Staništa

Staništa
zagreb
F.1.1.1.1.
Slanjača caklenjače
Salicornietum europaeae
Kôd staništa: NKS: F.1.1.1.1.; Natura 2000: 1310; Corine: 15.1131
Opis staništa. Na niskoj i muljevitoj, jako vlažnoj morskoj obali, na tlu ba-
zične (alkalične) reakcije bogatom kuhinjskom soli i karbonatima, stanište je
vrstama veoma siromašne halofilne zajednice zeljaste caklenjače (Salicornietum
europaeae). Razvija se kao prvi, uski pojas kopnenih biljaka, idući iz mora pre-
ma kopnu (sl. 1.). U istočnojadranskom primorju obala je pretežno kamenita i
grebenasta, pa su staništa caklenjače razmjerno rijetka i ugrožena.
Dominantna je i najznačajnija, a nerijetko mjestimično i gotovo jedina vr-
sta na tom staništu zeljasta caklenjača (Salicornia europaea = S. herbacea, sl.
2 a,b). Pridružuju joj se, u znatno manjem broju, pepeljuga omaklina (Hali-
mione portulacoides), trava slanuška (Puccinellia festuciformis = P. palustris =
Atropis festuciformis), ponegdje jesenska mrižica (Limonium serotinum = Statice
angustifolia) ili još pokoja vrsta, a muljevitu površinu nerijetko prekriva tamna
a b
Foto J. Topić
Slika 1. Slanjača caklenjače
Slika 2. Zeljasta caklenjača

(Salicornia europaea),
a) habitus, b) detalj Foto J. Topić Foto J. Topić
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Slanjača caklenjače

1
prevlaka modrozelenih alga (Cyanophyceae). Tu ponegdje raste i rijetka biljka
naše flore kaspijska mrižica (Limonium bellidifolium, sl. 3).
Zbog intenzivna razvoja turizma i s turizmom povezanih gospodarskih aktivno-
sti staništa obalnih slanuša sve su ugroženija, a neka su već i uništena nasipa-
njem ili drugim zahvatima u prirodu (sl. 4).
Slika 3. Kaspijska
mrižica (Limonium
bellidifolium)
Foto J. Topić
Slika 4. Zatrpavanje
Foto J. Topić
muljevitih obala
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: nasipanje oba-

prepoznaje: zeljasta caklenjača (Sa- le u turističke svrhe
licornia europaea)
Mjere zaštite: zabrana nasipanja i
Značajne životinjske vrste: nisu drugih građevinskih zahvata
istraživane
Status: sadržano u Direktivi o sta-
Pojavljivanje u RH: nevelik broj lo- ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
kaliteta duž obale u primorju ljem kriterija 3a, b
AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Slanjača caklenjače

2
F.1.1.3.1.
Livada grmolike caklenjače i slanuške
(Puccinelio festuciformis Sarcocornietum fruticosae)

Kôd staništa: NKS:F.1.1.3.1.; Natura 2000: 1420; Corine: 15.612
Opis staništa. Zajednica grmolike caklenjače i slanuške (Puccinelio festucifor-

mis Sarcocornietum fruticosae, sl. 1 a,b) nastava muljevita tla na morskoj oba-
li koja su u velikom dijelu godine veoma vlažna, a obiluju (osobito kad nema
mnogo kiša) kuhinjskom solju (NaCl). Za najjačih se ljetnih suša ta tla znatno
isuše, pa im je tada površina osebujno raspucana. Tlo je izrazito bazično, a po
mehaničkom sastavu pripada glinama.
a b
Foto J. Topić Foto J. Topić
Slika 1. Stanište zajednice s prevladavajućom vrstom a) Puccinellia festuciformis,

b) Sarcocornia fruticosa
U sastojinama prevladava grmolika cakle-

njača (Sarcocornia fruticosa = Arthrocne- Slika 3. Slanuška (Puccinellia
mum fruticosum = Salicornia fruticosa, sl. festuciformis)
2), a uz nju je najstalnija slanuška (Pucci-
nellia festuciformis, sl. 3), koja mjestimično
Slika 2. Grmolika caklenjača (Sarcocornia fruticosa)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Livada grmolike caklenjače i slanuške

1
raste veoma obilno i tako čini pose-
ban (nešto suši) facies ove zajedni-
ce, tvoreći prijelaz prema zajednici
Limonio-Artemisietum caerulescentis.
Uz spomenute vrste tu mogu rasti i
sodna solnjača (Salsola soda), jesen-
ska mrižica (Limonium serotinum) i
primorska pepeljuga (Halimione portu-
lacoides). Tlo te zajednice prekriveno Foto J. Topić
je slojem modrozelenih alga (sl. 4).
Tu je i najpovoljnije stanište za rijet- Slika 4. Modrozelene alge prekrivaju tlo
ku biljku naše flore gomoljastu bru-
lu (Triglochin bulbosa ssp. barrelieri,
sl. 5 a,b).
Slika 5. Gomoljasta brula (Triglochin bulbosa ssp. barrelieri),

a) na staništu,
a b
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: nasipanje i za-

prepoznaje: Sarcocornia fruticosa, trpavanje niskih, muljevitih obala
Puccinellia festuciformis
Mjere zaštite: treba zabraniti nasi-
Značajne životinjske vrste: nisu panje muljevitih obala i druge građe-
istraživane vinske zahvate na njima
Pojavljivanje u RH: duž jadranske Status: sadržano u Direktivi o sta-

obale ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
ljem kriterija 1a,b
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Livada grmolike caklenjače i slanuške

2
F.1.1.3.2
Zajednica jesenske mrižice i modrikastog pelina
(Limonio-Artemisietum caerulescentis)
Kôd staništa: NKS:F.1.1.3.2; Natura 2000:1420; Corine: 15.8123
Opis staništa. Na niskim, muljevitim i slanim morskim obalama, gdje u smjeru

kopna prestaje pojas vegetacije caklenjača, a teren je neznatno viši i stoga
manje izložen poplavljivanju morem, stanište je zajednice jesenske mrižice
i modrikastog pelina (Limonio-Artemisietum caerulescentis, sl. 1). Po izgledu
gdjegdje se približava zaslanjenim livadama, pa se katkada (neredovito) i kosi.
Ilovasto do glinasto tlo bazične je reakcije, a bogato kuhinjskom solju i karbo-
natima. Slanost tla najveća je ljeti, za suše, kad najveći dio vode ishlapi.
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 1. Zajednica jesenske mrižice i modrikastog pelina
Kao i većina zajednica slanih staništa, i ova je građe-

na od prosječno maloga broja vrsta, a samo su neke Slika 2. Jesenska mrižica
od njih manje-više stalno nazočne, tj. u većini sasto- (Limonium serotinum)
jina. Takve su osobito vrste jesenska mrižica (Limoni-
um serotinum = L. vulgare ssp. serotinum = Statice angustifolia, sl. 2) i modri-
kasti pelin ili santonika (Artemisia caerulescens, sl. 3 a,b) koje pod konac ljeta
i s početkom jeseni, kad se najbujnije razvijaju, svojim lijepim cvatovima daju
toj zajednici prepoznatljiv izgled. Potkraj proljeća značajnija je trava slanuška
(Puccinellia festuciformis = P. palustris = Atropis festuciformis) koja mjestimice
raste u većoj masi pa su u vrijeme cvatnje njezine metlice izdaleka uočljive. Po-
javljuju se tu i neke druge slanuše, primjerice primorska pepeljuga (Halimione
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednica jesenske mrižice i modrikastog pelina

1
portulacoides, sl. 4) i primorski oman (Inula crithmoides, sl. 5 a,b). Na površini
tla, kao i na staništu caklenjača, tamni je sloj modrozelenih alga koje za suše
ugibaju pa se stvara tanka pokorica.
a b
Slika 3. Modrikasti
pelin (Artemisia
caerulescens),
a) habitus, b) cvat
Slika 4. Primorska pepeljuga

(Halimione portulacoides)
Foto J. Topić
a b
Slika 5. Primorski
oman (Inula
crithmoides),
a) habitus, b) cvat Foto J. Topić Foto J. Topić
Biljne vrste po kojima se stanište Pojavljivanje u RH: niske muljevite

prepoznaje: jesenska mrižica (Limo- morske obale
nium serotinum), modrikasti pelin
(Artemisia caerulescens), slanuška Status: sadržano u Direktivi o sta-
(Puccinellia festuciformis) ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
ljem kriterija 2a,b
Značajne životinjske vrste: nisu
istraživane AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednica jesenske mrižice i modrikastog pelina

2
F.1.1.2.1.
Europsko-mediteranska sitina visokih sitova
(Juncetum maritimo-acuti)
Foto J. Topić
Slika 1. Zajednica Juncetum maritimo-acuti, prevladava Juncus acutus
Foto J. Topić Foto J. Topić Foto J. Topić Foto J. Topić
Slika 2. Primorski sit Slika 3. Oštri sit Slika 4. Obalni Slika 5. Bijeli sljez
(Juncus maritimus) (Juncus acutus) zvjezdan (Aster (Althaea officinalis)
tripolium)
Opis staništa. U ponešto zaslanjenim bočatim (brakičnim) plitkim primorskim

močvarama i barama, najčešće blizu morske obale gdje se slatka, sporo tekuća
ili stajaća voda miješa s morskom, stanište je vegetacije primorskih visokih
sitova (Juncetum maritimo-acuti, sl. 1). Bočata voda obično u velikom dijelu
godine prekriva slabo zaslanjeno pjeskovito, muljevito ili ilovasto tlo, a samo
za ljetne suše voda ishlapi s površine. Na takvu staništu ne raste mnogo vrsta.
Od tih su malobrojnih vrsta primorski sit (Juncus maritimus, sl. 2) i oštri sit
(Juncus acutus, sl. 3) redoviti, a obično prevladavaju i množinom i visinom pa
pokrivaju najveći dio površine što zajednici daje karakterističan izgled kojim se
vrlo jasno razlikuje od ostalih zajednica slanuša (halofilna vegetacija).
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Europsko-mediteranska sitina visokih sitova

1
Foto J. Topić Foto J. Topić Foto J. Topić
Slika 6. Obalni šaš Slika 7. Opojan Slika 8. Klasasta kičica

(Carex extensa) (Samolus valerandi) (Centaurium spicatum)
Zbog krutih i oštrih vrhova, a to su zalisci ili brakteje, što se nastavljaju u kao
šilo oštar produžetak stabljike, oštri sit može neugodno ozlijediti neoprezna
namjernika.
Uz te sitove, kojima su sitni cvjetovi skupljeni u neuglednu cvatu, raste ovdje,
također često, ali ne uvijek i obilno, lijepa glavočika obalni zvjezdan (Aster
tripolium, sl. 4), ponegdje obični bijeli sljez (Althaea officinalis, sl. 5) koji
visinom nadmašuje sitove, pa se uočava već izdaleka. Niže, ali u zajednici zna-
čajne su vrste obalni šaš (Carex extensa, sl. 6), opojan (Samolus valerandi, sl.
7), slanišni sit (Juncus gerardi), klasasta kičica (Centaurium spicatum, sl. 8), a
nađe se još vrsta koje mogu podnijeti zaslanjivanje.
Staništa visokih sitova nisu česta, a danas su i veoma ugrožena nasipanjem,
gradnjom parkirališta, prometnica ili zgrada, ali i zbog onečišćenja.
Biljne vrste po kojima se stanište Mjere zaštite: održati mogućnost

prepoznaje: primorski sit (Juncus miješanja slatke i slane vode, spri-
maritimus), oštri sit (Juncus acutus), ječiti onečišćenja staništa, zabra-
obalni zvjezdan (Aster tripolium) niti građevinske zahvate kojima se
neposredno uništava stanište ili se
Značajne životinjske vrste: nisu posredno mijenjaju stanišne prilike
istraživane bitne za očuvanje sitina
Pojavljivanje u RH: u primorskom Status: sadržano u Direktivi o sta-

obalnom pojasu ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
ljem kriterija 1a,b
Uzroci ugroženosti: uništavanje
staništa zasipanjem radi gradnje ili AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
proširenja parkirališta, prometnica ili
zgrada
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Europsko-mediteranska sitina visokih sitova

2
F.3.1.1.1.
Zajednica polegle mlječike i primorske makovice
(Euphorbio-Glaucietum flavi)
Kôd staništa: NKS: F.3.1.1.1.; Natura 2000:1210; Corine: 17.2
Opis staništa. Šljunkoviti morski prudovi i šljunkovito-pjeskoviti morski žali

gdje valovi periodično preplavljuju obalu i izbacuju na nju morske alge i morske
cvjetnice („morske trave“), koje se onda raspadaju, staništa su zajednice obalne
mlječike i morske makovice (Euphorbio-Glaucietum flavi). To je halofilno-nitro-
filna zajednica (vegetacija koja podnosi zaslanjivanje, a traži dosta dušikovih
spojeva), prilagođena pokretljivoj šljunkovito-pjeskovitoj podlozi. Mali je broj
vrsta prilagođen takvu staništu, a njihova je pokrovnost malena, pa je tek mali
dio površine obrastao nestalnim flornim sastavom (sl. 1 a,b).
a Foto J. Topić
Foto J. Topić
b
Slika 1. Šljunkoviti žal, a) u proljeće, b) ljeti
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednica polegle mlječike i primorske makovice

1
Među najznačajnijim su biljnim vrstama lako pre- Foto J. Topić
poznatljiva primorska makovica (Glaucium flavum)
žutih cvjetova (sl. 2), mličer (Euphorbia pinea, sl.
3 a,b), primorska mlječika (Euphorbia peplis, sl.
4), obalna mlječika (Euphorbia paralias, sl. 5 a,b),
morguša (Cakile maritima, sl. 6), primorski dvornik
(Polygonum maritimum, sl. 7), bodljikava solnjača Slika 2. Primorska
(Salsola kali, sl. 8), gola ili Aschersonova zijevaljka makovica (Glaucium flavum)
Slika 3. Mličer
a b (Eupohorbia pinea),
a) habitus,
b) cvat
Slika 4. Primorska
mlječika (Euphorbia
peplis)
Foto J. Topić
Slika 5. Obalna mlječika (Euphorbia paralias),

a) habitus, b) cvat
Foto J. Topić a Foto J. Topić b

2
Slika 6. Morguša (Cakile maritima) Slika 7. Primorski dvornik

(Polygonum maritimum)
Slika 8. Bodljikava solnjača Slika 9. Gola zijevaljka

(Salsola kali) (Chaenorrhinum aschersoni)
(Chaenorrhinum aschersoni, sl. 9), a pridružuju im se još neke biljke. Zanimlji-

vo je da se na tim žalima može naći i primorski mekinjak (Drypis spinosa ssp.
jacquiniana), veoma bodljikava karakteristična biljka primorskih točila, pa ju
ne bismo očekivali na morskoj obali (sl. 10). No budući da je pokretljiva šljun-
kovita obala stanište slično točilu, a zaslanjivanje mekinjaku očito ne smeta,
može se objasniti njegova prisutnost u toj vegetaciji. U privlačnosti takvih žala
krije se međutim opasnost za biljke; kupači ih ne vole zato što su bodljikave
(npr. solnjača) ili zato što ispuštaju mliječni sok (npr. mlječike), pa ih nerijetko
Slika 10. Primorski

mekinjak (Drypis spinosa
ssp. jacquiniana)
Foto J. Topić

3
odstranjuju kako bi plaža bila „čista“ (sl. 11) dok su svakovrsni otpadci što ih ti
isti kupači ostavljaju „ukras“ mnogih, ne samo takvih plaža. Zato je danas teško
naći zajednicu makovice i mlječike u tipičnom flornom sastavu.
Foto J. Topić
Slika 11. Šljunkovita plaža bez vegetacije
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: veliki broj ku-

prepoznaje: morska makovica (Glau- pača kojima biljke na plaži smetaju
cium flavum), obalna mlječika (Eup-
horbia paralias), primorski dvornik Mjere zaštite: dosad nisu poduzi-
(Polygonum maritimum), bodljikava mane; na neke šljunčane žale s pot-
solnjača (Salsola kali) punije očuvanom vegetacijom treba-
lo bi zabraniti pristup kupačima
istraživane Status: sadržano u Direktivi o sta-
ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
Pojavljivanje u RH: na malim povr- ljem kriterija 3a,b
šinama duž našega primorja (uklju-
čujući otoke) AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.

4

Panonske slatine
Zaslanjeni travnjaci jednogodišnje kafranke, (Camphorosmetum annuae)

Kôd staništa: NKS: nema; Natura 2000: 1530; Corine: 15.44
Opis staništa. Tipična vegetacija kopnenih (kontinentalnih) slatina pojavljuje

se u područjima stepske i pustinjske klime s malo oborina. Razvija se na zasla-
njenim tlima, pa na njima rastu biljke koje podnose veću koncentraciju soli u
tlu (halofiti). Kontinentalne slatine zaslanjuju se pretežno pod utjecajem pod-
zemne vode s povećanom koncentracijom lako topljivih soli na staništima na
kojima voda ne leži preduboko. Za sušnog se razdoblja godine u takvu tlu voda
kapilarama uzdiže do površine odakle hlapi, a izlučuje se sol koja „iscvjetava“
na površini tla. Zbog velike koncentracije soli tlo je samo djelomično obraslo,
a neobrasle površine za suhog se razdoblja ističu osebujnom svijetlom bojom
iscvjetane soli.
U Hrvatskoj je klima općenito vlažnija nego u tipičnim stepskim područjima.
Zato su slatinska flora i vegetacija iznimno rijetke i ugrožene. Samo u najistoč-
nijim dijelovima (Vukovarsko-srijemska žu-
panija) ima neznatnih površina na kojima Foto J. Topić
su ostvareni uvjeti za razvitak slatina. Prije

samo pedesetak godina površine slatina bi-
le su ipak nešto veće nego danas. Nakon
izvršene odvodnje kopanjem kanala spušte-
na je razina podzemne vode, pa je prestalo
zaslanjivanje površinskih slojeva tla, a ne-
kadašnje su slatine uglavnom pretvorene u
oranice. Koliko je do danas ostalo očuvanih
slatina nije poznato jer zbog ratnih prilika
i još miniranih površina sustavnih istraži- Slika 1. Slatina u Trpinji
vanja nije bilo. U svakom slučaju, površine
Foto J. Topić
kontinentalnih slatina veoma su male.
Jedna poznata površina od oko 1 do 1,5
hektara u zaleđu je naselja Trpinje, u ši-
roj okolici Vukovara. Ondje se održava kao
pašnjak na kojemu je razvijena slatinska
biljna zajednica jednogodišnje kafranke
(Camphorosmetum annuae, sl. 1) siromaš-
na sastava. Mjestimično je, zbog površin-
ske koncentracije soli, do 50% površine tla
neobraslo (sl. 2), a broj biljnih vrsta je ma- Slika 2. Veliki dio tla je
neobrasao i bijel od soli
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Panonske slatine

1
len. U sušnom razdoblju tlo je raspucano, a površinu prekriva pokorica iskri-
stalizirane soli.
Nekoliko je značajnih vrsta koje su indikatori slanoga tla i slatinske vegetacije.
To su u prvom redu jednogodišnja kafranka (Camphorosma annua, sl. 3), sla-
tinska bezbridnjača (Puccinellia distans ssp. limosa, sl. 4), sitnocvjetni trputac
(Plantago tenuiflora, sl. 5), sivi politovac (Scorzonera cana sl. 6), panonski
zvjezdan (Aster tripolium ssp. pannonicus, sl. 7). Sve su te biljke iznimno rijetke
i ugrožene vrste hrvatske flore, pa je zaštita, odnosno očuvanje staništa, bitan
preduvjet njihova opstanka.
Slika 3. Jednogodišnja Slika 4. Slatinska Slika 5. Sitnocvjetni trputac

kafranka (Camphorosma bezbridnjača (Puccinelia (Plantago tenuiflora)
annua) distans ssp. limosa)
Slika 6.
Sivi politovac
(Scorzonera cana)
Slika 7. Panonski
zvjezdan (Aster
tripolium ssp.
pannonicus)
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: odvodnja i pre-

prepoznaje: jednogodišnja kafranka tvaranje zemljišta u oranice
(Camphorosma annua), slatinska bez-
Mjere zaštite: zabraniti kopanje ka-
bridnjača (Puccinellia distans ssp. limo-
nala za odvodnju kako se ne bi spustila
sa), sitnocvjetni trputac (Plantago tenu-
razina podzemne vode što onemogu-
iflora), sivi politovac (Scorzonera cana)
ćuje površinsko zaslanjivanje; površina
Značajne životinjske vrste: nisu bi trajno trebala služiti kao pašnjak
istraživane
Pojavljivanje u RH: zasad poznato ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
samo kraj sela Trpinje (okolica Vuko- ljem kriterija 4
vara)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Panonske slatine

2
F.2.1.1.1.
Pješčane obalne sipine ježike i bodljikave pirike
(Echinophoro Elymetum farcti)

Opis staništa: Obalne pješčane sipine (sl. 1) u hrvatskom su primorju rijetka

staništa. Osnovna im je značajka pokretljivost podloge jer su građena od sit-
noga nepovezanog pijeska koji vjetar može pokretati i raznositi (živi pijesci).
Druga im je značajka velika propusnost i malen vodni kapacitet, a treća je,
ekološki važna, zaslanjivanje kapljicama morske vode koju vjetar raspršuje duž
obale. Biljke prilagođene pokretljivoj pješčanoj a i slanoj podlozi nazivamo
pješčarske slanuše (psamohalofiti).
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 1. Pješčani žal
Zbog takvih ekološki ekstremnih prilika i taj tip

staništa siromašan je vrstama. Među najznačajni-
jima su bodljikava pirika (Elymus farctus, sl. 2),
ježika (Echinophora spinosa, sl. 3), primorski ko-
trljan (Eryngium maritimum, sl. 4), glavičasti šilj
Slika 2. Bodljikava pirika
(Cyperus capitatus, sl. 5), primorska vija (Medicago (Elymus farctus)
marina, sl. 6), žilj (Pancratium maritimum,
sl. 7), obalni ladolež (Calystegia soldane- Foto J. Topić
lla, sl. 8), obalna mlječika (Euphorbia pa-
ralias) i još pokoja. Ponegdje se kao pio-
nirska vrsta pojavljuje pješčarska sijačica
(Sporobolus pungens). Ona se može širiti
u velikim “otocima” (sl. 9) zahvaljujući
vegetativnom razmnažanju puzećim sta-
bljikama (sl. 10). Najteže je pak zamijetiti Slika 3. Ježika (Echinophora spinosa)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Pješčane obalne sipine ježike i bodljikave pirike
1
Slika 4. Primorski kotrljan Slika 5. Glavičasti šilj Slika 6. Primorska vija

(Eryngium maritimum) (Cyperus capitatus) (Medicago marina)
Foto T. Nikolić
Slika 7. Žilj (Pancratium Slika 8. Obalni ladolež Slika 9. Sastojina vrste (Sporobolus
maritimum) (Calystegia soldanella) pungens)
veoma sitnu, svega nekoliko centimetara dugu patuljastu mareziju (Maresia

nana, sl. 11), pa nje, iako je svojstvena vrsta te zajednice, nema ni u fitoce-
nološkim tablicama. Sve spomenute biljke su rijetke i ugrožene vrste naše flore
jer su njihova staništa pod snažnim utjecajem turista, a ponegdje se s njih vadi
pijesak za potrebe graditeljstva.
Slika 10. Pješčarska sijačica Slika 11. Patuljasta marezija (Maresia

(Sporobolus pungens) nana, cijela biljka velika je 4 cm)
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: turizam (gaže-

prepoznaje: bodljikava pirika (Elymus nje, čupanje) i odvoženje pijeska u
farctus), ježika (Echinophora spinosa), građevinske svrhe
obalni ladolež (Calystegia soldanella),
obalna mlječika (Euphorbia paralias), Mjere zaštite: najbolje sačuvane lo-
primorska vija (Medicago marina) kalitete proglasiti rezervatima
Značajne životinjske vrste: nisu Status: sadržano u Direktivi o sta-

istraživane ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
ljem kriterija 2a,b
Pojavljivanje u RH: rijetko na mor-
skim obalama južnoga primorja. AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Pješčane obalne sipine ježike i bodljikave pirike
2
G.2.4.4.1.
Periodično beživotna anhihalina morska jezera
Kôd staništa: NKS: G.2.4.4.1.; Natura 2000: nema; Corine: nema;
Opis staništa. Morska jezera koja imaju istodobno i slatku i morsku vodu uz
jadransku obalu (sl. 1), zahvaćena pri dnu anoksijom (nedostatkom kisika), uz
stalnu koncentraciju sumpora i sumpornih spojeva (hidrogen sulfid, tiosulfati)
očito su veoma rijetka staništa. Sulfid se rijetko probija do površine, ali kad se
to dogodi, oksidira u elementarni sumpor od kojega jezerska voda pobijeli. To
su gotovo zatvoreni ekološki sustavi koji uspostavljaju vezu s okolnim morem
Foto J. Topić
Slika 1. Jezero
kraj Rogoznice
a) izgled,
b) gradnja
neposredno uz
a b jezero
samo preko mreže pukotina u krškim vapnenačkim stijenama. Tako se u njima

ipak osjeća i ublaženi utjecaj oseke i plime. Po postanku to su dijelovi krških
špiljskih dvorana kojima se urušio strop, a na obali, u dodiru s morem, ispunje-
ne su morskom vodom. No kako je veza s morem ograničena, nakon obilnijih je
padalina površinski sloj gotovo potpuno slatkovodan.
Glavno je obilježje staništa anoksija koja u višegodišnjem ciklusu povremeno
zahvaća čitavo jezero i uzrokuje ugibanje svih organizama. Preživljavaju jedino
jaja jednoga veoma rijetkog morskog planktonskog račića veslonošca iz skupine
Calanoida, vrste Arctia italica (sl. 2). To je endemična vrsta Sredozemnoga mora
koja je do nedavnoga otkrića u nas bila pronađena samo u talijanskim lukama
Brindisi i Milazzo. Nakon anoksije, u fazi visoke koncentracije otrovnog amo-
nijaka obnavlja se prvo gusta populacija ovoga račića zato što mu je površina
tijela u svim razvojnim stadijima obrasla osobitim epibiontima, jednom vrstom
dijatomeja (Eunotia sp., sl. 3) koje, proizvodeći kisik, omogućavaju preživljava-
nje svoga domaćina u otrovnoj okolini bez kisika. Gusta populacija planktonskog
račića i dijatomeje pomalo mijenja uvjete na staništu i omogućava ponovno
postupno naseljavanje ostalih morskih organizama preko pukotina vapnenačkih
stijena i, vjerojatno, malih špiljskih sustava, kojima je jezero povezano s okol-
nim morem. Među njima je uz pridnene morske organizme najpoznatiji tabinjčić
crnac (Grammonus ater), živorodna riba okolnih morskih špilja.
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Periodično beživotna anhihalina morska jezera

1
Fotodokumentacija F. Kršinić
Značajne biljne vrste: od biljnog planktona
sezonski su dominantne vrste Chaetoceros cur-
visetus i heterotrofni Hermesinum adriaticum te
vrste roda Pseudonitzschia, a kao epibionti na
kopepodnim račićima dijatomeje Eunotia sp.
Značajne životinjske vrste: od praživotinja

Slika 2. Račić veslonožac (Arctia Strombidium purpureum s endosimbiontskim
italica) bakterijama, kopepodni račić Arctia italica;
školjkaš Mytilaster sp., mješčićnica Pyura dura,
Fotodokumentacija F. Kršinić
riba tabinjčić crnac (Grammonus ater)
Pojavljivanje u RH. Zasad je u Hrvatskoj

poznato jedno jedino takvo jezero: Zmajevo
jezero kraj Rogoznice ili Rogozničko jezero.
U popisu europskih staništa nema takva sta-
Slika 3. Alge kremenjašice na ništa, pa je možda jedinstveno u europskom
račiću (Eunotia sp.) dijelu Sredozemlja. Rogozničko jezero smje-
šteno je na poluotoku Gradini kraj Rogoznice,
najveća mu je dubina oko 15 m, a od morske obale udaljeno je oko 100 m.
Gotovo okomite obale jezero štite od vjetra. Većim dijelom godine u jezeru su
izražena dva do tri sloja različite temperature, slanoće i zasićenosti kisikom.
U površinskom sloju temperatura vode godišnje varira od 10oC do 26oC, a na
dnu između 13oC i 21oC. Voda na površini varira od gotovo slatke, nakon kiša u
zimsko i proljetno doba, do slane morske vode, koja se s manjim kolebanjima
slanoće stalno zadržava na dnu.
Uzroci ugroženosti. Državne i županijske službe dopustile su građevinske ra-

dove preblizu jezera, a urbanizacija prostora oko staništa se nastavlja. Oneči-
šćivanje vode anorganskim i organskim otpadom. Prijeti i prekid još mogućih
preostalih ograničenih veza s morem.
Mjere zaštite. Zakonska zaštita osobitih prirodnih fenomena na razini države,

u ovom konkretnom slučaju Rogozničkog jezera i područja barem 150 m oko
jezera uz provedbu fizičke zaštite područja oko zaštićenog lokaliteta na župa-
nijskim i lokalnim razinama. Uz strog nadzor mogli bi se organizirati turističko-
poučni posjeti Zmajevu jezeru.
Status: nije sadržano u Direktivi o staništima; ugroženo u Hrvatskoj temeljem

kriterija 4
AUTOR: TVRTKOVIĆ, N.
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Periodično beživotna anhihalina morska jezera

2

Bočata jezera južnog jadrana
Kôd staništa: NKS: nema; Natura 2000: nema; Corine: unutar 21.
Opis staništa. Jezera na otocima južnoga dijela Jadranskoga mora (sl. 1) u

kojima se miješa slatka voda (uglavnom kišnica, ali preko izvorišta i temeljnica)
i slana morska voda. Vodostaj tih jezera mijenja se tijekom godine, a neka ljeti
gotovo presuše. Dno im je obraslo algama, u prvom redu parožinama (Charace-
ae, sl. 2), a uz rubove rastu trska (Phragmites australis), ljutak (Cladium maris-
cus), luštrika (Periploca graeca, sl. 3, 4 a, b) i konopljika (Vitex agnus-castus,
Slika 1.
Foto J. Topić
Periodično jezero
kraj Sobre na
otoku Mljetu
Foto J. Topić
Slika 2. Characeae
obrastaju dno jezera
Foto J. Topić
Slika 3. Gustiš luštrike

(Periploca graeca)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Bočata jezera južnog Jadrana

1
sl. 5). U proljeće i u jesen bočata jezera posjećuju mnogobrojne ptičje vrste na
svojim redovitim migracijama. Flora, fauna i ekologija toga tipa staništa dosad
nije proučavana; postoje samo pojedinačni podatci o pojedinim vrstama.
a b
Slika 4. Luštrika (Periploca graeca), a) cvijet, b) plod Slika 5. Konopljika

(Vitex agnus-castus)
Biljne vrste po kojima se stanište prepoznaje: u vodi Characeae i druge

alge, trska (Phragmites australis), ljutak (Cladium mariscus)
Životinjske vrste: vretenca (Odonata), jegulja (Anguilla anguilla), zelena kra-

stača (Bufo viridis), velika zelena žaba (Rana ridibunda), barska kornjača (Emys
orbicularis hellenica), zapadni kućni miš (Mus domesticus, divlja populacija!),
mediteranski oblik crnog štakora (Rattus rattus), ptice: patke, crna liska (Fulica
atra), sezonski, razne čaplje i druge močvarice
Pojavljivanje u RH: uz obalu ili na otocima južnog Jadrana
Uzroci ugroženosti: poremetnja prirodnih veza s morem zbog proširenja (ko-

panjem kanala prema moru) ili zatvaranja postojećih veza; zatrpavanje ponora
granjem čime se otežava ili priječi veza s morem, što je pogubno za migracije
jegulja; krivolov zaštićenih vrsta ptica na migraciji
Mjere zaštite: ekološka istraživanja flore i faune, uključujući sezonsku dinami-

ku vodnog režima, poslužit će kao podloga za planiranje i provođenje uspješne
zaštite; zakonska zaštita

kriterija 4
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Bočata jezera južnog Jadrana

2
A.2.1.1.
Kontinentalna krška špiljska izvorišta
Kôd staništa: NKS: A.2.1.1.; Natura 2000: nema; Corine: 24.11
Fotodokumentacija HBSD
Slika 1. Krško izvorište malog vodotoka
Opis staništa. Reokreni i limnokreni izvorišni dijelovi krških vodotoka (sl. 1)

imaju nešto drugačija fizikalno-kemijska svojstva vode od nizvodnijih dijelo-
va vodotoka (npr. stalnija niža temperatura, oko 7 8oC), a istodobno mogu
služiti kao vodeni put manjim, pretežno endemičnim ribama rodova Telestes
(sl. 2 a, b) i Delminichthys (sl. 3) u njihovim migracijama u podzemna sklo-
Fotodokumentacija HBSD Foto B. Jalžić
Slika 2. Endemična ribe malih vodotoka Velike Kapele, a) cetinska ukliva (Telestes
ukliva), b) svijetlica (Telestes polylepis)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Kontinentalna krška špiljska izvorišta

1
ništa kroz izvor i natrag. Izvori-
šta imaju obilježja ekotona; uz
nadzemne vodene potočne vrste
npr. pužića Ancylus fluviatilis i
ribe peša (Cottus gobio) i pijora
Phoxinus phoxinus) u njima se
susreću razne podzemne vrste,
npr. predstavnici rakušaca roda
Niphargus. Mnogim su takvim
staništima svojstveni često usko
rasprostranjeni endemični izvor-
ski pužići iz skupine Hydrobiidae,
Foto B. Jalžić
izvorski rakušci rodova Fonto-
Slika 3. Šareni krbavski pijur (Delminichthys gammarus i izvorski tulari roda
krbavensis) Drusus.
Biljne vrste po kojima se stanište prepoznaje: mahovine
Značajne životinjske vrste: mali hrvatski tular (Drusus croaticus); ribe peš
(Cottus gobio), svjetlica (Telestes polylepis), lički pijor (Telestes croaticus), kr-
bavski pijor (Telestes fontinalis), šareni krbavski pijur (Delminichthys krbaven-
sis) i šarena jadovska pijurica (Delminichthys jadovensis); vodeni pužić Ancylus
fluviatilis, vodeni pužići skupine Hydrobiidae: Belgrandiella pageti, Hauffenia
tovunica, Lanzaia rudnicae, Sadleriana cavernosa i dr.
Pojavljivanje u RH: samo u kontinentalnim podgorskim i nizinskim dijelovima

dinaridskoga krša
Uzroci ugroženosti. Kaptiranje izvora, gradnja brana u neposrednoj blizini

izvora,unošenje grabežljivih stranih riba, npr. pacifičkog lososa (Oncorynchus
mykiss), poznatoga pod nazivom kalifornijska ili dužičasta pastrva, u male izo-
lirane vodotoke, osobito u ponornice: ta je vrsta izravno uništila već više izo-
liranih populacija naših endemičnih ciprinidnih riba iz roda Telestes, a možda i
reliktnoga roda Delminichthys.
Mjere zaštite. Zaštita svih krških izvorišta mjerama koje se uglavnom podu-
daraju s onima što se primjenjuju na izvorima pitke vode, no moraju uključiti i
mjere kojima će se očuvati biološka raznolikost. Valja zabraniti pregradnju izvo-
rišta branama jer se njome onemogućuje uzvodna migracija riba. Valja zabraniti
i unošenje grabežljivih riba.

kriterija 3a
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Kontinentalna krška špiljska izvorišta

2
A.3.2.3.
Zajednice žabogriza
sveza Hydrocharition
Kôd staništa: NKS: A.3.2.3; Natura 2000: 3150; Corine: 22.412, 22.415
Opis staništa. Zajednice žabogriza (sveza Hydrocharition) razvijaju se u staja-

ćim ili sporo tekućim i hranivima bogatim vodama, dubokim do jednog metra,
kakve su plitki dijelovi jezera, bara, ribnjaka ili kanala (sl. 1) koji se jače zagri-
javaju. Na površini vode plivaju rozete (ružice) listova žabogriza (Hydrocharis
morsus-ranae), a bijeli cvjetovi uzdižu se nad vodom (sl. 2). Ljeti se razvijaju
vriježe iz kojih izbijaju nove ružice listova. Korijenje obraslo gustim korijeno-
vim dlačicama najčešće je učvršćeno u tlu, na dnu vode. U jesen se u pazušcima
listova razvijaju tzv. zimski pupoljci (turioni) koji prezime na dnu, a u proljeće
se iz njih razvijaju nove biljke.
Slika 2. Žabogriz
(Hydrocharis morsus-
Slika 1. Zajednica vodenjača iz sveze Hydrocharition ranae)
Foto J. Topić
Mjestimice se mogu naći gotovo čiste sa-
stojine žabogriza, no najčešće im se pri-
družuju još neke vodene biljke, npr. mala
vodena leća (Lemna minor), barska leća
(Spirodela polyrhiza, sl. 3), vodena paprat
nepačka (Salvinia natans, sl. 4), poneg-
dje vodena biljka mesojedka (kukcojedka)
Slika 3. Barska leća (Spirodela polyrhiza)
južnjačka mješinka (Utricularia australis =
Foto J. Topić U. neglecta, sl. 5 a, b), mala podvodnica
(Najas minor) ili velika podvodnica (Najas
marina, sl. 6) i u nas rijetka biljka rezac
Slika 4.
(Stratiotes aloides, sl. 7 a,b), ponegdje tr-
Nepačka
(Salvinia ska (Phragmites australis). Zajednica je bo-
natans) gata životinjskim vrstama, osobito raznim
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednice žabogriza

1
a b
Slika 5. Južnjačka mješinka (Utricularia australis), Slika 6. Velika podvodnica

a) cvijet, b) list (Najas marina)
beskralježnjacima vezanim uz stajaće vode, te zato i predatorskim kralježnjaci-

ma poput velike zelene žabe (Rana ridibunda), barske kornjače (Emys orbicula-
ris) i zmije bjelouške (Natrix natrix).
Ovisno o dubini vode i o ostalim ekološkim značajkama staništa, zajednice ža-
bogriza nerijetko zauzimaju mozaičan raspored s drugim zajednicama vodenoga
bilja, pa pojedine vrste prihvaćaju u više zajednica.
a b
Slika 7.
Rezac (Stratiotes
aloides),
a) sastojina,
b) cvijet
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: odstranjivanje

prepoznaje: žabogriz (Hydrocharis mor- (čišćenje) vegetacije u kanalima,
sus-ranae), nepačka (Salvinia natans) uređivanje i gradnja strmih obala na
vodotocima, jezerima i ribnjacima
Životinjske vrste: nisu pobliže istra-
živane, ali tu žive npr. vodenpauk
Mjere zaštite: uz vodotoke i na rub-
(Argyroneta aquatica), vodene štipa-
nom dijelu stajaćica ostaviti blago
vice (Nepa cinerea, Ranatra linearis)
nagnute obale s plićom vodom gdje
i druge vodene stjenice, mala i velika
mogu rasti biljke zajednica žabogriza
zelena žaba (Rana lessonae, R. ridi-
bunda), barska kornjača (Emys orbicu- Status: sadržano u Direktivi o sta-
larius), bjelouška (Natrix natrix)… ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
ljem kriterija 2a,b
Pojavljivanje u RH: u kopnenim po-
dručjima AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednice žabogriza

2
A.3.3.2.2.
Zajednice podvodnog žabnjaka
asocijacije Ranunculo-Sietum erecto-submersi, Ranunculo-Callitrichetum

hamulatae iz sveze Ranunculion fluitantis
Kôd staništa: NKS: A.3.3.2.2.; Natura 2000: 3260; Corine: 24.43, 24.44
Opis staništa. U bistrim tekućicama (sl. 1), na dubinama približno od 1 do 3

m, razvijaju se zajednice dobro zakorijenjenih biljaka dugih elastičnih stabljika
koje se lako povijaju, pa su dakle tom prilagodbom dobro zaštićene od meha-
ničkog lomljenja u brzo tekućoj vodi. Listovi su često slični listovima trava ili
su rascijepani u tanke, nitaste odsječke. Iste vrste kojima u sporijim vodama
dijelovi stabljika i cvjetovi rastu nad vodom, u brzim vodotocima rastu potpuno
uronjene u vodu kao podvodne (submerzne) biljke.
U hladnoj, ne prebrzoj, bistroj vodi bogatoj karbonatima, do dubine od oko 1,5
m, rastu podvodni oblik uspravnog grešuna (Sium erectum forma submersa, sl.
2), podvodni oblik potočarke (Nasturtium officinale forma submersa), podvodni
oblik vodene i potočne čestoslavice (Veronica anagallis-aquatica forma submersa
i V.beccabunga, forma submersa). U brzim su tekućicama najuočljivije do dva
metra dugačke lelujajuće stabljike vrsta podvodnog žabnjaka (Ranunculus flui-
Slika 1. Stanište zajednice riječnog Slika 2. Uspravni grešun (Sium erectum)

žabnjaka
a b
c
Foto J. Topić
Slika 3. Podvodni žabnjak (Ranunculus fluitans), a) zimi ima listove, b) ljeti samo
stabljike, c) detalj s cvijetom
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednice podvodnog žabnjaka

1
a
b Foto J. Topić
Slika 4. Borak (Hippuris vulgaris) Slika 5. Kukasta žabovlatka (Callitriche hamulata),

podvodni oblik a) u vodi, b) detalj
Foto V. Pfeifer
Slika 6. Mahovina
(Frontinalis
antipyretica)
Slika 7.
Potočni rak
(Austropotamobius
Foto J. Topić
torrentinum)
tans, sl. 3 a,b,c) ili podvodnog oblika borka (Hippuris vulgaris forma fluviatilis,
sl. 4) kojima zmijolika, listovima gusto obrasla stabljika nikad ne viri iznad
površine vode u kojoj je protok stalan i jednako brz. U manje brzoj, hladnoj
vodi, do dubine od jednog metra, katkada raste kukasta žabovlatka (Callitriche
hamulata, sl. 5 a,b), jedina vrsta iz istog roda koja je (prema nekim autorima)
uvijek podvodna, a katkada (prema drugim autorima) ima i plivajuće rozete.
Mahovina Fontinalis antipyretica (sl. 6) također se nađe u takvim vodama. Fauna
beskralježnjaka ovisnih o vodenom bilju općenito je bogata, no njezina veza s
osebujnom vodenom vegetacijom nije potanje istraživana.
U hrvatskom krškom području ima još prikladnih staništa za zajednice podvod-
nog žabnjaka (npr. rijeke Dretulja, Lika, Gacka, Cetina).
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: pogoršanje ka-

prepoznaje: podvodni žabnjak (Ra- kvoće vode, uzimanje vode za hidro-
nunculus fluitans), podvodni oblik centrale, usporavanje vode izgrad-
borka (Hippuris vulgaris forma fluvia- njom akumulacija
tilis), podvodni oblik uspravnog gre-
Mjere zaštite: održavanje potrebne
šuna (Sium erectum forma submersa),
čistoće vode, osiguranje dovoljnoga
kukasta žabovlatka (Callitriche hamu-
protoka
lata)
Životinjske vrste: ličinke vodencvi-
jeta (Siphlonurus croaticus), potočni
ljem kriterija 3b
rak (Austropotamobius torrentinum,
sl. 7); slabo istraživano
Pojavljivanje u RH: krške tekućice AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednice podvodnog žabnjaka

2
A.2.5.1.2.
Sedrene barijere
Kôd staništa: NKS:A.2.5.1.2 ; Natura 2000: 7220; Corine: 24.423
Opis staništa: Slapovi na Plitvičkim jezerima, na rijekama Uni, Krki i drugim

krškim vodotocima prelijevaju se preko sedrenih barijera (sl. 1, 2). One su or-
ganogenoga podrijetla, a grade ih različite mahovine i alge koje iz vode bogate
karbonatima stvaraju sedru. Ona se pak taloži u sve debljem sloju, čineći tako
sedrene barijere, nad kojima su obično proširene akumulacije kojima voda teče
sporije. Uz osebujne zajednice različitih sedrotvornih mahovina (sl. 3) na se-
drenim se barijerama naseljavaju i neke više biljke. Naročito su uočljive viseće
sastojine trave bradice (Polypogon viridis, sl. 4 a,b), a pod nekim slapovima, u
Slika 1. Sedrene barijere na Plitvičkim

jezerima
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 2. Sedrene barijere na Krki
a b
Slika 4. Trava bradica (Polypogon viridis), a) na barijeri

vise “brade”, b) detalj
Foto A. Bionda
Slika 3. Mahovine na barijeri
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Sedrene barijere

1
prokapnim polupećinama, česta je paprat gospin vlasak (Adiantum capillus-vene-
ris, sl. 5 a, b). Na velikim starim barijerama u prirodnoj vegetacijskoj sukcesiji
pojavljuju se drvenaste vrste, uglavnom vrbe i johe, koje ih svojim korijenjem
mogu razoriti. Isto tako razarajuće na sedrene barijere djeluju promjene vodnog
režima, odnosno povremeno nedostatan protok vode jer vodu uzima hidrocen-
trala. Ako naime ostanu bez vode, sedrotvorni organizmi ugibaju, a barijere
se mogu urušiti. Promjene korita rijeke tijekom geološke prošlosti uzrokom su
mrtvih starih sedrenih barijera, koje su danas daleko od vode (sl. 6).
a b
Foto J. Topić
Slika 5. Gospin vlasak (Adiantum

Foto J. Topić
capillus-veneris), a) habitus,
b) list sa sorusima
Foto J. Topić
Slika 6. Stare barijere na Uni
Biljne vrste po kojima se stani- Uzroci ugroženosti: eutrofikacija

šte prepoznaje: razne sedrotvorne vode, nakupljanje organskog detri-
mahovine, trava bradica (Polypogon tusa i obrastanje barijera drvenastim
viridis) biljkama, nedostatak protočne vode
Značajne životinjske vrste: istra-

Mjere zaštite: održavati dovoljan stal-
živane su, ali im je taksonomija za-
ni protok čiste vode, sprječavati obra-
sad upitna; poznat je npr. dinarski
stanja barijera drvenastim vrstama
rakušac (Gammmarus balcanicus), u
polušpiljama sedrenih barijera južni Status: sadržano u Direktivi o sta-
potkovnjak (Rhinolopus euryale) ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
ljem kriterija 3a, b
Pojavljivanje u RH: krško područje
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Sedrene barijere

2

Povremena krška jezera
Opis staništa. Povremena manja ili veća jezera nastaju u krškim ljevkastim
udubinama (depresijama), kao što su ponikve (vrtače) ili, u prostranijim zavala-
ma, krška polja. Vode iz krških izvora i oborinske vode (od kiše i snijega) mogu
u takvim oblicima reljefa otjecati s površine samo podzemno, kroz pukotine ili
ponore. U kišnom razdoblju godine i nakon topljenja velikih količina snijega ne
može kroz ponore na svakom polju uvijek otjecati toliko vode koliko pritječe.
Štoviše, u nekim slučajevima voda može kroz pukotine krša prodirati na povr-
šinu jer preuskim podzemnim tokovima ne može s viših položaja brzo otjecati
u dubine krša. Zbog toga se u depresiji krškoga polja, odnosno u ponikvi, aku-
mulira voda. Tako nastaje manje ili veće odnosno pliće ili dublje jezero, pa će
ovisno o tome i trajati kraće ili dulje, dok će se pod vodom naći manja ili veća
površina polja. Na dnu jezera pojavljuju se vodene i močvarne biljke, prilagođe-
ne takvim periodičnim velikim kolebanjima dubine i vremenu trajanja.
Školski je primjer takvih povremenih krških jezera u nas polje neposredno uz
naselja Blata i Begovac (između Plaškog i Saborskog). Na njemu jezero ostaje
često do početka ljeta (sl. 1), a kad se isprazni, na vlažnom dnu polja po-
javljuje se u golemoj masi obična jezernica (Eleocharis palustris, sl. 2, 3) na
Slika 1. Jezerska
faza u proljeće
Foto J. Topić
Slika 2. Ljeti cijelo

dno povremenog jezera
pokrije obična jezernica
(Eleocharis palustris)
Slika 3.
Obična jezernica
(Eleocharis palustris)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Povremena krška jezera

1
Slika 4. Jezerca u mikrodepresijama Slika 5. Nježni šaš (Carex acutai)

zadrže se nešto duže
površini kakvu u Hrvatskoj inače a b
ne nalazimo. S obzirom na to da je
dno polja neravno, mjestimice se
voda u malim jezercima zadržava
nešto duže (sl. 4), pa se uz jezer-
nicu pojavljuju još neke močvar-
ne i vodene biljke, npr. izdužena Foto J. Topić Foto J. Topić
broćika (Galium elongatum), njež-
Slika 6. Vodeni dvornik (Polygonum amphibium),
ni šaš (Carex acuta, sl. 5), vodeni a) listovi, b) cvat
dvornik (Polygonum amphibium,
sl. 6 a,b), člankoviti sit (Juncus articulatus), vodena metvica (Mentha aquati-
ca), neke vrste mahovina i alga. Uz rub polja, gdje se voda postupno povuče
prije, veoma obilno raste puzava petoprsta (Potentilla reptans), manje obilno ili
samo mjestimično livadna busika (Deschampsia cespitosa), puzavi žabnjak (Ra-
nunculus repens), žućkasta kozlačica (Thalictrum flavum) i još poneka travnjač-
ka biljka, što pokazuje da je taj dio polja mnogo kraće pod vodom. Fauna faze
jezera siromašna je vrstama, ali bogata jedinkama, a čine je, uz razne beskra-
lježnjake, npr. medicinsku pijavicu (Hirudo medicinalis), brojni vodozemci, npr.
smeđa krastača (Bufo bufo), smeđa žaba (Rana dalmatina), piškur (Misgurnus
fossilis) i mnogobrojne močvarice koje dolaze na hranjenje poput srebrnaste
čaplje (Egretta garzetta). Osobitost jezera Blata rijetki je račić Dinarida Chiro-
cephalus croaticus kojemu je to jezero locus typicus.
Biljke po kojima se stanište pre- Uzroci ugroženosti: melioracija ili

poznaje: obična jezernica (Eleocha- potapanje polja radi akumulacija vode
ris palustris)
Mjere zaštite: zadržati prirodni re-
Značajne životinjske vrste: ende- žim vode
mični račić Chirocephalus croaticus,
piškur (Misgurnus fossilis)
Pojavljivanje u RH: u krškom po- ljem kriterija 4
dručju Dinarida
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Povremena krška jezera

2

Povremene i stalne lokve u mediteranskom području
Opis staništa. U primorskim područji-

ma stoljećima su se održavale, a gdje ih
nije bilo i umjetno stvarale lokve koje
služe, danas mnogo manje nego nekad,
uglavnom za napajanje stoke, rjeđe za
zalijevanje usjeva. Ovisno o količini
vode koju sadržavaju, neke služe cije-
le godine, druge periodično, ovisno o
oborinama. S ekološkog su gledišta u
područjima sredozemne klime veoma
važne jer prevladavaju suha staništa.
Ondje su lokve utočišta mnogih močvar-
nih i vodenih, katkada i rijetkih, biljaka
i životinja, čime znatno pridonose bio-
loškoj raznolikosti područja.
Foto J. Topić Premda su lokve, budući da je voda
Slika 1. Lokva u Kašćergi glavni ekološki čimbenik, međusobno
slična staništa, pojedine su, s obzirom
na to da imaju drugačije ekološke značajke, ipak znatno različite. Jedne su ve-
će po površini, količini i dubini vode, druge su plitke, i to posvuda više-manje
jednako, u trećih je dubina veća, u četvrtih različita u istoj lokvi (sl. 1, 2, 3).
Jedne su stalne, tj. kroz cijelu godinu imaju vode i neprestano služe istoj svrsi,
Foto J. Topić
Slika 2. Lokva na otoku Pagu
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Povremene i stalne lokve u mediteranskom području

1
Foto J. Topić
Slika 3. Lokva na
otoku Cresu
Slika 4. Lokva u
Istri (Negri) ljeti Foto J. Topić
presuši
druge se na kraći ili duži dio go-

dine (ovisno o oborinama) peri-
Foto J. Topić a
odično isuše (sl. 4). Zagrijavanje
i ohlađivanje lokava također je
različito, ovisno o dubini i koli- b
čini vode, njihovu položaju i dr.
Gdje je stoke više, intenzivnije je
gaženje i gnojenje, što također
mijenja ekološke značajke.
Zbog svih tih i drugih ekoloških
čimbenika vegetacija je u lo-
kvama od mjesta do mjesta vrlo
različita. U dubljim lokvama po-
negdje raste širokolisni ili usko-
lisni rogoz (Typha latifolia ili T.
Foto J. Topić
angustifolia), ponegdje obični
žabočun (Alisma plantago-aqua-
tica), veliki žabnjak (Ranunculus
lingua), jednolistni žabnjak (R.
Slika 5. Divlji troskot (Paspalum
ophioglossifolius) ili žabnjačka paspalodes), a) sastojina u lokvi koja se
kornjačnica (Baldellia ranunculo- ljeti isušila, b) cvat

2
ides). U plitkoj lokvi ponegdje prevladava raskrečeni žabnjak (Ranunculus cir-
cinatus), površinom nekih lokava plivaju mala vodena leća (Lemna minor) ili
grbasta vodena leća (L. gibba), na dnu raste, nerijetko veoma obilno, obična ili
močvarna jezernica (Eleocharis palustris), a u nekim lokvama ili uz njihov rub
raste trava divlji troskot (Paspalum paspalodes, sl. 5 a,b), pridošlica iz tropske
Amerike koja se kroz nekoliko desetljeća u našem primorju jako raširila ne samo
kao močvarna biljka nego ponegdje i kao korov na poljima. Posebno je zanimlji-
va zapadnomediteranska močvarna paprat malena loptarka (Pilularia minuta, sl.
6), koja je u nas nađena uz male lokve samo na o. Rabu i Cresu, zajedno s četve-
rolisnom raznorotkom (Marsilea quadrifolia) i potočnim piličnjakom (Lythrum
portula, sl. 7). Ovisno o veličini lokve, u njoj, uz mnogobrojne beskralježnjake,
osobito u proljetno doba žive razni vodozemci, npr. mali vodenjak (Triturus
vulgaris), gatalinka (Hyla arborea, sl. 8), zelena krastača (Bufo viridis, sl. 9),
velika zelena žaba (Rana ridibunda), a u većim lokvama i barska kornjača (Emys
Foto S. Brana Foto J. Topić
Slika 6. Malena loptarka (Pilularia minuta) Slika 7. Potočni piličnjak (Lythrum portula)
Foto J. Topić
Slika 9. Zelena krastača (Bufo viridis)
Foto D. Pelić
Slika 8. Gatalinka (Hyla arborea)

3
Foto N. Tvrtković
Slika 10. Mužjak

i ličinka malog
vodenjaka (Triturus
vulgaris vulgaris x
graecus)
orbicularis) te bjelouška (Natrix natrix). U njih su često unošene i ribe, poput

gambuzija (Gambusia spp.).
Danas su mnoge lokve napuštene jer je drastično smanjen broj stoke, a promi-
jenio se i način držanja stoke pa je broj lokava mnogo manji nego prije.
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: nedostatak

prepoznaje: različite vrste, ovisno o stoke i zapuštanje pojila
ekološkim značajkama lokve
Mjere zaštite: održavanje lokava u funk-
Značajne životinjske vrste: zelena ciji pojila povremenim čišćenjem dna
krastača (Bufo viridis), mali vodenjak
(Triturus vulgaris, sl. 10)
Pojavljivanje u RH: duž primorsko- ljem kriterija 4
ga krša

4
A.4.2.1.1., A. 4.2.1.3.
Amfibijske zajednice vegetacije niskih šiljeva
(Sveza Nanocyperion)
Kôd staništa: NKS: A.4.2.1.1, A. 4.2.1.3; Natura 2000: 3260; Corine: 24.43, 24.44
Opis staništa. Vegetaciju niskih šiljeva (Nanocyperion) tvori nekoliko nestal-

nih biljnih zajednica muljevitih i pjeskovitih niskih, blago položenih obala,
stajaćih i tekućih slatkih voda kopnenih područja. Te su obale dio godine, tj.
za višeg vodostaja, preplavljene vodom, a dio godine, najčešće kasno ljeti, za
niska vodostaja, ostaju na suhom (sl. 1). Na takvim se staništima razvijaju ose-
bujne nestalne biljne zajednice, građene pretežno od jednogodišnjih biljaka.
Njihov razvitak, od klijanja do zriobe, teče brzo u razdoblju niska vodostaja.
Foto J. Topić
Slika 1. Stanište amfibijskih zajednica
Slika 2. Smeđi šilj (Cyperus fuscus) Slika 3. Žućkasti oštrik (Cyperus flavescens)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Amfibijske zajednice vegetacije niskih šiljeva

1
Među čestim ili značajnim biljkama rastu tamo osobito niski šiljevi kao Cyperus
fuscus (sl. 2), C. flavescens (sl. 3), C. michelianus (sl. 4), zatim vodena voduška
(Limosella aquatica, sl. 5), močvarna mekčina (Ludwigia palustris, sl. 6), u no-
vije vrijeme također sjevernoamerička biljka pridošlica Lindernia dubia (sl. 7),
Foto J. Topić
Slika 4. Dvostupka
(Cyperus michelianus)
Foto J. Topić
Slika 5. Vodena voduška

(Limosella aquatica)
Foto J. Topić
Slika 6. Močvarna mekčina

(Ludwigia palustris)

2
koja mjestimice potiskuje autohtonu vrstu trožilni ljubor (Lindernia procum-
bens, sl. 8), četverobridna jezernica (Eleocharis acicularis). Ponegdje raste u ve-
likim populacijama zanimljiva vodena paprat raznorotka (Marsilea quadrifolia),
koja se razvija još u vodi, pa na površini plivaju njezini četverodijelni listovi
poput „četverolisne djeteline“ (sl. 9). Kad se voda povuče, na tlu ostaju tvrda
trusna plodišta ili sporokarpiji. Oblikom su slične sjemenkama graha (sl. 10),
Slika 7. Pridošlica Lindernia dubia Slika 8. Trožilni ljubor (Lindernia

razlikuje se od domaće vrste L. procumbens)
procumbens po nazubljenom rubu lista
i kratkim stapkama cvijeta
Slika 9. Raznorotka (Marsilea Slika 10. Sporokarpiji raznorotke

quadrifolia) (Marsilea quadrifolia)

3
a razvijaju se po dvije do tri na dršcima pri dnu listova. U njima su dvovrsni
trusnici sporangiji, jedni s malim (mikrosporangiji), a drugi s velikim sporama
(makrosporangiji). Tu je i stanište žabljeg sita (Juncus bufonius), dok su vrste
Eleocharis ovata (sl. 11) i E. carniolica (sl. 12) u nas rijetke biljke.
Slika 11. Jajolika jezernica Slika 12. Kranjska jezernica

(Eleocharis ovata) (Eleocharis carniolica)
Biljke po kojima se stanište pre- Uzroci ugroženosti: uništavanje

poznaje: četverobridna jezernica staništa regulacijom i učvršćivanjem
(Eleocharis acicularis), smeđi šilj obala, koje postaju strme, i oneči-
(Cyperus fuscus), žućkasti oštrik (C. šćenje voda
flavescens), Mihelijeva dvostupka
(C. michelianus), močvarna mekčina Mjere zaštite: sprječavanje oneči-
(Ludwigia palustris), vodena voduška šćenja voda i održavanje blago po-
(Limosella aquatica) loženih obala
Značajne životinjske vrste: nisu Status: sadržano u Direktivi o sta-

posebno istraživane ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
ljem kriterija 1a,b; 2a,b
Pojavljivanje u RH: kontinentalna
Hrvatska AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.

4
C.1.1.1.1.
Cret crnkaste šiljevine
(Orchido-Schoenetum nigricantis)
Kôd staništa: NKS: C.1.1.1.1; Natura 2000: 7230; Corine: 54.214
Opis staništa. Niski ili ravni cretovi razvijaju se na staništima na kojima u

najvećem dijelu godine iz tla na površinu izbija podzemna ili podvirna voda.
Ako je bogata karbonatima, nastaju bazofilni cretovi, osobito na dolomitnoj
podlozi, a pripadaju posebnoj skupini cretnih zajednica vegetacijskoga reda
cretnoga šaša (Caricetalia davallianae). Oni su, kao i općenito cretna staništa, u
nas rijetka pojava danas mnogo rjeđa nego nekad i veoma su ugroženi pa ih
treba što bolje zaštititi. Na površini tla gdje polako izbija podvirna voda, osim
viših biljaka cvjetnica, razvijaju se često alge i mahovine te se stvara siva va-
pnenačka organogena sedra što se već izdaleka uočava (sl. 1). Jedan od takvih
rijetkih bazofilnih cretova u nas zajednica je kaćunovica i crnkaste šiljevine
(Orchido-Schoenetum nigricantis).
Slika 1. Organogena sedra na staništu Slika 2. Crnkasta šiljevina

(Schoenus nigricans)
dominantna vrsta
Dominantna je biljka crnkasta šilje-

vina (Schoenus nigricans, sl. 2) koja
daje izgled zajednici. Tipično građe-
ne sastojine jasno se ističu od okol-
ne vegetacije u svako doba godine
(sl. 3). U toj zajednici rastu u nas
Foto J. Topić Slika 3. Stanište se ističe i u rano proljeće

kada se na njemu još ništa ne zeleni
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Cret crnkaste šiljevine

1
neke veoma rijetke i ugrožene biljke, među njima posebno zanimljiva sitna
kaćunovica ljetna zasukica (Spiranthes aestivalis) čiji se sitni bijeli cvjetići,
raspoređeni u spiralnom cvatu na vrhu niske stabljičice (sl. 4), pojavljuju ljeti
pretežno u mjesecu srpnju. Tamo raste i veoma zanimljiva obična tustica (Pin-
guicula vulgaris), vrsta mesojednih ili kukcojednih (insektivornih) biljaka na čije
se žućkastozelene mesnate i ljepljive listove, smještene u prizemnoj ružici (sl.
5), love sitni kukci. Cvate u proljeće ljubičastim, u ždrijelu blijedim, cvjetovima
s ostrugom (sl. 6). Premda ne tako rijetke kao zasukica i tustica, ali također
ugrožene, rastu tu i obična baluška (Tofieldia calyculata, sl. 7), močvarna brula
(Triglochin palustre, sl. 8), talija (Parnassia palustris, sl. 9). U istoj se zajednici
Slika 4. Ljetna zasukica Slika 5. Obična tustica Slika 6. Obična tustica

(Spiranthes aestivalis) (Pinguicula vulgaris) (Pinguicula vulgaris)
prizemna ružica (rozeta)
ljepljivih listova
Slika 7. Obična baluška (Tofieldia Slika 8. Močvarna brula (Triglochin

calyculata) palustre)

2
mogu naći i močvarni kaćun (Orchis palustris), kukuljičasti kaćun (Dactylorhiza
incarnata, sl. 10), razne vrste šaševa, kao cretni šaš (Carex davalliana), žuti šaš
(C. flava), Hostov šaš (C. hostiana) i dr.
Ondje gdje voda poplavljuje, prodiru močvarne biljke, kao što su trska (Phra-
gmites communis, sl. 11), močvarni ljutak (Cladium mariscus, sl. 12) i druge mo-
čvarne i vodene vrste, kao i biljke močvarnih travnjaka, npr. modra beskoljenka
Slika 9. Talija (Parnassia palustris)
Slika 10. Kukuljičasti kaćun

(Dactylorhiza incarnata)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 11. Trska zaraštava cret
Slika 12. Močvarni ljutak

(Cladium mariscus)

3
(Molinia caerulea), a osobito je izraženo širenje crne johe (Alnus glutinosa) koja
se od obala vodotoka širi na sve podvirne terene i razara stanište creta (sl. 13).
Sve je to posljedica napuštanja nekadašnjega gospodarenja kada su se travnjaci
redovito kosili i pasli, a optimalni se vodni režim staništa održavao prirodno.
Fauna je siromašna i nije se posebno istraživala, pa imamo samo pojedinačne
nalaze poput leptira močvarne riđe (Euphydryas aurinia).
Foto J. Topić
Slika 13. Joha zaraštava cret
Biljne vrste po kojima se stani- storom; zaraštavanje površina šika-

šte prepoznaje: crnkasta šiljevina rama crne johe
(Schoenus nigricans), ljetna zasukica
(Spiranthes aestivalis), obična tustica Mjere zaštite: zabraniti zahvate u
(Pinguicula vulgaris) prostoru koji bi promijenli vodni re-
žim staništa ili neposredno uništili
Značajne životinjske vrste: uglav- staništa creta; sprječavati zaraštava-
nom još nepoznate nje grmljem i drvećem
Pojavljivanje u RH: krška polja Li- Status: sadržano u Direktivi o sta-

ke, npr. Plaško polje (okolica izvora ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
Dretulje) ljem kriterija 4
Uzroci ugroženosti: nestanak pri-

jašnjega načina gospodarenja pro- AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.

4
C.1.2.1.1.
Cret bijele šiljkice
(Rhynchosporetum albae)
Kôd staništa: NKS: C.1.2.1.1; Natura 2000: 7150; Corine: 54.483A
Opis staništa. Biljnu zajednicu bijele šiljkice ubrajamo u tzv. prijelazne creto-
ve, između niskih i visokih (nadignutih) cretova. U svojem potpunom i tipičnom
flornom sastavu rasprostranjena je u hladnijim i vlažnijim područjima zapadne i
sjeverozapadne Europe. Razvija se kao pionirska zajednica na tresetnim tlima,
najčešće u doticaju s visokim (nadignutim) cretovima. U drukčijim klimatskim
prilikama na jugu Europe takvi su cretovi danas rijetka pojava. Sačuvali su se
kao florno osiromašeni ostatci (relikti) vrlo malih površina na malom broju
lokaliteta.
U nas je zajednica bijele šiljkice na „izdisaju“, a u vrlo osiromašenu obliku, na
svega nekoliko desetaka četvornih metara, još se „bori za opstanak“ u zašti-
ćenom botaničkom rezervatu Đon močvar (sl. 1) kraj Blatuše (okolica Gvozda,
Banovina). Šiljkica (sl. 2) tamo raste u malim uleknućima (sl. 3) okruženima
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 1. Zajednica Rynchosporetum albae
Slika 2. Bijela šiljkica (Rynchospora alba)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Cret bijele šiljkice

1
Foto J. Topić
Slika 3. Zimi se najlakše uočava mikroreljef najniže jaružice obrasta bijela šiljkica
živim mahovima tresetarima (Sphagnum spp., sl. 4). Podloga je tresetna puna
vode, u koju se lako propada. Još se nađe pokoji primjerak biljke mesožderke,
okruglolisne rosike (Drosera rotundifolia), te uskolisna suhoperka (Eriophorum
angustifolium). To je danas, koliko je poznato, jedino preostalo nalazište bijele
šiljkice u nas, dok je na drugim lokalitetima (u Gorskom kotaru i Hrvatskom
zagorju) izumrla u prošlom stoljeću.
Službena ploča (sl. 5) upozorava da je u rezervatu „zabranjeno odvodnjavanje
i branje biljaka“. Zabrana odvodnjavanja je doduše ispravna zaštitna mjera, no
bez odgovarajuće čovjekove intervencije najzanimljivije i najrjeđe cretne biljke
i stanište creta osuđeni su na propast. U procesu prirodnog razvitka vegetacije
nezaustavljivo sa svih strana prodiru močvarne vrste kao što su trska, modra
Slika 4.
Foto J. Topić
Mahovi tresetari
(Sphagnum sp.)
Foto Lj. Ilijanić

Slika 5. Službena ploča

2
Foto J. Topić
Slika 6. Modra beskoljenka zaraštava cret u Blatuši
beskoljenka (sl. 6), močvarni osjak, grmovi johe, vrbe, trušljike, breze (sl. 7)
i dr. Zasjenjujući svjetloljubive (heliofilne) cretne biljke, razarajući stanište
mineralizacijom podloge i promjenom vodnog režima, cretne se vrste postupno
povlače na sve manji prostor. Proces teče sve brže, pa je lako zaključiti da će
takva „zaštita“ uskoro dovesti do nestanka i toga creta. Nekad se na lokalitetu
Đon močvar napasala stoka, vadilo se „blato“ za lječilište, a sjeklo se i drveće.
To je zasigurno pogodovalo održavanju creta, pa je lako zaključiti da se svako
„branje biljaka“ ne smije zabraniti. Štoviše, sve „nepoželjne“ vrste valja odstra-
njivati sa svim nadzemnim i podzemnim dijelovima.
Foto J. Topić
Slika 7. Najviši teren u Blatuši odavno je prekrila breza, a sada s johom zauzima
i niži teren

3
Biljne vrste po kojima se stanište Mjere zaštite: uklanjanje nadze-
prepoznaje: bijela šiljkica (Rynchos- mnih i podzemnih dijelova svih vrsta
pora alba) koje potiskuju cretne biljke i razaraju
stanište creta
istraživane Status: sadržano u Direktivi o sta-
Pojavljivanje u RH: botanički rezervat
ljem kriterija 4
Đon močvar kraj Blatuše (Banovina)
Uzroci ugroženosti: prirodno zara- AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
štavanje biljkama trščaka i močvar-
nih travnjaka te grmljem i drvećem

4
C.1.2.1.2.
Cret okruglolisne rosike i zvjezdastog šaša
(Drosero-Caricetum echinatae)
Kôd staništa: NKS: C.1.2.1.2; Natura 2000: 7140; Corine: 54.483B
Opis staništa. Prijelaznom tipu creta pripada i zajednica okruglolisne rosike

i zvjezdastog šaša (Drosero rotundifoliae-Caricetum echinatae ). Obilje maha
tresetara (Sphagnum sp., sl. 1) daje naslutiti da je stanište te zajednice na
tresetnoj podlozi obilno natopljeno uglavnom podvirnom vodom. Najčešće se
razvija uz neki manji vodotok. Kad gazimo po površini creta, voda nam pišti pod
nogama, a mogli bismo mjestimice u nju i propasti, pa treba imati barem visoke
gumene čizme. Osim mahovina koje čine glavnu biljnu masu na cretu, obilno
su nazočne neke značajne cretne cvjetnjače kao što su uskolisna i širokolisna
suhoperka (Eriophorum angustifolium, sl. 2 a,b i E. latifolium, sl. 3), zvjezdasti
šaš (Carex echinata = C.stellulata, sl. 4), okruglolisna rosika (Drosera rotundifo-
lia, sl. 5), žuti šaš (Carex flava, sl. 6). Tu nalazimo i neke gljive, svojstvene tom
staništu (sl. 7).
Foto J. Topić Foto J. Topić a b
Foto J. Topić
Slika 1. Obilje maha Slika 2. Uskolisna suhoperka (Eriophorum angistifoliumi),

tresetara na staništu a) svojstveni crvenkasti listovi, b) cvat
Slika 3. Širokolisna Slika 4. Zvjezdasti šaš Slika 5. Okruglolisna

suhoperka (Eriophorum (Carex echinata) rosika (Drosera rotundifolia)
latifolium) u plodu
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Cret okruglolisne rosike i zvjezdastog šaša
1
Trava modra beskoljenka (Molinia caerulea) jedna je od onih biljaka koja, kao i
u drugim cretovima, i ovdje intenzivno prodire, potiskuje cretne biljke i razara
stanište, odnosno stvara podlogu za naseljavanje grmlja i drveća, u prvom redu
johe, breze, vrba, trušljike. Tako se smanjuju površine kao i broj nalazišta toga
tipa creta u nas. U osiromašenu obliku nalazi se još na nekoliko lokaliteta u
Gorskom kotaru, vrlo je mala površina u Blatuši, u Dubravici, a u najpotpunijem
je sastavu u nacionalnom parku Plitvička jezera (sl. 8), zahvaljujući aktivnim
mjerama zaštite.
Foto J. Topić
Slika 6. Foto J. Topić
Žuti šaš
(Carex flava)
Slika 7.
Gljiva na cretu
Slika 8. Mali dio creta uz

Maticu (NP Plitvička jezera)
održava se uklanjanjem
Foto J. Topić
biljaka koje razaraju cret
Biljne vrste po kojima se stanište Mjere zaštite: održavanje optimal-

prepoznaje: okruglolisna rosika (Dro- nog vodnog režima staništa, meha-
sera rotundifolia), zvjezdasti šaš (Ca- ničko odstranjivanje svih nadzemnih
rex echinata), žuti šaš (Carex flava) i podzemnih dijelova biljaka koje u
prirodnoj sukcesiji potiskuju cretne
vrste
istraživane
Pojavljivanje u RH: Gorski kotar,
Lika, Banovina, Hrvatsko zagorje
ljem kriterija 4
Uzroci ugroženosti: promjena vod-
nog režima tehničkim zahvatima,
prirodna sukcesija vegetacije AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Cret okruglolisne rosike i zvjezdastog šaša

2
C.1.2.2.1.
Gorski tresetni cret
(Polytricho-Sphagnetum medii)
Kôd staništa: NKS: C.1.2.2.1.; Natura 2000: 7130; Corine: 55.1
Opis staništa. Na sjevernom podnožju planine Obruča u Gorskom kotaru, u ve-

getacijskom pojasu prirodnih bukovo-jelovih šuma, održao se jedini mali osta-
tak vegetacije nadignutog creta u Hrvatskoj, koji zaslužuje posebnu zaštitu s
gledišta očuvanja rijetkih staništa te stanišne i biološke raznolikosti. Nalazi se
na lokalitetu Trstenik, nedaleko od slovenske granice, na nadmorskoj visini od
oko 950 m (sl. 1). Prije pedesetak godina botanički ga je istraživao I. Horvat
i god. 1963. opisao, a po dominantnim mahovinama vegetaciju creta označio
kao sastojine vrsta maha tresetara i krutog vlaska (Sphagnum medium-Polytri-
chum strictum). Već je tada cret bio degradiran, tj. u nazadovanju i razgradnji,
jer osim mahova tresetara, kao najznačajnijih vrsta creta, nedostajale su više
biljke cvjetnjače značajne za nadignute cretove sjevernih područja, a počelo je
naseljavanje biljaka močvarnih travnjaka i planinskih vriština kiselih staništa.
Taj se proces nastavlja i danas.
Osim klimatskih uvjeta, koji su danas u našim područjima nepovoljni za taj tip
staništa i vegetacije, ubrzani je proces razgradnje creta i posljedica promje-
Foto J. Topić
Slika 1. Cret na Trsteniku
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Gorski tresetni cret

1
na vodnog režima na staništu izazvanih Foto J. Topić
kaptiranjem izvora pitke vode uz istočni
rub creta te, osobito, davnom izgrad-
njom kanala za odvodnju na površinama
creta (sl. 2). Time je bitno poremećen
nekadašnji prirodni vodni režim. Kanali
su iskopani da bi se poboljšali stanišni
uvjeti za naseljavanje i rast šume kao
najveće vrijednosti, što je, osobito po-
slije Drugoga svjetskog rata, bio glavni
zadatak i cilj šumarske struke posvuda.
O očuvanju raznolikosti staništa i biološ-
koj raznolikosti nije se tada razmišljalo,
a takva shvaćanja ni do danas nisu po-
negdje promijenjena. To potvrđuje činje-
nica da se u rubnom dijelu nalaze mlade
sastojine smreke (sl. 3), sađene očito s Slika 2. Kanal za odvodnju
Foto J. Topić
Slika 3. Nasadi smreke
namjerom postupnog „osvajanja“ neka-

dašnjeg creta, a tome svjedoče i odvodni
kanali koji su još u funkciji. Zbog svega
toga proces degradacije napreduje sve
brže. To nedvojbeno pokazuje nazadova-
nje rijetkih mahova tresetara (vrste roda
Sphagnum, sl. 4) i rijetkih cretnih cvjet-
nica hrvatske flore, kao što su kritično
ugrožene uskolisna suhoperka (Eriopho-
rum angustifolium) i rukavčasta suhoper- Foto J. Topić
ka (Eriophorum vaginatum, sl. 5 a,b).

Slika 4. Humci maha tresetara sve
ih je manje

2
Slika 5. Rukavčasta suhoperka (Eriophorum vaginatum), a) habitus, b) detalj
Rukavčasta suhoperka u Hrvatskoj raste jedino na cretu u Trsteniku (sl. 6), a i

tamo je njezina budućnost veoma nepouzdana jer je u posljednjem desetljeću
znatno smanjena populacija. Potiskujući značajne cretne vrste, danas na cretu
u Trsteniku prevladava trava beskoljenka (Molinia caerulea) koja vrlo agresivno
osvaja mahovinske humke. Ljeti kada cvate, njezine metlice daju izgled čitavoj
površini creta, koji se već izdaleka jasno uočava kao zasebna cjelina (sl. 7).
Foto J. Topić
Slika 6. Rukavčasta suhoperka (Eriophorum vaginatum) na staništu 2003. godine

3
Uz beskoljenku, koja svojim snažnim sustavom korijenja stvara uvjete za na-
seljavanje drugih biljaka, mjestimice su obilno nazočni grmići vrišta (Calluna
vulgaris), obične borovnice (Vaccinium myrtillus) i brusnice (Vaccinium vitis-
idaea, sl. 8), kao i pojednačni grmovi smreke (Picea abies), tj. biljke brdskih i
planinskih vriština, odnosno crnogoričnih šuma na kiseloj podlozi. Pojedinačno
na cretu raste i nekoliko velikih stabala smreke koje su rasadište sjemenaka za
prirodno širenje podmlatka, pa je lako zamisliti zašto su u postojećim stanišnim
uvjetima „odbrojeni“ dani cretnoj vegetaciji. Degradaciju creta nije na žalost
moguće potpuno zaustaviti, ali se može usporiti njegovu potpunu propast za-
trpavanjem iskopanih kanala te odstranjivanjem grmova i stabala koji rastu na
cretu. Bilo bi vrlo važno kontinuirano pratiti promjene kako ekoloških prilika
na staništu, ponajprije vodni režim, pa i promjene u sastavu biljnog, ali i živo-
tinjskog svijeta.
Slika 7. Modra beskoljenka (Molinia caerulea) osvaja cret Slika 8. Brusnica

(Vaccinium vitis-idaea)
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: odvodnjavanje

prepoznaje: rukavčasta suhoperka iskopanim kanalima, kaptiranje izvo-
(Eriophorum vaginatum), uskolisna ra i oduzimanje vode; pošumljavanje
suhoperka (E. angustifolium), mah smrekom
tresetar (Sphagnum sp.), modra be-
Mjere zaštite: zatrpavanje odvod-
skoljenka (Molinia caerulea), Hostov
nih kanala i odstranjivanje useljenih
šaš (Carex hostiana)
ili sađenih grmova i drveća
istraživane
Pojavljivanje u RH: Trstenik (Gorski ljem kriterija 3a, 4
kotar)

4
C.2.2.3.2.
Zajednica šumskog kravuljka i zeljastog osjaka
(Angelico-Cirsietum oleracei)
Kôd staništa: NKS: C.2.2.3.2.; Natura 2000: nema; Corine: 37.211
Opis staništa: Najvažniji

ekološki čimbenici na ovom
su staništu vodni režim i
svojstva tla. Zajednica se
razvija na tlu lagane tek-
sture, procjednom i prozrač-
nom (u sušoj fazi), bogatom
hranivima i bazama (bazič-
ne reakcije), prvenstveno
karbonatima. Stanište je za
velikog dijela godine mo-
Foto J. Topić
kro, katkada i pod vodom,
Slika 1. Zajednica Angelico-Cirsietum oleracei koja se ili ocjeđuje s okolnih
brježuljaka ili se naplavlju-
Foto J. Topić je pri visokom vodostaju rijeka i potoka, pri čijem
izlijevanju se tlo uvijek iznova obogaćuje hranivim
tvarima. Zajednica šumskog kravujca i zeljastog
osjaka pojavljuje se u različitom izgledu, već pre-
ma dominantnoj vrsti (sl. 1). Ponekad je to zeljasti
osjak (Cirsium oleraceum, sl. 2), ponekad šumski
kravujac (Angelica sylvestris, sl. 3 a,b). Uz njih ra-
stu kaljužnica (Caltha palustris, sl. 4), močvarna
preslica (Equisetum palustre), prosasti šaš (Carex
panicea) i druge. Ponekad dolazi i širokolisna su-
hoperka (Eriophorum latifolium), koja ove izrazito
močvarne travnjake povezuje s ravnim bazofilnim
Slika 2. Zeljasti osjak
cretovima.
(Cirsium oleraceum)
Kako su danas svi manji vodotoci uglavnom regu-
lirani i onemogućeno je redovito plavljenje niskih
pokrajnjih površina, to se broj lokaliteta smanjio, a i ukupna je površina te za-
jednice znatno manja nego što je bila. Uglavnom nalazimo male površine koje
se još kose jedanput godišnje, najčešće neredovito, jer ne daju kvalitetnu krmu,
a za stelju ih više ne rabe. Nakon prestanka košnje te površine zauzima najčešće
prava končara (Filipendula ulmaria), a naseljavaju se vrbe i joha, čije sastojine
završavaju sukcesiju na tom staništu. Neke površine dobile su međutim drugu
namjenu (sl. 5 a,b).
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednica šumskog kravuljka i zeljastog osjaka

1
a b
Foto J. Topić
Slika 3. Šumski kravujac (Angelica sylvestris),

a) habitus, b) u plodu
Foto J. Topić
Slika 4. Močvarna kaljužnica

(Caltha palustris)
Slika 5. Promjene na staništu,

a) aspekt s kravujcem u rujnu 2002.,
b) isti lokalitet 2006. g. Foto J. Topić
a b
Biljne vrste za prepoznavanje: Uzroci ugroženosti: promjena vod-

šumski kravujac (Angelica sylvestris), nog režima, prenamjena zemljišta,
zeljasti osjak (Cirsium oleraceum) zaraštavanje
Značajne životinjske vrste: nisu Mjere zaštite: održavanje odgova-

istraživane rajućeg vodnog režima, košnja
Pojavljivanje u RH: kontinentalno Status: nije sadržano u Direktivi o

područje staništima; ugroženo u Hrvatskoj te-
meljem kriterija 2a,b
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednica šumskog kravuljka i zeljastog osjaka

2
C.2.5.1.6.
Livade livadnog procjepka i sitne busike
(Deschampsietum mediae)
Kôd staništa: C.2.5.1.6.; Natura 2000: nema; Corine: 37.5
Opis staništa: Livade sitne busike (Deschampsietum mediae = Scillo litardie-

rei-Deschampsietum mediae) značajan su tip travnjaka krških polja submedite-
ranskog područja Hrvatske i susjednih područja Bosne i Hercegovine. Glavno
područje rasprostranjenosti u Hrvatskoj proteže se primorskim zaleđem od Kr-
bavskog polja na sjeveru do Sinjskog polja na jugu (sl. 1). Mineralno-močvarno
tlo na kojem se razvijaju u vlažnom je dijelu godine poplavljeno, a potom, kad
se voda iz krških polja povuče, tlo se mjestimično jako isuši i raspuca.
U proljeće na tim livadama, kao i na srodnim travnjacima beskoljenke i pa-
nonske graholike, na krškim poljima obilno cvate livadni procjepak (Chouardia
litardierei=Scilla litardierei). Ponegdje u gustim skupinama raste močvarna ša-
šika (Sesleria uliginosa),
Najznačajnija za te livade karakteristična je vrsta sitna busika (Deschampsia
media, sl. 2 a,b) koja tamo redovito raste. Njezin udio dolazi do izražaja u
sušem ljetnom dijelu godine. Na površinama na kojima raste u većoj masi daje
ta biljka svojim niskim busenčićima izgled sličan travnjacima trave tvrdače. Po-
Foto J. Topić
Slika 1. Krško polje s karakterističnom travnjačkom vegetacijom
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Livade livadnog procjepka i sitne busike

1
sebno valja istaknuti endemično dalmatinsko zvonce (Edraianthus dalmaticus,
sl. 3), biljku koja, za razliku od drugih vrsta istoga roda koje rastu na suhim
staništima, raste na tlu koje je u dijelu godine čak poplavljeno. Premda je niska
biljka, u proljeće kada cvate, lijep je ukras tih travnjaka (sl. 4). Poslije se, kao
niska biljka uskih listova u prizemnoj ružici (sl. 5), teže zapaža, pa je vjerojatno
rasprostranjena na većem broju lokaliteta nego što je dosad poznato.
a b
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 2. Sitna busika (Deschampsia media),
a) habitus, b) karakteristični jezičac (ligula)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 3. Dalmatinsko
zvonce (Edraianthus Slika 4. Dalmatinsko zvonce (E. dalmaticus) ponegdje čini
dalmaticus) guste sastojine
Foto J. Topić
Slika 5. Ružica (rozeta) prizemnih listova
E. dalmaticus

2
Na tom je staništu i velik broj vrsta drugih
vlažnih livada u području, npr. uskolisna
svinđuša (Lotus tenuis), sardinijski žabnjak
(Ranunculus sardous), razmaknuti šaš (Ca-
rex distans), jagodasta djetelina (Trifolium
fragiferum, sl. 6), livadna zečina (Centaurea
jacea), grozdasti ovsik (Bromus racemosus),
livadna vlasulja (Festuca pratensis). Zanimlji-
vo je da se na staništu livada sitne busike
nerijetko pojavljuju biljke koje, s obzirom
na to da su ta staništa u vlažnom razdoblju
poplavljena, ne bismo očekivali. Takve su
npr. Filipendula vulgaris, Chrysopogon gryllus
Foto J. Topić
(sl. 7), Sanguisorba muricata, Trifolium mon-
Slika 6. Jagodasta djetelina tanum, Bromus erectus i još poneka. One nam
(Trifolium fragiferum) jasno pokazuju da je vlažnost tijekom godine
veoma promjenljiva (od poplavljivanja do ja-
Slika 7. Kršin
Foto J. Topić
(Chrysopogon gryllus)
ljeti, s mrazovcem u
cvatu
kog isušivanja tla), pa su se u „istom društvu“ našle biljke jako vlažnih staništa
s onima koje rastu na suhim staništima. Od faune na ovom su tipu staništa po-
znati leptir močvarna riđa (Euphydryas aurinia), smeđa žaba (Rana dalmatina),
ptica kosac (Crex crex), močvarna rovka (Neomys anomalus).
Travnjaci sitne busike u prošlim su se vremenima mnogo više nego danas isko-
rištavali kao livade košanice, a poslije košnje kao pašnjaci na kojima se koncem
ljeta u mnoštvu pojavljuje mrazovac (sl. 8). Nakon nazadovanja stočarstva i
znatnog smanjivanja broja stoke, mnoge su površine livada napuštene, prestala
je redovita košnja, pa je došlo do nadiranja grmlja kao prirodnog procesa ra-

3
zvitka vegetacije bez čovjekova utjecaja. Jednim pak dijelom neke su površine
pretvorene u oranice (sl. 9). Ako se proces ne zaustavi, postupno će nestajati
livade sitne busike, kao i mnoge druge livade iz istih razloga.
Slika 8. Kasnoljetni
izgled staništa s
mrazovcem
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 9. Dijelovi bivših travnjaka

krških polja pretvoreni su u oranice
(modri različak u polju pšenice)
Foto N. Tvrtković
Slika 10. Smeđa žaba

(Rana dalmatina)
Biljne vrste za prepoznavanje: Pojavljivanje u RH: submediteran-

sitna busika (Deschampsia media), ska područja krških polja
dalmatinsko zvonce (Edraianthus dal-
Uzroci ugroženosti: izostanak koš-
maticus), livadni procjepak (Chouar-
nje i paše, pretvaranje u oranice
dia litardierei)
Mjere zaštite: redovita košnja i is-
Značajne životinjske vrste: mo-
paša
čvarna riđa (Euphydryas aurinia),
skakavac Chrysochraon dispar, smeđa Status: nije sadržano u Direktivi o
žaba (Rana dalmatina, sl. 10), ptica staništima; ugroženo u Hrvatskoj te-
kosac (Crex crex); meljem kriterija 1a, b

4
C.2.5.1.5.
Livade obavijene djeteline i klasulje
(Trifolio-Hordeetum secalini)
Kôd staništa: NKS; C.2.5.1.5.; Natura 2000: nema; Corine: 37.634
Opis staništa. Na nekim krškim poljima primorja, pretežno na otoku Pagu,

rasprostranjene su livade obavijene djeteline i klasulje (Trifolio-Hordeetum seca-
lini). Razvijene su na teškom glinastom blago zaslanjenom tlu bazične reakcije
s obiljem karbonata. U vlažnom dijelu godine na površini leži voda, a poslije
se, do ljeta, tlo znatno isuši. Livade se klasulje po izgledu u proljeće teško
mogu razlikovati od srodnih livada na istom području. Kad polovicom svibnja
procvate livadni procjepak (Chouardia litardierei = Scilla litardierei), lijepa en-
demična biljka krških polja od Slovenije do Crne Gore, koja raste i na drugim
srodnim livadama, plavetnilom mnoštva sitnih cvjetova daje isti izgled i „za-
maskira“ razlike među srodnim zajednicama istoga područja (sl. 1). Proljetni
izgled uljepšavaju mjestimice višecvjetni i uskolisni sunovrat (Narcissus tazetta,
sl. 2 i N. radiiflorus).
U isto vrijeme mjestimično vrlo brojno cvate u livadama klasulje neugledan
razdijeljeni šaš (Carex divisa, sl. 3) po kojemu možemo naslutiti da je tlo za-
Foto J. Topić
Slika 1. Livadni procjepak u proljeće dominira u nekoliko srodnih zajednica
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Livade obavijene djeteline i klasulje

1
Slika 2.
Višecvjetni
sunovrat (Narcissus
tazetta)
Slika 3.
Mjestimično
prevladava u
Foto J. Topić
proljeće razdijeljeni Foto J. Topić
šaš (Carex divisa)
a b
Foto J. Topić
Slika 4. Obavijena djetelina

Foto J. Topić
(Trifolium cinctum),
a) u sastojini, b) cvat
slanjeno. Nešto poslije procvate veoma značajna

karakteristična biljka, obavijena djetelina (Trifo-
lium cinctum, sl. 4 a,b).
Tek poslije, u lipnju, kada se izgled livada počne
jače mijenjati, dolaze jasnije do izražaja razlike
prema drugim srodnim zajednicama. Tada, zbog
velikog mnoštva klasova trave klasulje, vrste div-
ljeg ječma (Hordeum secalinum, sl. 5), te livade
poprimaju izgled žitnoga polja (sl. 6). Među tri-
desetak vrsta koje tamo rastu, osim spomenutih, Foto J. Topić
najčešće i značajnije su još neke vrste kao npr.
Slika 5. Klasulja
atička vlasnjača (Poa sylvicola, sl. 7), grozda-
(Hordeum secalinum)
sti ovsik (Bromus racemosus), mješinasti repak
(Alopecurus rendlei = A. utriculatus), jagodasta
djetelina (Trifolium fragiferum), uskolisna svinđuša (Lotus tenuis), močvarni ka-
ćun (Orchis laxiflora, sl. 8), stegnuti ljulj (Lolium strictum), sitnocvjetni zmijak
(Scorzonera parviflora, sl. 9) i dr.

2
Livade se klasulje kose jednom godišnje (sl. 10), i to je, uz odgovarajući vodni
režim i blagu zaslanjenost tla bitan uvjet njihova održanja. Osim što daju dobru
krmu, te su livade, kao kontrast kamenjarskim suhim travnjacima na obroncima
poviše krških polja (sl. 11) veoma značajan element krajobraza, a flornim sa-
stavom povećavaju i biološku raznolikost tih područja. Stoga zaslužuju da budu
sačuvane, posebno na otoku Pagu gdje su i najtipičnije, dok su drugdje, čini
se, najvećim dijelom već uništene, pa i na Pagu jednim dijelom zbog proširenja
solana.
Foto J. Topić
Slika 6. Livada ljeti prije košnje
Slika 7. Atička vlasnjača (Poa sylvicola)
Foto J. Topić
Slika 9.
Sitnocvjetni
zmijak
(Scorzonera
parviflora)
Foto J. Topić
Foto J. Topić Slika 8. Močvarni kaćun

(Orchis laxiflora)

3
Foto J. Topić
Slika 10. Košnja početkom ljeta
Foto J. Topić
Slika 11. Kontrast močvarnih livada (Ranunculus sardous u cvatu) i suhih kamenjara
Biljke po kojima se stanište pre- Uzroci ugroženosti: odvodnja, pre-

poznaje: klasulja (Hordeum secali- tvaranje u oranice ili građevno ze-
num), obavijena djetelina (Trifolium mljište, izostanak redovite košnje i
cinctum), mješinasti repak (Alopecu- ispaše nakon košnje
rus rendlei), razdijeljeni šaš (Carex
Mjere zaštite: održanje vodnog re-
divisa)
žima, redovita košnja i ispaša nakon
Značajne životinjske vrste: nisu košnje
istraživane
Status: nije sadržano u Direktivi o
Pojavljivanje u RH: otok Pag i su- staništima; ugroženo u Hrvatskoj te-
sjedna nizinska kopnena područja meljem kriterija 1a, b

4
C.2.2.5.1.
Livade pasje rosulje i divljeg ječma
(Agrostio-Hordeetum secalini )
Kôd staništa: NKS: C.2.2.5.1; Natura 2000: nema; Corine: 37.641
Opis staništa: U nizinskom području srednje Posavine, obično podalje od riječnih

obala, na teškom mineralno-močvarnom humoznom tlu, koje je pod utjecajem pre-
komjernog navlaživanja u oborinskom kišnom razdoblju godine, stanište je livade
pasje rosulje i klasulje (Agrostio-Hordeetum secalini, sl. 1). Povremno na površini
tla može ležati voda, osobito u kišnom proljeću, a u sušnom se razdoblju u povr-
šinskom sloju toliko isuši da mjestimice raspuca (sl. 2). Mogu se pojaviti i džombe
u tlu koje, međutim, na tim livadama nisu toliko velike niti izrazite kao na livada-
ma busike u zapadnijem dijelu Posavine. Karakterističan izgled poprimaju livade
rosulje i klasulje prije košnje u mjesecu lipnju (sl. 3 a,b) kad su potpuno razvijene
dominantne trave pasja rosulja (Agrostis canina) i divlji ječam ili klasulja (Hordeum
secalinum). Ovisno o prevladavanju jedne ili druge trave izgled može biti različit.
Ondje je, gdje je klasulje manje od pasje rosulje livada poprima ljubičastiji ton
Slika 1. Proljetni izgled livade pasje rosulje i klasulje Slika 2. Tlo za suše raspuca
(prevladava mješinasti repak, Alopecurus rendlei)
a b
Slika 3. Livada u lipnju, a) izgled prije košnje, b) detalj
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Livade pasje rosulje i divljeg ječma

1
od mnoštva metlica te trave, dok ondje gdje prevladava klasulja,
livada može izgledati poput polja ječma zarasla korovima trava.
I blijeda djetelina (Trifolium pallidum) značajna je biljka tih
livada. Ona nije tako česta, ali se ponegdje pojavljuje u većoj
masi, pa popravlja kakvoću krme. Srodna je s običnom crve-
nom livadnom djetelinom (koja također ondje raste), ali se
od nje razlikuje bjelkastim („blijedim“), ružičasto nahukanim
cvjetovima. Osim toga ona je jednogodišnja biljka, a crvena je
djetelina trajnica. U proljeću cvate žutim cvjetovima Stevenov
žabnjak (Ranunculus strigulosus = R. stevenii, sl. 4), a poslije
se između viših trava pojavljuju neke niske, sitnije biljke koje
Foto J. Topić
su uočljivije tek kad procvatu. Takva je npr. također veoma
Slika 4. Stevenov
značajna vrsta te zajednice, uskolisna glatkasta graholika (Lat-
žabnjak (Ranunculus
hyrus nissolia var. glabrescens) koja, prije cvatnje, više nalikuje strigulosus)
na travu nego na leptirnjaču kamo pripada. Viša je i s vrlo
lijepim velikim ljubičastim cvjetovima, u toj zajednici rijetka,
cjelolisna pavitina (Clematis integrifolia, sl. 5), a pojedinačno
također šibasta vrbica (Lythrum virgatum, sl. 6).
Raste tu još niz vrsta vlažnih livada, a vrijednosti krme pridonose
osobito različite leptirnjače, kao što su, osim već spomenutih,
npr. žuta djetelina (Trifolium patens), križana djetelina (Trifoli-
um hybridum), livadna graholika (Lathyrus pratensis), uskolisna
svinđuša (Lotus tenuis) te različite trave, npr. livadni krestac
(Cynosurus cristatus), grozdasti ovsik (Bromus racemosus), livad-
na vlasulja (Festuca pratensis) i dvadesetak drugih vrsta.
Foto J. Topić
Redovita košnja jednom godišnje i ispaša poslije toga najpo-
voljnije djeluju na održanje te zajednice. Zbog odvodnje i pre- Slika 5. Cjelolisna
namjene u oranice i dr., neredovite košnje i ispaše, površine pavitina (Clematis
integrifolia)
tih livada stalno se smanjuju.
Biljne vrste po kojima se Uzroci ugroženosti: hidro- Foto J. Topić

stanište prepoznaje: klasu- melioracije, prenamjena ze-
lja (Hordeum secalinum), pa- mljišta, izostanak redovite
sja rosulja (Agrostis canina), košnje i ispaše
blijeda djetelina (Trifolium
Mjere zaštite: redovita koš-
pallidum), cjelolisna pavitina
nja jednom godišnje, a prepo-
(Clematis integrifolia)
ručljiva je i ekstenzivna ispaša
Značajne životinjske vr- rano u proljeće i nakon košnje
ste: nisu istraživane
Status: nije sadržano u Direkti-
Pojavljivanje u RH: srednja vi o staništima; ugroženo u Hr-
Posavina od Slavonskog Bro- vatskoj temeljem kriterija 1a, b Slika 6. Šibasta
da (glavni dio areala) prema vrbica (Lythrum
AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N. virgatum)
zapadu
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Livade pasje rosulje i divljeg ječma

2
C.2.2.2.3.
Livade plućne sirištare i visoke beskoljenke
(Gentiano pneumonanthe-Molinietum arundinaceae)

Opis staništa: U kopnenom području Hrvatske, na pristrancima veoma blaga

nagiba, obično blizu potočića koji s viših obronaka odvode vodu, stanište je
travnjačke zajednice plućne sirištare i primorske beskoljenke (Gentiano pneumo-
nanthe-Molinietum arundinaceae = Gentiano pneumonanthe-Molinietum litoralis
sl. 1 i 2). To su livade košanice koje ne daju krmu osobite kakvoće, ali su bota-
nički vrlo zanimljive. Tlo je ilovasto do glinasto, pod jakim utjecajem podzemne
vode koja i u najsušem dijelu godine leži plitko ispod površine. Nakon topljenja
snijega ili za kišnih razdoblja pod tlakom se diže i površinom tla ocjeđuje na
niže položaje. Obilje vlage i blizinu podzemne vode naznačuju grmovi i drveće
Slika 1. Stanište na
Foto J. Topić
kojemu se ljeti ističe
visoka beskoljenka
(Molinia caerulea ssp.
arundinacea)
Slika 2. Detalj Foto J. Topić

zajednice u rujnu
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Livade plućne sirištare i visoke beskoljenke

1
crne johe koja uglavnom raste uz rubove. Ako se „dopusti“, tj. ako se livada ne
kosi redovito, ubrzo se naseljavaju mlade johe. Iz toga se može zaključiti da je
to prirodno stanište jošika, koji su čovjekovim posredovanjem uništeni, pa je
nakon toga uz redovitu košnju nastala livada. Tako su, kao što je već istaknuto,
nastali i svi drugi travnjaci u prirodnom šumskom području.
Puni razvitak livade plućne sirištare i beskoljenke postižu ljeti kad se već iz-
daleka ističu mnogobrojne metlice visoke beskoljenke (Molinia caerulea ssp.
arundinacea), koja doseže i više od 150 cm visine. Kad sazriju vlati (stabljike) i
metlice poprimaju žućkastu boju (sl. 3). Ljeti procvate lijepim modrim do ljubi-
častomodrim cvjetovima ugrožena vrsta plućna sirištara (Gentiana pneumonan-
the, sl. 4). Istodobno cvatu glavičastim cvatovima sličnih boja livadni preskoč
(Succisa pratensis, sl. 5), južna ili svinuta preskočica (Succisella inflexa, sl. 6) i
Slika 3. Visoka beskoljenka (Molinia

caerulea ssp. arundinacea)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 4. Plućna sirištara (Gentiana

pneumonanthe)
Foto J. Topić
Slika 5. Livadni preskoč (Succisa
pratensisi)

2
obični srpac (Serratula tinctoria, sl. 7). Manje je uočljiva niska biljka ljekovita
milica (Gratiola officinalis), a nerijetko raste tu obična metiljka (Lysimachia
vulgaris) sa žutim cvjetovima, i druge. Na jednom je lokalitetu nađena i vrsta
žuta graničica (Hemerocallis lilioasphodelus, sl. 8), rijetka biljka hrvatske flore.
Na tim livadama česta je ptica kosac (Crex crex), a potencijalno su stanište i
velikog livadnog plavca (Maculinea alcon) čije se gusjenice hrane plućnom siri-
štarom. Ostala fauna nije istraživana.
Te livade ne daju krmu osobite vrijednosti, a kose se jednom godišnje, ponekad
se bez košnje ujesen pale (sl. 9), a u novije vrijeme sve više zapuštaju pa, kako
je već rečeno, zaraštavaju pretežno crnom johom.
Foto J. Topić
Slika 6. Svinuta preskočica
(Succisella inflexa)
Slika 7. Obični srpac

(Serratula tinctoria) Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 8. Žuta
graničica (Hemerocallis
lilioasphodelus)

3
Foto J. Topić
Slika 9. Kad nema interesa za sijeno, livade se katkada pale
Biljke po kojima se stanište pre- Uzroci ugroženosti: zaraštavanje

poznaje: visoka beskoljenka (Molinia johom zbog izostanka košnje
arundinacea), plućna sirištara (Gen-
tiana pneumonanthe), obični srpac Mjere zaštite: redovita košnja jed-
(Serratula tinctoria) nom godišnje, ljeti, a potom ispaša
Značajne životinjske vrste: kosac Status: sadržano u Direktivi o sta-

(Crex crex), veliki livadni plavac (Ma- ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
culinea alcon) ljem kriterija 1a, b
Pojavljivanje u RH: kontinentalna

Hrvatska (rijetko) AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.

4
C.2.5.1.1.
Travnjaci beskoljenke i panonske graholike
(Molinio-Lathyretum pannonici)
Kôd staništa: NKS: C.2.5.1.1; Natura 2000: 6410; Corine: 37.3.1.4
Opis staništa. Vlažni travnjaci krških polja, pretežno u Lici (Ličko, Krbavsko,
Donjelapačko, Gacko polje), na tlima koji su u kišnom razdoblju poplavljena
ili su pod utjecajem podvirne ili podzemne vode (sl. 1 a,b). Na mjestima gdje
je podzemna voda blizu površine, tlo pišti pod nogama. Reakcija tla je slabo
kisela, neutralna do slabo alkalična. U ljetnim mjesecima nastupa suša pa se
tlo u površinskom sloju znatno isušuje, a ako je teže ilovasto ili glinasto suši se
toliko da dolazi do raspucavanja, nastaju pukotine.
a Foto J. Topić
b Foto J. Topić
Slika 1. U proljeće je stanište poplavljeno (a), a poslije se isuši (b)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Travnjaci beskoljenke i panonske graholike

1
Stanišne prilike, osobito tla i vodnog režima, dosta se razlikuju od mjesta do
mjesta, što dolazi do izražaja u dominaciji pojedinih vrsta koje daju izgled po-
vršinama tih livada u pojedinom razdoblju vegetacijske sezone. Tako npr. trava
beskoljenka (Molinia caerulea), po kojoj se i nazivaju ti travnjaci, na pojedinim
je površinama izrazito u velikoj množini (dominantna) i određuje izgled trav-
njaka. I drugdje je uglavnom ima, ali ne u tolikoj množini, pa izgled travnjaku
daju neke druge vrste, mjestimično npr. trava busika (Deschampsia cespitosa).
Ponegdje je veoma obilno zastupljen livadni procjepak (Chouardia litardierei =
Scila litardierei = S. pratensis), prelijepa proljetnica naših krških polja (sl. 2 a,b)
koja plavetnilom svojih cvjetova obavije ponegdje velike površine livada. Drug-
dje pak golemim mnoštvom bijelih velikih cvjetova prekrivaju te livade bijeli i
zvjezdastocvjetni sunovrat ili narcisa (N. radiiflorus, sl. 3). Mjestimično žutom
se bojom u velikoj množini ističe žabnjak ljutič (Ranunculus acris) ili panonska
Foto J. Topić
Slika 2. Livadni procjepak (Chouardia litardierei =

Scilla litardierei), a) u zajednici, b) cvat
b Foto J. Topić
Slika 3. Ponegdje se
na staništu pojavljuje
Foto J. Topić mnoštvo narcisa (Narcissus
radiiflorus)

2
graholika (Lathyrus pannonicus) koja cvjeta kasnije (sl. 4), pa premda nema
tako ugledne cvjetove kao npr. narcise, već izdaleka upada u oči na površinama
na kojima raste u velikoj množini (sl. 5). Na nekim površinama, bez upadljivih
cvjetova, ali s izrazito dvobojnim listovima, dolazi do izražaja trava močvarna
šašika (Sesleria caerulea = S. uliginosa, sl. 6 a,b), dok na mjestima s podvirnom
vodom povrh karbonata raste obilno cretni šaš (Carex davalliana, sl. 7 a,b). Od
Slika 4. Panonska graholika Slika 5. Travnjak beskoljenke i panonske graholike

(Lathyrus pannonicus) u vrijeme cvatnje panonske graholike
Foto J. Topić
a
b Foto J. Topić
Slika 6. Ponegdje prevladava močvarna šašika (Sesleria caerulea), a) sastojina,

b) močvarna šašika

3
faune na tom su tipu staništa poznati leptir močvarna riđa (Euphydryas auri-
nia), reliktni skakavac Chrysochraon dispar, smeđa žaba (Rana dalmatina), ptica
kosac (Crex crex) i močvarna rovka (Neomys anomalus).
Mjestimice, osobito uz naselja gdje dolazi do utjecaja otpadnih voda ili se
gnojenjem nastoji poboljšati kakvoća krme, razvijaju se sastojine s dosta lep-
tirnjača (djeteline, svinđuša), koje daju dobru krmu.
Zbog premalo stoke i napuštanja tradicionalnog načina stočarenja, i ovi su, kao
i mnogi drugi tipovi travnjaka, izloženi prirodnom zaraštavanju grmljem što na
posljetku dovodi do ponovnog prirodnog razvitka šume.
a b
Foto J. Topić
Slika 7. Cretni šaš (Carex davalliana),

a) na staništu, b) detalj
Foto N. Tvrtković
Foto J. Topić
Slika 8. Leptir močvarna riđa

(Euphydryas aurinia)
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: pretvaranje u

prepoznaje: trava beskoljenka (Mo- oranične površine, zaraštavanje zbog
linia caerulea), panonska graholika napuštanja košnje i ispaše
(Lathyrus pannonicus), Pospihalova
Mjere zaštite: održati odgovarajući
pukovica (Peucedanum coriaceum ssp.
vodni režim bez provođenja hidrome-
pospichali), livadni procjepak (Cho-
lioracija, osigurati redovitu košnju i
uardia litardierei), močvarna šašika
ispašu
(Sesleria caerulea)
Životinjske vrste: leptir močvarna
riđa (Euphydryas aurinia, sl. 8), ptica
ljem kriterija 1a,b
kosac (Crex crex), skakavac Chryso-
chraon dispar
Pojavljivanje u RH: pretežno na AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.

krškim poljima Like

4
C.2.2.4.1.
Travnjaci busike
(Deschampsietum cespitosae)
Kôd staništa: NKS: C.2.2.4.1; Natura 2000: nema; Corine: 37.263
Opis staništa. Livade trave busike (Deschampsietum cespitosae) osebujni su

travnjaci nizinskih područja sjeverne Hrvatske. Najtipičnije su u srednjoj Po-
savini, od Zagreba na istok. Razvijaju se na džombastim, teškim glinastim ili
ilovastoglinastim tlima koja se odlikuju specifičnim mikroreljefom. Površina je
tla neravna, sitno valovita, pa izgleda kao da je građena od bezbrojnih malih
humaka (sl. 1), koje narod naziva „džombe“, ponegdje „stolci“ „busi“, „stu-
benke“, „grebenje“, “stoli“, „stupine“ ili „rovje“ (jer površina izgleda kao da
je duboko izrovana). Tim su nazivima vrlo dobro izražene površinske značajke
takvih staništa. Džombe su mali humci promjera do tridesetak centimetara,
katkad i više, a površina im je obrasla biljkama, u prvom redu travom busikom.
Međusobno su odijeljeni više-manje neobraslim jaružicama, dubokim i do tride-
setak centimetara. U njima za kišna razdoblja, u jesen i proljeće, nerijetko do
početka ljeta stoji voda.
Ljeti, za sušna vremena, džombe se jako isuše, pa je glinasto tlo veoma tvrdo,
a na dnu jaružica nerijetko i jako raspucalo. Raspukline mogu dosezati i dublje
od metra. Tako je gornji sloj tla mrežoliko raspucan sve do kišnog razdoblja kad
počinje ponovno navlaživanje, pa se jaružice opet napune vodom. Hodanje po
džombastim tlima veoma je otežano, osobito ljeti kad su džombe suhe.
Dominantna je biljka busika (Deschampsia cespitosa, sl. 2). Početkom ljeta,
prije kosidbe, daje tim livadama karakterističan izgled. Koncem proljeća iz bu-
Slika 1. Humci na staništu

Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 2. Busika (Deschampsia cespitosa)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Travnjaci busike

1
senova se uzdižu do preko jednog metra visoke stabljike sa široko razgranjenim
cvjetnim metlicama crvenkastoljubičaste boje na vrhu. U lipnju, kad je busika
u punom cvatu, poprimaju te livade jednolik, podosta „turoban“ izgled, pa ih
je lako razlikovati od drugih livadnih zajednica s kojima se na terenu dodiruju
(sl. 3).
Mnogo su živopisnije u proljeće, na početku vegetacijske sezone kad na njima
obilno cvate bijela livadna režuha (Cardamine pratensis, sl. 4), mjestimično
također bijeli ljetni drijemovac (Leucoium aestivum), žuti močvarni maslačak
(Taraxacum palustre), nešto poslije žabnjak ljutič (Ranunculus acris) i puzavi
žabnjak (R. repens), a zatim crvena livadna rumenika (Lychnis flos-cuculi, sl. 5),
dok zbog nižeg rasta nisu izdaleka toliko uočljive različite druge vrste kao npr.
Foto J. Topić
Slika 3. Zajednica busike (Deschampsietum cespitosae) ljeti
Slika 4.
Livadna
režuha
(Cardamine Slika 5. Livadna rumenika
pratensis) (Lychnis flos-cuculi)

2
križana djetelina (Trifolim hybridum, sl. 6), milica (Gratiola officinalis, sl. 7) i
dr. Na tom je staništu nađena i veoma rijetka biljka naše flore, močvarna ljubi-
ca (Viola uliginosa, sl. 8). Osim u Europi ugrožene ptice kosca (Crex crex), tipič-
ne za sve vlažne travnjake, tu je poznat nekad čest, a danas veoma prorijeđen
leptir Lycaena dispar čija se gusjenica hrani na kiselicama (Rumex spp.).
Livade se busike kose obično jednom godišnje, uglavnom u mjesecu srpnju,
poslije služe za ispašu. Daju slabu krmu pa nerijetko košnja i izostaje. Zato se
mjestimično useljavaju različiti grmovi (sl. 9) koji pokazuju da će se konačnim
napuštanjem košnje ponovno prirodno obnoviti šume, pretežno lužnjakove. Ako
se pak nastavi s redovitom košnjom, a kanalima izvrši odvodnja i melioracija
travnjaka gnojenjem, značajne će vrste tih biljaka biti potisnute, a prijašnje
livade busike preobrazit će se u gospodarski isplativije livade grozdastog ovsika
i livadnog krestaca ili, uz intenzivniju gnojidbu, u još vrjednije livade trave
pahovke. No time se smanjuje broj biljnih i životinjskih vrsta, što je u sukobu
s proklamiranim ciljevima održanja biološke raznolikosti.
Foto J. Topić
Slika 6. Križana djetelina (Trifolium hybridum)

Foto J. Topić
Foto J. Topić Slika 7. Milica (Gratiola

officinalis)
Slika 9. Zaraštavanje staništa
Slika 8. Močvarna ljubica

(Viola uliginosa) cvate u
jaružicama s vodom u rano Foto J. Topić
proljeće

3
Slika 10. Obični sit (Juncus effusus)
Foto J. Topić
a Foto N. Tvrtković
Foto J. Topić
Slika 11. Leptir Lycaena dispar,

a) donja strana,
b) gornja strana krila
Foto S. Harvancik
Slika 12. Kosac (Crex crex)
Biljne vrste po kojima se stanište prepoznaje: busika (Deschampsia cespi-

tosa), obični sit (Juncus effusus, sl. 10), milica (Gratiola officinalis), šaš (Carex
otrubae), južna ili svinuta preskočica (Succisella inflexa)
Značajne životinjske vrste: leptir Lycaena dispar (sl. 11 a,b), ptica kosac
(Crex crex, sl. 12)
Pojavljivanje u Hrvatskoj: nizinska područja sjeverne Hrvatske, pretežno u

Posavini
Uzroci ugroženosti: promjena vodnog režima hidromelioracijskim zahvatima,

dijelom pretvaranje u druge, gospodarski isplativije, travnjake ili oranice; izo-
stanak košnje i stoga zarastanje u šikare i razvitak šume
Mjere zaštite: da bi se očuvale livade busike, treba održati specifični vodni re-
žim staništa, redovito kositi jednom godišnje, ali kasnijom košnjom u mjesecu
srpnju zbog gniježđenja ptica kosca; sprječavanje širenja grmlja

kriterija 1a,b; 3a,b

4
C.2.2.1.2.
Poplavne livade dugolisne čestoslavice i sjajne mlječike
(Veronico longifoliae-Euphorbietum lucidae)

Kôd staništa: NKS : C.2.2.1.2., Natura 2000: 6440; Corine 37.232
Opis staništa. U sjeveroistočnoj Hrvatskoj, u poplavnom području Dunava,

Drave i Karašice gdje poplavljivanje donosi i taloži mulj, a nakon poplava voda
se potpuno povlači, prikladno je stanište za razvitak osebujne livadne zajednice
dugolisne čestoslavice i sjajne mlječike (Veronico longifoliae Euphorbietum
lucidae). U vrijeme optimalnog razvitka koncem mjeseca svibnja već je iz da-
leka prepoznatljiva po značajnim biljkama koje su ujedno i ukras tih travnja-
ka. Osobito dolazi do izražaja sibirska perunika (Iris sibirica) koja mjestimice
raste u tolikoj masi da se u vrijeme cvatnje površina travnjaka doima poput
modra jezera (sl. 1 a,b). Uz nju raste visoka sjajna mlječika (Euphorbia lucida,
Foto J. Topić
Slika 1. Livadu u proljeće još ponegdje

preplavljuje Iris sibirica, a) sastojina, b) cvijet
Foto J. Topić
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Poplavne livade dugolisne čestoslavice i sjajne mlječike
1
sl. 2 a,b) i poneka također visoka i uočljiva obilno razgranjena močvarna mlje-
čika (Euphorbia palustris, sl. 3 a,b). Nešto je manje uočljiva, ali vrlo lijepih
sitnih modrih cvjetova, dugolisna čestoslavica (Pseudolysimachion longifolium
a b
Foto J. Topić
Slika 2. Sjajna mlječika (Euphorbia

lucida), a) habitus, b) detalj cvata
Foto J. Topić
a b
Foto J. Topić
Slika 3. Močvarna mlječika (Euphorbia

palustris), a) habitus, b) detalj cvata
Foto J. Topić
2
= Veronica longifolia, sl. 4). Redovito će se naći i mali neugledni rani šaš (Carex
praecox, sl. 5). Ljeti, nakon prve košnje, pojavljuje se na tim livadama dosta
rijedak lijepi bridasti luk (Allium angulosum, sl. 6 a, b), a raste na njima i
mnogo drugih biljaka vlažnih travnjaka koje se izmjenjuju od početka do kraja
vegetacijske sezone. Životinje na tom staništu slabo su istraživane.
Prije nekoliko desetljeća velike površine tih livada u vrijeme cvatnje sibirske
perunike bile su ukras toga kraja, npr. između ceste Osijek Bilje i nasipa uz
Novi kanal, od Kopačeva do Drave. U međuvremenu su velike površine pošu-
mljene klonom bijele vrbe, a nepošumljena mjesta zarasla su grmljem jer je
izostala redovita košnja, pa je do danas najveći dio takvih livada nestao.
Foto J. Topić
Slika 4. Dugolisna čestoslavica

(Pseudolysimachion longifolium)
Foto J. Topić
Slika 5. Rani šaš (Carex praecox)
3
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 6. Bridasti luk (Allium angulosum), a) u cvatu, b) u plodu
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: izostanak redo-

prepoznaje: sjajna mlječika (Eup- vite košnje i zaraštavanje u procesu
horbia lucida), dugolisna čestoslavica prirodnog razvitka vegetacije, pre-
(Veronica longifolia), sibirska peruni- tvaranje nekih površina u oranice
ka (Iris sibirica)
Mjere zaštite: tamo gdje su reljefni
Značajne životinjske vrste: leptiri uvjeti zadovoljavajući, a vodni režim
staklokrilci (Chamaesphecia palustris i staništa povoljan, valja osigurati re-
rijetka C. hungarica), čije gusjenice žive dovitu košnju i odvesti krmu s livada
u rizomima močvarne i sjajne mlječike, barem jednom godišnje
a odrasli leptiri se pojavljuju uglavnom
u lipnju, u doba cvatnje biljaka hrani-
teljica: ostala fauna neistražena
ljem kriterija 4
Pojavljivanje u RH: sjeveroistočna
Hrvatska AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
4

Nizinske košanice s velikom ili ljekovitom krvarom
(Sanguisorba officinalis)
Opis staništa. U zapadnom dijelu Podravine i u Međimurju, tj. u području

Hrvatske koje po značajkama klime i vegetacije pripada srednjoeuropskoj bio-
geografskoj provinciji, nalaze se nizinske livade pahovke (Arrhenatheretum ela-
tioris, sl. 1), na kojima ponegdje rastu i neke rijetke biljke koje su značajnije za
vlažnije tipove livada od livada pahovke. Takve su u tom području npr. sibirska
perunika (Iris sibirica), deltoidni karanfil (Dianthus deltoides, sl. 2) i, osobito
zanimljiva zbog važnosti u razvojnom ciklusu nekih ugroženih leptira, velika ili
ljekovita krvara (Sanguisorba officinalis, sl. 3a, b). Naime, njezinim se cvjetovi-
ma hrane prvi stadiji gusjenice ugroženih vrsta leptira, velikih plavaca (Macu-
linea teleius i M. nausithitous, sl. 4), dok se daljnji dio ciklusa od gusjenice do
leptira odvija na istim livadama, u mravinjacima mrava roda Myrmica gdje su
gusjenice prikriveni predatori na ličinkama mrava.
Slika 1. Livada na
lokalitetu Bedekovićeve
grabe u Međimurju
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Foto H. Stunković Slika 2. Deltoidni karanfil

(Dianthus deltoides)
Slika 3. Sastojina
travnjaka ljeti,
a) s cvatućom
ljekovitom krvarom
a b (Sanguisorba officinalis),
b) cvat krvare
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Nizinske košanice s velikom ili ljekovitom krvarom
1
Foto H. Stunković Foto J. Topić
Slika 4. Leptir zagasiti plavac Slika 5. U proljeće neke se sastojine bijele od cvjetova
(Maculinea nausithitous) lukovičaste kamenike (Saxifraga bulbifera), a) sastojina,
vezan je baš uz takvo stanište b) cvat
Te livade s krvarom posebno su važne kao prikladno stanište tih leptira jer tlo
nije prevlažno, pa se mogu održati prijeko potrebni mravinjaci, a dovoljno je
vlažno da još može rasti krvara, neophodna za hranidbu gusjenica koje su mo-
nofagne, tj. hrane se samo jednom vrstom biljaka (u ovom slučaju samo cvje-
tovima velike krvare). Primjeri monofagnih vrsta nisu rijetka pojava, osobito
među leptirima. Stoga je za zaštitu takvih životinja nužno očuvati staništa bi-
ljaka (osobito ako su rijetke) o kojima monofagne životinje ovise. Mjestimično
je obilno nazočna lukovičasta kamenika (Saxifraga bulbifera, sl. 5 a,b).
Da bi se očuvale takve livade s krvarom treba ih (kao i za očuvanje drugih
tipova livada) svake godine redovito kositi, jer inače dolazi do ubrzanog nase-
ljavanja različitog grmlja i drveća u prirodnom procesu koji neprestano teče, pa
su tako i nestale mnoge površine livada. Kao dobar primjer obnavljanja zaraslih
livada (doduše nevelikih površina) čišćenjem i ponovno redovitom košnjom,
zahvaljujući zaštitarskoj aktivnosti lokalnih organizacija (nadajmo se, ne krat-
koročno!), mogu se navesti livade na lokalitetima Zovje u okolici Koprivnice i
Bedekovićeve grabe, u Međimurju.
Biljne vrste po kojima se stani- Uzroci ugroženosti: zapuštanje li-

šte prepoznaje: velika krvara (San- vada, pretvaranje livada u oranice ili
guisorba officinalis), livadna vlasulja u građevinsko zemljište
(Festuca pratensis), ovsenica pahovka
Mjere zaštite: na lokalitetima Zovje u
(Arrhenatherum elatius)
okolici Koprivnice i Bedekovićeve gra-
Značajne životinjske vrste: veli- be, u Međimurju, osigurava se redovita
ki plavci (Maculinea nausithous i M. košnja nakon cvatnje velike krvare
teleius)
Pojavljivanje u RH: Međimurje i za- ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
padna Podravina ljem kriterija 1b
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Nizinske košanice s velikom ili ljekovitom krvarom
2
C 3.6.1.2.
Kamenjarski pašnjaci trave rašćice i zvjezdaste djeteline
(Brachypodio-Trifolietum stellati)
Kôd staništa: NKS: C 3.6.1.2.; Natura 2000: 6220; Corine: 34.5313
Opis staništa. Kamenjarski travnjaci primorskih područja značajna su staništa

mnogobrojnih sredozemnih vrsta biljaka. Nastali su nakon uništenja prvotnih
prirodnih šuma hrasta medunca (Quercus pubescens) u listopadnom području
primorja (polusredozemlje ili submediteran) i šuma hrasta crnike ili česvine
(česmine, Quercus ilex) u vazdazelenom području primorja (eumediteran). Kad
je s uništenjem šuma tlo ostalo golo, njegove su sitne čestice najvećim dijelom
odnesene vjetrom ili još češće otplavljene vodom (erozija). Tako je površina
ogoljena do kamene podloge pa je više ili manje kamenita (skeletna), a sitno se
tlo zadržalo uglavnom u pukotinama ili udubinama između kamenja i stijenja.
Premda je na kamenjarama sitnoga tla obično mnogo manje nego u šumama,
raste ondje mnogo više vrsta biljaka nego u šumi, mjestimično i do stotinjak
vrsta na stotinjak četvornih metara kamenjarske površine. Zato su primorski
travnjaci staništa velike biološke raznolikosti pa ih treba zaštititi i očuvati.
Jedna je od mnogih kamenjarskih biljnih zajednica našega primorja travnjak
trave rašćice i zvjezdaste djeteline (Brachypodio-Trifolietum stellati, sl. 1, 2).
Ta je zajednica rasprostranjena u području vazdazelenog primorja, pretežno u
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 1. Travnjak raščice i zvjezdaste djeteline
Slika 2. Zvjezdasta djetelina (Trifolium stellatum)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Kamenjarski pašnjaci trave rašćice i zvjezdaste djeteline
1
najtoplijem i najsušem njegovu dijelu (srednjodalmatin-
ski otoci i uski obalni dio srednjodalmatinskoga kopna).
Najbujniji je život na tim kamenjarama nakon zimskih
kiša u proljeće kada u tlu ima još dovoljno vlage, a na
površini obilje sunca i topline potrebnih za rast i cvatnju
mnogih vrsta biljaka. Uz travu rašćicu ili kostriku (Bra-
chypodium retusum, sl. 3) i još neke trave, kao što su
npr. primorska oštrica (Dactylis hispanica), dlakava vla-
ska (Hypparrhenia hirta, sl. 4), bodljasti krestac (Cyno- Foto J. Topić
surus echinatus), velika treslica (Briza maxima), dlakavi
brčak (Vulpia ciliata), dvoklasičasta kostrika (Brachypodi- Slika 3. Trava rašćica
(Brachypodium retusum)
um distachium) i baršunka (Lagurus ovatus), rastu ondje
mnoge biljke različitih drugih biljnih porodica, a osobito
Foto J. Topić
leptirnjača ili mahunarka, kao različite vrste djetelina,
npr. zvjezdasta djetelina (Trifolium stellatum), uskolisna,
hrapava, poljska djetelina (T. angustifolium, sl. 5, T. sca-
brum, T. campestre), grozdasta i sabljasta piskavica (Tri-
gonella monspeliaca i T. gladiata), trepavičava i jedno-
plodna potkovica (Hippocrepis ciliata i H. unisiliquosa, sl.
6), kratkolatični i uzvinuti zečji trn (Ononis breviflora i O.
reclinata), izbrazdani kokotac (Melilotus sulcatus), mala
vija (Medicago minima), djetelinak (Psoralea bitumino-
sa), sploštena i jestiva svinđuša (Lotus ornithopodioides i
L.. edulis), crveni mač (Scorpiurus muricatus) i druge, kao Slika 4. Dlakava vlaska
i mnogobrojne vrste drugih porodica, npr. stegnuti lan (Hypparrhenia hirta)
(Linum strictum), trepavičavi luk (Allium subhirsutum, sl.
7), fini slak (Convolvulus althaeoides ssp. tenuissimus, sl.
8), vunenasti nosan (Crupina crupinastrum, sl. 9), žljez-
dasto dlakavi trputac (Plantago afra, sl. 10), belardija
(Bellardia trixago, sl. 11), zvjezdolan (Asterolinon linum-
stellatum, sl. 12) i mnoge druge. Fauna tih travnjaka nije
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 5. Uskolisna
djetelina (Trifolium
angustifolium)
Slika 6. Jednoplodna potkovica

(Hippocrepis unisiliquosa)
2
Slika 7. Trepavičavi luk
(Allium subhirsutum)
Foto J. Topić
Slika 8. Fini slak (Convolvulus

althaeoides ssp. tenuissimus)
Foto J. Topić
Slika 9. Vunenasti nosan

(Crupina crupinastrum) Foto J. Topić
još dobro proučena, a od prepoznatljivih životinja poznat je npr. skakavac Acri-

da ungarica mediterranea.
Nakon povoljnih ekoloških prilika u proljeću nastupa sušno ljeto, pa kamenjar-
ske vrste, koje su većim dijelom jednogodišnje biljke, završavaju svoj razvitak
i potom se osuše. Zato ti travnjaci, u proljeću vrlo slikoviti, šarenih boja, ljeti
izgledaju dosta jednoliko i „turobno“. Tek u jesen, nakon prvih kiša, ali i za
blagih zima, travnjaci opet „ožive“, premda ne tako bujno kao u proljeće.
Zbog smanjenja ili potpunog napuštanja stočarenja, dolazi, kao i u drugim
područjima, do zaraštavanja pašnjaka, najprije niskim grmovima, u tim područ-
jima pretežno grmovima vrijesova, bušina i (u najtoplijem dijelu) ružmarina,
a na mnogim površinama i alepskim borom. Ako se ne spriječi daljnji prirodni
razvitak, u tom procesu zaraštavanja slijede vazdazeleni grmovi makije koja na
posljetku prerasta u vazdazelenu šumu hrasta crnike (Quercus ilex). Zasjenji-
vanjem koje je trajno (jer su te šume vazdazelene) potiskuju se mnogobrojne
travnjačke vrste koje su svjetloljubive (heliofilne), pa tako osiromašuje flora,
smanjuje se biološka raznolikosti.
3
Slika 10. Žljezdastodlakavi
trputac (Plantago afra)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 11. Belardija (Bellardia

Slika 12. trixago)
Zvjezdolan
Foto J. Topić (Asterolinon
linum-stellatum)
Biljne vrste po kojima se stanište prepoznaje: trava rašćica (Brachypodium

retusum), zvjezdasta djetelina (Trifolium stellatum), uskolisna djetelina (Trifo-
lium angustifolium), sabljasta piskavica (Trigonella gladiata), žljezdastodlakavi
trputac (Plantago afra = P. psyllium), trepavičava potkovica (Hippocrepis cilia-
ta), belardija (Bellardia trixago), velika treslica (Briza maxima)
Životinjske vrste: nisu pobliže proučavane
Pojavljivanje u RH: pretežno u srednjem (najtoplijem i najsušem) području vaz-

dazelene zone Hrvatskoga primorja (srednjodalmatinski otoci i uski dio kopna)
Uzroci ugroženosti: bitno smanjivanje ili potpuni izostanak tradicionalnog

stočarenja zbog čega dolazi do prirodnog obnavljanja vazdazelenih makija i
šuma i potiskivanja biljnih vrsta kamenjarskih pašnjaka
Mjere zaštite: obnova stočarstva i intenzivne ispaše, kontrolirano ograničeno

povremeno opožarivanje pojedinih dijelova kamenjarskih travnjaka
Status: sadržano u Direktivi o staništima; ugroženo u Hrvatskoj temeljem kri-

terija 1a,b
4
C.3.5.2.1.
Kamenjarski travnjak šaša crljenike i kamenjarske zečine
(Carici humilis-Centaureetum rupestris)

Opis staništa. Na području našega primorskog krša, poviše od mora, ondje

gdje prirodno rastu šume crnoga graba i hrasta medunca, kroz stoljeća su (kao i
u drugim krškim područjima), usporedo s jačanjem krškog stočarstva, šume po-
tiskivane (što paljenjem, što sječom), a na ogoljenim površinama razvili su se
zanimljivi kamenjarski travnjaci. Oni čine posebnu travnjačku biljnu zajednicu
šaša crljenike i kamenjarske zečine (Carici humilis-Centaureetum rupestris).
To je travnjak plitkoga tla gdje kamena podloga mjestimice izviruje na često
nepotpuno obraslu površinu (sl. 1). Najčešće su to pašnjaci, a rjeđe, ako je
tlo manje kamenito i tratina gušća, takve površine mogu poslužiti i kao livade
košanice. Ti se travnjaci odlikuju bogatstvom vrsta od kojih su mnoge i vrlo
lijepih cvjetova ili cvatova, pa se u vrijeme cvatnje u vegetacijskoj sezoni ističu
šarenilom boja (sl. 2).
Tamo rastu npr. endemična liburnijska ivančica (Leucanthemum atratum ssp.
platylepis = L. liburnicum, sl. 3) s velikim cvjetnim glavicama, koje se ističu
Slika 1. Stanište
Foto J. Topić
submediteranskoga
kamenjarskog pašnjaka
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 3. Liburnijska ivančica

Slika 2. Ljetni izgled kamenjarskog pašnjaka šaša (Leucanthemum atratum ssp.
crljenike i kamenjarske zečine platylepis)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Kamenjarski travnjak šaša crljenike i kamenjarske zečine
1
bijelim rubnim cvjetovima; bijele cvjetove ima i gomoljasta končara (Filipen-
dula vulgaris) kao i gorska djetelina (Trifolium montanum), ljubičastomodra je
ilirska perunika (Iris illyrica, sl. 4), planinski vrisak (Satureia subspicata, sl. 5)
s crvenoljubičastim, rjeđe bijelim cvjetovima, uskolisno zvonce (Edraianthus
tenuifolius, sl. 6) i velika sasa (Pulsatilla grandis, sl. 7) ljubičastih su cvjetova,
a modroljubičastih srcolika mračnica (Globularia cordifolia). Žutim se glavicama
ističu kamenjarska zečina (Centaurea rupestris, sl. 8) te uskolisni i hrapavod-
Slika 4. Ilirska perunika (Iris illyrica)
Slika 5. Planinski vrisak (Satureia subspicata)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 6. Uskolisno zvonce (Edraianthus

Foto J. Topić
tenuifolius)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 8. Kamenjarska
zečina (Centaurea
rupestris)
Slika 7. Čim snijeg okopni, procvjeta

velika sasa (Pulsatilla grandis)
2
lakavi oman (Inula ensifolia, sl. 9 i I. hirta, sl. 10), kao i bodljikava žutica
(Genista sylvestris). Svjetlomodre, katkada bijele cvjetove ima klasasta čestosla-
vica (Veronica spicata). Česte su i značajne, ali neupadljivih boja, osobito neke
trave, npr. uspravni ovsik (Bromus erectus), sitna vlasulja (Festuca valesiaca)
i osobito šaš crljenika (Carex humilis, sl. 11), a rastu i mnoge druge. Fauna
tih travnjaka osobito je bogata, a česte su i endemične vrste beskralježnjaka.
Spomenut ćemo samo neke: leptir iz skupine crnih okaša Erebia medusa, ilirski
skakavac Pararcyptera brevipennis, žuti leptirak (Ascalaphus macaronius). Od
kralježnjaka česta je endemična krška gušterica (Podarcis melisellensis) i ševa
krunica (Lullula arborea).
Ti se travnjaci najbolje održavaju ispašom (sl. 12) koja je danas na većini površina
prestala pa ta staništa zarastaju borovicom (Juniperus oxycedrus, sl. 13), crnim
grabom (Ostrya carpinifolia) ili se pošumljavaju crnim borom (sl. 14).
Slika 9. Uskolisni oman (Inula ensifolia)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 10. Hrapavodlakavi oman (Inula hirta)
Slika 11. Šaš crljenika (Carex humilis) Foto J. Topić
Foto J. Topić Slika 12. Pase se na

rijetkim lokalitetima
3
Slika 13. Na napušteni
Foto J. Topić
pašnjak nadire šmrika
(Juniperus oxycedrus)
Foto J. Topić
Foto I. Mihoci
Slika 15. Leptir crni okaš Slika 14. Mjestimično su velike površine
(Erebia medusa) pošumljene crnim borom
Biljne vrste po kojima se stani- Uzroci ugroženosti: izostanak is-

šte prepoznaje: kamenjarska zečina paše zbog znatnoga smanjivanja
(Centaurea rupestris), šaš crljenika stočarstva te zbog toga zaraštavanje
(Carex humilis), planinski vrisak (Sa- pašnjaka u šikare i ponovni prirodni
tureia subspicata), velika sasa (Pul- razvitak krških medunčevih i crnogra-
satilla grandis), ilirska perunika (Iris bovih šuma
illyrica), liburnijska ivančica (Leucan-
Mjere zaštite: intenziviranje ispaše
themum liburnicum)
povećanjem broja ovaca i goveda
Značajne životinjske vrste: leptir
crni okaš Erebia medusa (sl. 15), ska-
kavac Pararcyptera brevipennis
ljem kriterija 1a,b
Pojavljivanje u RH: na primorskim
padinama planina duž hrvatskog pri- AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
morja, u pojasu prirodnih šuma hra-
sta medunca i crnoga graba
4
C.4.1.2.1.
Rudine oštre vlasulje
(Festucetum bosniacae)
Opis staništa. Planinske rudine oštre vlasulje obuhvaćaju još razmjerno velike
površine naših dinarskih planina, od Gorskoga kotara do Velebita, Plješevice i
Dinare. Razvile su se kao pašnjaci na karbonatnoj podlozi s plitkim tlom nakon
uništenja prvotnih prirodnih pretplaninskih bukovih šuma i klekovine planin-
skoga bora. Jednu od značajnih životnih zajednica dinarskih planina čine rudi-
ne trave oštre vlasulje (Festucetum bosniacae = Festucetum pungentis). Zauzima
položaje manje izložene buri gdje se u proljeće duže zadržava snijeg, često na
rubu ponikava i na južno izloženim padinama (sl. 1), dok su na dnu ponikava,
gdje je tlo dublje, kiselije, vlažnije, s ekstremnom mikroklimom („mrazišta“),
travnjaci trave tvrdače (Nardus stricta).
Dominantna je biljka oštra vlasulja (Festuca bosniaca = F. pungens), busenasta
trava sa stabljikom visokom do 70-ak cm na čijem je vrhu metličast cvat. Ljeti,
kada vlasulja cvate i dozrijeva, izgledaju ti travnjaci poput žitnih polja (sl. 2).
Premda ne rastu u tako velikoj masi kao vlasulja, zbog svojih upadljivih cvje-
Foto J. Topić
Slika 1. Planinske rudine
oštre vlasulje (Festuca
bosniaca) na padinama oko
ponikve, na dnu ponikve je
travnjak tvrdače
Slika 2. Rudina oštre

vlasulje ljeti
Foto J. Topić
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Rudine oštre vlasulje

1
tova ili cvatova, ukrašavaju travnjake vlasulje za razmjerno kratke vegetacijske
sezone neke vrste koje redovito ondje rastu. Pošto okopni snijeg u proljeće (a
to se u planinama događa mnogo kasnije nego u nizinskim područjima), pojav-
ljuju se mnogobrojni svijetlo ili tamnije ljubičasti (rjeđe bijeli) cvjetovi proljet-
nog šafrana (Crocus vernus), dok se u vrijeme pune vegetacijske sezone, ističu
zlatnožute ili narančaste glavice divokozjačkog kostriša (Senecio doronicum, sl.
3), blijedocrvenkaste glavice ružičastog zmijka (Scorzonera purpurea ssp. rosea,
sl. 4), bijeli cvjetovi cjelovitog karanfila (Dianthus integer, sl. 5), a mjestimice
žuta sirištara (Gentiana symphyandra, sl. 6), često veoma mnogobrojne glavice
žutog volujca (Buphthalmum salicifolium) ili ne tako čestog planinskog dimka
(Crepis alpestris, sl. 7). Zbog nižih stabljika manje su izdaleka uočljive mnoge
druge također lijepo cvatuće biljke, kao npr. planinski ranjenik (Anthyllis alpe-
stris), balkanska majčina dušica (Thymus balcanus), uskolisni šuškavac (Rhinan-
thus angustifolius), obična svinđuša (Lotus corniculatus), kruti rožac (Cerastium
Slika 3. Divokozjački kostriš (Senecio

doronicum)
Foto J. Topić
Slika 4. Ružičasti zmijak (Scorzonera

purpurea ssp. rosea)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 6. Žuta sirištara

(Gentiana lutea ssp.
Slika 5. Cjeloviti karanfil (Dianthus integer) symphyandra)

2
arvense ssp. rigidum, sl. 8), Šojhcerov zvončić (Campanula scheuchzeri) i dr. Od
faune značajne su brojne vrste leptira crnih okaša (Erebia spp.), na cvijeću se
hrane leptiri apoloni (Parnassius apollo), brojne su livadne gušterice (Lacerta
agilis bosniacea). Zbog zaraštavanja rudina danas su rijetke otrovna zmija pla-
ninski žutokrug (Vipera ursinii macrops), koja se hrani skakavcima, i planinska
ševa (Eremophyla alpestris). Svojim nam glasanjem često skreće pažnju ptica
planinska trepetljika (Anthus spinolleta).
Zbog zamiranja planinskoga stočarenja planinske su rudine, kao i drugi trav-
njaci šumskog područja, izloženi prirodnom zaraštavanju grmljem i drvećem.
Travnjake oštre vlasulje ponajprije naseljavaju grmovi planinske klečice (Juni-
perus communis ssp. nana, sl. 9), zimzelena medvjetka (Arctostaphyllos uva-ursi,
sl. 10), ponegdje zrakasta žutilovka (Genista radiata, sl. 11) ili planinski bor
(Pinus mugo).
Slika 7. Planinski dimak (Crepis alpestris)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 8. Kruti rožac (Cerastium

arvense ssp. rigidum)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 9. Planinska klečica

(Juniperus communis ssp. nana)
Slika 10. Zimzelena medvjetka
(Arctostaphyllos uva-ursi)

3
Slika 11. Zrakasta žutilovka
Foto J. Topić
(Genista radiata)
Foto M. Vuković Foto M. Vuković
Slika 12. Leptir turski okaš Slika 13. Bosanska livadna gušterica
(Erebia ottomana) (Lacerta agilis bosniaca)
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: sa zamiranjem

prepoznaje: oštra vlasulja (Festuca planinskog stočarstva travnjaci zara-
bosniaca = F. pungens), divokozjački štavaju grmljem i drvećem u procesu
kostriš (Senecio doronicum), ružičasti prirodnog obnavljanja šuma i kleko-
zmijak (Scorzonera rosea), okruglasta vine
zečica (Phyteuma orbiculare), planin-
Mjere zaštite: obnavljanje planin-
ski ranjenik (Anthyllis alpestris)
skog pašarenja i iskorjenjivanje gr-
Značajne životinjske vrste: leptir mlja kojima zaraštavaju rudine
turski okaš (Erebia ottomana, sl. 12),
ptica planinska trepetljika (Anthus
spinolleta), bosanska livadna gušteri-
ljem kriterija 1a,b
ca (Lacerta agilis bosniaca, 13)
Pojavljivanje u RH: planinsko po- AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
dručje Gorskoga kotara, Like, Velebi-
ta, Plješevice i Dinare

4
C.3.3.1.1; C.3.3.1.3.
Travnjaci uspravnog ovsika
(asocijacije Bromo-Plantaginetum mediae i Onobrychido viciifoliae-

Brometum iz sveze Bromion erecti)
Kôd staništa: NKS: C. 3.3.1.1; C.3.3.1.3.; Natura 2000: 6210; Corine 34.329
Opis staništa. Livade uspravnog ovsika (sveza Bromion erecti) raširene su na

slabo bazičnom, neutralnom do slabo kiselom plitkom tlu, na karbonatnoj pod-
lozi koja mjestimice izbija do same površine blago nagnutih i više ili manje
strmih obronaka brežuljkastog do gorskog pojasa. Bitna je značajka tih livada
veliko bogatstvo vrsta (bioraznolikost), pa se od početka do kraja vegetacijske
sezone odlikuju šarenilom boja poput najljepših cvjetnjaka (sl. 1, 2).
Na tim livadama rastu mnoge biljke lijepih cvjetova; u proljeće prije mnogih
drugih cvatu različite vrste kaćuna, npr. obični kaćun (Orchis morio, sl. 3),
Slika 1. Zajednica
Foto J. Topić
Bromo-Plantaginetum
Slika 2. Zajednica
Foto J. Topić
Onobrychido-Brometum
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Travnjaci uspravnog ovsika

1
trozubi kaćun (O. tridentata, sl. 4), vratiželja (Anacamptis pyramidalis, sl. 5),
bazgin kaćun (Dactylorhiza sambucina), vrste roda kokica (Ophrys) i dr. Poslije
cvatu druge biljke, neke prije košnje, a neke i nakon košnje. Ponegdje prevla-
dava bijela boja glavica gorske djeteline (Trifolium montanum, sl. 6), poneg-
dje žućkastobijele velike glavice panonske djeteline (T. pannonicum, sl. 7),
drugdje nas privlači ljubičastomodra boja livadne kadulje (Salvia pratensis) ili
obilje cvjetnih glavica svima znane ivančice (Leucanthemum vulgare), ružičasti
cvjetovi obične grahorke ili esparzete (Onobrychis viciaefolia), crveni cvjeto-
vi hrvatskog karanfila (Dianthus giganteus ssp. croaticus, sl. 8), žuti cvjetovi
lukovičastog žabnjaka (Ranunculus bulbosus) i često u velikom broju nazočne
žute glavice volujca (Buphthalmum salicifolium, sl. 9). Ponegdje u gorskim po-
Slika 3. Obični kaćun Slika 4. Trozubi kaćun Slika 5. Vratiželja

(Orchis morio) (Orchis tridentata) (Anacamptis pyramidalis)
Slika 7.
Panonska
djetelina
(Trifolium
pannonicum)
Foto J. Topić
Slika 6. Gorska djetelina (Trifolium montanum)

Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 8. Hrvatski karanfil
(Dianthus giganteus ssp. croaticus)
Slika 9. Volujac
(Buphthalmum
Foto J. Topić
salicifolium)

2
Slika 10. Sendtnerova pušina
(Silene sendtneri)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 11. Lukovičasti ljiljan (Lilium

bulbiferum)
Foto J. Topić Slika 12. Uspravni ovsik

(Bromus erectus)
dručjima raste bijela endemična Sendtnerova pušina (Silene sendtneri, sl. 10),
a poseban su ukras veliki narančastocrveni cvjetovi lukovičastog ljiljana (Lilium
bulbiferum, sl. 11).
Nešto poslije „prigušuju“ to šarenilo različite trave svojim manje slikovitim
metlicama ili klasovima. Među travama najznačajnija je vrsta uspravni ovsik
(Bromus erectus, sl. 12), redovito su nazočne piramidalna smilica (Koeleria
pyramidata), obična treslica (Briza media), kratkodlakava divlja zob (Avenula
pubescens, sl. 13), obična kostrika (Brachypodium pinnatum) i mnoge druge
vrste različitih porodica. Fauna tih travnjaka slabo je istražena.
Livade uspravnog ovsika kose se jednom godišnje, ljeti, što je i bitan uvjet
njihova opstanka. Sa zapuštanjem tih livada, što je na žalost u novije vrijeme
učestalo, započinje, kao i na drugim tipovima livada, često spominjani prirodni
proces zaraštavanja, razvitak prvotnih prirodnih šuma. Intenzivnim gnojenjem
povećava se količina i kakvoća krme, ali se bitno mijenja (i osiromašuje) florni
sastav livada uspravnog ovsika, pa se smanjuje njihova biološka raznolikost.

3
Slika 13. Divlja zob (Avenula
pubescens)
Foto M. Vuković
Foto J. Topić
Slika 14. Rebelijev plavac

(Maculinea rebelli)
Biljne vrste po kojima se staništa Pojavljivanje u RH: od brežuljaka

prepoznaju: uspravni ovsik (Bromus do gorskih kopnenih područja
erectus), piramidalna smilica (Koele-
ria pyramidata), bradavičasta mlječi- Uzroci ugroženosti: prestanak koš-
ka (Euphorbia verrucosa), pravi ranje- nje i napuštanje livada, mjestimično
nik (Anthyllis vulneraria), panonska kultiviranje gnojenjem, ponegdje
djetelina (Trifolium pannonicum), pretvaranje u oranice
livadna kadulja (Salvia pratensis), es-
parzeta (Onobrychis viciaefolia) Mjere zaštite: redovita košnja
Značajne životinjske vrste: Rebeli- Status: sadržano u Direktivi o sta-

jev plavac (Maculinea rebelli, sl. 14) ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
ljem kriterija 1a,b

4
C.3.3.1.6.
Ilirski travnjak vilkomove glavulje i kršina
(Globulario-Chrysopogonetum grylli)
Kôd staništa: NKS: C.3.3.1.6; Natura 2000: 6210 ; Corine: 34.3294
Opis staništa: Na pragu Gorskoga kotara, u graničnom području kontinental-

noga krša između rijeka Dobre i Kupe, gdje su krški fenomeni izraženi osobito
u pojavi velikoga broja malih ponikava, rasprostranjeni su na razmjerno ograni-
čenu prostoru osebujni travnjaci kršina (Chrysopogon gryllus, sl. 1). Na neravnu
reljefu tla su različite dubine i svojstava. Na više-manje nagnutim površinama
i na rubu ponikava tlo je plitko s malo vlage, slabo kisele do bazične reakcije,
a mjestimično na površinu izbija gola karbonatna podloga u obliku manjih ili
većih kamenih blokova, dok je u ponikvama i manjim udubinama tlo dublje,
vlažnije i kiselije.
Foto J. Topić
Slika 1. Izgled travnjaka u lipnju prije košnje
Značajno je da kršin raste na obim staništima, premda nešto obilnije na plićem

i manje kiselu tlu. Ljeti, kad se razviju stabljike te visoke trave s velikom metli-
com na vrhu s hrđastocrvenkastim sitnim klasićima (sl. 2), sve te površine po-
primaju isti izgled. Ako se pobliže pogleda koje još biljke rastu na staništima kr-
šina u tom području, tad se vidi da su posrijedi najmanje dvije biljne zajednice.
Jedna je suhi travnjak Vilkomove glavulje i kršina (Gobulario-Chrysopogonetum
grylli) na plitkom, slabo kiselom do bazičnom tlu, gdje osim kršina i Vilkomove
glavulje (Globularia punctata = G. willkommii, sl. 3) raste pedesetak vrsta drugih
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Ilirski travnjak vilkomove glavulje i kršina

1
Slika 2. Kršin (Chrysopogon gryllus)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 3. Vilkomova glavulja

(Globularia punctata)
Foto J. Topić Slika 4. Gomoljasta končara

(Filipendula vulgaris)
biljaka suhih travnjaka. Među tima neke su obilno ili redovito nazočne, kao npr.
gomoljasta končara (Filipendula vulgaris, sl. 4), obična potkovica (Hippocrepis
comosa, sl. 5), piramidalna smilica (Koeleria pyramidata), obična kostrika (Bra-
chypodium pinnatum), kao i niz drugih, nešto slabije zastupljenih travnjačkih
biljaka.
Druga zajednica, koja se s prethodnom mozaično prepleće, na dubljem, kise-
lijem i vlažnijem tlu, nije pravi travnjak, već je više vriština žutica i vrišta, u
kojoj obilno raste kršin (Genisto-Callunetum chrysopogonetosum grylli). Da je tu
tlo kiselo, osim bodljikave i streličaste žutice (Genista germanica i Chamaespar-

2
tium sagittale) pokazuju i druge vrste koje ondje rastu, kao trozupka (Danthonia
decumbens), obična runjika (Hieracium pilosella), uspravna petoprsta (Potentilla
erecta), trava tvrdača (Nardus stricta), pasja ljubica (Viola canina) i dr. Fauna
tih travnjaka nije dovoljno istražena.
Travnjaci kršina održavaju se košnjom i ispašom. Još prije tridesetak godina
zauzimali su u tom području višestruko veće površine, dok su do danas, i trav-
njaci i vrištine, najvećim dijelom zarasli u grmlje i brezike (sl. 6), koji će u
procesu razvitka prirodne vegetacije prerasti u šume. To je najjasniji znak da je
stočarstvo u nazadovanju, a naseljenost u području mala. Dio površina uništen
je i izgradnjom autoceste Karlovac Rijeka. Ako se proces zaraštavanja ne
zaustavi, razvit će se miješane hrastove šume u kojima će na dubljem kiselijem
tlu prevladavati hrast lužnjak (Quercus robur), na manje kiselom pridružit će se
obilnije obični grab (Carpinus betulus), a na najsušoj, neutralnoj do bazičnoj i
toplijoj podlozi prevladavat će hrast cer (Quercus cerris).
Slika 5. Obična potkovica

(Hippocrepis comosa)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 6. Zaraštavanje staništa brezom

3
Biljne vrste po kojima se stanište prepoznaje: kršin (Chrysopogon gryllus),
Vilkomova glavulja (Globularia elongata), gomoljasta končara (Filipendula vul-
garis)
Značajne životinjske vrste: zasad nepoznate

Pojavljivanje u RH: područje između rijeka Dobre i Kupe, sa zapadne strane
ceste Karlovac Rijeka, od mosta na Dobri do Zdihova
Uzroci ugroženosti: Izostanak košnje i ispaše, gradnja prometnica
Mjere zaštite: obnoviti redovitu košnju i ispašu

terija 4

4
C.3.4.2.1.
Travnjaci moravke i trave tvrdače
(Arnico-Nardetum strictae)
Opis staništa. Gorski travnjaci (sl. 1) u područjima vlažne (humidne) klime

s velikom količinom oborina. Rašireni su na kiselim tlima povrh silikatne pod-
loge, ali i na dubljem tlu, povrh karbonata, ako je površinski sloj zbog obil-
nih oborina ispran, odnosno zakiseljen. Po postanku su travnjaci tvrdače, kao
i ostali travnjaci u šumskom području, nastali pod utjecajem čovjeka poslije
sječe prvotnih (primarnih) prirodnih šuma, u prvom redu kiselih listopadnih
bukovih i crnogoričnih smrekovih i jelovih šuma, poslije čega te površine služe
kao pašnjaci i livade košanice.
Izgled tim travnjacima daje dominantna trava tvrdača (Nardus stricta, sl. 2 a,b),
koja množinom svojih busena pokriva najveći dio površine tla poput mekanog
saga po kojemu je ugodno koračati. Kakvoća i količina krme koju daje takav
travnjak nisu osobite. Ljeti se njihove površine ističu mnogobrojnim zlatnožu-
tim glavicama moravke (Arnica montana, sl. 3). Njezine se glavice često bezob-
zirno sakupljaju u ljekovite svrhe. Najljepše su sastojine travnjaka moravke i
Foto J. Topić
Slika 1. Zajednica Arnico-Nardetum
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Travnjaci moravke i trave tvrdače

1
a b
Foto J. Topić
Slika 2. Trava tvrdača (Nardus stricta),

a) u cvatu, b) u plodu
Foto J. Topić
trave tvrdače dosad očuvane u Gorskom kotaru, osobito u nacionalnom parku

Risnjak, a ponegdje i u parku prirode Žumberak. U višim planinskim područjima,
npr. na Velebitu, osobito u ponikvama s dubljim tlom, razvijeni su i travnjaci
tvrdače, ali bez moravke i općenito siromašnijega flornog sastava (sl. 4). Fauna
im je u Hrvatskoj neistražena.
Slika 3. Moravka (Arnica montana)
Foto J. Topić
Slika 4.
Siromašni
Nardetum s
Velebita
Foto J. Topić

2
Danas su površine travnjaka općenito znatno smanjene, pa tako i travnjaka tvr-
dače i moravke. Manjim dijelom pretvorene su u oranice, osobito u krumpirišta,
a većim su dijelom napuštene zbog stalnog nazadovanja stočarstva posljednih
desetljeća i iseljavanja stanovništva u gradove (depopulacija gorskih područja).
Stoga travnjaci zaraštavaju (sl. 5) i postupno se u prirodnom procesu ponovno
na tim površinama razvijaju šume kakve su bile prije nego su uništene. Pritom
travnjačka vegetacija nestaje jer karakteristične travnjačke vrste ne rastu u
šumama.
Foto J. Topić
Slika 5. Zaraštavanje staništa vrištom i drugim vrstama
Slika 7.
Streličasta žutica
(Chamaespartium
sagittale)
Foto J. Topić
Foto J. Topić Slika 6. Bubica

(Antennaria dioica)

3
Slika 8. Polegla trozubica
(Danthonia decumbens)
Foto J. Topić
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: pretvaranje u

prepoznaje: moravka ili brđanka (Ar- oranice i, još češće, prestanak košnje
nica montana), trava tvrdača (Nardus i ispaše zbog čega prirodno zarašta-
stricta), vlasasta vlasulja (Festuca te- vaju travnjaci, a obnavljaju se šume
nuifolia), bubica (Antennaria dioica,
Mjere zaštite: redovita ispaša i (ili)
sl. 6), streličasta žutica (Chamaespar-
košnja.
tium sagittale, sl. 7), trozubica (Dan-
thonia decumbens, sl. 8) Status: sadržano u Direktivi o sta-
ljem kriterija 1a, b; 2a,b; 3a,b
istražene
Pojavljivanje u RH: gorska područja
zapadne Hrvatske

4
C.3.4.3.2.
Livade velikoglavičastog dimka i visoke beskoljenke
(Crepido conyzifoliae-Molinietum altissimae)

Opis staništa. Na jugozapadnom rubu nacionalnoga parka Plitvička jezera, na

zaravni Homoljačkog polja raširena je travnjačka zajednica velikoglavičastog
dimka i visoke beskoljenke (Crepido conyzifoliae-Molinietum altissimae, sl. 1).
Razvija se na tlu kisele reakcije, a po flornom sastavu srodna je travnjacima
trave tvrdače i vrištinama kojih također ima na velikim površinama Homoljač-
kog polja.
Slika 1.
Foto Lj. Ilijanić
Travnjak
velecvjetnog dimka
i beskoljenke
Slika 2. Velikoglavičasti Slika 3. Visoka beskoljenka Slika 4. Petoprst srčenjak

dimak (Crepis conyzifolia) (Molinia arundinacea) (Potentilla erecta)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Livade velikoglavičastog dimka i visoke beskoljenke

1
Zajednica se odlikuje razmjerno velikim brojem vrsta u usporedbi s travnjacima
tvrdače, a prepoznatljiva je osobito u vrijeme cvatnje mnoštva žutih glavica
dimka (sl. 2). Poslije dominira također lako prepoznatljiva trava visoka be-
skoljenka (Molinia caerulea ssp. arundinacea = M. altissima, sl. 3). Redovite su
različite biljke kiselih tala, npr. štitasta runjika (Hieracium umbellatum), trava
trozupka (Danthonia decumbens), trava tvrdača (Nardus stricta), obična ili crve-
na rosulja (Agrostis capillaris), petoprst srčenjak (Potentilla erecta, sl. 4) i dr.
Bez redovite košnje okolne vrištine ubrzo osvajaju površine travnjaka (sl. 5), a
ako se planom gospodarenja u nacionalnom parku ne poduzmu odgovarajuće
zaštitne mjere, tj. redovita košnja na livadi i intenzivna ispaša na vrištinama,
propast će i jedne i druge u procesu progresivne sukcesije vegetacije.
Foto J. Topić
Slika 5. Velike površine Homoljačkog polja zarasle su u vrištinu (ponekad se pale)
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: prestanak re-

prepoznaje: velikoglavičasti dimak dovite košnje što dovodi do širenja
(Crepis conyzifolia), visoka beskoljen- vriština, a potom sukcesija do razvit-
ka (Molinia caerulea ssp. arundina- ka prirodnih šuma
cea), trava tvrdača (Nardus stricta)
Mjere zaštite: redovita košnja jed-
Značajne životinjske vrste: fauna nom godišnje, poslije košnje moguća
zasad neistražena ispaša
Pojavljivanje u RH: Homoljačko Status: sadržano u Direktivi o sta-

polje (Lika) u nacionalnom parku Pli- ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
tvička jezera ljem kriterija 1a,b, 4
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Livade velikoglavičastog dimka i visoke beskoljenke

2
C.3.2.1.1.
Panonske kontinentalne sipine
(Corynephori canescentis-Festucetum vaginatae)

Kôd staništa: NKS: C.3.2.1.1.; Natura 2000: 2340 ; Corine 64.714
Opis staništa. Pješčane sipine ili dine osebujna su staništa posebnih biljnih
zajednica i biljaka pješčarka (psamofiti). Svim je sipinama zajedničko da su
građene od sitnih nepovezanih (slobodnih) čestica pijeska koje lako pokreće
i prenosi vjetar (zato i naziv „živi pijesci“). Reljef dina je valovit (sl. 1) jer se
pod utjecajem vjetra mogu premještati poput valova na moru. Premda im je
zajednička pjeskovitost (sl. 2), tj. fizikalna građa tla, velike su razlike u drugim
ekološkim značajkama između tzv. kontinentalnih ili kopnenih i primorskih,
obalnih dina. Obalne su dine zaslanjene, a kopnene isprane, a mogu se razli-
kovati i po kemijskom sastavu pijeska. Zato se razlikuju i po flornom sastavu
pješčarskih biljaka.
Slika 1. Izgled
Đurđevačkih
pijesaka
Foto J. Topić
Slika 2. Presjek
kroz sipinu
pokazuje pokretanje
i taloženje slojeva
pijeska
Foto J. Topić
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Panonske kontinentalne sipine

1
U nas su kopneni pijesci ponešto očuvani u Podravini. Prije stotinjak godina,
početkom 20. stoljeća, pokretni su pijesci još zauzimali velike površine u po-
dručju između Koprivnice i Virovitice, a osobito u široj okolici Đurđevca. Nošeni
vjetrom, zatrpavali su obrađena polja, livade, vinograde i vrtove, a pijesak je
prodirao i u svaki kutak kuća. Da bi se „živi pijesci“ umirili, poduzimane su
opsežne akcije sadnjom grmlja i drveća koje će služiti kao vjetrobran, stvarati
humus, mijenjati vodni režim staništa i druga ekološka svojstva tla i vezivati
pokretni pijesak. Sadilo se nekoliko vrsta, osobito crni i obični ili bijeli bor
(Pinus nigra i P. sylvestris), bagrem (Robinia pseudacacia) i zajik ili lakotnik
(Cytisus scoparius = Sarothamnus scoparius, sl. 3). Rezultati se i te kako vide
jer su mnoge nekad pješčenjačke površine obrasle borovim šumama i šikarama
bagrema i zajika, a zaraštavanje se nastavlja.
Čak i u zakonom zaštićenom rezervatu Đurđevački pijesci proces zaraštavanja
toliko je napredovao da će ako se ne poduzmu aktivne zaštitne mjere ose-
bujna pješčenjačka vegetacija ubrzo biti potpuno potisnuta. S rubnih dijelova
rezervata širi se bagrem, velike površine osvojio je zajik (sl. 4), a vrlo agresivno
nastupaju kupine (Rubus), trava kopnena šašuljica (Calamagrostis epigeios) i
dr. Sve te biljke vežu pijesak, stvaraju mnogo humusa i potiskuju pješčenjačku
vegetaciju, kojoj je ostalo vrlo malo slobodnih površina golog pijeska, uglav-
nom na vrhovima sipina, gdje se zbog ispiranja ne može sakupiti veća količina
humusa. Na tim se površinama još održala pješčenjačka vegetacija koja pripada
biljnoj zajednici sivkaste gladice i rukavčaste vlasulje (Corynephori canescentis-
Festucetum vaginatae, sl. 5). Uz vrste Corynephorus canescens (sl. 6) i Festuca
Slika 3. Zajik (Cytisus scoparius)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 5. Tipičan izgled pješčarske

zajednice
Foto J. Topić Slika 4. Zaraštavanje pijesaka

zajikom (Cytisus scoparius)

2
vaginata (sl. 7) rastu još značajne biljke pijesaka pješčarski dvornik (Polygo-
num arenarium, sl. 8), trobridi lanilist (Linaria genistifolia, sl. 9), poljski pelin
(Artemisia campestris), obični ili gorski prisadnik (Jasione montana), metličasta
zečina (Centaurea stoebe), pješčarska majčina dušica (Thymus serpyllum), pje-
ščarski trputac (Plantago indica, sl. 10) i dr., a mjestimično dosta mahovina
i lišaja. Od životinja tu žive neke karakteristične vrste kukaca kao mravlji lav
(Myrmeleon sp., sl. 11) i nosati skakavac (Acrida ungarica ungarica, sl. 12).
Česta je i osa kopačica (Bembex rostrata). Od kralježnjaka veoma je zastupljen
gušter zelembać (Lacerta viridis viridis, sl. 13), a u pijesku su mnogobrojni i
hodnici poljske voluharice (Microtus arvalis). Ponešto se pješčenjačke vegeta-
cije fragmentarno održalo na još nekoliko lokaliteta, no zbog zaraštavanja ili
zbog iskorištavanja pijeska (odvoženje u građevinske svrhe) u doglednoj će
budućnosti nestati prikladna staništa.
Foto J. Topić Slika 7. Foto J. Topić

Rukavčasta
vlasulja
(Festuca
vaginata)
Slika 8.
Foto J. Topić
Pješčarski
dvornik
Slika 6. Sivkasta gladica (Polygonum
(Corynephorus canescens) arenarium)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 10. Pješčarski trputac
Slika 9. Trobridi lanilist (Linaria (Plantago indica)
genistifolia)
3
Foto J. Topić
Foto N. Tvrtković
Slika 11. Mravlji lav (Myrmeleon sp.)
Foto J. Topić
Slika 12. Nosati skakavac (Acrida

ungarica ungarica)
Slika 13. Zelembać (Lacerta viridis viridis)
Biljne vrste po kojima se stani- Mjere zaštite. Pod aktivnom se

šte prepoznaje: rukavčasta vlasulja zaštitom podrazumijeva uklanjanje
(Festuca vaginata), sivkasta gladica svih nadzemnih i podzemnih dijelo-
(Corynephorus canescens), pješčarski va biljaka koje vezivanjem pijesaka i
trputac (Plantago indica), trobridi la- stvaranjem humusa bitno mijenjaju
nilist (Linaria genistifolia), pješčarski stanište i potiskuju pješčarske biljke,
dvornik (Polygonum arenarium) što na posljetku dovodi do razvitka
šumske vegetacije. Do sada poduzete
Značajne životinjske vrste: mravlji mjere na dijelu površina nisu dovolj-
lav (Myrmeleon sp.), nosati skakavac no radikalne pa ni rezultati nisu oso-
(Acrida ungarica ungarica), gušter ze- bito povoljni. Posebno valja naglasiti
lembać (Lacerta viridis viridis) da se mjere aktivne zaštite moraju
provoditi stalno, a ne povremeno kad
Pojavljivanje u RH: najtipičnije u je dio površina već „osvojen“ pa je
rezervatu Đurđevački pijesci, fragmen- vraćanje u „prijašnje“ stanje zapravo
tarno još ponegdje u široj okolici praktički neizvedivo.
Uzroci ugroženosti: proces zarašta- Status: sadržano u Direktivi o sta-

vanja pijesaka bagremom, zajikom, ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
kupinama, nekim travama i dr. teče ljem kriterija 4
sve brže i bitno smanjuje površinu
„živih pijesaka“, ako se ne poduzmu AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
mjere aktivne zaštite, ubrzo će nesta-
ti sva prikladna staništa pješčarskih
biljaka i životinja

4

Bujadnice
(Sastojine s dominantnom bujadi Pteridium aquilinum)

Kôd staništa: NKS: nema; Natura 2000: nema; Corine: 31.86
Opis staništa. Bujadnicama (sl. 1) se nazivaju vegetacijske sastojine u kojima

prevladava i izgled im daje bujad (Pteridium aquilinum, sl. 2 a,b). Premda ta
(kozmopolitska) biljka uspijeva na različitim područjima i staništima, od kiselih
do bazičnih tala, od otvorenih staništa do zasjenjenih šumskih zajednica, od
nizinskih i gorskih kopnenih područja do primorja, u nas njezin udio u vegeta-
Slika 1.
Bujadnice
Foto J. Topić
Slika 2. Bujad (Pteridium aquilinum),

a) habitus, b) detalj
ciji najviše dolazi do izražaja na kiselim vrištinama. Stoga se pojam bujadnica

velikim dijelom podudara i povezuje s pojmom vriština jer u mnogim bujadni-
cama rastu također karakteristične vrištinske biljke kiselih staništa, u prvom
redu vrišt (Calluna vulgaris), kao i druge acidofilne vrste (biljke kiselih tala),
npr. bodljikava žutica (Genista germanica), dlakava žutica (Genista pilosa), tro-
zupka (Danthonia decumbens), poljska bekica (Luzula campestris), a nisu rijetki
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Bujadnice

1
ni grmovi obične borovice ili kleke (Juniperus communis). Fauna nije posebno
istraživana, ali je nedavno nađen na više lokaliteta toga staništa ugroženi leptir
močvarni okaš (Euphydryas aurinia).
Bujadnice su u nas prije zauzimale znatno veće površine nego danas, na Kor-
dunu i u Banovini, u nižim područjima Gorskoga kotara, ponegdje u Hrvatskom
zagorju, a najprostranije na ličkoj visoravni (sl. 3). Bujad se u jesen na mnogim
površinama kosila za stelju pa otud u narodu i naziv „steljnik“ (pl. steljnici).
Bujadnice su, kao i vrištine, nastale pretežno potiskivanjem kiselih hrastovo-ke-
stenovih, bukovih i jelovih šuma. Osim košnjom bujadi za stelju ili povremenim
paljenjem, održavaju se pašom, a ako takav način gospodarenja prestane, počinje
prirodna obnova nekadašnjih šuma. U prvoj fazi obilno se naseljava obična breza
(Betula pendula) koja je svjetloljubiva (heliofilna) biljka koja na bujadnicama i
u vrištinama ima dovoljno svjetla za rast, pa tako nastaju brezici. Površine se
brezika u novije vrijeme povećavaju zapuštanjem bujadnica (sl. 4) i vriština, a na
kraju prirodno se obnavljaju šume u kojima zbog manje svjetla breza ima podre-
đen položaj i znatno je prorijeđena ili mjestimično posve potisnuta.
Premda su površine bujadnica još i danas velike, ipak su znatno smanjene u
posljednjih pedesetak godina što opravdava njihovo uvrštavanje u skupinu po-
tencijalno ugroženih staništa.
Slika 3. Danas su najveće Slika 4. Zaraštavanje bujadnica brezom

površine još ostale u Lici
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: napuštanje tra-

prepoznaje: bujad (Pteridium aquili- dicionalnoga gospodarenja (ispaša,
num) paljenje, košnja bujadi za stelju)
Značajne životinjske vrste: nisu Mjere zaštite: obnavljanje prijaš-

istraživane njeg načina gospodarenja
Pojavljivanje u RH: pretežno Kor- Status: nije sadržano u Direktivi o

dun, Banovina, Gorski kotar, Lika staništima; ugroženo u Hrvatskoj te-
meljem kriterija 1a, b
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Bujadnice

2
B.2.1.3.
Točilo planinskog koporca i ognjice točilarke
(Bunio-Iberetum pruitii)
Kôd staništa: NKS: B.2.1.3; Natura 2000: 8120; Corine: 61.514
Opis staništa. Sa strmih okomitih stijena, kakvih u hrvatskim planinama ima

mnogo, pod utjecajem vlaženja, jakog ohlađivanja i ekstremnog zagrijavanja,
zbog čega dolazi do raspucavanja stijena, otkida se manje ili veće kršje i obru-
šava se („toči“ se) u podnožje stijena. Ovisno o visini stijene, nagibu podnožja
i veličini kamenja koje se kotrlja niza stijenu, slaže se ono bliže ili dalje na
obronku u njezinu podnožju. Tako nastaje specifično stanište koje se u smislu
narodnog shvaćanja (uvriježeno i u botanici) naziva točilo (sipar ili siparište).
Malobrojne biljke i biljne zajednice prilagođene životu na takvu veoma ekstre-
mnom staništu nazivaju se točilarke.
U Hrvatskoj su na srednjem i južnom Velebitu i na Dinari, u području pret-
planinskih bukovih šuma i klekovine planinskoga bora, krivulja, na mjestima
izloženim jakom utjecaju bure, koja zimi s takvih mjesta odnosi snijeg, nastala
vrlo značajna točila planinskoga koporca i ognjice točilarke (Bunio-Iberetum
pruitii, sl. 1).
Foto T. Nikolić
Slika 1. Točilo planinskog koporca i ognjice
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Točilo planinskog koporca i ognjice točilarke

1
Među malobrojnim biljkama točilarkama u toj su zajednici najznačajnije pla-
ninski koporac (Bunium alpinum, sl. 2) i ognjica točilarka (Iberis pruitii, sl. 3),
a na nekoliko lokaliteta na Velebitu u toj zajednici raste i naša najznačajnija
endemična biljka, jedina vrsta roda, velebitska degenija (Degenia velebitica, sl.
4 a, b). U novije vrijeme, na zadovoljstvo botaničara i svih ljubitelja prirode,
pronađena je i izvan Velebita, znatno niže, u području submediteranske vege-
tacije, na jednom lokalitetu poviše Sibinja u Hrvatskom primorju.
Osim spomenutih vrsta, na točilima ognjice rastu još, ali znatno rjeđe, npr.
polegla naduta pušina (Silene vulgaris ssp. prostrata = S. marginata), planinski
lanilist (Linaria alpina, sl. 7), planinski mekinjak (Drypis spinosa ssp. spinosa,
sl. 5), kiselica točilarka (Rumex scutatus, sl. 6), dinarski rožac (Cerastium dina-
Slika 2. Planinski koporac

Foto M. Vuković
(Bunium alpinum)
Foto J. Topić
Slika 3. Ognjica točilarka (Iberis pruitii)
Foto J. Topić Foto T. Nikolić

a b
Slika 4. Velebitska degenija (Degenia velebitica), a) u cvatu, b) u plodu

2
ricum, sl. 8). Kao i na drugim točilima, s vremenom se kamenje umiri jer se s
rubnih dijelova točila postupno naseljavaju pojedine otpornije vrste koje prodi-
ru na točilo (s planinskih travnjaka i klekovine), npr. uskolisna šašika (Sesleria
tenuifolia), oštra vlasulja (Festuca bosniaca), pojedini grmići kao medvjetka
(Arctostaphylos uva-ursi), patuljasta borovica (Juniperus nana) i dr. Tako se
stvara sitno tlo, vezuje se skeletna podloga i počinje potiskivanje biljaka toči-
larka. Od faune česta je planinska voluharica (Chionomys nivalis, sl. 9), gorski
puh (Dryomys nitedula) i brojne rovke, među kojima je karakteristična planinska
rovka (Sorex alpinus), ali i dvobojna poljska rovka (Crocidura leucodon).
Slika 5. Planinski mekinjak (Drypis

Foto J. Topić
spinosa ssp. spinosa)
Foto J. Topić
Foto T. Nikolić
Slika 6. Kiselica točilarka (Rumex

scutatus)
Slika 7. Planinski lanilist (Linaria alpina)

3
Slika 8. Dinarski
rožac (Cerastium Foto J. Topić
dinaricum)
Slika 9. Planinska
voluharica
(Chionomys nivalis)
Foto D. Pelić
Biljne vrste po kojima se stani- Pojavljivanje u RH: Velebit, Dinara

šte prepoznaje: planinski koporac
(Bunium alpinum), ognjica točilarka Uzroci ugroženosti: smirivanje i za-
(Iberis pruitii), velebitska degenija raštavanje točila biljkama koje poti-
(Degenia velebitica, samo na nekim skuju točilarke
lokalitetima na Velebitu)
Mjere zaštite: sprječavanje prodira-
Značajne životinjske vrste: vrste nja biljaka planinskih rudina i kleko-
česte u svim kamenitim staništima vine
pretplaninskog pojasa, npr. planinska
voluharica (Chionomys nivalis), gorski Status: sadržano u Direktivi o sta-
puh (Dryomys nitedula) i brojne rov- ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
ke, među kojima je karakteristična ljem kriterija 4
planinska rovka (Sorex alpinus), ali
i dvobojna poljska rovka (Crocidura AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.
leucodon)

4
6.1.1.3.
Špilje s porodiljskim kolonijama šišmiša
Kôd staništa: NKS: 6.1.1.3; Physis (Corine): 65.3, 65.3; Natura 2000: 8310
Opis staništa. Na ulazima u jame ili špilje gdje ljetne temperature premašuju
12oC (a dosežu i preko 20oC), a visoka je i zračna vlaga (preko 80 %). Pojedine
vrste šišmiša nastanjuju često stoljećima ista takva staništa (sl. 1), a ona se
mogu prepoznati i kad šišmiša u njima nema jer su na stropu ostavili tragove,
tamnije od posebnoga spoja nastaloga djelovanjem amonijaka iz urina šišmiša
na vapnenačku podlogu. Neke vrste zadržavaju se u istoj špilji na različitim
mjestima. Razlikujemo samostalne kolonije pojedinih vrsta ili zajedničke ko-
lonije dviju ili više vrsta. U doba kada se mladi već mogu sami držati za strop,
ženke ih ponekad ostavljaju u tzv. dječjim kolonijama dok one vani love kukce.
U manjim špiljskim prostorijama veće kolonije šišmiša mogu znatno utjecati na
promjenu mikroklime dok se u njima zadržavaju. U najvećem ljetnom špiljskom
staništu u Hrvatskoj boravi više od 30.000 jedinki šišmiša.
Foto N. Tvrtković
Slika 1. Porodiljna kolonija šišmiša u špilji
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Špilje s porodiljskim kolonijama šišmiša

1
Foto D. Štokić
Slika 2. Kolonija dugokrilog pršnjaka (Miniopterus schreibersi)
Foto I. Pavlinić
Slika 3. Južni potkovnjak (Rhinolophus euryale)
Biljne vrste po kojima se stanište (Rhinolophus euryale, sl. 3), Blazijev

prepoznaje: nema potkovnjak (Rhinolophus blasii, sl. 4),
veliki šišmiš (Myotis myotis), oštrouhi
Značajne životinjske vrste: dugo- šišmiš (Myotis blythii oxygnathus, sl.
krili pršnjak (Miniopterus schreiber- 5), dugonogi šišmiš (Myotis capacci-
si), veliki potkovnjak (Rhinolophus nii, sl. 6), riđi šimiš (Myotis emargi-
ferrumequinum), južni potkovnjak natus, sl. 7)

2
Foto R. Ozimec
Slika 4. Blazijev potkovnjak (Rhynolophus blasii)
Foto D. Pelić
Slika 5. Oštrouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnathus)
Pojavljivanje u RH: u svim krškim neadekvatnim zatvaranjem ulaza oko-

područjima Hrvatske mitim rešetkama (u slučaju dugokrilog
pršnjaka čak i vodoravnim rešetka-
Uzroci ugroženosti: uznemiravanje ma!); staništa oko špilje u kojima love
speleološkim ili turističkim posjetima, plijen, ali i desetak kilometara dalje,
turističkim preuređenjem s umjetnim ovisno o vrstama šišmiša, tipovima, te
osvjetljenjem, promjenom mikroklime, rasporedu okolnih staništa

3
Foto D. Pelić
Slika 6. Dugonogi šišmiš

(Myotis capaccinii)
Foto I. Pavlinić
Slika 7. Riđi šišmiš

(Myotis emarginatus)
Mjere zaštite: zaštite špilja s poro- love plijen, i staništa u kojima nalaze
diljskim kolonijama uz mjere uprav- plijen (ovisno o vrstama, prosječno u
ljanja koje moraju osigurati neuz- krugu oko 5 km od ulaza u špilju)
nemiravanje kolonija od svibnja do
sredine kolovoza (visokobređe ženke
i ženke s mladima, još nesamostalni
ljem kriterija 3a,b
mladi), ali i očuvanje strukturnih ele-
menata staništa uz špilje važnih za
migracije do staništa u kojima ženke

4
H.1.1.3.
Špilje s velikim zimujućim kolonijama šišmiša
Kôd staništa: NKS: H.1.1.3.; Natura 2000: 8310; Corine: 65.2; 65.3
Opis staništa. Jame ili špilje u kojima je temperatura između 5 i 8 oC, i gdje
je visoka vlaga u zimskom razdoblju trajna. Uz to ti špiljski prostori moraju biti
nedostupni grabežljivcima. Neke vrste sele se zimi s jednog na drugo mjesto
u istoj špilji ili promijene špilju. Špilje s dobrim mikroklimatskim uvjetima za
šišmiše često su im stoljetna zimska skloništa. Na pojedinim takvim lokacijama
živi nekoliko stotina do više tisuća primjeraka. Najveća poznata zimska kolonija
dugokrilog pršnjaka u Hrvatskoj ima oko 30.000 primjeraka, dok su za vrstu ve-
likog potkovnjaka karakteristične zimske kolonije do 400 primjeraka (sl. 1). Za
mnoge vrste nisu nam još poznata mjesta zimovanja jer je njihov broj iznimno
velik, dok istraživanja nisu baš česta u nepovoljnim zimskim uvjetima, a dio
ih je zasigurno i nedostupan čovjeku. Mnoge vrste ne zimuju u velikim zajed-
ničkim kolonijama na vidljivim mjestima, nego se zavlače duboko u pukotine u
špiljama, pa se stvarno značenje pojedinih špilja kao zimovališta može utvrditi
samo bilježenjem broja jedinka koje u špilju u jesen ulaze, odnosno u proljeće
iz nje izlaze. U pojedinim špiljama može zimovati i više od 10 različitih vrsta
šišmiša (sl. 2).
Slika 1.
Zimska kolonija
velikog
potkovnjaka
(Rhynolophus
ferrumequinum)
Slika 2.
Zimujuća
kolonija s više
vrsta šišmiša
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Špilje sa velikim zimujućim kolonijama šišmiša

1
Slika 3. Dugokrili pršnjak
(Miniopterus schreibersi)
Slika 4. Veliki potkovnjak

(Rhynolophus ferrumequinum)
Biljne vrste po kojima se stanište vanjem prilikom posjećivanja tijekom

prepoznaje: nema zimovanja, promjenama mikroklime
uzrokovanim ljudskim aktivnostima,
Značajne životinjske vrste: dugo-
zatvaranjem ulaza
krili pršnjak (Miniopterus schreibersi,
sl. 3), veliki potkovnjak (Rhinolophus Mjere zaštite: zaštita svih postoje-
ferrumequinum, sl. 4), riječni šišmiš ćih speleoloških objekata s pozna-
(Myotis daubentonii), Brandtov šiš- tim zimovalištima od posjećivanja i
miš (Myotis brandtii), smeđi dugou- obavljanja radova uređivanja zimi, a
šan (Plecotus auritus), veliki šišmiš u slučaju potrebe postavljanje zaštit-
(Myotis myotis) nih vrata na ulazu, koja treba načiniti
prema uzoru na ona špilje Veternice
Pojavljivanje u RH: u svim krškim
(JU PP Medvednica)
područjima Hrvatske
Uzroci ugroženosti: zbog izuzetne
koncentracije pojedinih ugroženih vr-
ljem kriterija 3b
sta osobito takva staništa valja stro-
go zaštititi; ugrožava ih se uznemira- AUTOR: TVRTKOVIĆ, N.
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Špilje sa velikim zimujućim kolonijama šišmiša

2
H.1.1.5.
Špilje ledenice (sniježnjače)
Kôd staništa: NKS: H.1.1.5.; Natura 2000: nema; Corine: 65
Opis staništa. Jame, špilje s jamskim ulazom ili ulazni dijelovi većih jamskih
sustava, s osobito hladnom mikroklimom, omogućuju nakupljanje i dugotrajno
zadržavanje snijega i leda (sl. 1). U gotovo bezvodnim dijelovima dinarskoga
krša dobro su bile poznate lokalnom stanovništvu, tako da su njihove osobitosti
često i dio njihova imena (ledenice, sniježnjače, sniježnice). S nestankom ljudi
koji bi barem dio godine ondje živjeli i iskorištavali planinska područja, neke su
postale nepoznate, a procjenjujemo da im ukupna brojnost ne doseže ni 0,5%
od ukupnog broja speleoloških objekata. Iste mikroklimatske uvjete imaju i
ulazni dijelovi u vrlo duboke jame dinarskih planina, gdje ih ledeni čep često
u većem dijelu godine zatvara. Takva vrlo hladna špiljska staništa odgovaraju
posebnim špiljskim vrstama kojih je predstavnik špiljski kornjaš (Astagobius an-
gustatus, sl. 2) s više različitih podvrsta u Gorskom kotaru i na Velebitu, i svojte
roda Speoplanes (sl. 3) u Dalmaciji. Hladni uvjeti odgovaraju i endemičnom
reliktu dinarskom voluharu Dinaromys bogdanovi koji na ledu čuva odgrizene
i dovučene dijelove biljaka. U rano proljeće u ulaznim dijelovima takvih jama
gnijezde se parovi planinskih galica, Pyrrchocorax graculus. Nekad su otopljeni
led iz takvih jama pili planinski stočari, a iz ledenica kraj većih naselja (npr.
Makarska) vadio se za potrebe hlađenja hrane.
Slika 1. Foto V. Božić

Špilja
ledenica
iznutra
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Špilje ledenice (sniježnjače)

1
Slika 2. Špiljski kornjaš
Foto B. Jalžić
Astagobius angustatus
Foto B. Jalžić
Slika 3. Špiljski kornjaš

Speoplanes giganteus
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti. Stanište je

prepoznaje: nema ugroženo promjenama ekoloških uvje-
ta globalnim zatopljenjem, a pojedini
Značajne životinjske vrste. Uz dva-
predstavnici njegove faune mogućim
desetak vrsta špiljskih kornjaša koji se
izlovom. To su (1) sakupljanje rijet-
mogu naći u veoma hladnim špiljama,
kih vrsta kornjaša za prodaju, često
tipične vrste ledenica su u zapadni-
lovnim posudama u kojima se mogu
jem području dinarskog krša podze-
izloviti gotovo svi primjerci rijetkih
mni kornjaši Astagobius angustatus,
vrsta na izoliranom lokalitetu. I dok
A. hadzii, a za istočnije područje Du-
su ostale kopnene špiljske životinje
valius biokovensis, D. comes, te Spe-
većinom sigurne zahvaljujući razgra-
oplanes giganteus. U takvu staništu
natoj mreži manjih pukotina, vrste
nađu se i uz druge vrste špiljskih kor-
koje žive samo u ledenicama mogu
njaša, npr. Spelaedromus pluto, i neke
biti ugrožene. Od kralježnjaka ugro-
nadzemne vrste, npr. kornjaši rodova
žen je (2) dinarski voluhar bezobzir-
Cychrus i Nebria. Od kralježnjaka to su
nim ilegalnim sakupljanjem klopkama
reliktni glodavac dinarski voluhar Di-
mrtvolovkama.
naromys bogdanovi i planinska vrana
Pyrrchocorax graculus. Mjere zaštite: kontroliran posjet po-
znatim i lako dostupnim ledenicama
Pojavljivanje u RH: viši predjeli kr-
ša Dinarida. U zaštićenim dijelovima Status: nije sadržano u Direktivi o
prirode to su npr. Vukušić sniježnica staništima; ugroženo u Hrvatskoj te-
u nacionalnom parku Sjeverni Velebit meljem kriterija 3b
i ledenica na Svetom brdu u nacio-
nalnom parku Paklenica
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Špilje ledenice (sniježnjače)

2
H.1.3.
Podzemne vode bogate špiljskim vrstama
Kôd staništa: NKS: H.1.3.; Natura 2000: 8310; Corine: 65
Opis staništa. Stalna špiljska vodena staništa, koja su dio većih razgranatih
vodenih sustava koji uzvodno imaju manje ili veće, stalnije ili povremene nad-
zemne pritoke (nešto viši unos hrane u odnosu na većinu tipičnih špiljskih sta-
ništa), a biološkoj raznolikosti pridonose razna mikrostaništa poput intersticija
šljunkovitih naslaga dna i obala (hiporejik). Za njih su karakteristične stalne
podzemne vode sezonskih promjena jačine i brzine glavnog vodenog toka, te
redovite fluktuacije razine podzemnih voda (sl. 1). I dok se u puno podzemnih
voda nađe samo po nekoliko pravih vodenih špiljskih vrsta, biološka raznolikost
takvih vodenih staništa uobičajeno prelazi dvadesetak stigobionata (pravih vo-
denih špiljskih organizama), a glavninu vrsta čine špiljski pužići iz skupine
Hydrobiidae i rakovi iz skupina Decapoda, Amphipoda, Isopoda i Copepoda.
Zbog sadašnje prostorne izolacije i dinamičnih povijesnih podzemnih veza ta-
kva staništa bogata su endemičnim vikarnim usko rasprostranjenim svojtama.
U Hrvatskoj većina takvih staništa nije još dostatno istražena; nije dovoljno
poznata ni fauna, a kamoli ekologija. U prirodnom stanju podzemne su vode
ujedno i važna rezerva pitke vode. Postojanje takvih podzemnih staništa često
uočimo kada nabujale podzemne vode na izvorima izbace neke od tipičnih špilj-
skih vrsta poput čovječje ribice (Proteus anguinus, sl. 2) ili špiljskih račića (npr.
kozicu Troglocaris anophthalmus). Često se na izvorištima takvih voda mogu u
naplavljenom pješčanom sedimentu naći mnogobrojne bijele kućice špiljskih
pužića (veličine svega koji milimetar ili manje, sl. 3).
Foto V. Božić
Slika 1. Vodeno stanište bogato podzemnim vrstama u špilji
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Podzemne vode bogate špiljskim vrstama

1
Slika 2. Čovječja ribica (Proteus anguinus)
Foto B. Jalžić
Slika 3. Kućice špiljskih pužića u

Foto B. Jalžić
pijesku sakupljenom kraj izvora
Foto D. Lacković
Slika 4.
Foto B. Jalžić
Golema
vodenbabura
(Spheromides
virei)
Slika 5. Špiljski pužići Lanzaia

iz skupine Hydrobiide
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: preusmjera-

prepoznaje: nema vanje tokova krških voda. Promjene
hidroloških karakteristika uzvodnih
Tipične životinjske vrste: čovječ-
vodenih staništa mijenjanje prirod-
ja ribica (Proteus anguinus), golema
noga hidrološkog režima: ujezeriva-
špiljska vodenbabura (Spheromides
nje dosadašnjih podzemnih tekućica;
virei, sl. 4), špiljske kozice (Trogloca-
organsko i anorgansko onečišćenje
ris anophthalmus, T. pretneri), špiljske
voda u kršu
babure kuglašice (Monolistra spp.),
špiljske babure (Asellus spp., Proase- Mjere zaštite: održavanje prirodnih
llus spp.), špiljski rakušci (Niphargus smjerova tokova nadzemnih voda
spp., Typhlogammarus mrazeki), račići ako su one već prekinute, omoguća-
veslonošci (Copepoda), sitni špiljski vanje minimalnog protoka dovoljnog
pužići iz skupine Hydrobiidae rodova za održavanje biološke raznolikosti
Lanzaia (sl. 5), Plagygeyria, Orientali- podzemnih zajednica; stroga pre-
na, Hauffenia, Hadziella, Belgradiella vencija mogućeg jačeg organskog
i dr., te Acroloxus i Theodoxus, zago- i anorganskog onečišćenja čitavog
netni špiljski vodenpolip Velkovrhia uzvodnog slijevnog područja, bilo iz
aenigmatica, špiljske spužve Eunapi- stacionarnih izvora, bilo slučajnim
us spp. nezgodama na prometnicama
Pojavljivanje u RH: nizinska i pod- Status: sadržano u Direktivi o stani-

gorska područja krša Dinarida; u Hr- štima, ali samo općenito; ugroženo u
vatskoj je poznato manje od 20 takvih Hrvatskoj temeljem kriterija 2b
pretežno još neistraženih kompleksa
vodenih špiljskih staništa AUTOR: TVRTKOVIĆ, N.
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Podzemne vode bogate špiljskim vrstama

2
H.1.3.1.3.
Ponori i estavele
Kôd staništa: NKS: H.1.3.1.3.; Natura 2000: 8310; Corine: 65.11; 65.4; 65.9
Opis staništa. Ponori su špiljski sustavi koje su stvorile stalne ili povremene
ponornice krških polja (sl. 1). Estavele su vodeni špiljski objekti koji povreme-
no imaju ulogu izvora, a povremeno, za visokih voda, ulogu ponora. Podzemni
dijelovi tih staništa stalno su pod vodom, a dio je povremeno, često periodično,
izvan vode, ali sa stalnom visokom vlažnosti zraka. Vode sezonski imaju veoma
snažan tok, a povremeno im slabi, pa neko vrijeme mogu biti i stajaćice. Temelj-
na je karakteristika staništa da su to vode s najvišom koncentracijom detritusa
(organskih čestica u raspadanju), za razliku od drugih špiljskih voda, pogotovo
nakon poplava krških polja. Od stalnih životinjskih vrsta koje naseljavaju ta
staništa karakteristične su sjedilačke (sesilne) vrste koje filtriraju detritus, a
pričvršćene su na stijenama špiljskih kanala, na mjestima koja nisu na udaru
povremeno snažne vodene matice. To su odreda reliktne, a ujedno i endemične
vrste, a njihove vapnene cijevčice ili ljušture katkada tvore čitave naslage, koje
u periodima kada su izvan vode čine posebna sezonska mikrostaništa, bogata
drugim pokretnim, pretežno kopnenim špiljskim životinjama. U periodima kada
više nema snažnoga dotoka vode, tu dolaze i mnoge druge špiljske vodene vrste
koje su stalni stanovnici udaljenijih dijelova podzemnih sustava, npr. čovječje
ribice (Proteus anguinus). U te dijelove špiljskih sustava često dospijevaju i
razne površinske vrste, uglavnom pasivno donesene strujom vode.
Foto B. Jalžić
Slika 1. Đulin ponor
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Ponori i estavele

1
Slika 2. Kolonija
Foto B. Jalžić špiljskih cjevaša
(Marifugia cavatica)
Foto D. Pelić
Slika 3. Špiljski školjkaš

(Congeria kusceri)
Biljne vrste po kojima se stanište Mjere zaštite: održavanje prirodnih

prepoznaje: nema smjerova tokova nadzemnih voda u
kršu, a ako su već prekinute, omogu-
Značajne životinjske vrste: špilj-
ćavanje minimalna protoka, dovoljna
ski cjevaš (Marifugia cavatica, sl. 2),
za preživljavanje podzemnih zajedni-
špiljski školjkaš (Congeria kusceri,
ca; održavanje prirodnog režima voda
sl. 3), praživotinje s kućicama (Fo-
krških polja u kojoj važnu ulogu imaju
liculinae), amfibijski račići skupine
periodične poplave; stroga prevencija
Isopoda (Titanethes spp. i dr.), slat-
mogućeg anorganskog onečišćenja
kovodni puževi i dr.
krških voda, bilo iz stacionarnih izvo-
Pojavljivanje u RH: nizinska pora, bilo nakon slučajnih nezgoda na
dručja krša Dinarida, često na rubo- prometnicama
vima krških polja
Status: sadržano u Direktivi o stani-
Uzroci ugroženosti: umjetno zatva- štima ali previše općenito; ugroženo
ranje ponora i estavela, preusmjera- u Hrvatskoj temeljem kriterija 3a,b
vanje tokova voda u kršu; onemogu-
ćavanje prirodnih periodičnih poplava
krških polja; anorgansko onečišćenje
voda u kršu
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Ponori i estavele

2
G.2.4.3., H.1.4.
Anhihaline i morske špilje
Kôd staništa: NKS: G.2.4.3., H.1.4.; Natura 2000: 8330; Corine: 65.81
Opis staništa i njegovih ekoloških karakteristika. Obalne ili otočne, u

moru potopljene ili djelomično potopljene jame ili špilje (sl. 1) i anhihaline
špilje koje imaju i morsku i slatku vodu, povremeno ili više-manje djelomično
izolirane od obalnog mora. U anhihalinim špiljama morska voda kao teža može
biti samo donji sloj vodenog sustava, dok je iznad nje veći ili manji stup slatke
vode. Uz stijene i dno takvih špilja, u dijelu s morskom vodom žive posebna
naselja reliktnih morskih kopepodnih račića iz skupine Calanoida. Rodovi i vrste
tih morskih račića pokazuju morfološku sličnost s geografski veoma udaljenim
vrstama i rodovima, čak na drugoj strani Zemlje. Uz račiće veslonošce u morskoj
vodi špilja žive razni dubokomorski (batijalni) organizmi kao spužve, kozice i
živorodna riba tabinjčić crnac (Oligopus ater), kao i čitav niz vrsta koje se zadr-
žavaju uz morske špiljske ulaze (npr. riba Apogon imerbis). U gornjem sloju slat-
ke vode nalazimo endemične rakušce kao Hadzia fragilis i Salentinella angelieri
te pužiće, npr. Saxurinator sketi. U posljednje vrijeme u takvim staništima sve
češće otkrivaju se nove vrste životinja. Ekologija tih špilja još nije istražena.
Foto B. Jalžić
Slika 1. Detalj iz morske špilje
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Anhihaline i morske špilje

1
Foto B. Jalžić
Slika 2. Dubokomorska spužvica Oopsacas minuta
Biljne vrste po kojima se stanište upotreba kao kolektora domaćinskih

prepoznaje: nema i industrijskih otpadnih voda); pro-
mjene hidroloških uvjeta staništa;
Značajne životinjske vrste: u mor-
do uništavanje lokaliteta sa tim sta-
skoj vodi: kopepodni račići Speleo-
ništima često dolazi zbog prenamje-
hvarella spp., Badiella spp. i drugi,
ne lokacija za građevinsko zemljište
dubokomorske spužve Oopsacas mi-
ili drugim zahvatima jer takve špilje
nuta (sl. 2), Asbestopluma hypogea,
službe zaštite prirode nisu kartirale,
kozica Salmoneus sketi, živorodna ri-
odnosno registrirale niti valorizirale
ba Oligopus ater; u slatkoj i bočatoj
vodi: rakušci Hadzia fragilis, Salenti- Mjere zaštite: proglašenje morskih i
nella angelieri, usko rasprostranjeni anhihalinih špilja zaštićenim objekti-
rakušci roda Niphargus (npr. N. pec- ma prirode; kartiranje staništa i valo-
tencoronatae), pužići rodova Lanzaia rizacija lokaliteta
i Saxurinator
Pojavljivanje u RH: duž jadranske ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
obale i otoka ljem kriterija 4
Uzroci ugroženosti: promjene uvje-

ta na staništu onečišćavanjem (npr.
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Anhihaline i morske špilje

2
D.1.1.1.1.
Predalpski vrbici s kebračem
(Salici-Myricarietum germanicae)
Kôd staništa: NKS: D.1.1.1.1; Natura 2000: 3230 ; Corine: 24.224
Opis staništa. U gornjem toku rijeke Drave, na području od slovenske granice

nizvodno do Legrada, na riječnim sprudovima građenim od gruboga šljunka
staništa su u nas rijetke zajednice predalpskih vrbika s kebračom (Salici-Myri-
carietum germanicae, sl. 1). Sprudovi s kebračom periodično su poplavljeni za
višeg vodostaja rijeke, pa se šljunkovita podloga premješta zbog čega je florni
sastav, osobito zeljastoga bilja, veoma nestalan.
Najznačajnija je u nas veoma ugrožena vrsta kebrač (Myricaria germanica,
sl. 2 a,b), a redovito se pridružuju neke vrbe, primjerice, rakita (Salix purpurea,
sl. 3) i sivkasta vrba (Salix eleagnos, sl. 4 a, b), veleresna vrba (Salix daphno-
ides), zatim crna topola (Populus nigra) i ponegdje vrlo obilno neke zeljaste
biljke kao trava kopnena šašuljica (Calamagrostis epigeios), obalna šašuljica
(Calamagrostis pseudophragmites, sl. 5), velika zlatnica (Solidago gigantea), u
nas biljka pridošlica iz Amerike, a od mjesta do mjesta vrlo promjenljiv broj
drugih zeljastih biljaka, što govori o nepostojanosti šljunkovite podloge pod
utjecajem struje riječne vode za visokog vodostaja.
Na otvorenijim dijelovima sprudova gnijezde se male čigre Sterna albifrons
(sl. 6), ptice koja je uz ćukavicu Burchinus oedicnemus karakteristična vrsta
šljunkovitih sprudova. Nekad su male čigre bile brojnije, ne samo uz gornji tok
Drave nego i uz gornji tok Save.
Zbog opsežnih hidrotehničkih zahvata i iskorištavanja šljunka u tome su po-
dručju do danas uništena mnoga staništa, pa su vrbici s kebračom veoma ogra-
ničene rasprostranjenosti i zahtijevaju posebnu zaštitu. Danas ćukavice više
nema uz obje rijeke, a uz Savu kod Zagreba poznato je samo posljednje gnjez-
dište male čigre.
Slika 1.
Stanište
zajednice Salici-
Myricarietum
na šljunkovitoj
obali Drave
Foto J. Topić
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Predalpski vrbici s kebračem

1
Foto J. Topić
a b
Foto H. Stunković Foto H. Stunković
Slika 2. Kebrač (Myricaria germanica), a) raste na šljunku, b) u cvatu Slika 3. Rakita

(Salix purpurea)
Foto H. Stunković Foto H. Stunković
Slika 4. Sivkasta vrba (Salix elaeagnos), a) habitus, b) grana s macama
Slika 5. Obalna šašuljica (Calamagrostis

pseudophragmites)
Foto B. Marčeta
Foto J. Topić
Slika 6. Mala čigra (Sterna albifrons)
Biljne vrste po kojima se stani- Uzroci ugroženosti: hidrotehnički

šte prepoznaje: kebrač (Myricaria radovi (reguliranje vodotoka, gradnja
germanica), rakita (Salix purpurea), akumulacija, hidroelektrana i kana-
sivkasta vrba (Salix eleagnos) la), iskorištavanje šljunka
Značajne životinjske vrste: mala Mjere zaštite: nisu poduzimane

čigra (Sterna albifrons)
Pojavljivanje u RH: gornji tok rijeke ništima; ugroženo u Hrvatskoj teme-
Drave u široj okolici Varaždina ljem kriterija 1a,b; 2a,b
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Predalpski vrbici s kebračem

2
E.2.2.5.
Submediteranska šuma hrasta lužnjaka
(Carici pendulae-Fraxinetum angustifoliae)

Kôd staništa: NKS: E.2.2.5; Natura 2000: 91F0; Corine: 44.4326
Opis staništa. U dolini rijeke Mirne u Istri, u području polusredozemne (sub-

mediteranske) vegetacijske zone razvila se na močvarnom tlu šumska zajednica
hrasta lužnjaka, poljskoga jasena i običnoga graba (Carici pendulae-Fraxinetum
angustifoliae), poznata kao Motovunska šuma (sl. 1). U Sredozemlju takve su
šume iznimno rijetke. Po svojem flornom sastavu i ekološkim značajkama Mo-
tovunska je šuma veoma srodna slavonskim lužnjakovim šumama s običnim
grabom, koje rastu na sličnim staništima, ali u drugim klimatskim prilikama
vegetacijske zone kitnjakovo-grabovih šuma kopnenih područja. Stoga je, kao
posebna prirodna rijetkost, zakonom zaštićena.
U okruženju polusredozemne (submediteranske) krške vegetacije šuma i šikara
bijeloga i crnoga graba i hrasta medunca, Motovunska je šuma oaza bujne ve-
getacije na karbonatnom aluviju rijeke Mirne, zahvaljujući svoj opstanak obilju
vode kojom rijeka navlažuje ilovasto i glinasto tlo.
a Foto Lj. Ilijanić b
Foto N. Tvrtković
Slika 1. Motovunska šuma, a) u dolini Mirne, b) detalj šume
Kao i u slavonskim srodnim šumama, rastu u dolini Mirne mnoge zajedničke vr-
ste biljaka, tako od drveća npr. hrast lužnjak (Quercus robur, sl. 2), poljski jasen
(Fraxinus angustifolia), poljski brijest (Ulmus carpinifolia), obični grab (Carpinus
betulus), crna joha (Alnus glutinosa), među grmljem npr. bekovina (Viburnum
opulus, sl. 3 a,b), bijeli glog (Crataegus monogyna, sl. 4), plava kupina (Rubus
caesius), trušljika (Frangula alnus), obična kalina (Ligustrum vulgare, sl. 5) i dr.,
kao i mnoge zeljaste biljke, npr. viseći, razmaknuti i šumski šaš (Carex pendula,
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Submediteranska šuma hrasta lužnjaka

1
Slika 2. Hrast lužnjak (Quercus robur)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 3. Bekovina (Viburnum

opulus), a) u cvatu, b) u plodu b
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 4. Bijeli glog (Crataegus

monogyna)
sl. 6, C. remota i C. sylvatica), štavalj (Rumex sanguineus), velika bahornica (Cir-

caea lutetiana), sedmolist (Aegopodium podagraria), puzavi žabnjak (Ranuncu-
lus repens), močvarna metiljeva trava (Lysimachia nummularia), obična busika
(Deschampsia cespitosa) i dr., ali i poneka vrsta susjednih submediteranskih
zajednica, npr. bijeli grab (Carpinus orientalis, sl. 7), crni jasen (Fraxinus ornus)
i još poneka, koje pokazuju da Motovunska šuma raste u biljnogeografskom

2
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 5. Obična kalina (Ligustrum vulgare)
Foto J. Topić
Slika 6. Viseći šaš (Carex pendula)
Slika 7. Bijeli grab (Carpinus orientalis)
području različitom od slavonskih lužnjakovih šuma. Motovunska je šuma i sta-

nište glasovitih istarskih gljiva gomoljača (tartufi). Od faune su, uz prugastoga
poljskog miša (Apodemus agrarius) i brojne ptice tipične za ovaj tip šume, zna-
čajni lombardijska žaba (Rana latastei, sl. 8), žuti mukač (Bombina variegata,

3
Foto N. Tvrtković
Slika 8. Lombardijska žaba (Rana

latastei)
Foto N. Tvrtković
Slika 9. Žuti mukač (Bombina

variegata)
sl. 9), barska kornjača (Emys orbicularis), močvarna rovka (Neomys anomalus),
velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii) i puh lješnikar (Muscardinus avellanarius).
Regulacija toka rijeke Mirne, a time i promjena vodnog režima staništa kao bit-
nog ekološkog čimbenika za održanje te zajednice, najveća je opasnost za nje-
zin opstanak. Ako šumu i posječemo, ostane li sačuvano odgovarajuće stanište,
zajednica se može obnoviti; ako joj uništimo ili bitno promijenimo značajke
staništa, izgubljena je nepovratno.
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: regulacija toka

prepoznaje: poljski jasen (Fraxinus rijeke Mirne, promjena vodnog reži-
angustifolia), hrast lužnjak (Quercus ma
robur), veliki ili viseći šaš (Carex pen-
Mjere zaštite: održanje povoljnog
dula)
vodnog režima staništa i sprječavanje
Značajne životinjske vrste: lom- onečišćenja vode i tla
bardijska žaba (Rana latastei), veli-
kouhi šišmiš (Myotis bechsteinii)
Pojavljivanje u RH: dolina rijeke ljem kriterija 4
Mirne i pritoke Botonege

4
E.2.1.7.
Šume poljskog jasena s kasnim drijemovcem
(Leucoio-Fraxinetum angustifoliae)
Kôd staništa: NKS: E.2.1.7.; Natura 2000: 91F0; Corine: 44.4311
Opis staništa. Na ilovastom do glinastom mineralno-organogenom i mineral-

no-močvarnom tlu, pretežno u Posavini, šume poljskoga jasena (Leucoio-Fraxi-
netum angustifoliae, sl. 1) zauzimaju mikrodepresije, tzv. „bare“ i „tanjure“,
gdje se na površini voda zadržava dobar dio godine. Takva su staništa prikladna
za rast maloga broja vrsta drveća, pa je u tipičnim jasenovim šumama dominan-
tna i mjestimice jedina vrsta u sloju drveća poljski jasen (Fraxinus angustifolia,
sl. 2), koji određuje i izgled tih šuma. Rjeđe i uglavnom u maloj množini, za-
stupljeni su hrast lužnjak (Quercus robur), crna joha (Alnus glutinosa), poneki
grm, primjerice trušljika (Frangula alnus, sl. 3), modra kupina (Rubus caesius)
i još pokoja vrsta.
Mnogo je bogatiji sloj zeljastih biljaka, među kojima se ističe kasni drijemovac
(Leucoium aestivum, sl. 4), osobito u vrijeme cvatnje kada pruža prekrasnu sliku
prizemoga sloja jasenovih šuma. Veoma je značajna (u istočnijem području) do
dva metra visoka močvarna kopriva (Urtica kioviensis). Česte su i livadna režuha
(Cardamine pratensis), močvarna broćika (Galium palustre), puzavi žabnjak (Ra-
nunculus repens), paskvica (Solanum dulcamara), žuta perunika (Iris pseudaco-
rus), močvarna mlječika (Euphorbia palustris), obična vrbica (Lythrum salicaria),
cretna paprat (Dryopteris carthusiana), vučja noga (Lycopus europaeus). Fauna
tih šuma je veoma bogata, a uz razne ptice, npr. bjelovratu muharicu (Ficedula
albicollis), značajni su brojni vodozemci, npr. crveni mukač (Bombina bombina,
Slika 1. Šuma poljskog jasena s ljetnim Slika 2. Poljski jasen (Fraxinus

drijemovcem angustifolia)
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Šume poljskog jasena s kasnim drijemovcem

1
sl. 5) i močvarna žaba (Rana arvalis wolterstorffi) te vodeni voluhar (Arvicola
terrestris) uz gotovo 15 drugih vrsta sitnih sisavaca.
Foto J. Topić
Slika 3. Trušljika (Frangula alnus)
Foto J. Topić
Slika 4. Kasni drijemovac

(Leucoium aestivum)
Foto M. Podnar-Lešić Foto V. Pfeifer
Slika 5. Crveni mukač Slika 6. Močvarna žaba (Rana arvalis

(Bombina bombina) wolterstorffi)
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: odvodnja, sprje-

prepoznaje: poljski jasen (Fraxinus čavanje poplavljivanja
angustifolia), kasni drijemovac (Leu-
Mjere zaštite: održavanje vodnog
coium aestivum)
režima
Životinjske vrste: močvarna žaba
(Rana arvalis wolterstorffi, sl. 6)
Pojavljivanje u RH: pretežno u Po- ljem kriterija 1a,b
savini
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Šume poljskog jasena s kasnim drijemovcem

2
E.2.1.3., E.2.1.4., E.2.1.5.
Šume crne johe
(Carici elongatae-Alnetum glutinosae, Pruno-Fraxinetum, Frangulo-Alnetum)

Kôd staništa: NKS: E.2.1.3, E.2.1.4., E.2.1.5; Natura 2000: 91E0; Corine: 44.13,
44.2, 44.3
Opis staništa. Uz rijeke, potoke, stara korita tekućih voda, gdje je podze-
mna voda blizu površine i zamočvaruje tlo, na podnožju obronaka na cretnim
staništima ili na obroncima gdje podvirna voda cijele godine osigurava veliku
vlažnost staništa, razvijaju se zajednice šuma i šikara crne johe (sl. 1). Premda
po svojem cjelokupnom flornom sastavu pripadaju različitim osnovnim biljnim
zajednicama (asocijacijama), svima je zajedničko da u njima prevladava crna
joha, mjestimice i jedina vrsta drveća. Najveće se površine johinih šuma u jed-
nom kompleksu nalaze u Podravini, u okolici Đurđevca, dok se u manjim sastoji-
nama na odgovarajućem staništu nalaze u svim područjima kopnene Hrvatske.
Foto J. Topić
Slika 1. Šuma johe
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Šume crne johe

1
Osim crne johe (Alnus glutinosa, sl. 2), ovisno u prvom redu o vodnom režimu,
u pojedinim zajednicama raste još mjestimice malobrojno poneka vrsta drveća
i grmlja, kao poljski jasen (Fraxinus angustifolius), vez (Ulmus laevis), trušlji-
ka (Frangula alnus), sremza (Prunus padus, sl. 3), bekovina (Viburnum opulus,
Slika 2. Crna joha (Alnus glutinosa)
Foto J. Topić
Slika 3. Sremza Foto J. Topić

(Prunus padus)
Foto J. Topić
Slika 4. Bekovina
(Viburnum opulus)

2
sl. 4), obična kurika (Euonymus europaeus), hmelj (Humulus lupulus, sl. 5 a,b) i
još poneka te mnoge močvarne zeljaste biljke, npr. tresličasti šaš (Carex brizoi-
des, sl. 6), močvarna kaljužnica (Caltha palustris), žuta perunika (Iris pseudaco-
rus), močvarna broćika (Galium palustre), cretna paprat (Dryopteris carthusiana,
sl. 7), obični odoljen (Valeriana officinalis), produženi šaš (Carex elongata) i
dr. Rano u proljeće, u prizemnom sloju čest je proljetni drijemovac (Leucoium
vernum, sl. 8). Fauna tih šuma slabo je proučena, ali je nedaleko od Našica uz
vrste koje dolaze u srodnim tipovima šuma zabilježena i živorodna gušterica
(Lacerta /Zootoca/ vivipara), moguće na jedinom nalazištu živorodnog oblika
ove gušterice u Hrvatskoj.
a b
Slika 5. Hmelj (Humulus lupulus), a) muški cvat, b) ženska biljka u plodu
Foto J. Topić
Slika 6. Tresličasti šaš

(Carex brizoides)

3
Kao i druga močvarna i vodena staništa, tako su i staništa crne johe ugrože-
na poglavito promjenom vodnog režima staništa različitim zahvatima. S druge
strane valja istaknuti činjenicu da joha na nekim lokalitetima osvaja površine
močvarnih travnjaka ili cretova (npr. Dubravica u Hrvatskom zagorju, Blatuša
na Banovini, Plaški) pa time potiskuje neke vrlo ugrožene biljke mijenjajući nji-
hova staništa. U takvim slučajevima valja sprječavati johu u širenju na staništa
rijetkih i ugroženih biljaka.
Slika 7. Cretna paprat

(Dryopteris carthusiana)
Foto J. Topić
Foto J. Topić
Slika 8. U rano proljeće

u prizemnom sloju čest
je proljetni drijemovac
(Leucoium vernum)
Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: promjena vod-

prepoznaje: crna joha (Alnus gluti- nog režima odvodnjom
nosa), trušljika (Frangula alnus), tre-
Mjere zaštite: zabrana odvodnje
sličasti šaš (Carex brizoides)
Značajne životinjske vrste: slabo
poznate
ljem kriterija 1a,b
Pojavljivanje u RH: kontinentalno
područje

4

Tavani i crkveni tornjevi
Kôd staništa: NKS: nema; Natura 2000: nema; Corine: 86
Opis staništa. Tavani kuća i crkveni tornjevi (sl. 1) umjetna su staništa, odno-
sno skloništa, gdje mikroekološki uvjeti odgovaraju nekim prirodnim staništima
(duplja na drveću, topliji špiljski prostori), a danas su iznimno važni za opsta-
nak nekih vrsta šišmiša i sova. U stoljetnom suživotu s čovjekom te su vrste
danas ovisne o umjetnim skloništima koja su našle u dosadašnjim tradicional-
nim ljudskim nastambama i drugim građevinskim objektima. U njima šišmiši
sezonski preko ljeta imaju porodiljske kolonije, a sove jednostavna gnijezda.
Razlikujemo nekoliko osnovnih tipova tavanskih staništa. Jedna su tavanski
prostori izrađeni od drveta s drvenim gredama i daskama pod crijepom, druga
su tavani s drvenim gredama i limenim krovovima, a treća tavani ili napušteni
objekti od kamena s drvenim gredama. Osnovne ekološke karakteristike takvih
staništa su mračnost, razmjerno visoke ljetne temperature i prihvatljiva vlaž-
nost zatvorenog prostora. Kolonijama šišmiša jamačno odgovara i sigurnost
zbog njihove skrovitosti i nemogućnosti ulaza grabežljivaca.
Foto V. Pfeifer Slika 1. Toranj crkve
Slika 2. Kolombatovićev
šišmiš u letu na tavanu
Foto J. Pavlinić
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Tavani i crkveni tornjevi

1
Slika 3. Kolonija
Foto D. Holcer
riđeg šišmiša (Myotis
emarginatus)
Biljne vrste za prepoznavanje: nema

Značajne životinjske vrste: veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum),
mali potkovnjak (Rh. hipposideros), Blazijev potkovnjak (Rh. blasii), šišmiši du-
goušani (Plecotus austriacus, Pl. auritus, Pl. kolombatovici (sl. 2) i Pl. macrobu-
llaris), veliki šišmiš (Myotis myotis), oštrouhi šišmiš (Myotis blythii oxygnathus)
i riđi šišmiš (Myotis emarginatus, sl. 3) te sova kukuvija (Tyto alba); vjerojatno
na tavanima imamo porodiljske kolonije i nekih drugih vrsta šišmiša, no one još
nisu poznate jer nije obavljeno njihovo kartiranje.
Pojavljivanje u RH: na području čitave Hrvatske, češće u kontinentalnom

dijelu
Uzroci ugroženosti: premazivanje drvenih građevinskih elemenata insektici-

dima koji izazivaju smrtnost u sitnijih sisavaca; uznemiravanje visokobređih
kolonija ženka ili ženka s mladima; zatvaranje svih pristupa postojećim tava-
nima ili otvaranjem većih otvora koje bi mogle omogućiti pristup nepoželjnim
životinjama (npr. kuni bjelici, pticama grabljivicama); gradnja novih tavana i
crkvenih tornjeva koji ne omogućuju naseljavanja šišmiša i sova
Mjere zaštite. Zabrana uporabe pojedinih vrsta insekticida u premazivanju

drvenih elemenata za krovišta (grede i dr.). Onemogućavanje uznemiravanja
od kasnog proljeća do sredine ljeta. U slučaju objekata s tradicionalnim većim
kolonijama šišmiša potrebno je propisivati posebne konzervatorske mjere za ra-
dove obnove u kojima će se uzeti u obzir zaštita vrsta koje sezonski nastanjuju
tavan. Pri gradnji novih tavana planiranje i izvedba pristupa šišmišima i sova-
ma ili ugradnja posebnih komora za šišmiše i sove izoliranih od ostalog dijela
tavana. Noću se ne bi smjelo osvjetljivati takve objekte jer se time povećava
vjerojatnost da će šišmiši koji izlijeću ili ulijeću nastradati od grabežljivaca.

terija 2a,b
STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Tavani i crkveni tornjevi

2

Staništa - Inventarizacija Staništa, Primjeri (Topić Et Al.)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Staništa - Inventarizacija Staništa, Primjeri (Topić Et Al.)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Slika 1. Slanjača caklenjače

Slika 2. Zeljasta caklenjača

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Slanjača caklenjače

Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: nasipanje oba-

AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Slanjača caklenjače

Livada grmolike caklenjače i slanuške

(Puccinelio festuciformis Sarcocornietum fruticosae)

Opis staništa. Zajednica grmolike caklenjače i slanuške (Puccinelio festucifor-

Foto J. Topić Foto J. Topić

Slika 1. Stanište zajednice s prevladavajućom vrstom a) Puccinellia festuciformis,

U sastojinama prevladava grmolika cakle-

Slika 2. Grmolika caklenjača (Sarcocornia fruticosa)

Foto J. Topić Foto J. Topić

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Livada grmolike caklenjače i slanuške

Slika 5. Gomoljasta brula (Triglochin bulbosa ssp. barrelieri),

Foto J. Topić Foto J. Topić

Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: nasipanje i za-

Pojavljivanje u RH: duž jadranske Status: sadržano u Direktivi o sta-

AUTORI: TOPIĆ, J., ILIJANIĆ, LJ., TVRTKOVIĆ, N.

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Livada grmolike caklenjače i slanuške

Zajednica jesenske mrižice i modrikastog pelina

Opis staništa. Na niskim, muljevitim i slanim morskim obalama, gdje u smjeru

Slika 1. Zajednica jesenske mrižice i modrikastog pelina

Kao i većina zajednica slanih staništa, i ova je građe-

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednica jesenske mrižice i modrikastog pelina

Foto J. Topić Foto J. Topić

Slika 4. Primorska pepeljuga

Biljne vrste po kojima se stanište Pojavljivanje u RH: niske muljevite

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednica jesenske mrižice i modrikastog pelina

Europsko-mediteranska sitina visokih sitova

Slika 1. Zajednica Juncetum maritimo-acuti, prevladava Juncus acutus

Foto J. Topić Foto J. Topić Foto J. Topić Foto J. Topić

Opis staništa. U ponešto zaslanjenim bočatim (brakičnim) plitkim primorskim

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Europsko-mediteranska sitina visokih sitova

Slika 6. Obalni šaš Slika 7. Opojan Slika 8. Klasasta kičica

Biljne vrste po kojima se stanište Mjere zaštite: održati mogućnost

Pojavljivanje u RH: u primorskom Status: sadržano u Direktivi o sta-

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Europsko-mediteranska sitina visokih sitova

Zajednica polegle mlječike i primorske makovice

Opis staništa. Šljunkoviti morski prudovi i šljunkovito-pjeskoviti morski žali

Slika 1. Šljunkoviti žal, a) u proljeće, b) ljeti

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednica polegle mlječike i primorske makovice

Foto J. Topić Foto J. Topić

Slika 5. Obalna mlječika (Euphorbia paralias),

Foto J. Topić a Foto J. Topić b

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednica polegle mlječike i primorske makovice

Slika 6. Morguša (Cakile maritima) Slika 7. Primorski dvornik

Foto J. Topić Foto J. Topić

Slika 8. Bodljikava solnjača Slika 9. Gola zijevaljka

(Chaenorrhinum aschersoni, sl. 9), a pridružuju im se još neke biljke. Zanimlji-

Slika 10. Primorski

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednica polegle mlječike i primorske makovice

Slika 11. Šljunkovita plaža bez vegetacije

Biljne vrste po kojima se stanište Uzroci ugroženosti: veliki broj ku-

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Zajednica polegle mlječike i primorske makovice

Zaslanjeni travnjaci jednogodišnje kafranke, (Camphorosmetum annuae)

Opis staništa. Tipična vegetacija kopnenih (kontinentalnih) slatina pojavljuje

su ostvareni uvjeti za razvitak slatina. Prije

STANIŠTA • INVENTARIZACIJA I PRAĆENJE STANJA • Panonske slatine

Foto J. Topić Foto J. Topić Foto J. Topić

Slika 3. Jednogodišnja Slika 4. Slatinska Slika 5. Sitnocvjetni trputac