Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Mikrobiologija
Seminarski Mikrobiologija
Bateriozna plamenjača
(Ervinia amylovora)
SEMINARSKI RAD
MENTOR STUDENT
dr Tatjana Stojanović, prof Ilija Miletić
ZB 475/17
1. Uvod
Bakterijska plamenjača jabučastog voća (fire blight) koju izaziva karantinska bakterija
Erwinia amylovora, predstavlja jednu od najstarijih i veoma rasprostranjenih karantinskih
bolesti voćaka. Istovremeno je ekonomski najznačajnija i najdestruktivnija bakterioza gajenih
biljaka. Prvi put je zapažena krajem 18. veka (1780) u Severnoj Americi, da bi se kasnije u
20. veku proširila i na ostale kontinente. Na području bivše SFRJ je prvi put primećena 90tih
godina prošlog veka. E. amylovora je izraziti polifag, pripada multivorama. Spektar
domaćina bakterije, do sada, obuhvata 193 vrste iz 39 rodova i 4 familije. Na području naše
zemlje E. amylovora je, do sada, registrovana kao parazit kod kruške, jabuke, dunje,
mušmule, divlje kruške i gloga.
2. Simptomi
Ervinia napada sve organe voćaka: cvetove, lišće, mladare, grane, stablo pa čak i koren.
Zaraženi cvetovi postaju tamnomrki, liče kao da su izmrzli ili oboleli od monilije, venu, suše se i
opadaju. Zatim patogen se širi kroz cvetnu dršku, zahvatajući lišće i mladare.
Lišće nekrotira, dobija crnu boju i suši se, ali ne opada već ostaje na stablu. Oboleli mladari se
takođe suše i dobijaju mrku, zatim crnu boju i savijaju se u vidu pastirskog štapa.
Plodovi se takođe suše i nekrotiraju i ne opadaju kao i lišće, već ostaju na granama. Na granama
se prve promene uočavaju kao promena boje kore, suši se i puca i na njoj nastaju rak rane. U
početnoj fazi infekcije rak-rane su na deblu teško uočljive, medjutim, kasnije se ivična zona rak-
rane uzdiže u odnosu na zdravo tkivo tako da rak-rane postaju lako vidljive. U njima bakterije
prezimljavaju i nastavljaju infekciju u proljeće. Na oboleloj kori javlja se i bakterijski eksudat u
vidu sitnih kapljica, koje vremenom očvrsnu i imaju tamnu boju.
3. Ciklus razvoja
Ervinija se održava u obolelim biljkama, plodovima, a najvažniji izvor zaraze su rak- rane, mada
to mogu biti i pupoljci.
U proleće ako je u vreme cvetanja voća temperatura u intervalu 20-25°C, uz kišovito i vlažno
vreme, dolazi do razvoja bolesti, njenog brzog umnožavanja, a na obolelim biljkama i organima
javlja se karakteristični bakterijski eksudat.
Bakterija se prenosi insektima koji koriste ovaj eksudat za ishranu. Uz pomoć ovih insekata
bakterija se prenosi na rane ili prirodne otvore susednih biljaka. U uslovima čestih kiša bakterija
se veoma brzo umnožava.
Čak i sadnice i mlade voćke mogu biti zaražene iako nemaju otvore od preseka ili rana, one
mogu biti inficirane preko lenticela.
Ako tokom faze cvetanja imamo minimalnu temperaturu od 18 °C i veliku relativnu vlažnost
vazduha može doći do pojave infekcije bakterijom E.amylovora. Optimalna temperatura za
razviće bolesti je od 21 °C do 27 °C, a maksimalna od 32 °C do 35 °C. Nekada se dešava da do
infekcije biljaka dodje i kada je temperatura niža od 13 °C. Pojava grada tokom vegetacije, zatim
olujna kiša i olujni vetrovi mogu uticati na jaču pojavu bolesti na jabučastom voću.
4. Suzbijanje i mere zaštite
Zaštita od ervinije je jako teška i složena. Za sada važi da se Ervinija ne može izlečiti u
potpunosti i da se sa njom mora živeti. Preventivne mere koje se mogu sprovesti su odsecanje
obolelih grana na 10-20 cm ispod vidljivog mesta zaraze, zatim vađenjem čitavih stabala.
Preseke treba dobro zaštiti formalinom i rastvorom bakarsulfata.
Zatim mogu se sprovesti i karantinske mere uvoza sumnjivog sadnog materijala i zaraženih
plodova. Takođe jedna od mera je i gajenje otpornih sorti.
Kako efikasnih baktericida za suzbijanje ervinije preporučuju se preparati na bazi Bakra.
Prilikom podizanja voćnjaka, za zasad treba birati zdrav, kontrolisan, certifikovani sadni
materijal. Treba izbegavati zemljišta lošeg mehaničkog sastava, slabo ocedna, suviše bazna ili
suviše kisela zemljišta. Ukoliko je zemljište zabareno poželjno je vršiti odvodnjavanje.Voćnjake
ne podizati u pravcu duvanja dominantnih vetrova, jer se bakterija tada lakše širi.
Ne vršiti prekomerno navodnjavanje voćaka. Ako se vrši zalivanje ovu meru obavljati
natapanjem ili zalivanjem u brazde, ne nikako orošavanjem, kako se ne bi povećavala relativna
vlažnost vazduha. Izbegavati kasnu obradu zemljišta koja podstiče razvoj novih zeljastih mladara
koji su osetljivi prijema bakterijskoj plamenjači. Vodopije i izdanke tokom vegetacije treba
obavezno uklanjati.
4.2. Mehaničke mere zaštite
Primena mehaničkih mera zaštite u suzbijanju E. amylovora ima vrlo veliki značaj. Ove mere se
obavljaju tokom zimskih i letnjih meseci, a zasnivaju na mehaničkom uklanjanju obolelih biljnih
delova – mladara, tanjih i debljih grana, odstranjivanju rak-rana sa obolelih grana, kao i krčenje
jače obolelih stabala.
Slika 3: Rezidba voćnjaka, kao jedna od bitnih agrotehničkih mera u borbi protiv bakterioze plamenjače
Tanje grane treba rezati na 30 cm ispod obolelog tkiva, a deblje grane treba uklanjati na
50 cm ispod zaraženog tkiva. Obolele, orezane biljne delove treba izneti iz voćnjaka i obavezno
spaliti. Kada se mehaničke mere zaštite obavljaju tokom zimskih meseci dezinfekciju pribora za
rezidbu voćaka proizvođači ne moraju vršiti, ali ako se obavlja letnja rezidba voćaka onda je
obavezna mjera dezinfekcija pribora za rad, makaza i testera.
Ukoliko je infekcija stabala izuzetno jaka, gde su stabla u potpunosti suva i nekrotična,
preporuka je da se izvrši krčenje takvih stabala, odnosno celog zasada i obavezno spaljivanje
iskrčenih voćaka.
- Primena preparata na bazi bakra - do sada su dali najbolje rezultate. Njihova primena
se preporučuje u fazi mirovanja voćaka (s jeseni nakon opadanja lišća i s proleća pre
početka vegetacije). Tokom vegetacije bakarni preparati se mogu primeniti, ali u
uslovima vlažnog vremena mogu prouzrokovati fitotoksičnost na lišću i plodovima.
Administrativne mere zaštite – Radi sprečavanja dospeća E. amylovora u reone i zemlje gde
do sada ovaj patogen nije registrovan, svaka država uvoznica donosi određenu zakonsku
regulativu, pravilnike i uredbe kojima je regulisana kontrola zdravstvenog stanja biljaka, sadnica
i kalem grančica, sejanaca, izdanaka i drugog koje prelaze državnu granicu.
5. Zaključak