Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Lik PDF

    Uploaded by

    Emma Kliman
    41 views5 pages

    Original Title

    lik.pdf

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    41 views5 pages

    Lik PDF

    Uploaded by

    Emma Kliman

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    Download as pdf
    of 5
    LIK (DRAMSKA OSOBA ILI DRAMSKO LICE) posebno naglaSenoga melodijskog refrena (npr: leitmotiv Graala u Parsifalu). U knjizevnosti, e- itmotiv je skup rijeti, slika ili oblik koji se pe- riodicki ponavija kako bi naznatio neku temu, uputio na formalno ponavijanje, odnosno glavau misao. Postupak je glazbenoga karaktera, jer je efekt ponavljanja i navikavanja najvainifi, dok je smisao ponavljanog izraza sporedan. Zato tema nije nuZno srediinja karakteristika teksta kao cjeline, nego ima svojstvo emotivnog signala ili strukturalnog elementa, Naime,slijed lajtmotiva tvori neku vrstu razvudene metafore koja se na- meée jelokupnom djelu, pridajuéi mu poseban ton. Dovoljan je jedan signal da se istoga trena okarakterizira odredeni lik ili situacija: ajtmotivi funkcioniraju kao kéd prepoznavanja i orijen- tir za gledatelja. Na taj nagin djelo otkriva svoju vremensku strukturu, naglaske i ritam razvoja (BERLIOZ govori o fiksnoj ideji djela). 2. Ukazalistu se ta tehnika Zesto koristi. U kome- ijijeu sludbi komike ponavijanja (usp. MOLIE- ROVA slavna uzretica u Skreu: »bez miraza«).U poetskom kazaliétu, ponavijanje stihova ili reto- ritkth figura dio je tehnike lajtmotiva, Opéenito uzev§i, svako ponavijanje izraza, svaka asonanca, svaki razgovor koji se vrti oko istog (CEHOV) Gini jedan leitniotiv. S vremena na vrijeme autor ga rabi kao drama- turSku tehniku kada tema (motiv) pokazuje kako vrijeme neminovno prolaai (aluzfja na vignjiku istoimenom djelu) ii polagano napreduje prema katastrofi (pi8tolji u Heddi Gabler). Kor u tragediji takoder je u funkeifi upozorenja i sudbine. Nuino prikriveni karakter te pod-konverzacije oteZava formalizaciju svih tematskih mreia. No, ta pod-konverzacija istodobno prozima tekst i priopéava ga gledatelju posredstvom infrajezi- énog i sugestivnog modusa glazbe. Uostalom, dramati¢ar ili redatelj moze stvarati gotovo ne- primjetne lajtmotive, koji se obracaju podsvi- jesti (zvukovi, ritmovi, paralelizam izraza, te- matski refreni). 3.Pojedine mizanscene polaze od scenskih lajtmo- tiva: ista gestualnost, ponavljanje cijelih sekvenci (R. WILSON), podvojena igra ili nadrealisti¢ki imaginarij kao poetski intermediji (PLANCHON, u predstavi Folies bourgeoises), kratka ponavija- nja glazbenih fragmenata (u MESGUICHOVIM. 208 uprizorenjima Racinea).Sistem reZije éesto pro- Zima predstavu nekom temom ili komentarom koji se ponavija te sluzi kao lajtmotiv. Ostali korelat: Kompozicija, dramska struktura. LIK (DRAMSKA OSOBA ILI DRAMSKO LICE) Franc. personage; engl.: character; njem.: Person, Figur; Spanj.: personaje. Dramska osoba u kezaliétu vrlo lako poprima sluméeve crtelica i progovara njegovim glasom, tako da se u prvi mah ini da ne predstavlje po- seban problem. Medutim, usprkos »otigledno- sti« poistovjeéivanja Zivoga covjeka s likom, dramska je osoba u poéetku bila samo maska ~ persona ~ koja je odgovarala dramskoj ulozi u grékom kazaligta. Kroz upotrebu gramati¢koga lica, persona malo po malo dobiva znaéenj voga bica i osobe, a kazaligni se lik smatra ilu- zijom judske osobe. 1, HISTORIJSKI PREOBRAZAT DRAMSKE OSOBE % a. Liki osoba U grékom kazali8tu, persona je maska, glumée- va uloga, i ne upuéuje na lik koji je dramatigar skicirao. Glumac je jasno odijeljen od lika koji tumaéi, on je samo njegov izvrSitel, a ne nj vo ofjelovijenje, i to do te mjere da u svojojigri razdvaja gestu od rijedi. Cjelokupni razvo) za- padnjackog kazaliSta bit ¢e obiljezen potpunim obrtanjem te perspektive: lik ée se sve vie poi- stovjecivati s glumcem koji ga utjelovijuje i pre- tvarati u psiholoski i moralni entitet sli¢an dru- gim Jjudima i zaduien da kod gledatelja izarove efekt identifikacije*: Upravo ta simbioza izmedu lika i glumca (koja kulminira u estetici velikog romantigarskog glumca) uzrokuje najvece tesko- ¢e uanalizi dramske osobe. b. Povijest razvojnoga puta Ta se evolucija ocrtava od samih potetaka gra- danskog individualizma, od razdoblja renesanse iklasicizma (BOCCACIO, CERVANTES, SHA- KESPEARE), a vrhunac doseze nakon 1750. go- dine i sve do kraja 19. stoljeca, kada gradanska dramaturgija u toj bogatoj individualnosti vidi tipitnog predstavnika svojih teZnji za prizna- LIK (DRAMSKA OSOBA ILI DRAMSKO LICE) yanjem njezine sredignje uloge u proizvodnji dobara i ideja. ‘Tako bi dramski lik, barem kada je rijet o njego- yu najpreciznijem i najuze odredenom obliku, bio vezan za gradansku dramaturgiju koja ga jeli pretvoriti u mimeticki supstitut svoje svije- sti. Kao sila vodena straS¢u u SHAKESPEAREA, Lik se teSko izgraduje u slobodnog i neovisnog pojedinca. U doba francuskog klasicizma, on se idalje, ali sve teZe i teZe, podreduje apstraktnim zahtjevima univerzalnog ili egzemplarnog djelo- vanja, a da pritom ne posjeduje znaéajke jasno odredenoga socijalnog tipa (osim u gradanskoj i). Pogetkom 18. stoljeda, on jo8 oklijeva uloiiti sve svoje snage u bitku protiv feudalizma i drdi se kodificiranih oblika komedije dell’arte* (u Talijanskom kazaligtu, posebno kod MARI- VAUXA) i okoitalih struktura neoklasicizma (VOLTAIRE). Tek s DIDEROTOM i njegovom gradanskom dramom lik potinje predstavljati drustveni poloZaj*, a ne vise apstraktni i isto psiholoski karakter*. Posao i obitelj (u 19. stolje- éu,domovinal) okrudenja su u kojima se dram- ske osobe, kopije stvarnih osoba, krecu sve do naturalizma i pocetaka redije, U tom trenutku, javija se obrnuta tendencija, pa tako lik tezi uki- danju u simbolistigkoj drami, éiji svijet ispunjava jedino sklad sjena, boja i zvukova (MAETER- LINCK, STRINDBERG, CLAUDEL). Potom se rasap lika potvrduje, jer se on komada u epskoj dramaturgiji ekspresionizma i kod BRECHTA. To rastavljanje lika, u potpunosti preputenoga potrebama fabule*, historizacije i dekonstrukci- je stvarnosti koja se kritizira, oznaéava krajnji ishod njegova uprizorenjac. Naznake njegova ponovnoga smjestanja u sredi8te drame uo¢lji- ve su kod nadrealisti¢kog lika, kod kojega se san i zbilja ispreplicu te kod autorefleksivnog lika (PIRANDELLO, GENET), kod kojega se razine stvarnosti mijeSaju u igrama teatra u teatru* i olika u likue. 2, DJALEKTIKA LIKA I RADNJE Svaki kazaliSni lik obavlja neku radnju (pa ma- ar ta radnja nije vidljiva, kao Sto je to sluéaj s BECKETTOVIM likovima); i obrnuto, svaka ra- dnja, da bi bila uprizorena, treba protagoniste, bilo da su oni Ijudski likovi ili obiéni aktanti*. Inte tvrdnje proizlazi ideja o dijalektici radnje* ikaraktera*, koja je temeljna za kazaliste i sva- ki pripovjedni tekst. Moguca su tri modaliteta toga meduodnosa: a. Radnja je glavni element proturjeéja i odredu- jessve ostalo, To je ARISTOTELOVA teza: »Sto- ga oni (dramska lica] ne uéestvuju u radnji da bi oponafali karaktere nego se karakterizacija ukljuéuje radi radnje, Stoga su dogadafi i fabula svrha tragedije a svrha je ono &to je najvaznije od svegas (1450a). Lik je ovdje izvrsitelj radnje, i najvaznije je pokazati razlidite faze njegova djelovanja u dobro »povezanom« zapletu, Tre- ba napomenuti da se danas vraéamo toj konce- peijiradnje kao pokretaa drame. Dramatigari i redatlitodbijaju krenutt od neke unaprijed smisljene predodzbe o liku te zbivanje zuju vobjeltivnos, rekonstruiraju niz fi radnji, ne trudeti se opravdati ih psiholoskom studijom njihove motivacije (usp. PLANCHO- NOVA uprizorenja vklasikae, tekst citira COP- FERMAN, 1969: 245-249). b. Radnja je uzgredna, i gotovo suvina, poslje- dica analize karaktera, Dramati¢ar tada nije za- okupljen obja&njavanjem odnosa tih dvaju ele- menata, Takva je koncepcija Klasicistitke dra- maturgije ili toznije francuske tragedije 17. sto- Ijeca. Primjerice, kod RACINEA je lik prikazan kao duhovna esencija, njegovo glavno svojstvo je njegov bitak, njegovo tragiéno suprotstavija- nje, i nema nikakve potrebe da pone izravno djelovati budu¢i da sim predstavija to djelova- aje:»Govoriti, znaéi Ciniti, logos preuzima ulogu praxisa i postavija se na njegovo mijesto. Cjeloku- pno razocaranje svijeta povladi se i iskupljuje u govoru, cin se prazni, jezik se puni« (BARTHES, 1963: 66). U svom eseneijalizmu lik ovdje dose- Ze totku iz koje nema povratka: odreden je jos jedino nekom biti (tragignom), svojstvom (8kr- to&cu, mizantropijom) ili repertoarom fizickih i psiholo’kih fahova*. U tim je okolnostinia lik nerastavijiv, teZi postati neovisnim pojedincem. To ée se kasnije i dogoditi u naturalistickoj este- tici. Lik, doduSe, vise nije idealno i apstraktno definirano bie, ali ostaje bi¢e (ovaj put odredeno ekonomsko-socijalnom sredinom) koje je samo sebi dovoljno, u zbivanje se upliée samo poslje- diéno, pri Cemu ne moze slobodno intervenirati unjegovu razvoju. c.U funkcionalistiékoj teoriji pride i likova, ra dnja i aktant (aktantski model*) nisu vie protu- 209 LIK (DRAMSKA OSOBA ILI DRAMSKO LICE) rjetni, veé se nadopunjuju, Lik se poistoyjecuje saktantom nekog podrugja nitileznosti (sphere @ action) koje mu pripada, Radnja moze biti ra- Zlitita vee prema tome obavija li je aktant, glu- mac*, uloga* ili tip*. V. PROPP (1929) je zaéetnik tog dijalektickog gledanja na djelatni lik Teorije pripovjednog tek- sta koje su mu uslijedile (GREIMAS, 1966; BRE- MOND, 1973; BARTHES, 1966 a) primjenjuju elo tako Sto istanéavaju analizu ovisno 0 dnog teksta i dramaturskim funkcijama (SOU- RIAU, 1950). Tako se naznaguje nekoliko nezao- bileznih smjerova razvoja radnje i odreduju nji- hove glavne sastavnice. Osim te »horizontalnew analize, pokuSava se prodrijeti i u dubinu lika: na rendgenskoj snimei vidljivo je nekoliko razi- na ili slojeva stvarnosti, koje se krecu od opcega k pojedinaénom (vidi tablicu), sjenee, éim napusti svoje okruzenje bez sukoba da bi stupio na tudi posjed, pokreée se mehani- zam radnje, Radnja ée se zaustaviti tek kada se lik vrati u prvobitno stanje ili dosegne stadj na kojem njegov sukob vige ne postoji. Lik dramskog komada definiran je nizom raali- kovnih odlika: junak/negativac, Zena/muskarac, dijete/odrastao éovjek, Ijubavnik/ne-ljubavnik, itd. Te binarne karakteristike pretvaraju ga upa- radigmu, sjeci8te proturjeénih svojstava. To do- vodi do potpunog ukidanja koncepcije lika kao nedjeljive biti: uvijek postoji, barem u naznaka- ma, podvajanje karaktera i ne3to &to upucuje na njegovu suprotnost. (BRECHT u svom efektu o¢udenja zapravo samo primjenjuje to struktu- talno na¢elo, i to tako to na vidjelo iznosi dvoj- nost lika i nemoguénost gledateljeva uZivijavanja u to podijeljeno bice.) Ishod tog uzastopnog razlaganja nije unistenje Stupnjevi stvarnosti lika poima lika, nego klasifikacija lika prema njego- Pojedinaéno | pojedinac Hamlet karakter mizantrop & narav (komedija naravi*) | Sir Toby (Na tri kralja) glumac ubavnik uloga Jjubomornik tip vojnik Primjeri drustveni polozaj* trgovac stereotip prepredeni sluga alegorija smrt arhetip naéelo uZitka Opéenit | aktant (aktantski model*) | teznja za dobitkom 3, LIK KAO ZNAK U SIREM SUSTAVU Lik (preimenovan u agensa, aktanta ili glumca*) koncipiran je kao strukturni element koji ustroja- va etape pripovjednog teksta, gradi fabulu, orga- nizira narativnu gradu prema nekoj dinamickoj shemi, koncentrirajuéi u sebi snop znakova koji su u opreci sa znakovima ostalih likova. Da bi radnja* i junaci* mogli postojati, mora se definirati podrugje djelovanja kojemu junak obi- éno nema pristup te on mora prekrsiti zakon koji mu prijedi da u njega ude. Cim junak vizade iz 210 vim karakteristikama, a narotito prema medu- odnosima svih protagonista drame. Ti se pro- tagonisti naime svode na skup komplementar- nih znagajki, a dolazi se ak i do pojma medulik, koji je od mnogo vece koristi za analizu od slare mitske vizije individualnosti karaktera, Ne treba strepiti da ée se kazaligni lik »izlizati« u mno’- tvu opreénih znakova, jer ga uvijek, u pravilv, utjelovijuje jedan te isti glumac. LIK (DRAMSKA OSOBA ILI DRAMSKO LICE) 4, SEMANTIKA LIKA a, Semanti¢ki aspekt Pod obligjem glumca, ik se »postavlja« izravno pred gledatelja (ostenzija‘). Isprva ne oznatuje nigta drugo doli sebe, nudedi sliku (ikonu*) svo- je pojave u fikciji, proizvodeci efekt zbiliskog* i ‘dentifikacije*. Ta dimenzija ovdje i sada, dimen- zija trenutaénoga smisla i autoreferencijalnosti tvori ono Sto BENVENISTE (1974) naziva se- mantickom dimenzijom, globalnim znaéenjem sustava znaka, b. Semiotiki aspekt No, lik se isto tako uklapa u sustav ostalih likova. Ussemioloskom sustavu saéinjenom od medu- sobno povezanih jedinica njegova se vrijednost imacenje definiraju u opreci s drugim likovi- ma. To je jedan od kotaéiéa cjelokupne maii- nerije karakterd i radnji, Pojedine crte njegove osobnosti daju se usporediti s crtama karaktera drugih likova, a gledatelj barata tim karakteristi- kama kao Sto barata datotekom u kojoj svaki ele- ment upuéuje na ostale. Ta funkcija i sposobnost sastavljanja/rastavljanja cine ga vrlo podatnom gradom, pogodnom za sve kombinacije. « Lik-spojnica (»échangeure) Tadvostruka pripadnost lika semantici isemiotict Gini ga posrednikom izmedu dogadaja i njego- ve diferencijalne vrijednosti unutar fikcionalne strukture. Kao »spojnica« dogadaja* i strukture*, lik povezuje inage nespojive elemente: kao prvo, efekt stvarnosti,identifikaciju i sve projekcije koje je gledatelj kadar o¢utjeti; kao drugo, semioti- ku integraciju u sustav radnji i likova unutar dramskog i scenskog univerzuma. Ta interakcija izmedu semanticke i semiotitke dimenzije ide sve do prave razmjene koja uspo- stavlja simo funkcioniranje kazali’nog znaéenja. Naime,sve Sto ulazi u podruéje semantike (prisu- tnost* glumaca, ostenzija*, ikoniénost pozornice, predstava kao dogadaj*) gledatelj moe dotivjeti, aliono isto tako moze biti upotrijebljeno i uklo- pljeno u sustav fikcije i, naposijetku, u dramski univerzum: svaki se dogadaj moze semiotizirati (semiotizacija*). Obrnuto i dijalektitki gledano, svi sustavi koje smo mogli izgraditi stjetu status kazaliine stvarnosti tek u trenutku (dogadaju) identifikacije i uzbudenja koje dofivljavamo su- oéeni s izvedbom. Izvedbeni dogadaj i struktu- ra radnje i likova nadopunjuju se te doprinose kazalignom uiitku. , Citani lik i videni lik Status lika u kazaligtu odreden je cinjenicom da ga glumac utjelovijuje te da se on vise ne svodi na biée od papira za koje znamo kako se zovei koliko su dugatke njegove tirade, a raspolaze- mo i jo pokojom izravnom informacijom (koju dobivamo ili od njega samoga ili od ostalih li- Kova) ili neizravnom informacijom (koju nam pruza dramaticar). Posredstvom glumca, scen- ski lik stjede preciznost i konzistenciju koji mu omoguéuju prijelaz iz virtualnog u stvarno i iko- nigno stanje, Upravo taj materijalni i dogadajni aspekt lika vaino je i specifiéno kezaligno svoj- stvo recepcije predstave. Sve Sto smo za pojedi- ni lik mogli progitati izmedu redaka (njegova vanjitinu, sredinu u kojoj se kreée) diktatorski je odredila reZija. To ograniéava nau zamislje- nu percepciju uloge, ali istodobno nudi dodatnus perspektivu koju nismo zami8ijali, mijenjajuti situaciju* iskazivanja te samim tim i interpre- taciju izgovorenoga teksta, Dakako, mozemo usporediti iScitani lik i vide- ni lik, no u uobi¢ajenim okolnostima recepcije predstave, susrecemo se samo s potonjim. Po tome se naga situacija - ako ne poznajemo ko- mad koji cemo gledati - bitno razlikuje od si- tuacije redatelja, a nae analize moraju kao po- laziste imati uprizoreni lik, koji nam - svojim polozajem iskazivata i elementa dramske situa- cije* - veé nameée odredeno tumacenje tekstai cijele predstave, Gledi8ta Gitatelja i nidealnoge« gledatelja ovdje se ne mogu pomiriti: prvi zz- htijeva da glumacka igra odgovara predodibi koju je stekao o likovima i njihovim zgodama, drugi se zadovoljava time 8to otkriva smisao teksta putem reZijskih informacija i promatra uspijeva li redija natjerati tekst da »progovori« na jasan, inteligentan, redundantan ili proturje- éan nacin (vizualno i tekstualno*). Do stanovitog, podeSavanja u (

    You might also like