aro SV. AUGUSTIN 0 EUHARISTIJI U svojo} jezgrovitoj okruénici »Ad saluteme prigodom jubileja sv. Augustina papa Pijo XI. pri koncu istiée, da zato niie napose gqvorio o Augustinovoj nauci euharistijskoj, Sto je ona vedini bar donekle poznata i jasna, po samoj crkvenoj liturgiji. Fapa tu misti osobito na Citanja treéeg nokturna éasoslova u osmini Tijelovsko}. Do pet puta naime izvadena su ova ¢itanja iz 26. i 27. traktata sv, Augustina >in Ioannis 6. c.« Pa i drugdje na pr. uo¢i Duhova (2. Nokt.) éitanja iz spisa Augustinovih bave- se Euharistijom. Govoreci o Euharistiji, Augustin redovito nadovezuje na mistiéno tijelo Kristovo, kojega mu je jedinstvo direktni glavni plod Euharistije. Zato éemo i mi sada euharistijsku nauku sveéevu promatrati u vezi s mistitkim tijelom Kristovim, o kojem smo govorili u predanjem élanku. EL Po nauci Augustinovoj sakrameati, poimence krst i Euharistija, su plodovi krvne Zrtve Kristove, tako i sami prouzrokuju ctaj- stveno tijelo niegovo ili Crkvu. S drugim sv. Ocima Augustin to ponovno tumaéi na temelju styorenja Evina iz kosti usnulog Adama, »Spava Adam, da postane Eva, Umire Krist, da postane Crkva.. Umrlom Kristu kopliem se probada bok, da proisteku sakramenti, po kojima bi se stvorila Crkva (quibus formaretur Ecclesia)«t »Otvorio je (vojnik) bok njegov, da se ondje na neki natin otvori izvor Hivota, otkle su sakramenti Crkve proistekli, bez kojih se ne ulazi u pravi divote? 1 Tr. 10, in Jo. 10; M., P. L. 35; 1463. 2 Tr. 120. in Jo. 2, M. P. L. 35, 1953,SV, AUGUSTIN 0 LUHARISTIT Jaa »Sto je kopljem probodeni bok na zemlju prolio ktv i vodu, bez su- tmnje su to sakramenti, po kojima se Criva stvara (formatur}, kao sto je Eva jena iz boka usnulog Adama, koji bija’e primjer buducega forma fu- tri). U potankostima isti svetac osvjetljuje djelovanje krsta i Evharistije tipiénim slikama prolaza Zidova kroz Crveno more do blagovanja otajstvene mane u pustinji. Posto je spomenuo, da katchumeni istina vjeruju u Krista i ispovijedaju tu vjeru znakom sv. kriza, napose istige, da im se Krist jos ne povjerava, i da ne blaguju joSte tijelo Kristovo (niti duhovnim naéinom u sakra- mentu krsta, niti realnim naéinom u Euharistiji). Onda razlikuje u velikoj ku¢i Bozjoj sluge i djecu. Sluge veé donekle pripadaju toj kuéi, ali jo8 ne potpunoma. Sluge imaju postati djecom, da uzmognu takoder blagovati tijelo Kristovo. To osvjetljuje pitajuci: »Kada je narod israelski blagovao manu? Kad je po’ao kroz Crveno More, A Sto znaéi Crveno More? Cuj apostola: Ne cu vam zatajiti, braco, da su oci nagi svi bili pod oblakom, i svi su preko mora proéli. ! kao da pitas, zasto su proali preko mora, dalje veli: 1 svi su se u Mojgija krstili u oblaku iu moru (1 Kor. 10, 1-2). Ako je dakle sjena (figura) mora toliko vrijedila, koliko 6e vrijediti prava slika (species) krsta? Ako je tipimi dogadaj narod, koji je profao, doveo do mane: ato ée Krist u istini svoga krsta podati svo- me narodu, koji je progao kroza nj. Po svom krstu on prevodi viernike ubivéi sve grijehe kanoti neprijatelje u potjeri, kao Sto su u onom moru svi Egipcani poginuli, A kamo prevodi, braco moja?... Do mane. Koja je to mana? Ja sam, kage on, kruh divi, koji sam sa8ao s neba. Manu primaju vjernici veé prevedeni preko Crvenog Mora, Zaito preko Crvenog Mora?... Znacilo je Ono Crveno more krst Kristov. Odakle se crveni kret Krist, ako ne po- svecenjem kivi Kristove? Kamo dakle prevodi vjernike i kritenike? Do mane... «t Augustin dakle pripisuje krstu ulogu vrata, Sto vode u Crkvu; a spasonosnu moé krsta pripisuje onoj istoj krvi Kristovoi, od koje su valovi krsne vode kanoti pocrvenili, i koju takoder realuo pijemo u euharistijskom otajstvu. Odatle slijedi: HL. Po nauci sy. Augustina krst Kristev ima se shvatiti prethod- nim duhovnim blagovanjem Euharistije. o Izraefcima u pustinji veli apostol Pavao: »Oci nag blagovali su isto jelo duhovac i pili su isto pilo du- hovno« (i Kor 10, 1-4). A u istom 4. retku istog poglavlja direktno tumaci to pilo {i jelo) © Kristu: »Pili su pak od duhovne stijene, koja je iéla za njima, a stijena bijade Krist.< __Dakle veé tipiéno blagovanje mane i napitak cudesne vode iz stijene znaéi buduée uéestvovanie u Euharistiji. Sv. Augustin u 352. propovijedi (n. 3) pita: % Sermo 218, de passione Domini (M., P. L. 38, 1087). 4 Tract. 10. in Jo, cp. 2m. 4. M., P. L. 35, 1477,STs SV, AUGUSTIN O EUHARISTI}I »Sto je to »istox fjelo), ako ne ono, sto smo i mi jeli?... Isto su jelo dyhovno jeli, Dovoljno bi bilo reci: »Duhovno su jelo jeli«, A on kage: sletox. Ne mogu da drukéije shvatim ono »isto« osim ono jelo, So ga i mi jedemo. Sto dakle? veli tho, je Hi ova mana ono bilo, sto i ja sada primam? Dakle nista nije sada pridoslo, ako je to vet prije bilo... Kako dakle wistoc, ako ne zato, jer je dodao sduhovno«? Koji su naime primili onu manu tako, te su mislili, da se samo tjelesna njihova potreba namiruje, i da im se trouh hrani a ne duh, oni nisu nita veliko blagovali; zadovoljila se njihova po- treba (tjelesna). Druge je Bog nahranio, drugima je ne&to javio. Ovi takovi (tjelesni) Dlagovali su tjelesno jelo, a ne duhovno jelo. Za koje je dakle rekao, da su mai oct isto jelo dwhovno blagovali? Braco, zar nisu to oni, koji su doista bili nasi oci? Sto vise, nisu {samo} bili nadi oci, nego jesu. Jer svi oni Zive... Bilo je naime medu onima (Zidovima u pustinji) takovih, koji su shvatili sto su blagovali, bilo ih je ondje, kojima je Krist u srcu vise iSao u tek nego mana u ustima,., Ukratko se mogu izraziti: Koji su god u mani Krista ra- zumjeli, oni su blagovali isto dubovuo jelo kao i mi... A sad argumentirajmo a minori ad majus: Ako se po nauci Favlovoj i Augustinovoj ved starozavjetno blagovanje _tipicne mane po vjernim i niésijanskim proroéanstvima prozetim Izraelci- mma ima shvatiti kao predhodno duhovno blagovanje samoga Krista i kao identiéno s na8im euharistijskim jelom duhovnim: kud i kamo vise ima se u Novom Zavjetu smatrati duhovnim blagovanjem tijela Kristova onaj prvi sakramenat, o kom veli sveti Augustin: »Ovom amilogéu (Krist) uvricuje u svoje tijelo takoder onu krétenu djecu, koja sigumo ne mogu jo koga nasljedovati U istom djelu (1. 3. c. 4. n. 7-8) uéi nas svetac: vAko ludi ne budu jeli tijela njegova, to jest, ako ne budu postali dionici njegova tijela, ne ¢e imati zivotac. A to i maloj djeci primjenjuje, jer izrijekom veli: vistina nesumnjivo proglasuje, da djeca nekrétena ne mogu ni u kraljev- stvo Bodje unici ni Zivota vjetnoga imati izvan tijela Kristova; pa da se inkorporiraju u ovo tijelo, zato primaje sakramenat krste.< (De peccatorum mar. et rem. lib. 3, c. 4. n. 7) i time duhovno uéestvuju u Euharistiji. HI. Svetac naime razlikuje trostruke ptimanje Euharistije, 1. samo sakramentalno, 2. sakramentalno i ujedno duhovno, 3. samo duhovno; a kod disto duhovne priéesti opet moramo raz- luéiti fakticno utjelovljenje u mistiéno tijelo Kristovo po svetom krétenju kod odraslih uz njihovu vjeru i Zelju, a kod djece uz vier i Zelju Crkve i roditelja njihovih, pa opet litnu duhovnu pridest onih krétenih vjernika, koji u nemoguénosti sakramentalne = Migne, P. L. 39, 1552, Isp. takoder Tract. 26. in Jo. c. 6. ». 11-12, M., P. L. 35, 16111813, "De peccatorum meritis et remissione, I, A ec go, 10. (M, P. L, 44, 114).S¥, AUGUSTIN O EUHARISTUL we pricesti pobuduju u sebi Zarku Zelju, da bi se sakramentalno sjedinili sa Spasiteljem’. Sv. Augustin (Tract, in Io. 26, cp. 6. 0. 11.) razlaze, u kojem su smislu pomrli ili nisu pomrli oni, koji su jeli manu u pustinji, i onda prelazi na naiu euharistijsku pridest: »Oci vaii, kaie Gospodin pojedoge manu i pomrijete. Zasto? Jer sto su vidjeli, to su vierovali; a So nisu vidjeli, to nisu razumjeli. Zato oci vasi, jer ste wi njima slitni. Jer, braéo moja, Sto se tite ove vidljive i tielesne smrti, zar ne umiremo mi, koji jedemo kruh, sto silazi s neba? Tako su i oni pomrli, kao sto éemo i mi umrijeti, sto se tite vidljive i tjelesne smrti. Ali ito se tige one smrti, kojom se grozi Bog i kojom su pomrli njihovi oci jeo je manu i Mojsije... i Aaron i Fiveja i mnogi ondje, koji su omilj Gospodu te nisu pomrli, Zasto? Jer su vidljivo jelo duhovno razumjeli, du- hovno za jim gladovali, duhovav ga okusili, da se duhovno nasite. Ta i mi danas primamo vidljive jelo. Ali drugo je sakramenat, drugo krepost sakra- menta,«* Koliko ih ima, koji. primaju s oltara i umiru te bas kod primanja umiru? Stoga govori apostol: »Sud sebi jede i pije (1 Kar. 11, 29), Jer zalogaj Gospodaji ne bijase otrov za Judu, Pa ga je ipak primio, i kad ga primi, neprijatelj ude u ajega. ne zato, jer je toboze zlo kakovo primiv, nego jer je kao zlikevac zlim na- Sinom primio dobro. Gledajte dakle, braco, kruh nebeski duhovnim natinow jedite, u nevinosti pristupgjle k oltaru.® Makar i grijesi bili svakidasnji {t. j. svakidainje take slabosti}, acka barem ne budu smrtonosni...< {M., P. L, 35, 2611). Sveti Augustin poslije toga tumadi, kako je euharistijski krub doista onaj kruh, koji je sagao s neba,; i kako mu je tip (primjer) bio mina wu pustinji. Ovo je dakle kruh s neba silazeci, da tho uzjede od njega, ne umre. A to se tite kreposti sakramenta, a ne (samo) vidljivog sakramenta: tko unutra jede, ne izvana (samo}; tke jede w srcu, a ne koji Zvage zubima.c {ibid n. 12). Prevodimo ovdje i sav prekrasni odsjek, Sto iza toga slijedi (n. 13.-15}, jer nam sluzi ujedno za potvrdu drugih nauka -Augu- stinovih o vezi izmedu euharistijskog i mistiénog tijela Kristova io nutarnjoj potrebi Euharistije: aJa sam kruh Zivi, koji sam sagao $ aeba. Zato divi (kruh}, jer sam 3 neba saiao. S neba je sasla i mana; ali mana bijage sjena, taj je (kruh) istina, »Aka tko uzjede od ovoga kruba, divjet ce u vijeke, i kruh, Sto cn $a ja dati, tijelo je moje za Zivot svijeta« Kada bi tijelo to shvatilo, Sto je 7 Isp. o tom de Ja Taille, Mysterium fidei, 1924," pg. 568. ® »Aliud est sacramentum {scl. merum signum sacramentale}, aliud virlus (scl. res] sacramentic, milost plodonosnog sakramenta. * To je dakle sakramentalna i ujedno duhovna pritest, gdje se realn> prima i sakramenat i krepost sakramenta. Juda se samo sakramentalno pri- zestio, nije primio krepost sakramenta poradi svoje opake priprave i stanja grijeha.aint SV, AUGUSTIN QO EUHARISTIJL on nazvao tijelom? Zove se tijelo ono, ito me shvata tijelo, i zato jos vise toga ne shvata tijelo, jer se zove tijelo, Jer su zazirali od ovoga i zekli, da je to odvige za njih, i mislili su, da se to ne moze udiniti. »Tijelo je moje, kaze, za Zivot svijeta.« Zaju vjernici tijelo Kristovo, ako samo mate da budu tijelo Kristovo.? Neka budu tijelo Kristovo, ako hoée da dive od Duha Kristova. Od Duha Kristova sivi samo tijelo Kristovo. Razumijte, braéo moja, Sto sam rekac. Covjek si, pa imas i duh i tijelo, Duhom zovem dusu, po kojoj se zna, da si Zovjek, jer se sastojis od duse i tijela. Imag dakle cuh ne- vidljiv i tijelo vidljive. Reci mi, sto zivi i po ems divi: da Ki duh tvoj divi lu tvome, ili tijelo tvoje po duhy tvome? Svaki, koji Zivi, odgovara...: Tijelo moje zivi po duhu mome. Hoées li dakle i ti Zivjeti po duhu Kristovu? Budi u (mistitnom) tijelu Kristovu. Zar naime tijelo moje divi po duhu tvo- me? Moje divi po duhu mome, a tvoje po duhu tvome. Ne mode Zivjeti tijelo Kristovo osim po Duhu Kristovu, Stoga apostol tumaée¢i nam ovaj kruh veli; »Mnogi smo jedan kruh, jedno tijelo, O sakramente poboinosti (pietatis), © zamenje jedinstva, o vezo ljubavi! Tko hote da divi, ima gdje da divi i otkle da zivi, Neka pristupi, neka vjerje, neka se uvrsti u tijelo, da se oZivi Neka me zazire od veze udova, neka me bude gnjio ud, sto se ima odrezati; neka me bude iskrivljen, te bi_ga se tcbale stidjeti; neka bude lijep, pristao i zdrav ud; neka prione uz tijelo, neka Zivi Bogu od Boga; neka sada radi na zemiji, da poslije vlada na xebv.« fe govori o sakramentalnom i ujedno Vjernim srcem i ustima primamo posrednika izmedu Boga i ljudi. Isusa Krista, gdje nam daje jesti svoje tijelo i piti svoju krv, premda se dini fos wiasnijim jesti tijelo Sovjevje nego ga pogubiti i piti govjedju krv nego je proliti« (Contra advers. legis et proph. 0, 9, 3). Tumaéeéi 98. psalam {n. 9) pise: »Pa jer je ovaj u samom tijelu hodio, dao nam je samo tijelo, da ga blagujemo na spasenie. Nitko pak ne blaguie ono tijelo, a da mu sé prije nije poklonio. .. Grijesimo, ako se ne klanjamo« (Enarr. in ps. 98, 9). U prvoj izjavi »tiielo« (caro} otito znaéi pravo realno tijelo Kristove; dakle u istom pravom i doslovnom znaéenju upotrebljava svetac i kasnije istu rijeé, kad nigdje ne veli, da govori u drugom pre- nesenom smislu. I urgiranje naravnog posta prije blagovanja En- harislije pokazuje »honorem tanti sacramenti« (Ep. 54, 6, 8). Poredujuéi krv Abelovu s krvlju Kristovom veli, da svi na- rodi {u ono vrijeme) odgovaraju »Amen« kod primanja euhari- stijske krvi iz kaleZa. »Ovo je, kaze, jasan glas krvi, &to ga izrazuje sama krv iz usta vjernika, koji su istom krvlju otkuplieni« {Conira Faust. L 12, c. 10}. Isto tako pobija klevetu Manihejca corde ejus, quam sapida gaudia de tuo pane conjicere noveram nec expertus erame (M,, P. L., 32, 720}. 2 Sermo 227. 1; Tract. 26. in Jo. n. 15. * Cap. 3. n. 4. M,, P, L. 33, 201.SV, AUGUSTIN O EUHARISTI}I 325 Fausta, po kojoj se katolici toboze slazu s naukom manihejskom o Euharistiji, kao da je tu nazoéan patniéki Isus (lesus patibilis) Manihejci su naime nauéali, da je Krist vezan u svakom klasu i grozdu, Protiv toga Augustin veli: »Noster autem panis et calix, non quilibet, sed certa consecratione mysticus fit nobis, non nescitur ... « (Contra Faustum, |. 20, 13}. Ju nedostojnoj priéesti pravo je tijelo Kristove. »Kao sto Juda, komu je Gospodin predao zalogaj, primivéi blagodat, ali zlim na¢inom, ustupi u sebi mjesto davlu; tako i svaki, koji ne- dostojno prima sakramenat Gospodnji, svojom zloéom ne pretva- ra blagodat u zlo, niti prouzrokuje, da nista ne primi, jer ne prima na spasenje. Tijelo naime Gospodnje i krv Gospodnja ipak bijage iza one, kojima je apostol govorio; Tko jede i pije nedostojny, sad sebi jede i pije« (De baptismo, 5, 8, 9 M, P. L. 43, 18). Da nije Augustin évrsto vjerovao u realnu nazoénost Kristo- vu u Euharistiji, ne bi ni mogao toliko urgirati protiv Pelagi- jevaca staru navadu erkvenu, po kojoj su davali i novorodensj djeci poslije krsta svetu prigest, da imaju Zivot vjetni po rijeti Kristovo) (Iv. 6, 52-54). Aktualna je naime vjera i ljubav kod takove djece posve iskljucena, a pretjerani simbolici htje!i bi to otajstvo o aktualnoj vjeri i Ijubavi razumjeti, I uw propovijedi pred katehumenima (Sermo 272.) ovako pouéava pripravnike za prvu svetu priest: »Sto vidite na ollaru Bogjemu, to ste i prije veé vidjeli ne znaj ali niste jo3 éuli, sto je to, kamo to smjera, i kako uzviseno otajstvo u sebi krije. Sto vidite, to je kruh i kalez, kako vaia sjetila navijestaju; ali vjera vam kate: Kruh je tijelo Kristovo, a kalez kev Kristova... No kako je kruh ajegovo tijelo, i kako je kalez, ili sto je u njemu, njegova krv?... Zato se, brago, zovu sakramentima, jer se u njima drugo gleda, a drugo razumijeva. Sto se gleda, ima tjelesno obligje; a Sto se razumijeva, ima duhovni plod« (Migne, P. L. 38, 1246). Dr. Schwane (loc. cit. 792.) drZi ove rijeéi Augustinove za tako jasne, te veli obzirom na njegovu nauku o pretvorbi: VIL »Treba nam ked Augustina samo joi rijet »transsud- slantlatio«, pa ée tuj dogma isto tako jasno biti izreéena kao u dekretima tridentskog sabora.« Istina, Augustin ne pokazuje ios u svojim spisima jasnog i tek poslije u skolastitkoy bogostovifi usavrienog pojma transupstancijacije. Ali on ipak na brojnim sajestima za ono vrijeme dosta faéno uéi stvar onoga pojma, ka-l ha pr. na malo prije spomenutom mjestu protiv Fausta veli, da enam nag kruh i kalez, a ne svaki, stanovitom konsekracijom postaje mistignim, a ne rada seq, ili kada jo3 jasnije veli u 227. propovijedi; »Valia vam znati, Sto ste primili, Sto Gete primati, sto yam treba svaki dan primati. Kruh onaj, &to ga vidite na oltaru, posveéen po rijeti Botfoj, tijelo je Kristo vo? Kale onaj ili bolje ono, sto kaled sadréaje, posveceno po rijeti Bodfof, 2 »Panis ille quem vi corpus est Christi... Per is is in altari, sanctificatus per verbum Dei, voluit Dominus Christus commendare corpus326 SY, AUGUSTIN O EUHARISTIII kry je Kristova, Po njima ie Krist Gospodin htio preporuéili tijelo i kev svoju, koju je 2a nas prolio na oprostenje grijeha.« Uz rijeéi »sanctificatio«, »consecratioc Augustin kadikad takoder upotrebljava izraz »benedictioc prema svetom Paviu [vealix benedictionis«), da oznaci posvetu kruha i vina_euhati- stijskoga. Tako na pr. nadovezuju¢i na gozbu uéenika u Emausu, veli: »Poznaju vjernici Krista kod lomljenja kruha. Jer svaki kru, nego onaj, koji prima blagoslov Kristov, postaje tijelo Kristovo« (M., P. L. 38, 1116). Uz to nalazimo i izraz »conficere Euchari- stiam« na pr. En. in ps. 10, 6, (M,, P. L. 36, 135). Iste izraze upotrijebili su tada i drugi sveti Oci latinski i gréki, da oznaée posvecenje euvharistijsko na oltaru. Dr. Adam u svojoj monografiji »Die Euharistielehre des hl Augustin« (u 7. paragrafu »Ozivotvorenje Euharistije« Paderbora 1908. str. 103 ss} najprije lijepo raspravlja o rijegima konse- kracije, koje »daju elementu boZansku krepost te djeluju ne intelektualisticki, nego mistiéki, na nadéin, koji lezi onkraj osjet- ne stvari i njezine simbolike« (str. 105). Po njemu izraz panis FIT corpus Christi ima se isto tako realno pojmiti, kao Sto ma- nihejski izraz »nascitur<; a to je istina. \ Ali poslije na str. 107. misli Dr. Adam, da Wilden, Schanz i Blank odvise zakljuéuju, kad hoée da iz rijeci Augustinovih izvedu nauku o transupstancijaciji. Jer da se ne moze nista odiuciti, dok nas Augustin ostavlja u nejasnosti s obzirom na terminus a quo ina terminus ad quem. U jednu ruku daje euhari- stijskom promatranju njegovu ishodiste kruh i vino kao takovo bez predrasuda, a u drugu ruku da je on dovoljno natuknuo, kako hoée da corpus Christi otro razlugi od Duha Kristova (Spiritus Christi) ida ga promotri ne kao teandritku linost, nego kao izraz njegova tovjeéanstva. Odobrava, sto Dorner u krilatici Augustinovoj: »Accedit verbum ad elementum et fit sacramen- tum« razumijeva promjenu ogifo samo kao akcidentalnu, a ne supstancijalnu. . Medutim drukéije je s izrazom: Panis fit corpus Christi. Ovdje imamo naprosto dvije supstancije konkretne, a o prvoj supstanciji veli se bez ograniéenja, da postaje drugom supstan- cijom. Po sebi se dakle ima ovdje misliti na supstancijsku pro- mjenu.** Mozemo utvrditi ovo shvacanje Augustinovo istaknuvsi éinjenicu, da je Augustin marljivo ditao djela sv. Krizostoma, koji izrijekom tvrdi: »Nije (puki) éovjek, koji prouzrokuje, da pred- lozeno postane tijelo i krv Kristova, nego za nas raspeti Krist, tije mjesto zastupa_sveéenik, kad izgovara one rijeti, dok sila i milost dolazi od Boga. »Ovo je tijelo moje«, veli on. Ta rijed et sanguinem suum, quem pro nobis fudit i remissionem peccatorum... (M. P. L. 38, 1099), = Dr, Adam donosi jos sijaset krivih izvoda iz tekstova av. Augustioa, ali radi ogcaniéena prostora nije nam moguée podvrci ga iscrpljivoj kritici.S¥, AUGUSTIN Q EGHARISTIIE 327 preivara predlogeno ... Nitko dakle neka ne bude Juda, pri- slupajuéi pun otrova zloce.* Jer je Zrtva duhovno jelo... « (De prodii. Judae, ham. 1, 6; cf. ibid. hom. 2, 6). I opet citamo u 88, homiliji in Joannem: »Nije ljudsko djelo, Sto tu lezi pred . Koji je to izvréio na onoj veéeri, i danas to izvodi. Mi premamo samo mjesto sluzbenika; a sam je onaj, koji to po- svecuje i pretvara®’.« S pravom dr. Schwane istiée, da se tu ne moze radii samo o akcidentalnoj promjeni, jer Krizostom izrije- kom veli: Ne smatraj to viSe kruhom.i vinom ... « (De poenit. hom. 9.}. Dr. Adam priznaje (str. 43-44, 156-157), da je sv. Augu- stia u svojoj borbi protiv Pelagija revno prouéavao razne hi- milije sv. Krizostoma, da je napose poznavao sve njegove homilije in Joannem, i da je prema njemu (hom. 47. in Jo.) nastojao do- kazati, kako je euharistijsko tijelo Zivotvorno (str. 44; 157). Isti pisac dalje pita (str. 44.); »Je li Krizostom ikad postavio kakovu teoriju euharistijske prztvorbe, a je li Augustin ‘ikada doao do njezine spoznaje?« 1 odgovara: Cini se da treba i drugo zanijekati« Ali ne pitamo za posebnu teoriju pretvorbe: nego nam je medutim dosta, &to priznaje i Msgr. Batiffol struénja- ku dr. Naegie-u, da su misli sv. Krizostoma o Euharistiji takove, te se u njima barem mogu naéi obistinjeni svi elementi grave transupstancijacije: 1. iZZezavanje supstancije kruha i vina, 2. nazoénost tijela i krvi Kristove; 3. preostalo svojstvo sakra- mentalnog znaka wu prilikama kruha i vina (VY. Naegle, Die Euharistielehre des hi. Joh. Chrys. (1900., str, 76-86). To nam je dosta jasan dokaz, da se konkretna nauka Kri- zostomova doista podudara s naukom, koju je Crkva kasnije de- finirala braneéi i sam izraz transsupstancijacije. Pa kako bi dr. Adam htio dokazati, da Augustin nije nikad upoznao i uvazio ona brojna miesta, gdje Krizostom govori o pretvorbi? Vara se, kad misli, da ovdje dolazi u obzir samo tekst homilije 82, in Matth. : »U osjetnim stvarima predaje ti duhovnes. Medutim dolaze u obzir i drugi tekstovi na pr. onaj iz 9. homilije o pokori: »Ne gledaj to kao kruh i ne misli da je to kao vino, jer ne ide to putem ostalih jela... <° A jednako dolaze u obzir gore spo- menuti izrazi, koji sami po sebi i bez uéene analize znate pro- mjenu ili pretvorbu kruha u tijelo Kristovo i vina u krv njegovt. VIL O Zrtvenom karakteru Ewharistije imamo takoder brojnih svjedotanstava sv. Augustina. U 98. poslanici biskupu Bonifaciju (n. 9) veli: »Zar nije Krist jedwaput u samom cebi bio zrivovan pa se ipak u sakramentu nesamo svake vazmene svetkovine nego svaki dan Zrtvuje za aa- * M,, P, G. 49, 380. * 0) SE date zai usce ¢ reviov, «beds, Na prijasnjim njestima upotrebljava rijeé wecadinduizes, transformat, transmutat proposita. Oba ¢laga- la znate preobragiti, pretroriti (M., P. G. 61, 744). MM, PL G. 49, 345.SeR SV, AUGUSTIN O EUHARISTI rode? Ta zato me laze onaj, koji na pitanje odgovara, da se on artvuje, Kad naime evete tajne (sacramenta) ne bi imale neku slignost s onim stvarima, éto ih otajetvenim natimom znamenuju, uopée ne bi bili sakramenti, A po ‘ovoj slignosti primaju vedinom veé imena samih onih stvari. Kao ato je dakle sakramenat tijela Kristova tijelo Kristovo po nekom natinu, a sakramenat krvi Kristove krv Kristova: tako je sakramenat vjere vjera {t. j. habitualna n. pr. kod kritene djece)« Svetac ovdje istiée simboliéki karakter evetih tajna, no time i najmanje ne iskljutuje realnosti tijela i krvi Kristove uv Euharistije. Isp. 0 tom sv. Tomy, S, th. 3, 9, 83, a 1. Enarr. in ps. 33, /: »Nosio se Krist u svojim rukama, kad je preporuéujudi samo svoje tijelo govorio: Ovo je tijelo moje.< Taj tekst tuma¢i 1 Reg. 21, 13 po prijevodu Sedamdeseturice. Ovamo pripada takoder tekst iz 227. propovijedi: »Kruh onaj, Sto ga vidite na oltaru, Posveéen Po rijeci Bozjoj, tijelo je Kristovo .. . « Gore smo ga opsirnije naveli. U djelu »De doctrina christiana« (3, 16, 24) veli Augustin s obzirom na ly, 6, 54: »Cini se, da zapovijeda (Gospodin) nedjelo ili zlotin; stoga je to figura, koja zapovijeda, da treba udestvovati u muci Gospodnjoj i slatko te korisno u paméenju sahraniti, sto je njegovo tijelo za nas bilo raspeto i izranjeno.w? Tim se cbred Euharistije prikazuje kio »uéesivovanie du- hovno u muci Kristovoje, pa kao sto je Krist na krigu prikazco irtvu, tako takoter u euharistijskoj liturgiji ngestvujemo u Zeive- nom chradiy Contra Faustum Manich. 20, 21: »U psalmima se pjeva: zrtva hvale ce me slaviti, i tu je put, gdje cu mu pokazati svoje spasenje (Ps. 49, 23). Tijelo i krv ove artve obeéavale se prije dolaska Kristova po artvama slika i sjena, u muci se Kristovoj po samoj istini prikazalo, a poslije uza’a8éa Kristova slavi se po sakramentu spomena,<"* De civitate Dei (10, 20): »I sveéenik je (Krist}« sam Zrtvujuci, sam takoder Zrtva. A htio je, da sakramenat te stvari bude svag- danja Zrtva Crkve, koja se, kako je tijelo same glave, uéi pri- .- kazivati samu sebe po njemu.” Crkva zaprema prvo miesto kod tikazivanja ove artve. V. Epist. 149. (16. ad Paulinum). Tu smo ujedno vidjeli, u kako je bitnom odnosu zrtva euharistijska prema krvno}j zrtvi po shva¢anju Augustinovu. Ta je artva euharistijska takoder proreéena, kako to Augustin razla- 7 M., P. L. 34, 74. * »Hujus sacrificti caro et sanguis ante adventum Christi per victimas similitadinum promittebatur in passione Christi per ipsam veritatem redde- datas, post ascensum Christi per sacramentum memoriae celebratur« M., P. L. 42, 385. 1 ™ Et sacerdos est, ipse offerens, ipse et oblatio, Cujus rei sacramen- tum cotidianum esse voluit Ecclesiae sacrificium, quae cum ipsius capitie corpus sit, se ipsam per ipsum discit offerre (M., P. L. 41, 53), Isp. takoder De Civ. Dei, 17, 17; 18, 35, 3; 16, 22.SV. AUGUSTIN O EUHARISTISI 327 ze u traktatu »Adversus Judaeos«, Citira (9, 13) najprije pro- roéanstvo Malahijino (1, 11) i_onda pita: »Sla Ge3 na to odgovoriti? Otvorite mapokon (vi Zidovi) jednoé svoje oti, i gledajte, kako se od ishoda sunca do zapada, nesamo na jednom mjestu, kao Sto je za vas bilo odredeno, nego na svakom mjestu prikazuje irtva krdéana, ne kojemugod Bogu nego onomu, koji je to prorekao, Bogu Israe- lovu... I to nesamo na jednom mjestu, kako je vama propisano bilo u zemalj- skom Jeruzalemu, nego na svakom mjestu pa sve do samog Jerusalema. A ne po redu Aronovu, mego po sedu Melkizedekovu.«? Tu se veé u samom proroéganstvu istiée latreutitki (poklon- stveni) karakter euharistijske irtve. Ista euharistijska zrtva po sv. Augustinu takoder mirovna’ i pomadze osobito dugama vjernih mrivih, koji su u milosti Bozjoj preminuli. Gvako naime pripovijeda u »Ispovijestima« (9, 12) © sprovodu svoje majke sv. Monike: »Kad je mrtvo tijelo (ajezino) izneseno, idemo, yracamo se bez suza. Jer nisam plakao fifi u onim molitvama, koje sam Tebi {Boze) prikazao, kad se za njz Srtvovala irtva nage éijene (sacrilicium pretii nostri), niti v molitvama kraj groba, prije nego se mrtvo tijelo sahranilo.« Tu slijedecem poglaviju Augustin sinovskom Ijubavlju ist: so mu poboina majka na umoru nije vise izrazila druge Zelje oda ase fe spomenemo na oltaru tvome, komu hifase sluiila, a da nije nijednoga dana propustila; jer je znala, da se odanle dijeli sveto irtveno janje, ‘po kojemu je unistena zaduinica, Sto je svjedodila protiv nas, i po kojem je {értvenom janjetu) pobijeden neprijatelj, sto biljezi nage grijehe i trazi pri- fovora, no ne nalazi ih u onom, u kojem pobjedujemo. Tko ¢e mu nadokna- diti neduinu kev? Tko é¢ mu vratiti eijenu, kojom nas je otkupio, da nas otme neprijatelju? Za otajstve ove cijene otkupljenja na’ega sluzbenica je tvoja privezala svoju dugu vezom vjere...«? luvrsno je sveti nauditelj i ovdje istakao bitnt odnos euha- ristijske Zrtve prema krvnoj 2rtvi, a taj je u tom, Sto se s oltara u wtisnoj Zrtvi primjenjuju plodovi krigne zrtve (Unde sciret, sensari victimam sanctam). Desta jasno proizlazi iz ovih ri- jeti Augustinovih i io, da je jedan to isti, koji se zrtvovao na krizu te se opet Zrtvuje na oltaru, pa da je i jedna te ista zrtva {victima sancta), kojom je naga zaduZnica izbrisana, i koja je i sada »sacrementum ef sacrificium pretii_nostri« (Conf. 9, 12- 43) i »pretium meum, (quod) manduce et bibo et erogo<, cijena moja, koju jedem i pijem i dijelim (Cofess. 10, 43). ™M., P. 1, 42, 61. * Kako se kod sv. irtve treba spominjati i nevjernika, katehumena, freinika i progonitelja v, Aug. ep, 217. 2, 26; of. ep. 149, 16—17 ad Paulinum. * »Tantummodo memoriam sui ad altare (nam fieri desideravit, cui nullius diei practermissione servierat; unde sciret dispesari victimam sanctam, qua deletum est chirographum.., Ad cujus pretii sacramentum ligavit ancilla animam suam vinculo fidei...«330 SV, AUGUSTIN O EUHARISTIJL Tim svjedoéanstvima za sada zavrsujemo ovaj prikaz nauke Augustinove o Euharistiji. Ma kako nesavréen i nepotpun bio, dovoljno ipak pokazuje, kako je doctor gratiae ujedno i doctor Eucharistiae te se moze i ovdje barem takmiti s istoénim dok: forom Euharistije, svetim Ivanom Zlatousnikom. L P. Bock D, L