroka, koji je svaki put navodio uz ovu
pricu: "Ko me vidi u snu, usnio me je izistinski, jer se sotona ne može
pokazati u mom obliku."
Tako je djecak zapamtio raznovrsne price o cudima i tajnama misticizma. Kada je
htio da o tome prica svojim drugovima ili kolegama u školi, mogao je cuti od
njih slicne price, u kojima je ovaj put junak bio šejh sa sjevera i u koje su
njegovi drugovi cvrsto vjerovali.
Stanovništvo na egipatskom selu, stari i mladi, djeca i žene, imalo je
sopstveni duhovni život u kojem je bilo jednostavnosti i naivnosti, mistike i
neznanja. Najveci uticaj na formiranje tog mentaliteta imali su dervi-ški
redovi.
61XVI
Uostalom, naš djecak je ubrzo ovim vrstama "znanja" dodao nove: magiju i
talismane. Putujuci prodavci knjiga raznosili su po kasabama i selima gomile
knjiga koje pružaju možda najistinitiju sliku provincijskog duhovnog života
toga doba. Oni su u svoim torbama nosili životopise svetih ljudi, price o
vojevanjima i osvajanjima, pricu o macki i mišu, razgovor užeta i broda, knjigu
"Sunce najvecih tajni magije"46', pa još jednu knjigu, nisam zapamtio njen
naslov, ali znam da je bila poznata pod nazivom "Knjiga Dijerbija"47). Nudili su
razne molitvenike, price o prorokovom rodenju, zbirke misticnih pjesama, knjige
propovijedi, naputaka i predavanja, knjige o cudnim dogadajima, price o
junacima iz plemena Hilal i Zenata, o Antari, o Zahir Bajbersu, o Sejf ibn Zi
Jezenu48) i, konacno, uza sve ovo, Kur'an casni. Ljudi su sve ove knjige
kupovali i gutali njihov sadržaj. Srž toga je formirala njihov duh kao što im
se tijelo oblikovalo sokovima onoga što jedu i piju.
46) Narocito popularno djelo Abul-Abbasa al Bunija (umro 1225).
47) Vjerovatno je to knjiga Ahmeda ad Dajarbija (umro 1738) pod nazivom "Probe".
48) Sejf ibn Zi Jezen-junak narodngo romana koji je nastao u Egiptu oko XV
vijeka.
62
Našem prijatelju su citali dijelove svih tih knjiga. Zapamtio je dosta toga. Ali
posebno su ga zanimale dvije stvari: magija i mistika. Nije mu bilo ni neobicno
Page 19
 Taha Husein - Dani
ni teško da spoji te dvije vrste znanja, pošto je proti-vrjecnost koja se
pojavljivala medu njima bila, u stvari, samo prividna. Zar svaki mistik ne
tvrdi sebi i svijetu da on vidi skrivene tajne, da pogada prošlost i
buducnost, i da je, cineci raznovrsna i neobicna cuda, osloboden robovanja
prirodnim zakonima. A šta cini madionicar? Zar i on ne smatra da posjeduje moc
pogadanja nepoznatog, sposobnost da prevazide granice prirodnih zakona, a i da
ima veze sa svijetom duša?... Dakle, sva razlika izmedu madionicara i mistika je
u tome što je ovaj povezan sa andelima a onaj sa davolima. Ali treba da citamo
Ibn Halduna49^ i njemu slicne da bismo utvrdili ovakvu razliku i izvukli
normalne zakljucke, koji zabranjuju magiju i odvracaju od nje, a prema mistici
izazivaju ljubav i nukaju ka njoj.
Koliko su naš djecak i njegovi drugovi bili daleko od Ibn Halduna i drugih njemu
slicnih? Do ruku su im dolazile samo knjige magije, doživljaji pravednih i
cudesa svetih. Oni su jedino to citali i to je na njih uticalo. Veoma brzo su
od citanja i zadivljenosti prelazili na oponašanje i pokušaje primjene. Mogli
ste ih vidjeti kako vrše iste radnje kao derviši ili izvode razne madionicar-ske
vještine. Cesto su se u njihovim glavama miješale magija i mistika, tako da su
postojale jedna te ista stvar koja služi olakšanju života i približavanju
Allahu.
Tako je bilo i s našim prijateljem, koji se, s vremena na vrijeme, ponašao kao
derviš ili se pretvarao da je madionicar, u uvjerenju da ce tako omiliti Allahu
i postici najpoželjnije slasti života.
49) Ibn Haldun - cuveni arapski istoricar (1332-1406.g.), narocito poznat po
"Uvodu u istoriju" (al Mukaddima).
63Medu pricama koje su se množile u rukama djece, a koje su donosili prodavci
knjiga, bila je jedna, izvadena iz "Hiljadu i jedne noci" i poznata kao prica o
Hasanu iz Basre. U njoj se kazuje o zgodama onog maga koji je pretvorio bakar u
zlato; o dvorcu koji se na stubovima diže iza planine visoko u nebo i u kojem
borave sedam kceri džina a gdje se sklonio i Hasan iz Basre. U njoj su i
Hasanovi doživljaji i šta mu se sve dogadalo na dugom i teškom putovanju do
obitavali-šta džinova. Djecaka je najviše ispunio divljenjem onaj dio price u
kojem je Hasanu za vrijeme jednog putovanja poklonjen carobni štapic što je
posjedovao moc da, kada se njime udari o zemlju i ona rastvori, iz nje izade
devet ljudi spremnih da izvrše svako naredenje vlasnika štapica. U stvari, to
su bili džinovi snažni i lagani, koji su letjeli i prelazili sve prepreke,
nosili teške terete, cupali planine, ukratko, tvorili cudesa bez kraja i konca.
Djecak je bio opsjednut ovim štapicem, koji ga je vodio u mekteb. On je bio još
više opsjednut ovim štapicem. Raspravljajuci ozbiljno, pronadoše lak put da to
ostvare. Našli su ga u '"Knjizi Dijerbija": treba se osamiti nakon ritualnog
pranja, staviti preda se žeravicu i nešto mirisa, a zatim ponavljati jedno od
Alla-hovih imena: "O, Plemeniti, o Plemeniti", bacajuci s vremena na vrijeme
pomalo mirisa na vatru. Treba nastaviti ponavljanje ovog imena i paljenje mirisa
sve dok zemlja ne pocne da se okrece, zid rastvori i pred njim se pojavi
sluga-džin koji cuva to božje ime. Od njega treba tražiti što se želi, i bice,
bez ikakve sumnje, izivršeno."
Djecaci riješe da to sredstvo upotrijebe. Odmah su kupili razlicitih mirisa. Naš
djecak se osami na divana-ni, zakljuca za sobom vrata, stavi preda se nešto
žeravice i poce na nju bacati miris ponavljajuci: "O, Pleme-
64
niti, o Plemeniti!" Dugo je cekao da se pocne vrtjeti zemlja, da se otvori zid
i pojavi pred njim sluga-džin. Ali ništa se ne desi. Tada se naš
djecak-carobnjak-mistik pretvori u šarlatana. Izade iz divanane teturajuci se
držeci glavu u rukama, jedva u stanju da progovori. Njegov drug ga saleti
pitanjima: da li je sreo slugu-dži-na? Je li zatražio štapic? Djecak je
odgovarao drhteci, sav naježen i strašno cvokocuci zubima, tako da je uspio da
svom prijatelju utjera strah u kosti. Tek se sa prividnim naporom smiri i poce
odgovarati iskidanim rijecima i drhtavim glasom: "Zemlja se pocela okretati tako
da sam skoro pao, otvorio se zid i ja sam cuo glas koji je ispunio cijelu sobu.
Na to sam se onesvijestio, a kada sam došao sebi, brzo sam pobjegao!"
Drug ga je slušao ispunjen radošcu i divljenjem: "Smiri se," rece mu, "prepao si
se pa si se od straha izgubio. Potražimo u knjizi nešto što ce te obezbijediti
i ohrabriti da izdržiš pred džinom-slugom i tražiš od njega ispunjenje želja".
Nastaviše tako traženje u spomu-toj knjizi dok ne nadoše da treba obaviti
molitvu od dva metanisanja prije nego što se sjedne pred vatru i pocne
ponavljanje božjeg imena. Naš junak to ucini vec sju-tradan i onda poce bacati
mirise na vatru ponavljajuci zazivanje: "O, Plemeniti", ocekujuci da se zemlja
zavrti, zid rastvori i pred njim pojavi sluga. Ni ovaj put se ništa od toga ne
desi. Ali pred svoga druga djecak izade potpuno smiren i obavijesti ga da se
Page 20
 Taha Husein - Dani
zemlja zavrtje-la, rastvorio zid i sluga stupio pred njega, saslušao šta želi,
ali nije htio da udovolji njegovim željama sve dok on duže ne iskuša samocu,
moleci se još više, paleci mirise i spominjuci Allaha. Za izvršenje ovoga dao mu
je rok od mjesec dana, u kojem treba sve ovo redovno da obavlja. Ako samo jednom
poremeti ovaj red, mora nastaviti još citav mjesec. Drug mu povjerava i stade
svakodnevno da ga podsjeca da obavi cijeli ritual. "Ma-
65dionicar" se koristio ovom slabošcu svoga druga da bi iznudivao od njega razne
teške i dosadne usluge. Ako bi odbio ili oklijevao, naš prijatelj mu je prijetio
da nece sjediti pred vatrom niti ce zazivati "Plemenitog" i da nikada nece
dobiti carobni štapic. Na tu prijetnju drug bi se hitro pokoravao.
Medutim, naš prijatelj nije jedini naginjao magiji i mistici. Njega su na to
podsticali. Prije svega njegov otac-šejh. Naime, otac je imao silne molbe za
Allaha: imao je mnogo sinova, koje je želio da školuje i da im odgoj. A bio je
siromah, nije mogao da snosi troškove njihovog obrazovanja. S vremena na vrijeme
se zaduživao, a otplate duga bile su sve teže. Ponekad bi zaželio da mu se
poveca plata, a nekada da napreduje u službi ili bude premješten s jednog posla
na drugi. Sve to on je iskao od Allaha, u svojim uobicajenim i posebnim
molitvama. Najdraža molitva za ove želje bila je ona koju nazivaju Litanija
poglavlja Ja Sin.50) Tražio je od svoga sina, junaka ove pripovijesti, da je
obavlja za njega, zato što je dijete i zato što je slijep. Sa ova dva svojstva,
racunao je otac, djecak je bio posigurno omiljen i blizak Allahu. Zar Allah
može imati srca da odbije slijepo dijete kada mu nešto traži preporucujuci se
kazivanjem Kur'ana!
Litanija Ja Sina imala je više stepena: prvi je da se covjek povuce u samocu i
kazuje ovo kur'ansko poglavlje cetiri puta a zatim zatraži ono što želi; drugi,
da u samoci kazuje to poglavlje sedam puta i poprati ga izlaganjem svoje želje,
a treci - da to isto ucini cetrdeset i jedan put i da svaki put izgovori i
prizivanje: "O, pristaše dobra u izabranom narodu", a zatim, prirodno, da
zatraži božju pomoc da se ostvari odredena želja. U ovom trecem stepenu obavezno
je i paljenje mirisa.
50) Jedno poglavlje Kur'ana 66
Otac je tražio najmanju litaniju za male stvari, srednju za važnije, a veliku za
ono što se tice života cijele porodice. Tako, na primjer, kada je htio da nekog
od sinova prime besplatno u neku školu, tada je bila mala. Ako je tražio od
Allaha pomoc za otplatu nekog teškog duga, kazivala se srednja. Ali, kada je
želio da bude premješten sa jednog posla na drugi, ili priželjkivao povecanje
plate za jednu funtu pa cak i manje, tražio je veliku. Svaka je imala svoju
cijenu: mala komad šecera ili halve, srednja pola, a velika deset pijastera.
Cesto je djecak u samoci kazivao poglavlje Ja Sin cetiri, sedam ili cetrdeset i
jedan put. I, zacudo, želje su se uvijek ispunjavale. Domalo se otac potpuno
uvjerio da mu je sin blagosloven, da ima posebno mjesto kod Allaha.
Ali uloga magije i mistike nije se ogranicavala iskljucivo na zadovoljenje
potreba, niti na proricanje onoga što ce se tek dogoditi. Ona je, pored toga,
obuhvatala otklanjanje neprijatnosti i odbranu od nesrece. Djecak je mnoge
stvari zaboravio, ali nikako nije mogao da ne pamti onaj užas koji je zavladao u
srcima svih stanovnika kasabe i okolnih sela onoga dana kada je stigla vijest
da ce se uskoro pojaviti na nebu kometa i da ce u dva sata po podne jednim
krajem svog repa dohvatiti zemlju, da ce se ona pretvoriti u prah i pepeo koji
ce raznijeti vjetrovi. Žene i obican svijet jedva da su pridavali ovome znacaj,
strah bi ih zahvatio samo onda kada bi se poveo razgovor o katastrofi ili kada
bi culi da se o tome raspravlja, mada bi odmah pristupali redovnim dnevnim
poslovima. Drugacije je bilo sa vjerskim "ucenjacima", cuvarima Kur'ana,
šejhovima derviških redova i njihovim ucenicima. Oni su izistinski bili veoma
uznemireni i preplašeni. Srce im se nije smirivalo u prsima, kao ni beskrajna
naglabanja o tome. Jedni su tvrdili da se nesreca nece dogoditi, jer bi to bilo
suprotno svim poznatim okolnostima posljednjeg suda: zemlja ne može nestati
67prije nego što se pojave Životinja, Vatra i Dedžal,51) niti prije nego što
side Mesija na zemlju da je ispuni pravdom poslije perioda punog nasilja. Drugi
su nagadali da ce se katastrofa dogoditi, ali ce uništiti samo jedan dio, a ne
cijelu zemlju. Prepirali su se tako po cijeli dan. A kada dode noc, sakupljali
bi se nakon vecernje molitve u grupama u džamiji, ili pred kucama, ponavljajuci
rijeci: "Cas nepredvideni je kucnuo iznenada, jedina odbrana od njega je Allah",
i tako sve do posljednje nocne molitve. I dani su prolazili, došao je cas
nesrece, a na nebu se ne pojavi kometa niti zemlju zadesi ikakvo razaranje, ni
malo ni veliko. Tada se vjerski "ucenjaci", cuvari Kur'ana i derviške starješine
podijeliše: oni koji su svoje znanje crpili iz knjiga i pripadali Azharu
pobjednicki su govorili: "Zar vam nismo rekli da se ova propast ne može dogoditi
prije pojave predvidenih okolnosti sudenog dana? Nismo li vas pozivali da ne
Page 21
 Taha Husein - Dani
vjerujete izmišljotinama zvjezdoznanaca?" Cuvari Kur'ana su odgovarali:
"Svakako! Nesreca bi nas zadesila da se Allah nije smilovao na dojencad, trudne
žene, na životinje i da nije uslišao usrdne i skrušene molitve". A mistici su,
opet, govorili: "Nikako! Propast bi zadesila svijet da vrhovni misticki voda
nije posredovao izmedu boga i ljudi otklanjajuci od njih ovo zlo i preuzevši
njihove grijehove".
Možda ceš, citaoce, zapitati: Zar nisu magija i misticizam ono što je pokretalo
narod da bi se zaštitio od hamsina?52) U nedoumici, ja bih mogao samo da ti
ispricam djecakova sjecanja.
Vrijeme uoci "šemm en nessima"53), kada svi odla-
51) Dedžal - kod muslimana ono što je kod kršcana Antikrist.
52) Suh i vruc jugoistocni ili južni pustinjski vjetar u Egiptu; duva obicno
poslije proljetnje ravnodnevnice.
53) Doslovno: udisanje vazduha - proljetni praznik Egipcana, prvi dan "hamsina",
pada poslije koptskog Uskrsa: praznuje se velikim narodnim šetnjama.
68
ze da udahnu svježinu prvog daška južnog vjetra - bilo je cudno. U srcima žena,
djece i znalaca Kur'ana miješalo se nešto radosti sa neodredenim strahom. Kada
osvane petak, pretjerivali su u jelu, posebnim vrstama jela, a subotom su
halapljivo jeli obojena jaja. Uceni ljudi su se, takoder, veoma pomno pripremali
za ovaj dan. Kupovali su bijele glatke arke papira koje su rezali na sitne
komadice, ispisivali na svakom "Alif Lam Mim Sad"54) pa ih savijali i punili
njima džepove. Su-botom55) su obilazili kuce svojih prijatelja i privrženi-ka
dijeleci ove komadice svim clanovima porodice i zahtijevajuci od njih da
progutaju po cetiri komadica prije nego što dotaknu jelo i pice. Tvrdili su
ljudima da ih ti progutani papirici štite od loših posljedica koje donosi južni
vjetar - hamsin, posebno od upale ociju. Ljudi su vjerovali, gutali papirice i
placali ucenim ljudima crvenim i žutim jajima. Djecak nikako nije mogao
odgonetnuti staje njegov hodža radio sa svim tim jajima sakupljenim u svijetlu
subotu. Znao ih je nakupiti i po nekoliko stotina. Ali pripreme ucenjaka nisu se
zaustavljale na tome, nego su pribjegavali drugoj mudroliji: od istog papira
rezali su dugacke, ne baš široke, trake i ispisivai na njima "Nasljedstvo
proroka":
Nasljedstvo Taha56^ bjehu dvije brojanice i Kur'an
jedna kutija za antimon, dva tepiha za molitvu,
rucni mlin i štap.
Poslije ovog nabrajanja dodavali su razne molitve koje su pocinjale slijedecim
rijecima, za koje su ucenjaci tvrdili da su na sirskom jeziku: "Debi debendi,
54) Tajanstvena slova, kao i ona koja stoje na pocetku mnogih poglavlja
Kur'ana.
55) Sveta subota - posebno je slave Egipcani u isto vrijeme kada se u Jerusalimu
svetkuje kršcanski Uskrs.
56) Jedno od imena Muhameda; inace ovo je nabrajanje predmeta koji su, prema
predanju, ostali nakon Muhameda.
69keri kerendi, seri serendi, seber serbetuna, zarobite daleko zlo da nam ne
dode, a blizo da nam ne naškodi... itd." Te papire su, zatim, zamotavali kao
zapise i talismane pa ih dijelili po kucama ženskinju i djeci, dobivajuci kao
protuvrijednost novac, hljeb, jela, kolace. Uvjerovali su ljude da nošenje ovih
zapisa i talismana odvraca zle duhove što dolaze sa hamsinskim vjetrovima. Žene
su primale ove zapise sa punim povjerenjem, što im nije smetalo da se brane od
demona "šamm en nessima" lukom koji su sjekli i vješale na kucna vrata i jeduci
iskljucivo zeleni bob toga dana.
XVII
Allah je htio da naš hodža udari na nemale nevolje sa svojim ucenikom. Kao da
nije bilo dovoljno ono što se, s vremena na vrijeme, dogadalo kada je otac
ispitivao djecaka, niti, pak, stalne nesrece koje su poticale od djecakove
upornosti da nauci "Tisucnicu" i druge tekstove ucinivši ga teškim i rdavim
ucenikom koji se uznosi nad drugovima, pa i nad hodžom, uobražavaju-ci da je vec
ucenjak i odbijajuci da sluša pomocnika. Sve to nije bilo ništa prema novoj
nesreci koju hodža nije ocekivao. Ona je bila najveca od svih dosadašnjih, jer
je pogodila njegovu profesionalnost.
Jednog lijepog dana u grad je doputovao covjek iz Kaira u svojstvu inspektorsa
seoskih drumova. Bio je sredovjecan, "feslija"57), govorio je francuski i tvrdio
daje završio Školu umjetnosti i zanata. Bio je skroman i privlacan pa ga svijet
ubrzo zavolje. Pozivali su ga u kuce na sijela i on se uskoro sprijatelji sa
djecakovim ocem. Ovaj je bio najmio hodžu da mu u kuci svaki dan kazuje po jedno
Page 22
 Taha Husein - Dani
poglavlje iz Kur'ana uz mjesecnu pla-tu od deset groša. To je bila visoka
cijena, koju su placali samo ugledni ljudi. Hodža je u pocetku pokazivao
57) Donekle pogrdan naziv za one što se oblace moderno, za razliku od vecine na
egipatskom selu, koja zadržava tradicionalni turban.
70
71simpatije prema pridošlici i hvalio ga. Ali dode Rama-zan58). U nocima tog
mjeseca ljudi su se sakupljali kod jednog uglednog gradanina-trgovca. Cijeli taj
mjesec hodža je kod njega kazivao Kur'an. Djecak gaje pratio i katkada
odmjenjivao, kazujuci umjesto njega citavo poglavlje ili dio. Dok je tako jedne
noci kazivao, cuo ga je ovaj inspektor i rekao njegovom ocu:
- Tvom sinu je neophodno da nauci lijepo kazivanje Kur'ana.
- Naucice kada ode u Kairo - od profesora Azhara -odgovori otac.
- Ja mogu da ga naucim citanju po Hafsi59), tako da ce, kada ode na Azhar, vec
znati pravila lijepog kazivanja i tako lakše savladati sedam, deset ili
cetrnaest nacina.
- Ti si, znaci znalac Kur'ana - s cudenjem upita otac.
- Da, i uz to poznajem lijepo kazivanje. Da nisam zauzet svojim poslom, mogao
bih da naucim tvoga sina svim nacinima kazivanja. Ali želio bih da mu posvetim
bar sat svakog dana da bih ga naucio hafsinskom nacinu i osnovama lijepog
kazivanja. Tako ce biti valjano pripremljen za Azhar.
- Da lije moguce - pitali su se prisutni - da jedan fe-slija koji govori
francuski zna napamet Kur'an i nacine njegovog kazivanja?
Inspektor objasni daje on bivši ucenik Azhara, daje dosta daleko stigao u
izucavanju vjerskih nauka, ali da je prešao u laicku školu i završio Školu
umjetnosti i zanata. Na molbu prisutnih, covjek skide cipele, sjede prekrstivši
noge i kaza poglavlje o Hudu tako savršeno kako još nikada nisu culi. Može se
samo zamisliti kakvo je divljenje i velicanje od prisutnih doživio, ali i
58) Mjesec posta.
59) Jedan od nacina kazivanja Kur'ana.
72
kakvu je tugu i bijes izazvao kod našeg hodže. Te noci hodža je bio kao gromom
ošinut.
Ujutru otac naredi sinu da svaki dan odlazi kuci in-spektorovoj. Djecak se veoma
obradova i odmah sve isprica drugovima i djecacima u mektebu. Ta prica je
toliko povrijedila jadnog hodžu daje djecaku zabranio da ikada više spomene
inspektorovo ime u mektebu.
Djecak je od tada poceo redovno odlaziti inspekto-rovoj kuci. Ovaj mu je dao da
cita udžbenik, tumaceci mu pravila lijepog kazivanja. Naucio ga je dužinama,
nazalizaciji, spuštanju glasa, udvajanju i svemu ostalom. Djecaku se dopala ova
nauka. Pricao je o tome svojim drugovima u mektebu i objašnjavao im da hodža ne
zna dobro dužine, da nije baš vican nazalizaciji, da ne poznaje razliku izmedu
dužina u rijeci i slovu, niti izmedu naglašene i nenaglašene dužine. Odjeci
svega ovoga dopirali su do hodže, rastuživali ga, a katkada i dovodili do
bijesa.
Djecak je kod inspektora poceo kazivanje Kur'ana od pocetka. Naucio je mjesta
zastajanja i mjesta povezivanja rijeci. Poceo je oponašati inspektora u
kazivanju i zapijevanju. Tako je poceo da kazuje Kur'an i u mektebu. Kada ga je
otac poceo ispitivati i kada je cuo kako na ovaj novi nacin kazuje Kur'an, bio
je zadivljen i uzbuden. Nije bilo kraja hvaljenju inspektora. A ništa nije moglo
razbjesniti našeg hodžu kao ta hvala.
Cijela jedna godina je prošla u ucenju kod inspektora. Naucio je odlucno
kazivanje po Hafsi. Poceo bi i izucavanje nacina po Veršu da nije došlo do
citavog niza dogadaja koji su se završili odlaskom djecaka u Kairo.
Da li je djecak rado zalazio u ovu kucu zato što se divio svom novom
nastavniku-inspektoru, ili zato stoje želio da dobro savlada Kur'an i njegovo
lijepo kazivanje, ili, pak da bi razbjesnio hodžu i nadvisio svoje dru-
73T
gove? U prva dva mjeseca, da. Ali poslije ga je privlacilo kuci inspektorovoj i
omililo mu nešto drugo...
Inspektor je imao cetrdeset, možda i više godina. Djevojci kojom se oženio jedva
daje bilo šesnaest. Nisu imali djece. U velikoj kuci, pored mlade žene, bila je
još samo njena nana, koja je prešla pedesetu. Kada je djecak poceo posjecivati
ovu kucu, na njega niko osim inspektora nije obracao pažnju, ni pri dolasku ni
pri odlasku. Ali kada su njegove posjete ucestale, mlada žena ga poce
zapitkivati o njemu, majci, braci, kuci. Djecak je isprva odgovarao sramežljivo,
a domalo sasvim prirodno i, na kraju, sa zadovoljstvom. Tako je izmedu mlade
žene i djecaka nastala nevina ljubav, mila djevojackoj duši, cije se srce
predavalo strasti. Nasuprot tome, stara nana je bila zabrinuta, a inspektor o
Page 23
 Taha Husein - Dani
svemu tome nije imao pojma.
S vremenom djecak se navadi da dolazi prije ugovorenog casa kako bi imao sat
ili manje za razgovor sa mladom ženom. Ona ga je išcekivala i cim bi došao,
povela bi ga u svoju sobu. Tu bi oboje sjeli i pricali. Prica se brzo
pretvarala u igru... ni manje ni više nego igru medu djecom. Ali kako slatku!
Djecak je sve ispricao majci. Ona se smijala i rekla djecakovoj sestri žaleci
mladu ženu: "Ta djevojcica udata za starca ne zna nikoga niti je iko zna. Zbog
dosade ima potrebu da se igra i zabavlja".
Od tada je djecakova majka nastojala da upozna mladu ženu, pozvala je kuci i
cinila sve da ih ona što cešce posjecuje.
XVIII
Redali su se tako djecakovi dani izmedu kuce, me-kteba, suda, džamije,
inspektorove kuce, razgovora ucenjaka i seansi mistika. Nisu svi bili ni ugodni,
a ni gorki, bilo je i jednih i drugih. Ostatak je prolazio prazno i beznacajno.
Ali jednoga dana djecak je okusio istinski bol i od tada spoznao da su
dosadašnje nevolje, na koje se tužio i zbog kojih je mrzio i sam život, bile
beznacajne i shvatio da sudbina zna istovremeno da namuci bolno covjeka kao i
da mu osladi i olakša život. Djecak je imao sestru, najmlade dijete u porodici,
u cetvrtoj godini života, umiljatu, vedra lica,fpricljivu, zabavnu u razgovoru,
bujne mašte, ukratko, bila je zabava cijeloj porodici. Cesto je u osami
provodila sate u igri i zabavljanju: sjela bi naspram zida i govorila mu kao što
majka razgovara sa svojim gošcama. Udahnjivala je život svim igrackama koje bi
uzela u ruke, pretvarajuci svaku u posebnu licnost. Jedna je postajala žena,
druga muškarac, ova je bila mladic, a ona druga djevojka. Djevojcica se
neprestano kretala medu svim ovim licnostima, zamecuci medu njima cas šaljiv i
zabavan, cas ljutit i srdit, a nekad miran i blag razgovor. Nije ni
primjecivala da je sluša i gleda cijela porodica, prateci sa velikim uživanjem
ovu igru.
Jedne godine, uoci praznika Žrtve, majka je vec po-
74
75cela pripreme za svetkovinu, sprremajuci kucu i goto-veci hljeb i razna jela.
Djecakova braca su se takoder užurbano pripremala za praznik, stariji su
odlazili cas krojacu, cas opet obucaru, a mladi se zabavljali ovom gužvom u
kuci. Naš djecak je pratio i jedne i druge sa nekom vrstom filozofske
zamišljenosti, koja mu je postala navikom. Njemu nije trebalo da ide ni krojacu
ni obucaru, nije bio sklon ni da se zabavlja ovom užurba-nošcu u kuci, vec se
osamio živeci u svijetu mašte ispunjenom raznim pricama i onim što je citao iz
knjiga, koje je doslovno gutao.
Praznik je bio sasvim blizu. Djevojcica jednog dana pade u neku klonulost i
neuobicajenu nepokretnost, na što se skoro niko i ne osvrnu. Djeca u selima i
gradovima unutrašnjosti cesto su izložena ovoj vrsti nemara, narocito kada je
porodica mnogobrojna, a domacica opterecena poslom. Žene u tim selima i
gradovima imaju neku vrstu zlocinacke filozofije i isto tako zlocinackog
nazovi znanja. J3ij£te^ se tuži na nešto, a majka se rijetko kada time
pozabavi. Koje dijete se ne potuži? I poslije svega jednoga dana probudi se
zdravo. A i kada se majka zabrine, ona ili ne zna za ljekara ili prezire
njegove usluge, oslanjajuci se iskljucivo na nadriljekarstvo. Tako je i naš
djecak izgubio oci: dobio je upalu ociju i danima bio zanemaren. Zatim su
pozvali berberina, koji gaje "lijecio" tako daje ostao potpuno slijep. Na
slican nacin je i djevojcica izgubila život: ostala je klonula i slaba danima
na postelji, u jednom kutu kuce, s vremena na vrijeme bi je ponjegovale majka
ili sestra dajuci joj nešto jela, za koje sam Allah zna da li je bilo dobro ili
ne. A užurbanost u kuci se nastavljala, pripremali se hljeb i jelo, cistila se
divanhana i odaje za goste. Djeca su bila zauzeta zabavljanjem i igrom, mladici
odjecom i obucom, a otac je, nakon rucka odlazio da krajem dana i pocetkom noci
sjedi sa svojim prijateljima.
76
Cetvrtog dana pred vece sve se odjednom zaustavi. Majka shvati da se strašna
sjena nadvila nad kucu. Smrt do tada nije ušla u nju, niti je ova nježna majka
okusila ujed istinskog bola. Da, dok je bila za poslom, najednom zacu zlokobni
vrisak djevojcice. Ostavi sve i pohrli joj. Ali krici su se nastavljali i
pojacavali. Sestre napustiše sve i pohitaše djevojcici. Vriska se, medutim,
nastavljala još jace, djevojcica se uvijala i trzala na majcinim rukama. I otac
napusti svoje prijatelje i požuri joj, ali krici nisu prestajali no rasli,
djevojcica se strašno tresla, lice joj se grcilo obliveno znojem. Djeca i
odrasli napustiše igru i razgovor i dodoše djevojcici. Dugi prodorni krici su se
nastavljali, a cijela ova porodica stajaše oko djevojcice, ocajna i
zaprepaštena, ne znajuci šta da ucini. Tako je trajalo satima... Otac, kojega
Page 24
 Taha Husein - Dani
obuze ona slabost što obicno ovlada ljudima u ovakvim prilikama, udalji se
mrmljajuci molitve i navode iz Kur'ana, tražeci Allahovu pomoc. Mladi, deca,
takoder zaprepašteni, potišteni, niti su mogli da zaborave svoje malopredanje
igre i price, niti su se usudivali da ih nastave. A majka je sjedila
zanijemjela, gledajuci netremice svoju kcerku i dajuci joj neke lijekove za
koje nije ni znala šta su. A dugi krici su jacali i grcenja se nastavljala i
povecavala.
Ne bih nikad povjerovao da djeca koja nisu prešla ni cetiri godine života imaju
snagu ravnu ovoj. Došao je cas vecere i najstarija sestra djecakova postavi
sofru. Otac i sinovi mu posjedaše. Ali, zbog neprekidnih krikova djevojcice, ni
jedna se ruka ne maši jela. Svi se ra-zidoše i sofru raspremiše netaknutu, kao
što je bila i postavljena. Djevojcica je i dalje jaukala i previjala se, a
majka, otkrivene glave, mimo svog obicaja, cas je zurila u nju, a cas dizala
ruke prema nebu. Ali nebeska vrata tog dana ostadoše zatvorena. Sudbina je vec
donijela neizbježnu presudu. Otac je mogao koliko hoce
77da kazuje Kur'an, a majka da ponizno moli. Cudno -niko od prisutnih nije ni
pomišljao na ljekara! Kako je odmicala noc, djetinji jauci su se smirivali, a
glas joj zamirao, grcenje je slabilo. Jadnoj majci se ucini da je Allah uslišao
nju i njenog muža i da kriza prolazi. Uistinu, kriza je prolazila, Allah se
smilovao ovoj djevojcici, o cemu je svjedocilo zamiranje glasa i smirivanje
grceva. Majci se, dok je gledajuci kcerku, ucinilo da ce usnuti, ali kada je
ponovo pogleda, primijeti da mir bez pokreta i glasa cudno dugo traje. Samo se
još zapažalo veoma slabašno disanje izmedu jedva otvorenih usana. Zatim je i to
prestalo. Djevojcica je prestala da živi.
Od cega je bolovala? Kako je ova bolest odnijela njen život? Jedino Allah zna.
Sada je nastao drugi neprekidni lelek, sve glasniji, grcenja drukcija nego kod
djevojcice, no isto toliko neprekidna i žestoka. To su bili jauci majke koja se
povijala pred tom velikom nesrecom, pred slikom smrti. Preplašeni, mladi i
stariji ukucani pritekoše majci. Otac je vec bio kod nje. U prevelikoj tuzi ona
je izgovarala rijeci bez smisla, plac joj je prekidao glas. Nemilosrdno se
udarala po obrazima, a njen muž je stajao nijem dok su mu suze tekle. Susjedi i
susjetke, cuvši lelek, dotrca-še. Otac je morao da ode da docekuje ljude. Primao
je njihovo saucešceidostojanstveno i uz samosavladiva-nje. Mladež i djeca su se
razišli po kuci - jedni, tvrda srca, su zaspali, a drugi su, ophrvani tugom,
bdjeli. A jadna, tugom skršena majka! Naricala je, derala kožu sa lica i udarala
se u prsa pred ugaslom i vec hladnom kcerkom. Za njom su to ponavljale kceri i
komšinice. Tako su proveli cijelu noc.
Najteži trenutak je bio kada su došli neki ljudi i ponijeli djevojcicu tamo
odakle nema povratka! Bio je to Dan žrtve. I kuca je bila spremljena za praznik.
Kakav praznik i kakve žrtve! Kakav tužan trenutak
78
ocevog povratka kuci u podne, nakon što je pokopao svoju kcer u zemlju!...
Od toga dana kao da su ova kuca i tuga bile trajno povezane. Nije prošlo ni
nekoliko mjeseci, otac izgubi svoga ostarjelog oca. Do nekoliko mjeseci
djecakova majka izgubi svoju potpuno onemocalu majku. Jedna žalost je
smjenjivala drugu, bol je slijedio bol, katkad oštar, katkad blaži. Sve do onog
gorkog dana kakav do tada nije upoznala porodica, koji je njenom daljem životu
udario neizbrisiv pecat žalosti, dana koji je obije-lio kose oba roditelja i
koji je osudio ovu majku da do kraja života nosi crninu, da ne okuša nikada više
radost, da se nikada ne nasmije a da poslije toga ne otplace, da nikada ne zaspi
i ne probudi se bez prolijevanja suza, da ne okusi voce kako bi ga dala
siromasima i djeci, da se ne obraduje nijednom prazniku, niti da doceka dan
radosti bez odvratnosti i odbojnosti.
Bio je to 21. avgust 1902. godine. Ljeto je te godine bilo nesretno. U Egiptu
je harala kolera, dosetkujuci narod. Opustila je gradove i sela, uništavajuci
citave porodice. Naš hodža je povecao proizvodnju svojih zapisa i "popisa
zaostavštine proroka". Škole i mektebi su bili zatvoreni. Ljekari i misije
zdravstvene službe razišli su se po zemlji sa svoim instrumentima i šatorima
koji su služili za izolaciju oboljelih. Strah je ispunio duše i usadio se u
srca. Život je postao bezvrijedan. U svakoj porodici razgovaralo se samo o
nesrecama drugih porodica i ocekivao svoj dio nesrece. Djecakova majka je
živjela u stalnom strahu, pitajuci se svaki dan hiljadu puta ko ce od clanova
porodice biti žrtva nesrece. Imala je jednog sina u osamnaestoj godini, lijepog
izgleda, prijatnog lica, plemenitog i živog duha. Bio je najplemenitiji u
porodici, najoštrumniji, najnježniji, najboljeg karaktera, kao niko bio nježan
prema majci, pun poštovanja prema ocu, krajnje pažljiv prema mla-
79doj braci i sestrama. Uvijek je bio veseo. Završio je maturu i upisao se na
medicinski fakultet. Cekao je samo da prode ljeto kako bi otputovao za Kairo.
Page 25
 Taha Husein - Dani
Kada je izbila epidemija, povezao se sa mjesnim ljekarom i poceo da ga prati u
obilascima, objašnjavajuci da se tako vježba u struci. Tako dode 21. avgust.
Mladic je došao krajem dana, nasmiješen kao obicno, pomilovao majku šaleci se
na racun njenog straha i rekao:
- Danas u gradu nije bilo više od dvadeset slucajeva, epidemija kao da jenjava.
Ipak se potužio da osjeca mucninu. Otišao je do oca, sjeo i po obicaju popricao
sa njim, a zatim je, kao i svakog dana, otišao sa svojim drugovima na obalu
kanala Ibrahimijja. Cim se spustila noc, vratio se i proveo jedan sat sa bracom
u smijehu i zabavi. Te noci ubjedivao je sve ukucane da je bijeli luk najbolja
predohrana protiv kolere. Sam ga je jeo i najterao svu bracu i sestre da to
cine. Pokušao je da ubijedi i roditelje, ali bez uspjeha.
Kuca je tiho utonula u san, spavalo je i malo i veliko, pa i životinje. U ponoc
tišinu ispuni neobican jauk. Svi se sletješe: otac i majka su vec bili u
nenatkrivenom hodniku zastrtom tepisima i dozivali sina po imenu. Odraslija
mladež je poskakala iz postelje i požurila prema mjestu odakle je dolazio glas,
a djeca su, preplašena, trljala pospane oci, pokušavajuci da razaznaju odakle
dolazi jauk i šta znaci to neobicno kretanje.
Izvor svega bio je glas mladica koji je povracao. On je vec sat-dva izilazio na
vršcima prstiju da povraca, nastojeci da nikoga ne probudi. Ali bolest je
dostigla takvu žestinu da se više nije mogao savladivati, niti je mogao tiho
povracati, tako da su roditelji culi krkljanje koje ih je sledilo od straha, a
sa njima i sve ukucane.
Tako je mladic obolio a pošast našla svoj put do naše kuce. Sada je majka
saznala koje je dijete nesretna
80
žrtva. Otac je te noci bio dostojan istinskog divljenja: miran i ozbiljan, iako
potresen, on se savladavao. Nešto u njegovom glasu pokazivalo je da mu je srce
slomljeno, ali i da je, usprkos tome, cvrst i spreman da savlada nesrecu.
Poveo je sina u njegovu sobu, naredio da druga djeca budu odvojena, a zatim brzo
izašao da zo-vne dvojicu komšija. Za sat se vratio sa doktorom.
Za to vrijeme mladiceva majka, iako obuzeta strahom, sabrano i predano je
njegovala sina. Cim bi povracanje popustilo, izašla bi na hodnik, podigla ruke
i lice k nebu i tonula u molitve, sve dok ne bi zacula za-grcavanje pri
povracanju; tada bi požurila sinu, naslanjala na svoja prsa njegovu glavu, ne
prestajuci da moli i zakliinje.
Bilo joj je nemoguce da sprijeci djecu i mladež da dodu i ispune bolesnikovu
sobu, nijemo ga posmatraju-ci dok je, cim mu prestane povracanje, milovao majku
i šalio se sa malom bracom. Lijecnik, najzad dode, pregleda ga, propisa
lijekove i ode, s tim da ce navratiti u zoru. Majka ostade u sobi svoga sina.
Otac je sjeo nedaleko od ove sobe, sleden, niti je molio niti odgovarao onima
koji su mu se obracali.
Jutro je sporo svitalo. Mladic se poceo žaliti na bol u nogama. Sestre odmah
poceše da ih masiraju, ali mladicu nije bilo bolje, on je katkada jaukom
iskazivao bol, a katkada je uspijevao da ga prikrije. Povracanje ga je umaralo,
i istovremeno cijepalo srca roditelja. Nikada porodica nije provela takvo
jutro: sumorno i sjetno, sa zloslutnim nagovještajima. Pred kucom se sakupilo
mnogo svijeta koji je došao da tješi oca. A u kuci su se tiskale žene tješeci
mladicevu majku. Otac i majka jedva da su na sve to obracali pažnju. Ljekar je
svaki cas navracao. Mladic je tražio da telegrafski obavijeste njegovog brata
azharovca u Kairu. Svaki cas je pitao koliko je sati, kao da je želio da požuri
vrijeme, kao da se
81plašio da ne umre prije nego što vidi svoga mladog brata i svoga starog
strica. O, nesretni casu, treci satu 21. avgusta 1902!
Ljekar je bio napustio sobu bez nade da ce ga spasiti. Dvojici najbližih ocevih
prijatelja povjerio je da je mladic na umoru. Oni su ušli u sobu mladiceu, gdje
se nalazila i majka. Prvi put u svom životu ona se pred ljudima pokazala
otkrivena.
Njen sin se previjao u krevetu, cas se ispravljao a onda opružao, zatim sjedao,
pa pitao koliko je sati i opet povracao. Za to vrijeme majka je ostajala nijema.
Na tješenje dvojice pridošlica, mladic je govorio: "Nisam bolji od proroka. Pa
zar i on nije umro!" Zvao je oca pokušavajuci da ga utješi, ali otac nije
odgovarao. Zatim se ponovo dizao i sjedao, bacao se nekad na postelju a cesto i
pokraj nje. Naš djecak je sve to vrijeme sjedio u jednom kutu sobe, nesretan,
zaprepašten i snužden. Cinilo mu se da ce mu srce puci od tuge.
Konacno, mladic se opruzi po krevetu, nemajuci više snage ni da se pokrene.
Poceo je da jeci, ali je jecanje bilo sve slabije - kao da se udaljavao. Djecak
ce prije zaboraviti sve nego što ce zaboraviti posljednji slabi dugi jecaj što
ga je ispustio mladic prije no što ce ucu-tati zauvijek. U tom trenutku majka,
Page 26
 Taha Husein - Dani
koju je izdalo strpljenje i popustila snaga, ustade, no jedva što se ispravi,
iznemože. Pala bi da je nisu pridržala ona dva covjeka. Pošto se pribrala,
izašla je iz sobe, cutljiva, skoro trceci, ali nijemo sve dok nije prešla prag.
Tada se iz njenih grudi izvi vapaj koji ce djecaku, kad god ga se sjeti,
cijepati srce. Mladic se malo pomace, kroz tijelo mu prode drhtaj, nakon koga
uslijedi smrtni muk. Ona dvojica tada pridoše radi posljednje pripreme,
za-tvoriše mu oci, pokriše lice i odoše ocu. Pošto su se sjetili da je naš
djecak u jednom kutu sobe, jedan od njih se vrati, povuce ga onako obeznanjenog
za sobom, pa
82
ga, poput kakve stvari, gurnu medu ostali svijet.
Nije prošlo ni sat vremena a mladic je bio spremljen za sprovod. Ljudi ga
izniješe na ramenima. O, sudbino! Tek što su stigli do kucnih vrata, prvi ko je
sreo lijes bio je stari stric, onaj što ga je mladic, boreci se da odloži smrt,
želio da vidi.
Od toga dana duboka tuga se uselila u ovu kucu. Svako iskazivanje radosti i
zadovoljstva, ma kojim povodom, postao je grijehom kojega je trebalo da se
klone i mladi i djeca, svi bez razlike.
Od toga dana otac je uobicajio da nijednom ne sjedne za rucak ili veceru a da
ne spomene sina i oplace ga, katkada i citav sat. Sucelice njemu, i njegova žena
se pridruživala placu, a uokrug su sinovi i kcerke nastojali da utješe
roditelje, ali bez uspjeha, ap bi se konacno, svi znai rasplakati.
Od toga dana porodica je uvela obicaj da prelazi Nil i posjecuje, s vremena na
vrijeme, stanište mrtvih. Do tada ona je bila poznata kao protivnik onih koji su
posjecivali mrtve.
No tad se zbi potpuna promjena u duši našeg djecaka. Spoznao je Allaha istinski
i žudio da mu se na razne nacine približi - jedanput milostinjom, drugi put
molitvama, a treci kazivanjem Kur'ana. Allah je svjedok da ga nato nisu gonili
ni strah, ni zabrinutost, niti, pak, žudnja za životom, vec je djecak znao da
njegov stariji brat, odgajan u laickoj školi, nije ispunjavao svoje vjerske
obaveze. Zato je svojom pobožnošcu htio da izbriše bar dio tih grijehova. Brat
mu je umro u osamnaestoj godini, a djecak je od starijih cuo da su molitva i
post obavezni za svakog covjeka od petnaeste godine. Zato je u sebi ocijenio
daje njegov brat ostao dužan Allahu pune tri godine posta i molitve, pa se
obavezao da ce svakog dana svih pet molitava obaviti dva puta: jednom za sebe a
drugi put za brata; da ce postiti
83svake godine dva mjeseca - jedan za sebe, a drugi za brata; da to nikome od
rodbine nece otkriti, bice to dogovor samo izmedu njega i Allaha; da ce
nahraniti siromaha ili onog ko je bez roditelja hranom i vocem prije nego što
ga on okusi. Allah mu je svjedok da je ostao vjeran ovom zavjetu mjesecima i da
ta pravila života nije izmijenio sve do dolaska na Azhar.
Od toga dana djecak je spoznao stoje nesanica. Koliko je mracnih noci proveo
rzamišljajuci o svom bratu ili uceci, po hiljadu puta, poglavlje O oproštenju iz
Kur'ana da bi to sve poklonio svom bratu, ili je sastavljao stihove poput onih
koje je citao iz knjige legendi, spominjuci tugu i bol za izgubljenim bratom i
pazeci da ne završi nijednu poemu bez blagoslova za proroka, da-rujuci sevap60)
za to svom umrlom bratu.
Da, od toga dana djecak je upoznao strašne snove: bolovanje nejgovog brata
pojavljivalo se svake noci; to se nastavljalo godinama. Kako je rastao i pod
uticajem Azhara, ti snovi su bivali rjedi. Postavši mladic, pa odrastao covjek,
uprkos svim životnim mijenama, on je ostao vjeran svom bratu, sjecao ga se i
sanjao ga bar jedanput nedjeljno.
Ostala braca i sestre su ožalili mladica, mnogi prijatelji i drugovi su ga
zaboravili, pa je cak uspomena na njega sve rjede posjecivala njegova oca. Ali
dva bica ce ga se sjecati uvijek i spominjati ga u prvi sumrak: njegova majka i
djecak.
60) Nagrada za dobro djelo. 84
XIX
- Ovoga puta ici ceš sa svojim bratom u Kairo, pos-taceš slušalac i truditi se
da uciš. Ja se nadam da cu doživjeti da vidim tvoga brata kao kadiju, a tebe
kao az-harskog ucenjaka kako sjediš kod jednog od stubova tog ucilišta a oko
tebe tako širok krug studenata da mu se kraja ne vidi.
Tako je rekao otac sinu krajem jednoga jesenjeg dana 1902. godine. Djecak gaje
slušao razapet izmedu nevjerice i vjerovanja. Odlucio je da prepusti vremenu da
to potvrdi ili opovrgne, jer mu je otac mnogo puta i do tada govorio slicno, a
cesto mu je i brat azharovac obecavao isto, a zatim bi otputovao u Kairo
ostavljajuci ga u kasabi da kruži izmedu kuce, mekteba, suda i sijela
starijih.
Page 27
 Taha Husein - Dani
Uistinu, on nikako nije shvatio zašto je te godine povjerova obecanju svog oca.
Ali jednoga dana otac obavijesti djecaka da za koji dan putuje.
Dode jedan cetvrtak i evo našeg djecaka kako se istinski priprema za put. Još
ni sunce nije izišlo a on vidje sebe na stanici. Evo ga, konacno, kako sjedi
skupljenih nogu, pognute glave, zamišljen i tužan, dok ga najstariji brat kori
rijecima: "Ne poginji tako glavu i nemoj praviti tako tužno lice, sneveseliceš
svog brata". Cuje i oca kako ga nježno savjetuje: "Zašto si se raža-
85lostio? Zar nisi muškarac? Zar ne možeš da se rastaneš od majke? Ili bi se još
igrao? Zar ti nije dosta sve ovo dugo vrijeme koje si proveo u igri?"
Sam Allah zna da nije bio tužan zbog rastanka sa majkom, niti zbog toga što nema
više igre. Misao mu je išla onome koji pociva tamo preko Nila, sjecao se njega i
svojih maštanja o tome da ce sa oba brata biti na medicinskom fakultetu u Kairu.
Razmišljajuci o svemu tome, bio je tužan, ali nije rekao ni rijeci niti je
pokazivao svoja osjecanja, nego se na silu smiješio. A da je pustio srcu na
volju, zaplakao bi tako da bi rasplakao sve oko sebe, i oca i bracu.
Voz krenu. Prodoše sati i naš prijatelj se nade u Kairu medu grupom slušalaca
koji su došli da pozdrave njegovog brata i da pojedu ono što im je donio iz
sela.
Taj dan prode i dode petak. Djecak vidje sebe u Az-haru kako se moli, Evo ga
gdje sluša propovjednika -šejha, punog i visokog glasa, dok punim ustima
izgovara glasove r i q, u svemu drugom potpuno slican propovjedniku iz rodne
kasabe. I sama propovijed je bila ista kao one na koje je navikao u svojoj
kasabi. Isto tako i navodene prorokove rijeci. Hvalospjev, takoder, kao i
molitva, koja nije bila ni duža ni kraca nego u njegovom gradicu.
Djecak se vrati kuci, to jest u bratovu sobu, ponešto razocaran. Brat ga upita
šta misli o izucavanju lijepog kazivanja Kur'ana.
- To mi uopce nije potrebno. Lijepo kazivanje znam dobro, a razni nacini
kazivanja mi nisu potrebni - odgovori djecak. - Jesi li ti ucio te nacine? Zar
mi ne bi bilo dovoljno da budem kao ti? Potrebno mi je znanje, hocu da studiram
vjersko pravo, gramatiku, logiku i teologiju.
- Dosta - odgovori mu brat. - Bice dovoljno da ove godine studiraš vjersko pravo
i gramatiku.
86
Sjutradan, u subotu, djecak se probudi zorom, uze abdest, obavi molitvu nešto
prije svoga brata, koji mu rece: "Sada ceš poci sa mnom u tu i tu džamiju i
prisustvovati predavanju koje nije za tebe, vec za mene. Kada se cas završi,
odvešcu te u Azhar i predstaviti te jednom našem poznaniku, profesoru, kod koga
ceš uciti osnove nauke.
- A koji je to kurs kojem cu prisustvovati? - upita djecak.
- To je - odgovori brat smijuci se - predavanje iz vjerskog prava, ovaj put o
studiji Ibn Abidina o "Biseru"61 ^ - rece s neskrivenim hvalisanjem.
- Ko je profesor? - upita djecak.
- To je šejh... - odgovori brat.
Djecak je hiljadu i jedan put cuo ime toga profesora, spominjao ga je i otac
hvaleci se da ga je upoznao kada je ovaj bio oblasni kadija. Majka je takoder
spominjala to ime pricajuci daje upoznala njegovu ženu, lakomislenu i
neuljudnu, koja je nastojala da se odijeva kao gradanka, ali nije uspijevala.
Otac je svaki put kada mu se sin azharovac vracao iz Kaira pitao za profesora,
za njegova predavanja i broj studenata koji ga slušaju. Svaki put je azharovac
pricao o profesorovom položaju u Vrhovnom sudu i o stotinama njegovih
slušalaca. Otac bi uporno tražio od svoga sina da kazuje kao profesor. Mladic je
nastojao da ga oponaša. Otac se zadivljeno i s poštovanjem smiješio. Pitao bi
sina:
- Poznaje li te profesor?
- Kako da ne - odgovorio bi mladic - ja i moji prijatelji smo najbolji
studenti, on nas najviše cijeni. Posli-
61) Studija Ibn Abidina (umro 1836.) o "Biseru", tj. Djelu pisca al-Haskafija
(umro 1677.g.), koje predstavlja komentar na djelo af Ti-murtašija (umro 1587.)
o hanefrtskom pravu.
87je redovnog predavanja daje nam posebne casove kod svoje kuce, cesto rucamo
zajedno da bismo kasnije nastavili rad na mnogim knjigama koje piše.
Mladic je nastavljao da opisuje profesorovu kucu, sobe za primanje i knjižnice,
a otac je, zadivljen, slušao. Poslije je to prepricavao svojim prijateljima,
hva-lisavo i ponosno.
Dakle, djecak je znao profesora i bio sretan da ide i sluša njegovo predavanje.
Kako je bio radostan kada je pred vratima džamije skinuo obucu i prešao preko
ro-gozine, zatim po mermeru i, najposlije, po mekanim tepisima kojima je
prekrivena džamija! Kakvu je srecu osjetio kada je zauzeo mjesto u krugu na
Page 28
 Taha Husein - Dani
ovakvom tepihu pokraj mramornog stuba, koji je dotakao i uživao u njegovoj
glatkoci razmišljajuci dugo o ocevim rijecima: "Nadam se da cu doživjeti da
vidim tvoga brata kao kadiju, a tebe kao profesora kod jednog od stubo-va
Azhara". Dok je on razmišljao i zaželio da dotakne stubove Azhara, da vidi jesu
li kao u ovoj džamiji, nastade medu studentima neobican žamor, koji se
postepeno utišavao dok sasvim ne utihnu. Brat ga dotace rukom govoreci
sniženim glasom:
Evo profesora!
Djecak se tada sav pretvori u uho, spreman da sluša. I šta cuje? Prigušen,
miran ali strog glas, pun necega nalik na oholost, ponositost, nazovi kako
hoceš, ali to je bilo nešto cudno, što se djecaku nije dopalo. Nekoliko
trenutaka djecak nije razumio ni slova od onoga što je profesor govorio. Ali
kada mu se uši navikoše na profesorov glas i na odjeke, poce da razaznaje i
shvata; kasnije mi se zaklinjao da je tu "nauku" od toga dana zamrzio. A evo šta
je cuo od profesora: "Ako muž kaže ženi: ti si slobodna, rastava braka je
pravovaljana, bez obzira na razlicite rijeci". Sve je to govorio pjevajucim
glasom, izvijajuci užasno, katkada i hropcuci, iako se
88
trudio da to prikrije i ucini glas slatkim. Završio je ovo pjevuckanje uzrecicom
koju je ponavljao cesto u toku cijelog predavanja: "Razumiješ, omce!" Djecak se
u sebi pitao šta mu znaci ta rijec "omce", i cim su izašli, zapita brata. Ovaj
mu, smijuci se, odgovori: "Omce na profesorovom jeziku znaci momce". Poslije
toga ga odvede u Azhar i predstavi profesoru, koji ga je cijelu tu godinu
poducavao u vjerskom pravu i gramatici.
89XX
Kceri moja... ti si nevina, cista srca, dobre duše. U devetoj si godini života,
u dobu kada se djeca dive ocevima i majkama videci u njima najsavršeniji uzor u
životu: oponašaju ih rijecju i djelom, nastojeci da u svemu budu kao i oni, s
ponosom pricaju o njima svojim drugovima za vrijeme igre i cini im se da su oni
u svom djetinjstvu bili onakvi kakvi su i sada - tako idealni da treba da budu
najbolji primjer i uzor.
Zar nije ovako kako ja velim? Zar ti ne misliš da je tvoj otac najbolji i
najplemenitiji covjek? Zar, isto tako, ne misliš da je on bio najbolje i
najplemenitije dijete? Zar nisi uvjerena daje on živio kao ti sada ili još
bolje? Zar nisi poželjela da ti sada živiš onako kako je tvoj otac živio u
svojoj osmoj godini života? A tvoj otac, pak, cini moguce i nemoguce, trudi se i
što može i ne može da bi te poštedio života kakav je on imao u djetinjstvu.
Upoznao sam ga, kceri, upravo u tvom sadašnjem dobu života. Ako bih ti sada
pricao šta se tada s njim dešavalo, razorio bih, mnoge tvoje iluzije, razocarao
bih te previše, otvorio bih u tvom jednostavnom srcu i dragoj duši vrata tuzi. A
bio bi grijeh otvoriti ih kad si u tom lijepom životnom dobu. Ali ja necu da ti
o tome sada išta pricam. Sve dok malo ne porasteš i budeš u
90
stanju da citaš, razumiješ i sudiš. Tada ceš moci da shvatiš koliko te je tvoj
otac duboko volio i nastojao da te ucini sretnom i bar unekoliko uspio da te
mimoidu njegovo djetinjstvo i djecaštvo.
Da, kceri! Upoznao sam tvog oca u ovom dobu života. Znam da imaš dušu
osjetljivu i blagu; ako bih ti sada pricao o tome šta se zbivalo sa tvojim ocem,
bojim se da bi te savladali sažaljenje i samilost i doveli te do placa. Sjecam
se kako si jednoga dana, sjedeci na ocevim koljenima, slušala njegovu pricu o
kralju Edipu, o kralju koji je izlazio iz dvorca iskopanih ociju, ne znajuci
kuda da krene, da bi mu prišla njegova kci An-tigona i povela ga. Sjecam se da
si tada slušala pricu u pocetku radosna, zatim si postepeno mijenjala boju i
celo ti se sve više smracivalo. Onda si grunula u plac, milujuci i ljubeci oca,
sve dok nije dotrcala majka i uzela te iz njegovog narucja da smiri tvoje
uzbudenje. Tada je tvoja majka razumjela, tvoj otac i ja takoder, da si plakala
jer si u kralju Edipu vidjela svoga oca, slijepog, koji se ne može sam kretati.
Ti si, istovremeno, oplakivala i svoga oca i Edipa.
Ja znam dobro da u tebi, pored djecije želje da se igraš i sklonosti ka zabavi,
postoji i nešto od djecije surovosti. Ja se, kceri moja, bojim ako bih ti
ispricao neke dogadaje iz djecaštva tvoga oca, da bi ga ti nemilosrdno
ismijavala, a ja ne volim kada dijete ismijava svoga oca, ne volim da se grubo
zabavlja na njegov racun. Ali uza sve to, upoznao sam tvoga oca i u takvim
životnim prilikama da ti mogu o njima pricati bez bojazni da cu pobuditi u tebi
tugu, ili izazvati podsmijeh i porugu.
Upoznao sam ga u trinaestoj godini života, kada je poslat u Kairo da sluša
predavanja iz nauke na Azharu. Bio je tada djecak, pun poleta i trudoljubivosti,
mršav i blijed, skromno obucen - više siromašno nego bogato,
Page 29
 Taha Husein - Dani
91skoro da su ga prezirno gledali u prljavoj abaji, sa kapom cija je bjelina
postala crna, u košulji koja se, šarena od razne hrane kojom se pokapao,
vidjela ispod aba-je, i u iznošenim i zakrpljenim cipelama. Izgledao je bijedno
u tome svemu, ali ljudi bi se nasmiješili, uprkos takvom žalosnom stanju,
gledajuci slijepog kako, svijetla cela i nasmiješenih jagodica, žuri sa svojim
vodicem put Azhara, pažljivo koracajuci i ne kolebajuci se u hodu, niti
pokazujuci onu smracenost koja obicno prekriva lice slijepaca. Ma kako izgledao
bijedan, smiješili su mu se i gledali ga dobrocudno kada bi na predavanju sjeo
i, pretvoren sav u uho, gutao profesorovo izlaganje sa osmijehom koji nije
izražavao ni gorcinu ni žalost, niti sklonost da se zabavlja, dok su djecaci oko
njega cinili to do mile volje.
Upoznao sam ga kako provodi dan, nedjelju, mjesec, godinu, jeduci samo jedno
jelo za jutarnji i vecernji obrok, ne tužeci se, bez zlovolje i bez
nestrpljenja, i ne pomišljajuci da je njegovo stanje za žalbu. Kada bi samo
jedan dan pojela malo toga jela koje je on tada jeo, majka bi ti, uznemirena,
prinijela cašu vode i bez oklijevanja pozvala ljekara.
Cesto je danima, nedjeljama pa i mjesecima, živio samo na azharskom hljebu.
Teško onima koji od toga hljeba žive! U njemu su nalazili svakojake ljuske,
razlicite kamencice pa i mnoštvo insekata. Danima, nedjeljama, mjesecima
umakao je taj hljeb u "crni med". Ti ne znaš, i bolje je da ne znaš, staje "crni
med".62)
Tako je živio tvoj otac, trudeci se, smiješeci se životu i predavanjima, u
odricanjima kojih jedva daje bio i svjestan. A kada bi se, nakon završetka
školske godine, vratio roditeljima i oni ga pitali kako se hrani i kako živi,
ispredao je laži isto onako kako tebi smišlja price.
62) Vrsta veoma jeftinog pekmeza. 92
Po njegovim rijecima, život mu je bio blagostanje i udobnost. Nije lagao zato
što je volio laž, nego je saža-ljevao dvoje staraca i nije želio da ih rastužuje
pricajuci o bijedi u kojoj živi. Nije htio, iz obzira prema bratu azharovcu, da
roditelji saznaju kako ovaj prigrabi za sebe ono malo mlijeka što su ga
dobivali. Takav je bio žovot tvoga oca u trinaestoj godini života.
Ako bi me zapitali kako je dospio do sadašnjeg stanja, kada njegov izgled ne
izaziva sažaljenje i prezir i kada je u mogucnosti da tebi i tvome bratu
obezbijedi život u zadovoljstvu, kako je uspio da u mnogima izazove zavist,
mržnju i pakost, a u mnogima zadovoljstvo, poštovanje i ohrabrenje - ako bi me
pitali kako je iz ondašnjeg stanja došao u ovo sadašnje - ne bih mogao dati
odgovor! Ali postoji jedna licnost koja to može, pitaj je, kazace ti.
Poznaješ li je? To je onaj andeo koji se uvece nagi-nje nad tvoju postelju da bi
imala mirnu noc i sladak san, a ujutru se nadnosi nad tvoj krevetic da bi ti dan
koji dolazi bio veseo i ispunjen radošcu. Nisi li dužnik ovom andelu za spokojne
noci i bezbrižne dane?!
Taj isti andeo nadnosio se nad tvoga oca i mijenjao njegovu bijedu u uživanju,
ocaj u nadu, siromaštvo u bogatstvo, mucenje u srecu i vedrinu.
Dug tvoga oca prema ovom anedlu nije manji od tvoga. Ispomažite se oboje, o,
kceri, da odužite taj dug, iako nikada necete postici više od malog dijela onoga
što biste htjeli da mu vratite.
93Iako je proveo u Kairu vec dvije nedjelje, možda i nešto više, još se nije
snalazio. Znao je samo dvije stvari: da je napustio selo i došao u prestonicu,
u kojoj ce morati duže boraviti uceci i posjecujuci casove na Az-haru, i da mu
je dan prolazio podijeljen u tri dijela. On je sva tri proživljavao kao u
magnovenju, nije još bio u stanju da ih potpuno doživi.
Stanovao je u cudnoj kuci, do koje se dolazilo takoder cudnim putem. Kada se
vracao iz Azhara, skretao je desno i ulazio kroz vrata otvorena danju a
zatvorena nocu: poslije vecernje molitve ulazilo se kroz mali otvor na sredini
vrata. Kada bi prošao vrata, osjecao je sa svoje desne strane blagu toplinu,
koja mu je milovala desni obraz, dok je tanki dim golicao njegove noz-drve; sa
lijeve strane dopirao je cudan zvuk izazivajuci njegovu znatiželju. Danima je
slušao ovaj zvuk kada se vracao iz Azhara i jutrom i navecer. Cuje ga, ne zna
šta bi moglo biti, a stidi se da nekoga upita. Tek je iz nekih razgovora
zakljucio daje to klokotanje nargile koju su pušili trgovci iz ove mahale.
Pripremao ju je vlasnik kafane otkuda je dopirala ona blaga toplina i tanki dim.
Pošto bi u nekoliko koraka prošao taj natkriveni vlažni prolaz, po kojem se
nesigurno gazilo zbog kolicine vode što ju je prosipao kafedžija, izlazio je na
97otvorenu ulicu, usku i prljavu, punu cudnih, izmiješanih mirisa koje naš
prijatelj nije uspijevao da raspozna. Bili su jedva podnošljivi ujutru i u
predvecerje, a užasni kada poodmakne dan i pripece sunce.
Naš prijatelj je išao uskim sokakom. Rijetko kada je mogao ici pravo. Najcešce
ga je njegov pratilac vukao lijevo-desno izbjegavajuci prepreke. Tada se
Page 30
 Taha Husein - Dani
trudio da se snade u novom pravcu, pipajuci zid kuce sa desne strane ili se
opiruci o onaj s lijeve. Savladavši prepreku, vracao se predanjem pravcu,
hodajuci malim nesigurnim koracima, dok mu je nos hvatao odvratne mirise, a do
ušiju mu dopirali izmiješani zaglušu-juci zvuci što su navirali sa svih strana,
odozgo, odozdo, zdesna, slijeva, mješajuci se zatim negdje u zraku. Cinilo se
da su se sakupljali i lebdjeli iznad glave djeteta kao slojevi tankih oblaka
naslaganih tako da jedan drugi prekrivaju.
Ova buka je uistinu predstavljala voema cudnu mješavinu urnebesne svade žena,
muških glasova koji se sa žestinom nadvikuju ili prijateljski razgovaraju,
treska svežnjeva koje istovaraju ili utovaraju, glasa sakadži-je63) koji
zapijeva nudeci vodu, glasa kocijaša koji psuje magarca, mazgu ili konja,
škripanja toškova kola; katkada je taj oblak glasova raskidalo njakanje
magaraca ili rzanje konja.
Naš prijatelj je prolazio kroz sve to, smeten, skoro izgubljen. Ali na tacno
odredenom mjestu, on bi cuo kroz odškrinuta vrata, sa svoje lijeve strane, zvuk
izmiješanih razgovora, i tada je znao da ce poslije korak-dva morati skrenuti
ulijevo do stepenica što ce ga odvesti do njegovog stana. Bile su to jednostavne
stepenice, ni previše široke ni previše uske. Stepenici su bili od kamena, ali
kako se mnogo silazilo i penjalo, a niko ih nije prao

63) Sakadžija - prodavac vode. 98

ni cisto, naslagalo se na njima prašine koja je potpuno prekrivala kamen, tako
da se onome ko se penje ili silazi cinilo da su stepenice od utabane zemlje.
Djecak je Imao strast da broji stepeništa uvijek kada se bilo gdje peo ili
silazio. Ali u toj kuci, za citavo vrijeme boravljenja, nije mu palo na pamet da
to cini. Pošto ih je dva-triput upotrijebio, odmah je upamtio da poslije
nekoliko stepenika mora da skrene malo ulijevo da bi nastavio penjanje,
ostavljajuci sa desne strane otvor kroz koji nece nikada proci: znao je da vodi
na prvi sprat zgrade u kojoj je stanovao dugo godina.
Prolazio je, dakle, pokraj ulaza tog sprata, na kojem nisu stanovali studenti,
vec je služila radnicima raznih vrsta i preprodavcima kao prenocište, a zatim
nastavljao da se penje do drugog sprata. Jedva bi stigao dotle, a vec je
osjecao kako duševnu tjeskobu zamjenjuje lagodnost od cistog zraka koji je
mogao duboko udisati nakon gušenja na tim odvratnim stepenicama. Sa velikim
zadovoljstvom je slušao glasove onog papagaja stoje brbljao bez prestanka, kao
da traži da mu cijeli svijet bude svjedok koliko ga tiraniše gazda Persijanac,
zatvorivši ga u mrski kavez da bi ga sjutra ili prekosjutra prodao drugom gazdi,
koji ce ga zatvoriti u isto tako odvratan kavez. Kada ga se Persijanac bude
oslobodio na taj nacin i kada dobije pare, kupice mjesto njega drugu pticu, koja
ce živjeti u istoj tamnici, upucujuci drugima svoja proklinjanja, cekajuci
sudbinu svog prethodnika - da prelazi iz ruke u ruku, od kaveza do kaveza; s
njom ce prelaziti tužna pjesma koja ce zabavljati ljude.
Na vrhu stepencia našeg prijatelja bi pomilovao po licu svjež vazduh, a papagaj
ga je zvao da skrene nadesno. Poslušao bi i, iduci uskim hodnikom, prolazio
pored dvije sobe koje su služile kao prebivalište dvojici Persijanaca. Jedan je
bio još mlad, drugi u godinama.
99Koliko god je prvi bio gundalo, neotesan, uvucen u sebe, toliko se drugi
neusiljeno i sa dobrotom ophodio sa ljudima.
Na kraju je djecak stizao u svoje prebivalište. Prva prostorija je više licila
na predsoblje, u njemu su se nalazile stvari potrebne za materijalni život
domacinstva. Iz nje se ulazilo u drugu prostoriju, veliku, ali nepravilnog
oblika, gdje su bile poredane stvari potrebne za intelektualni rad. Pored toga,
ovo je bila i spavaca soba, i trpezarija, i salon za razgovore i nocna sijela, i
soba za citanje i studij. Pored knjiga, tu se nalazio pribor za caj i nešto
poslastica. Djecakov kutak u ovoj odaji je bio odreden i ogranicen kao i svugdje
gdje je obitavao ili cesto zalazio.
Kutak se nalazio sa lijeve strane ulaza. Na korak-dva djecak bi došao do
prostrte hasure preko koje je bio bacen stari ali vrijedan tepih. Tu je sjedio
danju i tu je spavao nocu, pošto stavi jastuk da položi glavu i pokrivac da se
u njega umota. Preko puta je bilo mjesto njegovog brata, šejha, malo nadignuto
- prostrta hasura je bila prekrivena dobrim tepihom, preko koga je prebaceno
cebe, a po njemu dušek od cistog pamuka, širok i dug. Sve to bilo je prekriveno
dekom. Tu je sjedio brat sa svojim prijateljima. Nisu se naslanjali na zid, kao
što je to cinio djecak, vec na jastuke, pažljivo poredane po dušeku. Nocu se taj
divan pretvarao u krevet gdje je spavao djecakov brat.
100
II
Page 31
 Taha Husein - Dani
Djecak nije znao ništa više o toj sredini. Drugi od tri dijela dana predstavljao
je pravu moru, koja gaje pritis-kala na cijelom putu od mahale do Azhara.
Izlazio je iz natkrivenog prolaza, toplota iz kafane zapahnula bi mu lijevi
obraz, a klokot nargile dopirao bi do desnog uha. Tako bi se našao pred
prodavnicom koja je odigrala veliku ulogu u njegovom životu. Bila je to radnja
hadži-Fi-ruza, koji je snabdijevao stanovnike mahale najvecim dijelom namirnica.
Ujutro im je prodavao bob pirjanjen na ulju. Kod njega, kao i kod ostalih
prodavaca, bio je pripremljen na razne nacine, ali ga je on izvrsno goto-vio i
pretjerivao u cijeni. Prodavao ga je posnog, ili pripremljenog na raznim
vrstama ulja, na maslu ili maslacu. Po potrebi je dodavao sve moguce zacine
koji su mamili studente da ga jedu pretjerano, pa su teško pratili jutarnje
casove, a na popodnevnim spavali.
Navecer je hadži Firuz prodavao druge stvari - sir, masline, mljeveni susam ili
med; za imucnije imao je u radnji konzerve tunjevine ili sardine. A kada se
zanoci, po svoj prilici je nekima prodavao stvari cije se ime ne spominje, koje
se ne jedu, o kojima se prica u po glasa i oko kojih se žestoko spori.64)
64) Afrodizijaci i droge.
101Djecak je prisluškivao ova šaptanja, ponekad bi nešto i razumio, ali vecinom
je to za njega ostala zatvorena knjiga. Kada je vec prošlo djetinjstvo i djecak
postao zreo, otkrio je zagonetku tih došaptavanja - saznao je istinu. Tada su
mu drugacije izgledale mnoge vrijednosti, mjerila mnogih sudova i pravi karakter
mnogih ljudi.
Hadži Firuz je bio crn kao ugalj, visok, malo govor-ljiv. Uostalom, njegov govor
je bio teško razumljiv. Cudan je bio nacin na koji je mrmljao arapski, što je
ostavljalo nezaboravan utisak na djecaka. Procitao je jednom u "Knjizi
izražavanja i jasnosti"65) pricu o Zija-du i njegovom robu. Ovaj posljednji
jednom htjede da kaže svom gospodaru da im je poklojen divlji magarac, ali u
obje rijeci (himar i vahš) ispustio je h, što je Zija-da razljutilo. Kada je
zatražio od roba da kaže jednostavno "ajr" (sinonim za "himar" - magarac), rob
to izgovori "ejr" (falus), a Zijad ga brzo prekide: "Ne, ne, bolje je onda reci
'imar'"!
Kada god je djecak citao ovu pricu, sjetio se Hadži Firuza. Taj covjek je bio na
dobrom glasu u mahali, a narocito medu studentima. Kada se bližio kraj mjeseca,
ili kada bi stipendija kasnila, ukratko, kada je manjkalo para, oni su mu se
obracali da bi se hranili na veresiju ili da pozajme nekoliko pijastera.
Konacno, moglo se racunati na njegovu pomoc u rješavanju mnogih i razlicitih
problema. Zbog toga je za njih njegovo ime bilo isto toliko slavno koliko i
imena najcuevenijih profesora Azhara.
Hadži Firuz je igrao još jednu važnu ulogu u životu ovih daka. Na njegovo ime su
stizala pisma sa novostima o njihovim porodicama, i narocito oni mali papirici
65) "Knjiga izražavanja i jasnosti" (Bajan vat-Tabjin) je djelo jednog od
najvecih arapskih proznih pisaca, Džahiza (IX vijek).
102
koji se nose na poštu kada se ulazi praznih džepova a izlazi džepova punih
zveketa prijatnog uhu, srcu takoder.
Otuda je svaki student neizbježno dolazio Hadži Fi-ruzu da ga pozdravi ujutro i
navecer i da baci brz i skriven pogled na mjesto* gdje su pisma ocekivala one
kojima su upucena. Koliko se samo puta desilo da se neko od njih vrati u svoj
stan držeci u ruci kovertu svu izmašcenu tragovima ulja i maslaca! Bez obzira na
prljavštinu, ta koverta je imala u njihovim ocima vecu vrijednost od bilo kojeg
zadatka iz knjiga prava, gramatike ili osnova teologije.
Djecak je, dakle, nailazio pored radnje Hadži Firuza izlazeci iz natkrivenog
prolaza. Nacinio bi nekoliko koraka sa svojim pratiocem, da pozdravi
hadži-Firzua i pita je li dobio pismo na njegovo ime: zavisno od odgovora,
njegovo lice bi bilo nasmijano ili namrgodeno. Skretao je ulijevo, koracao pravo
dugom i prenaseljenom ulicom. Bila je to neprekidna rijeka daka i studenata,
trgovaca, preprodavaca, radnika, dvokolica koje su vukli magarci, konji ili
mazge. Tu je vladala zaglu-šujuca buka od povika kocijaša, psovki ili bijesa,
upucenih svima koji su im ometali prolaz, bili oni odrasli ljudi, žene ili
djeca. S desne i s lijeve strane ulice nizali su se razni ducancici, medu
kojima i one skromne prcvarnice gdje se spremala hrana za siromahe. Otuda su se
širili neprijatni mirisi, ali ipak dragi mnogim prolaznicima, studentima,
radnicima ili hamalima koji nose teret na svojim ledima - poneki se zaustavljao
i kupovao malo hrane proždiruci je na licu mjesta ili je odnoseci kuci da bi
jeo sam ili podijelio sa svojima. Neke su ti mirisi dražili, ali su ostajali
neosjetljivi; mamili su ih, ali kao da su bili gluhi, oci su im vidjele,
nozdrve osjecale, apetit se javljao, ali njihove ruke su bile nemocne jer su im
džepovi bili izdajnicki prazni. Takvi su prolazili nezadovoljni, srca punog
Page 32
 Taha Husein - Dani
gorcine i
103tuge, ali ipak pomireni sa svojom sudbinom.
Medu prodavnicama bilo je i takvih koje su pružale utocište mirnijem,
spokojnijem i tišem trgovanju. Nije se govorilo, ili se govorilo malo, rijeci su
padale u pola glasa i sa naporom su se mogle cuti, tu se govorilo ugladeno,
uctivo, prijatno. Pored toga, ili baš zbog toga, takva trgovina se obracala
bogatijim kupcima. U vecini tih radnji prodavali su se samo kafa i sapun, u
nekoliko njih šecer i riža.
Djecak je prolazio snažno osjecajuci sve to. No ne bi spoznao ništa da mu njegov
pratilac nije, s vremena na vrijeme, davao objašnjenja. Nastavljao je put cas
ravno gazeci, cas posrcuci. Hod mu je bio siguran kada je ulica bila ravna, a
posrtao bi kada su nailazile džom-be. Dolazio je do mjesta gdje je trebalo
skrenuti malo ulijevo da bi ušao u tijesno sokace, krivudavo, nevjero-vatno
prljavo. Zrak je tu zaudarao na trulež, tako da se cinilo kako su se tu skupili
najgnusniji i najodvratniji vonjevi. S vremena na vrijeme, culi su se slabi i
tanki zvuci, koji su izražavali krajnju bijedu. Oni su poticali od koraka nekoga
ko osjeca život samo sluhom, pa ga priziva samo kad ga cuje. Drugi glasovi su im
odgovarali, kratki, opori, prigušeni, isprekidani, glasovi ptica koje vole
tamu, druže se sa samocom i ruševinama. Sa njihovim kricima se miješao klepet
krila, koja bi ponekad i okrznula uho ili obraz djecaka ispunjavajuci ga
stravom. Njegova se ruka tada naglo, instinktivno dizala, da bi zaštitila uho
ili obraz, a srce bi jace zakucalo.
Išao je za svojim vodicem tim uskim, mracnim i kri-vudavim sokacetom penjuci se
malo, a zatim spuštajuci se niz padine, iduci pravo pa skrenuvši desno, zatim
opet pravo pa lijevo. A ovi zvukovi, razliciti i odvratni, cas su ga dozivali,
drugi put opet pratili, ali uvijek uznemiravali, sve do trenutka kada bi osjetio
da mu se srce smiruje, da mu je ugodnije, i tada mu je disanje
104
postajalo normalno. To je izazivalo dubok i dug uzdah koji kao daje odnosio sve
one strave, bol i tugu iz duše djecakove.
Slobodno i spokojno je disao kao da je upijao život zajedno sa svježim zrakom
koji ga je okruživao otkad je napustio sokacic Slijepih miševa. Ulazio je u onu
ulicu što je pocinjala padinom, gdje su njegovi koraci bili nesigurni za
trenutak, ali kako se ulica brzo ispravljala, i zemlja se pod njegovim nogama
izravnavala. Cak se i osmjehivao slušajuci taj koncert cudnih glasova, ulazeci u
tu mirnu i prijatnu ulicu. Sa lijeve strane nalazila se džamija Sejjidna
Huseina, a sa desne mali ducani. Koliko se samo puta zaustavljao ispred nekih
od njih! Koliko je lijepih stvari tamo kušao!
Ljeti je jeo socne smokve i pio smokvin sok, a zimi je uživao u sutlijašu koji
gaje iznutra zagrijavao. Bio je takkoder mušterija nekih sirijskih trgovaca gdje
je uzimao razne vrste jela, hladnog ili toplog, slatkog i slanog. Neocjenjiva
je bila slast koju je osjecao. A, ako bi mu sada ponudili ta jela, plašio bi se
da se ne razboli, cak da mu ne zaprijeti smrt.
Nastavljajuci tom ulicom, dolazio je do mjesta gdje su se glasovi umnožavali i
postajali zaglušni: shvatao je daje to raskrsnica. Mogao je ici pravo, desno ili
lijevo, ili se vratiti.
Pratilac mu je objašnjavao raskrsnicu: "Ovdje su cetiri pravca. Ako kreneš
desno, stici ceš do Novog puta, pa u Mouski, pa do Zelenog praga; lijevo je
ulica Dar-rassa, ali mi cemo ici pravo ulicom Halvadži, ulicom nauke, truda i
rada, toliko tijesne da bi mogao obje strane dohvatiti kada raširi ruke. Ti ceš
produžiti kroz niz malih ducana gdje se prodaju knjige, stare i nove, najbolje
kao najgore, štampane kao i rukopisne". Koliko je plodnih i ugodnih stanki
pravio djecak u toj tijesnoj ulici! Nije ih nikada zaboravio, uprkos vremenu
koje je
105proticalo i promjenama u njegovom životu. Ali on se vec žuri, jer njegov
pratilac mora stici u Azhar prije nego što predavanja pocnu. Evo ga vec stiže
do Vrata brijaca, skida sandale, stavlja jednu preko druge, uzima ih u ruke i
ulazi sa pratiocem. Nakon nekoliko koraka prekoracio bi malo uzdignuti prag i
pred njim je pucalo dvorište Azhara, mirno i smireno, u kome je carlijao blagi
jutarnji povjetarac. Sada je on u trecem dijelu svoga tadašnjeg svakodnevnog
života.
106
III
To mu je bio i najdraži njegov dio. On je ostavio i najdublji trag u njemu. Bio
mu je draži od onoga dijela koji je provodio u svojoj sobi osjecajuci se
svirepo tudim. Jer on tu sobu, u stvari, nije ni poznavao, nije poznavao
pokucstvo koje se nalazilo u njoj, osim malog i njemu najbližeg djelica; nije u
njoj ni živio onako kako je živio u svojoj kuci u provinciji i njenim sobama i
Page 33
 Taha Husein - Dani
sobiccima u kojima je poznavao i najmanju sitnicu. U toj sobi on je bio odvojen
od svijeta i stvari, osjecao je tjeskobu od teškog vazduha koji je udisao ne
nalazeci životno zadovoljstvo, vec samo bol i tegobu.
Bio mu je draži i od drugog dijela koji je provodio na putu izmedu stana i
Azhara. Tu je bio smeten, preplašene duše, kolebljiva koraka. Srcem mu je
ovladavala ona izdajnicka i nesnosna izgubljenost koja covjeka obezvolji i
dovodi do toga da zaluta ne samo na stvarnom putu - to mu je bilo sudeno - nego
i u duhovnom pogledu. Glasovi koji su se dizali oko njega i okolni nemir
izbezumljivali su ga. Stidio se u sebi zbog kolebljivog koraka i nemoci da
uskladi svoj teturajuci, zbunjeni polagani hod sa sigurnim, pravim i snažnim
hodom svoga pratioca.
A u ovom, trecem dijelu, nalazio je zadovoljstvo, sigurnost, smirenost i
ravnotežu. Onaj lahor koji je carli-
107jao u dvorištu Azhara kada je obavljao jutarnju molitvu docekivao mu je lice
pozdravom, ispunjavajuci mu srce sigurnošcu i nadom. Osjecanje koje je izazvao
ovaj lahor dodirujuci mu celo orošeno znojem zbog žustrog hoda, bilo je sasvim
slicno poljupcima koje mu je s vremena na vrijeme davala majka, kada bi boravio
kod kuce, kazivao joj stihove iz Kur'ana ili je zabavio pricom koju je naucio
iz knjiga u mektebu, ili kada bi izlazio blijed i slabašan nakon boravka u
osami, gdje je, kazujuci litaniju Jasin, posredovao kod boga da udovolji nekoj
od mnogobrojnih potreba porodice.
Ti poljupci su krijepili njegovo srce ispunjavajuci mu dušu sigurnošcu, nadom i
nježnošcu. A ovaj povjetarac što ga je docekivao u dvorištu Azhara budio je u
njemu sve to i vracao ga zadovoljstvu nakon umora, smirenosti nakon nemira,
osmijehu nakon mrštenja. Iako nije ništa znao o Azharu, niti onom šta on
obuhvata, bilo mu je dovoljno da njegove bose noge dotaknu tle ovog dvorišta,
da ga pomiluje po licu povjetarac dvorišta, da osjeti Azhar oko sebe kako se
još uspavan sprema na budenje, još miran ili spreman za poslovanje - pa da se
osvijesti i dode sebi. Tada je bio siguran da mu je tu domovina i rodbina,
išcezavao je osjecaj tudinstva, nije više bilo bola. Duša mu se otvarala na sve
strane, srce je gorjelo od želje da primi... Da primi, šta? Da primi nešto što
ne zna, ali za cim strasno žudi. Koliko je slušao tu rijec i želio da sazna šta
je njen smisao: nauka.
Nejasno, ali snažno je naslucivao da nauka nema granice i da ljudi utroše cijeli
svoj život kako bi usvojili njen veoma mali dio. I on je htio da postigne
najviše što može, ma koliko to bilo neznatno. Od svog oca-šejha i njegovih
ucenih prijatelja cuo je daje nauka more bez obala i nije to shvatio kao
metaforu ili hiperbolu, nego kao suštu istinu.
108
Došao je u Kairo i na Azhar sa namjerom da se baci u ovo more i pije koliko mu
bog dopusti, pa makar se i ugušio u njemu. A koja bi smrt plemenitom covjeku
bila draža od ove što dolazi od nauke, i to u trenutku kada je sav utonuo u
nju? j
Sva ta sjecanja navaljivala su odjednom na njegovu mladu dušu, ispunjavala je
tako daje zaboravljao i svoju pustu sobu i onaj izlokani i izuvijani put, cak
je zaboravljao svoju kasabu i uživanja koja mu je pružala. Ona su dušu
djecakovu ucvršcivala u ubjedenju da nije griješila niti pretjerivala kada je
gorjela od želje za Az-harom i osjecala se tjeskobno u kasabi.
Djecak je nastavljao'put sa svojim pratiocem, prelazio dvorište i peo se na onu
malu stepenicu od koje je pocinjao Azhar: tada su njegovo srce ispunjavale
smjernost i skrušenost, a dušu uzvišenost i ponos. Usporavao je korak preko
prostrtih hasura, vec pomalo istrošenih, koje su otkrivale ponegdje patos što je
pod njima, kao da su htjele da dozvole stopalima posjetilaca ponešto od
blagoslova doticanjem ovog svijetlog tla. Djecak je volio Azhar u ovom trenutku,
kada vjernici, još nerasanjeni, završe jutarnju molitvu, pa se okupe ukrug oko
jednog ili drugog stuba ocekujuci nekog profesora da im održi predavanje iz
tradicije, komentara, dogmatike ili teologije.
U tom trenutku Azhar je još bio tih, nije se cuo onaj cudni odjek što ga je
ispunjavao od izlaska sunca do obavljanja posljednje nocne molitve. Mogao si
cuti samo price kazane šapatom, možda ponekog mladica kako kazuje Kur'an, tiho
i ravnomjerno, ponekad si mogao proci pored nekog ko obavlja molitvu jer nije
stigao na zajednicku, ili je stigao ali je nastavio neobaveznu, dodatnu, nakon
obavezne. Ovdje-ondje mogao si cuti profesora koji pocinje svoje predavanje onim
slabim glasom nalik na nekoga ko se tek probu-
109dio i obavio molitvu a nije založio ništa što bi njegovom tijelu dalo polet
i snagu. Pocinjao je mirnim, blagim, pomalo iskidanim glasom: "U ime boga opceg
dobrocinitelja milostivog; neka je hvala Allahu gospodaru svjetova, a spas i
blagoslov najplemenitijem proroku, našem gospodinu Muhamedu i njegovoj rodbini
Page 34
 Taha Husein - Dani
i svim drugovima. Evo šta kaže pisac, neka mu se bog smiluje, a nama pomogne da
se koristimo njegovim znanjem, amin!"
Studenti su slušali ovaj glas mirno i klonulo, poput mirnoce i klonulosti
profesora. Koliko je puta djecak uporedivao glas profesora kada izgovaraju
gornju frazu na jutarnjem i popodnevnom casu! Glas ujutru bivao je blag, u njemu
je bilo ostatka sna, a glas u podne bio je jak, grub, krupan, a takoder pomalo i
lijen, docaravao je stomake pune ondašnjom azharskom hranom koja se sastojala od
boba i kiselog povrca ili neceg slicnog.
U jutarnjem glasu molitva za dušu pisca udžbenika licila je na preklinjanje, a u
podnevnom na napad na pisca koji skoro da je bio neprijateljski. Ova poredenja
su zabavljala djecaka i u njemu izazivala slast i uživanje. On je nastavljao put
sa pratiocem, peo se one dvije stepenice od kojih pocinje trijem. Tu, pored
jednog od ovih blagoslovenih stubova za koji je debelim lancem bila privezana
stolica, njegov pratilac bi ga posadio uz rijeci: "Cekaj ovdje, slušaceš
predavanje iz tradicije! Kada se završi moje predavanje, doci cu po tebe".
Njegov brat-pratilac je slušao predavanje iz osnova islamskog prava, a profesor
mu je bio šejh Radi, bog ga pomilovao! Djelo koje je tumacio šejh Radi bilo je
"Knjiga objašnjenja" (Kitab at Tahrir) od Kamal ibn al Himama. Djecak je slušao
sve ove rijeci i srce mu je bilo puno strahopoštovanja, znatiželje i divljenja.
Osnovi tradicije? Šta bi mogla biti ta nauka? Šejh Radi? Ko bi mogao biti taj
šejh? Attahrir? Šta znaci ova rijec? Al Ka-
110
mal ibn al Himam? Kako su velicanstvena ta dva imena! Zaista, nauka je more bez
obale, a pametan covjek obe-zbijedice sebi izuzetnu dobrobit ako zaroni u njega.
Dje-cakovo divljenje za ovo predavanje raslo je iz dana u dan, kada je slušao
svoga brata i njegove drugove kako se pripremaju prije nego što ce krenuti na
njega: citali su neobican tekst koji je na njega ostavio prijatan utisak.
Slušajuci to, djecak je gorio od želje da bude stariji šest-sedam godina kako bi
mogao da razumije taj tekst, da riješi njegove zagonetke, pronikne u njegove
simbole pa da se u njemu snalazi onako kako se snalaze ovi daroviti mladici, da
o njemu raspravlja sa profesorima kao što su to oni cinili. Ali za sada on je
prinuden da sluša bez razumijevanja. Cesto je obrtao u sebi ovu ili onu
recenicu da bi iza nje otkrio nešto. Ali nije uspijevao. To je samo pojacavalo
njegovo velicanje nauke, poštovanje ucenjaka, potcjenjivanje sebe i pripremu za
trud i rad.
Bila je jedna recenica koja mu, Bog mu je svjedok, nije nocima dala da spava i
koja mu je zagorcala mnoge dane života. Zbog nje je zanemario više casova
nastave, koju je lako razumijevao u pocetku, pa ga je to podsticalo da ne sluša
profesorovo predavanje, vec da razmišlja o onome što je cuo od tih darovitih
mladica.
A ta recenica, koja ga je tako zaokupila, bila je zaista zagonetna. Doprla mu
je do uha u momentu kada je bio polubudan na putu da se uspava. Ona gaje
razbudila, cijelu noc je probdio, a glasila je: "Istina je rušenje rušenja".
Šta znaci ova fraza? Kako se ruši rušenje? Šta bi moglo biti to rušenje? Kako
rušenje može biti istina? Ova recenica se vrtjela u njegovoj glavi kao što
bunilo groznice izaziva vrtoglavicu bolesnika. To ga je prošlo tek kada se
upoznao sa Kafravijevim66^ djelom
65) "Knjiga izražavanja i jasnosti" (Bajan vat-Tabjin) je djelo jednog od
najvecih arapskih proznih pisaca, Džahiza (IX vijek).
111o dvosmislenostima, postoje prostudirao i o njemu dis-kutovao. Tada je
osjetio daje poceo da pije iz toga mora bez obala, mora nauke.
Djecak je sjedio pokraj stuba igrajuci se lancem kojim je privezana katedra,
slušajuci profesora kako predaje o tradiciji. Predavanje je bilo potpuno
razumljivo, a jedino mu se nije dopadala ta bujica imena koja su padala jedno
iza drugog, kojima su prethodile rijeci "kazivao nam je", a pojedina imena je
rastavljao predlog "od".
Djecak nije razumijevao smisao radanja ovih imena niti gomilanja ovog predloga -
želio je da se ono prekine i da profesor stigne do same izreke prorokove. A cim
bi nju cuo, djecak ju je pohlepno pamtio i razumijevao. Nije ga interesovao
profesorov komentar, jer ga je podsjecao na ono što je slušao u kasabi od
džamij-skog imama i od onoga šejha što gaje poducavao pocetnim pojmovima
islamskog prava.
I dok je profesor nastavljao svoje predavanje, Azhar se postepeno budio, kao da
su ga rasanjivali glasovi svih tih ljudi što drže predavanja i povremena
rasprava koja se zametala ne bez žestine, izmedu njih i njihovih studenata.
Studenti su pridolazili, glasovi postajali jaci, a žamor se zgušnjavao tako da
su profesori morali da podižu glas kako bi ih ucenici culi. Nerijetko su bili
prinudeni da izgovore slijedece rijeci koje su dopuštale da se predavanje
Page 35
 Taha Husein - Dani
završi: "A bog najbolje zna" - jer su vec bili stigi studenti koji cekaju
predavanje o islamskom pravu drugog profesora, ili ovog istog, pa je morao da
završi jutarnje i pocne podnevno predavanje. Tada je dolazio djecakov
brat-pratilac, uzimao ga za ruku bez rijeci i vukao bezobzirno ka drugom mjestu,
gdje gaje ostavljao kao što se ostavlja stvar, i odlazio.
Djecak je shvatio da je preveden na predavanje o islamskom pravu, da ce ga
saslušati do kraja, zatim ce profesor otici, studenti se razici, a on ostati na
svom
112
mjestu, ne odmicuci se dok se njegov pratilac ne vrati iz džamije Sajjidna
Husseina, gdje je slušao predavanje iz islamskog prava profesora Bekhita, neka
mu se bog smiluje.
A profesor Bekhit je volio da oduži predavanje; njegovi studenti su uživali u
raspravljanju, tako daje svoj cas završavao tek kada se visoko digne sunce. Tada
se djecaku vracao pratilac, bez rijeci ga uzimao za ruku, vukao grubo i vodio ga
iz Azhara kroz drugi dio njegovog svakodnevnog života, putem ka kuci, prvom
dijelu njegove svakodnevnice. Tu bi ga gurnuo na njegovo mjesto u sobi, na onaj
stari cilim prostrt preko prodera-ne, pohabane hasure.
113IV
Djecak je zauzimao svoje mjesto na toj prostirci u jednom uglu sobe, naslanjao
se rukom ili dolakticom na prozor na lijevoj strani i, ne pribravši se, prebirao
mnogobrojne utiske kojih je bio pun: utiske sa ulice, iz dvorišta Azhara, iz
onoga što je cuo profesora tradicije ili od profesora islamskog prava. Prebirao
je utiske i živio sa njima nekoliko trenutaka. Ali ne zadugo, jer ga njegov
brat nije gurnuo na to mjesto da bi se sam pri-brao ili da bi ucio, nego je
odlazio da spremi rucak.
Objed se razlikovao od dana do dana, ali ne po sa-držini - uvijek je to bio bob
na maslu ili ulju - nego po okolnostima i zgodama koje su ga pratile. Nekada je
rucak prolazio u šutnji, a nekada u glasnom razgovoru: šutljiv - kada je djecak
bio sam sa bratom, tada su jeli brzo, u tmurnom raspoloženju, skoro da ni jedan
nije govorio ništa osim kratkih isprekidanih recenica kojima je djecak
odgovarao bratu; glasan i govorljiv - kada su se objedu pridruživali bratovi
drugovi. Nekada ih je bivalo po trojica, nekada cetvorica, a katkada bi dolazio
i peti, ali o njemu je bolje da sada ne govorimo.
To su bili studenti koji su dolazili da tu ugodno provedu koji sat svog života.
Potpuno su zanemarivali djecaka, nisu mu upucivali nijednu recenicu, niti je on
morao ma kome da uzvraca odgovor.
114
To je djecaku upravo bilo najdraže, on je time dobivao, jer ga je radovalo da
ih sluša. Koliko se toga naslušao! I koliko cudnih stvari! bilo je toliko
raznovrsnosti u razgovorima oko tog okruglog niskog stola koji su nazivali
sofra. Svi su sjedili oko nje na zemlji, na sredini sofre je bila postavljena
velika casa puna boba na maslu ili ulju, a pored nje druga velika posuda puna
ukiseljenog povrca potopljenog u vodi koju bi ovi mladici srkali prije nego što
pocnu jesti - prvo pocne jedan, a zatim posuda ide kružno drugima. Ali nikada
nisu nudili djecaka. Kada bi dovoljno popili ove slane kisele vode, koja je
otvarala apetit, kako se to obicno kaže, pristupali su jelu. Na sofri su se
nalazile lepinje kupljene ili donesene od obroka iz Azhara. Mladici su se
takmicili ko ce pobijediti u jelu: u broju progutanih lepinja, u velicini
otkinutog zalogaja, u kolicni zagrabljenog boba umocenog u maslo ili ulje ili u
kolicini repe, paprike ili krastavaca kojima su dopunjavali jela.
Takmicili su se i ispunjavali sobu galamom i smijehom, koji su se prelijevali
na lijevu stranu kroz prozor i odjekivali u ulicici iza njega, a na desnu stranu
kroz vrata, odjekujuci na spratu, da bi se srucili i na donji sprat, gdje su se
žene radnika svadale, razgovarale i vrijedale. One bi tada zacutale i slušale
te bucne glasove i neujednaceni smijeh koji su im dopirali iz daleka, kao da su
u slušanju nalazile slast kojoj je jedino ravno uživanje sa kojim su ovi
mladici gutali hranu.
Djecak je sjedio medu njima pognute glave i leda povijenih poput luka. Ruka mu
je plašljivo i stidljivo išla od lepinje stavljene pred njega na sofru i case
što je stajala daleko od njega na sredini sofre. Ona se sudarala sa mnogim
rukama koje su se brzo spuštale, da bi se odmah ponovo pružile i obratno,
cisteci temeljito za to vrijeme casu. Djecaku je sve to bilo cudno i
115neprijatno: nije mogao u sebi da pomiri ovo uništavanje boba i kiseline sa
strašcu za naukom i nastavom, sa finocom, živošcu duha i marljivošcu koje je
poznavao kod ove družine.
Ovaj rucak nije uzimao mnogo vremena. Mladicima nije bilo potrebno više od
cetvrt sata da se isprazni casa i da na trpezi ne ostane ništa osim rijetkih
Page 36
 Taha Husein - Dani
mrvica i polovine lepinje pred djecakom, jer on nije mogao ili nije htio da
pojede više od polovine. U tren oka bi neko od prisutnih podigao i iznio sofru
da je ocisti, a zatim je unio i stavio cistu na njeno mjesto -vidjelo se samo
gdje je pokapano maslo ili voda od kiseline. Drugi bi odlazio da nabavi nešto
drvenog cumura i pripremi pribor za caj, onaj koji upotrebljavaju Persijanci i
Rusi, zatim bi samovar napunio vodom i potpalio, a kada bi se razgorio, unosio
bi ga i stavljao na sofru tamo gdje se i prije nalazila casa. Caše bi poredao po
rubu sofre i sam bi sjedao, ocekujuci da voda provrije. Mladici su razgovarali
tiho, klonulo: stomaci, dobro napunjeni tvrdom i tekucom hranom, vrucom i
hladnom, prisiljavali su ih na takav ton razgovora. Ali šta to biva? Glasovi su
postajali tiši da bi sasvim zašutjeli. Sobu je ispunio svecan muk, a onda se
zacuo sasvim slabašan i tanak zvuk, u pocetku isprekidan, a zatim neprekidan.
Prisutni mladici su izgledali uzbudeni i svi su u isto vrijeme izustili dugim,
mirnim snažnim glasom: "Allah!" Otezali su izgovaranje te rijeci tako kao da ih
je neka blaga muzika što dolazi iz daleka uzbudila. A nije ni cudo. Culi su kako
voda šišti kolajuci oko ložišta gdje je bila raspaljena cista i ujednacena
žeravica. Onaj koji je pripremao caj predao se tom poslu i srcem i okom i uhom,
i kada se šištanje vode pretvorilo u kljucanje, on je uzimao zemljani ibrik,
primicao ga samovaru, otvarao slavinicu da bi u ibrik natocio dio te vrijuce
116
vode, zatim bi zatvarao slavinicu i prekidao tok vode, pokrivao ibrik poklopcem
i lagano ga drmajuci da bi vruca voda zagrijala svu posudu iznutra, a potom bi
tu vodu prolio, jer caj ne smije da dode u dodir sa hladnom posudom, bila ona
zemljana ili metalna, jer mu to pokvari ukus. Nakon nekoliko casaka cekanja
puštao je vodu polako, pazeci da ne napuni ibrik do vrha, opet je malo cekao pa
zatim uzimao iz kutije izvjesnu kolicinu crvenog caja i stavljao u ibrik, koji
bi zatim do vrha napunio vodom. Konacno je, sa velikom nježnošcu i pažnjom,
stavljao ibrik nekoliko casaka na vatru pa odmakao. Tada bi pozivao drugove da
prinesu svoje caše.
To se zbivalo u mukloj tišini. Svi su gledali i pratili pokrete svog druga,
pazeci budno da ni u cemu ne odstupi od pravila. Kada su caše bile nalivene i u
njih stavljene male kašike, cuo se skladan zvuk, ne bez izvjesne ljepote
prijatne uhu, zvuk koji je poticao od tihog sudaranja metala i stakla. Svi su
prinosili caše ustima i srkali caj dugim srkutom, koji je, nasuprot udaranju
kašicica u caše, bio ružan. Nastavljali su da piju ne govoreci ništa osim
recenice koja se nije mijenjala i koju je neizbježno neko od njih izgovarao a
drugi potvrdivali: "Evo, ovo ce ugasiti vatru boba". Prvi krug je završen, caše
su se po drugi put punile nakon što je u samovor dolivena voda koja je
potrošena. Ali ovaj put prisutni su se zabavili samo cajem, ne brinuci se više
o ovoj jadnoj vodi koju je vrelina vatre dovodila prvo do jecanja pa žalosnog
pjevucka-nja i konacno do plakanja u trenutku kada provri. Niko na to nije
obracao pažnju, niti se uzbudivao njenim pjevuckanjem ni placem. Svi su se
zabavili iskljucivo ovom drugom cašom caja - prva je bila namijenjena gašenju
vatre boba, dok je druga bila posvecena njima samima i njihovim osjetilima:
njenu
117slast su osjecali u ustima i grlu, pa cak i u glavama, jer im se poslije
druge caše vracala razboritost, odnosno oni su se vracali razboritosti. Jezici
su im se ra-zvezivali, usne smiješile a glasovi podizali. Sad nisu više govorili
o jelu i picu, to su vec zaboravili, vec su se, pošto su zbrinuli brigu o svom
stomaku, okrenuli drugoj, svom obrazovanju. Podsjecali su se onoga što su culi
na profesorovom jutarnjem predavanju ili onom prijepodnevnom, ismijavajuci cas
jednog, cas drugog. Ponavljali su primjedbe koje je neko od njih uputio
prfesorima ili koje je neko drugi uputio ovom ili onom profesoru pa bi onda
raspravljali o toj primjedbi: jedni su je smatrali jakom i osnovanom, a drugi
površnom i nepotrebnom. Jedan bi igrao ulogu profesora o kojem je rijec, a drugi
studenta koji stavlja primjedbu. Jedan od njih bio je sudija ove raspre.
Ponekada bi i sudija uzimao ucešce u diskusiji, vracajuci jednog od sagovornika
temi ako se od nje udalji, ili dokazu koji je propustio. Onaj što sprema caj
ucestvuje u svemu tome, ali istovremeno pazi na caj ne zanemarujuci ga niti
zaboravljajuci; dodavao je u ibrik caj na caj i vodu na vodu. Punio je i caše
koje su bile prazne. Caj se završavao na trecoj caši, jer je najmanja mjera za
caj tri caše - ne smije biti manje, a nema štete od viška.
Djecak je bio tih i povijen na svom mjestu. Dodavali su mu njegov dio caja u
šutnji. On ga je takoder pio polako i u šutnji. Primjecivao je sve što se oko
njega dešavalo i slušao sve što se izgovorilo. Razumijevao je malo, vecinu toga
nije mogao da shvati. Divio se i onome što razumije i onome što nije poimao.
Pitao se go-reci od želje - kada ce on moci da govori kao ovi mladici i da
raspravlja kao oni.
Page 37
 Taha Husein - Dani
Prošao bi skoro sat dok su svi ispili svoj dio caja. Sofra ce ostati tamo gdje i
jeste, sa samovarom u sredi-
118
ni i cašama poredanim po njenom rubu, jer se približilo podne, kada svi treba
da se razidu, da bi svaki bacio još jedan brz pogled na podnevnu lekciju prije
nego što podu da je slušaju, iako su je još jucer pripremili. Ipak bolje je brzo
ponoviti je i malo zastati kod ove ili one nejasne i zakucite izreke. Tekst je
razumljiv, a komentar jasan. Al Bannan67) komplikuje ono što je jednostavno i
zaplice ono što je rješivo. Sejid Džurdžani68), opet, iako pronicljiv, i u
jasnim stvarima nalazio je mracne tajne. Abd el Hakim69) nekada razumije stvari,
a nekada mu one izmicu. Sto se tice predavaca, on je obican glupak koji ne zna
šta govori. Do podne je preostalo svega nekoliko minuta. Požurimo zato u Azhar.
Poziv mujezina na molitvu i sama molitva zateci ce nas na putu, tako da ce kada
stignemo u Azhar, molitvu biti završena i studenti ce se poceti okupljati u
krugove oko profesora. Ne škodi ako nas mimoide zajednicka molitva, obavicemo je
poslije predavanja, i to takoder zajednicki. Bolje je da se ne molimo prije
predavanja, jer sama lekcija i teškoce koje ona sadrži, kao i problemi koje
treba riješiti, odvracaju misao od pobožnosti, ali kada se održi predavanje i mi
ga saslušamo, prodis-kuktujemo, riješimo se problema i teškoca, posvetice-mo se
svom dušom i srcem molitvi.
Evo i djecakovog brata kako ga zove istom frazom koju ponavlja godinama:
"Hajdemo, gospodine!" Djecak se diže još otežao i polazi za bratom do Azhara
po-srcuci. Brat ga posadi na mjesto predavanja iz gramatike, a on odlazi na
predavanje šejha Salihija u manastir slijepih.
67) Al Bannan - predavao na Azharu u XIX vijeku i pisao udžbenik iz retorike.
68) Sejjid al Džurdžani (umro 1413.g.), filozof skolastik, poznat po
komentarima.
69)Abd el Hakim es Sijalkuti, autor teoloških djela (umro 1650).
119Djecak sasluša predavanje iz gramatike i razumije ga bez muke. Dosadno mu je
profesorovo insistiranje na ponavljanju i tumacenju. Kada se predavanje završi
i studenti se razidu, djecak ostaje na svom mjestu dok se ne vrati njegov brat.
Ovaj ga vuce bez rijeci i bez nježnosti, izvodi iz Azhara i prelazi onaj isti
put kojim idu ujutro i u podne. Gurne ga na njegovo mjesto u sobi, na onaj
stari cilim prostrt po prodrtoj, ve-hdoj hasuri. Tada se djecak priprema da se
suoci sa svojim udjelom u patnji.
120
Trajna usamljenost bila je uzrok te patnje. Djecak bi se nešto prije polovine
popodneva smjestio na svoju logu u sobi; brat je zatim odlazio u neku drugu
sobu na katu, kod nekog od drugova.
Mjesto sastajanja družine nije uvijek bilo u istoj sobi, nego ujutru kod
jednog, predvecer kod drugog, a kada noc poodmakne, kod treceg. Brat je
ostavljao djecaka u sobi poslije popodnevnog predavanja i odlazio u onu sobu
gdje ce se sastati sa svojim drugovima. Provodili su duže ili krace vrijeme u
razonodi i pricanju anegdota o profesorima i studentima. Vika i smijeh
odjekivali su snažno na katu i dopirali do djecaka sku-trenog u svom cošku: usne
su mu se smijale, ali je srce bilo tužno jer nije mogao cuti šalu ili dobru
pricu kao što je slušao u podne, i jer nije mogao, kao u podne, da se pridruži
bezglasnim, stidljivim osmijehom neobuzdanom gromkom smijehu ostalih.
Djecak je znao da ce se družina okupiti oko popodnevnog caja kada se zasite
anegdota o profesorima i kolegama i da ce nastaviti oko caja miran sreden
razgovor. Ponavljace ono što smatraju potrebnim od popodnevnih lekcija,
raspravljajuci i sporeci se, a zatim ce pripremati lekciju za vecernji cas koji
je držao glasoviti Imam, profesor šejh Muha-
121med Abduhu™\ tumaceci u odredene dane djelo "Dokazi o cudesnosti"71), a u
druge dane u nedjelji komentarišuci Kur'an. U toku pripremanja za ovo predavanje
oni ce razgovarati o svom profesoru Imamu i obnavljati izreke što su ih culi o
njemu ili ono što su zapamtili kao njegovo mišljenje o drugim profesorima, ili
njihovo o njima, ili pak zapamcene odgovore koje je davao odgovarajuci na
pitanja ili na primjedbe. Ti odgovori su ucutkivali oponente i izvrgavali ih
podsmijehu drugova studenata.
Djecak je gorio od želje iznatiželje prema svemu ovome. Vjerovatno je uz to u
dubini duše osjecao potrebu za cašom caja koja se tamo služi, jer je i on
navikao na caj i osjecao potrebu da pije ujutru i uvecer svoju mjeru. Ali sve
to bilo mu je uskraceno. Ovi ljudi, nedaleko od njega, pricaju anegdote,
diskutuju, uce i piju caj, a on ne može da im se pridruži ni u cemu, niti može
da traži dozvolu od svoga brata da prisustvuje sjede-ljci ove mladeži i uživa u
svemu onome što predstavlja slast za um i tijelo zajedno.
Ne može to da traži, jer mu je najmrže da od bilo koga traži bilo šta. A i kada
Page 38
 Taha Husein - Dani
bi zatražio to od brata, ovaj bi ga odbio - nježno ili grubo, ali uvijek za
njega bolno i neprijatno. Zato je najbolje da se savlada i da prikrije potrebu
uma za znanjem, uha za slušanjem razgovora i tijela za cajem; ostati zavucen u
svoj cošak, nijem i utonuo u svoje misli. Ali i do toga je teško doci, pošto je
brat ostavio skroz otvorena vrata sobe, tako da do njega dopiru glasovi ljudi i
njihov smijeh. Evo i udaraca
70) Muhamed Abduhu, poznati religiozni i društvenopoliticki voda u Egiptu,
inicijator reforme Azhara (1849-1905) - njega ovdje T. Husein naziva Imamom.
71) "Dokazi o cudesnosti (Kurana)" (Delail ul Idžaz) - napisao al Džu-rdžani
(umro 1087), niže se spominju neka druga njegova djela.
122
koji dopiru do njega. Oni prigušuju ostale glasove, objavljujuci mu da spremac
caja cijepa drva da podloži samovar. Svi ti zvuci što do njega dopiru izazivaju
u njemu istovremeno želju i strah, žaloste ga i iscrpljuju, ispunjavajuci mu
srce jadom i tugom. A taj jad i tuga su postajali tim veci što se on nije mogao
cak ni pokrenuti sa svog mjesta i koraciti bar nekoliko koracaja koji bi mu
omogucili da dode do vrata sobe i tu stane kako bi bio bliži tim glasovima, da
cuje ono što ti ljudi razgovaraju. To bi bilo svakako kao stvoreno da ga
razveseli i razonodi, ali on nije smio da se makne sa svoga mjesta ne zbog toga
što ne zna put do vrata, naprotiv, dobro ga je zapamtio, mogao ga je polagano,
ne žureci se, preci, nego se stidio da ga ne iznenadi neki prolaznik i vidi kako
ide polagano kolebljiva koraka. Posebno bi ga ražalostilo da ga iznenadi brat,
koji je s vremena na vrijeme navracao u sobu da uzme neku knjigu, neki predmet
ili štogod hrane iz spremnice, da pojede uz caj kao užinu.
Najteže bi, dakle, djecaku bilo da ga iznenadi brat kako zbunjeno i nesigurno
ide i upita ga: "Šta je s tobom? Kuda ceš?" Bilo je, mislio je, neuporedivo
bolje da ostane na svome mjestu, da izbjegne te mogucnosti, da u sebi
preživljava bolnu tugu koju osjeca, a kojoj se pridružuje drugo, ne manje bolno,
žaljenje, cežnja za roditeljskom kucom u jednom selu u provinciji. Tamo, kada bi
se vratio iz mekteba i zasitio igre, uzimao bi komad suha ljeba, šalio se sa
sestrama, pricao majci ono što je htio o dogadajima toga dana u mektebu. A kada
bi mu i toga bilo dosta, izlazio bi iz kce zatvarajuci iza sebe vrata, išao dok
ne dotakne zid kuce što je bila pred njim, zatim bi se pridržavao njega iduci
prema jugu. Na odredenom mjestu skretao bi desno, a zatim nekoliko koraka išao
pravo - i stizao do radnje šejha Muhameda Abd al Vahida i mladeg mu brata šejha
Mahmuda. Ta-
123mo bi posjedio razgovarajuci, pricajuci zgode ili slušajuci šta pricaju
mušterije, ljudi i žene, sretan da cuje one naivne seoske price, tako ljupke u
svojoj raznovrsnosti, i neobicnosti, takoder.
Dešavalo bi se da ne dode mnogo mušterija u radnju. Tada bi djecak na miru
razgovarao sa jednim od dvojice vlasnika radnje ili bi citali neku knjigu. No
nije uvijek djecak odlazio tamo. Izašavši iz kuce, sjeo bi ponekad na klupu
pred kucom i u tišini slušao razgovor oca i njegovih prijatelja na njihovom
svakodnevnom posijelu, izmedu popodnevne molitve i vecere, koju je navješcivao
mujezinov poziv na molitvu.
Ponekad, opet, djecak ne bi ni izlazio iz kuce, nego bi ostajao sa jednim od
drugova iz mekteba koji bi mu citao iz neke donesene knjige kakvu propovijed ili
neku od junackih prica, sve dok ga zalazak sunca ne upozori daje vrijeme za
veceru. Tamo djecak nije osjecao usamljenost, nije bio prinuden na nekretanje,
nije podnosio bol gladi i lišavanja i nije tako uzaludno žudio za cašom caja.
Dok mu je u duši bilo sve uzburkano ovim tužnim mislima, djecak je sjedio
potpuno nepomicno. Na trenutak bi ga od misli odvratio glas mujezina Bajbersove
džamije i njegov poziv na popodnevnu molitvu, ali i on mu je tada bivao krajnje
mrzak. Podsjecao gaje na glas mujezina u njegovoj kasabi, koji nije bio ništa
ljepši od ovog glasa ali mu je cesto priuštio zabavu i igru. Koliko se samo
puta popeo sa tim mujezinom na minare, koliko li je puta zamijenio mujezina u
pozivu na molitvu i koliko puta je zajedno sa njim ucio molitve poslije tog
poziva! U ovoj sobi, on nije volio taj glas, jer nije mogao da se pridruži
pozivu na molitvu, nije cak znao ni odakle glas dopire, jer nikada nije ušao u
Baj-bersovu džamiju, ne zna ni put do minareta, nikada se nije peo njegovim
basamacima, pa nije znao ni jesu li
124
oni široki ili uski, pravi ili zavijeni kao u minaretu u njegovoj kasabi.
Sve je to bila za njega nepoznanica. Nije vidio nikakvog nacina da sazna bilo
šta. Samo nepomicnost, duga, neprekidna nepomicnost. Kakva patnja! Želja za
znanjem namece teška odricanja.
Ovo mirovanje, koje se otezalo u beskonacnost, zamaralo je djecaka. Dok je
Page 39
 Taha Husein - Dani
sjedio na svome mjestu, hvatao ga je katkad drijemež, tako da je morao da se
opruzi i preda snu. Od svoje majke je cuo da je popodnevni san štetan,
neprijatan za tijelo i dušu. Ali kako je mogao da odagna ovaj štetni san! Domalo
bi se prenuo preplašen, jer bi cuo glas koji ga zove frazom stoje godinama
odzvanjala u njegovim ušima: "Gospodine, zar spavaš?" Prenuo bi se prepadnut:
to je došao njegov brat da vidi staje sa njim i da mu donese veceru. Vecera je
uistinu bila ukusna. Sastojala se od lepinje i komada sira, onog što ga
nazivaju grcki sir, ili komada tahan-halve. To je bivala njegova uobicajena
vecera u toku nedjelje. Brat bi stavljao jelo pred njega i pozdravljao ga
odlazeci na Azhar, gdje ce slušati predavanje Imama.
Djecak je jeo s apetitom ili bez njega, ali bi uvijek sve pojeo. Kada je bio sa
bratom, radije je jeo manje. Brat o tome nije razgovarao, niti gaje šta pitao.
Ali kada je bio sam, pojeo bi sve, cak i kada nije imao apetita ili kada je
bio bolestan, bojeci se da išta ostane, da brat, kada se vrati i vidi to, ne
pomisli daje bolestan ili tužan. A najmrže mu je bilo da izaziva brigu i
uznemirenost kod njega.
Tako je pristupao jelu. Kada bi završio, vracao se prinudnom mirovanju i
nepomicnosti u svom cošku. Dan se polako završavao, sunce je silazilo ka zapadu,
a u njegovu dušu se uvlacilo osjecanje skrušene tuge. Mujezin je pozivao na
vecernju molitvu i djecak je po tome znao daje došla noc. Zamišljao je kako ga
obavi-
125ja tama/Znao je da bi bila upaljena svjetiljka da odagna ovu sve gušcu
pomrcinu, da je sada u sobi neko sa ocinjim vidom, ali on je sam i, po mišljenju
onih što vide, nema potrebe za svjetiljkom. On je to smatrao pogreškom, jer je
nejasno razlikovao tamu i svjetlo i nalazio u svjetiljci sudruga i razgovor, a
u mraku je osjecao pustoš koja mu je, vjerovatno, dolazila od još
neo-blikovanog uma i uznemirenosti. Zacudo, nalazio je da mrak ima zvuk što
dopire do njegovih ušiju, zvuk neprekidan, slican zujanju muha, ali jaci i
puniji. Taj zvuk je bolno odjekivao u njegovim ušima i izazivao strah u srcu,
tako daje morao promijeniti nacin sjedenja: skupio bi noge, oslonivši se
laktovima na koljena i sakriv-ši glavu medu ruke, i prepuštao se tom zvuku koji
gaje napadao sa svih strana. Ako ga je popodnevno mirovanje prisiljavalo na
san, ovo vecernje ga je držalo u neobicnom bdijenju.
On bi se konacno i navikao na taj zvuk mraka i pomirio se sa njim, ali je u
sobi bilo drugih zvukova koji su ga veoma plašili, zvukova razlicitih. Jer su te
sobe pripadale vakufu72\ a to znaci da su bile stare-prastare, da su njihovi
zidovi bili puni pukotina koje su nastanjivali razni insekti i sitne
životinjice. Kada padne noc, ti insekti i životinjice kao da su preuzimali
nadzor nad djecakom, koji se, osamljen, skutrio u svom cošku: proizvodile su
tanke glasove koji su dolazili od njihovog laganog, cas bržeg, cas sporijeg,
kretanja, što je djecaka ispunjavalo nepojmljivim strahom. A cim bi došao brat,
sam ili sa drugovima, i upalio lampu, prestajali bi ti zvuci i kretanja kao da
ih nije ni bilo. Zbog toga, a i zbog poneceg drugog, djecak se nije usudivao da
spomene te zvukove i kretanja. Najmanje cega se
72) Vakuf je neotudivo imanje poklonjeno pod odredenim uslovima vjerskim ili
dobrotvornim ustanovama.
126
imao bojati, to je da ce ga, ako bilo šta spomene, smatrati glupakom i da ce
misliti loše o njegovoj razboritosti i hrabrosti. Zato se uvlacio u sebe i krio
svoj strah od insekata i životinjica.
Mujezin vec poziva na posljednju nocnu molitvu. U djecaku je to izazivalo
kratkotrajnu nadu nakon koje je slijedio dugotrajan ocaj: završen je cas Imama,
brat djecakov ce doci domalo, upaliti lampu, ostaviti tašnu na njeno mjesto,
uzeti knjigu ili neki predmet, ili hrane, i tako ce za to vrijeme u sobi
zavladati prisutnost, bice otjerana mrska samoca. Ali brat bi ubrzo dobacio
djecaku jastuk na koji ce položiti glavu i pokrivac u koji ce se umotati da
spava, nadzirace kako to djecak radi a zatim utrnuti lampu i otici, zatvorivši
iza sebe vrata i okrenuvši kljuc. Odlazio je u uvjerenju daje djecaka predao
snu. U stvari, ostavljao gaje u dugoj i zastra-žujucoj nesanici.
Vratice se nakon dva ili više sati, pošto je jeo i pio caja, raspravljao sa
drugovima i sa njima pripremio sutrašnje lekcije. Okrenuce kljuc u vratima,
upaliti lampu misleci da je djecak utonuo u sladak i miran san, a djecak nije
ni okusio sna, nego je, premro od straha, išcekivao bratovljev povratak.
Tek kada se brat ispruži na postelji, pošto je utrnuo lampu i pošto je njegovo
neravnomjerno ili ravnomjerno disanje pokazalo da je zaspao, djecak bi osjetio
sigurnost i opuštanje, njegova osjecanja su postajala smirena i sigurna, a
misli mirne i ugodne. Tada bi njegovo bdijenje neosjetno prelazilo u
okrepljujuci san.
Page 40
 Taha Husein - Dani
127VI
Ali dva cudna zvuka naglo su ga vracala u preplašenu razbudenost: jedan -
snažni udari teškog štapa o zemlju, a drugi - ljudski glas, ni jak ni slab,
koji je sa izvijanjem i podrhtavanjem spominjao Allaha i hvalio ga, otežuci
veoma dugo i cudno. U potpunoj tišini i sveobuhvatnom miru, ovaj ljudski glas
je stalno iznova podrhtavao, prekidan udarcima štapa o zemlju; cinio se snažan,
tako da je u mirnoj noci izazivao nešto slicno uzbuni. Postepeno se približavao
dok ne bi dopro skoro do djecakove sobe, da bi zatim skrenuo i pomalo slabio i
skoro prestao. Ponovo se javljao drugi put, jak i neprekinut, nakon što je
covjek koji je molio sišao stepenicama kata i upravio sokacicem, udaljavajuci
se postepeno, dok ne bi potpuno išcezao.
Djecaka je ovaj glas, ili, bolje receno, ova dva zvuka, prepao kada ih je prvi
put cuo. Mucio se razmišljajuci i tražeci otkuda potjecu, ali nije u tome
uspio. Naprotiv, razbudio se i, budan i prepadnut, završio noc i docekao glas
mujezina koji je pozivao: "Molitva je bolja nego san!" On gaje smirivao i
vracao mu sigurnost. Djecak je ustajao veselo, a brat mu tmurno. U žurbi, za
nekoliko trenutaka, vec bi silazili niz stepenice i grabili na putu za Azhar -
jedan da bi slušao predavanje iz osnova dogmatike, a drugi iz tradicije.
128
Ta dva zvuka budila su djecaka svakodnevno na pocetku posljednje trecine noci:
djecak se i dalje plašio ne znajuci njihovo porijeklo i ne usudujuci se da pita
brata ili nekog drugog. Tako sve do noci uoci petka. I tada su ga oni probudili
kao i svake noci, i tada mu je mujezin povratio mir i sigurnost kao i svakog
jutra, ali djecak nije ustao veselo niti njegov brat tmurno i užurbano, jer u
zoru i ujutro petkom nema nastave, pa ni mladi šejh ni djecak nisu morali da
prekidaju san. Ali dje-cakov san su narušila ova dva zvuka, dok ih brat nije cuo
ni ove noci, kao ni prije. Djecak je ostao u postelji u tjeskobnom mirovanju,
nemocan da se pokrene, željan da probudi brata. Vec je obavljena molitva u
zoru, suncano svjetlo se prosulo i njegovi zraci su prodirali slabašno u sobu
kada je djecak ponovo cuo ta dva zvuka, ali ovaj put utišana, blaga: štap je
lagano udarao o zemlju, a glas je blago, skoro malaksalo milovao zrak. Djecak se
zacudio otkuda to da ova dva zvuka, tako gruba baš onda kada se smiri noc i
svijet zaspi ocekujuci tišinu, sada postaju blaga i obzirna kada pocne dnevno
poslovanje, svijet se probudi i buci je dozvoljeno da raste, uzimajuci svoj
udio slobode i aktivnosti. A uza sve to on je bio prinuden da miruje, bojeci se
da ce probuditi brata ako se pokrene. Tek kada mu je sunce pocelo udarati u
celo, ustao je i oprezno se pomjerio sa svog mjesta na drugo, zaklonjeno od
sunca, i tu ostao nepokretan.
I dalje mu je bilo tjeskobno, neprijatno. Brat je i dalje bio utonuo u san i
nije se budio. Odjednom je neko snažno zakucao na vrata i glasno, srdito, razbio
tišinu vicuci: "Ej, vi, hajde, stoko, probudi se, dokle cete spavati! Bože,
sakloni me od nevjerstva, spasi me od stranputice! Sramota, i to su mi neki
studenti! Spavaju do kraja jutra i ne obavljaju molitvu na vrijeme!"
Ruka ovoga glasa kucala je na vrata, a štap udarao
129o zemlju pracen opcim smijehom. Djecakov brat se probudio na prve rijeci ove
grdnje, ali je ostao nepomican na svom mjestu, smijuci se prigušeno, kao da mu
je prijatno ono što cuje, kao da želi da se ta grdnja nastavi. Djecak je
prepoznao i taj glas i taj štap: to je onaj isti glas koji gaje uznemiravao
nocu, to je taj štap koji je udarao o zemlju budeci je iz njenog sna. Ko lije
taj covjek? I taj štap? Zašto ovaj smijeh koji ga prati? Brat se bio digao
glasno se smijuci i požurio da otvori vrata na koja je hrupio neznanac galameci:
"Zazivam Allaha protiv vašeg nevjerstva! Zazivam Allaha protiv vašeg grijeha!
Bože, otkloni od nas nevolju, spasi nas od prokletog davola! Jeste li ljudi ili
stoke! Jeste li pravovjerni ili nevjernici, ucite li kod svojih profesora
krijepost ili poroke!"
Za njim je upala citava grupa mladica, bratovljevih drugova, neopisivo bucna,
gušeci se u smijehu. Tu djecak upozna ovog covjeka. Bio je to cika hadži Ali.
A cika hadži Ali bio je starac odmakle dobi. Iako je bio prešao sedamdesetu,
sacuvao je svu svoju snagu, umnu i fizicku: bio je prepreden, spretan,
oštrouman, snalažljiv, srednjeg rasta, veoma živahan, snažne grade, naglih
pokreta, silovitog glasa koji ne poznaje šaputanje, nije mu polazilo za rukom
da tiho govori, uvijek je vikao. Cika hadži Ali bio je svojevremeno, kako je
djecak kasnije saznao, trgovac, roden i odrastao u Aleksandriji. Sacuvao je
energicnost i silovitost, otvorenost i proniciljivost - odlike karakteristicne
za Aleksandrijce. Trgovao je pirincem i zato su ga nazivali Hadži Ali al
Razzaz.73* Napustio je trgovinu, odnosno trgovina je napustila njega, kada je
poodma-kao u godinama. Posjedovao je jednu kucu u Kairu i od toga dobivao nešto
sredstava. Iznajmio je sobu na
Page 41
 Taha Husein - Dani
73) Razzaz - pirincar, rižar. 130
ovom spratu, gdje, osim njega i dvojice Persijanaca, o kojima ce biti rijeci na
drugom mjestu ove price, stanuju samo studenti.
Istom što se hadži Ali smjestio u toj svojoj sobi u dnu sprata lijevo od
stepenica, oko njega su se poceli okupljati ovi mladi studenti. On ih je
zasmijavao, a oni su mu uzvracali divljenjem. Povezivala ih je topla simpatija,
cvrsta i cista, u kojoj je pored šale bilo mjere, uzdržanosti i istinske
srdacnosti. Jer starac je znao da ovi mladi ljudi vole nauku, da ulažu mnogo
truda u ucenje, da ne vole da trace vrijeme na besposlice, i to je cijenio.
Zato, kada je pocinjala radna nedjelja, nije im se nametao, nije se pojavljivao
u njihovoj blizini -izigledalo je kao da ih ne poznaje. Izuzetak bi bio samo
onda kada bi oni došli k njemu ili kada bi tražili da sa njima objeduje ili da
im se pridruži na caju. Ali, kada dode petak, bili su nerazdvojni, nije ih
napuštao. Cekao je da odjutri, i kada bi ocijenio da su se naspavali i odmorili,
izlazio je iz svoje sobe i pocinjao od najbliže sobe jednog od ovih mladica,
budeci ga sa onom silinom i bukom koju smo vidjeli, zatim je nastavljao to
isto sa slijedecom, pracen onim prvim kojega je probudio, i tako stizao do
sobe djecakovog brata, budio i njega na isti nacin, dok su se mladici oko njega
radovali i zabavljali; docekivali su svoj dan odmora vedri, nasmiješeni životu
kao što se i njima život osmjehivao.
Petak je bio dan kada je starac preuzimao na sebe brigu o njihovoj hrani i
nevinoj zabavi: on im je predlagao jelo za rucak i pripremao ga u svojoj sobi
ili kod jednog od njih; on im je predlagao jelovnik za veceru, upucivao ih šta
da cine kako bi ga pripremili, nadzirao spremanje ispravljajuci greške. Bio je
sa njima cijelo jutro, rastajao bi se samo da obavi molitvu u podne, opet se
vracao njima da bi ih nakratko napustio za popodnevnu molitvu, pa se opet
vracao da sa njima vece-
131ra i poslije toga pije caj. Bio im je imam74* za vecernju molitvu i napuštao
ih tek poslije posljednje nocne molitve kako bi se pripremili za sutrašnja
predavanja.
Cika hadži Ali je afektirao svojom pobožnošcu. Prenemaganje i izvještacenost
ispoljavao je na krajnje napadan nacin. Pocinjao je onim pohodom u posljednjoj
trecini svake noci - izlazio je iz svoje sobe bucno spominjuci Allaha i slaveci
ga i pri tome udarao štapom o zemlju. Tako je stizao do džamije Sejjiduna
Huseina, gdje je docekivao prvu jutarnju molitvu kazujuci "vird", a potom se,
trtoseci i mrmljajuci uz udare štapa, vracao da odahne u svojoj sobi. Svaku
molitvu je obavljao u sobi, ali je otvarao vrata tako da ga svi stanari kuce
cuju kako glasno moli. Ali kada bi sa svojim mladim prijateljima jeo, pio caj
ili sijelio, onda je on bio najbrži u misli, najduhovitiji u pricanju anegdota,
najdužeg jezika, najlakše pošalice. Od sviju je sa najviše strasti izvrgavao
ruglu ljudske mane, bio okorjeli ogovarac. Nije birao rijeci niti se ustrucavao
od neprikladnih izraza, bez kolebanja je puštao da sa njegovog uvijek
razveza-nog jezika povišenim glasom teku najodvratnije, najprostije rijeci, one
koje imaju najružnije znacenje i izazivaju skaredne predstave.
Mladici su ga voljeli uprkos tome, a možda baš i zbog toga, da, voljeli su to
najviše kod njega, osvajalo ih je to što ih je on izvodio iz njihove
svakodnevnice, pružajuci im odmor od napornog studiranja. On im je otvarao vrata
razonode koju ne bi mogli sami da nadu. Oni je nisu mogli potpuno naci ni kada
bi se okupili oko ovog starca stoje sipao bezbrojne brbljarije. Slušajuci ga,
smijali su se do suza, ali nikada, uz sve to, ne bi starcu ponovili ni jednu od
tih skarednih rijeci ili prostackih izraza. Kao da su gledali nešto što im se
svi-
74) Onaj koji predvodi vjernike u zajednickoj molitvi. 132
da i zabavlja ih, ali samo iz daleka, pa ne dopuštaju sebi, ili im to ne
dopušta njihov odgoj, da se približe, pogotovu ne da sami pokušaju to.
To je iznad svega otkrivalo jednu neobicnu odliku ovih studenata, koja
istovremeno izaziva divljenje i sažaljenje. Oni su se izdvajali od vecine
svojih drugova i vršnjaka obuzdavanjem strasti i strogim samosavladi-vanjem.
Tako su se mogli potpuno predati studiranju i izbjeci ono u što su upadali
njihovi drugovi: laka uživanja koja su zastupljivala, slabila volju i kvarila.
Djecak je sve to slušao, razumijevao, pamtio i pitao sam sebe u cudu: kako je
moguce pomiriti studiranje, uz sav trud koji ono iziskuje, sa ovim
oduševljavanjem neobziljnostima i pohlepom za glupostima, bez mjere i
suzdržavanja. Zarekao se sebi da, kada odraste i stigne dob ovih mladica koje
poštuje i cijeni njihovu pamet, nece poci njihovim putem, nece se predavati
jalovim razonodama kao što oni to cine.
Petak je, dakle, bio dan stomaka u životu ovih studenata i njihovog starog
prijatelja. Još od jutra su se okupljali oko obilnog, masnog dorucka, koji se
Page 42
 Taha Husein - Dani
sastojao od boba, jaja, caja i od zalihe suhih kolaca što su im slale majke,
ulažuci u njihovo spremanje i slanje svoja jednostavna srca i ljubav, nježnost i
miloštu koju su osjecale. Djecak se cesto sjecao sa koliko truda je njegov otac
zaradivao potreban novac da bi majka mogla spremiti hranu za svoja dva sina;
sjecao se i truda koji je majka ulagala u to, radujuci se dok ju je spremala,
šuteci tužno kada ju je pakovala, placuci gorko kada ju je predavala onome ko ce
je odnijeti na voz za Kairo.
Koliko puta se djecak sjecao svega ovoga, gledajuci mladice kako te kolace
proždiru umacuci ih u caj - kako im je savjetovao starac - ili grizuci ih
zubima a zatim zalijevajuci cajem da bi ih lakše progutali! I dok su se smijali
starcevim šalama i dosjetkama, nisu se sjeca-
133li oceva i njihovog truda, niti majki i njihove brige i prolivenih suza.
Starac se sa studentima dogovarao o veceri u toku druge ili trece caše caja koji
su pili poslije dorucka. Djecak je sa osjecanjem neugodnosti i stida pratio ovaj
dogovor. Kasnije, kada je odrastao, kad god bi razmišljao, ta uspomena je
budila u njemu sažaljenje i cudenje. Razgovarali su i savjetovali se nadugo i
naširoko oko izbora koji je bio veoma skucen. U pitanju su bila uvijek samo dva
jela: ili krompir u cevapu sa mesom, paradajzom i lukom, ili tikva sa istim
cevapom i nešto graška. Kada bi se složili oko kolicine svake namirnice koju
treba kupiti i izracunali cijenu, svaki od njih bi ulagao svoj dio, osim starca,
kojega su izuzimali od ove obaveze. Sa sakupljenim novcem jedan od njih je
odlazio u kupovinu. Po njegovom povratku, drugi je preuzimao brigu oko peci,
gdje bi palio vatru drvenim cumu-rom. Kada bi se cumur razgovorio, pristupao je
pripremi hrane, dok su ostali, okupljeni ili raštrkani, posma-trali, a starac
mu je s vremena na vrijeme upucivao savjete. Pošto bi sve bilo pripremljeno,
ostavljao je da se to polako kuha na vatri. Svi su se tada okupljali oko svog
prijatelja-starca ili su ucili, a samo se kuhar, s vre mena na vrijeme, izdvajao
da pogleda hranu kako se ne bi prepržila ili pokvarila i kako bi dodao nekoliko
kapi vode. Svi su udisali ugodni miris što ga je vatra izazivala, to jaci što
se hrana više kuhala, i svi su u udisanju ovog mirisa nalazili slasni uvod za
ukusnu veceru. Sasvim je sigurno da nisu samo oni pripremali svoj obrok. U
istoj kuci bilo je još njihovih kolega koji su cinili isto što i oni, udisali
miris koji se širio od peci. Sigurno je, takoder, da je u kuci bilo njihovih
drugova koji nisu mogli da spreme takvu veceru. A potpuno je izvjesno da oni
radnici što su stanovali na donjem spratu kuce nisu imali sredstava da se
pocaste takvom hranom, za-
134
jedno sa svojom djecom i ženom, i da su zbog toga najcešce trpjeli teške
prigovore žena. U svakom slucaju, ovi siromašni studenti i radnici doživljavali
su ove mirise što su ispunjavali kucu petkom, sa uživanjem pomiješanim s
tugom.
Drveni cumur se veoma sporo raspaljivao, i to je produžavalo uživanje jednih i
patnju onih drugih: jelo je bilo gotovo tek kada bi se obavila popodnevna
molitva i kada je sunce pozvano na zalazak. Svi su se tada okupljali oko trpeze
i pristupali jelu živahno, polušalji-vo, poluozbiljno. Svako se trudio da
potpuno uživa svoj dio hrane, pazeci da ga drugi ne preteknu i ne predu granicu
na njegovu štetu, a istovremeno svaki se ustrucavao da pokaže ovaj trud i ovo
zaziranje od drugih. Ali starac je bio tu. Njegova otvorenost ih je oslobadala
da i oni budu otvoreni, a njegove šale su otkrivale ono što su se oni trudili da
sakriju. On ih je sve nadzirao, on je pravedno dijelio jelo, odbijao one koji su
htjeli da otmu od drugoga, kao što je inace obicavao, glasno je to objavljivao
ne krijuci i ne ustrucavajuci se: jednoga je opominjao da prijevarom želi da
umjesto komada krompira uzme komad mesa, drugoga da pretjeruje uzimajuci vecu
kolicinu jela ili sosa, upucujuci ijednom i drugom rijeci na šaljiv nacin,
prihvatljiv za njih, jer ih je zasmijavao, a nije ih postidio.
Za vrijeme te smiješne borbe djecak je bio stidan i plašljiv, uznemiren i
nesigurnih pokreta ruku, nije uspijevao da uzme svoj zalogaj i umoci ga u
zdjelu, niti da ga prinese ustima. Cinilo mu se da su sve oci uperene u njega,
posebno da ga iz potaje prati starcev pogled. To ga je još više zbunjivalo, tako
da mu je ruka drhtala i polijevao je sos po odijelu. On je toga bio svjestan,
patio je zbog toga, ali nije uspijevao da to izbjegne, iako, vjerovatno, odnosno
sasvim sigurno, niko nije obracao pažnju na njega. A kada bi oni pokazali da mi-
135sle na njega, obracajuci mu se i nutkajuci ga da jede i prinoseci mu ono što
sam ne može dohvatiti, on se još više zbunjivao. Sva ta komicna borba bila je za
njega izvor neugodnosti i tuge, iako je trebalo da ga razveseli i zasmije. Ali,
ako je bio sumoran za vrijeme jela, postajao je veseo, raspoložen i povremeno bi
se sam smijao kada bi ostao sam sa sobom, nakon stoje društvo popilo cak i
prešlo tamo gdje ce uciti ili sijeliti.
Page 43
 Taha Husein - Dani
Tako su ovi mladici proveli duge godine sa starcem. Djecak je odrastao u ovom
nasmijanom životu zahvaljujuci starcu, uprkos svemu onome što ga je na tom putu
žalostilo, boljelo i tjeralo u ocaj.
A onda se grupa razišla. Svako od ovih mladica otišao je svojim putem.
Napustili su ovu kucu i nastanili se u udaljenim krajevima grada. Njihove
posjete starcu bivale su sve rjede, dok nisu sasvim prestale; zanemarivali su
starca i konacno su ga pozaboravljali.
Jednoga dana neki iz ove grupe saznali su daje starac umro. Srca su im se
ražalostila, ali tuga nije doprla do njihovih ociju niti se odražavala na
njihovim licima. Jedan svjedok ih je obavijestio da je starac na umoru izgovorio
kao posljednju rijec molitvu za djecakovog brata.
Neka se Allah smiluje cika-hadži-Aliju! Djecaku on nije bio simpatican, ali kad
god bi ga se sjetio, srce mu se ispunilo sažaljenjem i nježnošcu.
136
VII
Naši mladici, medutim, nisu crpili svoju razonodu samo od ovog starca. Ponekada
je njihova zabava imala i drugi izvor, i tada je bila umjerena i mirna. Šalili
su se s mjerom i zabavljali krišom kada bi susreli stanovnika one sobe koja se
nalazila na dnu u desnoj strani, nasuprot starcevoj. Stanar sobe na desnoj
strani bio je covjek srednje dobi, bez sumnje je vec prešao cetrdesetu, ali nije
napunio pedesetu. Bio je student i iako je proveo na Azharu više od dvadeset
godina, nije uspio da diplomira, ali nije gubio nadu da ce uspjeti. Treba reci
da on nije ogranicavao svoja nastojanja niti svoj život na to. Istovremeno
nastojeci da dobije diplomu, on je tražio i druge stvari koje ljudi od života
ocekuju. Imao je ženu i djecu, njima je posvecivao ljetnji raspust, ramazanske
ferije i one kratke odmore koji su s vremena na vrijeme prekidali studiranje
azharovaca. Porodica mu je živjela na selu blizu Kaira, tako da dolazak i
odlazak nije predstavlljao ni težak zamor ni velik trošak. Kao i mnogi
stanovnici tog kraja i on je posjedovao jedan ili više malih komada zemlje.
Njegov tast je takoder imao nekoliko komada zemlje. Dakle, nije bio, kako se
tada govorilo, siromašnog stanja, ali ni dobrostojeci. Bio je štedljiv, skoro
tvrdica.
137I
Njegova ljubav prema nauci bila je umjerena, želja da nauci skromna, zanimanje
za studij veoma slabo, pamet i sposobnost shvatanjajoš slabiji. Medutim,
vjerovao je da je inteligentan i smatrao da je žrtva ne zato stoje pristupio
diplomskom ispitu pa odbijen, vec zbog pristrasnosti ispitne komisije: za više
od dvadeset godina koliko je utrošio na Azharu nije pristupio ispitu, iako je
mogao da ga prijavi poslije dvanaest godina. Ali on nije diplomirao jer je
gledao Azhar kroz tamne ili izo-blicujuce naocare.
Imao je rdavo mišljenje o studentima. Smatrao je, s pravom ili bez prava, a po
svojoj prilici neopravdano, da diplome ne dobijaju sposobni i inteligentni, oni
koji se trude i uce, nego ili oni koji imaju srece i mogu da zahale slucaju,
ili oni koji se ulizuju te vješto i lukavo podilaze ispitivacima. Vjerovao je da
mu je sreca okrenula leda iz nepoznatog razloga i da ce pasti ako se prijavi
da polaže. Zato je bolje da i ne pokušava.
Svaku azharsku godinu pocinjao je odlukom da se pripremi za ispit. Dogovarao se
sa nekoliko drugova da sa njima prouci nekoliko knjiga koje je morao dobro
znati. Ali vec nakon mjesec ili dva, zakljucivao je da mu sreca nije naklonjena:
zanemarivao je ucenje, ljencario i, konacno, potpuno prestajao da prati
predavanja u korist neke druge razonode. Ponovo bi povjerovao da ga je izdala
sreca, jer ga nije obdarila onom opsjenarskom inteligencijom za koju imaju
sklonost profesori, kao što je obdarila toga i toga njegovog prijatelja. A, u
stvari, nije ništa manje inteligentan i sposoban da ovlada znanjem od tog
prijatelja.
Kada je razgovarao sa svojim drugovima nije krio da on poznaje siguran put za
uspjeh na ispitu. Cesto je bio u iskušenju da krene njime, ali on se nece nikada
odreci jedne ili dviju parcela zemlje, koje bi trebalo da proda kako bi kupio
diplomu koja mu daje titulu ucenog covje-
ka, povecava dnevni obrok azharskog hljeba i obezbje-duju mu na kraju mjeseca
dohodak od 75 pijastera.
Zbog svega ovoga cekao je bolje dane da mu se sreca nasmije kako se nasmijala
onom njegovom prijatelju i zemljaku prošle godine. Ovaj je proveo studirajuci
cak cetvrt vijeka i bio inteligentan i sposoban, zatim se iznenada odlucio da
polaže ispit i ne samo da je uspješno položio nego je dobio vrlo dobru ocjenu,
i daje umjeo uspostaviti bolje odnose sa jednim clanom ispitne komisije, dobio
bi odlicnu.
Dakle, bolje je da priceka kao što je to ucinio ovaj njegov prijatelj - valjda
Page 44
 Taha Husein - Dani
ce ga sreca poslužiti. "Moji prijatelji", govorio je, "sve je pitanje srece.
Ucio sam kao što vi ucite i trudio se kao i vi, želim vam da imate bolju srecu
nego ja, iako seja sam u to ne pouzdavam i ne statirem se zbog toga."
Mladici su slušali ovaj monolog i pamtili ga tim prije što je nacin na koji ga
je on izgovarao zaista bio izvanredan i ostavljao je utisak. A izgovarao ga je
sa naglašenom smirenošcu, glasom koji je bio više tih nego podignut,
naglašavajuci svaku rijec kao daje htio da što duže i sigurnije ostane u ušima
slušalaca. U govor je ubacivao mnogo anegdota i dosjetki koje je smatrao
zabavnim i smiješnim i sam im se dugo smijao. Njegovi prijatelji u pocetku ne
bi obratili pažnju niti bi se smijali, ali kada bi vidjeli da se on smije,
iznenadili bi se, a na njegov neprekidni smijeh i sami bi se poceli smijati.
Konacno bi se svi gromoglasno kikotali. Smijeh mu je bio cudan i zasmijavajuci,
ako se tako može reci. Pocinjao bi visoko, pa opet prekidao, pa bezglasno
nastavljao.
Kada bi ostajali sami, studenti su ponavljali njegove razgovore, podsjecali se
rijeci koje je upotrebljavao, oponašali njegov smijeh i tako provodili po citav
sat veselo se zabavljajuci.
138
139Još jedna njegova osobina je izazivala divljenje mladica: volio je strasno
uživanja i predavao im se. Rado je
0 tome pricao, podrobno opisujuci svoje poduhvate, nasladujuci se time isto
onoliko koliko je uživao u samim zadovoljstvima, ako ne i više. Uživanja kojima
se odavao i o kojima je pricao mogu se smatrati i nevinim
1 grešnim. Opisivao je uživanje u intimnostima sa svojom ženom sa odvratnim
podrobnostima. To je pricanje bilo isprekidano njegovim neobicnim smijehom.
Govorio je o zadovoljstvu koje osjeca kada sjedne pred trpezu punu masnih jela
u svom selu, ali i pred veoma skromnom trpezom u gradu: opširno je opisivao sve
to, ubacujuci prigodne šale i dosjetke, i isprekidani smijeh koji se uz sve te
prekide ipak nastavljao.
Pricao je o radosti što je osjecao kada obilazi gradske ulice i ulicice ili
kada stoji u zgradi udišuci svjež vazduh i gleda šta se dešava na spratu ispod
njegovog. Cim bi vidio ženu na ulici, ili u kakvom sokacetu ili u samoj zgradi,
napadno bi je zagledao i detaljno rašcla-njavao, ukratko, ocima ju je svlacio. U
ovom grešnom poslu nalazio je ništa manje grešno zadovoljstvo. Ženu nije nazivao
ženom, niti gospodom, niti gospodicom, niti ijednim uobicajenim imenom. On je za
ženu upotrebljavao rijec "butina". Mršava žena nije ga uopce zanimala. Prava
žena je ona koja je tako debela da su joj udovi nabijeni salom i mesom.
Uporedivao ju je cas sa jastukom, cas sa dušekom. Potvrdivao je ovakav svoj
izbor citatom iz poeme Ka'ab ibn Zuhajra o njegovoj dragoj Suadi.75)
Vitka kada prilazi, velike zadnjice kada se
okrene ledima; ni nizak ni suviše visok, njen
stas je besprijekoran.
75) Suada, lik ljubljene žene Ka'ab ibn Zuhajra iz njegove poeme "Burda".
140
Svojim prijateljima je tumacio: "Zar ne vidite daje pjesnik spomenuo kako je
njegova ljubljena vitka stasa kada se primice samo zato da bi imao priliku da se
ispravi i da kaže kako ima veliku zadnjicu kada se okrene ledima? Zatim je
nastavljao pricu skarednim podrobnostima, zacinjenu dosjetkama i šalama,
puštajuci smijeh da bi ga potom zaustavio. Studenti su bili kao opcinjeni
njegovim pricama. Šta može ostaviti veci utisak na mladice lišene tih
zadovoljstava, i nevinih i grešnih, od ovakvih prica!
Djecak je sve slušao sklupcan u svom cošku, oborene glave, kao odsutan. Ali ni
jedna rijec izgovorena u tom društvu nije mu promakla - cak je razaznavao svaki
glas prisutnih. "Kada bi ovi ljudi", govorio je sam sebi, "bili svjesni da ja
sve slušam i pamtim, klonili bi se vodenja ovakvih razgovora u prisustvu
nezrelog djecaka."
Ovaj covjek je proveo, otkad ga je djecak upoznao, nekoliko godina u zgradi. Za
to vrijeme dogadale su mu se razne zgode i nezgode, na izgled smiješne, ali
tužne i bolne - kada se covjek udubi i razmisli.
Bio je seljak u svim znacenjima koja ova rijec ima: ljubav prema zemlji, pohlepa
za novcem i neobican strah da ga neko ne prevari u prodaji ili davanju zemlje u
najam ili u kupovini. Novac i samo novac je bio jedino što ga je potpuno
zaokupljalo kada bi odlazio na selo, mislio o svojim ili sreo nekog
suseljanina. Isto tako, volio je uživanje u punom smislu rijeci: zadovoljavao je
svoje prohtjeve, tražio je ona zadovoljstva koja su na dohvat ruke i ne
zahtijevaju moralnu osjetljivost, tanana osjecanja i istancan ukus. Studiranje
i ocekivanje diplome imali su svrhu i bili jedno od sredstava da se odmori
nakon iscrpljujuceg truda u sticanju novca ili zasicenosti uživanjima. Tada se
Page 45
 Taha Husein - Dani
vracao u zgradu, smještao u svoju sobu i pocinjao misliti na drugove, profe-
141šore i diplomu, pricao sa prijateljima i ponekada sa njima jeo ili pio caj.
Uza sve to, bio je veoma pobožan. Cudni napadi misticizma su ga s vremena na
vrijeme izbacivali iz svih ovih uobicajenih stanja: postajao je isposnicki
suzdržljiv, kažnjavao sebe strogo do surovosti, muceci sam sebe odricanjem i
gladu.
Jednoga dana, poslije svade sa tastom, napustio je svoju ženu-seljanku i poželio
da nade drugu, iz samog Kaira i da se tako orodi sa gradanskom, otmjenom
porodicom. Rastavio se od žene i pricao je prijateljima opširno o svojim
nadama, opisujuci bestidno i ružno kakve su razlike izmedu žena u gradu i onih
na selu. Ali odjednom on prestade da se zanima i za novac i za žene, bile one
iz grada ili sa sela, odrece se uživanja u jelu i caju, jer je osjetio da ce ga
ovog puta sreca poslužiti ako pristupi ispitu. Treba, dakle, da se pripremi za
bitku sa profesorom. Imao je pred sobom dovoljno vremena da može da se
pripremi. Mora, dakle, zanemariti prijatelje i drugove, stare i nove, i
posvetiti se osnovama prava, stilistici, sintaksi, teologiji i drugim
predmetima iz programa. Tako i bi: pojavio se na ispitu. To je bio dan o kome
se dugo pricalo.
Došao je pred ispitnu komisiju zorom, a otišao tek s mrakom. Bilo je to
iscrpljujuce i za njega i za komisiju. Smislio je veoma lukavo kako da predahne
kada ga komisija dovede u škripac: kupio je gomilu lubenica i ostavio ih u
blizini ispitne sale. Komisiji je, cim je ušao, ustvrdio da boluje od mokracne
bolesti i zamolio da mu dopusti da izade kada ga bolest natjera. Komisija se
sažalila i dala mu dozvolu. Tako je pocinjao da odgovara na pitanja i
raspravlja sa ispitivacima, pa naglo prekidao odgovor ili raspravu zamolivši da
izade. Napolju nije odlazio da obavi nuždu ili smiri bolest nego ka lubenicama,
da bi se rashladio, razbistrio glavu, da se, kako je govorio, povrati, a potom
se vracao i nastav-
142
ljao odgovor ili raspravu tamo gdje je prekinuo. Tako se on natezao sa komisijom
i ona sa njim sve do kraja dana. Vratio se u sobu presretan: uspio je da položi
sa osrednjom ocjenom i postao je ucenjak.
Ljeto je rasturilo njegove prijatelje. Ujesen, kada su ga ponovo sreli, vec je
bio napustio sobu u zgradi i ostvario planove oženivši se ženom iz gradske
porodice. Uselio se kod nje, nedaleko od starog prebivališta.
Jednoga dana obuze ga njegov misticni žar. Odluci da se povuce neko vrijeme u
jednu džamiju i da se pro-sveti molitvi, postu i pobožnosti. On to i ucini.
Proveo je u takvoj osami ne znam koliko dana, ali sigurno ne malo, jer kada je
izašao, bio je smršao i oslabio. Pošto se vratio, nova porodica ga stade grditi,
a vjerovatno su ismijavali i njegovu muškost. U njemu se tada probudi seljacka
duša željna uživanja i seljacki ponos. Zorom je izašao u jednu ašcinicu ili
kafanu, bez racuna je gutao bob na ulju, hljeb, luk, a zatim je, da ugasi vatru
obilnog obroka, popio velike kolicine caja. Tome što je ubacio u sebe od hrane
i pica dodao je one droge o kojima takvi kao on govore ne imenujuci ih. Kada se
sve to sleglo, bolje reci uzburkalo u njegovoj utrobi, vratio se kuci ljutit do
bjesnila. Porodica gaje docekala s neodobravanjem i strahom. Na koncu je
pokušao da se baci kroz prozor, ali su ga clanovi porodice zadržali s teškom
mukom. Vezali su ga, jer je jadnik poludio.
Djecak nece zaboraviti onaj glas koji je dopro do njega jedne noci nakon
posljednje molitve: mladi studenti su ga slušali, nijemi i tužni kao da ce im
poteci suze koje sam stid zadržava. To je bio glas tog covjeka zahvacenog
ludilom; ono mu je odvezalo jezik pa je užasno urlao. Sjutradan su ga rodaci
odveli u bolnicu gdje se lijece takvi bolesnici. Tamo je ostao nedjeljama, a
kada je izašao, bio je potpuno izmijenjen: šapu-tao je još tiše nego prije,
pokreti su mu bili spori, pres-
143J
tao je da se smije i kod svakoga koga je sretao izazivao je cudno osjecanje
straha i sažaljenja.
Prošli su dani ispunjeni raznim dogadajima. Mladi prijatelji su izgubili iz vida
ovog covjeka, svako je našao svoj put u životu. Rijetko su ga sretali, zatim
nikako. Ponekad bi nešto culi o njemu, pa i to presahnu. Jednoga dana saznali
su daje umro. Vijest je na trenutak rastužila prijatelje, ali oci nisu prolile
nijednu suzu, lica su se samo malo uozbiljila i sve se završilo stihom iz
Kur'ana koji uvijek izgovorimo kada neko umre: "Pripadamo Allahu i njemu se
vracamo".
I
144
VIII
Page 46
 Taha Husein - Dani
Druga soba u ovoj zgradi, nalijevo kada se penješ uz stepenice, bila je takoder
izvor zabave i razonode ovih mladih ljudi.
U njoj je stanovao mladic, malo stariji od ostalih studenata, u svakom slucaju
došao je na Azhar prije njih, ali je bio iz istog pokoljenja i iz istog staleža.
Imao je piskav glas - dovoljno je bilo da ga cuješ pa da se nasmiješ. Bio je
ogranicene pameti, tako da mu je veoma malo znanja ostajalo u glavi; bio je tup,
tako da nije shvatao i najjednostavnija znacenja onoga stoje citao u raznim
udžbenicima. A ipak je bio veoma samouvjeren, bezgranicno sujetan: bio je
iskreno ubijeden da ima iste sposobnosti kao i prijatelji sa kojima je živio i
prisustvovao velikom dijelu nastave.
Zajedno su slušali predavanja iz prava, retorike i kurs Imama, ali nije baš
žurio na predavanja iz osnova prava. Trebalo je ustati zorom, a on je cijenio
svoj odmor i ljubomorno bdio nad njim. Ponekada bi se pridružio drugovima u
zajednickom ucenju, ali je i to ucešce bilo posebne vrste i nije imalo veze sa
redovnim predavanjima niti sa udžbenicima iz kojih su profesori predavali.
Naime, ovi mladici su bili krajnje nezadovoljni udžbenicima Azhara. U tome su
bili pod uticajem suda
145njihovog profesora Imama. Kada su slušali njegova predavanja ili kada su ga
posjecivali kod kuce, on im je navodio naslove znacajnih knjiga o gramatici,
retorici, teologiji ili književnosti, koje su profesori Azhara mrzili jer ih
nisu poznavali, a vjerovatno je njihova mržnja bila još veca zato što ih je Imam
preporucivao i hvalio. Pored toga, medu istaknutim profesorima bilo je
suparnika Imama koji su nastojali da ga oponašaju pa su upucivali studente na
druge vrijedne knjige, po kojima se nije predavalo na Azharu, jer ih vecina
profesora nije poznavala. Cim bi mladici culi naslov neke od ovih knjiga,
požurili bi daje kupe, ako imaju mogucnosti za to, ali najcešce su to cinili pod
cijenu velikih odricanja. Ako bi im to bilo nemoguce, pozajmljivali su ih iz
knjižnice Azhara, brzo ih pregledali i dogovorili se da ih citaju zajednicki
kako bi ih bolje razumjeli.
Na to ih je podsticala iskrena privrženost Imamu i ne manje iskrena težnja da
nauce i obavijeste se. Po svoj prilici, uz ovakve osjecaje, odredenu ulogu
igrala je i mladalacka ambicija: ponosili su se što su studenti Imama, profesora
Bekhita, Abu Khatua i Radija, bila su im puna usta hvalisanja da su njihovi
najbliži i najistaknutiji studenti. Nisu se zadovoljavali samo prisustvovanjem
predavanjima ovih profesora nego su ih posjecivali kod kuce, cesto ucestvovali
u raspravama i prisustvovali posebnim predavanjima cetvrtom poslije podnevne i
nocne molitve. Nije im bilo mrsko da o ovome znaju njihove kolege i da pricaju
kako oni medu sobom citaju ovu ili onu knjigu, iz ove ili one nauke. Tako su
zadobili istaknuto mjesto medu kolegama, cijeli Azhar je znao da su oni najbolji
studenti, dostojni sjajne buducnosti. Bilo je zato prirodno da osrednji
studenti traže njihovo društvo, da steknu prednost družeci se sa njima.
Dovoljno je bilo za isticanje vec i to što ljudi znaju da su prisni prijatelji
sa ovom grupom mladica.
146
Medutim, oni su time nalazili mogucnost da dospiju do poznatih profesora i
uticajnih ucenjaka. Ovaj mladic je upravo pripadao takvim osrednjim studentima i
družio se sa ovom grupom da bi njegove kolege mislile kako je i on jedan od tih
talentovanih studenata i da bi preko ove veze mogao da sa njima zajedno
posjecuje Imama ili šejha Bekhita.
Samoljublju mladih studenata je godilo da podsti-cu ovu vrstu svojih kolega da
traže ovakav put vlastitog isticanja; lako su prihvatali parazite u nauci kakvi
su bili ovi slabi i osrednji studenti. To im je davalo priliku da se siti
nasmiju kada ostanu sami i pocnu nabrajati neznanje, gluposti i grube greške
tih slucajnih "prijatelja".
Ovaj njihov prijatelj vidio ih je, vjerovatno, na nekim predavanjima, zatim im
se sve više približavao dok ih nije upoznao i poceo posjecivati. Pošto mu se
svidjela i kuca u kojoj stanuju i njihovi susjedi na spratu, iznajmio je i on
sobu u istoj kuci. Tako je postao clan grupe, zajedno sa njima išao na
predavanja, pio caj, išao u posjete profesorima, ukratko, ucestvovao je dijelom
u njihovoj slavi. Ali Allah mu nije podario nimalo sposobnosti da im bude ravan
u znanju i umu, a ni u jasnom izražavanju.
On je, izgleda, bio široke ruke i imao više novaca, ili, bolje receno,
zahvaljujuci škrtosti prema sebi, mogao je pred njima da se pokaže bogat i da
obilato troši. Kada bi naslutio da im je potreban novac za kupovinu neke knjige
ili vracanje hitnog duga ili zadovoljenje neke druge hitne potrebe, nudio im je
novac širokogrudo i kao dobar drugar. Prijatelji su mu to priznavali i bili mu
zahvalni, ali nisu mogli preci preko njegovog neznanja pa im se dogadalo da se
ne mogu savladati nego su se pred njim izrugivali njegovoj gluposti; na te
Page 47
 Taha Husein - Dani
gluposti odgovarali su grubim i nemilosrdnim nipoda-
147štavanjem. Ali on je i to primao sa zadovoljtvom, docekivao nasmiješen. Ne
vjerujem da su ikada na njegovom licu vidjeli srdžbu, uprkos svem ismijavanju i
pot-cjenjivanju. Vrhunac šale na njegov racun izazivalo je njegovo poznavanje
metrike, odnosno totalno neznanje, a to je isto. Citao je sa njima, na primjer,
udžbenik gramatike i cim naidu na stih kao primjer, a u gramati-kama je bezbroj
primjera, on je bio najbrži da kaže kojem metru pripada i uvijek je to bio
"basit", nikada neki drugi metar. A stih je mogao biti u metru "tavil" ili
"vafir"76) ili nekom drugom, svejedno, za njega je uvijek bio "basit".
Najcudnije je to što se on nije zadovoljavao time da obznani kako je to "basit",
nego bi se požurio da stih podijeli na stope tog metra, bez obzira na stvarnu
stopu. Tako je prekidao ucenje družine koju bi zahvatao neobuzdani smijeh. To
je postala stalna zabava njegovih drugova: kad god bi naišli na stih,
pretvarali su se da su nemocni da kažu koji je njegov metar, ocekujuci da ih on
obavijesti kako je to "basit", a onda bi ga natjerali da ga rašclani na stope,
jer oni to ne umiju. To njegovo rašclanjavanje bilo je praceno smijehom i
šalama na njegov racun, što je on docekivao sa blaženim zadovoljnim osmijehom,
bez uvrede i ljutnje.
Ovaj mladic proveo je duge godine zajedno sa svojim prijateljima a da ni on
njih ni oni njega nikada nisu uvrijedili. I kao da je, konacno, osjetio da se
ne može sa njima utkrivati, poceo je izostajati sa predavanja pod raznim
izgovorima, nije više ucestvovao u citanju nego se zadovoljavao ucešce na
zajednickim objedima ili na caju povremeno, ali u posjetama uglednim
profesorima uvijek.

76) Basit (prostrani), tavil (dugi), vafir (obilni) - nazivi metrickih stopa.
Kako je naš djecak u meduvremenu napredovao u uzrastu, a takoder i u nauci, ovaj
mladic je poceo da prema njemu ispoljava naklonost i izvjesno poštovanje.
Ponudio mu je da zajedno citaju knjige i radije se družio sa njim nego sa
svojim vršnjacima i kolegama. Jedno vrijeme djecak je to prihvatao i proucavao
sa njim udžbenike tradicije, logike, teologije i slicno, ali bez velike koristi.
Uz to djecak nije bio sklon ismijavanju i šali, nije to umio niti želio. Konacno
ga se, pod raznim izgovorima, oslobodio i nastaviio da radi sam, kako je i
navikao.
Tako je mladic napustio ucenje, odnosno ucenje je napustilo njega. Ostao je,
ipak, upisan na Azharu kao student, ucestvujuci sa ostalima samo u društvenom
životu. A život ove grupe mladica se nešto poboljšao, zahvaljujuci prije svega
njihovoj inteligenciji, trudu i nadarenosti, kao i sklonosti Imama prema njima
i druženju sa njim. Tako su se poceli družiti sa nekim studentima Azhara iz
bogatih porodica i posjecivati ih. Mladic je išao u te posjete sa njima i
primao njihove posjete, njegov društveni život, zajedno sa drugima,
doživljavao je uspon. Mladici nisu obracali pažnju na to, nisu o tome medu
sobom govorili niti se hvalili svojim posjetama odlicnim kucama i sijelima u
njima; to su smatrali prirodnim i obicnim. On je, medutim, smatrao to slavnim i
uživao u tome. Njegova sujeta je bila potpuno zadovoljena, a povremeno je to
koristio i za materijalnu dobit. Pricao je o tome i onom ko hoce da cuje i
onom ko nece.
Prolazili su dani i studenti su se razišli, svaki je krenuo svojim putem. Ali
ovaj ih covjek nije zaboravljao niti je dopuštao da ga oni zaborave. Ako nije
mogao da ih slijedi u nauci, mogao je u ponecem drugom što ispunjava život:
posjecivao ih je iako oni njega nisu, i susretao se sa njima kod nekog od
njihovih bogatih i uglednih prijatelja.
148
149Imam77) je napustio Azhar u poznatoj politickoj aferi. Ovaj covjek se tada
našao u procjepu: istovreme je bio povezan sa Imamom i njegovim pristašama, a i
sa neprijateljima Imama i njegovim pristašama. Azhar se uskomešao, u to
komešanje uvukla se politika, univerzitet se podijelio na dva neprijateljska
tabora. Naš covo se pridružio štrajkacima, a istovremeno otkrivao protivnicima
štrajka tajne štrajkaca. Jednoga dana - kakvog dana! otkrilo se da je on bio u
vezi sa policijom. To je bio konacan prekid izmedu njega i njegovih prijatelja,
a kuce koje su ga primale odjednom se zatvoriše. Izgubivši sve prijatelje,
zavukao se u svoju sobu u zgradi. Niko nije za njim žalio. Okanio se težnje za
diplomom Azhara i trošio svoj beznacajni život usamljeno i bijedno, teško
podnoseci svoj pad i mucno zaradujuci svakodnevni hljeb.
Jednoga dana saznalo se daje umro. Da li je umro od neke bolesti? Ili od jada?
Ili od neimaštine? Na vijest o njegovoj smrti, njegovi nekadašnji prijatelji
nisu osjetili ni tugu ni žaljenje. Ogranicili su se na to da kažu stih iz
Kur'ana koji uvijek kazujemo kada cujemo za neciju smrt: "Mi pripadamo Allahu i
Page 48
 Taha Husein - Dani
njemu se vracamo!"
77) Muhamed Abduhu (Imam), protjeran sa Azhara marta 1905. 150
IX
Kuca je bila prazna, ili gotovo prazna, kada je djecak tamo došao prvi put:
njeni žitelji se još nisu bili vratili sa raspusta za vrijeme posta. Djecak je
kasnije saznao da studenti Azhara nisu žurili da se vrate u Kairo poslije toga
raspusta. U to vrijeme pocinjala je az-harska godina. Studenti i ucenjaci kao da
su osjecali izvjesnu tegobu i ulagali napor da se rastanu sa porodicom i
zavicajem; oni bi produljili raspust dan-dva, ili nekoliko dana, a ponekad bi ga
produljili citavu nedjelju dana, pa cak i više. Zbog toga nisu imali nikakvih
neprilika. Azhar je tada proživljavao svoje posljednje sretne dane - pravila
nisu odredivala broj radnih dana i dana odmora ni za profesore ni za studente;
nije bilo pravila koja su obavezivala profesore i studente da se strogo bave
ucenjem svakog dana, u svako vrijeme. Stvar je bila laka i prosta: savjet
šejhova odredivao je kraj raspusta i pocetak rada, a profesori su bili
slobodni, mogli su poceti kada su željeli ili kada su mogli. Studenti su bili
slobodni, odlazili su na predavanja kada su htjeli ili kada su im to okolnosti
dopuštale.
Sve je to bilo lako i jednostavno, zasnovano više na dobroj volji i želji no na
odredenoj tacnosti i obaveznom redu. Time je lakše bilo razlikovati ljude
ozbiljne i radine od ljudi lijenih i beznacajnih. Na taj nacin stu-
151denti su stremili nauci iz ljubavi i poriva ka njoj, a ne iz pokoravanja
naredbama ili zbog straha od kazni.
Profesori i studenti uživali su u ovoj prijatnoj široko-grudoj slobodi sa
mjerom. Dvije prve nedjelje nakon pocetka predavanja bile su isto onoliko
nedjelje široke slobode koliko i nedjelje prijateljstva, poznanstva i
uvažavanja. Studenti su stizali iz svojih krajeva bez žurbe. Po dolasku, oni bi
posjecivali jedan drugog, izražavajuci uzajamno poštovanje, a zatim su išli na
casove, takoder bez žurbe. Profesori su pristizali iz svojih zavicaja, polagano
i s oklijevanjem. Pošto bi došli, uredili bi svoje kuce za dugi boravak, a
zatim se uzajamno posjecivali pozdrava i prijateljstva radi. Zatim bi poceli
predavanja, bez žurbe i naprezanja. Ipak su mnogi profesori i studenti
pretpostavljali nauku svojim porodicama i zavicaju, te su neki ostajali u Kairu
i za vrijeme raspusta, pripremajuci se kod kuce, ili na samom Azharu, ili u
drugim džamijama. Bilo je i takvih koji su žurili da se vrate u Kairo kad god bi
im se ukazala mogucnost i dopustile okolnosti da pohadaju neka posebna slobodna
predavanja prije no što pocnu zajednicka, redovna.
Otuda je kuca bila prazna ili skoro prazna kada je djecak došao s bratom. Živio
je u njoj samo cika-hadži Ali, dvojica bratovih drugova i ona dva Persijanca.
Ipak, djecak još nije uspio cestito ni da se smjesti a vec su poceli, iz dana u
dan, da pristižu njeni žitelji - pojedinacno i u grupama, jutrom i vecerom.
Kuca se polako punila pokretom i djelatnošcu, u njoj stadoše da se javljaju
glasovi zdesna i slijeva i poce da dobija izgled sasvim prenaseljenog mjesta.
Stvarno je bila prepuna. Neke sobe su bile nabijene studentima do nevjerova-tnih
razmjera - ponekad je u takvoj jednoj sobi živjelo dvadeset studenata.
Kako su sjedili? Kako ucili? Kako su spavali? Sva je ta pitanja djecak
postavljao sebi, ali nije mogao naci
odgovora. On je samo znao da se za sobu placalo svakog mjeseca do dvadeset pet
pijastera, ponekad su spuštali na dvadeset, tako da je student živio za jedan
pi-jaster mjesecno.
To daje sliku o stanju velikih grupa studenata iz unutrašnjosti koji su
dolazili u Kairo da izucavaju nauku i religiju na Azharu. Oni su sticali znanja
iz oblasti nauke i religije onoliko koliko su mogli, ali su zajedno sa tim
sticali razne tjelesne, moralne, a takoder i umne bolesti. Soba pored djecakove,
desno, bila je tokom prve nedjelje prazna: s te strane djecak nije cuo ni zvuk
ni pokret. Zatim se završila ta nedjelja i nastupila je druga, soba nije bila
zauzeta i sa njene strane nije dopirao ni pokret ni zvuk. Studenti su poceli da
se raspituju o šejhu što je živio u njoj prije posta: šta se dogodilo s njim?
Jedni drugima su govorili da se on, možda, preselio na drugo mjesto. No jedne
noci, u petak, djecak se probudi od glasa cika-hadži Alija što se razlegao u
nocnoj tišini, i od lupkanja njegovog štapa po zemlji. On poce da misli kao što
je obicno mislio ocekujuci mujezinov glas, onako kako ga je išcekivao uvijek. U
mislima je izgovorio poziv na molitvu s mujezinom, kako je obicno cinio. Glas se
prekide i djecak poce u mislima da prati vjernike u džamiji dok se okupljaju za
molitvu - jedni užurbano, cilo, drugi teško - lijeno. Odjednom se cudan visoki
glas razleže iza zida za ledima djecakovim, stiže do njegovih ušiju i izazva u
cijelom tijelu drhtavicu, što mu prostruja od glave do pete. Djecak nikada nece
Page 49
 Taha Husein - Dani
zaboraviti taj glas niti ce ga se moci sjetiti a da se ne nasmije, cak i onda
kad ozbiljnost suzdrža osmijeh na njegovim usnama. Bio je to cudan glas, koji je
prvo ispunio djecaka strahom, a zatim izazvao u njemu glasan smijeh, od kojega
se nije mogao uzdržati ma koliko strahovao da ce razbuditi brata. "Al-Al. Al.
Allah-Allah-Allah. Al-Al. Allah ve. Allah ve. Allah je velik!"
152
153Tako je glas dopirao do djecaka. Nije razumio pocetak, nije razumio
ponavljanja, ali je razumio kraj. No glas se nije zaustavio pri završetku
velicanja Allaha, i poceo je ponovo poslije toga još jednom i drugi put, dok se
na kraju nije zaustavio te zvuci velicanja zauze-še svoja mjesta u ustima onoga
koji ih je izgovarao, u zraku, u ušima djecakovim i u njemu samom. Glas iza zida
poslije toga nastavi da kazuje Pristup i djecak shvati daje to glas covjeka koji
obavja molitvu. Glas je nastavljao da kazuje "Pristup" dok ne dode do rijeci
Allaha svevišenjeg: "Tebi se klanjamo i od tebe pomoc tražimo". On se zaustavi
na zvuku "sin" i ne mogade da krene dalje. I opet stade da velica na isti nacin
kao i prvi put: A1-A1-A1. Allah-Al-Al-Al." Tu djecak nije mogao više da se
suzdrži i stade da se smije glasno, neprekidno. Brat mu se probudi uplašen i
upita djecaka što je s njim, ali djecak ne mogade cak ni da odgovori. No bratu
njegovom nije ni bio potreban odgovor: on je sam cuo glas za zidom i takoder
stao da se smije, prigušeno. Zatim tihim glasom rece djecaku: "Tiše! To je naš
susjed, taj i taj šejh, vratio se i obavlja jutarnju molitvu, on je šafeit."
Brat opet utonu u šutnju i mir, prizivajuci san. Djecak se uzdržao i stao da
prati šejhov glas iza zida, dok ovaj s teškim naporom nije okoncao molitvu. Ipak
se jedno pitanje ucvrstilo u djecakovoj duši: zašto se taj šejh-pafeit toliko
muci i zlopati s tom molitvom. Ujutro, ohrabrivši se, on upita svoga brata i
saznade od njega da je šejh malo poremecen. "On hoce da postigne cilj molitve:
da preda svoje srce, dušu i misao Allahu kada pristupa molitvi i dok je obavlja.
A kada osjetiš da on ponavlja i vraca se odakle je poceo, i prekida molitvu
kako bi je opet poceo, onda znaj daje osjetio nekakvu smetnju iz ovoga našeg
svijeta, koja ga odvraca od potpunog predavanja u spominjanju Allaha."
154
Taj je šejh bio savršeno tih - njegov se glas gotovo nije cuo, kao što se nisu
culi ni njegovi pokreti, izuzev kada je obavljao jutarnju molitvu. Djecaku su
bili potrebni dani dok se nije navikao na taj glas toliko da ga je mogao
slušati bez smijeha i bez sažaljevanja njegovog vlasnika, kojeg je sustiglo
"zlo davola-napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi - od džinova i od
ljudi".
Poslije mnogih godina u djecakovoj duši od toga šejha nije ostalo ništa do
sjecanje na njegov glas i sjecanje na dva dogadaja - jednome je on prisustvovao
sam, a o drugome su mu drugi pripovijedali. Prvi se zbio kada je djecak vec
poodrastao i uznapredovao u studijama, kada je poceo slušati predavanja iz
retorike. Jednom je otišao na šejhov cas i slušao kako ovaj tumaci poznatu
recenicu iz "Skracivanja";78' "Svaka rijec sa susjednom ima odredeno mjesto".
Koliko lije rijeci kazano o ovoj recenici i u "Kratkom" i u "Opsežnom" i u
"Najopširnijem"79'. U tumacenjima sama recenica je potpuno jasna, nema u njoj
nicega nerazumljivog niti nejasnog. Šejh, kao i ostali profesori Azhara,
nastojao je da tumaci tu recenicu saopštavajuci sve što je o njoj receno u
mnogim tumacenjima, trudeci se do iznemoglosti. Glas bi mu promukao, snaga
oslabjela i celo se oblivalo znojem. Naša nauka je, kao što znaš, veoma teška;
razvijaju je samo jaki, a njih je malo.
I djecak stade da raspravlja sa profesorom o nekim stvarima koje je ovaj rekao,
kao što je to obicno cinio sa svim svojim profesorima. Ali šejh mu odgovori tako
da ga to ucuta i ispuni mu srce i gnjevom, i prezrenjem, i stidom istovremeno.
Profesor je rekao djecaku: "Os-
78) "Skracivanje" (Talhis) - djelo iz oblasti retorike Muhameda ibn Abdarrahmana
al Kazvinija (umro 1338).
79) "Kratak" (al Muhtasar), "Opsežan" (al Mutavval), "Najopširniji" (al Atval)
- komentari al Kazvinijevog "Skracivanja".
155tavi to, sinko, ti to ne razumiješ dobro; ti razumiješ onu ljusku kojoj
dolaziš prije podne, a niti si ti stvoren za srž, niti je ona tvorena za tebe".
Šejh se nasmijao, ucenici su se na silu zasmijali, a djecak se sramio da
ustane i ode sa casa prije svršetka. Ostao je ogorcen i otišao tek zajedno sa
ostalim studentima. "Ljuska" o kojoj je natuknuo šejh, a kojoj je mladic
odlazio prije podne, bili su casovi iz književnosti i posebno knjiga
"Savršenstvo jezika"80) al Mubarrada. Od toga je vremena šejh pao u ocima
djecakovim i postao mu mrzak, iako ga je ranije volio i cijenio. Šejh je postao
jedna od tema za šalu kojima se djecak zabavljao sa svojim vršnjacima prije
podne do casa "ljuske" i u podne, poslije casa "ljuske". Drugi dogadaj sa
Page 50
 Taha Husein - Dani
profesorom izazvao je u djetetu samo još veci podsmijeh i više šala na njegov
racun. Zbijao ih je zajedno sa svojim vršnjacima i zabavljao se sastavljanjem
stihova o njemu. Uza sve to što je prica bila jednostavna i u njoj nije bilo
niceg cudnog, ipak su se mladici slatko smijali, jer šta je lakše od smijeha
mladih?
Šejh je imao sina cije se sposobnosti nisu dale primijeniti i ništa na njemu
nije ukazivalo da je stvoren za nauku. Ali, on je ipak bio student. Živio je sa
ocem u njegovoj sobi, tiho kao otac, šutljivo kao otac, dobrosusjedski kao
otac. Jednom, danju ili nocu, njegovog oca posjetiše prijatelji. On zamoli sina
za kafu i kroz nekoliko trenutaka kafa bi ponudena. Šejhovi se latiše šolji-ca
kao i uvijek žudno. Oni progutaše ili, tacnije receno, usrknuše dugi gutljaj sa
otegnutim zvukom. Ali jedva su potegli prvi skrut, grlo ga oštro odbi. Svi se
zakaš-ljaše i stadoše da pljuju izoblicenih lica, nastojeci da
80) Knjiga "Savršenstvo jezika" (al Kjamil filluga) - rad iz oblasti gramatike
sa mnogobrojnim književnim primjerima cuvenog arapskog filologa al Mubarrada
(umro 898).
156
oslobode grlo od onoga što je u njega dospjelo. Kafa i pljuvacka potekoše im na
brade i grudi, dok su kašlj ali u grcevima. A sve se to zbilo stoga što nisu
popili pravu kafu, vec kafu od burmuta. Mladic je pogriješio i umjesto kutije s
kafom uzeo kutiju sa burmutom.
Djecakov doživljaj sa šejhom na casu retorike imao je svojih posljedica. Od
ovoga profesora prešao je drugome, koji mu je bio susjed u kuci - njegova soba
bila je pored sobe poremecenog šejha; bio je šafeit kao i ovaj, ali ne i
poremecen, vec poznat kao veoma tih i staložen, dobra srca i škrt u govoru.
Djecak je cuo njegov glas samo onda kada bi mu uputio pozdrav, njemu ili nekom
drugom prolazniku. Kada je napustio casove prvoga profesora, sjutradan je pošao
na predavanje ovog drugog. On je držao casove pod kupolom džamije Muhmed beka
Abuz Zahaba81'. Djecak je poznavao tu džamiju izvanredno dobro. Slušao je
predavanja iz gramatike i logike na svim mjestima i u svim njenim coškovima.
Dogadale su se tu razne stvari, kojih cemo se možda dotaci u ovoj prici.
Tako vracajuci se oko podne sa casa "ljuske", dijete dode i pope se stepenicama
na koje je bilo naviklo. Zatim skide sandale, prode izmedu dvije grupe ucenika
koje je odavno poznavao, prekoraci preko praga ispod kupole i sjede u
profesorovu grupu. Nije dugo cekao. Profesor pride, po obicaju spokojno, izrece
hvalu Alla-hu, prizva božji blagoslov na proroka i poce da kazuje rijeci autora
koje su se odnosile na neodredenost po-dmeta, opisujuci sve do sitnica. Zatim
nastavi dok ne dode do mjesta gdje autor navodi kao primjer jedan stih iz
Kur'ana: "A i malo naklonosti Allahove vece je od svega toga". On poce da
rašclanjuje, zajedno sa auto-
81) Muhamed bek Abuz Zahab - mamelucki vladalac Egipta (kraj XVIII v.).
157rom, komentatorom, glosatorom, sastavljacem napomena, uzroke neodredenosti
podmeta, to jest rijeci "naklonost" na nacin koji se djetetu nije svidio i
dojmio ga se loše. Dijete nije moglo da ocuti i stade da raspravlja sa
profesorom. No tek što je pocelo, šejh prekide njegove rijeci i kaza svojim
tihim, mirnim glasom: "Šuti, sinko! Neka te Allah prosvijetli i oprosti ti, a
nas zaštiti od tvojega zla i zla tebi slicnih. Boj se Allaha, ne miješaj se u
naše predavanje, da nam ne pokvariš nauk. Idi kuci, onoj ljusci opasnoj,
pogubnoj, kojoj se upucuješ svako jutro".
Ucenici se usiljeno nasmijaše, dijete se namrgodi, a profesor nastavi svoje
kazivanje i tumacenje tihim, zadovoljnim i spokojnim glasom. Dijete ostade
ogorceno dok se studenti nisu razišli i izide s njima uzbudeno i ojadeno. On se
odrekao casova retorike i do kraja godine je, izlazeci sa casa "ljuske", kada
bi došlo podne, išao u biblioteku pored Bab al Halka i ostajao tamo sve dok ne
bi nastupilo vrijeme njenog zatvaranja pred sam zalazak sunca.
Je li slucajna saglasnost oba profesora da odbiju dijete od njihovih
predavanja' ili je to bilo smišljeno? Dijete to nije znalo. Uostalom,
spominjanje ove dvije anegdote znaci preticanje dogadaja. To je digresija i
najbolje je da se vratimo kuci i onima koji su u njoj bili i onome stoje tamo
bilo kada je došao djecak, tek pocinjuci da "traži nauku".
158
U desnom uglu kuce nalazila se soba u kojoj je živjela jedna porodica. Djecak
nije mogao nikako saznati kako je ona dospjela tu i kako se nastanila tamo gdje
su je sa obiju strana okruživali nauka i studenti. Trebalo je da se naseli na
donjem spratu, medu njegovim stanarima -trgovcima i radnicima. No ona se ipak
popela tamo gdje su bili nauka, studenti i profesori, i ostala je medu svim tim,
nikome ne nanoseci zlo i ni od koga ne trpeci zlo; prijateljstvo ili poznanstvo
je nisu vezivali ni s kim.
Page 51
 Taha Husein - Dani
Ona je bila tuda u toj kuci, kao što je bila tuda i u Kairu. Dijalekt kojimje
govorila ukazivao je na to da se spustila iz Gornjeg Egipta, cak sa krajnjeg
juga. Možda ju je upravo usamljenost nagnala da se popne na drugi sprat kuce a
ne zadrži se na prvom. Jer svi stanari drugog sprata bili su tudinci: šejh iz
Aleksandrije, dva Persijanca, studenti i profesori i pristigli iz raznih krajeva
Egipta. Nije bilo teško, znaci, da takva jedna porodica tudinaca stanuje medu
tudincima. A na prvom spratu kuce - svi radnici i preprodavci koji su tu
stanovali bili su žitelji Kaira ili ljudi koji vec odavno žive u njemu, tako da
su postali njegovi pravi stanovnici, usvojili su njegov jezik i obicaje.
Ta se porodica sastojala od dva clana: žena vec u godinama, prešla je bila
šezdesetu, kojoj je bilo teško a mo-
159T
žda i nemoguce da savlada jezik Kaira i usvoji njegove obicaje, i njenog sina -
mladica koji je prešao dvadesetu ali još nije stigao do tridesete. On je tokom
vremena uspio da prilagodi svoj jezik kairskom dijalektu, a sebe obicajima
njegovih stanovnika. Majka ništa nije radila, što i prilici takvima kao što je
ona kad napuste Gornji Egipat i nasele se u nekakvoj sobi u gradu poput Kaira.
Ona ništa nije radila da bi zaradila za život, ali posao je bio podijeljen
izmedu nje i sina veoma pravicno. Mladic je morao da posluje na ulici citavog
dana i da se pod noc vrati sa hranom, a majka se brinula o sobi i o pripremanju
hrane za sina i sebe.
Mladic je bio putujuci prodavac; spremao je u svojoj sobi ono što ce iznositi
za prodaju. Pocinjao je da radi u zoru, a kada bi jutro odmaklo i dan se
približio podnevu, on je izlazio na ulicu sa onim što je spremio i pocinjao da
nudi svoju robu, prelazeci s mjesta na mjesto i lutajuci ulicama i ulicicama kud
su ga noge nosile. Ponekad bi išao daleko, ponekad blizu, ali nikada se ne bi
vratio ne prodavši sve što je ponio. Zimi je nosio onu vrstu halve što su je
zvali "djevojacka preda"; ljeti je nosio drugu vrstu slatkiša koji su nekada
nazivali "dželati", nekada "dondurma".82'
Mladic je pripremao i jednu i drugu vrstu slatkiša uz veselu i radosnu pjesmu;
mada se nekada samo pretvarao da je veseo i radostan i da mu je do pjesme. Kada
bi napravio svoje proizvode, pronosio ih je pored naših soba mirno, šuteci,
pažljivo. Tek kada bi zamakao na stepenice i spustio se na ulicu, razlijegao bi
se njegov glas sa ugodnom, nježnom pjesmom, kojom je hvalio hranu što ju je
nosio i pozivao kupce - djecu i žene. Mladic kao daje dozvoljavao sebi da pjeva
u svojoj sobi, ali ne i kada je prolazio pored soba uvaženih i ozbi-
82) "Dželati" (talijanski), "dondurma" (turski) - sladoled. 160
ljnih ljudi - studenata i naucnika. Kada bi sišao na zajednicki put, on je
dopuštao sebi sve što i ostali prodav-ci, velicajuci pjesmom svoju hranu i
nudeci je ljudima. Kao da je osjecao da nije lijepo pjevati noseci halvu i
nuditi je pred tim sobama, pošto su njihovi žitelji ozbiljni ljudi, ne misle o
halvi i ne žude za njome, nego razmišljaju o nauci i samo ih to veseli. Po svoj
prilici, mladic je griješio u toj pretpostavci: medu stanovnicima ove kuce
nesumnjivo je bilo takvih koji su voljeli njegovo pjevanje i gajili strast prema
"djevojackoj predi" ili "dondurmi". Oni bi se radovali da zastane kod njih i da
prvi kupe njegovu robu. No oni to, ipak, nisu cinili: ponekad ih je zadržavao
stid, a još cešce oskudica u novcu.
Jednom prestade mladicevo pjevanje, prestadoše zvuci pribora kojim je pripremao
slatkiše. Umjesto toga zacu se drugacije pjevanje i drugi zvuci. Poceše neke
žene da dolaze u sobu, prvo uz viku i smijeh, zatim sa radosnim jujukanjem i
pjesmom, udarajuci u doboše, tako da je to postalo nesnosno za ucenjake i
studente. Ali djecaka je to uzbudilo i on je osjetio da mu je duša
preplavljena vedrim veseljem.
On se uz zvuke tih doboša, uz te povike i pjesme, sjetio svoga sela. Sve je to
beskrajno volio, nalazio u tome zadovoljstvo i nasladu, ništa manje no što ih je
osjecao slušajuci svoje profesore kako popijevaju izlažuci nauku na
predavanjima, iako su se kategorije tog zadovoljstva i naslade veoma
razlikovale.
Zatim se glasovima žena u neko doba dana pridruži-še glasovi nosaca, koji su
poceli da se penju kucnim stubištem i zakrcili sve prolaze onim što su nosili u
sobu, uz viku i grdnju, cas ozbiljno, cas u šali. Žene su docekivale njih i
stvari lupajuci u doboš, jujukajuci i zapocinjuci pjesmu. Možda se neka žena
medu stanarima donjega sprata radovala slušajuci i gledajuci šta se dogada:
161ona se sjecala svoje svadbe ili se u mislima pripremala za ženidbu svoga sina
ili udaju svoje kceri kada dode taj dan. I tako bi se ona pridružila jujukanju
onih gore, a dogadalo se i da prihvati pjesmu žena odozgo, premda ih ne poznaje
i ne prijateljuje uopce sa njima. Ali radost se silno širi, kao što se i tuga
Page 52
 Taha Husein - Dani
brzo rasprostire. A medu Egipcanima najbrže se širi ova zaraza!
I evo dode najveci dan - cetvrtak, pošto su se naucnici i studenti dosta
nagnjavili zbog tog uzbudenja, koje je najrevnosnije medu njima nagnalo da
napuste i svoje sobe i cijelu kucu: otišli su da traže mir neophodan za rad kod
svojih prijatelja ili u džamijama. Došao je, dakle, cetvrtak, uzbudenje je
raslo, prešlo uobicajene granice i prenijelo se iz kuce na citavu ulicu.
Podignut je šator, muzika je svirala od poslijepodnevnih sati, poceli su da
stižu ljudi iz drugih cetvrti, radovali su se, jeli, cestitali jedan drugome i
slušali pjevanje. A djecak je sjedio na podu pored svoga prozora i ništa mu od
svega toga nije promaklo. Zaboravio je i nauku, i naucnike, i Azhar, i ljude na
Azharu; zaboravio je hranu i caj i sav utonuo u tu muziku, koju je u Kairu cuo
prvi put, kao što bi utonuo u svojoj kasabi u raznovrsne pjesme - narodne na
pocetku noci i pjesme profesionalnog svijeta pošto bi odmakla noc.
Brat i njegovi prijatelji toga dana napustiše kucu "bjekstvom nelijepim". No on
se sam nije pokrenuo sa svojega mjesta dok nije nastupila noc; cica hadži Ali
vec je uskoro trebalo da izade iz svoje sobe, sijekuci nocnu tminu svojim
glasom, lupkajuci štapom o zemlju. No on to ne ucini, a i da je ucinio, njegov
glas ni-ko ne bi cuo, njegov štap niko ne bi primijetio. Ta kako se i moglo naci
mjesto njegovom glasu i štapu u toj neprekidnoj buci što je otjerala san
cijeloj cetvrti? Gromka buka uzdizdala se dugo i neprekidno; jujukanja su ga
okruživala i, ako se tako može reci, plesala oko nje-
162
ga. Radost i bucno veselje plesali su oko bola i muke: mladica su uveli mladi.
Zatim nastupi noc, tiho, lagano, ozbiljno, i svojom širokom rukom što je nosila
tamu poce da obuhvata stvari i bica. Svjetiljke se pogasi-še, glasovi umuknuše;
san se bližio oprezno, kao lopov, i stiskao u svoje narucje stanovnike citave
cetvrti, sa izuzetkom djecaka, koji se nije micao od svoga prozora, ne
prestajuci da razmišlja o toj dugoj, neprekidnoj patnji oko koje pleše široka
uzbudujuca radost. Djecak se prenuo tek kad je do njega dopro izbliza glas,
navje-štavajuci da se noc završila i da je "molitva bolja nego san". "Molitva je
bolja nego san!" Ta djecak tu noc nije ni spavao. Ustao je, uzeo abdest i, kada
je mujezin završio svoj ezan, obavio je jutarnju molitvu. Zatim se umotao u
cebe, ispružio na svome starom cilimu i zaveo se u san. Probudio se tek onda
kada je jutro dobro podmaklo, a cica hadži Ali se vratio lupajuci oštro na vrata
uz svoj poznati poklik: "Ej, vi, ej, vi!"
163XI
Opis kuce i slikanje sredine u kojoj je djecak živio na pocetku svog poznanstva
s Kairom bice nepotpuni ako se ne spomenu lica koja su boravila u kuci a kao da
nisu pripadala njenim žiteljima, i druga koja su se pojavljivala u kuci, s
vremena na vrijeme, a kao da su bila njeni stalni stanari. Medu onima dalekim
što su boravili u njoj bio je i šejh poodmakle dobi, koji je vec prešao
pedesetu a još uvijek je studirao, trudeci se prema svojim mogucnostima, boreci
se za diplomu i podnoseci radi nje sve što je bilo u njegovoj moci. Svaki put
kada bi pristupao diplomskom ispitu, padao je i bivao ocajan, ali nije
odustajao. Tijelom je bio u kuci, a dušom daleko. Bilo gaje stid da se vrati u
svoj grad bez diplome i ostao je u Kairu, tamo gdje je boravio kada je studirao,
ozbiljno uceci. On je izdaleka rukovodio poslovima svoje porodice koja je
živjela u unutrašnjosti. Odlazio je k njoj cetvrtkom uvece, a vracao se
subotom ujutru. Imao je nešto imetka, tako da je mogao ugodno da živi. U
poredenju sa drugim studentima, živio je kao što žive bogataši u provinciji.
Svoju sobu je namjestio odabranim pokucstvom i boravio u njoj i ujutru i uvece,
napuštajuci je veoma rijetko. Trudio se da ljudi misle kako cita i izucava, da
je usvojio nauku, ovladao svim knjigama, i da nema potrebe da ide na
164
predavanja i sluša profesora. A da mu je sreca išla na ruku i da je bio miljenik
sudbine, on bi bio isti takav profesor kao i oni, držao bi predavanja i studenti
bi mu dolazili. Vecinu profesora je poznavao još dok su bili studenti, slušao je
zajedno sa njima profesora al Imba-bija, posjecivao je s njima profesora al
Ašmunija, ali je sreca njima bila vjerna a njega je prevarila. Oni su postali
profesori, a on je ostao na po puta - izmedu položaja studenta i profesora.
Ipak, on se kitio vecinom profesorskih "vrlina": ne sluša sa svojim mladim
prijateljima predavanja i ne cita s njima nikakve knjige; srece ih s vremena na
vrijeme, pomalo oholo, ponešto snisho-dljivo; prisustvuje njihovom objedu i
caju, poziva ih k sebi na objed i caj. Razgovara s njiima mirnim glasom,
izgovarajuci pojedine glasove dostojanstveno i važno, ali ne prica s njima o
nauci, vec o naucnicima, ružeci vecinu a hvaleci nekolicinu; preuvelicava pokudu
a umjeren je u pohvali; razgovara s njima o imanju i upravljanju njime, o svom
položaju medu stanovnicima okruga i visokom položaju medu stanovnicima
Page 53
 Taha Husein - Dani
provincije. Prica o svojoj braci, koja se brinu o oranju i sjetvi, o izvanredno
darovitom bratu, koji ima mnogo sposobnosti a malo srece: Allah mu nije pomogao
da dobije svjedocanstvo osnovne škole, iako je vec u dvadesetoj godini života.
Ne zato što je bio neradan i glup, vec zato što ga sreca nije htjela i što mu
je prkosila. Porodica je riješila da se bori sa srecom, a šejh je odlucio da je
pobijedi za svoga brata i da se preko tog mladica sam podigne iz anonimnosti do
velike slave i visokog cina. Odlucio je da ga smjesti u vojnu akademiju i da
napravi od njega oficira-heroja, cije rame nece biti ukrašeno jednom vec dvjema
ili mnogim zvjezdicama.
Sreca se, ipak, pokazala jacom od šejha i njegove porodice. Mladica nisu primili
na akademiju, jer se njegov izgled nije dopao komisiji. Šejh se ljutio na
srecu,
165ali je cvrsto odlucio da ude u borbu sa njom. On prica o svemu tome, cas sa
prekidima, cas povezano. Njegovu pricu narušava klokotanje nargila koje mu
donosi vlasnik kafane na pocetku dana i kada osvoji noc. Ponekad ih sam
priprema, ponekad mu ih priprema mali sluga. Sve je to ostavljalo jak dojam na
studente, izazivajuci u njima izvjesno poštovanje prema njegovom bogatstvu,
pomiješano sa prezirom prema njegovom neznanju i šalama na racun njegove
gluposti.
Djecak nece zaboraviti slucaj kada je taj bogati šejh jednom htio da se oslobodi
dijela svog namještaja i da kupi ljepši, kvalitetniji. Starije ponudio
studentima, ali su svi izbjegli kupovinu osim djecakovog brata. On je kupio
ormar, koji je imao dva dijela što su stajala jedan na drugom. Donji je imao
dvoja cvrsta vratašca. Gornji je bio namijenjen bratovoj odjeci, a donji
knjigama bez poveza ili onima što nisu lijepo izgledale. Jedan dio bio je
odreden za ukusnu hranu koju je djecakov brat sakrivao za sebe. U gornjem
dijelu donjeg ormara bile su dvije fioke koje je brat odredio za neke svoje
hartije i novac što ga je dobijao pocetkom mjeseca. Novac je stavljao u jednu
fioku i uzimao otuda svakoga dana izvjesnu sumu, a oba kljuca je krio u svome
džepu. Gornji dio imao je dvoja staklena vratašca i bio je namijenjen knjigama
u povezu, ciji je izgled izazivao radost u duši i zadovoljstvo. Šejh-prodavac je
držao do svog ormara i cjenkao se. Uspio je da izvuce jednu funtu, jer je ormar
bio od orahovog drveta; zato ga je brat i kupio. Kupovina je, medutim, navukla
na šejha-mladica i njegovog brata teško breme. Tu sumu trebalo je platiti u
ratama i odvajati novac od oskudnog mjesecnog izdržavanja što je stizalo sa
sela. Osim toga, trebalo je kupovati i knjige, povezivati ih i razmještati tako
da se iza stakla vidi njihov hrbat ukrašen imenom djecakovog brata. Sve se to
odvajalo od mjesecnog izdržava-
166
nja, prinudujuci obojicu da ekonomišu u ishrani. Ipak, mjesecno izdržavanje nije
moglo da podnese taj teret pa zato poceše da uzimaju novac na zajam, rijetko je
bilo novca u fioci, i ucestaše molbe ocu da poveca izdržavanje ili da s vremena
na vrijeme nešto doda.
Ipak je kupovina toga ormara uljepšala život djecakov i izazvala u njegovoj
duši mnogo radosti i zadovoljstva. Djecakov brat je do tada imao dugacak, dubok
sanduk koji je djecak znao iz djetinjstva, kada je majka u njemu cuvala svoje
haljine, narocito one skupe. Poklopac na sanduku bio je malo ispupcen; otvarao
se i pokazivao dubinu koju je djecak smatrao ogromnom; ona je otkrivala dva
tajna sanducica, gdje je mati cuvala svoj nakit, kada ga je imala. Onda je
jednom djecak potražio sanduk tamo gdje je uvijek stajao i nije ga našao. On se
cesto igrao sa svojim sestrama oko sanduka, sjedeci na njemu podvijenih nogu,
dok su sestre sjedile pred njim na zemlji, isto podavijenih nogu; on im je
pricao price i slušao njihove.
Djecak nije našao sanduk zato što su ga bili odnijeli na Nil i utovarili na
brod za Kairo. Tamo gaje prihvatio brat i stavljao u njega svoju odjecu i
knjige za koje nije bilo drugdje mjesta. Djecak je bolno tužio za sandukom.
Morao je sad da sjedi podvijenih nogu na zemlji umjesto na sanduku dok je
pricao sestrama i slušao njihove price. Kada se djecak preselio u Kairo, imao
je veliku želju da dodirne sanduk, da posjedi na njemu i pogladi svojom malenom
rukom njegovo glatko drvo. No sanduk je bio daleko od mjesta gdje je on sjedio:
stavili su ga u ugao sobe i djecaku nije bilo baš lako i zgodno da dode do
njega. Ali kada su kupili ormar i kada su se bratova odjeca i knjige preselile
tamo, znacaj sanduka se smanjio: on je prešao sa svoga mjesta u sobi na manje
primjetno mjesto u prolazu, lijevo od ulaza. Djecaku su rekli: "Stavi u taj
sanduk svoju odje-
167cu i knjige, kada budeš poceo da ih kupuješ". Od tog vremena djecak je
napustio svoje mjesto na kojem je sjedio danju u sobi; sramio se da sjedne na
sanduk da mu se ne bi smijali, no ipak bi sjeo pored njega kod praga,
Page 54
 Taha Husein - Dani
prislonivši se ledima uza zid, a rukom se oslanjajuci na sanduk. Vrebao je
trenutak, ako mu pode za rukom, da ustane, sjedne na sanduk i pogladi ga.
Ponekad bi dizao poklopac, prelazio rukom po jednoj i drugoj pregradi, ali
ništa u njima nije nalazio. Katkad se nadnosio nad svojom malobrojnom odjecom
bacenom na dno sanduka, prevrtao je, uživajuci u tome, kao daje nešto posjedovao
i našao za to tajno skrovište koje ni s kim ne dijeli. Ali dani su prolazili,
jedni su druge slijedili, i taj se sanduk napunio knjigama.
I drugi jedan covjek je boravio u kuci, dalek od nje, tud medu njenim žiteljima,
iako gaje s nekima od studenata vezivala bliskost, a cvrsto prijateljstvo
povezivalo ih je sve. Bio je veoma kratkovid i mogao je da vidi samo nešto iz
najneposrednije blizine. Bio je visok rastom, odavno je bio student na Azharu i
dugo je živio u toj kuci. Trudio se koliko je mogao da studira, a nauka se
trudila, koliko god je mogla, da pobjegne od njega. On je bio tudinac ne samo
medu studentima vec i medu knjigama koje su ispunjavale njegovu sobu.
Prisustvovao je predavanjima i slušao prfesore, a kad je izgubio nadu u sve
to, zasio je u svoju sobu i gotovo nije izlazio iz nje, ako se ne racuna poneka
posjeta radi razgovora nekom prijatelju u kuci. Njegovi drugovi su bili zauzeti
studiranjem i predavanjima te je prestao cak i njih da posjecuje. No on je ipak
imao dobro srce i bogatu dušu: prijatno je vodio razgovor, bio je veoma
vjeran, brz u pružanju pomoci svojim drugovima i spreman da priceka kada je
njima bilo teško da vrate dug.
Oni su ga se sjecali zato što su ga voljeli: posjecivali su ga zato što ih je
veselio razgovor sa njim i nalazi-
I
li su zadovoljstvo u tome druženju. On se nikako nije mogao odluciti da napusti
Kairo ili da ode iz ove kuce, iako je izgubio nadu i u nauku i u to da ce steci
diplomu. Ostajao je tamo gdje je bio i otud rukovodio svojim poslovima, a
možda su za to vrijeme njegovim poslovima upravljali drugi. On nije bio ni
student ni felah, vec nešto izmedu toga dvoga. Kako su ga cesto posjecivali
rodaci i suseljani! Donosili su mu razne ponude iz unutrašnjosti i on je žurno
pozivao svoje drugove da uzmu u tome ucešca ili je hitao i odnosio im to u sobu.
Studenti su sve vrijeme boravka u kuci spominjali toga prijatelja sa ljubavlju i
pohvalama. Zatim su se razišli i svaki je otišao svojim putem. Vijesti o njemu
nisu više stizale, ali su oni nastavili da ga spominju uvijek s pohvalom.
Bio je još jedan stanovnik ove kuce, ali on nije živio u odredenoj sobi i nije
se zaustavljao na odredenom mjestu; sresti ga nije bilo lako i razgovarati s
njim nije bilo prosto. Mladi su govorili o njemu s vremena na vrijeme, krišom,
žurno, šapatom, za kojim je slijedio brz, lak smijeh, prekidan uzdržavanjem i
stidom.
Taj je stanar posjecivao druge, ali njega nisu posjecivali. On nije dolazio
sam, vec uvijek sa nekim drugim. On nije navracao danju ili u predvecerje, nije
posjecivao kada je svijet budan, vec samo usred noci, za dubokog sna.
Posjeta je njegova bila slatka u pocetku, a gorka po svojim posljedicama. Za one
kojima je bila namijenjena bila je to teška mora. Cesto ih je uznemiravala i
uvijek štetila njihovoj nauci i njihovom tijelu, izlažuci ih povremeno bolesti,
veoma cesto kijavici, narocito zimi.
Tog posjetioca su mladi zvali Abu Tartur.83* On nije
83) Abu Tartur - "otac Tartura", covjek sa kapuljacom koja se stavlja na glavu
kao znak srama, na primjer prestupnika.
168
169bio niko drugi nego davo koji se javljao u gluho doba jednom od njih kada
utone u san. Kada bi on otišao, mladic se budio uplašen, teško dišuci,
osjecajuci sebe grešnikom i prestupnikom. On bi cekao da se zora približi,
skakao sa postelje hitro i plašljivo, nastojeci da se što prije ocisti, kako bi
stigao na jutarnje predavanje. Ljeti je još stvar bila jednostavna i snošljiva:
šta može biti lakše i prijatnije za mladica nego da se zagnjuri pod hladnu vodu
u bazenu neke džamije ili da izlije na svoje tijelo izvjesnu kolicinu hladne
vode koja ce ocistiti citavo tijelo i zadovoljiti uslove kupanja, kako
obavezuju knjige islamskog obrednog prava. Ali teško je, veoma teško i mucno,
veoma mucno ako Abu Tartur op-sjedne mladica u neku zimsku noc. Mladic tada nema
vremena da ugrije vodu, nema vremena, a cesto ni novca, da ode u neko javno
kupatilo. Dosta je od Abu Tartura što mladicu oduzima vrijeme, da mu uzme i
novac - to je suviše.
A treba ici i na Azhar i slušati predavanje - mladic tu mora biti cist dušom i
tijelom podjednako. Zato je prinuden da kod kuce brzo polije tijelo hladnom
vodom pa tek potom ode na Azhar. Još je bolje ako se mladic zagnjuri u neki
vodoskok kod džamije: to ga staje samo hladnoce i drhtavice. A kod kuce vodu
treba placati. Nju treba trošiti samo za pice, sa izuzetkom krajnje nužde.
Page 55
 Taha Husein - Dani
Treba, ipak, i nuždu navici na štednju.
Abu Tartur je bio uporan u svojim posjetama mladicima. On kao da je ostajao na
vrhu kucnog stepeništa, krijuci se tamo u uglu, gdje se ne može cuti dok
studenti uce ili citaju knjige. Kada su se studenti odvajali od svoje nauke ili
svojih knjiga i obracali se onome šejhu stoje živio pri kraju sprata lijevo, ili
onome covjeku što je živio pri kraju sprata desno, Abu Tartur bi iskocio, ulazio
k njima u sobu, tako da ga nisu vidjeli, nisu culi niti osjecali, a onda je
kromice išao i skakao na rame-
170
na ovoga šejha ili covjeka ili ga obuhvatao i pocinjao da prica njegovim glasom
i jezikom sa tim mladicima, budeci u njihovoj duši i glavi one zabranjene misli
od kojih su ih knjige branile. A kada bi se rastali sa šejhom ili onim covjekom,
lijegali u postelju i tonuli u san, Abu Tartur je birao medu njima svoju žrtvu i
usmjeravao na nju svoju zabranjenu, grešnu posjetu.
Ponekad se Abu Tartur krio u svome kutu na vrhu stepeništa, pa kada bi se neka
djevojka pela sa donjeg sprata na gornji da nekome od studenata odnese rublje,
oprano i cisto, ili da uzme od nekog studenta rublje da ga opere i ocisti, Abu
Tartur bi joj se prikljucio i išao naporedo s njom tako da ga nisu vidjeli, nisu
culi niti osjecali. Ali tek što bi ona ušla nekome od studenata, Abu Tartur se
pretvarao u pogled koji je padao iz ociju te djevojke, ili rijec što bi je
izgovarao njen jezik, ili osmijeh koji bi se ocrtao na njenim usnama, ili pokret
vezan za neki od njenih udova.
Potom bi djevojka odlazila a s njom i nevidljivi Abu Tartur, kojega nisu culi
niti osjetili. Ali on je ipak mladicu vec zakazao sastanak kada noc sve pokrije
i njega svlada san. Ponekad je Abu Tartur ispoljavao veliku vještinu i dostizao
najvišu granicu lukavosti i smicalica. Nije se opterecivao penjanjem na vrh
stepeništa, vec bi se prokrao na donji sprat i pomiješao sa ženama, koje su se
povremeno svadale a povremeno smijale. One su razgovarale visokim glasovima,
dajuci im, od slucaja do slucaja, razlicitu intonaciju. Abu Tartur se pretvarao
u nježni element koji se razlivao u jednom od tih glasova ili u jednom od tih
pokreta. I taj glas i taj pokret penjali su se sa Abu Tarturom, a možda se on
penjao i sam sa tim glasom i tim pokretom do mladica na gornjem spratu i odmah
se udaljavao, ubacivši mu u dušu tajno zlo i zakazavši sastanak kada noc sve
pokrije i njega obuzme san.
171Eto kako život ovih studenata i u kuci i na Azharu nije bio samo cistota i
samo nauka. I život djecakov medu njima nije bio sama cistota i sama nauka.
Njima se nametao Abu Tartur i donosio im slatko-gorko mucenje. Ono što je
djecak cuo u njihovim pricama nagonilo ga je na razmišljanja.
172
XII
U tu je kucu djecak došao i u toj je sredini živio. Treba znati da nauka o
životu i životnim zbivanjima, o živim ljudima i njihovim obicajima koju je ovdje
spoznao nije bila ništa manje znacajna od one što ju je otkrio u azharskoj
sredini o pravu, gramatici, logici i dogmatici.
U toj kuci djecak nije proveo ni dva-tri dana a brat gaje vec predao profesoru
koji je stekao diplomu upravo toga ljeta. Trebalo je da pocne predavanja i prvi
put u životu sjedne kao profesor pred studente-pocetnike. Približio se
cetrdesetoj. Bio je poznat po svojoj nadarenosti i cuven po svojim
sposobnostima. Borio se sa sudbinom i pobijedio je, iako je smatrao da njegova
pobjeda nad sudbinom nije u otpunosti odgovarala njegovom pravu na uspjeh:
dobio je diplomu drugog stepena i to je smatrao pobjedom, ali nije stigao do
diplome prvog stepena, i to je smatrao nepravdom. Njegove su se sposobnosti
ogranicavale na nauku. Kada bi prešao na svakodnevni život, bio je bliži
naivnosti nego bilo cemu drugom. Medu njegovim prijateljima, studentima i
naucnicima bilo je pooznato da voli izvjesna materijalna zadovoljstva, da se
odaje njima. Tome gaje vukao njegov temperament, a ne porod ili uobicajena
pokva-renost. Mnogo je jeo - bilo je poznato da gine za me-
173som i da se ne može odreci da ga prekomjerno jede ni jedan jedini dan. To bi
ga stajalo velikog napora.
Osim toga, glas mu je bio neobican - klokotav, neprirodan, rezak, kao daje
sjekao glasove. Jedan se zvuk pri tome slagao na druge, a usne su se otvarale
pri izgovaranju rijeci više no što je trebalo. Sabesjednik ga nije mogao
slušati a da se ne nasmije; nije mogao nastaviti razgovor s njima a da ne pocne
podržavati tromost njegova glasa, njegovu iskidanost i široko otvaranje usta.
Cim je dobio diplomu, odmah je posegao za znacima raspoznavanja naucnika,
nabavio ih i žurno, prevre-meno, obukao ogrtac. Naucnici su se tako oblacili tek
pošto bi prošao poduži period nakon dobijanja diplome, kada bi njihova
vrijednost i zasluge u nauci postale i materijalni život im bio lakši.
Page 56
 Taha Husein - Dani
No, naš je prijatelj pohitao ogrtacu, obukao ga i izazvao smijeh i
prijatelja-studenata i svojih profesora. Smijeh i šale na njegov racun rasli su
još više s toga što je oblacio ogrtac a išao "bosonog", ako se tako može reci,
to jest u sandalama. Nije nosio carape - ili zato što ih nije imao, ili što nije
htio da ih upotrebljava. Kada se kretao ulicom, išao je teškim korakom i sporo,
želeci da mu pojava odaje naucnicku ozbiljnost i velicinu nauke. A kada bi
prekoracio prag Azhara, sva njegova važnost je išcezavala, sporost bi ga
napuštala i on bi poceo da skakuce.
Djecak bi poznao njegove noge prije nego što mu je cuo glas. Prvi put je došao
na mjesto gdje se održavala nastava poskakujuci, kako je navikao da hoda,
spota-kao se o djecaka i zamalo nije pao. Njegove gole noge, sa grubom popucalom
kožom, dotakle su djecakove ruke. Zatim je porošao, sjeo i prvi put se
prislonio ledima na onaj stub o kojem je dugo maštao kako ce se nasloniti kao
profesor.
Kao i drugi njegovi vršnjaci u to vrijeme, on se veoma ogradivao od azharskih
nauka i žestoko negodovao protiv sistema nastave. Poucavanja profesora-Ima-ma
stigla su do njegova srca i izvršila na njega utjecaj, mada ne sasvim dubok. On
nije bio cisti novator, ali nije bio ni cisti konzervativac, vec nešto izmedu
toga dvoga. To je bilo dovoljno da ga profesori gledaju iskosa i posmatraju sa
izvjesnim podozrenjem i nadmenoš-cu. Cim je poceo svoje prvo predavanje iz
islamskog prava, on je obavijestio studente da im nece predavati po knjizi
"Stepenice srece" iz djela "Svjetlost objašnje-nja",84) što su profesori bili
uobicajili na pocetku, vec ce ih uciti islamskom pravu, bez odredene knjige, u
opsegu "Stepenica srece". Oni, znaci, treba da slušaju i razumiju, a takode i
da prave neophodne bilješke. Zatim je poceo cas koji je bio sadržajan i
zanimljiv. Istim metodom je pristupao casovima gramatike: nije predavao
ucenicima komentare al Kafravija i nije ih ucio da kazuju na devet nacina
recenicu: "U ime Allaha, milostivog, samilostnog" i njene fleksije. On ih je
dobro pripremio za gramatiku, dao im je definicije rijeci govora, imena,
glagola, cestica. Cas je njegov bio lak, jednostavan i koristan.
Djecaka upitaše za vrijeme poslijepodnevnog caja staje cuo od svoga ucitelja iz
islamskog prava i gramatike, i kad on ponovi bratu i njegovim drugovima ono što
je slušao, društvo pohvali profesora i njegov metod i odobri njegov sistem
obucavanja. Djecak je poceo da posjecuje dva takva casa, ne iduci na druge,
tokom nekoliko dana - ne sjeca se tacno koliko. No on se stalno
84) "Stepenice srece" (Meraki al falah) - putokaz (uputi) za islamsko pravo,
sastavio ih profesor Azhara u XVII vijeku al Šurunbu-lali kao izbor iz svog
obimnijeg djela "Svjetlost objašnjenja" (Nur al idah).
174
175pitao kada ce ga primiti na Azhar i unijeti u spisak njegovih studenata. Jer
tih dana on je bio samo djecak koji redovno sluša dva casa iz obavezne nastave.
Sluša još i cas tradicije, koji se držao poslije jutarnje molitve, samo zato
što ceka da njegov brat izide sa casa osnova islamskog prava i da dode vrijeme
za cas prava.
I dode taj "znameniti dan", kada poslije casa islamskog prava rekoše djecaku da
treba da ode na ispit iz poznavanja Kur'ana, što ce biti priprema za njegov
prijem na Azhar. Nisu mu to ranije saopcili i on se nije bio pripremio za
ispit. Da su mu rekli, kazivao bi Kur'an u sebi jednom ili dvared do tog dana.
Nije mislio o kazivanju Kur'ana otkako je došao u Kairo. Kada mu rekoše da ce
ga kroz sat ispitivati, srce poce da mu lupa od straha, i on pohita ka ispitnom
mjestu u odjeljenju za slijepe, pun straha i veoma uzbuden. No još se nije bio
ni približno ispitivacima a strah išceznu, srce mu se ispuni patnjom i bolom, a
u njemu se probudiše neprijatna sjecanja koja nikada nije uspio zaboraviti. Dok
je cekao da se dva ispitivaca oslobode ucenika koji je bio pred njima, najednom
cu kako ga jedan od njih zove recenicom koja gaje teško pogodila: "Pridi,
slijepce!"
I da ga brat nije uhvatio za lakat, podigao bez ikakva obzira i bez rijeci
priveo ispitivacima, on ne bi povjerovao da je ovaj poziv bio upucen njemu.
Navikao je u svojoj porodici na veliku obzirnost prema sebi, na to da se u
njegovom prisustvu izbjegava spominjanje njegove nesrece. On je to cijenio, iako
nikada nije zaboravljao svoju nesrecu, niti je ikada mogao da je udalji
izmisli. No on ipak sjede pred ispitivace koji zatražiše da kazuje poglavlje
"Pecina". Tek što je kazao nekoliko prvih stihova, a oni zatražiše da kazuje
poglavlje "Pauk". I tu, tek što je izrekao nekoliko prvih stihova, jedan od
ispitivaca rece: "Idi, slijepce, Allah ti je pomogao".
176
Djecak se užasnuo od takvog ispita koji ne pruža nikakvu sliku niti daje dokaze
o pamecnju. On je ocekivao da ce ga, u najmanju ruku, komisija ispitivati
Page 57
 Taha Husein - Dani
makar onako kako ga je ispitivao otac. Ipak - otišao je zadovoljan uspjehom,
ljut na ispitivace i s prezirom prema ispitu. Nije još bio ni izišao iz
odjeljenja za slijepe, a brat skrenu sa njim u neki ugao gdje naidoše na jednog
služitelja ili, kako su ih zvali na jeziku tog vremena, "nadzornika". Ovaj ga
uhvati za desni lakat i zaveza mu oko šake narukvicu od konca, ucvrstivši
krajeve komadicem olova sa žigom i rece: "Idi, i cestitam ti"!
Djecak nije razumio znacenje te cudne narukvice, no brat mu rece da ce ona
ostati oko njegove šake cijele nedjelje, dok ga ne pregleda lijecnik koji ce
ispitati njegovo zdravlje, odrediti uzrast i pelcovati ga protiv boginja.
Djecak bi bio spreman da se raduje toj novoj narukvici, koja je pokazivala daje
kandidat za primanje na Azhar, da je prošao prvi prijelaz - da mu misli nisu
bile obuzete time kako ga je ispitivac pozvao i otpustio. Proveo je nedjelju
dana onako kako je obicno provodio dane, budeci se od glasa cice hadži Alija, i
odlazeci na Azhar zorom. Onda se vracao poslije casa islamskog prava, zatim je
odlazio na Azhar u podne, da bi se vratio poslije casa gramatike, zatim je
ostajao da sjedi na svome mjestu i spava tu, pa opet sjutradan išao na Azhar
kada bi cuo poziv mujezina daje "Molitva bolja nego san". Došao je dan
lijecnickog pregleda, djecak je došao pomalo strepeci da ga doktor ne pozove
onako kako gaje pozvao ispitivac.
Ali doktor ga ne pozva, jer on nikoga nije pozivao, vec ga brat oštro gurnu
prema lijecniku. Ovaj ga uhvati za lakat, povuce na ruci nekoliko crta i rece:
"Petnaest!" Cijela stvar se time završila. Djecak je bio primljen kao student na
Azhar. On nije bio uzras-
177ta koji je doktor rekao i koji je bio potreban za pravilan upis, bio je tek
u trinaestoj godini života. Skide narukvicu s ruke i vrati se u svojoj sobi. U
duši mu ostade mucno-prijatna sumnja u pouzdanost ispitivaca i pravednost
doktora.
178
XIII
Taj je život bio težak i za djecaka i za njegova brata. Djecaku se cinilo da je
nauka koju su mu nudili nedovoljna, žudno je nastojao da prisustvuje vecem
broju casova i sluša više predmeta nego što je slušao. Osamlje-nost u sobi
nakon casa gramatike teško mu je padala, bila mu je nepodnošljiva. Želio je da
ima mogucnost da se krece više no što se kretao, da govori više no što je
govorio. A njegovom bratu, opet, teško je padalo što je morao da vodi djecaka u
Azhar i natrag - ujutro i navecer. Teško mu je bilo da ostavlja djecaka veci
dio vremena samog, ali nije mogao drugacije da postupi: bilo mu je nemoguce, a
nije odgovaralo ni njegovom životu ni ucenju, da ostavlja drugove, napušta
predavanja i stalno ostaje u sobi sa djecakom i zabavlja ga.
Djecak nikome nije govorio o tome šta mu je na duši, a ni brat nije njemu
govorio šta mu je na duši. Vjero vatno je ipak ponekad razgovarao o tome sa
svojim prijateljima. Ova teškoca se krajnje zaoštrila jednom nocu i razriješila
s eposlije toga mada djecak ništa nije rekao svome bratu niti je brat nešto
rekao njemu.
Citavo društvo bilo je jednom pozvano da provede vece kod prijatelja-Sirijca,
koji nije živio u toj kuci niti u toj cetvrti. Društvo je prihvatilo poziv i
dan je prošao kao što obicno prolaze dani. Društvo je otišlo na
179cas profesora-Imama, a zatim se vratilo poslije vecernje molitve, da bi
svako ostavio teret koji je nosio - torbe i hartije.
Brat pripremi djecaka za spavanje, kako je to cinio svake noci, i pode ugasivši
lampu, kao što je radio svake veceri. No on nije stigao ni do vrata a djecaka
savlada takva tuga da brižnu u plac, mada se iz sve snage trudio da se suzdrži.
Vjerovanto je plac dospio do mladicevih ušiju. No to ipak nije promijenilo
njegovu odluku i nije ga odvratilo od vecernje posjete. On zatvori vrata i ode
svojim putem. Djecak se do sita ispla-ka, a onda mu se postepeno vrati mir.
Ponovi se uobicajena prica koja se dogadala svake noci, i prepusti se snu tek
kada se brat vrati. No, sjutradan, posle casa islamskog prava i poslije
dorucka, brat mu ponudi nekoliko vrsta halve koje mu je usput kupio, vracajuci
se sinoc kuci. Djecak shvati svoga brata, i brat njega, iako nijedan ništa nije
rekao.
Prode dan, a za njim i drugi. Brat dobi pismo od ha-dži-Firuza, otvori ga i
pogleda, zatim rece bratu, staviv-ši mu ruku na rame i glasom punim suosjecanja
i tuge: "Od sjutra neceš biti sam u sobi. Doci ce sin tvoje tetke da studira, u
njemu ceš naci druga i prijatelja."
180
XIV
Taj tetkin sin bio mu je drug iz djetinjstva, bio mu je prijatelj kojega je
veoma volio. On je cesto "silazio" iz svoga grada u gornjem dijelu okruga da
Page 58
 Taha Husein - Dani
posjeti djecaka i provodio sa njim citav mjesec, pa i više mjeseci, zajedno su
išli u školu i igrali se; zajedno su odlazili i u džamiju da bi se molili, a
zatim se navecer vracali kuci, citali price i bajke ili provodili vrijeme u
raznim zabavama, odlazili da se šetaju pored dudova na obali al Ibrahimijevog
kanala. Cesto su jedan drugome kazivali razna maštanja i snove, cesto se kleli
da ce zajedno otici u Kairo i zajedno uciti na Azharu.
Cesto je krajem ljeta sin njegove tetke silazio iz svoga grada u gornji dio
okruga. Mati mu je davala novac, pripremala zalihu hrane i obecavala mu da ce
poci sa sinom svoje tetke u Kairo, da zajedno uce. No on je dijelio sa svojim
prijateljem s pocetka išcekivanje, zatim gnjev, a onda tugu i suze, zato stoje
porodica ili, tacni-je, brat djecakov smatrao da još nije došlo vrijeme za
njihov odlazak u Kairo. Zatim su se rastali i prijatelj se vratio svojoj majci,
ojaden i tužan.
Nije nimalo cudno što je ova vijest veoma obradovala djecaka. Nije cudno što je
djecak proveo vece zadovoljan, radostan, misleci samo o sutrašnjem danu.
Nastupila je noc i ispunila sobu tamom. No ove noci
181djecak nije cuo ni glasove mraka, ni razgovore. Sigurno je da su se insekti
u sobi zabavljali kao što su cinili svake noci, no djecak nije cuo njihove zvuke
niti im osjecao pokrete.
Citavu noc djecak provede bez sna. Ali ova je nesanica bila radosna i vesela.
Požurivao je vrijeme i ljutio se sporosti dolaska zore. Otišao je na cas
tradicije, slušao je glas profesorov, koji je nakako zapijevao tekst i imena
prenosilaca, no nije obracao pažnju na njega i ništa ga nije razumio. Poslije
toga prede na cas islamskog prava. Slušao ga je, jer je to bilo neizbježno. Brat
gaje povjerio profesoru i ovaj mu je postavljao pitanja i sporio se sa njim,
natjerivao ga da sluša i shvaca. Zatim se, ujutro, djecak vrati u sobu - proveo
je vrijeme cas spokojno, cas sav uzbuden. Spokojno spolja: najteže mu je padala
strepnja da ce brat ili drugovi otkriti da se nešto u njegovom držanju
promijenilo, malo ili mnogo. U sebi je bio uzbuden, požurivao je vrijeme,
ljutio se na sporost sumraka, kada voz treba da stigne na kairsku stanicu.
Mujezin na kraju krajeva pozva na predvecernju molitvu, te izmedu djecaka i sina
njegove tetke ostade samo kratak vremenski razmak, dok kola produ prostor izmedu
stanice i ove cetvrti, krecuci se kroz Kapiju rijeke, zatim kapiju aš Sarija,
i, najzad, kroz kapiju gdje ce skrenuti njihovoj kuci izmedu kafanskog dima i
klo-kotanja nargila.
I, evo, dvije noge koracaju po kucnom podu, djecak ih bez ikakvog kolebanja
raspoznaje. Sin njegove tetke se pojavljuje i pozdravlja ga uz smijeh. Zatim se
uz smijeh grle. I, evo, kocijaš dolazi za njim, noseci za obojicu ponude. Bez
svake sumnje, veceras ce biti mrsna vecera, svi ce drugovi biti pozvani, a dva
djecaka ce ostati sami sa sobom i svojim razgovorima tek onda kad ostali odu da
slušaju cas profesora-imama.
182
Nesumnjivo, od tog vremena se djecakov život u potpunosti izmijenio. Napustila
ga je usamljenost, tako daje s vremenom poceo daje priželjkuje. Njegovo ucenje
postajalo je sve složenije, postepeno je cak pocelo da ga pritiska.
183XV
Najmanja promjena u njegovom svakodnevnom životu bilo je to što je napustio
mjesto u sobi gdje je sjedio - na starom tepihu, prostrtom preko trošne hasure
u raspadanju. Sada je znao za njega sasmo kada bi sjedao za roucak ili veceru i
kada bi se vracao na svoj ležaj u podmakloj noci. Citav dan, ili veci dio dana,
provodio je u Azharu i u okolnim džamijama, kuda je išao na predavanja. Kada bi
se vratio kuci, u sobu je ulazio samo da bi se oslobodio svoje abaje, a zatim
je opet izlazio iz nje, da bi sjeo sa svojim prijateljem na uski pusteni tepih
što gaje prostirao pred vratima, zauzimajuci tako veliki dio hodnika, pa je
ostajalo mjesta samo za jednog ili dva prolaznika.
Tu su se djecaci zabavljali, pomalo razgovorom, a više citanjem. Imali su
vremena da posmatraju šta se dogada na donjem spratu - kretanje i razgovore:
jedan je slušao, drugi gledao i objašnjavao svome prijatelju ono što ovaj ne
vidi.
Tako je djecak upoznao kucu više no što ju je do tada poznavao, spoznao je
okolnosti pod kojima su živjeli njeni stanari bolje no što ih je znao, slušao
je njihove razgovore više no što ih je slušao ranije. Poslije prigušenog
življenja, život mu je postao društveniji. Ali njegov korisni, plodotvorni
život, otkako mu je stigao pri-
184
jatelj, nije prolazio u sobi niti u kuci, vec u samom Azharu. Djecak se
oslobodio jutarnjeg casa i ostajao je u sobi dok se ne bi približio cas
islamskog prava. Tako je sa svojim prijateljem svakodnevno uživao u glasu
Page 59
 Taha Husein - Dani
poremecenog šejha kada je ovaj obavljao molitvu, dok je ranije uživao u tome
glasu samo petkom, jednom nedjeljno.
Kada bi došlo vrijeme da se ide na predavanja, odlazio je sa svojim prijateljem
na Azhar, prolazeci istim putem kojim je išao sa bratom. Hodali su sada tim
putem, pricajuci cas ozbiljno, cas šaljivo. Ponekad bi, umjesto u prljavu ulicu
Slijepih miševa, skrenuli u cistu ulicu Han Džafara i uvijek izlazili na ulicu
Sejjidina Huseina. Cudno, no otkako mu je došao prijatelj, djecak je stekao
naviku da uvijek kada prode pored džamije Sejjidina Huseina, ude u nju i
kazuje "Pristup". Prijatelj ga je navikao na to i on je zadržao tu naviku.
Porastao je, izmijenile su se okolnosti njegova života, ali on se ne sjeca da
je ikad prošao pored te džamije a da ne kazuje u sebi uzvišeno poglavlje
Kur'ana.
Brat djecakov odvajao je za njega i njegovog prijatelja veoma malu sumu novca
za dorucak, s tim da poslije casa islamskog prava uzimaju iz rivakaS5) hanefita
njegovo sljedovanje, koje se sastojalo od cetiri lepinje. Dvije bi pojeli za
dorucak, a dvije sacuvali za veceru. Iako je suma koja im je davana u novcu bila
mala i jadna, nije prelazila jedan pijaster dnevno, oni su znali da se doviju i
uštede te sami sebe pocaste nekom ukusnom hranom i picem koje bi poželjeli. Šta
im je smetalo da se ujutro dignu zajedno sa pticama? Pošto bi prošli
85) Rivak -jedno od 26 odjeljenja ili sekcija na Azharu. Studenti su se
upisivali u odredeni rivak, zavisno od toga kojoj su sekti pripadali, ili prema
mjestu rodenja.
185kroz uska vratašca na zatvorenoj kapiji i krenuli ka Az-haru, zaustavili bi
se kod prodavca balile.86^
Uzeli bi, svaki, izvjesnu kolicinu tog jela koje su neobicno voljeli, jer su ga
mnogo jeli u kasabi, i stavljali na njega puno šecera, koji bi se pomiješao sa
tvrdim zrnevljem potopljenim u vrelu vodu. Trebalo ga je samo progugatiti - i
to bi otjeralo ostatke sna, šireci u tijelu energiju i izazivajuci u ustima i u
želucu nasladu koju su oni veoma cijenili. To ih je temeljito pripremalo za cas
islamskog prava: slušali su profesorove rijeci podjednako puna želuca i glave.
Zašto da ne svrate, kada se nadu u ulici Sejjidina Hu-seina, nekom prodavcu i
sjednu na usko drveno sjedalo preko kojeg je nekad prebacena uska hasura, a
ponekad ni to? Sjedište je, svakako, bilo meko, jer je sjedenje na njemu bilo
praceno išcekivanjem zadovoljstva koje su obojica voljeli i cijenili -
zadovoljstva od ukuhanih smokava što su se prodavale u maloj posudi; oni bi ih
žudno progutali, zatim bi ispili u jednom gutljaju tecnost, a onda polagano i
mirno jeli suho grožde što bi ostalo na dnu. Zašto da ne kupe novcem odredenim
za veceru, pri povratku sa predvecernjeg casa, harisu87^ ili basbusu88) i pruže
sebi nevino zadovoljstvo jednom od ovih dviju vrsta slatkiša. To im nece
pokvariti apetit za veceru.
Dorucak je bio veoma jednostavan - trebalo je samo posjetiti jednoga od onih
prodavaca što su nudili mladi bob, ponijeti dvije lepinje i dati prodavcu dva i
po milima.89) Za pola milima bi kupili vezu-dvije poriluka, a prodavac bi im
dao veliku duboku posudu punu corbe u kojoj su plivala zrna boba, po cemu bi
prelio malo
86) Balila - slatko jelo od kuhanog kukuruza ili pšenice.
87) Harisa - slatko jelo od brašna i masla.
88) Basbusa - kolaci od oraha.
89) Hiljaditi dio egipatske funte.
186
masla. Oni su umakali svoj hljeb u corbu i lovili, ako se ikako moglo, zrna boba
i istovremeno grizli poriluk što ga je lijeva ruka prinosila ustima. Ne bi
uspjeli da dokrajce lepinju i poriluk, a vec bi došli do granice sitos-ti,
toliko bi se napunili da im se cinilo da ce prsnuti. No u posudi je još uvijek
bilo corbe, a djecaka je bilo stid da prihvati prijedlog svog prijatelja i
ispije je. Ovaj mu se smijao, dizao posudu, ispijao corbu i vracao prodavcu
cist sud.
Tako su, znaci, doruckovali ne potrošivši više od tri milima, a bili su u
prednosti jer su se nahranili prije predavanja. Sada je trebao samo da udu u
Azhar, da zadovolje svoj um pošto su zadovoljili tijelo. Djecak je na sve
moguce nacine nastojao da nastavi ucenje islamskog prava i gramatike kod svoga
profesora-konzerva-tivca. Nastojao je to, sjedne strane, iz poslušnosti prema
bratu, a s druge - iz sopstvenog zadovoljstva. No on je isto tako veoma želio da
sluša ne samo toga profesora vec da se okuša i u drugim granama nauke. To mu je
polazilo za rukom bez truda i napora zahvaljujuci casovima koji su se održavali
ujutro, pošto bi studenti doruckovali. Dva su prijatelja odlucila da posjecuju
al Ke-fravijev komentar, koji je izlagan svakoga dana ujutro -predavao ga je
novi profesor, nov i star istovremeno. Nov je bio u zvanju profesora, a star -
Page 60
 Taha Husein - Dani
po vezi sa Azha-rom. Njegove su godine podmakle, a studiranje se ote-glo dok
konacno nije dobio diplomu. Poceo je, kako su to cinili njemu slicni, izlaganjem
al Kafravijevog komentara. Djecak je slušao od svoga prvog profesora i od brata
i njegovih prijatelja mnogo šala o al Kafravi-jevom komentaru i mnogo
negodovanja protiv njega. To gaje podsticalo i zanimalo. Cim je došao na prvi
cas i odslušao devet nacina kazivanja "U ime Allaha milostivog, samilosnog" sa
njihovim fleksijama, bio je oduševljen tom naukom i vezao se za nju veoma
intenzi-
187vno. I tako je sa svojim prijateljem poceo pomno da prati ove casove
gramatike, ne prestajuci i dalje živo da sluša i svoj stari cas. Smatrao je da
na starom casu gramatiku uci, a da se na novom njome zabavlja. I stvarno se
zabavljao: zabavljala gaje ta neprekidna fleksija koju je komentator tako
uporno primjenjivao na tekst, a narocito ga je zabavljao profesor koji je
kazivao tekst i komentar, objašnjavao ono što je kazivao, glasom ne-vjerovatnim,
stvarno smiješnim. On nije kazivao, vec je pjevao. Njegovo se pjevanje nije
podizalo iz grudi, vec se spuštalo iz glave. Glas mu je sjedinjavao dva
suprotna svojstva: bio je prigušen i mukao, i istovremeno otegnut i širok.
Osim toga, profesor je bio iz Gornjeg Egipta, zapravo, tacnije receno, iz
najudaljenijih krajeva Gornjeg Egipta; sacuvao je svoj provincijalni dijalekat,
ne izmi-jenivši ga nimalo ni u govoru, ni u kazivanju, ni u pjevanju. Uz to,
profesor se odlikvao grubom prirodom: kazivao je oštro, ispitivao studente i
odgovarao im oštro. Brzo bi planuo - cim bi ga nešto upitali, poceo bi da se
svada, a ako bi onaj što je pitao insistirao, teško bi prošao bez udarca nogom -
ako je bio blizu, ili udarca sandaom - ako je sjedio daleko. A sandale
profesorove bile su grube kao i njegov glas, debele kao njegova odjeca - on
nije nosio abaju, vec ogrtac od grubog sukna. Sandale su bile grube i debele, a
donovi skroz potkovani cavlima. To je bilo opravdano za sandale, jer je
pouzdanije štitilo od habanja. Ali zamislite ucenika kome su cavli ovih sandala
dospijevali na lice ili otvorene dijelove tijela!
Stoga su se studenti plašili da postavljaju pitanja profesoru, prepuštajuci mu
da kazuje, komentariše, dokazuje i pjeva. Na taj nacin šejh nije gubio
sopstveno vrijeme, ni vrijeme svojih studenata. Pocinjao je školsku godinu al
Kafravijevim komentarom, a prije no što
188
bi se ona približila kraju, on bi vec završio komentar šejha Halida.90)
Tako bi studenti u toku jedne školske godine proucili dvije knjige, dok bid
rugi, s drugim profesorom, proucili samo jednu, ili dok bi onaj profesor
novator-kon-zervativac sa svojim malobrojnim ucenicima prošao samo prve glave
gramatike.
Sve je ovo imalo uticaja na gramaticki život djeca-kov, ako se može tako reci.
On je proveo ljetnji raspust i vratio se u Kairo, ali više nije vidio svoga
profesora konzervativca-novatora, vec je pošao putem drugih az-harovaca i poceo
da posjecuje, iz islamskog prava, at Taijev komentar Riznica9]\ a iz gramatike
al Attarove glose na komentar "Azharijje".92) No bolje da ne ubrzavamo dogadaje
i da ostanemo sa našim prijateljem na prvoj godini.
On se, znaci, oslobodio jutarnjih predavanja i prešao na prijepodnevna, poslije
kojih se vracao u svoju sobu i citao sa prijateljem, ili pak ucio za sutrašnja
predavanja, kao što su radili ozbiljni studenti, a ponekad listao razne knjige
koje je razumijevao ili nije razumijevao.
Kada bi se sunce spustilo ka zalasku, dva prijatelja bi pristupila veceri,
radosno ili nezadovoljno, što je zavisilo od kolicine novca koja bi im ostala.
Ako nisu imali više od pola pijastera, dijelili su ga na dvije polo-
90) Rijec je o komentaru "Adžurumija" šejha Halida al Azharija (umro 1499).
91) "Riznica tananosti" (Kanz ad-dakaik) an Nesefija (umro 1310) - djelo iz
kanonskog prava hanifitskog pravca. Autor komentara toga djela at-Tai živio je
u Egiptu u XVIII vijeku.
92) "Azharijja", tj. azharski uvod u izucavanje arapskog jezika -djelo spomutog
šejha Halida al Azharija; glose na komentar samoga autora napisao je al Attar,
profesor i rektor Azhara pocetkom XIX vijeka.
189vine - za jednu bi kupili malo kolaca od sezama, a za drugu grckog sira, i
prisutpili veceri raskošnoj, ukusnoj. Na jedan komad lepinje stavili bi komadic
sira i komadic kolaca i nalazili u tom neobicnom spoju izvrstan ukus.
Ako bi zbog balile i smokava potrošili suviše novca i ako bi im ostalo samo
cetvrt pijastera, kupili bi za ostatak malo sezamovog kolaca, prelivali ga malo
crnim ili bijelim medom, koji su dobijali iz sela, a onda pristupali veceri,
iako ne raskošnoj, ali ne ni rdavoj.
Ako bi balila, ili smokve, ili jedno i drugo progutale njihov novac i ako im
ništa ne bi ostalo, i to ne bi bila nesreca. Oni bi sacuvali svoje lepinje, a u
Page 61
 Taha Husein - Dani
sobi su se uvijek nalazile dvije zdjele - u jednoj crni, a u drugoj bijeli med.
Oni ce uzeti malo toga meda, umakati u njega svoje lepinje, i to ce im
nadomjestiti raskoš halve, sira i sezama.
Ponekad bi cak i u takvoj oskudici dozvoljavali sebi izvjesnu raskoš. Prvu
lepinju bi podijelili i umakali u crni med, a drugu u bijeli.
Sunce pocinje da se žuri ka zalasku, mujezin tek što nije izišao na svoj
minaret. Prijatelji, znaci, treba da žure na Azhar. Oni odlaze na predavanja
poslije vecernje molitve, kako to rade i stariji studenti.
Prisustvuju casu logike na kojem se predaje djelo "Stepenice"93) al Ahdarija.
Istine radi treba reci da oni prisustvuju tome predavanju kod profesora koji je
sam sebe smatrao ucenjakom, iako mu Azhar nije priznao to zvanje. Vrijeme je
prolazilo, njegova upornost za postizanjem diplome se pojacavala, no on nije
uspio da se izbori i da je dobije. Ali on nije ni ocajavao zbog toga
93) "Velicanstvene stepenice ka logici" (as-Sullam al-muraunak fi-al-mantik) -
traktat iz oblasti logike u stihovima autora iz XVI vijeka al Ahdarija.
190
niti se zadovoljavao odlukom ispitivaca i pocinjao je da se nateže s njima, s
jedne strane, i da ih nervira, s druge. Natezao se prisustvujuci casovima,
izlazeci na ispit, i nervirao ih kada bi poslije vecernje molitve sjedao pored
jednog od stubova sa grupom ucenika oko sebe, predajuci im logiku kao što su to
cinili ugledni ucenjaci. A predavanja iz logike držali su samo ugledni ucenjaci.
U stvari, taj student-šejh nije se isticao u nauci niti je bio dobar predavac.
Njegovo neznanje i nesposobnost bili su jasni cak i ovim
studentima-pocetnicima. Osim toga, on je bio iz granicnih dijelova Gornjeg
Egipta i sacuvao je svoj dijalekat, kojim je govorio još prije stupanja u al
Azhar, ne izmijenivši ga nimalo, ni u citanju ni u razgovoru.
Istina je, na kraju krajeva, i to da se on lako ljutio i bio veoma plah. Ali on
ipak nije grdio ucenike niti ih je tukao, ili se, pak, nije usudivao da ih grdi
ili tuce, jer to pristaje samo pravome i istinskom ucenjaku koji je dobio
diplomu i zajedno s njom i dozvolu da grdi i tuce ucenike.
Sve je to bilo tacno i sve su to dva prijatelja slušala od starijih studenata,
no to im nije smetalo da idu na predavanja i budu revnosni, kako bi mogli sami
sebi da kažu da uce logiku i da odlaze na Azhar poslije vecernje molitve i
vracaju se nakon posljednje molitve, kao što to cine stariji istaknuti studenti.
Kako je brzo prošla ova godina! Kako su se brzo završila predavanja iz
islamskog prava i gramatike! Kako su se brzo studenti morali rastati, a zatim
otici tamo gdje ce provesti ljeto u svojoj porodici, u gradovima i selima! Kako
je djecak žudio za raspustom i izgarao od cežnje za kasabom!
Ali raspust je došao i njemu se javi želja da odustane od puta i ostane u
Kairu. Da li je bio iskren u tome? Da li je hinio? Bio je iskren i istovremeno
je hinio.
191Bio je iskren zato što je zavolio Kairo, vezao se za njega, i bilo mu je
teško da se rastane s njim. Osim toga, seljenje je uvijek mrzio. A evo zašto je
hinio: njegov brat je provodio znatan dio raspusta u Kairu, cemu je porodica
pridavala veliku važnost, smatrajuci ga cudom zalaganja i revnosti. A on je
želio da se ponaša kao brat i da o njemu misle kao što su mislili o bratu.
Medutim, kolebanje mu ni u cemu nije pomoglo, i evo ga kako se vozi sa svojim
prijateljem na taljigama; tu je i odjeca, zavijena u dvije bale. Stigli su na
stanicu. Kupili su im dvije karte, da li im, zatim ih smjestili u prepun vagon
trece klase.
Voz je krenuo, prošlo je malo vremena, još nije bio stigao ni do prve ili druge
stanice poslije Kaira, a dva prijatelja zaboraviše svoj Azhar, svoj Kairo i
svoju kucu. Oni su se sada sjecali samo jednoga - kasabe, uživanja i
zadovoljstava koja ih tamo ocekuju.
192
XVI
Vecernju molitvu ukucani su vec bili obavili kad su dva djecaka sišla s voza. Na
stanici nikoga nisu našli. To ih je malo rastužilo, ali su nekako stigli do
kuce, gdje je sve teklo uobicajenim tokom, na svakidašnji nacin.
Porodica je vec odavno bila završila veceru, domacin je obavio svoju molitvu i
izišao da, po obicaju, posjedi sa prijateljima nedaleko od kuce. Djeca su bila
pospana i mlada sestra ih je, jedno za drugim, odnosila u krevet. Djecakova
majka je legla da se odmori na pustenoj prostirci pod otvorenim nebom. San ju
je cas hvatao, cas napuštao. Oko njene kcerke su se, pak, svi okupili, da
porazgovaraju, po obicaju, kao svake noci, dok domacin ne završi svoj kratki
vecernji rzagovor i ne vrati se kuci da cijela porodica pode na spavanje. Kucu
je obavio mir i tišina, prekidani samo lajanjem pasa i dozivanjem pijetlova u
dvorištu i po cijelom selu.
Page 62
 Taha Husein - Dani
Kada su dva djecaka ušla, porodica je bila iznenadena jer nije bila
obaviještena o njihovom povratku. Nisu im pripremili posebnu veceru, niti su ih
pricekali sa uobicajenom vecerom, nikoga nisu poslali da ih doceka kad sidu s
voza.
Tako propadoše djecakova nadanja kojima je bio ispunjen, vjerujuci da ce ga
docekati kao što su docekivali njegovog brata-šejha - s radošcu, slavljem i
veli-
193kim pripremama. Naravno, njegova majka ustade i poljubi ga, ustadoše sestre,
zagrliše ga i ponudiše mu, zajedno s prijateljem, veceru poput onih kakve su
imali u Kairu. Pride otac, pruži sinu ruku daje poljubi, a zatim upita za
njegovog brata u Kairu. Onda se cijela porodica vrati u svoje postelje, djecak
leže na svoje staro mjesto, prikrivši u grudima mnogo jada i isto tako mnogo
iznevjerenih nada.
Poslije toga poce život u selu da tece onako kako je tekao prije no što je
djecak pošao u Kairo da studira na Azharu. Kao da nije ni odlazio u Kairo, kao
da nije sjedio pred naucnicima, izucavao islamsko pravo, gramatiku, logiku i
tradiciju. I, eto, sad mora, kao i ranije, da docekuje hodžu s pozdravom i
poštovanjem, da mu ljubi ruku kao što je to cinio ranije, da sluša njegove
prazne opširne govore kao što ih je slušao ranije. Eto, mora, s vremena na
vrijeme, da ide u mekteb da mu prode vrijeme. A ucenici ga docekuju kao i
ranije, gotovo kao da nisu ni primijetili daje bio odsutan i skoro da ga ne
pitaju šta je vidio i cuo u Kairu, a da su ga pitali, on bi im mnogo šta
ispricao.
Ponajgore je bilo to što niko od stanovnika sela nije došao u kucu da pozdravi
djecaka-šejha poslije cijele školske godine odsustvovanja. Tek bi mu poneki
covjek u prolazu dobacio nezainteresovano, usputno pitanje: "A, to si ti?
Vratio si se iz Kaira? Kako si?" Zatim bi mu postavio drugo pitanje, znacajnim
tonom, podižuci glas: "A kako je tvoj brat-šejh?"
I tako se u djecakovoj duši ucvrstilo uvjerenje da je on ostao - kao što je bio
i prije putovanja u Kairo - nevažan, beznacajnog položaja, koji nije zasluživao
ni pažnju i interesovanje. To je bolno vrijedalo njegovu taštinu, koja je bila
veoma jaka. Postao je još cutljiviji, i povukao se još više u sebe.
No nije proveo ni nekoliko dana sa porodicom i stano-
194
vnicima sela a mišljenje ljudi o njemu se promijeni. Obra-tiše pažnju na njega
ne sa simpatijama i prijateljski, vec da bi ga napadali i vrijedali. Ponovo je
podnosio od stanovnika sela ono isto neprijateljstvo koje je prije danima
trpio.
Ali ovog puta on to nije mogao da otrpi. Poceo je da osuduje obicaje, da
odbacuje ono što je opceprimljeno, i da se buni protiv onih koji su tražili
slijepu poslušnost. U pocetku je bio iskren, a kada osjeti neodobravanje,
odbojnost i otpor, on poce pretjerivati, postade tvrdoglav, rudeci se da pod
svaku cijenu bude originalan. Slušao je kako hodža prica njegovoj majci neke
svoje price o nauci i religiji, slaveci cuvare Kur'ana i nosioce knjige
Allahove. On mu izrazi svoje neslaganje, suprotstavi se iznesenim tvrdnjama i
bez ustrucavanja rece: "To su prazne price". Hodža se naljuti i izgrdi ga.
Ustvrdio je i kako je djecak u Kairu naucio samo opacine i izgubio svoj dobar
odgoj.
Majka se, takoder, naljuti, viknu na njega i izvini se hodži. Sve to ona isprica
ocu kada se vratio kuci. Pošto je obavio vecernju molitvu i sjeo za veceru, otac
odmahnu glavom i kratko se nasmija, iskazujuci prezir prema citavoj prici i
podsmjehujuci se hodži. On nije volio hodžu i nije ga žalio.
Da se cijela stvar zaustavila na tome, stanje bi se sredilo. Medutim naš
prijatelj je cuo kako njegov otac cita "Vodice dobara"94* kao što je uvijek
cinio pošto bi završkio jutarnju ili predvecernju molitvu. On samo slegnu
ramenima, odmahnu glavom i nasmija se, a zatim rece svojoj braci: "Kazivanje
'Vodica' je besposlica od koje nema nikakve koristi". Njegova mlada braca i
sestre ga ne razumjedoše i ne obratiše na to pažnju,
94) "Vodic dobara" (Dalail al hajrat) - skraceni naziv popularnog zbornika
molitava posvecenih Muhamedu; napisao ga je al Gazuli (umro 1465), misticki
pisac, živio u Sjevernoj Africi.
195ali starija sestra se oštro obrecnu na njega podigavši glas. Otac-šejh to cu,
ali ne prekinu citanje vec nastavi do kraja. Tada se obrati djecaku mirno, sa
smiješkom, i upita šta je on odmahnuo glavom, kratko se nasmija i rece svome
sinu s prezirom: "Šta tebi to smeta? Jesu li to naucio na Azharu?" Djecak se
naljuti i odgovori ocu: "Da, naucio sam na Azharu da je mnogo toga što ti citaš
u toj knjizi zabranjeno i štetno, a ne korisno. Covjek ne treba da se obraca
prorocima ili svecima za posredovanje izmedu njega i Allaha - to je vid
Page 63
 Taha Husein - Dani
neznaboštva".
Tu se otac vec silno naljuti, ali uzdrža svoj gnjev i ogranici se na osmijeh.
Samo rece: "Šuti, Allah ti odrezao jezik. Da nisi više nikada ponovio te
rijeci. Kunem ti se, ako to budše cinio zadržacu te u selu, ispisacu te sa
Azhara i nacinicu te fakihom,95) da kazuješ Kur'an na podušjima i po kucama".
Zatim ode, i cijela se porodica okupljena oko djecaka zasmija. Ali ta je zgoda,
uprkos njenom surovom podsmijehu, samo pojacala djecakovu tvrdoglavost i
upornost.
Otac je nakon nekoliko casova zaboravio na nju. Kada je došao na veceru, okružen
kao i obicno sinovima i kcerima, on poce da ispituje djecaka o starijem bratu,
šta radi u Kairu, kakve knjige cita, kod koga profesora odlazi. Otac je uživao
postavljajuci ta pitanja i slušajuci odgovore. On ih je postavljao i svome
starijem sinu kada bi ovaj dolazio u selo; u pocetku bi mu mladic odgovarao
nevoljko, a kada bi se pitanja ponavljala, mladic je izbjegavao oca i škrtario
u odgovorima. Otac nije otvoreno iznosio svoje neodobravanje zbog toga, ali gaje
to boljelo pa se žalio na njega ženi kada su ostajali nasamo.
95) Fakih - poznavalac islamskog prava, ovdje to znaci kazivac Ku-r'ana u
egipatskoj provinciji; najcešce su to slijepci koji zaraduju za život kazujuci
Kur'an u raznim prilikama.
196
Djecak je, naprotiv, bio štedar i poslušan, nije izi-bjegavao oca i nije se
klonio odgovora. Nije mu bilo dosadno, ma kolio se pitanja ponavljala i ma kakav
bio njihov sadržaj. Otud je otac volio da mu postavlja pitanja i uživao je u
razgovoru sa njim za vrijeme vecere i rucka. Možda je poslije pricao svojim
prijateljima ponešto od toga - o tome kako djecakov brat posjecuje
profesora-Imama i profesora Bakhita, o tome kako se raspravlja sa svojim
profesorima za vrijeme predavanja, dovodeci ih u nezgodan položaj, kako mu oni
odgovaraju oštro, uz grdnju, a povremeno i udarcima.
Djecak je osjecao da otac uživa u tim razgovorima, da je veoma zadovoljan njima:
stoga je dodavao, preuvelicavao i izmišljao ono cega nije bilo, i trudio se da
to upamti kako bi ispricao bratu kada se vrati u Kairo.
Otac je bio sretan i zadovoljan zbog svega toga, i nastojao je da se razgovor
obnavlja. Kada bi porodica sjela za veceru, i otac ponovio pitanja o starijem
sinu, šta radi u Kairu, koje knjige cita, djecak bi rekao, lukavo i
zlonamjerno, kako posjecuje grobove svetih, a dan provodi u citanju »Vodica
dobara«.
Nije stigao ni da izgovori sve to a cijela se porodica grohotom zasmijala, tako
da se mališani zamalo ne udaviše hranom što im je bila u ustima. Samo otac je
prvi poceo da se smije i smijao se jace od svih.
Tako je djecakova kritika oca zbog citanja »Vodica« i molitava postala tema za
zabavu i šale porodice iz godine u godinu. Najcudnije je bilo to što je takva
kritika stvarno smetala ocu, vrijedala njega samo i mnoge nasljedne obicaje i
vjerovanja. Ali bez obzira na to, otac je izazivao i podstrekavao sina na takvu
kritiku, uživajuci na neki nacin u svojoj muci. Ali, bilo kako bilo, djecakovi
neobicni stavovi ubrzo izado-še iz kruga porodice i dospješe do ocevog kruga
prijatelja, zatim, do ducana šejha Muhameda Abd Vahi-
197T
da, do džamije, gdje je šejh Muhamed Abu Ahmed, starješina fakiha u gradu, ucio
Kur'anu djecake i mladice, molio se i s ljudima tokom nedjelje i poucavao ih
povremeno religiji, i tamo gdje je šejh Atija, jedan od trgovaca što su
studirali na Azharu nekoliko godina a zatim se vratili u unutrašnjost i poceli
da se bave svjetovnim poslovima ne udaljujuci se ni od religijskih: on je
ponekada sjedio s ljudima poslije pre-dvecernje molitve, savjetovao ih i
poucavao, a ponekad im i kazivao ponešto iz predanja. Neobicnost dje-cakova
dospije i do šerijatskog suda, za to cu sudija, a i onaj šejh koji je bio
sekretar sudijin i koji je smatrao da bolje od njega poznaje zakon više se
razumiju u religiju i ima više prava na dužnost sudije, samo što nije dobio
onaj papiric koji daje zvanje »naucnika« i kojim je uslovljeno imenovanje na
dužnost sudije, iako se do toga stiže manje radom i trudom a više srecom i
laskanjem.
Culi su svi ti ljudi za djecakove neobicne izjave: kako on odbacuje mnogo šta
što su oni prihvatili, kako se podsmijeva cudima svetaca, kako smatra
zabranjenim obracanje njima i prorocima za posredovanje kod Alla-ha. Govorili su
jedan drugom: ovaj djecak je skrenuo s pravog puta i skrece i druge; otišao je u
Kairo, naslušao se štetnih iskaza šejha Muhameda Abduhua, njegovih iskvarenih i
štetnih misli, a onda se s njima vratio u svoj grad da ljude dovodi u zabludu.
Neki od njih su dolazili ocu dok je sjedio sa svojim prijateljima nedaleko od
kuce, i molili ga da im pokaže tog osobenog, cudnog sina. Otac je ustajao
Page 64
 Taha Husein - Dani
mirno, sa osmijehom, ulazio u kucu, gledao sina zauzetog igrom ili razgovorom sa
sestrama, uzimao ga pažljivo za ruku i vodio tamo gdje je sjedio. Poslije
pozdrava pridošlih, on bi ga posadio da sjedi, a onda bi neko od prispjelih
zapodijevao sa njim razgovor, s pocetka mirno. Što bi
se razgovor više odužio, mir je nestajao, i mjesto toga je pocinjao oštar spor,
cesto bi djecakov sabesjednik odlazio gnjevan, zbunjen, moleci od Allaha
oproštaj za veliki grijeh i spas od prokletog davola.
Otac i njegovi prijatelji nisu ucili na Azharu i nisu se udubljivali u religiju.
Oni su bili zadovoljni tim sporovima, svidali su im se. Radovali su se
posmatrajuci borbu izmedu nedoraslog djecaka i sijedih šejhova.
Otac djecakov je bio najzadovoljniji i najradosniji. Iako nikad nije vjerovao da
je obracanje svecima i prorocima zabranjeno i nikada nije htio da se pomiri sa
tim da su sveci nemocni da cine cuda, ne slažuci se nikada sa sinovljevim
rijecima o tome, on je volio da gleda kako sin razgovara i kako se spori,
pobjedujuci sabesje-dnike i protivnike. Do kraja je bio na strani svoga sina.
Slušao je i pamtio šta su govorili ljudi, ponekad i izmišljajuci, o tom cudnom
djecaku. Zatim, u podne ili uve-ce, on se vracao i ponavljao sve to svojoj ženi,
ponekad zadovoljan, ponekad ljutit.
Tako se djecak osvetio za samoga sebe, izišao iz svoje usamljenosti i zaposlio
ljude u selu i gradu razgovorima i razmišljanjima o sebi; i u porodici se
izmijenilo njegovo mjesto - idejno mjesto, ako se može tako reci. Otac ga nije
više potcjenjivao, majka i sestre nisu okretale glavu od njega, veza izmedu njih
nije se zasnivala samo na suosjecanju i sažaljenju vec na necem za djecaka
vecem i znacajnijem.
Nestala je i ona prijetnja koju je djecak cuo na pocetku raspusta - da ce
ostati u selu, da ce biti iskljucen sa Azhara i da ce postati fakih što ce
kazivati Kur'an na podušjima i po kucama. Dokaz za to dobio je jednoga jutra
kada su ustali on i cijela porodica sa svitanjem. Djecak vidi sebe u narucju
majke, koja ga ljubi dok joj se niz lice slivaju cutljive suze. Zatim vidi sebe
na stanici sa svojim prijateljem; otac ga pažljivo smješta u
198
199vagon, zatim mu pruža ruku daje poljubi i odlazi, moleci Allaha da mu
pomogne.
Djecak vidi sebe kako se zabavlja s prijateljem za vrijeme puta, zatim vidi kako
izlazi iz voza na stanici u Kairu. Evo, brat ga docekuje uz osmijeh, zatim zove
nosaca da odnese njegov neznatni licni prtljag i puno hrane. Prošavši kroz
stanicna vrata, on poziva taljige, tovari na njih zalihe i smješta djecakova
prijatelja, zatim poziva fijaker, smješta pažljivo u njega svoga brata, sjeda
desno od njega i daje kocijašu kucnu adresu.
200
XVII
I tako je djecak poceo da posjecuje svoje casove u Az-haru i drugim džamijama.
Prilježno je proucavao islamsko pravo, gramatiku, logiku. Dobro je ovladao
fankalom,96) u kojoj su se takmicili istaknuti studenti Azhara, pristaše starog
metoda. Ovaj su metod ismijavali ekstremni nova-tori, dok ga umjereni reformisti
nisu izbjegavali. Tako je on izucavao at Taijev komentar »Riznice« ujutro,
»Azha-rijju« u podne, a komentar as Sejjida al Džurdžanija na Isagudžija«97)
uvece. Prvi cas se održavao u Azharu, drugi - u džamiji Muhamed beka Abuz
Zahaba, a treci - u džamiji šejha al Adavija, kod profesora-potomka samoga šejha
al Adavija. Ponekad je odlazio i na jutarnje casove, gdje se citala Ibn Hišamova
knjiga »Kapljica rose«,98) nastojeci da što prije dobro prouci gramatiku, da
završi knjige za pocetnike i dode do Ibn Akilovih99) komentara
96) Fankala - sistem dokazivanja prilikom vodenja sholasticke rasprave - rijec
nastala od sintagme fa in qila, tj. "ako neko kaže da..."
97) "Isagudži" - al Abharijeva (umro 1267) obrada Porfirijevog "Uvoda" u
Aristotelovu "Logiku"; "Isagudži" je služio kao osnovni prirucnik iz logike u
muslimanskoj višoj duhovnoj školi.
98) "Kapljica rose" (Katr an-nada) - Ibn Hišamov (umro 1360) traktat o arapskoj
gramatici.
99) Ibn Akil - egipatski filolog XIV vijeka (umro 1367). "Tisucni-ca" (Elfijja)
- stihovana gramatika napisana u XII vijeku.
201"Tisucnice". Ipak, nije bio osobito marljiv na tom kursu jer je smatrao
profesora neznalicom, a, osim toga, u fan-kali profesora Abd al Madžida aš
Šazilija o "Azharijji" i u glosama al Attara, nalazio je ono što ga je
zadovoljavalo i što mu je bilo dovoljno.
A ovi casovi na temu Azharijje ostavili su na njega neizbrisiv dojam. Tu se
stvarno ucila "fankala". U pocetku je profesor dugo govorio i jalovo raspravljao
o autorovim rijecima: "A rijecca qad ukazuje daje slijedeca rijec glagol". Naš
Page 65
 Taha Husein - Dani
prijatelj je dobro upamtio primjedbe i odgovore što su se rasplamsavali oko te
nevine recenice. On je zamorio svoga profesora raspravljajuci i sporeci, tako da
ovaj iznenada zacuta usred diskusije, a zatim rece mekim glasom, koji naš
prijatelj nikada nece zaboraviti. Kad god ga se sjeti, nasmije se i raznježi:
"Allah ce presuditi izmedu nas dvojice na Sudnji dan!"
Rekao je to glasom punim zlovolje i dosade, ali takoder sa izvjesnom simpatijom
i sucuti. Dokaz za to bio je trenutak kada je završio cas i kada je djecak
prišao da mu poljubi ruku, kao što su studenti obicno cinili; stavio je ruku
na djecakovo rame i rekao mu mirno, s ljubavlju: "Ustraj, uspjeceš".
Djecak se vratio kuci, veseo zbog tih rijeci i blagoslova, i ispricao to svome
bratu. Brat je sacekao uobicajeno vrijeme caja, i kada se svi okupiše, on rece
šaljivo djecaku: »Objasni nam recenicu - »A rijecca qad ukazuje da je slijedeca
rijec glagol". Djecak je prvo odbijao iz stida, ali društvo navali na njega, i
on poce da izlaže ono što je slušao, usvojio i govorio. Svi okupljeni su šuteci
slušali, i kada djecak završi, ustade onaj covjek stoje ocekivao diplomu i
poljubi ga u celo uz rijeci: »Prizivam na tebe zaštitu živoga, Samopostojecg,
koji nikada ne spava."100'
100) To su neka od mnogih imena za Boga. 202
Citavo društvo prasnu u smijeh, a djecak utonu u samozadovoljstvo. Od tada poce
da misli kako je postao istaknuti daroviti student. To mišljenje o sebi je
ucvrstio kada su drugovi s kojima je posjecivao casove gramatike poceli da ga
zaustavljaju poslije casova ili mu prilazili prije predavanja, da bi ga nešto
pitali, razgovarali s njim, predlagali mu da zajedno uce od podneva. Taj mu se
prijedlog dopao pa umjesto da ode na cas o "Kapljici",101) on poce da cita
zajedno sa kolegama i da komentariše. On ih je preticao u komentaru i prije
svega originalnošcu. Oni mu se nisu suprotstavljali, vec su ga slušali i
podredivali se. To je pojacavalo njegovu uobraženost; cinilo mu se da postaje
profesor.
Život se njegov nastavljao te godine jednolicno, niceg novog nije bilo u njemu,
osim onog što je djecak saznavao prilježno studirajuci i što je bio uobražen
kada je bio medu drugovima, a ponovo skroman kada se nalazio medu odraslim
studentima u kuci. Saznao je i mnogo stvari o profesorima i studentima na Azharu
slušajuci svoje drugove i bratove prijatelje.
Ništa u tim pricama nije moglo da poboljša njegovo mišljenje o jednima ili
drugima. Ono je postajalo sve lošije što je vrijeme više odmicalo. Slušao je s
vremena na vrijeme pohvalu sposobnosti ili darovitosti ovog ili onog profesora
- manjeg ili veceg naucnika. No on je uvijek slušao i predbacivanja zbog raznih
vrsta nedostataka koji su se ticali morala ili nacina života, ili pak same
profesije naucnika: oni su budili njegovoj duši veliku srdžbu, prezir i
razocaranje.
Niko nije bio pošteden tih prebacivanja. Jedan profesor je bio veoma zavidan
prema svojim drugovima i vršnjacima, bio je lukav i spletkario je protiv njih.
Ocekivao ih je sa osmijehom, a tek što bi se rastali, govo-
101) "Kapljica rose" - vidi napomenu na str. 156.
203rio je o njima najgore i radio protiv njih na najružniji nacin. Drugi
profesor je bio mlakog vjerskog osjecanja, ispoljavao je pobožnost dok je bio na
Azharu ili medu drugovima, a kad bi ostao sam sa sobom ili sa svojim davolima,
tonuo je u veliki grijeh.
Ovi kuditelji su ponekad cak navodili imena davola kojima se profesor obracao
nasamo i koji su ucestvovali s njima u grijehu. Stariji studenti su pricali za
ovog ili onog profesora da se posebno pažljivo odnosi prema nekom mladicu, baca
na njega neobicne poglede, ne može mirno da sjedi na stolici kada se taj mladic
nalazi medu njegovim slušaocima.
Sramocenje u odsustvu onoga u kome se govori i spletke bili su
najrasprostranjeniji i najgnusniji poroci profesora o kojima se govorilo.
Studenti su pamtili kako je jedan profesor dostavljao svog bliskog prijatelja
rektoru Azhara ili muftiji. Oni su pricali daje rektor bio "uho" za spletkare, a
da je muftija bio iznad toga i nije se osvrtao na njihove dostave, vec ih je
docekivao žestokim, oštrim ukorom.
Stariji studenti su pricali anegdotu o nekim istaknutim profesorima cija su
imena naveli. Ti su profesori, kazivali su studenti, primijetili da su
pretjerali u ogovaranju onih koji nisu prisutni, i užasnuli se toga sje-tivši
se rijeci Allahovih: "O, vjernici klonite se mnogih sumnjicenja, neka
sumnjicenja su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni
druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama
je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i samilostan
je". Dogovoriše se da se uzdrže od toga velikog grijeha i daje onaj ko ga
pocini dužan da uplati svojim drugovima dvadeset pijastera.
Page 66
 Taha Husein - Dani
Uzdržavali su se jedva jedan dan jer im je bilo žao da plate kaznu. Pricali su
tako, kad pored njih prode ne-
204
ki kolega, pozdravi ih i ode svojim putem. Tek što je otišao a jedan od njih
izvadi srebrnu dvadeseticu, dade je svojim drugovima i poce da ogovara tog
kolegu.
A prica ucenika, i starijih i mladih, o neznanju njihovih profesora, koji su
cinili razne vrste smiješnih grešaka, ponekad u razumijevanju, ponekad u
kazivanju, bilo je bezbroj. Stoga je naš prijatelj bio lošeg mišljenja
podjednako o ucenjacima i studentima. On je smatrao da je najvece dobro da bude
marljiv, da se trudi i stekne stoje moguce više znanja, ne vodeci racuna o
izvoru iz kojih se ono pilo.
To mišljenje je postalo gore kada je docekao trecu godinu života na Azharu i
poceo da traži profesora iz islamskog prava, da bi proucio komentar
"Riznice"102) mule Miskina. Uputili su ga na poznatog profesora velike slave i
uglednog položaja u sudstvu. Pošao je k njemu i sjeo u njegovu grupu. Ali nije
prošlo ni nekoliko minuta a on se osjeti veoma nelagodno i shvati da mora
uložiti krajnji napor da savlada smijeh, jer je profesor, neka mu se Allah
smiluje, imao neobicnu pošta-palicu, kako su govorili azharovci. On nije mogao
procitati ni jednu recenicu iz knjige ili je rastumaciti a da dvaput ne kaže
recenicu: "rece, rece, onda rece - šta?", ponavljajuci je nekoliko puta u
kratkom vremenskom razmaku. Naš prijatelj ga je slušao i ulagao krajnji napor
da se ne nasmije i ne ucini nešto neprijatno.
Naš prijatelj se mogao uzdržati, ali nije uspio da izdrži na profesorovim
predavanjima više od tri dana, jer nije našao u njima ništa korisno, vec samo
teškoce. Iz njih nije izvukao ništa, samo je s mukom zadržavao smijeh i izlagao
sebe naporu koji nije mogao podnijeti. Poceo je da traži drugog profesora koji
govori o toj
102) Komentar mule Miskina na an Nasefijev "Kanz" (Riznica) napisan je
polovinom XVI vijeka.
205knjizi, ali je nailazio samo na razlicite uzrecice koje su ga nagonile da se
smije i muci muku kako bi se uzdržao, što ga je katkada sprecavalo da prati
predavanje. Medutim, rekli su mu da medu knjigama iz islamskog prava "Riznica"
nije važna, a da jedan drugi ugledni profesor, cije su ime naveli, predaje o
"Knjizi bise-ra"i03) j (ja je bolje da ide na njegova predavanja: to je jedan od
najsposobnijih naucnika i uglednih sudija.
Naš prijatelj se posavjetova sa bratom i bratovim prijateljima. Oni ga nisu
odvracali, naprotiv, podstakli su ga i preporucili šejhu. Dijete je, na prvim
casovima, bilo zadovoljno svojim profesorom: on nije imao nikakvih posebnih
uzrecica - ni recenica, ni rijeci, ni zvukova. Nije se kolebao u izlaganju i
komentaru; njegova inteligencija bila je ocita, vladanje islamskim pravom jasno,
a vještina u vladanju materijom nije podlijegala sumnji.
Profesor je bio elegantan i otmjen. Imao je lijep glas, isticao se svojim
kretnjama, ponašanjem prema studentima i razgovorom s njima. Bio je poznat kao
novator - ne u nauci, ne u mišljenjima, vec u nacinu života. Stariji studenti su
govorili da on, pošto održi cas ujutro, odlazi u sud i tamo sudi, zatim ide
kuci, jede i spava. Kada nastupi vece, izlazi sa svojim vršnjacima i odlazi
tamo kuda naucnici ne treba da idu, sluša pjesme, koje naucnici ne bi trebalo
da slušaju, predaje se uživanjima kojima vjernici ne bi trebalo da se predaju.
Studenti su povodom njega spominjali "Hiljadu i jednu noc".
Dijete se cudilo jer je znalo da je "Hiljadu i jedna noc" naslov knjige koju je
mnogo citao i u tome citanju nalazio zadovoljstvo i korist. No oni su spominjali
to
103) "Knjiga biesera" (Diirar al hukkam) - popularni uputi iz osnova prava mule
Husrava (umro 1480).
206
ime kao naziv mjesta gdje se sluša pjesma, gdje se zabavlja i traže izvjesna
zadovoljstva.
Djecak je slušao sve te price o svome profesoru, ali im nije vjerovao i nije na
njih obracao pažnju. Medutim, iako je proveo sa profesorom jedva nekoliko
nedjelja, on je osjetio da je ovaj nedovoljno pripremljen za casove, da pravi
propuste u tumacenju teksta i da je nezadovoljan što mu studenti postavljaju
pitanja. Osjetio je cak i više od toga: jednom ga je molio da mu objasni nešto
što je govorio, ali je kao odgovor dobio samo grdnju. A ovaj profesor je bio
poznat po tome što se do tada trudio više od svih ostalih da ne vrijeda
studente.
Kada djecak rece bratu i njegovim prijateljima staje zapazio kod profesora, oni
osudiše taj njegov postupak i bilo im je žao; došanuše jedan drugom da nauka i
Page 67
 Taha Husein - Dani
bdijenje u "Hiljadu i jednoj noci" ne idu zajedno.
Pokazalo se da djecak ima više srece u gramatici no u islamskom pravu. On je
slušao "Kapljicu" i "Zlatne iskre"103a) kod šejha Abdullaha Diraza, neka mu se
Al-lah smiluje, i našao je u profesorovoj duhovitosti, njegovom prijatnom
glasu, vladanju gramatikom i vještini u vježbanju s ucenicima o složenim
pitanjima još više povoda da voli gramatiku.
Medutim, njegov uspjeh u gramatici je brzo prošao kada je pocela nastava u novoj
godini. Dijete je slušalo komentar Ibn Akila kod profesora Abdallaha Diraza. U
pola školske godine, dok su profesor i studenti savladavali gradivo i bili
zadovoljni svojim radom, profesoru stiže ukaz o premještaju na aleksandrijski
institut. On se protivio tome koliko je mogao, protivili su se i studenti
koliko su mogli, ali savjet Azhara ne posluša ni
103a) "Zlatne iskre" (Suziir az-zazab - drugi Ibn Hišamov gramaticki traktat).
207njega ni njih. Morao je da se povinuje naredbi. Dijete nece zaboraviti dan
kada su se ucenici opraštali od profesora: on je iskreno plakao, plakali su i
oni, i pratili ga placuc i do vrata džamije.
Onda je na mjesto ovoga profesora bio postavljen drugi, slijep, poznat po
znatnim sposobnostima, ociglednoj i izuzetnoj obdarenosti. Kada bi ga
spominjali, i oni koji su govorili i oni što su slušali uvijek su ga hvalili
zbog tih svojstava.
Ovaj profesor se pojavio i poceo svoja predavanja od onog mjesta gdje se
zaustavio profesor Abdallah Di-raz. Grupa profesora Abdallaha Diraza bila je
velika i zauzimala je gotovo cijeli prostor pod kupolom džamije Muhamed beka
Abu Zahaba. Kada ga je smijenio ovaj novi profesor, grupa se još više povecala,
tako da je mjesto postalo tijesno.
Profesor je održao prvo predavanje i ucenici su bili zadovoljni. No oni u njemu
nisu našli skromnost staroga ucitelja i njegov prijatni glas. Zatim je održao
drugo i trece predavanje, i ucenicima se nisu dopali njegovo samozadovoljstvo,
ushicenost samim sobom, uvjerenost u ono što je govorio, i velika
razdražljivost kada bi ga prekinula.
Tek što je poceo cetvrto predavanje, dogodi se našem prijatelju s njim zgoda
koja dijete konacno odvrati od gramatike. Profesor je komentarisao rijeci
Taab-bata Šarrana:l04)
I ja se vratili s teškom mukom u pleme Falim.
Iz koliko sam se slicnih prilika izvukao dok je
neciji zvižduk najavljivao opasnost mog prisustva.
Došavši do rijeci "zvižduk", on rece: "Arapi su, kada bi neko zapao u nevolju
ili ga stigla nesreca, stavlja-
104) Taabbata Šarran - preislamski pjesnik (VI vijek), vitez-razbo-jnik.
208
li prste u usta, duvali kroz njih i tako se proizvodio prodoran 'zvižduk'".
Dijete rece profesoru: "A u tom slucaju, na što se odnosi zamjenica u recenici
'dok je neciji zvižduk'". Profesor odgovori: "Odnosi se na pleme Fahm,
glupace!" Dijete rece: "Pošto se on vratio u pleme Fahm, stih se ne može
razumjeti takvim tumacenjem" Profesor odgovori: "Nije ti dovoljno što si glup,
vec si i bezobrazan" Dijete se usprotivi: "Ali to ne objašnjava na što se
zamjenica odnosi" Profesor pocuta za trenutak, a onda rece: "Odlazite, ja ne
mogu da predajem dok je medu vama ovaj bezobraznik".
Profesor se podiže, ustade i djecak, studenti bi bili spremni da se bace na
njega ali su ga odbranili drugovi iz Gornjeg Egipta. Odbranili su ga na taj
nacin što su ga okružili i zaprijetili protivnicima svojim sandalama. A ko se od
azharovaca nije u to vrijeme plašio sandala stanovnika Gornjeg Egipta?
I djecak se više ne vrati na casove gramatike; ne samo to, poslije toga dijete
nije više nikada posjecivalo nastavu gramatike. Sjutradan je pošao na predavanje
koje je držao profesor iz provincije Aš Šarkije.105) On je izlagao komentar al
Ašmunija, ali ne odsluša ni taj cas. Profesor poce da izlaže i komentariše;
djecak ga upita nešto, šejh ga ne ubijedi svojim odgovorom. On ponovi pitanje,
profesor se naljuti i naredi da se udalji. Neki drugovi se zauzeše za njega,
nastojeci da smekša-ju profesora. Gnjev šejhov se pojaca, i on odbi da nastavi
cas dok ne ode to dijete a sa njim i njegovi drugovi. Njima ne preostade ništa
drugo no da se udalje, jer su na njih bile uperene šarkijske sandale. A
šarkijske sandale nisu bile ništa manje ozbiljne nego sandale
105) Aš Šakrija (bukv. "istocna") - egipatska provincija u istocnom dijelu delte
Nila.
209Gornjeg Egipta. Sjutradan dijete pode sa svojim drugovima u drugu grupu,
gdje se govorilo o komentarima al Ašmunija.106) Izlagao je poznati profesor,
isto iz Aš Šarkije, ali djecak u toj grupi nije ostao više od pet minuta. Cuo
je neobicnu uzrecicu, koju je profesor ponavljao uvijek kada bi prelazio s
Page 68
 Taha Husein - Dani
jedne recenice na drugu: "Ubroj to u moj grad". Dijete se nasmija, nasmijaše se
njegovi prijatelji i odoše. Dijete i njegov prijatelj odlu-ciše da uce gramatiku
sami, i to prema prvobitnim izvorima, citajuci az Zamahšarijev "Al Mufassal"107^
a onda Sibavejhovu108) "Knjigu". No to je druga prica.
Nije bio ni u logici sretniji nego u islamskom pravu i gramatici. Veoma je
zavolio logiku kada je slušao as Sejidov komentar "Isagudžija" kod onog mladog
profesora - prošle godine. A ove godine, za ucenike srednje dobi pojavio se
jedan od uglednih predstavnika Azhara, jedan od njegovih prvaka u logici i
filozofiji. Bio je poznat medu starijim studentima po onim spo-ljnim
sposobnostima koje varaju a ne donose korist; bio je poznat po elokvenciji koja
zadivljuje sluh ali ne dopire do uma. Pricalo se kako cesto kaže: "Allah
milostivi mije dao da mogu govoriti dva sata a da niko ništa ne razumije od
mojih rijeci i da ja sam ništa ne razumijem". On je smatrao to odlikom i dikom.
No student koji je cijenio samoga sebe morao je da posjedi pred njim i da ga
sluša. On bi sjeo pred ucenike poslije vecernje molitve da im izlaže al
Habisijev komentar
106) Al Ašmuni - profesor Azhara u XIX vijeku; njegov komentar "Tisucnice"
služio je kao udžbenik iz gramtike.
107) Al Mufasal - po jasnoci i sažetosti izlaganja jedna od najboljih gramatika
arapskog jezika; pripada peru velikog filologa XII vijeka az Zamahšarija.
108) Sibavejh - osnivac arapskog gramatickog sistema (živio u VI-II vijeku);
njegov glavni rad iz poštovanja se nazivao jednostavno "Knjiga" (Al Kitab).
210
"Uvoda u logiku".109) Naš prijatelj je otišao k njemu i slušao ga dva casa.
Njegova grupa je stvarno bila velika, bilo je tijesno pod svodom džamije
Muhamed beka. Dijete je došlo prije vecernje molitve i sjede što je moglo bliže
profesorovoj stolici. Profesor je imao gromoglasan glas i potpuno je sacuvao
dijalekt Gornjeg Egipta. Bio je veoma energican i mnogo je gestikulirao. Kada
bi ga neki student nešto upitao, odgovarao mu je ironicno, a ako bi ovaj
insistirao, planuo bi i pocinjao raz-draženo da vice: »Šuti, nevaljalce, šuti,
svinjo!" - naglašavajuci glas "ha" koliko god je više mogao.
Išlo je sve normalno dok nisu završili odjeljak o pojmovima. Kada su stigli do
drugog dijela o dokazima, djetetu se dogodi nesreca zbog koje je moralo
sjutradan da izabere mjesto podalje od profesora. Iz dana u dan se sve više
pomjerao, dok nije došao do vrata i jednom nocu izišao kroz njih da se više
nikad ne vrati.
Djecak je doživio nezgodu za koju je i sam kriv i koje se nikada nije mogao
sjetiti a da se ne pocne smijati iz sveg glasa i da ne nasmije brata i sve
njegove drugove. Profesor je sjedio na svojoj stolici, poceo je izlagati i
rekao: "Drugi odjeljak o dokazima", tvrdo izgovarajuci "kaf',"0) krupnije "sad"
i produžujuci umjereno "alife" i "ja". Onda ponovi te iste rijeci, tvrdo
izgovarajuci "kaf', krupnije "sad" i produžujuci "alif' i "ja" u rijeci "drugi",
ali nije rekao: "O dokazima", vec: "O cemu?" Niko mu ne odgovori. Tada on
ponovi za sebe i rece: "O dokazima". Zatim opet ponovi tu istu recenicu na isti
nacin i dode do rijeci "O
109) "Uvod u logiku" (Tahzfb al mantik) - djelo naucnika Sa' da-ddina at
Taftazanija, koji je živio na Timurovovom dvoru u Sa-markandu i umro 1390; autor
komentara al Habisi živio je.u XVII vijeku.
110) Kaf, sad, ja, alif - nazivi slova arapskog alfabeta.
211cemu?" Kada mu niko opet ne odgovori, on udari dijete po celu rukom iz sve
snage, dodajuci: "Odgovarajte, ovce, odgovaraj, stoko, odgovarajte, svinje!"
izgovarajuci pri tom zvuke "gajn" i "ha" krajnje svecano, koliko god su mu to
usta dozvoljavala, i svi ucenici od-govoriše: "O dokazima".
Djecak je bio na mukama: sve ga je to tjeralo na smijeh, ali se savladivao
bojeci se da ce se nasmijati profesoru u lice. S druge strane, udarci što ih je
dobijao po celu s vremena na vrijeme bili su bolni. Konacno djecak se okani tih
predavanja i kod toga profesora nije otišao u logici dalje od glave o sudovima.
Prešao je s tih predavanja u toku školske godine i odlucio da posjecuje
predavanja iz dogmatike, koje je držao novi profesor što je nedavno dobio
diplomu ucenjaka. Djecakovi prijatelji - stariji studenti - govorili su o
profesorovoj velikoj eleganciji, osrednjim sposobnostima, prijatnom glasu,
lijepom izlaganju; govorili su da njegovo izlaganje obmanjuje one koji
razgovaraju s njim ili ga slušaju, jer ako ga dublje analizirate, ništa u njemu
necete naci. Izlagao je komentar "Bisera" koji je napisao ad Dardira.'''' Dijete
je slušalo njegov cas; dopao mu se glas, izlaganje, elegancija, ocekivao je da
ce mu se isto tako dopasti njegova nauka i njegova fankala. Medutim, profesor je
prestao da drži casove, jer su ga premjestili iz Kaira i uputili u jedno
udaljeno mjesto, gdje je bio postavljen za sudiju. Djetetu nije bilo sudeno da
Page 69
 Taha Husein - Dani
upozna njegovo znanje i zakljuci nešto o njemu osim to da je bio prefinjen,
elegantan, prijatna glasa i govora.
I tako, u suštini, djetetu propade godina, skoro da nije naucio ništa novo osim
onoga stoje citao u knjiga-
111) Ad Dardir - profesor Azhara u XVIII vijeku (umro 1786); njegov "Biser" (al
Han'da) iz dogmatike komentarisao je on sam i njegovi ucenici.
212
ma i slušao od starijih studenata kada bi oni citali knjige i diskutovali.
Kada se vratio na Azhar slijedece godine, došao je teška srca, neodlucan,
izgubljen, ne znajuci kako da postupi: nije mogao da ostane u selu, a i šta da
radi tamo? Ali nije imao koristi ni od boravka u Kairu i odlaženja na
predavanja. Te godine poceo je da izucava književnost. Ali za pricu o tome
potreban je poseban trenutak, koji još nije došao, nije mu došlo vrijeme, kako
kaže Busejna tješeci se što nije vidjela Džemila.112)
112) Džemil - arapski pjesnik VII vijeka, poznat po svojim lirskim pjesmama
posvecenim voljenoj Busejni, s kojom nije mogao da se oženi.
213XVIII
U stvari, s pocetka izucavanje književnosti nije djecaka odvratilo od azharskih
nauka. Mislio je da ce biti u stanju da pomiri u sebi oba ova vida znanja: ta on
nije poslan u Kairo i upisan na Azhar da bi postao književnik koji piše
stihove i prozu. Poslanje u Kairo i upisan na Azhar kako bi išao cisto
azharskim putem, položio ispite, dobio diplomu i naslonio leda na jedan od
stubova u staroj džamiji. Ucenici ce sjesti oko njega i slušace cas iz islamskog
prava, ili iz gramatike, ili iz jednog i drugog.
Tako je maštao njegov otac, i o tome je govorio u porodici sa izvjesnom nadom i
divljenjem prema tom izuzetnom cudnom sinu. Tako je htio njegov brat, tako je
želio on sam. A i šta bi mogao željeti osim toga, kad je sam život obavezao
slicne njemu, lišene vida a pune želje da žive podnošljivim životom - na jedno
od dvo-ga: ili da uce na Azharu dok ne dobiju diplomu i obe-zbijede život za
cetiri pijastera dnevno i sumom koja se dobija krajem svakog mjeseca - najviše
sedamdeset pet pijastera poslije treceg stepena, sto poslije drugog ste-pena i
sto pedeset nakon prvog - ili da trguju Kur'anom, citaju ga na podušjima i po
kucama, kao što je prijetio otac ponekad.
Znaci, mladic je morao ici azharskim putem dok ne
214
postigne cilj. Taj se put granao u dva pravca kada bi ucenik završio tri ili
cetiri godine na Azharu. Jedan je pravac bio naucni, to jest sastojao se u
posjecivanju predavanja i savladavanju pojedinih stepena nauke. Njime je mladic
i išao. Uputio se tim putem oduševljeno, zatim mu je energija oslabjela, onda
je poceo da se javlja prezir, da bi se na kraju potpuno odbio razocaravši se u
svoje profesore i stekavši loše mišljenje o šejho-vima. Drugi put bio je cisto
prakticne prirode i dijelio se na tri etape: upis, odredeni staž i kandidatura
za diplomu. Etapa upisa je ona kojom svaki student pocinje svoj azharski život
pošto bi bio unesen u spiskove Az-hara. Morao se upisati i u jednu od sekcija;
naš prijatelj, kao i njegov brat, upisao se u ul-fašnijsku113) sekciju. Staž,
drugu etapu, postiže student kada provede na Azharu nekoliko godina. Trebalo je
napisati molbu koju bi student dostavljao šejhu sekcije, izloživši u njoj koliko
je godina proveo na Azharu i kojim je predavanjima prisustvovao. O tacnosti
onoga stoje bilo napisano svjedocila su dva njegova profesora. On je molio
šejha sekcije da ukljuci njegovo ime medu imena stažista. A kada bi se
oslobodilo mjesto medu stipendistima, on je stizao do trece etape, dobijajuci
sljedovanje od dvije, tri ili cetiri lepinje, vec prema bogatstvu pojedinih
sekcija.
Naš prijatelj je morao da stigne do stepena stažiste; napisao je molbu,
završivši je u to vrijeme veoma popularnom recenicom: "Neka vas Allah ucini
utocištem za one što mole".
Dva profesora su posvjedocila da u molbi govori punu istinu. On ode profesoru
kuci; predade mu molbu, poljubi ga u ruku i udalji se. Cekao je, dugo je cekao,
113) Ova sekcija u Azharu dobila je naziv po naselju Fašn u Gornjem Egiptu.
215ali nikada nije postao stipendista (treca etapa) u toj sekciji. Ali njegovo
napredovanje do etape staža zadovoljavalo je njegovog oca, usta su bila puna
hvalisanja.
U toku tog dugog išcekivanja, iz Azhara je otišao profesor-Imam u vezi sa onim
poznatim dogadajem poslije cuvenog govora hedivaI14) pred nekim naucnicima.
Mladic je mislio da ce profesorovi ucenici - a njih je bilo mnogo, svako vece bi
prepunili abasovsku sekciju - preduzeti nešto i dati hedivu na znanje da se
azharska omladina promijenila, da ce oni braniti svoga profesora i da su
spremni da za to žrtvuju ne samo svoje vrijeme vec i svoju dušu.
Page 70
 Taha Husein - Dani
Profesor je ipak napustio Azhar i prešao na dužnost muftije.1I5) Studenti su ga
malo ožalili, progovorili koju s tugom, malobrojni su posjetili profesora u
njegovoj kuci u Ajn Šamsu,u6) a vecina mu je okrenula leda, i cijela stvar se na
tome završila. Duša mladiceva se ispunila tugom i gnjevom, on je na osnovu toga
stekao isto tako loše mišljenje o studentima kao što je vec imao o profesorima;
a on nije poznavao profesora-Imama niti mu je bio pretpostavljen.
Uskoro poslije toga profesor-Imam umre, i to uzbudi cijeli Egipat. Azharska
sredina se najmanje od svih u Egiptu potresla zbog tog krupnog dogadaja.
Profesorovi daci su tugovali, možda je nekolicina prolila nekoliko suza, ali
poslije ljeta dodoše na predavanje kao da profesor nije umro ili kao da ga nije
ni bilo. Samo su ga izabrani njegovi ucenici spominjali po dobru s vremena na
vrijeme.
114) Hedfv - titula vladalaca Egipta do 1914. Hediv Abbas održao je govor protiv
modernista Azhara krajem 1914.
115) Muftija - najstariji vjerski funkcioner u oblasti i regionu koji daje
autenticna rješenja-tumacenja iz islamskog prava.
116) Ajn Šams - predgrade Kaira.
216
Tako mladic s oštrim bolom dode prvi put u svome mladom životu do saznanja da su
razni znaci poštovanja i uvažavanja koji se ukazuju velikim ljudima, razliciti
oblici laskanja i ulagivanja - bezvrijedne stvari bez dubine i koristi, kao i da
se ljudska vjernost u vecini slucajeva gubi u beskorisnim rijecima.
Loše mišljenje koje je mladic imao o ljudima još više je pojacalo to što je
vidio kako se neke grupe koriste profesorovom smrcu da bi trgovale njegovim
imenom, izvukle neku korist iz svojih odnosa sa njim; ti ljudi su zasipali
listove i casopise panegiricima Imamu u stihu ili prozi.
JoŠ jedan osjecaj je pojacavao mladicevu želju da se udalji od Azhara, njegovih
profesora i studenata. Uvidio je da oni koji su profesora iskreno oplakivali i
žalili za njim iz sveg srca nisu bili ono što su nosili turbane, vec oni sa
fesovima. On osjeti u duši skriveni poriv da se približi ovima sa fesovima, da
uspostavi neku vezu sa njima. Ali ko bi mu u tome pomogao? Ta on je slijepi
mladic kome je suden azharski život, i on ne nalazi izlaza iz njega.
Profesor-Imam je bio šejh sekcije hanefita. Kada je otišao iz Azhara i iz
života, njegov nasljednik na dužnosti muftije naslijedio ga je takoder i u
sekciji. Sin novog muftije bio je profesor našeg prijatelja, koji je kod njega
slušao u djetinjstvu komentar "Isagudže" as Sejjida al Džurdžanija iz logike; on
je, umjesto oca, rukovodio poslovima sekcije. Mladica nagovoriše da se upiše u
sekciju hanifita kao stažista, jer je u njoj bilo jednostavnije dobiti
sljedovanje i ono je bilo vece po broju lepinja nego u drugim sekcijama.
Upisivanje u sekciju hanifita u vrijeme profesora-Imama nije bilo lako ni
prosto - bio je neophodan ispit. Novi muftija je sacuvao taj obicaj. Njegov
sinje za one koji su željeli da se upišu organizovao ispit u doba godine koje je
za to bi-
217lo odredeno. Našem prijatelju su govorili: "Zašto se ti ne bi upisao u tu
sekciju? Tvoj brat se u nju upisao kao i njegovi daroviti prijatelji - u vrijeme
profesora-Ima-ma. Oni dobijaju sljedovanje - po cetiri lepinje svakog dana". I
tako mu njegov brat i prijatelji to nahvališe i podstakoše ga. Jedne veceri
poslaše ga na ispit sa pismom ispitivacu. Kada mladica uvedoše ispitivacu, ovaj
ga pozdravi, uze pismo, pogleda ga, a onda postavi pitanje. Mladic odgovori -
ne zna da li tacno ili ne, tek ispitivac mu rece: "Idi, veleuceni!" On ode
zadovoljan. Nije prošlo mnogo vremena i mladic bi udostojen dviju lepinja
svakodnevno. Kolicina hljeba u sobi se povecala, a porodica u unutrašnjosti se
veselila.
Medutim, mladic ne dobi samo te dvije lepinje. Zajedno s njima dadoše mu u
sekciji i ormar, koji je za njega bio važniji od lepinja. Mogao je, kada bi
stigao u Az-har ujutro, da stavi tu sandale i obje ili jednu lepinju, a zatim da
tokom dana bude slobodan, ne brinuci o njima; inace je ulagao toliko napora da
sacuva te sandale od otimaca i kradljivaca. A kako su se u Azharu cesto kra-le
sandale! Kako su cesto na azharske zidove u dvorištu lijepili papirice gdje su
vlasnici objavljivali kako su im nestale sandale i da ce onaj ko ih nade i vrati
vlasniku na tom i tom mjestu ili toj i toj sekciji dobiti nagradu i priznanje, a
da ce onoga ko ih nepravedno zadrži za sebe stici božja kazna iskljucenja iz
ovog svetog mjesta.
Mladic je, dakle, bio sretan zbog svog ormara i svojih lepinja, ali nije bio
zadovoljan znanjem koje je sti-cao i predavanjima koja je sišao. On je
primoravao sebe da ujutru sluša predavanje iz dogmatike profesora Radija, neka
mu se Allah smiluje, koji je tumacio "Knjigu smjerova",117-1 prije podne cas iz
islamskog
Page 71
 Taha Husein - Dani
117) "Knjiga smjerova "(Makasid attalibin) - at Taftazanijev udžbenik iz
dogmatike.
218
prava profesora Bakhita, koji je tumacio knjigu "Naputak",1 18\ a u podne cas
iz govorništva profesora Abd al Hakama Ata, koji je tumacio Taftazanijev
komentar.
Cas iz islamskog prava zabavljao je mladica zato što je volio da sluša
profesorovo pjevanje, kada mu studenti nisu smetali da pjeva, ili njegove
žestoke duhovitosti i azharske suptilnosti kada su studenti prekidali njegovo
pjevanje i pocinjali da raspravljaju o necem što je on citao i govorio. Ponekad
je profesor kazivao svojim studentima svoje stihove, kada je bio vedrog
raspoloženja i oran za recitovanje. Mladic je zapamtio jedan stih i nije
zaboravio profesorov glas, kako gaje pjevao ljulajuci se:
Calma je njegova povrh glave kao konac koji
povezuje tovar slame na kamili.
Mladic je naveo ovaj stih svome bratu i prijateljima. Oni se nasmijaše i sjetiše
se profesorovih stihova te poceše da ih recituju. Mladic navede kao dopunu
ovome stihu drugi, koji nije bio manje originalan i duhovit. To je pocetak poeme
kojom je profesor, neka mu se Allah smiluje, oplakao smrt jednog naucnika:
Kakav znacajan dogadaj poslije tvoje srmti, o, proroce!
Izgubismo takvog imama kao stoje imam al Magribi.
Svi Egipcani su, mnogo godina, navodili drugi stih ovog profesora; duhoviti
ljudi ga nisu zaboravili pa je on bio popularan kao poslovica:
Mi smo i sa princevima, i s Vajdom, i s ministrima u
slozi što nalazi potvrdu u srcu. "9^
118) "Naputak" (al-Hidaja) - djelo al Marginanija (umro 1917) iz kanonskog
prava.
119) Vafd - "Delegacija" predvodena Saad Zaglulom, koja je 1921. otišla u London
da zahtijeva nezavisnost Egipta. Vafd je postao najznacajnija politicka partija
Egipta. Nakon Naserove revolucije 1952, kada je igrala izrazito reakcionarnu
ulogu, bila je zabranjena. Navedeni stih se odnosi na dvadesete godine, kada je
vafd istupao protiv "princeva i ministara".
219Mladic je zapodijevao sa profesorom ponekada isu-više duge diskusije. Jednom
se raspra tako otegla daje cas mnogo premašio svoje vrijeme i studenti sa svih
strana džamije al Huseina poceše da vicu na profesora: "Dosta, nestace boba!"
Profesor im na to odgovori ugodno pjevajuci: "Ne, kunem se Allahom, necemo
ustati dok se ne ubijedi ova budala". "Budala" je morao da prekine, tim prije
što je i sam bio zainteresovan da uhvati bob dok ga još ima.
Cas govorništva je bio važan za mladica, ali ne zato što je tamo sticao znanje.
Vec je odavno presušila mladiceva nada da ce steci znanje na predavanjima u
Azharu. On je odlazio da bi izvršio dužnost, ubio vrijeme i da bi se razonodio.
Cas govorništva bio je za njega važan zato što je tu nalazio razonodu, i zato
što je profesor, neka mu Allah osvježi lice, bio covjek široke duše, blage
naravi, odan u svojim predavanjima i nauci i studentima, a i stoga što je ulagao
veliki trud i poklanjao znatnu pažnju da objasni smisao. Kada bi bio iscrpljen
tim naporom, on je olakšavao sebi izgovarajuci s vremena na vrijeme slijedecu
recenicu studentima, na prijatnom, zabavnom dijalektu Minje: "R'zumjeli,
gospodo?"
Kada bi prošlo pola casa, on bi osjetio sažaljenje prema sebi i studentima, i
prekidao izlaganje i komentar, nekoliko trenutaka šutio, bez ijedne rijeci,
bacao se na burmut, nabijao ga koliko je god mogao u nos, mirno, staloženo, bez
žurbe.
Studenti bi se koristili tim prekidom da ugase vatru boba i poriluka što je
gorjela u njihovim stomacima cašom pica, koje su prodavci pronosili za vrijeme
predavanja, mameci ih tihim lakim zveckanjem o staklo, što je donosilo do ušiju
lak, fini zvuk.
Jednom se mladic odmarao sa svojim drugovima za vrijeme te šutnje; profesor se
bio bacio na svoj burmut,
220
studenti na svoj napitak, kad se najednom pojavi nadzornik i tiho pozva mladica
i dva njegova druga u rektorovu sobu.
No vrijeme za tu pricu još nije došlo, iako ljudi vec odavno znaju za taj
dogadaj. Mladic i dva njegova prijatelja odoše s casa i više se ne vratiše na
njega.
Otprilike u to vrijeme bio je naš prijatelj umiješan u jedan incident u kojem se
do kraja angažovao. On je u njemu okoncao svaku nadu da ce postici bilo kakav
uspjeh na Azharu.
Dvor se razgnjevio na jednog od najuglednijih profesora Azhara i zabranio mu da
Page 72
 Taha Husein - Dani
drži predavanja. Ljudi su u toj zabrani vidjeli nepravdu prema profesoru i
nasrtaj na prava Azhara; medutim, ništa nisu ucinili: az-harovci su se najivše
od svih odlikovali mlakošcu i po-kornošcu.
Medutim, jedan od mladicevih prijatelja - kasnije je on postao poznat po svojim
istupanjima koje ljudi veoma hvale - pride mu jednom i rece: "Zar ne vidiš
kakva je nepravda i uvreda nanesena našem profesoru".
Mladic odgovori: "Naravno! I te kakva uvreda i nepravda!" Njegov prijatelj
nastavi: "Hoceš li ucestvovati u protestu protiv te nepravde?" - "Na koji
nacin?" -upita mladic. Prijatelj odgovori: "Okupicemo grupu naših drugova
profesorovih studenata, otici cemo do njega i zamoliti ga da nam i dalje drži
predavanja kod svoje kuce. Ako pristane, imacemo koristi od predavanja a i
objavicemo to u novinama. Tada ce oni što vrijedaju Azhar vidjeti da medu
azharovcima ima takvih koji ne prihvataju uvrede i ne pokoravaju im se." -
"Slažem se" - rece mladic.
Grupa studenata se okupila, otišla profesoru kao što su mislili, on je prihvatio
njihovu molbu i oni su to objavili u novinama. Objavili su da ce im profesor
izlagati "Stepenice nauka" iz logike i "Priznato kao vjero-
221dostojno"120^ iz Osnova po jedan cas nedjeljno iz svake od ove dvije knjige.
Profesor je poceo predavanja kod kuce; broj ucenika se povecao kada se za ovo
rašculo. Mladež je bila zadovoljna sobom i svojom smjelošcu, a mladicu se
vratilo malo nade.
Medutim jednog dana on poce da raspravlja sa profesorom o necem o cemu je ovaj
govorio. Kada se spor odlužio, profesor se naljuti i rece mladicu ironicno i
nervozno: »Šuti, slijepce! Ti ništa ne razumiješ". Mladic se naljuti i odgovori
profesoru srdito: "Uvreda nikada nije bila dokaz daje nešto istina niti je
satrla laž".
Profesor zanijemi za trenutak, zanijemiše i ucenici. Zatim im profesor rece:
"Idite, za danas je dosta".
Mladic poslije toga više nije dolazio na profesorove casove i ne zna kasnije
sudbinu tih predavanja.
Tako se mladic vrati svome razocarenju u Azhar. Ostala mu je jedino nada u
predavanja iz književnosti, o cemu je kucnuo cas da se prica, pošto je to
ostavilo duboke tragove u mladicevom životu.

120) "Stepenice nauka" (Sullam al ulum) i "Priznato kao vjerodostojno"

(Musallam as-subiit) - djela indijskog naucnika al Biharija (umro 1708).
222
XIX
Tek što je djecak stigao u Kairo i smjestio se, odmah je poceo da sluša o
književnosti i književnicima kao ranije o nauci i ucenjacima. Slušao je
razgovore starijih studenata o književnosti, kada su pricali o profesoru aš
Šinkitiju, neka mu se Allah smiluje, i o tome kako ga je profesor-Imam štitio i
veoma poštovao. To tude ime izazvalo je cudan utisak u djecako-voj duši; sve je
izgledalo još cudnije zato stoje slušao razne neobicne stvari o profesoru, o
njegovoj ekscentricnosti i o mišljenjima zbog kojih su mu se jedni smijali a
drugi se ljutili.
Ti su stariji studenti pricali kako nikad nisu vidjeli nikog slicnog aš
Šinkitiju što se tice upoznavanja jezika i prenošenju napamet tradicije s nizom
izvornika i samim tekstom. Pricali su o njegovoj plahovitosti, oštrini, o tome
kako bi zacas planuo i razgnjevio se, i o slobodi jezika u izgovaranju
nemogucih rijeci. Navodili su ga kao primjer žestine Sjeveroafrikanaca.
Spominjali su da je boravio u Medini, putovao u Carigrad i posjetio Španiju;
ponekad bi recitovali njegove pjesme o tim putovanjima. Govorili su da ima
biblioteku punu rukopisa i knjiga štampanih u Egiptu i Evropi, ali da se ne
zadovoljava njome, vec provodi veliki dio vremena u
223nacionalnoj biblioteci, citajuci ili prepisujuci. Spominjali su uz smijeh
cuvenu aferu o kojoj se toliko pricalo, i koja mu je nanijela mnogo zla i muke:
jednom je rekao da se (ime) Omar može deklinirati i da nije nepromjenljivo.
Djecak je slušao pricu o Omaru i sprva ništa nije razumio, no ubrzo je shvatio,
veoma je jasno, jer je uznapredovao u gramatici i naucio da rijeci mogu imati
punu i nepotpunu fleksiju, a da imenice mogu biti nepromjenljive i potpuno ili
djelimicno promjenljive. Mladici su se sjetili profesorovih rasprava sa jednim
brojem azharskih ucenjaka o deklinaciji imena Omar ili odsustvu pune
deklinacije. Oni su pricali uz smijeh kako su se jednom ucenjaci okupili na
skupu u Azharu, predsjedavao je rektor, i zahtijevali od as Šankitija da im
obrazloži svoje mišljenje o deklinaciji imena Omar. Profesor na svom brzom
magrepskom dijalektu rece: "Necu vam izlagati svoje mišljenje dok ne sjednete
preda me kao što sjede ucenici pred profesorom". Šejhovi su se kolebali,
Page 73
 Taha Husein - Dani
medutim, jedan od njih, lukav, vješt, podiže se sa svoga mjesta, pride aš
Šankitiju blizu i sjede pred njim na zemlju prekrstivši noge. Tada profesor
poce da izlaže svoje mišljenje i rece: "Al Halil citira"121)
O, ti što prekorijevaš Omara, te govoriš o njemu
ono što ne znaš.
Šejh koji je sjedio na mjestu ucenika rece svojim lukavim tihim glasom: "Vidio
sam jucer al Halila, i on mi je kazao stih sa drugacijim padežom". Profesor aš
Šinkiti mu ne dade da završi citat i nervozno prekide recitovanje rijecima:
"Lažeš, lažeš, al Halil je umro prije mnogo vijekova, kako si mogao sresti
mrtva covjeka." I on zatraži poslije toga da kole-
121) Al Halil - najveci arapski filolog VIII vijeka. 224
ge posvjedoce svjesnu laž svoga druga i njegovo neznanje iz gramatike i metrike.
Ljudi se nasmijaše i skup se razide ne riješivši pitanje je li ime Omar lišeno
pune deklinacije, kako kaže gramatika, ili se pak mijenja, kako kaže ovaj cudni
profesor. Djecak je slušao ove rijeci, pamtio ih, nalazio zadovoljstvo u onome
što je razumio i cudio se onome što nije razumio.
Profesor je govorio nekim studentima o poemama poznatim pod imenom muallaka.!22)
Djecakov brat je s nekim svojim prijateljima slušao ova predavanja cetvrtkom
ili petkom svake nedjelje. Oni su pripremali taj cas kao i sve ostale; tako
djecak i cu prvi put:
Stanite, placimo ovdje na rubu pješcane zaravni, bila je moja draga i njen šator
davni. '^ Kako su brzo ti stariji studenti napustili ova predavanja u kojima
nisu uživali! Medutim, brat djecakov se trudio da zapamti muallake. Zapamtio je
ovu muallaku Imruulkajsa i onu Tarafe.124) Zahvaljujuci njegovom recitovanju,
izgovaranom krupnim glasom, djecak je slušajuci pamtio. Brat je ubrzo ukljucio u
ovo ucenje napamet i djecaka. Medutim, nije otišao dalje od te dvije muallake,
vec se vratio drugim az-harskim studijama. No i ove dvije muallake ostadoše u
djecakovoj duši, on ih je zapamtio, iako ih je razumio samo malo.
Studenti su pricali o drugim predavanjima na Azharu koja su azharovce trebala
nauciti stilistici. Njih je vodio profesor Sirijac, blizak profesoru-Imamu. Stu-
122) Muallaka - poeme, remek-djela staroarapske preislamske poezije.
123) "Stannite, placimo..." - pocetak muallake poznatog preisla-mskog pjesnika
Imruulkajsa (VI vijek). (Prijevod Sulejmana Gro-zdanica - Stara arapska poezija,
izdanje "Svjetlosti", Sarajevo 1971.)
124) Tarafa - preislamski pjesnik (umro 569. g. n. e.)
225denti su odlazili njemu, kupovali sveske i pisali radove
0 temama koje im je zadavao. No ipak ga ubrzo napus-tiše, kao što su napustili
predavanja as Šinkitija. Jednom djecakov brat dode sa makamamaI25) al Hariri-ja
126) Tj£j0 je neke citajuci ih glasno, a djecak ih je pamtio šuteci. Onda su
zajedno ucili, kao ranije mual-lake. Nastavili su tako dok nisu naucili deset
makama. Medutim, brat je to ubrzo napustio da bi se posvetio osnovama tradicije,
islamskom pravu i dogmatici, kao što je bio napustio muallake i casove
stilistike.
Drugi put brat je donio debelu knjigu koja se zvala "Put rjecitosti",127) u
kojoj su se nalazile propovijedi imama Alije, što ih je komentarisao sam šejh
Muhamed Abduhu. Poceo je da uci propovijedi, a zajedno sa njim
1 djecak. Zatim je zanemario i tu knjigu, kao i druge; ali djecak je naucio bar
dio tih propovijedi.
Isto je tako brat postupio sa makamama Bedi az ze-man al Hamadanija.128) Nikada
djecak nece zaboraviti kasidu Abu Firasa:129)
Ja vidim da su tvoje suze neposlušne i da si strpljiv,
Zar ni ljubav ne može da a te potcini svome zakonu.
Jednom je njegov brat došao sa ovom poemom
125) Makama - žanr srednjovjekovne arapske književnosti, nevelika prica o
podvalama vještog i dosjetljivog skitnice, napisana rimovanom prozom.
126) Al Hariri (1054-1122) - autor makama blistavih po stilu i verbalnoj
instrumentaciji, koje zauzimaju pocasno mjesto u naslijedu klasicne arapske
književnosti.
127) "Put rjecitosti" (Nahdž al balaga) - zbornik izreka i propovijedi koje se
pripisuju Muhamedovom stricevicu khalifu Aliji (656-661); sastavljen sredinom XI
vijeka. To je zbirka koja sadrži veoma lijepe uzorke retorike.
128) Badi az zaman al Homadani - osnivac makama (umro 1007. g.)
129) Abu Firaz - arapski pjesnik X vijeka, poznat po svojim elegi-jama, koje je
napisao u vizantijskom zarobljeništvu.
226
štampanom u taštim ili tahmisu.130) Taštir ili tahmis sacinio je jedan
azharovac. Brat poce da cita poemu, no ubrzo odbaci i taštir i tahmis azharovca
i poce da uci originalnu poemu zajedno sa bratom.
Page 74
 Taha Husein - Dani
Djecak pamti ovu poemu zato što je naišao u sredini stih koji mu je divno
zvucao:
Ja sam beduin, a rod moj sjedilacki,
jer za mene je, ljubljena, boravište
u kome tebe nema - pustinja.
Šejh - mladic je citao, naucio i natjerao svoga brata da nauci u ovakvom obliku:
...Zato stoje za me boravište gospode -pustinja bez
stanovnika}^
Djecak je razmišljao o smislu toga stiha i cudio se kako to da se rijec
"gospoda" javlja u poeziji. Kada je odrastao i naucio više, procitao je stih
kako treba i shvatio ga. Saznao je takode da se rijec "gospoda" može naci u
pjesmama novih abbasidskih pjesnika132'podjednako kao i u njihovoj prozi.
Tako je naš prijatelj stupio u vezu sa književnošcu, ovako ispreturano i
nesistematicno. U njemu su se sku-
130) Taštir (bukv. "dijeljenje na polovine") - pjesma koja se dobija kao
rezultat vještackog spajanja nekih poznatih stihova: svakom polustihu dodaje se
drugi koji korespondira s njim u rimi i razvija njegovu temu.
Tahmis (bukv. "upetostrucenje") - rezultat analogne obrade poznate poeme, kada
se polustihu dodaju još cetiri polustiha sa istom rimom te se tako dobije
strofa od pet stihova. Ijedan i drugi nacin pravljenja stihova karakteristicni
su za period dekadencije srednjovjekovne arapske poezije.
131) Razlika u smislu dobija se premještanjem slova "alif" s kraja jedne rijeci
na pocetak potonje, uslijed cega se negacija "lastu" pretvara u rijec "gospoda"
("as-sitt").
132) Pjesnike abbasidske epohe (VIII-IX vijek) nazivali su "novim" za razliku
od staroarapskih preisiamskih pjesnika.
227pili komadici te smjese u stihovima i prozi, bez dubljeg i cjelovitog
proucavanja jer je mogao da pamti samo ono što je zahvaljujuci slucaju cuo u
mimohodu, kada je za to bilo mogucnosti, da bi zatim nastavio svoje studije i
fankale.133)
Jednom, pocetkom školske godine, ovi mladici po-hrliše sa ogromnim oduševljenjem
na nova predavanja što ce se održavati prije podne; održavace se u abbasov-skoj
sekciji, predavace književnost profesor Sejjid al Marsafi. Tumacio je zbirku
"Hamasa".134) Mladici su bili oduševljeni predavanjima kada su ih culi i, prije
no što su se vratili u sobe, kupili su zbirku i cvrsto odlucili da idu na
predavanja i pažljivo ih slušaju a cijelu zbirku nauce napamet. Djecakov brat,
po svom davnašnjem obicaju, požurio je i kupio at Tibrizijev komentar "Hamase",
svoj ormar, iako ga je samo s vremena na vrijeme otvarao. Djecakov brat je
poceo da uci "Hamasu" i tjerao je i svoga brata da uci; ponekad mu je citao
odlomke iz at Ta-brizijevog komentara. Citao ih je približno tako kao i knjige
iz islamskog prava i osnova prava, nastojeci da ih razumije kao što je razumio i
one knjige.
Djecak je osjecao da tu knjigu ne treba citati na taj nacin, kao što je ne treba
ni razumjeti na taj nacin. Brat i njegovi prijatelji smatrali su zbirku "Hamasa"
osnovnim tekstom, a knjigu at Tibrizija komentarom i žalili su što niko nije
napisao na taj komentar glose. Oni su cesto pricali o razgovorima šejha al
Marsafija s njima, o njegovim šalama na njihov racun i ironicnim primjedbama o
njihovim profesorima i azharskim knjigama.
Pricali su to ismijavajuci ga i diveci mu se istovremeno; nastavljali su,
uprkos njegovim kritikama, svoja ces-
133) Vidi, napomenu na str. .
134) Hamasa - hrabrost; zbirka "Hamasa" je cuvena antologija koja pocinje
poemama o vojnickoj hrabrosti; sastavio ju je u IX vijeku Abu Temmam.
Tabrizijev komentar je iz X vijeka.
228
to azharska zanimanja ne popuštajuci i ne zaostajuci.
Naš prijatelj je slušao njihove price i veselio im se od sveg srca; imao je
nesavladljivu želju da posjecuje ta predavanja. Medutim, mladici su ubrzo
prestali da ih slušaju, kao što su odustajali i od drugih casova književnosti;
oni ova predavanja nisu smatrali ozbiljnim jer nisu pripadala osnovnim granama
na Azharu, vec dopunskim -jednim od onih kojima je rukovodio profe-sor-Imam a
koje su zvali "casovi iz 'novih nauka'"; tu su spadale geografija, matematika,
književnost. I, najzad, zato što su smatrali da im se profesor al Marsafi
pretjerano ruga i tjera šegu s njima do hiperbole.
Profesor je imao rdavo mišljenje o njima i smatrao ih je nepripremljenim za ovu
oblast koja zahtijeva ukus i ne podnosi fankalu; oni su, pak, mislili loše o
njemu, smatrali ga nesolidnim u pravoj nauci, osporavali su stvarnu vrijednost
njegovih znanja. On je, po njihovom mišljenju, samo znalac stihova koje
Page 75
 Taha Husein - Dani
recituje, govora koje drži, duhovitosti koje znanju da nasmiju, ali poslije
njih ništa ne ostaje.
Uza sve to, željeli su da prisustvuju tim predavanjima zato stoje profesor bio
Imamov šticenik, zato stoje bio blizak Imamu, i koristio svaku priliku da u
njegovu cast sastavi poemu, koju mu je predavao a onda diktirao studentima.
Natjerao ih je da neke nauce napamet, kao obrazac lijepih, znacajnih stihova.
Oni su je smatrali lijepom i znacajnom zato što je bila posvecena
profesoru-Imamu.
Nastojali su, zato, svim silama da vrijedno pohadaju ova predavanja, ali nisu
mogli da izdrže i otišli su, vratili se svome caju, u kojem su bez hitnje
uživali prije podne. Za našeg prijatelja time se okoncalo spominjanje
književnosti u tom društvu. Ipak je zapamtio dobar dio zbirke "Hamasa". A onda
se najednom pronio glas da ce šejh al Marsafi odvojiti dva dana u nedjelji
229za izlaganje o gramatici. Govorice o knjizi "Al Mufas-sal" pisca
Zamahšarija.135> Naš prijatelj pohrli na ta nova predavanja. Samo što je jednom
ili dvared cuo profesora, on ga je zavolio i vezao se za njega, i poceo da
pohada casove književnosti u dane kada su se održavali. Od tog vremena se nije
odvajao od profesora.
Djecak je imao dobro pamcenje; cim bi cuo od profesora neki izraz, on bi ga
upamtio, svako njegovo mišljenje razumijevao, a tumacenje cuvao u sjecanju.
Cesto bi našao stih i u njemu neki izraz cije je objašnjenje profesor vec
ranije bio dao, ili bi se spominjao dogadaj o kome je profesor pricao na
prethodnim predavanjima; naš bi prijatelj odmah ponovio profesoru sve što je
zapamtio - i dogadaje, i objašnjenja, i mišljenja koja je shvatio, i misli,
kritiku autora "Hamase" i njegovih komentatora, ispravke verzije koju je dao
Abu Temmam, dopunu odlomaka koje je zabilježio ovaj pisac.
I profesor je zavolio djecaka, vezao se za njega, njemu se obracao za vrijeme
predavanja, pozivao ga sebi poslije nastave i išao s njim do kapije Azhara, a
onda ga zvao da ga prati jedan dio puta. Jednom mu je predložio da produži s
njim dok nisu svi, i profesor i ovaj njegov student i drugi studenti stigli do
jedne kafane i tamo sjeli. To je bilo prvo mladicevo poznanstvo s ka-fanama.
Društvo se zadržalo od podnevne molitve do mujezinovog poziva na predvecernju
molitvu. Mladic se vratio sa te sjedeljke sretan, zadovoljan, probudene nade,
pun poleta.
Pošto bi završio predavanje iz književnosti, profesor je vodio sa svojim
studentima samo razgovore o Azha-ru, njegovim profesorima i lošim metodama
ucenja. Bio je veoma oštar kada se doticao te teme. Kritika je bila britka, a
kudenje profesora i njegovih kolega uisti-
135) Vidi primjedbu pod brojem 107 na str. 210.
230
nu bolno. No on je ipak bio omiljen medu svojim ucenicima; najjaci i najdublji
utisak ostavio je na našega mladica.
Malo-pomalo mladic je poceo da pretpostavlja ova predavanja svim ostalim, a
dvojicu profesoru bliskih studenata je izdvajao zbog posebnih simpatija koje je
gajio prema njima, a i zbog vremena što su provodili zajedno. Sastajali bi se
još ujtro i slušali profesora, zatim bi išli u Nacionalnu biblioteku i citali
staru književnost, onda se vracali u Azhar poslije podneva i sjedali u prolaz
izmedu uprave Azhara i abbasovske sekcije, pricajuci o svome profesoru, o onome
što su citali u biblioteci, podsmijevajuci se drugim profesorima, kao i onima
što su ulazili i izlazili. Poslije vecernje molitve odlazili su u abbasovsku
sekciju i slušali cas profesora Bakhita, koji je predavao komentar Kur'ana
umjesto profesora-Imama nakon njegove smrti.
Medutim, mladici nisu slušali Bakhita kao drugi studenti. Oni su to cinili da bi
mu se smijali i zapamtili njegove greške. A bilo ih je mnogo, narocito kad bi
se latio jezika i književnosti. Oni su se izrugivali greškama i prepricavali ih
sjutradan profesoru al Marsafi-ju, kako bi mu dali nov materijal za grdnju
profesora i svojih kolega.
Ti mladici su se gušili u atmosferi Azhara, koju su predavanja profesora Bakhita
cinila još težom. A njihove su duše težile slobodi: profesor Marsafi i njegova
predavanja skidali su sa njih lance i okove.
Ja ne znam ništa što bi tako podsticalo dušu, narocito dušu u razvoju, prema
slobodi, cak i sa povremenim pretjerivanjima, kao što je podstice književnost
uopce, i književnost koja se izucava onako kako ju je izlagao profesor al
Marsafi svojim studentima kada im je ko-mentarisao "Hamasu" ili, poslije toga,
"Savršenstvo u jeziku"! Prvo, to je slobodna kritika samog pjesnika,
231drugo - prenosioca, a zatim komentatora, a nakon jednih i drugih - raznih
gramaticara. Zatim to je provjera ukusa i njegovo vježbanje utvrdivanjem
lijepih mjesta u stihovima i prozi, u opcem sadržaju i u detaljima, u metru,
Page 76
 Taha Husein - Dani
ritmu, položaju rijeci medu njoj slicnima. Zatim eksperimentalna provjera
novoga ukusa u sredini gdje su se održavala predavanja, i poredenje grubosti
azharskog ukusa sa istancanim ukusom starih vremena, poredenje slabosti
azharskog uma i prodornosti uma starih vremena. Sve je to vodilo kidanju
azharskih okova uopce, i, u mnogim slucajevima, pobuni protiv profesora i
njihovog ucenja, njihovog ukusa, nacina života, razgovora. Mora se priznati da
je bilo i pretjerivanja i udaljavanja od istine.
Stoga se oko profesora, nakon prvih casova kada je bilo mnogo slušalaca zadržala
samo nevelika grupa, u kojoj su se posebno izdvojila ova trojica što su cinila
malo jezgro. Price o njima su se proširile po Azharu. Njihovo mišljenje su
poceli da osluškuju studenti i profesori, narocito njihovu kritiku Azhara,
njihovu pobunu protiv okoštalih tradicija, i one pogrdne stihove o profesorima
i studentima. I azharovci pocešce da mrze tu grupu i da je se plaše.
Marsafi nije bio samo profesor vec takoder i književnik. To znaci daje nastojao
da se ponaša dostojanstveno kao naucnik kada se susretao s ljudima ili kada je
sjedao da predaje na Azharu. A kada bi ostajao sam sa svojim prijateljima i
bliskima, on je živio kao što žive književnici. Razgovarao je potpuno slobodno o
svakom covjeku i o svakoj temi. Svojim bliskima je navodio stihove starih
pisaca, njihovu prozu, biografije, na osnovu kojih se moglo zakljuciti da su
oni bili isto tako slobodni kao on, da su govorili o svakoj stvari i o svakom
covjeku, neuvijajuci i ne libeci se, kao što se i on izražavao.
Najjednostavnije i najlakše za ucenike bilo je da
podu putem svoga profesora, narocito ako ga vole i poštuju, ako vide u njemu
uzor u ponašanju, neprijatnosti, zadovoljenju malim, uzdržavanju od onoga što
ne prilici ucenjacima, uzdizanju nad onim u što su upadali mnogi profesori
Azhara - nad raznim dostavama, spletkama, intrigama, u težnji da se približe
glavarima i nosiocima vlasti.
Profesorovi studenti su osjecali u njemu sve to svim svojim cutilima: živjeli su
u svemu tome kada bi ga posjecivali u stanu, polusrušenom, starom, u prljavom
sokace-tu pored Rjecnih vrata, koje se zvalo sokace ar Rakraki.
Tamo je, na kraju tog sokaceta, živio profesor u prljavoj i ruševnoj kuci; kada
biste ušli na vrata, našli biste se u uskom memljivom prolazu otkuda je dopirao
odvratan vonj. Tu nije bilo niceg osim drvene klupe, uske, duge, gole,
prislonjene uza zid s kojeg se osipala zemlja.
Profesor je silazio svojim studentima i sjedao s njima na tu neudobnu klupu.
Medutim, on je sjedao sa zadovoljstvom, mirno, slušao ih s osmijehom, vodio
razgovor na najdelikatniji, najprijatniji, najjasniji i najne-usiljeniji nacin.
Ponekad kad bi studenti došli, on je bio zauzet i pozivao ih je u svoju sobu.
Oni su se peli ruše-vnim stepenicama i ulazili u predsoblje obasjano suncem u
kojem nije bilo niceg. Kada bi došli do njegove sobe, ušli bi povijenome
profesoru; sjedio je na zemlji; oko njega je bilo nekoliko desetina knjiga, gdje
je tražio odlomak neke pjesme koju je htio da dopuni, ili stih što gaje
nastojao da protumaci, ili izraz koji je želio da precizira, ili pricu o kojoj
je bio rad da provjeri mišljenje. Desno od njega stajao je pribor za kafu. Kada
bi oni ušli, on nije ustajao, vec ih je docekivao srdacno, radosno, zatim bi ih
pozvao da sjednu gdje ima mogu, a jednoga bi zamolio da skuha kafu i da im svima
donese. Zatim bi pricao sa njima nekoliko trenutaka a on-
232
233da ih molio da uzmu ucešca u traganju i proucavanju kojim je bio obuzet.
Mladic i jedan njegov drug nece zaboraviti kako su jednom posjetili profesora po
završetku predvecemje molitve. Kada su se popeli, zatekli su ga kako sjedi na
niskom madracu u predsoblju. Pored njega je sjedila oronula žena, tako zgrbljena
da joj je glava gotovo doticala zemlju, a profesor ju je hranio vlastitim
rukama. Kada je ugledao svoje studente, on ih ljubazno pozdravi i zamoli ih da
ga malo pricekaju u njegovoj sobi. Poslije izvjesnog vremena je došao i rekao
smijuci se zadovoljno: "Davao sam veceru svojoj majci".
Ovaj je profesor izvan kuce bio primjer solidnosti, skromnosti, duševnog mira,
cvrstine srca i ciste savjesti. Mogao je služiti kao obrazac bogata i imucna
covjeka; ko je razgovarao s njim, osjecao je pred sobom covjeka kojeg sudbina
ne pritiska, koji živi sigurno, zadovoljno i spokojno.
Ali studenti i ljudi njemu bliski znali su veoma dobro da je on imao veoma malo
sredstava za život, da je bio medu najsiromašnijima, da se citavu nedjelju ili
nekoliko nedjelja hrani samo hljebom što ga dobija kao sljedovanje, umacuci ga
samo malo u so. No bez obzira na to, on je pružao svome sinu izvanredno
vaspita-nje, a druge sinove, koji su studirali na Azharu, veoma je savjesno
pazio. Kcerku je izuzetno mazio. Sve je to radio od svoje oskudne place, ne vece
od tri i po funde. Imao je diplomu prvog stepena i za to je dobijao funtu i po.
Page 77
 Taha Husein - Dani
Profesor-Imam mu je povjerio nastavu književnosti, i za to je dobijao dvije
funte. Ustezao se da primi placu na pocetku mjeseca, bilo mu je neprijatno da
se smiješa sa ucenjacima što su salijetali blagajnika da dobiju placu. On bi dao
svoj pecat jednom od bliskih studenata kako bi ovaj umjesto njega podigao taj
oskudni novac prije podne i predao mu ga poslije podne.

Tako je živio ovaj profesor, studenti su to gledali i dijelili taj život sa

njim, život siromašan, slobodan, izuzetan. Nasuprot tome, oni su, slušajuci o
drugim profesorima i posmatrajuci ih, bivali ispunjeni gnjevom i mržnjom,
prezrenjem i nipodaštavanjem. Nema niceg cudnog u tome što su se oduševljavali
svojim profesorom, nastojali da podržavaju njegov nacin života, njegovo
ucenje, njegov prezir prema azharovcima i njegovu pobunu protiv njihovih
okoštalih tradicija.
Za sve to vrijeme studentima se profesor samo jednom nije dopao, i to kada je
iznevjerio Imama, u vrijeme preuzimanja Azhara od rektora aš Širbinija.
Mar-safi je sastavio poemu slaveci novog rektora. On je bio njegov ucenik i
volio ga je; a aš Širbini je bio dostojan ljubavi i oduševljenja. Marsafi je
odrecitovao svojim studentima poemu koju je nazvao osmom muallakom, podržavajuci
Tarafinu poemu. Kada je završio recitova-nje i studenti se okupili oko njega, on
nastavi pohvale svome profesoru, izricuci malu zamjerku na racun
pro-fesora-Imama. Jedan od ucenika mu se prijateljski suprotstavi, a on se
rastuži i postidi moleci Allaha da mu oprosti grijeh.
Tako su se ucenici uputili smjerom na koji ih je pod-sticala ljubav prema
profesoru i težnja da ga slijede. Oni su išli u krajnost i u odnosu na same sebe
i u odnosu na njega. Nisu se zadovoljavali šalama na racun profesora i
studenata; poceli su otvoreno da citaju klasicna djela i uznosili ih u odnosu na
azharska. Citali su.Siba-vejhovu "Knjigu" ali "Al Mufassal" o gramatici, o
retorici obje knjige Abd al Kahira al Džurdžanja, citali su antologiju
pjesnika. Nisu su ustrucavali pri izboru diva-na, cak su povremeno javno
recitovali na Azharu staru erotsku poeziju. I sami su pisali poeziju
podržavajuci stare pjesnike i recitovali ih jedan drugome kada bi se našli.
Ostali studenti su ih gledali poprijeko, i progoni-
234
235li ih. Ponekad su im dolazili mladi studenti, slušali i razgovarali s njima,
htjeli su da od njih nauce poeziju i književnost. To je ljutilo starije
studente, pojacalo nervozu i zavjeru protiv njih.
Jednom je naš prijatelj sa jednim od dvojice svojih drugova pripremao cas iz
knjige "Savršenstvo u jeziku". Naišli su na slijedecu recenicu kod al Mubarida:
"Medu razlozima s kojih dogmatici smatraju al Hadža-dža136) nevjernikom jesu
njegove rijeci kada je jednom prilikom vidio ljude kako obilaze oko prorokova
groba i njegove propovjedaonice: 'Idu oko istrulelih kostiju i drveta'. "Naš
prijatelj nije smatrao da u al Hadža-džovim rijecima ima dovoljno osnova da se
on proglasi nevjernikom, te je rekao: "Al Hadžadž se ogriješio o uctivosti i
loše se izrazio, ali nije nevjernik". To su culi neki ucenici i osudili ga, i
to je pocelo kolati u az-harskoj sredini.
Jednom, dok su tri naša mladica bila na predavanju profesora Abd al Hakama Ata,
iznenadno ih pozvaše u rektorovu kancelariju. Pošli su cutke, ne shvatajuci
ništa. Kada su ušli rektoru Hassuni, nisu ga zatekli samog. Oko njega su se
nalazili clanovi savjeta Azhara -ugledni ucenjaci. Medu njima su bili profesori
Bakhit, Muhammed Hasanejn al Adavi, Radi i drugi. Rektor ih doceka strogo, onda
naredi Ridvanu, starješini nadzornika, da pozove studente koji su se nalazili
kod njega. Grupa studenata je prišla i rektor upita šta imaju da kažu. Istupi
jedan i optuži ove mladice da su nevjernici zbog rijeci o al Hadžadžu, a zatim
isprica još mnoštvo drugih neobicnih stvari.
r
Taj je ucenik stvarno bio vješt. Nabrojao je mnoge prigovore koje su ovi mladici
upucivali profesorima Bakhitu, Muhammedu Hasanejnu, Radi i ar Rafiji. Svi su oni
bili prisutni i slušali vlastitim ušima sudove studenata o sebi. Drugi su
ucenici potvrdili istinitost svega što je student rekao. Upitali su trojicu
mladica je li to tacno. Oni ništa ne opovrgoše. Rektor Azhara ih ne udostoji ni
rijeci, vec naredi oštro Ridvanu da izbriše imena ove trojice studenata iz
Azhara. On ne želi takva naklapanja na Univerzitetu. Zatim ih oštro otpusti.
Izišli su preplašeni, ruke su im visile, nisu znali šta da rade i kako to da
saopce svojim porodicama.
Ali stvar se nije završila na tome i nije se ogranicila na poglede studenata,
njihov podsmijeh i zluradost. Poslije vecernje molitve došli su da docekaju al
Marsa-fija i slušaju njegov cas iz "Savršenstva u jeziku". Profesor je došao,
Page 78
 Taha Husein - Dani
docekao gaje Ridvan i saopcio uctivo i meko da je rektor ukinuo casove iz
"Savršenstva" i da ga ocekuje sjutra u svojoj kancelariji.
Profesor ode tužan, s njim podoše tri njegova ucenika, zbunjeni, prestrašeni.
Profesor ih je tješio bez obzira na sve, a kada su bili na putu, predložiše da
odu profesoru Bakhitu, pokušaju da ga zadobiju i zamole da posreduje kod
rektora. Marsafi im rece: "Nemojte to raditi, ništa time necete postici". Oni
ipak odoše, bez obzira na to, u kucu profesora Bakhita. Kada su ih uveli k
njemu, on ih je prepoznao i docekao smiješeci se, a onda lijeno zatražio da mu
iznesu svoju odbranu, koju sasluša a onda rece sa krajnjom svesvjednošcu: "Pa vi
izucavate al Mubarradovo 'Savršenstvo' a on je bio mu'tazilit137) i izucavanje
njegove knjige je grijeh". Ta-
136) Al Hadžadž (umro 714. g.) - poznati vojskovoda i državnik za virjeme
khalifa iz dinastije Umajjada, poznat po svojim odlucnim akcijama i oštrim
izjavama. Mnogi su ga poslije smrti smatrali "je-retikom" , bio je i proklinjan.
137) Mu'taziliti (racionalisti) - s gledišta kasnijeg dogmatskog islama, ravno
pojmu "jeretik"; al Mubarrad i citav niz videnih naucnika bili su mu'taziliti.
236
237da mladici zaboraviše da su došli da traže blaži postupak i stadoše da
raspravljaju sa profesorom, tako da su ga naljutili. Otišli su ostavivši ga
punog gnjeva. Bili su razocarani. Ali i pored toga su ga ismijavali,
ponavljajuci neke njegove rijeci, i rastaše se uz dogovor da sakriju dogadaj
od svojih porodica, "da bi Allah dao da se ispuni ono što je sudeno".
Sjutradan susretoše al Marsafija, i on im saopci da mu je rektor zabranio da
predaje po knjizi "Savršenstvo" i naložio da umjesto toga izlaže
"Zadovoljavajuci razum"138* Ibn Hišama, istovremeno zatraživši da se iz
abbasovske sekcije premjesti uz jedan stub u Azharu.
Zatim profesor poce da se ruga rektoru i da tvrdi svojim studentima kako ovaj
nije stvoren za nauku ili rektorat vec za to da prodaje pekmez u Sirjakosu.139*
Pošto je izgubio zube, "s" je izgovarao kao "th"; govorio je na kairskom
dijalektu i "k" je pretvarao u "c", produžujuci ono "o" izmedu "k" i "s".
Govorio je šapatom, i studenti nikada nece zaboraviti recenicu kojom su
ži-gosali profesora Hassunu, neka mu se Allah smiluje, nazvavši ga "prodavcem
pekmeza u Sirja'othu."
Ali taj je "prodavac iz Sirjakosa" bio jak i pametan, ulijevao je strah i bio
odlucan u akciji. Plašili su ga se svi profesori, pa i sam al Marsafi. Al
Marsafi je poceo da tumaci knjigu "Zadovoljavajuci" i studenti predoše na nju
mirno. Njih nije zanimalo toliko po kojoj ce knjizi on predavati. Za njih je
bilo znacajno da on predaje, da ga oni slušaju i razgovaraju s njim nakon
predavanja. Ali kad je mladic htio da mu se nešto kaže, ovaj ga blago ušutka,
rekavši: "Ne, ne! Moram zaradi-

vati kruh!" Mladic se ne sjeca da se, otkako je upoznao Azhar, tako rastužio kao
kad je cuo novu recenicu od svoga profesora. Otišli su, oni i dvojica njegovih
drugova, srca punih duboke tuge.
Medutim, oni se nisu pomirili sa rektorovom kaznom i razmišljali su o putu
kojim treba poci da bi otklonili nepravdu. Jedan je pretpostavljao mir, rastao
se sa dvojicom svojih prijatelja i izabrao je predavanja u džamiji al Muajjada,
po strani od neprijatelja i prijatelja, dok se bura ne stiša. Drugi je cijelu
stvar ispricao ocu, i otac je poceo istiha da radi na tome da sredi stvar za
svoga sina. Naš se mladic, medutim, nije rastajao sa svojim priajteljem, niti je
htio da se ukloni od neprijatelja i prijatelja; sa svojim drugom se sretao
svaki dan, i oni su opet sjedili na svome mjestu izmedu abbasovske sekcije i
uprave, cineci i dalje ono na što su bili navikli - ismijavali su studente i
profesore.
Naš prijatelj nije morao da prica bratu o ovom dogadaju: stvar je stigla do
njega nepoznatim putem. Brat ga nije grdio i korio, vec mu je samo rekao: "Radi
kako hoceš! Sam ceš požnjeti plodove tih besposlica pa ceš vidjeti kako su
gorki". Ali mladic nije znao ni za oprez ni za lakši put; on nikome nije
odlazio, nikome se nije obracao za posredovanje kod rektora. Umjesto toga
napisao je oštar clanak u kome se oborio na cijeli Azhar i na rektora Azhara
posebno, zahtijevajuci slobodu mišljenja. Šta gaje moglo zadržati od toga kad
su se vec bile pojavile novine "Al Džarida"I40) i kad je njihov urednik svaki
dan pozivao na slobodu mišljenja.
Zato se naš prijatelj odluci da pode sa svojim clankom uredniku "Al Džaride".
Ovaj ga doceka veoma li-
138) "Zadovoljavajuci razum" (Mugni al labib) Ibn Hišama -udžbenik gramatike.
139) Mjestašce blizu Kaira gdje ljudi iz Gornjeg Egipta prodaju melasu od
šecerne trske.
Page 79
 Taha Husein - Dani
140) "Al Džarida" (bukv. "novine") - organ liberalne "Narodne partije". U
vrijeme o kojem je rijec (1907. g.) ove su novine tek pocele da izlaze i
odigrale su progresivnu ulogu. Urednik je bio Lufti es Sajed Paša, rektor
Kairskog univerziteta, pisac i politicar.
238
239jepo, s velikom pažnjom i blagonaklonošcu. On procita clanak i predade ga
smijuci se nekom drugu koji je sjedio zajedno s njim. Ovaj baci pogled na clanak
a onda rece gnjevno: "Da te vec nisu kaznili zbog tvog postupka, samo bi ovaj
clanak bio dovoljan da to ucine". Mladic je htio da se suprotstavi ovome
covjeku, ali urednik "Al Džaride" mu rece blago: "S tobom govori Ha-san bek
Sabri, inspektor novih nauka na Azharu" - a onda dodade: »želiš li da grdiš
rektora i napadaš Azhar, ili da ti ukinu kaznu?" Mladic odgovori: "Naravno da
želim da mi ukinu kaznu, ali želim i da se koristim svojim pravom na slobodu".
Urednik "Al Džaride" tada rece: "Onda prepusti to meni i idi mirno kuci".
Mladic je otišao i ubrzo otkrio, a zajedno sa njim i oba njegova prijatelja, da
ih rektor nije kaznio niti je izbrisao njihova imena iz spiskova Azhara. Htio
je samo da ih uplaši i ništa više.
Od toga vremena mladic je uspostavio vezu sa urednikom "Al Džaride" i poceo da
ga posjecuje, tako da je došlo vrijeme kada mu je išao svaki dan.
U kancelariji urednika "Al Džaride" mladic je našao ono o cemu je davno maštao:
mogucnost da se poveže sa društvom feslija141) jer mu je društvo calmi bilo
dojadilo. Ušao je u društvo feslija, ali ono najviše po položaju i najbogatije.
On je sam pak bio siromašan, srednjeg stanja kada se nalazio u svojoj porodici,
a veoma lošeg kada je boravio u Kairu. To mu je dalo povoda da se zamisli o
ogromnoj razlici izmedu bogataša koji žive u raskoši i siromaha u krajnjoj
bijedi.

141) Sinonim za moderniste nasuprot konzervativcima sa calmom. 240

XX
I mladicevo tjeskobno osjecanje u Azharu, medu njegovim žiteljima, sred života u
Kairu samo se pojacavalo, gušio se u onome što ne voli, daleko od orfo-ga za
cim mu je žudjela duša, izgaralo srce. Kada bi sad stigao u Kairo pocetkom
školske godine, još se ne bi cestito ni smjestio a vec je mislio kad ce doci
kraj godine, moleci se za to usrdno i neprestano. Sam Allah zna kako je bio
sretan i zadovoljan kada bi se javili prvi znaci ljeta, kada bi se svi krajevi
cetvrti gdje je stanovao ispunjavali onim odvratnim mirisima što ih je izazivala
suncana žega, zasitivši tako vazduh da se teško i odvratno disalo. Tada nije
mogao slušati ni jednog profesora, ni najednom casu u podne ili navecer a da mu
se san ne prikrade u glavu i ne pocne tako jako daje klima da bi se ucenici
stali da okrecu i bude ga - ozbiljno ili uz šalu.
Blisko ljeto ispunjavalo mu je grudi zadovoljstvom i radošcu, jer je
najavljivalo raspust, povratak u selo i odmor od Azhara i azharovaca. On je
volio raspust ne samo zbog toga i ne samo zato što bi tad bio sa porodicom, što
bi uživao u ljepotama života kojih je bio lišen u Kairu. On je volio raspust i
zbog neceg drugog, što je za njega bilo važnije i što je jace na njega djelovalo
no sve to. Raspust je
241za njegov um i njegovo srce bio važniji nego cijela školska godina.
Raspust mu je omogucavao da se okrene samome sebi i da razmišlja - a kako je
mnogo razmišljao! -omogucavao mu je da bude sa svojom bracom i da cita - a kako
je mnogo citao, kako je raznoliko i korisno bilo to citanje!
Mladi ove porodice vracali su se iz svojih škola punih kofera knjiga koje nisu
imale veze sa redovnom nastavom a koje nisu uspijevali da procitaju tokom
godine. Te su knjige bile raznovrsne - i ozbiljne, i zabavne: medu njima je
bilo originalnih djela i prijevoda, i starih i novih.
Mladi bi proveli nekoliko dana u krugu porodice ne radeci ništa i ubrzo bi im
dosadila ta ispraznost i ljencarenje, pa bi se latili svojih knjiga, ne
odvajajuci se od njih po citav dan i dio noci. Otac njihov, šejh, volio je kod
njih to. Ponekad bi bio nezadovoljan i grdio ih kada bi uzimali narodne bajke i
zadubljivali se u "Hiljadu i jednu noc" ili u legende o Antari i Sejf ibn Zu
Jezenu.
Medutim, oni su uživali u tim knjigama, bila porodica zadovoljna ili ne. U
njima su nalazili dvostruko vece zadovoljstvo nego u udžbenicima. Citali su ono
što je preveo Fethi Zaglul sa francusko, što je prevodio as Sibai142) sa
engleskog, zatim clanke Džurdži Zejdan143) u "Polumjesecu"144* i romane koje je
on izda-
142) Fathi Zaglul i as Sabai - egipatski novinari i prevodioci s kraja XIX i
pocetka XX vijeka.
143) Džurdži Zejdan (1861-1914) - osnivac istorijskog romana u savremenoj
Page 80
 Taha Husein - Dani
egipatskoj i uopce arapskoj književnosti, cuveni pisac i publicista.
144) "Polumjesec" (al Hilal) - društveno-politicki i književni casopis; osnovao
gaje 1892. Džurdži Zejdan; odigrao je veliku prosvjetiteljsku ulogu.
242
vao, njegove knjige iz oblasti istorije kniževnosti i kulture, zatim ono što je
Sarruf145) objavljivao u "Izboru"146) a šejh Rašid Rida u "Svjetioniku".147'
Na raspustu su procitali knjigu Kasima Amina148' i mnogo djela profesora šejha
Muhameda Abduhua. Citali su i mnoge romane koji su prevodeni za zabavu citalaca;
oduševljavali su se njima, jer su tu nalazili slike iz života drugacijeg od onog
koji im je bio poznat u njihovim selima i gradovima. Sve ih je to nagonilo da
nastave citanje, tako da su prelazili mjeru i u odnosu na same sebe a ponekad i
u odnosu na svoju porodicu. Cim bi u novinama ili casopisima naišli na neki novi
ili stari, njima nepoznat, naslov knjige, odmah bi pisali izdavacu da im to
pošalje. Kroz nekoliko dana stigla bi poštom knjiga ili knjige, i to pouzecem,
tako da je porodica bila prinudena da uplati vrijednost, bilo joj to pravo ili
ne.
Naš prijatelj je volio raspust zato što je mogao slobodno da razmišlja o svojim
prijateljima iz daleka. Pisao im je i pisali su mu. Nalazio je za to duševnu
snagu i imao zadovoljstvo koje nije osjecao kada je bio sa njima u Kairu i
razgovarao izbliza. Osim toga, on je volio raspust zato što je pored mladog
naraštaja u porodici susretao i drugu mladež - onu iz sredine feslija. Medu
njima je bilo takvih koji su pohadali škole drugog stepena ili više škole i
dolazili, kao i on, da se odmore
145) Jakub Sarruf (1852-1927) - ugledni novinar i pisac, autor niza
popularnonaucnih clanaka i knjiga.
146) "Izbor" (al Miiktataf) - najstariji egipatski casopis, osnovao ga je 8O-tih
godina XIX vijeka Jakub Šarruf.
147) Rašid Rida (1865-1935) - ucenik i sljedbenik Muhammeda Abda, znacajan javni
radnik, urednik casopisa "Svjetionik" (al Ma-nar) - organa pristalica postepene
reforme islama.
148) Kasim Amin (1865-1908) - egipatski publicist, vatreni pristalica
oslobadanja žena.
243u svojoj porodici u unutrašnjosti. Kada bi se našli i razgovarali, i za njih
je to bilo zadovoljstvo i korist kao i za njega. On ih je pitao šta uce, oni su
to isto pitali njega. Ponekad su mu citali neke svoje knjige, a ponekad je on
citao s njima nešto iz klasicne književnosti.
Ali jedan raspust mu se u pocetku nije svidio.
U porodici je došlo do promjena, i ona se preselila iz grada u kojem je djecak
odrastao, prvo u gornji dio provincije. Tamo su proveli godinu-dvije, a zatim se
preselili u udaljeni dio Gornjeg Egipta, gdje su ostali dugo godina. Naš
prijatelj je mnogo tugovao za svojom starom kasabom, veoma se mucio u novim
mjestima koja nije poznavao, gdje nije mogao poci ni desno ni lijevo. Na kraju
se pomirio sa gradom u udaljenom dijelu Gornjeg Egipta, tako da se veoma
navikao na njega. On je postao za njega drugi zavicaj, iako mu je prva posjeta
pricinjavala neprijatnosti i bila mu teška.
Otišao je tamo sa porodicom svome ocu-šejhu, koji je bio sam da zapocne posao.
Kada je sve sredio i smjestio se, pozvao je porodicu da i ona prede. To se
poklopilo s ljetnjim raspustom, i porodica je povela i mladica. Sjeli su u voz u
ponoc i stigli u mjesto u cetiri ujutro. Grad je bio nov, i voz je stajao samo
jedan minut. Porodica je bila velika, bilo je žena i djece, a zajedno s njima
glomazan veliki prtljag. Vode puta bili su stariji sinovi. Dok se voz
približavao stanici, stariji su se prihvatili žena, djece i prtljaga, primakavši
sve to bliže vratima vagona, a kada se vlak zaustavio, izbacili su sve brzo na
zemlju a sami poiskakali otraga.
Voz je krenuo, ništa nisu u njemu zaboravili osim svoga slijepog brata.
Mladic se preplašio kada je shvatio daje ostao sam, nemocan da bilo šta
preduzme. Medutim, neki putnici su vidjeli njegovu bespomocnost i izgubljenost,
sažali-li se i poceli da ga smiruju. Kada se voz zaustavio na
244

prvoj slijedecoj stanici, oni su ga iskrcali i povjerili upravniku telegrafa a

sami se vratili u svoj vlak.
Kasnije je mladic saznao da je porodica bila stigla do svoje kuce u novome
gradu, išla po stanu, razgledala sobe i sobicke, raspakivala se i razmještala
stvari. Zatim je došao otac, razgovarao sa oba sina i obje kceri.
Nekoje slucajno spomenuo mladica, pošto je prošlo dosta vremena otkako je
porodica stigla. Kada otac cu mladicevo ime, on se prepade, uplaši se i majka,
Page 81
 Taha Husein - Dani
uplašiše se i braca, a mladi jurnuše na stanicu do telegrafa. Još nisu bili ni
stigli a vec je prispjela vijest da im se brat nalazi na susjednoj stanici, da
ocekuje nekog da ga vrati kuci. Poslaše covjeka po njega, i on ga vrati kao
drugog jahaca na ledima mazge; mazga je išla cas mirno, cas brzo, izazivajuci u
mladicevom srcu uzbudenje za uzbudenjem i strah sa strahom.
Nikada nece zaboraviti kako je sjedio kod upravnika telegrafa. Bio je to mladi
covjek, živ, vedar, raspoložen za šalu. Skupilo se tu cijelo društvo stanicnih
službenika; kad su vidjeli mladica, s pocetka nisu shvatili, a kad su saznali
u cemu je stvar, ispoljili su prema njemu pažnju i sucut. Videci slijepoga
šejha, nisu sumnjali da lijepo kazuje Kur'an ili lijepo pjeva.
I poceše da ga mole da im nešto otpjeva. On se zaklinjao da ne umije da pjeva,
i oni ga zamoliše da im kazuje nešto iz Kur'ana. Medutim, on se kleo da ne zna
ni to, ali oni ga nisu puštali i htjeli su po svaku cijenu da ga cuju.
Tako je mladic morao da kazuje Kur'an, sav zbunjen, pun straha i stida, utucen
životom, proklinjuci svoje dane. Glas mu zape u grlu, suze potekoše niz obraze,
ljudi se sažališe i pustiše ga na miru, u stvari ostaviše ga sasvim samog ili
skoro samog dok nije došao covjek što je trebalo da ga vrati porodici.
Ovaj je dogadaj nanio mladicu patnju, ali, uza sve
245to, nije izazvao u njemu mržnju prema novom gradu i nije ga nagnao da ga više
ne posjecuje. Zavolio ga je, duša je uvijek stremila njemu kad se približavalo
ljeto, iako je tamo vrucina bila jaka, skoro nepodnošljiva.
I stanje medu žiteljima kuce u Kairu veoma se izmijenilo. Dva starija studenta
su dobila diplomu; drugi, medu njima i mladicev brat, stupili su na Pravni
fakultet cim se osnovao. S mladicem se rastao i sin njegove tetke, koji mu je
pomagao da podnese usamljenost u Azharu i kod kuce; on je stupio na Pedagošku
akademiju.
Mladic je vidio da ce se opet vratiti u osamljenost, surovu, neprijatnu, koja
gaje tako dugo mucila u pocetku studija. A sada je njegov položaj postao još
teži i suroviji: niko za njega nece imati vremena kada se vrati u Kairo poslije
ljeta. Brat ce mu poci na Pravni fakultet, tetkin sin - na Pedagošku akademiju.
»Šta ce raditi sam u onoj kuci? Koja korist od odlaska u Kairo? On je postigao
nešto u nauci, ne baš malo. Kako ce iskoristiti diplomu ako je cak i dobije, a
prirodnije je misliti da je nece ni dobiti? Da bi se stekla diploma, mora se
uložiti mnogo truda, a on to sam ne može". - Tako je govorio njegov brat
porodici jednog ljetnog dana pri kraju raspusta. Otac je mislio da nešto
odgovori, ali sin ga prekide tim uništavajucim argumentima. Mladiceva majka nije
našla rijeci i samo je šuteci lila obilne suze. Mladic ustade i pode spoticuci
se da bi ostao sam sa sobom u jednome od onih sobicaka. Šutio je skamenjen, ne
misleci ni o cemu.
Došla je noc, teška, duga; mladic je iskusio tešku patnju. Ujutro ništa nije
rekao, niti je ko što njemu rekao; proveo je jedan težak, dug dan. Zatim mu
navecer pride otac, pogladi ga po glavi, poljubi i rece: "Poci ceš u Kairo, i
imaceš posebnog slugu". Tad mladic brižnu u plac i mati se rasplaka zajedno s
njim.

Došao je dan odlaska; mladi su stigli na voz, i mladic je bio s njima. Rodaci
novoga sluge zakazali su porodici sastanak na stanici. Svi su bili tu, voz je
stigao, ali sluga nije došao. Mladi su sjeli u vlak, voz je pošao, a mladic
ostao na stanici. Otac se vratio s njim kuci; obojica su tužno šutjeli.
Navecer dode sluga, i mladicu se vratiše radost i veselje. Nakon dva dana pode
on sa svojim malim crnim slušcetom u Kairo i odnese svome bratu hranu i ponude.
Stigao je u Kairo i stanovao zajedno sa malenim crnim slugom. Ovaj je išao sa
njim na predavanja u Az-har pripremao mu dorucak, citao mu u slobodno vrijeme
svojim nepravilnim jezikom punim grešaka.
Upravo tada je osnovan Kairski univerzitet149* i naš prijatelj odmah ode tamo i
upisa se. I poce da odlazi sa svojim malim crnim slugom na predavanja u Azhar
prije podne, a navecer na Univerzitet. Osjeti ponovo volju za život. Ušao je u
profesorsku sredinu, koja se nije mogla porediti sa onom na Azharu. Univerzitet
je bio daleko od kuce; bili su daleko i Pravni fakultet i Pedagoška akademija.
Za sve njih nije više tamo valjalo i oni se preseliše u novu kucu u ulici
Sikomora.
I tako mladic otpoce život koji nije imao nikakve veze sa starim životom, ako ne
racuna to da je jednom ili dvaput nedjeljno išao na Azhar, daje ponekad
susretao svoje prijatelje-azharovce kada bi ovi svratili na Univerzitet, i da
je s vremena na vrijeme posjecivao profesora al Marsafija.
U stvari, mladic je pokidao vezu sa Azharom u svojoj duši u duboko u srcu. No
on se ipak nalazio na nje-
149) Projekat Egipatskog univerziteta postojao je još 1905, ali njegovo
Page 82
 Taha Husein - Dani
otvaranje odlagale su engleske kolonijalne vlasti; najzad je otvoren u Kairu
1908. pod pritiskom upornih zahtjeva egipatskog javnog mnijenja.
246
247r
govim spiskovima i nije saopcio ocu o svojoj konacnoj odluci, plašeci se da ce
se rastužiti i razocarati. On ništa nije znao o Univerzitetu i uopce nije o
njemu razmišljao.
Mladic se ipak vratio sa bracom u svoj grad na lje-tnji raspust. Jednom su tako
citali kad naide poštar sa pismom za njegovog brata od nekog prijatelja. Ovaj
procita pismo i zatim ga ponovi svome mladom bratu. Grdno su bili iznenadeni.
Mladic je proveo na Azharu osam godina. Azhar je doživio razne reforme. Kada je
nastupilo to ljeto, upisanim studentima je bilo dozvoljeno da povecaju
zakonski rok svoga prebivanja na Azharu ako mogu da dokažu da su ucili na njemu
ili drugim vjerskim ustanovama prije onog uzrasta s kojim im je bio dozvoljen
zakonski upis, to jest prije petnaeste godine, da bi ubrzali mogucnost izlaska
na ispit i sticanje diplome.
Ova olakšica je bila objavljena za vrijeme raspusta. Bratov prijatelj je požurio
i napisao rektoratu molbu u mladicevo ime: u molbi je bilo receno daje ucio na
Azharu dvije godine prije uzrasta u kome zakon odobrava upis. Ovu je molbu
predao dvojici uglednih profesora koje mladic nikada nije vidio i koji mladica
nikada nisu vidjeli; mladic nije slušao njihova predavanja, i oni ga nisu mogli
znati. Ali su oni procitali, a onda i posvjedocili, da mladic govori samo
istinu. I cega u tome ima strašnog? Koliko je ucenika dolazilo njima! I na koji
bi nacin oni mogli poznavati sve svoje bezbrojne ucenike.
Tako mladic saznade nešto što nije ni sanjao - daje proveo na Azharu deset
godina, iako je, u stvari, proboravio samo osam, i da mu do diplome preostaje
još svega dvije godine. On, znaci, treba da obnovi vezu sa Az-harom koja se
prekinula ili se skoro prekinula. On, znaci, treba da studira na dva
univerziteta: Azharskom univerzitetu, kako se Azhar tada zvao, i Egipatskom.
Neka
živi ovaj smiješani život, gdje svako vuce na svoju stranu - stari al Azhar u
staroj cetvrti izmedu al Batinija i Kafr at Tammaina, i novi univerzitet u onoj
lijepoj cetvrti u ulici Kasr al Nil.
Ostavimo tu mladog covjeka u borbi izmedu starog i novog. I ko zna, možda cemo
se vratiti drugi put!
* * *
Sada ti, sine moj, napuštaš domovinu, grad i dom, rastaješ se sa svojom
porodicom i prijateljima; preci ceš more tako mlad, u potrazi za naukom u
pariškoj osamljenosti.
Dozvoli mi da ti predam ovu pripovijest, možda ceš s vremena na vrijeme naci u
njoj predah, umoran od predavanja, pritisnut teškocama u grckom i latinskom.
Vidjeceš jedan tebi nepoznat oblik života u Egiptu, sje-ticeš se covjeka koji je
dugo tražio odmor u tvojoj bliskosti i koji je dugo nalazio u tvojoj
ozbiljnosti i šalama nasladu s kojom se ne može porediti ni jedan užitak i
korist s kojom se ne može uporediti ni jedna dobit.
248
249TAHA HUSEIN I NJEGOVI "DANI"
Sedam godina prije rodenja Taha Huseina (1889-1973), Englezi su, 1982, okupirali
Egipat skršivši Ara-bijevu revoluciju.]) Taha Husein ce posvetiti svoj život
sudbonosnoj borbi koju ce narednih decenija voditi njegova zemlja za
oslobodenje. Šezdeset godina njegovog stvaralaštva bice prožeto angažmanom u
društvenim borbama isto koliko i književnim radom. On ce se veoma rano
suprotstaviti svijetu tradicionalizma i zaosta-
1) Jedan od osnovnih ciljeva ove revolucije bio je otpor prema sve vecem
uticaju stranaca u zemlji. Nakon engleske okupacije Egipat se našao u izuzetnom
položaju: imao je unutrašnju autonomiju, bio u okviru Otomanske države a
stvarno podvrgnut britanskom kolonijalizmu. To je presjeklo postepeni hod Egipta
(tokom citavog XIX vijeka, od vremena Muhameda Alija) ka emancipaciji od stranog
(otomanskog) okupatora, usporilo znatno razvoj industrije, a poljoprivredu, vec
oslobodenu klasicnog feudalizma, usmjerilo u pravcu monokulture pamuka, kao i
sirovine za britansku tekstilnu industriju. I ono malo industrije što je bilo
stvoreno - šecerane (jedna se spominje u Danima) - bilo je uglavnom u rukama
stranaca. I pored znacajnih realizacija u navodnjavanju, željeznickim i vodenim
komunikacijama (Suecki kanal), stanje u zemlji, koje i Taha opisuje u Danima,
bilo je obilježeno zaostalošcu i demografskim rastom uz male mogucnosti
zapošljavanja. Preovladujuca grana privredivanja, poljoprivrede, zasnivala se na
slobodi felaha, koji je sve više bio zakupac zemlje velikih vlasnika, sa
Page 83
 Taha Husein - Dani
opterecenijima i zakupa i poreza. Raslojavanje sela i pauperizacija
ka-rakterisace cijeli slijedeci period od naših dana.losti, i citavo njegovo
bogato i raznovrsno djelo, književno, književno-istorijsko i
književno-teorijsko, bice prožeto ovim osnovnim usmjerenjem. Taha je objavio
romane: Dani, Zov karavana, Stablo bijede, Eclib, Izgubljena ljubav, Pacenici
na zemlji, Snovi Šeherzade, zatim dvije studije o klasicnom pjesniku al
Ma'arriju (X-XI vijek), obimnu studiju o najvecem arapskom pjesniku al
Mutanabbiju (X vijek), kriticku studiju O doislam-skoj poeziji, znacajno
djelo-manifest Buducnost kulture Egipta, trilogiju o prvim danima islama Na
margini..,, Dva starca, oko dvadesetak tomova sjecanja i putopisnih zapisa,
više književno-teorijskih studija (Spor i kritika, Kritika i reforma, O poeziji
i prozi), više zbirki clanaka i eseja na kulturno-socijalne teme, koje je
objavljivao u casopisima i novinama. Preveo je i izdao sabrana djela starogrcke
dramske književnosti, Aristotelovu Politiku i mnoga djela iz francuske
književnosti. Više njegovih djela prevedeno je na strane jezike.
Izjednacenost Tahinog društvenog angažmana i politicke borbe sa književnim
radom je potpuna, a prože-tost biografije sa djelom je apsolutna. Oni se zbilja
ne mogu odvojiti.
Sudbina u cetvrtoj godini oslijepjelog djecaka iz kasabe na obali Nila u
Gornjem Egiptu, južno od Kaira, cija je životna putanja bila predvidena još u
djetinjstvu (»slijepi kazivac Kur'ana po kucama i na podušjima") zadivila je ne
samo rodni grad na citav Egipat i svijet. Jer on ce, nakon pohadanja mekteba u
kasabi, nastaviti studij na cuvenom u cijelom islamskom svijetu vjerskom
univerzitetu al Azharu, izucavajuci tradicionalnu sholasticku "nauku", steci ce
na njemu diplomu, a kada 1908. u Kairu bude osnovan Egipatski univerzitet,
mladom slijepom azharovcu koji ce slucajno tamo dospjeti, otvorice se, zajedno
s naucnim metodom i kritikom izvora, "beskrajni i velicanstveni svijet
literature".
252
1
i:
On ce se upisati na Egipatski univerzitet, cija je nastava osnovana na
evropskim metodama, i 1914. doktorirati tezom o slijepom arapskom pjesniku XI
vijek al Ma'arriju. Njegova obdarenost ce biti zapažena, posla-ce ga u Pariz,
gdje ce na Sorboni 1917. odbraniti disertaciju o arapskom istoricaru-sociologu
Ibn Haldunu, da bi se nakon dvije godine vratio u Kairo kao profesor is-torije
na Egipatskom univerzitetu.
Val oslobodilackog pokreta koji je zahvatio Egipat poslije prvog svjetskog rata
(1919.), koji ce postici izvjesne rezultate 1922, prenio se, zahvaljujuci Tahi
Hu-seinu, na Univerzitet na kome je predavao. Ovaj pocetak politicke borbe na
razmedi dviju epoha koju oznacava stalno, mucno, postepeno, žrtvama placeno
unutrašnje i spoljnje oslobadanje, obilježilo je i usmjerilo Tahu za cijeli
život. Od tada pa sve do poznih godina, Taha je u žiži žestokih sporova ne samo
u intelektualnom i književnom nego i društvenom i politickom životu zemlje.
Život ovoga pisca sadrži svu dramatiku tih zbivanja. Godine 1928. je biran za
dekana Filozofskog fakulteta i isti dan prisiljen na ostavku. Nekoliko godina
kasnije opet je dekan, pa zatim smijenjen i uklonjen sa Univerziteta, da bi
1942. postao rektor novoosnovanog Aleksandrijskog univerziteta, sa koga ce
otici nakon dvije godine, ovaj put definitivno. Glavni protivnik Tahin bio je
kraljevski dvor, u kome je vidio prepreku za demokratski i progresivni rast
Egipta. Po njegovim rijecima, sjutradan, nakon što je, u svojstvu ministra
prosvjete, položio zakletvu pred kraljem (1950. godine), proglasio je besplatno
osnovno i srednje obrazovanje, smatrajuci to svojim odgovorom na nepravde koje
je njemu i narodu nanio dvor. A kada bude htio da uvede i besplatno
visokoškolsko obrazovanje, kralj ce to bijesno odbiti optuživši ga za namjeru da
"u zemlju uvede komunizam".
253
Politickim uvjerenjima Tahinim, njegovim živim, angažovanim odnosom prema
egipatskoj sadašnjosti i buducnosti, bice prožeto citavo njegovo djelo, a prije
svega njegova razmišljanja i studije o egipatskoj prošlosti i kulturnom
naslijedu. On ce stalno tragati za kulturnim i nacionalnim identitetom, za
njegovim utemeljenjem i pretpostavkama. Tragace po antici sopstvenog i drugih
naroda, u kasnijim arapskoislamskim periodima, u najnovijem vremenu,
istraživace staje trajno, šta efemerno, tražeci odgovor na zahtjeve modernog
vremena uz kulturnu i nacionalnu samosvojnost bez ksenofobije, podvrgnuce
nesmiljenom kritickom sudu predrasude, sljepilo mnogih, stajace katkad osamljen
pred žestokom reakcijom konzervativaca i dogmata, koje je uznemiravala njegova
hrabra, metodicna sumnja u ustaljene vrijednosti. Nije taj put bio uvijek prav,
Page 84
 Taha Husein - Dani
bez zabluda. Optuživali su ga za zapadnjaštvo, jer je i sam pred zaostalošcu
dugo gajio iluziju u nalaženje rješenja u grcko-rimskoj i iz nje proizišloj
zapadnoevrpskoj, prije svega francuskoj civilizaciji i kulturi (iz specificnih
razloga: studiranje na Sorboni i ženidbi sa Francuskinjom, koja mu je
"poklonila svjetlost poslije mraka, prijateljevanje poslije usamljeništva i
srecu poslije patnje"). Spoznaja o zabludi bila je mucna, a uslovila su je dva
istorijska momenta. Prvi - slom Francuske 1940, koji je Taha shvatio kao
opadanje evropske a ne samo francuske kulture, izazvano fašistickim
antikul-turnim razaranjem duše i dobara i neotpornošcu Francuske prema tom
naletu. Drugi - tripartitna agresija na Egipat 1956, kada je Taha, u znak
protesta, vratio Francuskoj sva odlikovanja. On ce u svojim posljednjim djelima
naci ravnotežu, upucujuci sunarodnicima upozorenje na dvije opasnosti po
egipatski duh: prva je u prijetnji da evropska kultura odvrati Egipcane od
njihovih izvorišta, što ce Taha propratiti opomenom da iz te
254
kulture treba uzeti sve ono što je vrijedno, "ali ne gubiti sopstveni
identitet"; druga opasnost leži u jednostranosti; ne treba se, po njemu, vezati
samo za jednu evropsku kulturu, nego otvoriti vrata svim kulturama i njihovoj
razlicitosti: "tako necemo biti ni apsorbovani ni pokoreni". (Slicno saznanje
bilo je karakteristicno za mnoge ucenike Zapada u decenijama kolonijalnog
ugnjetavanja u zemljama koje su vodile narodnooslo-bodilacku antikolonijalnu
revoluciju.)
Stvaralaštvo Tahe Huseina izuzetno je obilježeno istraživanjem prošlosti,
posebno arapskoislamske. Sva djela ove provenijencije prožeta su autorovim
neobicno borbenim i nekonformistickim duhom. Prvo djelo ove vrste, O doislamskoj
poeziji-, gdje se postavlja zahtjev za "metodicnom sumnjom" u odnosu na stara
djela i dovodi u pitanje vecina, uz tvrdnju da je tzv. doislam-ska poezija
nastala mahom nakon pojave islama i da je služila borbi pojedinih arapskih
plemena, odnosno njihovih glavara, i njihovim zahtjevima za sopstvenim udjelom
u vlasti nove imperije koja se nalazila u punoj ekspanziji. Do kraja njegova
života nisu se smirili napadi zbog tog djela, jer je bila ogromna snaga onih
koji mu nisu mogli oprostiti ne samo sve ono što je bilo suprotno ustaljenom
mišljenju nego i cinjenicu da jedan Arapin-musliman dovodi u pitanje dogmu i
povezanost Kur'anu i doislamske poezije. Cak i kada je umro, nakon više
decenija od izlaska studije O doislamskoj poeziji (1972), rektor Azhara nece
doci na sprovod jednog od najvecih ljudi novije egipatske kulture, književnika
poznatog u cijelom svijetu.
Ovdje moramo dati objašnjenje o Tahinom odnosu prema Kur'anu i islamu. U prvoj
knjizi Dana skoro cetvrtina cjelokupnog teksta je posvecena tradicionalnom
postupku ucenja Kur'ana napamet i obezvredivanju ovog sistema. Živo, satiricno
obojenje scena u kojima
255
rT
se slikaju muke djecaka izloženog ovom obesmišlje-nom metodu daje narativnu
napregnutost Danima ali i s tim kod Tahe uvijek povezano otvoreno izlaganje
intelektualnog i moralnog stanovišta. U protestu i prkosnom nastojanju da
demistifikuje Kur'an, Taha mu suprotstavlja kao osvježenje cak suhoparni tekst
rimovane gramatike Tisucnice. I u drugim djelima iz perioda do 1945. citatima
iz Kur'ana se daje direktan ili posredan satirican prizvuk. Ali tada nastaje
prelom u Tahi-nom odnosu prema Kur'anu. Kako utvrduje Žan Berk, od ove godine
Kur'an postaje za njega izvor meditacija i Taha svoja socijalna i politicka
ubjedenja eksplicira pozivanjem na ovaj tekst i cesto ga navodi u
esejisti-cko-teorijskim razmatranjima. On oživljava iz istorije islama ono što
ga cini vjerom gladnih i poniženih. U Tahinoj interpretaciji to dobiva snagu
protesta, zahtjeva za pravdom i jednakošcu, za demokratijom proroka Muhameda i
prvih khalifa. (Nehotice se namece pore-denje sa slicnim interpretacijama islama
u to vrijeme, ali u dubokoj tajnosti - Naserovih Slobodnih oficira i slicnih
pokreta u drugim arapskim i islamskim zemljama.) Taha se žestoko bori protiv
teokratskih shvatanja i klerikalizma oficijelnog islama. Na jednom mjestu on
kaže: "Kur'an je, ponovimo to, umjesto da donese globalnu i razradenu politicku
organizaciju, jednostavno naredio jednakost, dobrocinstvo, širinu prema
bližnjima i zabranio niskost, rdave postupke i nepravdu. On je ljudima ostavio
inicijativu u okviru ovih smjernica." Dakle, ne transcendentalno, vec eticko u
islamu, i, uz to, zahtjev za odgovornošcu. Ovim su duhom prožeta sva njegova
djela iz tog perioda, i upravo njih prihvata-ju mlade generacije a odbijaju
konzervativni krugovi.
Eticke vrijednosti su za Tahu primarne i kada govori o klasicima arapske
književnosti. Sa ogromnim uvažavanjem i divljenjem pisao je o svom alter egu
Page 85
 Taha Husein - Dani
256
Ma'arriju, identifikujuci se sa ovim slijepim pjesnikom XI vijeka, ali ne samo
zbog njegovog djela koje je izvanredno poznavao i kreativno rašclanjivao vec i
zbog pjesnikovog moralnog integriteta kome je davao primat. Medutim, prema
najvecem arapskom pjesniku klasike al Mutanabbiju znao je biti nepravedan, i to
samo zbog toga što je mijenjao ubjedenja kako je mijenjao mecene.
U sporenju oko starog i novog, u borbi protiv starog, on je pisao:
"Jer on {raspra izmedu starog i novog - N.D.) ce se nastaviti u arapskoj kao što
se nastavljala i u drugim književnostima, kao što je trajala i u samoj staroj
arapskoj književnosti. Ona ce imati iste posljedice kao što ih je imala uvijek
i svugdje: novo ce pobijediti staro, i to novo, postajuci staro, uci ce u istu
raspru sa novim koje ce u svoje vrijeme trijumfovati. Tako ce biti uvijek, sve
dotle dok arapski jezik i književnost budu ucestvovali u životu..."
Tahino traganje za identitetom prolazice kroz razne faze. O nekim oblicima tog
nastojanja bice govora prilikom analize Dana. Medutim, pri kraju ovog
cijeloži-votnog napora, uoblicice se precizno i kristalnio cisto, sadržaj
"egipatskog duha":
prvo, stari, faraonski Egipat;
drugo, Arapi i islam;
trece, strani uticaji koji su djelovali i koji ce uvijek djelovati: kontakti
Egipta sa Istokom i Zapadom - sa Grcima, Rimljanima, Jevrejima, Fenicanima u
anticko doba; Arapima, Turcima, krstašima u srednjem vijeku; sa Evropom i
Latinskom Amerikom u novo doba.
Na toj osnovi, cini se, Taha povezuje prošlost i buducnost, umjetnicko
stvaranje i društvenu akciju, licno sa nacionalnim i opceljudskim, uvijek
uklanjajuci zidove koji dijele i zaustavljaju a nalazeci odrednice op-
257
JfT
stanka kulture i civilizacije u dijalektickom odnosu opceg i posebnog. Kada se
zna ona druga vrsta identiteta ogranicenog na arapskoislamski period shvacen
kao sistem neprikosnovenih istina, ustajalosti, kocenja, okretanja prošlosti,
konzervativnog okoštavanja i ogranicenosti, i kada se ima na umu njegova snaga,
onda postaje jasno kako je mucno Taha dolazio do svoje istine i na kakvu je
žestoku bitku morao biti spreman. On je tu bitku vojevao cijelog života, na
razlicite nacine i raznim sredstvima, imajuci uvijek pred sobom život mladih kao
njen osnovni smisao i buducnsot kao jedini cilj. Pišuci mnogo i raznovrsno
(gotovo svakih godinu-dvije izlazila bi jedna Tahina knjiga), on je uvijek,
prije uskoliterarnih, stilistickih i žanrovskih pobuda, imao prosvjetiteljske,
uz neodoljivu potrebu da savjetuje, odgaja, vodi. Otuda potice i specificnost
njegovog djela: ono ne podliježe uobicajenoj klasifikaciji (stoga treba uslovno
shvatiti žanrovsku podjelu datu na pocetku), što se prije svega odnsoi na
romane. To je hibridna forma, za koju autor naglašava da je sacinjena od
realnih dogadaja i daje ucešce izmišljenog minimalno. Ali zato veliki dio ovoga
štiva cine Tahini komentari, digresije i esejisticke partije. Ovakav Tahin
prosede se ne može uklopiti u klasicna shvatanja o romanesknoj formi, ali se
veoma približava novijoj teoriji i praksi romana i cini ovu prozu neocekivano
modernom. Tako, na primjer, Pacenici na zemlji (zabranjeni u Egiptu upravo zbog
svog dokumentarnog karaktera i vjerodostojnost i izdati u Bejrutu) predstavljaju
zbir istinitih prica o ljudskim sudbinama pracenih živim autorovim
razmišljanjima i objašnjenjima. Slicno je sa Stablom bijede, koje je pisao,
kako kaže, izmedu citanja jedne zbirke pro-rokovih izreka i Marksovih djela. Sve
je ovo proisteklo iz uvijek prisutnog i naglašenog nastojanja da se stvarnosti
da komentar, tumacenje, direktno ili posredno, što
258
ce, kao specifican Tahin odnos prema stvarnosti i tekstu, biti detaljnije
razmatrano prilikom analize Dana. Osim toga, ovako shvacena uloga autora i
romanopisca proistice iz Tahine uvijek primarne kulturne pobude i iz shvatanja
istorije, iz težnje da traži zajednicke vrijednosti u islamskoj tradiciji i
modernoj misli, da spoji islam i progresivnu društvenu teoriju, kao i to da
nacionalni identitet izrazi kroz borbu za napredak i protiv svake strane
opresije. Ova karakteristika djela i stava Tahe Huseina zajednicka je i mnogim
intelektualcima i umjetnicima u islamskom sivjetu, narocito poslije 1947. Taha
nikada nije bio lišen ovih osnovnih premisa, pa tako cak i Snovi Šeherzade,
najmaštovitije njegovo djelo, predstavljaju žestoku kritiku monarha i
monarhije.
Medutim, socijalni Tahin angažman i njegove prosvjetiteljske preokupacije
nikada nisu išle na štetu tananosti njegove eksplikacije, njegovog izuzetnog i
svojevrsnog senzibiliteta, bogatih reminiscencija i vanredne erudicije. Njegov
Page 86
 Taha Husein - Dani
stil predstavlja najviši domet u arapskoj modernoj književnosti. Sasvim osoben,
on je istovremeno arhaican i moderan. Taha je svojim djelom dokazivao, i to ne
bez borbe, da se klasicni arapski jezik kroz istoriju razvijao, kao i
književnost, prilagodavajuci se potrebama vremena, i da je sposoban da odgovori
i najsavremenijim jezickim i narativnim zahtjevima. Taha se suprotstavljao
težnjama da se klasicni arapski jezik proglasi neživotnim, možda ga pretjerano i
nerealno braneci od svakog prodora vernaku-larnih dijalekata ili njihovih
natruha. On je argumentovao svoj stav prijevodima velikih antickih i evropskih
pisaca na klasicni jezik, koji je stvaralacki prilagodavao modernim potrebama.
Upravo ove vrijednosti njegovog djela bitno su odredile veliki uticaj koji je
Taha imao na generacije stvaralaca, predvodeci pokret preporoda egipatske,
arapske književnosti i kulture. Djelo Buducnost kulture
259
V II
llil
i
U(1938/1943) pravi je manifest te egipatske modernosti.
Posljednje godine života Taha Husein je proveo u po-vucenost i šutnji. Bio je
osporavan ne samo od konzer-vativaca nego i od mladih stvaralaca. Optuživali su
ga, u ime socijalistickog realizma, da ne služi revoluciji.2* Bez sumnje
nepravedno, jer cijelog života nije drugo radio do pripremao revoluciju i
ucestvovao u njoj. Ako je imao zabluda, uvijek je nalazio hrabrosti da ih
ispravlja. Ako se pred kraj života i umorio, ostao je veliki, svoj i do kraja
predan opredjeljenjima. Na kraju, 31. oktobra 1973, smrt je poravnala sve
racune.
2) Taha im je odgovorio: "Stari istoricari arapske književnosti shvatili su
bolje nego mnogi naši sadašnji pisci istinski odnos revolucije i književnosti.
Oni su priznavali da revolucija, ma kako bila široka, i ma kako bio dubok njen
uticaj na sudbinu licnosti i društva, ne mijenja odjednom književnost. Ona joj
utiskuje samo jednu laku infleksiju, koja više pripada umjetnom nego spontanom
otvaranju bez napora i teškoca, egzistencijalnim realnostima. Ima i drugih
vidova odnosa revolucije i književnosti kojih nisu svjesni naši užurbani
književnici. To su književna djela, da podsjetimo, koja pripremaju revoluciju i
izazivaju oduševljenje duša, cineci omrznutim neke nacine života koje ljudi
vole i predlažuci u privlacnom svjetlu nove ideale za koje su mladi izuzetno
prijemcivi. Ako katkada umjetnost uspije tako da udahne revolucionarni duh i da
krci put promjeni individualnog i kolektivnog života, ona se ipak ne mijenja
naglo. Ona nastavlja da se koleba, kao i u prošlosti, izmedu staroga koje je
srušeno i novoga koje se izgraduje. Tek kada se revolucionarni poredak ustali i
postane sama priroda generacija koje stasaju - kako je u modi da se kaže - onda
se rada takva autenticna umjetnost koja se može pridružiti revoluciji."
260
U jednom razgovoru Taha Husein je, na pitanje profesora Dessukija da li su Dani
roman ili autobiografija, odgovorio:
"Dani nisu roman nego moj životopis. Ali to isto tako nije, kako neki tvrde,
prva autobiografija u arapskoj književnosti. Ibn Haldun je, recimo, napisao
svoju. Ovom prilikom napominjem da sam i prvi i drugi dio Dana napisao u Evropi
i da sam izdiktirao oba dijela u slicnim prilikama. Prvi dio sam izdiktirao
nakon izlaska moje knjige O doislamskoj poeziji i nakon svih teškoca koje je
ona izazvala. Zatekao sam se tada u Evropi i otud pratio sve što se dogadalo u
vezi sa ovom knjigom. Veoma sam mucno preživljavao sve te dogadaje i želio sam
da od njih pobjegnem - diktirajuci prvi dio Dana.
Drugi dio je, pak, vezan za dogadaje 1938, kada je Muhamed Mahmud, tadašnji
predsjednik partije liberalnih konstitucionalista, nahuškao studente Pravnog
fakutleta protiv mene. Oni su provalili u moj kabinet na Filozofskom fakultetu i
uništili namještaj. Bolno me se dojmio taj dogadaj pa sam pribjegao, nalazeci se
opet u Evropi, diktiranju drugog dijela Dana, kako bih zaboravio te nevolje.
Sjecam se, takoder, da sam prvi dio izdiktirao za šest, a drugi za devet dana.
Prvi dio sam
261T
objavljivao u casopisu 'Hilal' pa ga onda izdao kao knjigu. Tom prilikom mi je
profesor 'Ibadt savjetovao da to ne cinim, jer ono što je objavljeno u casopisu
ne zaslužuje da bude knjiga. A ovaj dio Dana doživio je oko 40 izdanja i
preveden je na skoro sve svjetske jezike, cak i na hebrejski, u vrijeme kad
Jevreji još nisu imali veceg znacaja u Palestini."
Ovo svjedocanstvo, dato u sumrak autorovog života, otkriva dvije bitne
karakteristike Dana, naime njihove dvije osnovne komponente, koje, uostalom, na
drugaciji nacin karakterišu i ostala njegova beletristicka djela:
Page 87
 Taha Husein - Dani
dokumentarnost i literarnost. O prvoj autor je govorio eksplicitno, o drugoj u
nagovještaju. On polazi od svjedocece strane djela kao primarne, i, uz tvrdnju
daje to životopis, prihvata suprotstavljanje cinjenicnog literarnom. Medutim on
je, kao što se vidi na kraju navoda, svjestan književne dimenzije teksta jer
pristupa njegovom izdavanju uprkos negativnoj ocjeni prijatelja kojem je mnogo
vjerovao i cijenio ga kao intelektualca humanistu.
Ovo danas u svijetu poznato djelo memoarskog žanra izreklo je jedno izuzetno
pamcenje - slijepog književnika, o cijem ce primanju realnosti i složenoj
prirodi memorisanja kasnije biti rijeci. Ono bilježi sve - od najsitnijih
životnih pojedinosti do saznatih tekstualnih da-ta, trajno smještenih u pretince
pamcenja. Zato ce i An-dre Zid, nakon susreta sa Tahom, u predgovoru francuskom
izdanju, reci "Sa njime se covjek seta u bašti znanja i cudi se što ga ne može
zateci neobaviještenog ni u cemu: i autori na stranim jezicima su mu postali
bliski, a njegova memorija je upravo cudesna." Dani su podjednako svjeodcanstvo
o unutrašnjem, prije svega duhovnom sazrijevanju i pamcenju toga zrijenja, o
pamcenju tekstualnih usvajanja, komentara i nacina razmišljanja -koliko i
svjedocenje egzaktno: Dani su svjedocanstvo o
262
autorovom djetinjstvu i djecaštvu, ucenju, saznavanju, i to takve preciznosti da
i najsitnije pojedinosti - imena, dogadaji, knjige, bolesti, zablude, intimna
zbivanja -predstavljaju minuciozno uspostavljanje tadašnjeg njegovog iskustva.
Jedno od najsnažnijih svjedocenja i literarno najuspješnijih pasaža Dana -
sekvenca o bratovoj smrti, recimo - ima duboku podlogu u doživljaju malenoga
Tahe. On ce 20 godina poslije objavljivanja prve knjige Dana, na vijest o
epidemiji kolere u Egiptu 1947, reci: "Tu koleru ja sam vidio kako hara kada mi
je bilo desetak godina i ona je izvršila na moje srce i citav moj život
najveci, najdublji, najstrašniji uticaj. Djeca, kada dozive nešto tako duboko i
strašno, ne mogu se osloboditi nikada, ma koliko bio dug njihov život." Dani
su, osim toga, i objektivno svjedocenje o jednom životnom putu, sredini i
istorijskom trenutku, oni su realisticna prica o slijepom djecaku kome se
postepeno razdanjuje, o spoznavanju svijeta kroz bolne ozljede i sukobe, o
cudesnoj snazi volje u nejakome bicu, o nemirenju sa zaostalošcu (jednom od
najsnažnijih autorovih impulsa, možda upravo zato što je ona odnijela Ta-hi
vid), nemirenju sa neznanjem, glupošcu, sebicnošcu i šarlatanstvom. To je gotovo
prica-bajka o samosavla-divanju, o nevjerovatnoj snazi duha koji bije bitke sa
zatecenim i ne posustaje u pobuni. Sveopcoj pobuni: protiv vjerske zatucanosti
i onih koji je podržavaju i njeguju, od hodže u mektebu do derviških šejhova i
profesora na Azharu, kao i protiv okoštalog tradicionalizma i intelektualne
zacahurenosti.
Ima simbolike u toj davidovskoj borbi majušnoga djecarca da nadvlada svoju
nesrecu, svoju tešku prikra-cenost, svoju egzistencijalnu premisu - sljepilo -
do bola intenzivnim, nevjerovatno upornim traženjem i pronalaženjem
intelektualnog vida i zrijenja. U Danima Taha spominje najvoljenijeg klasicnog
pjesnika Abul
263
i'Aba al Ma'aarija, cije je stihove rado i cesto navodio: Tako ja sebe vidim: u
mojim zatvorima U moja tri zatvora I ne pitaj odakle je ta bolna vijest: Jer,
izgubio sam svoje oci, jer moram biti u kuci A moja duša zarobljena je u
bijednome tijelu Vjerovatno je u ovom poetskom izricanju Taha vidio i svoje
trostruke tamnicke zidove - zid sljepila, stijenu ondašnje provincijalne
egipatske sredine i bedem azharskog okoštalog, sterilnog tradicionalizma. Citav
Tahin život i nije bio drugo do savladavanje ovih prepreka i probijanje zidova
putem preispitivanja, razotkrivanja, izvrgavanja ruglu, transponovanja borbe
protiv mraka, sveprisutne u Danima, "u sve složenije nastojanje koje uvijek
obuhvata napor dana protiv noci, slobode protiv prepreka." (Žan Berk) No o ovome
je vec bilo dovoljno rijeci.
Podatak koji Taha navodi u razgovoru sa profesorom Dessukijem - o okolnostima u
kojima je diktirao ovu memoarsku gradu (1927. i 1938.) osvjetljuje socijalnu
dimenziju Dana, kojom se ni pisac ni djelo ne iscrpljuju ali koja ih oboje
intenzivno obilježava. Bar isto toliko koliko i literarna dimenzija u
najcistijem vidu. Nalazeci se 1927. i 1938. u centru spominjanog sporenja i
napada zbog kritickog odnosa prema naslijedu i podnoseci mnogo šta zbog svog
intelektualnog i društvenog angažovanja, Taha, po sopstvenom navodu, bježi u
pisanje memoara. Nesumnjivo da taj momenat i uslovljenost moralne i
intelektualne pobude odreduju i samo djelo - prije svega izborom iz obilja
doživljenog i zapamcenog a isto toliko i naglašavanjem pojedinih, upravo tih a
ne drugih, zbivanja. Napadi pod cijim se udarom Taha našao u cetvrtoj i petoj
deceniji života pripadaju istim onim snagama s kojima se sukobljavao kao djecak,
Page 88
 Taha Husein - Dani
borba je bila ista, otpor isti. Kao daje u te-
264
škim danima kada mu je egzistencija bila ugrožena pokušao da nade snagu na
vrelu života, onu koju je u djetinjstvu i djecaštvu posjedovao i koja mu je
pomogla, u uslovima "slabosti prirode ali snage volje" (Ma'arri), da dozove
sjecanje na teže kušnje ne bi li izdržao sam i podsjetio druge. No ova
utilitarna zasnovanost Dana, koja je nesumnjiva i kojoj je pisac, sasvim
razumljivo, sklon da da prevelik znacaj, ne može umanjiti druge dimenzije
djela. Jer, uza sve to, Dani su više no obicno svjedocenje i bilježenje
doživljenog. Oni su literatura u užem znacenju te rijeci. Prvo stoga što je Taha
spoljni svijet filtrirao kroz perceptivnu moc svog prikracenog individualiteta
pa ga time neminovno dogradivao te tako oduzimao tekstu atribut cistog
svjedocanstva a pridavao svojstva kreativnog. Drugo, djelomicno uslijed ovoga a
dijelom zahvaljujuci obrazovanju i tradiciji, zapravo u nacinu kako se duhovno
formirao, Taha je u Danima u osnovi tumacio svijet oko sebe. Stoga bismo ovu
knjigu mogli nazvati svojevrsnim hermeneutickim svjedocanstvom, ako možemo tako
reci, naravno ukoliko prvi dio ove sintagme prihvatimo u proširenijem znacenju.
Tahin život je, kao život mladog covjeka koji je sti-cao obrazovanje u islamskoj
tradiciji, bio najjace obilježen tumacenjem tekstova. Citavo njegovo duhovno
usmjerenje bilo je okrenuto hermeneutickim naucnim nastojanjima. Autor nam, kao
jedan od najjacih unutrašnjih doživljaja, bilježi trenutak kada je prvi put
osjetio prekomjerno uzbudenje cuvši jednu recenicu. Recenica je glasila: "Istina
je rušenje rušenja", a zbog nje nije mogao zaspati cijele noci. Njenom
razumijevanju i mogucnim tumacenjima, sav uzdrhtao pred nemogucnošcu da u nju
prodre, okrenuo se sa uzbudenjem ravnim nemiru izazvanom najjacim osjecajnim ili
culnim podsticajem. I kasnije, svladavajuci "znanje", "na-
265uku", otkrivajuci zapravo, velike arapske mislioce i komentatore, njegovom
se duhu najprivlacnijom cini upravo ova, hermeneuticka, strana znanja i
saznavanja. Citava njegova duhovna djelatnost okrenuta je od najmladih dana
samosvojnom razumijevanju, neprihvata-nju kanona, otporu prema ustaljenom i
ustajalom. On od djetinjstva zacudujuce slobodno ulazi u raspre sa autoritetima,
od autoriteta kasabe do autoriteta Azhara. To su verbalni dvoboji upravo oko
tumacenja, ne samo iz racionalnih razloga, da bi se provjerilo, vec i iz
unutrašnje potrebe i osjetljivosti za mnogobrojne varijetete znacenja. Stoga bi
se moglo reci da je ovakav Tahin po strukturi hermenuticki duh bio usmjeren ne
samo provjeri apstraktnih tekstualnih data vec i tumacenju materijalnoga i
duhovnoga svijeta u kojem je živio, ili koji je živio pored njega a od kojeg ga
je dijelila pregrada nevidenja. Svijet je do njega dopirao u redukovanom obliku
i on ga je morao, da bi ga razumio i podnio, dogradivati nekom vrstom
intelektualne mašte koja je pripadala kreativnosti podjednako koliko i
racionalnoj sferi. Time su uslovljeni, cini se, i nacin Tahinog pripovijedanja
i njegov kvalitet. Ispisujuci sopstvenu biografiju a time i dio biografije
svoje zemlje, Taha je morao pristupiti ovom kreativnom tumacenju, u stvari
komentaru svijeta. Nakon prve faze, u kojoj je nepotpune podatke o njemu,
naporom duha i cutila koja mu nisu bila uskracena, razvijao rzaumijevajuci i
tražeci im skrivena tumacenja, smještajuci ih u svoje "rivake" - došla je
druga, kada je trebalo izložiti ono što se oblikovalo tokom ovog procesa.
Izložiti tako da se sam proces pri-krije i da nam se sugeriše kako se saopcava
samo ono što je snimljeno. Što je, u ovom slucaju, najdalje od istine. Zato se
Tahino pripovijedanje podjednako može nazvati tumacenjem koliko i književnim
oblikovanjem. Buduci na tlu realnosti, nikada se ne udaljavajuci od
nje, cak je izuzetno poštujuci (stoje cesto naglašavao), Taha se istovremeno
bavio sazdavanjem te stvarnosti, i to kroz proces tumacenja i zakljucivanja. Za
njega realisticko slikanje nije isto što i za pisca koji vidi. Ovome je
vizuelni doživljaj pocetni impuls i osnovni pod-sticaj koji može biti ogranicen
na ogoljeno preslikavanje. Taha je ovog impulsa lišen, njemu je nedostupan
vizuelni doživljaj svijeta, koji je u memoarskoj gradi nesumnjivo primaran.
Njegovoj duhovnoj koncentraciji, mašti i sposobnosti za dogradnju preostalo je
da intenzivnim unutrašnjim radom dodu do onoga što je vi-decem covjeku dato. No
zahvaljujuci svojim izuzetnim sposobnostima, Taha je u ovaj proces unosio svu
svoju obdarenost i nemale moci. Reprodukovanje ovoga unutrašnjeg dogadanja za
Tahu opet nije isto što i za druge pisce. Za njega je ovaj cin složeniji. Njime
se svladava slijedeci, viši stepen ovoga procesa. Nakon duhovnoga rada, kojeg,
najvjerovatnije, i nije bio svjestan, on ulaže racionalan napor da nam
predstavi gradu kao da je vidi, ali sad na nov nacin. Pred nama se otkrivaju dva
sasvim specificna nacina tumacenja. Jedan - introver-tan i ne-racionalan, ili
bar ne direktno racionalan, i drugi kojim se pokušava da sistematizuje haoticno
primljeni svijet u sudu o njemu i zakljucak o sebi. Sto se može postici samo
Page 89
 Taha Husein - Dani
djelomicno, po samoj prirodi stvari. Jer, u konacnom rezultatu, za razliku od
sistematicnosti i hronološko-reproduktivne strukture koju memoarska djela
obicno imaju, ova je proza u izvjesnom smislu difuzna, što joj daje svojevrsnu
privlacnost i jedan neuobicajen, ali cisto literaran kvalitet. Ali utisku
lite-rarnosti svakako najviše doprinosi obasjanost ovoga štiva unutrašnjom
svjetlošcu pišcevom, koja i u pojedinostima i u cjelini otkriva vrijeme i
društvo, a najviše autora samog. Nacin na koji je ona bacena neobican je: iako
nam se cini da ljude, okolnosti i situacije osvjetlja-
266
267va u totalu, u konacnom rezultatu slika koju sticemo je veoma precizna. Može
se ciniti cudnim to, tražeci po-redenje, govorimo o svjetlosti kada želimo da
iznesemo utisak o kazivanju covjeka za kojeg je ona bila nepoznanica, koji "ne
poznaje tajne svjetla i tmine". Ali je, vjerovatno, upravo otud, iz te
prikracenosti, i moglo ni-ci tako veliko unutrašnje zracenje kadro da osmisli ne
samo citav jedan život vec i jedno vrijeme i jednu sredinu. I skloni smo
uvjerenju da upravo ta svjetlost najviše i doprinosi zracenju ovoga teksta i
danas, nakon pola vijeka.
Sve je ovo rezultat velike unutrašnje koncentracije i snažnog individualiteta,
združenih sa jednom izuzetnom osjetljivošcu. Za Tahu prije možemo reci da je
svladavao život nego da ga je živio, trpeci ga kao opekotine na koži i kao
prijetnju bez obzira na to što je pobijedio ogranicenja i stigao dokle i
neugrožen covjek najviše može stici. Nesumnjivo da je najveci dio ove
prekomjerne senzibilnosti uslovljen slijepošcu. No nemali dio pripada i
drugacijem odgoju i drugim važecim normama nego što su naše, bar sadašnje.
Zastrašenost njegovog nevideceg djetinjstva, hipertrofirani zvuci njegove
usamljenosti, oživljavanje fantasticnog svijeta bajki i predanja nesumnjivo
poticu iz prve okolnosti. Tome uzrocniku pripadaju i kasnije patnje zbog
nepo-micnosti, pritiskujuci "zamor od nepokretnosti", kao i "zvuk mraka" koji
gaje "napadao sa svih strana", a prije svega njegovo tako cesto spominjano
osjecanje "tjes-kobnosti".
No neki oblici te osjetljivosti uslovljeni su sigurno odgojem i mentalitetom.
Ponekad je mališanovo reago-vanje pojacano do nerazumljivosti. Sjetimo se
reakcije nakon oceve opomene za stolom što jede objema rukama. Jedna jedina
oceva recenica: "Ne uzima se, moj sinko, tako zalogaj", nije ga natjerala samo
na plac vec
268
i na izbjegavanje zajednickih objeda i odbijanje nekih vrsta hrane sve do 25.
godine života. Ili, pak, kada pred ocem nije znao Kur'an napamet, postidenost je
bila tolika da je otišao u ostavu, posjekao se satarom, povlacio se danima od
objeda i društva a "cijeli život pamti recenicu kojom gaje otac ismijao: 'Ala ti
nauci Kur'an
napamet!'"
Ova se jaka osjetljivost vjerovatno zasniva na razlicitom shvatanju ljudskih
odnosa i drugacijim komunikacijama no što su naše. Ljubav Arapa za rijec, i
šte-drost kada je treba upotrijebiti važila je, izgleda, za sve oblike
saopcavanja izuzev onih koji su se doticali emocija i izražavanja medusobnih
odnosa. Tu se izgovaralo veoma malo rijeci i one su, kako se nama cini, imale
neprimjereno dejstvo. Otud je škrto izrecen ocev prijekor, i to "tužnim
glasom", mogao izazvati slicne posljedice. Sastavni dio ovakvoga odgoja i normi
društvenog ponašanja je i velika uzdržanost i škrtost u ispoljavanju osjecanja
i htijenja u bilo kom vidu. Stoga Tahine reakcije i komentari pružaju zanimljivu
sliku o takvom jednom poimanju ljudskih komunikacija. Mali i zreliji Taha nije
prikrivao samo svoj bol i tugu, vec podjednako i svoju radost, težnje i želje,
nakane i pobude. Malome mu je bilo "odvratno da bude placljivac", ali nije
podnosio sažaljenje prema sebi. Odbacio je sve ono što bi ga moglo izložiti
podsmijehu ili samilosti - što je za njega isto -jer koliko izbjegava
ispoljavanje sopstvenih emocija, nisu mu bliske ni tude. Do te mjere nije želio
da drugi otkriju njegova osjecanja da se plašio da neko slucajno ne primijeti
kako se raduje i željno išcekuje svoga rodaka, bojao se da ode na drugi kraj
sobe ne bi li cuo razgovore i raspre studenata u susjednoj - iz straha da ga
neko ne iznenadi i uoci njegovo interesovanje. "Prikrivao je potrebu uma za
znanjem, uha za slušanjem i tijela za cajem." Iz ove samomucilacke uzdržanosti
nikao je, me-
269dutim, i jedan narativni kvalitet njegove memoarske proze: mirnoca i
uzdržanost pripovijedanja, svedenost -ali ne verbalna, vec doživljajna i
dogadajna, u cemu, vjerovatno, podjednako sudjeluju autorovi autonomni psihicki
mehanizmi i oni uneseni odgojem i tradicijom. Otuda proistice, cini nam se, i
nescenicnost njegovog proznog kazivanja. Svakako nije slucajno što su u Danima
Page 90
 Taha Husein - Dani
scenski koncipirana samo dva-tri dogadaja - ona koja su autora najvecma uzbudila
i emotivno ga angažo-vala. To su opisi sestrine i bratove smrti, dogadaj u vozu
i - na jedan posredan, poluapstraktan-poluslikovit, u svakom slucaju veoma
razuden i briljantno "okolišeci" nacin - "posjeta" Abu Tartura.
Tahina naracija spada svakako u jedno od najzanimljivijih podrucja u krugu o
kojem govorimo. I ona je uslovljena subjektivnim i objektivnim. Subjektivnim
-jer je autorova vezanost za rijec i pripovijedanje pojacana odsustvom vida.
Njegovo odricanje od ucešca u djecijoj igri, koju je samo slušao ("slušao
dušom"), zapravo nemogucnost da u njoj ucestvuje, razvila je, pored patnji,
"sklonost... prema slušanju prica i legendi". On bilježi svoje rano "spoznavanje
užitka slušanja", koje mu je donosilo najintenzivnije doživljaje njegova života.
Slušanjem je upoznavao ljude, okolnosti, nauku. Slušanje je u njemu razvijalo
emocije, slušanjem je upoznao moc i ulogu rijeci. U devetoj godini vec je znao
"prilicnu zbirku pjesama, prica, tužbalica, poema i raznih pobožnih kazivanja".
Znatno kasnije, u svom zrelom dobu, on u jednom putopisu bilježi:
"Ja osjecam cudno uživanje kada slušam te glasove. Ponekad se moja uobrazilja
trudi da ih uskladi i stvori muziku, silovitu ili blagu. Oni imaju tajnovitu moc
da me pomiješaju sa sobom. I evo me kao dijela Prirode koja se iznova uskladuje
u mojoj uobrazilji..."
Ovo osjecanje muzike govora prenosio je Taha u
270
svoje pripovijedanje, što predstavlja jednu od najznacajnijih i najhitnijih
njegovih vrijednosti, ali koju je, na žalost, na svim jezicima, prijevodom
najteže docarati, ma koliko on dobar bio.
Odnos prema zvucnim valerima govora u ovom podneblju leži, medutim, u jednom
opcem fenomenu - velikoj osjetljivosti arapskog svijeta za to kako neko
govori, izgovara, prica. Pisac ce nam reci da su ljudi, dok slušaju kazivanje
pjevaca, "zaneseni osjecanjima ili stvarnim uzbudenjem", a da "žene u selima
Egipta ne vole cutanje i nisu mu sklone". Iznosice cesto razne zgode sa Azhara
koje treba da ilustruju koliko su studenti obracali pažnju na govor, izlaganje
i artikulaciju.
Još od najstarijih vremena arapski nomadi su živjeli sa rijecju i njenom
muzikom. Rijec je jedina bila poštedena promjena koje vrijeme i nacin života
namecu stvarima u nepreglednom prostoru pustinje. Rijec je jedina preostajala
ljudima bez staništa i bez mogucnosti da djelaju u prostoru. Poezija koju su
pamtili i kazivali, njen ritam i struktura stihova, stvarana je u ritmu
njihova života. Svako slovo, svaka rijec, rima, stih, recenica, pored smisla
nosili su i muziku, koja se lako pamti i u njoj uživa, koja se skandira u ritmu
disanja. U arapskom jeziku i najmanja promjena vokala mijenja smisao, pa je i
osjetljivost na svaki glas izuzetna. To, po prirodi stvari, pojacava
osjetljivost za zvuk i zvucnost kazivanja te mu se daje znacaj koji u drugim
jezicima ne postoji, stvarajuci istovremeno od svakog slušaoca licnost
senzibilnu na dejstvo rijeci i glasa. Potvrdu za ovo naci cemo u mnogim
epizodama o kojima nam se u Danima prica, gdje je okosnica zbivanja i uzrocnik
burnih reakcija okoline nacin na koji je neko izgovarao pojedini glas ili rijec.
Kazivaci, arapski aedi, pamtili su i pjevajuci pricali narodne romane i poeme
tokom cijele arapske prošlos-
271ti, imajuci u svome narodu osjetljive slušaoce. Takav jedan slušalac bio je i
djecak Taha, još osjetljiviji jer je sluhom nadomješcavao odsustvo vida. Prve
stranice Dana Taha je napisao usvajajuci u prozi strukturu doi-slamske elegije.
Taj pocetak Žan Berk naziva cak osmom muallakom (sedam pjesama doislamskih poeta
nazivaju se tim imenom, koje je sinonim za remek-dje-lo). Omamljenosti rijecju i
kod prethodnika i kod Tahe, kod njega narocito, poseban intenzitet dao je
Kur'an, izuzetno književno djelo i pisani spomenik, koji se ne cita kao prozni
tekst nego se kazuje po razradenim pravilima umjetnickog kazivanja na više
nacina, o kojima se u Danima govori. I tu je sjedinjena lijepa slika, elipticna
ili razložena, sa muzikom, sa specificnim nacinom zapijevanja. Zato je Kur'an
Tahin drug ako ne u drugom a ono u lingvistickom, stilistickom i muzickom
smislu.
Stoljecima sve je kod Arapa prolazilo kroz govor, redovno ritmican i slikovit,
kroz slušanje i, uprkos periodima razvijene pismenosti, kroz pamcenje teksta uz
pomoc muzike rijeci. Na tome je zasnovana i pedagogija o kojoj nam Taha prica,
ali kojoj se on izruguje, jer je dovedena do besmisla ponavljanjima i
nelogicnostima jalovog memorisanja. U tom odbacivanju ostaje netaknuto njegovo
divljenje i vjernost klasicnom jeziku, o cemu smo vec govorili, koji je Taha
isto tako uporno branio otkrivajuci njegove ljepote sebi i drugima, skladajuci
sam i pronalazeci sklad u djelima velikih klasicnih pjesnika.
U ovako njegovanom poštovanju predanja i slušanja, u sredini opcinjenoj
Page 91
 Taha Husein - Dani
kazivanjima, covjek koji je zasnovao saznanja o svijetu i istoriji i samo
mišljenje na sluhu, o cemu navedeni Tahin iskaz o tajnovitoj moci muzike govora
najbolje svjedoci, kome pisana rijec nije bila dostupna, morao je u svome
izražavanju ispolji-
272
ti odlike koje su rezultat ove okolnosti. Takav govor nosi mane i prednosti
usmenog izražavanja a, prije svega, mogucnost njegovog dvostrukog primanja - u
trenutku slušanja i nakon preispitivanja. Otuda proisticu i neke karakteristike
i na izgled protivrjecna svojstva Tahine naracije. Ona nije strogo redoslijedna
ali je konsekutivna. Nije suviše slikovita ali je živa. Nije scenicna ali je
upecatljiva. Nije situaciona ali je ritmicna. Nije refleksivna ali je zasnovana
na mudrosti. Nije živahna ali je intenzivno životna. Nije izrazito "stilisticka"
ali je u ukupnosti svojoj lijepo kazana. Nije leksicki bujna ali je ljeporeka.
Ne bježi od zamornih ponavljanja ali postiže daje pamtimo. Jer je gola istina i
u njoj veoma jednostavna.
Taha je Dane govorio a ne pisao. Svijet koji je u njega ušao slušanjem izišao
je govorom. Pristupacan samo sluhu i u jednom i u drugom slucaju. A mi ga
citamo. U tome je jedna od teškoca za prevodioca ali i mogucnost za
nerazumijevanje citaoca. No svladavanje i jednoga i drugoga predstavlja dio
zadovoljstva koje Tahi-na proza pruža, tako da mu i citalac i prevodilac ostaju
zahvalni za jedno saznanje i jedno obogacenje.
Nijaz Dizidarevic
273Taha Husein DANI
(roman)
Sa arapskoga preveo Nijaz Dizdarevic
Napomena izdavaca
Prvo izdanje romana Dani Taha Huseina u prijevodu Nijaza Dizdarevica štampano
je u izdanju "Svjetlosti" i drugih udruženih izdavaca sa ondašnjega
jugoslavenskog prostora 1979. godine (Biblioteka "Cijeli svijet"). U ovome
izdanju poštovali smo izricitu želju porodice preminuloga orijentaliste Nijaza
Dizdarevica da se zadrži autenticni prevodiocev jezik. Intervenirali smo samo u
onim slucajevima gdje nam se cinilo da se radi o ocitoj štamparskoj omašci.
274
Izdavacka kuca Ljiljan
Za izdavaca Mensur Brdar
Lektor Šamija Andrijic
Korektor Ramiza Petak
Tehnicko uredenje i DTP Sanin Grabonjic
Štamparija BEMUST, Sarajevo
Tiraž 2000 primjeraka
©Copvright by porodica Nijaza Dizdarevica Sarajevo 2000.

Page 92