GRAFIČKI FAKULTET U ZAGREBU

KATEDRA ZA AMBALAŽU KNJIGOVEŠTVO I

PROJEKTIRANJE

OBLICI I VELIČINE KONZERVI

 SADRŽAJ

1. Uvod ........................................................................................................................4.
1.1 Predmet i cilj rada..............................................................................................4.
1.2 Prve konzerve.....................................................................................................4.
1.3 Izvor podataka....................................................................................................4.
2. Ambalaža ..................................................................................................................5.
2.1. Metali..................................................................................................................5.
2.1.1. Čelik.................................................................................................................5.
2.1.2. Bijeli lim...........................................................................................................6.
2.1.3. Aluminij............................................................................................................6.
3. Konzerve ....................................................................................................................7.
3.1. Otvorene konzerve................................................................................................7.
3.1.1. Bešavne otvorene konzerve...............................................................................7.
3.1.2. Šavne otvorene konzerve...................................................................................8.
3.2. Poluzatvorene konzerve........................................................................................9.
3.3. Zatvorene konzerve.............................................................................................10.
3.3.1. Konzerve za maziva ulja...................................................................................10.
3.3.2. Konzerve za sterilizirane i pasterizirane namirnice..........................................11.
4. Zaključak.................................................................................................................................18.
5. Literatura..................................................................................................................................18.

2
OBLICI I VELIČINE KONZERVI

SAŽETAK

Konzerva je hermetički zatvorena posuda koja služi za distribuciju i skladištenje robe. Sastoji
se od tankog metala, koji se otvara rezanjem poklopca ili povlačenjem jezička već
postavljenim na vrh poklopca. Konzerve mogu sadržavati razne sadržaje, ali velika većina
sadržava hranu. Hrana u konzervi je konzervirana i ima dug rok trajanja.

Najčešće su izrađene od bijelog lima, ali također mogu biti izrađene od aluminija ili drugih
metala.

KLJUČNE RIJEČI

Ambalžni materijal, konzerviranje, dugi rok trajanja, praktičnost.

SHAPES AND SIZES OF CANS

ABSTRACT

Tin was sealed container that is used for distribution or storage of goods. It consists of thin
metal, which opens the lid by cutting or pulling the tab already installed on the top lid. Cans
may contain various contents, but the most of it contains foods. Canned food is preserved and
has a long shelf life.
They are most made of tinplate, but can also be made of aluminum or other metals.

KEY WORDS

Packaging materials, canning, long shelf life, convenience.

3
 1. Uvod

1.1 . Predmet i cilj rada

Predmet ovog seminarskog rada je iz kolegija Ambalaža pod mentorstvom prof.dr.sc Darka
Babića. Tema seminarskog rada je: Oblici i veličine konzervi.
Metalne limenke proizvode se od lako dostupnih, visoko reciklirati materijala i nude
nepropusnost na vlagu, plinove i svjetlo, kao i potencijal za brzu proizvodnju i podnošenja.
Mnogi dizajni danas nude jednostavno otvaranje konzerva koje ne zahtijevaju uporabu alata.
Cilj ovog seminara je upoznati nas sa ambalažom u ovom slučaju sa konzervama. Konzerve
se koriste u različite svrhe pa se po toj potrebi i proizvode.

1.2. Prve konzerve

Prve konzerve pojavile su se prije otprilike 200 godina, a temelje se na ideji koja dolazi iz
Francuske - Napoleon Bonaparte obećao je 12000 franaka osobi koja osmisli posudu u kojoj
je moguće hranu prenositi i držati svježom.

Naopleon je, pokušavao pronaći najbolji način opskrbe vojnika hranom, a prvo rješenje donio
mu je kuhar Nicolas Appert koji je 1809. namirnice počeo pakirati i konzervirati u
staklenkama. Iako je Napoleon bio zadovoljan svježinom, staklenke su imale dva velika
nedostatka - bile teške i lako lomljive.

Na temelju francuske ideje je Englez Peter Durand osmislio prve limenke koje je 1810.
predstavio engleskom kralju. Tri godine kasnije osnovana je prva tvornica konzervi, a
engleski vojnici bili su oduševljeni izumom jer su konačno na ratnom polju mogli jesti
omiljenu hranu iz domovine.

1.3. Izvori podataka

Podatke koje sam koristila u ovom seminarskom radu su podaci koje sam prikupila u knjižnici
Grafičkog fakulteta te dakako, pretraživanjem Interneta.

4
 2. Ambalaža

Ambalažni je materijal najvažniji element kreiranja ambalaže jer o njegovim svojstvima ovise
mnoge osobine ambalaže. Osim toga o ambalažnom materijalu ovisi izbor oblika i postupka
prostornog grafičkog oblikovanja ambalaže, a ovisi i njezina cijena.
Sa stajališta rješavanja zaštitnih funkcija ambalaže posebno su važni postojanost i
nepropustljivost ambalažnog materijala.
Ambalažni materijal mora biti dovoljno mehanički, kemijski i biološki, a u nekim slučajevima
još i termički i optički postojan.

2.1. Metali

Metali kao ambalažni materijali imaju čitav niz dobrih svojstava. Oni su nepropusni za
tekućine, plinove i svjetlo. Imaju veliku mehaničku čvrstoću pa se mogu upotrebljavati za
izradu ambalaže od koje se traže velika mehanička naprezanja, kao što je npr. ambalaža za
komprimirane ili ukapljene plinove i ambalaža velikih dimenzija. Zbog velike čvrstoće za
sitnu metalnu ambalažu su dovoljne sasvim tanke stijenke, pa je ova ambalaža unatoč većoj
gustoći većine metala dosta lagana. Metali, nadalje, dobro provode toplinu i podnose
zagrijavanje, pa je metalna ambalaža pogodna za proizvode koji se termički steriliziraju.

Uz dobra svojstva metali imaju, sa stajališta proizvodnje ambalaže, i više loših osobina. Tako
većina metala, koji dolaze u obzir za proizvodnju ambalže, manje ili više, podliježe koroziji, a
pogotovou prisustvu kiselina ili lužina. Neki metali još su i toksični. Zato je upotreba metalne
ambalaže ograničena na pakovanje robe koje ne uzrokuju koroziju, odnosno roba kojima
toksičnost metala ne smeta ili se, u protivnom, metalna ambalaža mora posebnim postupcima
zaštititi.

Visoka cijena nekih metala i redovito dosta visoki troškovi oblikovanja metalne ambalaže
čine ovu ambalažu skupom u odnosu prema ambalaži od većine drugih ambalažnih materijala,
što donekle ograničava upotrebu metalne ambalaže. Ipak proizvodnja metalne ambalaže raste
iz godine u godinu zahvačljujući ponajprijue dostignućima na području proizvodnje metalnih
poluproizvoda koji se upotrebljavaju kao ambalažni materijal (bolja kavaliteta i niže cijene),
novim postupcima oblikovanja i zaštite metalne ambalaže. Sve to doprinosi sniženju troškova
proizvodnje metalne ambalaže, poboljšanju njezine kvalitete i proširenjupodručja njezine
upotrebe.

2.1.1.Čelik

Tehničko željezo koje sadrži ispod 1,7% ugljika. Čelik je najvažniji metal današnjice. Osim
vrlo dobrih mehaničkih primjernih tehnoloških svojstava on je najjeftiniji metal, pa je zato
našao široku primjenu u svim područjima djelatnosti suvremenog čovjeka. Zbog tih svojstava
upotrebljava se i za proizvodnju ambalaže.

5
2.1.2. Bijeli lim

Bijeli lim je tanak čelični lim načinjen od mekog običnog konstrukcijskog čelika s malim
sadržajem ugljika i zaštićen s obje strane tankim slojem kositra. Bijeli lim objedinjuje dobra
svojstva oba metala. On posjeduje čvrstoću i rastezljivost čelika, a otporan je prema koroziji
gotovo kao kositar. Osim toga ima lijep izgled, može se spajati lemljenjem, a i jeftiniji je od
kositra.
Potrošnja i proizvodnja bijelog lima stalno raste unatoč nastojanjima da se on zamjeni drugim
ambalažnim materijalom. Takva kretanja u domeni potrošnje bijelog lima posljedica su
primjene sve bolje tehnologije nanošenja kositra, bolje površinske obrade bijelog lima,
suvremenija proizvodnja konzervi, uvođenje novijih oblika konzervi i poboljšanja njihova
zatvaranja i otvaranja. Bijeli lim najviše se upotrebljava za proizvodnju konzervi za pakovanje
termički steriliziranih namirnica, ali i za pakovanje mnogih drugih proizvoda.

2.1.3. Aluminij

Aluuminij se upotrebljava za pakovanje proizvoda već dosta dugo, od početka ovog stoljeća.
Svoju slavu slavu je stekao tek u drugom svjetskom ratu kada je položio težak ispit kao
ambalžni materijal za pakovanje namirnica i drugih proizvoda namjenjenih opskrbi vojske.

6
 3. Konzerve
Konzerve su prodajna ambalaža proizvedena od bijelog, crnog, a u novije vrijeme i od
aluminijskog lima. Obično imaju cilindričan oblik, ali mogu imati i ovalan ili četverokutni
poprečni presjek. Odnosno dimenzija im može biti od njega i nekoliko puta veća. Volumen
konzerve može biti od nekoliko mililitara pa do nekoliko litara.

Zbog visoke cijene ambalažnog materijala i visokih troškova prerade konzerve su skupa
ambalaža, ali se unatoč svojoj visokoj cijeni, zbog mnogih svojih dobrih svojstava,
upotrebljavaju za pakovanje vrlo različitih roba. Konzerve se upotrebljavaju isključivo kao
nepovratna ambalaža.

Prema konstrukciji i sistemu zatvaranja sve se konzerve mogu svrstati u 3 skupine

1. Otvorene konzereve
2. Poluzatvorene konzerve
3. Zatvorene konzerve
3.1. Otvorene konzerve
Otvorene konzerve imaju otvor čija je površina jednaka površini presjeka konzerve. One se
zatvaraju poklopcem koji se ne oštećuje prilikom njihova otvaranja, pa se tako mogu istim
poklopcem mnogo puta zatvoriti.

Prema konstrukciji i načinu proizvodnje otvorene konzerve mogu biti bešavne i šavne.

3.1.1. Bešavne otvorene konzerve

Bešavne otvorene konzerve uvijek imaju cilindričan oblik. One su plitke, a promjer im je
barem 2 do 3 puta veći od visine. Ove limenke imaju malen volumen. Najčešće se
upotrebljavaju konzerve s volumenom od 25 do 200 cm kubičnih.

Bešavne se otvorene konzerve proizvode od bijelog ili eventualno crnog lima postupkom
dubokog izvlačenja, a i njihovi poklopci se proizvode od istog materijala na isti način.
Poklopac ima oblik kape koja se navlači preko gornjeg dijela oplošja konzerve, pa su ove
konzerve po sistemu zatvaranja vrlo slične kartonskim teleskopskim kutijama. Zbog te
sličnosti s kutijama otvorene bešavne konzerve obično se zovu kutijama.

Dno ovih konzervi obično je malo uvučeno, pa je na taj način konzerva ojačana. Neke
konzerve su ojačane i na otvoru presavijanjem brida oplošja. Na isti se način može ojačati i
oplošje poklopca. Oplošje konzerve ojačano je još jednim prsenastim rebrom koje je
smješteno neposredno ispod mjesta do kojeg doseže oplošje poklopca na zatvorenoj konzervi.

Poklopac i dio oplošja konzerve na koji se poklopac navlači moraju biti međusobno tako
usklađeni da omoguće lako zatvaranje konzerve, da osiguraju dobru nepropusnost konzervi i
da omoguće lako otvaranje konzerve. Lako zatvaranje i otvaranje konzerve je u suprotnosti s
njihovom dobrom nepropusnošću. Zato se, zbog nedovoljne nepropusnosti, u njih mogu

7
pakovati samo pastozne robe koje ne sadrže lakohlapljive sastojke i koje se postojane prema
utjecaju sastojaka zraka, kao što su npr. razne kozmetičke kreme, vazelin itd.

Za pastozne robe koje sadrže lakohlapljive sastojke, kao što su kreme za cipele, pasta za
parket i neka pastozna sredstva za čišćenje, nepropusnost konzervi mora biti veća. To se
postiže na taj nači da se dio oplošja konzerve koji pokriva poklopac oblikuje s blagim
konusom. Konzerve s ovako oblikovanim oplošjem teže se zatvaraju i otvaraju, ali manje
propuštaju plinove ispod poklopca. One se, međutm, teško otvaraju, pa se obično na njihovu
oplošju ugrađuje malo pomagalo za otvaranje.

3.1.2. Šavne otvorene konzerve

Šavne otvorene konzerve obično su cilindričnog oblika, ali mogu imati i četverokutni
poprečni presjek. Visina šavnih konzervi je obično veća od njihovih horizontalnih dimenzija.
Ove konzerve imaju znatno veći volumen od bešavnih konzervi. Obično imaju volumen od 1
do 3 L.

Šavne otvorene konzerve se proizvode od bijelog, a samo iznimno i od crnog lima. Lim se
prije krojenja grafički obradi. Oplošje konzerve se sastavlja presavijenim šavom, ali se ovaj
šav, za razliku od uzdužnog šava bačava tako oblikuje da se zadebljanje šava nalazi s
unutrašnje strane oplošja. Na oplošje se učvrsti ravno dno dvostrukim presavijenim šavom.
Ako roba koja se pakuje u konzerve zahtijeva nepropusnost šavova, oni se mogu naknadno
zabrtvi.

Šavne se konzerve zatvaraju frikcijskim poklopcima koji se proizvode dubokim izvlačenjem.

Upotrebljavaju se unutrašnji i vanjski frikcijski poklopci. Za konzerve s četverokutnim
poprečnim presjekom upotrebljavaju se samo vanjski frikcijski poklopci, koji su obično
pričvršćeni šarkama na oplošje konzerve.

Šavne otvorene konzervemanjeg volumena upotrebljavaju se ponekad za pakovanje

pastoznih roba, jer je za pakovanje ovih roba obično dovoljna ambalaža manjeg volumena.
Konzerve većeg volumena upotrebljavaju se uglavnom za pakovanje sipkih roba. Budući da
se za pakovanje sipkih roba mogu vrlo dobro upotrijebiti i znatno jefinije kartonske kutije,
skuplje se konzerve vrlo rijetko za ovu svrhu upotrebljavaju. U poredbi s kartonskim kutijama
konzerve su mnogo trajnije, pa ispražnjene konzerve potrošači često upotrebljavaju kao
posude za spremanje raznih zaliha. U toj mogućnosti naknade upotebe ovih konzervi može se
naći opravdanje za korištenje ove skupe ambalaže i nešto višoj cijeni robe koja se u nju
pakuje.

8
 Sl. 1. Šavne otvorene konzerve s vanjskim i unutrašnjim frikcijskim poklopcem

3.2. Poluzatvorene konzerve

Poluzatvorene konzerve proizvode se uglavnom od bijelog lima, koji se obično prije izrade
limenki grafički oblikuje. Umjesto grafičke obrade lima mogu se upotrijebiti etikete kojima se
oblijepi cijelo oplošje konzervi. Ove su konzerve isključivo cilindričnog oblika, a visina im je
obično veća od promjera. Izrađuju se s volumenom od nekoliko desetina mililitara, pa do
nekoliko litara.

Poluzatvorene se konzerve (sl.2) izrađuju samo u šavnoj izvedbi, a po konstrukciji su slične

poluzatvorenim bačvama. Oplošje ovih konzervi sastavljeno je presavijenim šavom, a šav je
tako oblikovan da se zadebljanje šava nalazi s unutrašnje strane oplošja, kao i kod šavnih
otvorenih konzervi. Ove konzerve imaju dva dna učvršćena za oplošje dvostruko presavijenim
šavom, a na jednom dnu se nalaziotvor za punjenje i pražnjenje konzervi, čiji je promjer za 15
do 20 mm manji od promjera konzervi. Nepropusnost šavova postiže se umetanjem brtvila ili
letovanjem. Ove se konzerve zatvaraju unutrašnjim frikcijskim poklopcima koji se proizvode
postupkom dubokog izvlačenja.

U poluotvorene se konzerve pakuju boje i lakovi, ljepila, konzistentne masti i slična roba. Ove
robe imaju visoku viskoznost ili su pastozne, pa ne dolazi do njihova rasipanja unatoč
nedovoljnoj nepropusnosti otvora konzervi. Međutim, ovaj način zatvaranja konzervi ne može
potpuno spriječiti gubitak lakohlapljivih otapala, niti prodiranje kisika u konzervu, pa se zato
na robi koja duže vrijeme stoji u skladištu može uhvatiti sloj osušene i obično neupotrebljive
robe.

Sl. 2. Poluzatvorene konzerve

9
 3.3. Zatvorene konzerve
Zatvorene konzerve imaju poklopac koji se na njih trajno učvrsti nakon što se u njih stavi
roba. Ove konzerve nemaju otvor za vađenje robe već se otvaraju razaranjem poklopca ili
eventualno oplošja, pa se one nakon prvog otvaranja ne mogu ponovno zatvoriti. Zato se u
ove konzerve mora pakovati količina robe koja odgovara jednom aktu potrebe, pogotovo ako
se u njih pakuje lakokvarljiva roba.

Zatvorene konzerve mogu biti šavne i bešavne, a proizvode se od bijelog i aluminijskog lima.
Prema vrsti roba koje se u njih pakuju razlikuje se više vrsti ovih konzervi, od kojih su
najvažnije ove dvije:

1. Konzerve za maziva ulja

2. Konzerve za sterilizirane i pasterizirane namirnice

3.3.1. Konzerve za maziva ulja

Za pakovanje mazivih ulja upotrebljavaju se isključivo šavne konzerve od bijelog lima. Ove
konzerve imaju uvijek cilindričan oblik. Lim za izdradu konzervi prije krojenja grafički se
obradi limotiskom. Konzerva se sastavlja šavovima uobičajenim za sitnu konzervnu
ambalažu, a nepropusnost šavova se postiže brtvljenjem ili lemljenjem. Dna i poklopci
konzervi su ravni. Poklopci su lakirani bojenim lakovima, a mogu biti i grafički obrađeni.

U ove konzerve pakuju se motorna i sva ostala maziva i druga mineralna ulja, kao što su ulje
za mjenjače, ulje za kočnice itd. Volumen konzervi je prilagođen količini koja je potrebna za
jednu zamjenu ulja, pa se tako motorno ulje pakuje u konzerve od 3 do 5 L, a neki
proizvođači ulja upotrebljavaju i konzerve od 1 L, jer je ta količina ulja potrebna za
dolijevanje ulja u motor. Ostale se vrste ulja troše u jednom aktu upotrebe u znatno manjoj
količini, pa se za njih upotrebljavaju konzerve manjeg volumena.

Konzerve za maziva ulja otvaraju se probijanjem poklopca odvijačem ili nekim drugim oštim
alatom. Obično se probijaju dvije rupe na poklopcu neposredno uz samo oplošje i to radijalno
jedna nasuprot druge. Jedan otvor služi za ulijevanje ulja, a kroz drugi ulazi zrak u konzervu i
sprečava stvaranje podtlaka. Unatoč tome ulje se, prilikom ulijevanja često razlijeva i
onečišćuje motor i ostale dijelove vozila.

Zbog loše riješenih upotrebnih funkcija, a prije svega zbog nemogućnosti ponovnog
zatvaranja i zbog razlijevanja ulja prilikom upotrebe, konzerve se danas na području
pakovanja mazivnih ulja postupno zamjenjuju polietenskim bocama u kojih su ove upotrebne
funkcije znatno bolje riješene. Doduše, konzerva ima i neke prednosti pred polietenskom
bocom, kao što je npr. ljepši izgled. Ali ako je proizvodnja ulja dovoljno velika da omogućuje
ekonomičnu vlastitu proizvodnju polietenskih boca, pa se na taj način smanje troškovi
skladištenja i transporta prazne ambalaže, onda će zamjena konzervi polietenskim bocama biti
i sa stajališta troškova pakovanja poželjna

10
 3.3.2. Konzerve za sterilizirane i pasterilizirane namirnice

Konzerve za sterilizirane i pasterilizirane namirnice proizvode se od bijelog lima, a u novije

vrijeme i od aluminijskog lima. Ove konzerve imaju obično cilindričan oblik, ali mogu imati i
ovalni ili četverokutni poprečni presjek. Prema konstrukciji i načinu proizvodnje one mogu
biti šavne i bešavne.

Šavne konzerve

Šavne konzerve se proizvode od bijeloglima debljine 0,26 do 0,32 mm. Prije je za izradu
konzervi upotrebljava se toplo pokositreni bijeli lim, a danas se obično upotrebljava
elektrolitski bijeli lim. Ako je konzerva, namijenjena pakovanju robe, povećane kiselosti ili
robe koja sadrži sumporne spojeve, preporučuje se upotreba lakiranog bijelog lima.

Šavne se konzerve izrađuju s volumenom od 0,1 L do 10 L i mogu imati vrlo različit odnos
dimenzija. Osobito velika šarolikost u pogledu volumena i odnosa dimenzija vlada među
konzervema koje se upotrebljavaju u industriji mesa i mesnih prerađevina. Osim toga u ovoj
se industriji koriste ponekad i konzerve s trokutnim ili četverokutnim poprečnim presjekom.
Naprotiv, za pakovanje ribljih prerađevina upotrebljava se svega nekoliko tipova šavnih
konzervi, koje imaju četverokutni poprečni presjek i malu visinu u odnosu prema duljini
iširini. Isto tako i za pakovanje prerađevina od voća i povrća upotrebljava se relativno malen
broj tipiziranih konzervi čije su dimenzije prikazane u ovoj tablici:

Tablica 1. Volumen i dimenzije konzervi za voće i povrće

Za izradu oplošja konzervi upotrebljavaju se lemljeni preklopni ili presavijeni šavovi.

Lemljeni preklopni šav uglavnom se upotrebljava za konzerve promjera manjeg od 99mm,
dok se lemljeni presavijeni šav upotrebljava za konzerve već promjera. Za oblikovanje oplošja
i izradu uzdužnog šava upotrebljavaju se danas automati s velikom radnom brzinom.

Lemljeni preklopni šav obično se izrađuje tako da se krajevi skrojenog lima za oplošje očiste i
savijanjem lima preklope jedan preko drugog, a između njih se stavi uska folija od legure za
lemljenje. Zatim se budući šav pod tlakom zagrije sve dok se legura za lemljenje ne rastali.

11
Nakon toga se šav ohladi. Kako se legura za lemljenje nalazi dijelom i s unutrašnje strane
oplošja, pa dolazi u dodir sa spakovanim namirnicama, ona ne smije biti toksična.

Presavijeni se šav izvodi tako da se očišćeni krajevi skrojenog lima za oplošje saviju, i to
jedan na jednu, a drugi na drugu stranu lima, pa se tako dobiveni zubi prilikom oblikovanja
oplošja zapnu jedan za drugog i zajedno stlače. Budući da je ovaj šav sastavljen od četiri sloja
lima koji i unatoč stlačivanju ne naliježu potpuno jedan na drugog, šav je oko pet puta deblji
od upotrebljenog lima. Ovo zadebljanje šava na vanjskoj površini oplošja ne bi lijepo
izgledalo, pa se zato stlačivanje šava tako izvodi da vanjska površina šava ostaneravna. Ovako
oblikovani šav sad se lemi samo s vanjske strane oplošja, i to tako da se rastaljena legura za
lemljenje nanosi u udubljenje šava.

Kako se presavijeni šav lemi samo s vanjske strane, pa praaktično nema mogučnosti da
spakovana hrana dođe u dodir s legurom za lemljenje, za lemljenje se mogu upotrijebiti i
toksične legure.

Veliko zadebljenje presavijenog šava na oba kraja oplošja onemogućuje dobro učvršćivanje
dna i poklopca konzerve. Zato se taj dio oplošja sastavlja preklopnim letovanim šavom, a kroj
oplošja se prilagođuje zahtjevima ovog šava (sl.3).

Sl.3 Kroj oplošja sa savijenim krajevima za presavijeni šav

Oplošje konzervi s volumenom od 3 i više litara obično se mora pojačati s nekoliko

prstenastih žljebova koji se dobivaju valjanjem gotovog oplošja. Ovi se žljebovi raspoređuju
po oplošju slično kao i kod bačava.

Dno i poklopac konzerve učvršćuju se na oplošje dvostruko presavijenim šavom. Prije

njihova postavljanja moraju se rubovi oplošja blago saviti prema vani kako bi se dobila tzv.
krivina oplošja. Na ovako pripremljeno oplošje postavi se dno, odnosno poklopac i zatim se
odgovarajućim strojem oblikuje kružni šav. Oblikovanje kružnog šava odvija se u dvije faze.
U prvoj se fazi rubovi oplošja i dna, odnosno poklopac i zatim se odgovarajućim strojem
oblikuje kružni šav. Oblikovanjem kružnog šava odvija se u dvije faze. U prvoj se fazi rubovi

12
oplošja i dna, odnosno poklopca odgovarajućim alatom zajedno savijaju, a u drugoj se fazi
čvrsto stisnu uz stijenku oplošja. Za postavljanje dna i poklopca upotrebljavaju se strojevi s
različitim stupnjem mehanizacije (sl.4).

Sl. 4. Shematski prikaz zatvaranja konzervi

Dna i poklopci zatvorenih konzervi moraju biti elastični kako bi se volumen konzervi mogao
mijenjati s promjenom volumena spakovane robe zbog promjene njezine temperature za
vrijeme sterilizacije, pasterizacije, kao i za vrijeme hlađenja robe. Potrebna elastičnost dna i
poklopca postiže se tako da se na njima prešanjem oblikuje veći broj koaksijalno postavljenih
žljebova. Osim toga dno i poklopac imaju neposredno uz rub jedan dublji žlijeb u koji lagano
ulazi krivina oplošja. U unutrašnjost ovog žlijeba postavi se brtvilo koje mora biti otporno na
povišenje temperature i prema spakovanoj robi. Prema konstrukciji dno i poklopci mogu biti
konkavni i konveksni (sl.5.).

Sl.5. Konkavni i konveksni poklopac

13
Konkavni se poklopac i dno upotrebljavaju za one konzerve u kojima se spakovane namirnice
nakon zatvaranja konzervi termički steriliziraju ili pasteriliziraju. Budući da se za vrijeme
sterilizacije i pasterizacije spakovana roba zbog zagrijavanja širi, poklopac i dno svojom
elastičnom deformacijom omogućuju dovoljno povećanje volumena konzervi. Kad se,
međutim, nakon završene sterilizacije ili pasterizacije spakovana roba hlađena skupi, poklopci
i dna se vraćaju u prvobitno stanje.

Voda ima vrlo velik koeficijent termičke dilatacije. Ako se ona zagrije od 20 do 115 stupnjeva
celzijusa, njezin se volumen poveća za 5,2%. Zato konzerve u koje se pakuju robe s visokim
sadržajem vode, kao što neke prerađevine od voća i povrća, moraju imati vrlo elastčno dno i
poklopac, koji omogućavaju dovoljno povećanje volumena konzervi. U protivnom, dno i
poklopac će se nepravilno trajno deformirati, pa će ostati tako deformirani i nakon hlađenja
robe. U težim slučajevima moguća je i trajna deformacija oplošja, a može doći i do pucanja
šavova. Ovako deformirane konzerve nemaju lijep izgled i uzrokuju sumnju potrošača u
ispravnosti spakovane robe.

Konveksno dno i poklopac upotrebljavaju se za robe koje se prije pakovanja pasteriziraju i još
tako vruće pakuju u konzerve. Kako se hlađenjem volumen robe smanjuje, u konzervi se
uspostavi vakum koji uzrokuje elastično pravilne deformacije poklopca i dna uz smanjenje
njihove ispupčenosti.

Šavne se konzerve otvaraju specijalnim pomagalima kojima se lim poklopca siječe

neposredno uz kružni šav. Danas na tržištu ima velik izbor takvih pomagala kojima se
konzerve vrlo lako otvaraju, pa se može pretpostaviti da takvo pomagalo ima svako
domaćinstvo. Zato se, u principu, uz konzerve za koje se može pretpostaviti da se u njih
spakovana roba troši samo u kući ne isporučuje pomagala . Međutim, ako se roba u konzervi
troši i izvan kuće, npr. na radu, izletu ili putovanju, uz konzervu je potrebno isporučiti i
pomagalo. Takva su pomagala onda jednostavne konstrukcije, mala i jeftina, ali je otvaranje
konzervi takvim pomagalima dosta naporno.
Neke šavne konzerve u koje se pakuju pastozne robe, odnosno robe koje nemaju značajke
tekućina, mogu se otvarati sa strane, tj. kidanjem oplošja neposredno ispod kružnog šava. Kod
ovih se konzervi na limu za izradu oplošja prešanjem utisnu dvije paralelne crte, međusobno
udaljene nekoliko mm, pri čemu se lim na tom mjestu oslabi. Prilikom otvaranja konzervi taj
se jezičak stavi u otvor pomagala za otvaranje koji ima oblik ključa, pa se njegovim
uvrtanjem oslabljeni dio oplošja postupno otkida i namata na pomagalo (sl.6.). Ovo se
pomagalo može samo jednom upotrijebiti za otvaranje pa se mora obavezno isporučiti s
robom.

Sl. 6. Shematski prikaz otvaranja konzervi na oplošju

14
Šavne konzerve s četverokutnim poprečnim presjekom koje se upotrebljavaju za pakovanje
ribljih prerađevina mogu imati dno zalemljeno za oplošje, dok im je poklopac pričvršćen za
oplošje dvostruko presavijenim šavom. Dno ovih konzervi ima na jednom uglu jezičak za
otvaranje. One se također otvaraju pomagalom oblika ključa, i to tako da se otvor pomagala
stavi jezičak, a zatim se pomagao vrti rukom, a na njega se namata dno uz istodobno razaranje
lemljenog šava. I kod ovih konzervi se pomagalo može svega jednom upotrijebiti, pa se zato
mora uz svaku konzervu isporučiti. Otvaranje ovih konzervi je dosta naporno, pa se ovaj
sistem otvaranja postupno napušta.

Osim ovih sistema otvaranja za šavne zatvorene konzerve sve se više upotrebljavaju specijalni
poklopci koji dopuštaju lagano otvaranje bez upotrebe pomagala i koji se već duže vrijeme
upotrebljavaju za bešavne zatvorene konzerve.

Bešavne konzerve

Bešavne se konzerve proizvode od bijelog ili aluminijskog lima. One mogu biti cilindrične, a
mogu imati i četverokutni poprečni presjek. Visina im je manja od promjera, odnosno od
duljine, a obično i od širine. Ove se konzerve proizvode postupkom dubokog izvlačenja.

Bešavne konzerve od bijelog lima imaju volumen obično do 100 . Oblik im je cilindričan,
a samo za pakovanje ribljih prerađevina upotrebljavaju se limenke s četverokutnim poprečnim
presjekom.

Aluminijske konzerve mogu imati kružni ili četverokutni poprečni presjek. Dno im je u
principu znatno manje od poklopca, pa imaju jasno izražen konusni oblik. Aluminijske
bešavne konzerve s kružnim poprečnim presjekom obično imaju volumen do 100 i u njih
se pakuju jetrena pašteta, koncetrati juhe i slična roba. Konzerve sa četverokutnim poprečnim
presjekom obično imaju volumen do 400 . U manje konzerve ovog oblika pakuju se
uglavnom riblje prerađevine, a u veće gotova jela.

Aluminijske konzerve za pakovanje gotovih jela iamju danas sve značajniju ulogu na
području pakovanja živežnih namirnica (sl.7.). U njima se može gotovo jelo prije upotrebe
zagrijati stavljanjem konzerve u kipuću vodu na nekoliko minuta, a budući da je konzerva
lijepo oblikovana, može se jelo u njoj i poslužiti. Ove su konzerve osobito pogodne za
pakovanje gotovih jela namjenjenih tvorničkim restoranima, bolnicama i sličnim ustanovama,
ali se one upotrebljavaju i kao ambalaža za pakovanje gotovih jela namjenjenih prodaji u
maloprodajnim trgovinama.

Specijalne aluminijske konzerve s unutrašnjim pregradama upotrebljavaju se za pakovanje

komlpetnog obroka. U njih se odvojeno pakuje više vrsta gotovih jela, koje obično ne treba
prije upotrebe zagrijati, pa se tako u jednoj konzervi nalazi kompletan obrok. Ove se konzerve
obično upotrebljavaju za pakovanje hrane namjenjene ishrani putnika u zrakoplovima i na
željeznici.

15
 Sl.7. Aluminijska konzerva za gotova jela

Elastičnost dna i poklopca bešvnih konzervi ne mora biti tako velika kao kod šavnih konzervi,
jer se u njih obično pakuju robe s manjim sadržajem vode koje imaju manji koeficijent
termičkog istezanja, a i sam odnos dimenzija konzervi. Velika površina poklopca i dna u
odnosu na volumen konzervi obično omogućuju dovoljne elastične oscilacije dna i poklopca
oko ravnotežnog položaja. Zato su dno i poklopac ovih konzervi jednostavnije oblikovani, s
manjim brojem žljebova za povećanje elasticiteta, a aluminijska dna i poklopci mogu biti,
zahvaljujući svojstvima ambalažnog materijala, i potpuno ravni.

Bešavne konzerve od bijelog lima zatvaraju se poklopcima koji su također načinjeni od

bijelog lima. Takve se konzerve mogu otvarati samoupotrebom onih pomagala koja
upotrebljavaju i za otvaranje šavnih konzervi. U novije se vrijeme ove konzerve zatvaraju
poklopcima koji omogućuju otvaranje konzervi bez upotrebe pomagalaza otvaranje
jednostavnim kidanjem poklopca na prethodno oslabljenim mjestima. Danas se ovi poklopci
sve više upotrebljavaju i za šavne zatvorene konzerve (sl.8).

Sl.8. Sistem otvaranja konzerve od bijelog lima

16
Aluminijske se konzerve zatvaraju aluminijskim poklopcima. Zbog male čvrstoće aluminija i
male debljine lima od kojih su napravljeni poklopci mogu se prilikom otvaranja lako pokidati.
Zato se za zatvaranje aluminijskih konzervi obično upotrebljavaju jeftini, jednostavni
poklopci s jednim ili dva jezička za otvaranje, ili neki drugi jednostavan sistem otvaranja
(sl.9.).

Aluminijske se konzerve mogu jednostavno otvoriti i izrezivanjem poklopca neposredno uz

šav upotrebom običnog kuhinjskog noža s oštrim vrhom.

Sl.9. Aluminijska limenka

Sl.10. Otvaranje konzerve otvaračem za konzerve

17
 Sl.11. Neki od načina otvaranja konzervi

4. Zaključak

Zadnji proces proizvodnje je pakiranje u ambalažu. Danas gotovo da i nema proizvoda

koji se ne pakira u neku vrstu ambalaže koja sve više predstavlja tihog prodavatelja
proizvoda. 200 godina nakon izuma konzerve, obično je prva asocijacija - mesni
doručak, tuna, pašteta ili neka od brojnih varijacija prehrambenih konzervi. Drugi se,
pak, prvo sjete Andyja Warhola i njegove - konzerve Campbell-juhe, jednog od
kultnih slikarskih djela iz Andyjeva ciklusa slikanja predmeta iz svakodnevnog života.
S druge strane mobilni operateri diljem svijeta svoje pojedine tarifne pakete i usluge
nude upakirane u konzerve slično poput Tomatova paketa. No, ipak, konzerva je prije
svega izmišljena poradi dugotrajnijeg očuvanja prehrambenih proizvoda.
Konzerviranje je metoda očuvanja hrane, hrana je obrađena i hermetički zatvorena u
konzervi. Umjesto 4-5 mjeseci koliko je hrana trajala u staklenkama, ona konzervirana
u konzervama može trajati 4-5 godina.

5. Literatura

• Nenad Stričević; Suvremena ambalaža 2; Školska knjiga; Zagreb; 1983.

• Joseph F. Hanlon, Robert J. Kelsey, Hallie Forcinio ; Handbook of package
engineering (third edition). ;CRC Press; USA; 1998.
• Internet
• VIDEO http://www.youtube.com/watch?v=C96l7LUinvQ

18