Počeci modernog triatlona

Pripremila: Naida Kovačević

Šta Vam pada na pamet kad pomislite na riječ „triatlon“? Je li to test izdržljivosti Vaše
volje u ekstremnim uvjetima ili je možda uživanje u kombiniranju plivanja, vožnje biciklom i
trčanja u jednoj traci?

Prvi triatlon započeli su Francuzi 1920-tih trčanjem i biciklizmom a potom plivanjem

rijekom Marne nazvavši ovo takmičenje Les Trois (Tri sporta). Od tada će proći dugo
vremena do početka modernog triatlona koji datira od 25. septembra 1974. godine
natjecanjem „Mission Bay Triathlon“, u gradu San Diego (američkoj državi Kalifornija), –
utrkom koja se sastojala od 6 milja trčanja, 5 milja vožnje bicikla i 500 metara plivanja.

Ništa slično se septembra 1974. godine nije radilo u Sjedinjenim Američkim Državama
kada su osnivači (Jack Johnstone i Don Shanahan) uspjeli prikupiti 46 učesnika od kojih su
Judy i John Collins četiri godine kasnije (1978.) uspostavili prvu Ironman utrku na Havajima
što je brzo postao međunarodno priznat događaj.

Teško je povjerovati da je niz utrka izdržljivosti počelo sa gomilom prijatelja koji su pili
pivo i bodrili sportove na način na koji nogometni navijač može razgovarati o svom
omiljenom timu.

Zgodnih 18 natjecatelja pokazalo se s kupaćim kostimima, biciklima i tenisicama na plaži

Waikiki na ostrvu Otočje Havaji. Prve godine nije bilo žena trkačica. Svaki od sportaša morao
je imati potpornu posadu tijekom cijele utrke, uključujući i kajakaše kako bi bili sigurni da su
plivali sigurno. John Collins nije samo vršio dužnost direktora utrke već je ušao i pridružio se
ostalima na startnoj liniji. Prvi Ironman pretvorio se u bitku između Gordona Hallera (28),
bivšeg stručnjaka za komunikacije američke mornarice i Johna Dunbara (25), bivšeg
mornaričkog SEAL-a. Dunbaru je ponestalo vode tokom maratona pa je popio dva piva 10
milja od cilja što je učinilo da se stvari opipljivo pogoršaju. Haller je na kraju pobijedio u
vremenu od 11 sati i 37 minuta.
 Gordon Haller, prvi
ironman šampion

Triatlon je nastavio da raste pojavom „triatlonaca“ koji su ovu utrku smatrali njihovom
specijalnošću. Do 1989. godine triatlon je gradio olimpijski status i službene daljine te se
etablirao kao punopravan sport. Bilo je sportaša koji su od toga zarađivali dok su kompanije
razvijale proizvode kako bi pružile podršku. Ironman je svake jeseni imao svoje mjesto na
televiziji a utke su se odvijale gotovo u svakom kutku svijeta.

Prvog aprila 1989. godine sazvan je prvi kongres ITU-a u francuskom Avignonu kako bi
se ispunio prvi značajan uslov za ulazak u Olimpijske igre. Sport je morao prekrivati pravila
MOK-a kako bi i dalje bio u skladu sa rigidnim olimpijskim strukturama (poput antidopinga,
zahtjeva za ponašanjem itd.). Bilo je više od nekoliko kriterija koje je ovaj sport trebao
ispuniti da bi se prihvatio poput vježbanja u najmanje 75 zemalja za muški sport na četiri
kontinenta i 40 zemalja za ženski sport na tri kontinenta.

Avignon je 6. avgusta 1989. godine bio svjetska stvar sa sportašima koji ne samo da se
utkuju za sebe već prvi put predstavljaju svoje zemlje. Ceremonija dodjele nagrada održana je
u mjestu Palais de Papes gdje je 1300-tih održano šest papinskih konklava. Bilo je to i mjesto
gdje su okrunjeni prvi olimpijskih svjetski prvaci. Najprije se pojavio Rick Wells sa Novog
Zelanda koji je završio na trećem mjestu. Drugi najavljeni bio je Glenn Cook iz Velike
Britanije a zlato je dato Amerikancu Mark Allanu. Trka u Avignonu dogodila se 11 godina
nakon što se 1978. godine na Ostrvu Oahu dogodio najveći javni udarac triatlona u trci koja
će se zvati Ironman. Od Avignona će proći još 11 godina prije nego se triatlon debitovao na
Olimpijskoj igri u Sidneji u Australiji.
 Danas postoji 35 službenih Ironman triatlona koji se održavaju širom svijeta. Od Brazila
do Australije, Malezije, Japana, Novog Zelanda, rodnog mjesta Ironmana na Havajima, svaka
utrka počinje plivanjem 2,4 kilometra, zatim slijedi biciklom od 112 kilometara i završava
maratonom.

Sada kad znate za prvi triatlon, zar ne želite da se i sami utrkujete?