^AS HISTORIJE

Povodom nedavnih polemika o liku i djelu Gavrilo Princip nije ni mitolo{ko

FOTO: D@ENAT DREKOVI]

stvorenje, ni “sipljivi bomba{
Gavrila Principa iz pera Stanka Cerovi}a, samoubica”, niti ru{itelj evropske
Andreja Nikolaidisa i Marka Ve{ovi}a civilizacije. Princip nije zapo~eo
svjetski rat. To su u~inili oni koji
su imali mo} da ga zapo~nu –
svjetski mo}nici
Pi{e: Vuk Ba~anovi}

Sastalo se zlo i gore da zajedno progovore.

(Narodna)

U
Slobodnoj Bosni od 4. 10. 2007. crnogorski
knji`evnik Andrej Nikolaidis se upustio u pole-
miku s crnogorsko-francuskim publicistom
Stankom Cerovi}em oko li~nosti Gavrila Prin-
cipa. Rije~ je zapravo o reakciji na Cerovi}ev
tekst Koliba kroz istoriju, koji je objavljen u beogradskom ne-
djeljniku Vreme. Ni jedan ni drugi ~lanak, zapravo, nisu ni-
{ta drugo nego nadmetanje ostra{}enih u pretjerivanju, uo-
p}avanju, povezivanju nepovezivog i grubim faktografskim
gre{kama. U tom moru proizvoljnosti ne zna se gdje po~i-
nje Cerovi}, a zavr{ava Nikolaidis, odnosno gdje Cerovi}e-
vo bigotrijsko obo`avanje sarajevskog atentatora prelazi u
Nikolaidisovo verbalno skrnavljenje njegova le{a. U polemi-

PRINCIP
NEZNANJA ku se kasnije uklju~io i Marko Ve{ovi}, ali se, zbog stavo-
va gotovo identi~nih Nikolaidisovim, njihova gledi{ta mogu
podvesti pod jedno.
I u jednom i u drugom slu~aju radi se o opasnom pro-
jiciranju vremena dana{njeg na vrijeme pro{lo. Princip nije
bio niti mesija antiglobalizma, niti tiranoubica, ali ni Ra-
dovan Karad`i} u prethodnom `ivotu, niti “sipljivi bom-
ba{ samoubica navo|en iz Beograda”, kako tuberkulo-
znog mladi}a, preminulog u tamnici kazamata u Teresi-
enstadtu, ~asti Nikolaidis. Bio je li~nost svoga vremena,
kraja 19. i po~etka 20. stolje}a; napetog svijeta blokov-
skih podjela me|u velikim silama vrlo sli~nih interesa, na-
cionalno-ujediniteljskih i anarhisti~kih pokreta, fenomena
koje histori~ar, istra`uju}i s vremenske distance, ne mo-
`e i ne smije dijeliti na “pozitivne” i “negativne”. Jedna-
ko tome, Balkan pred Prvi svjetski rat nije Tolkienov Go-
spodar prstenova – pa da u njemu postoji Mordor i “pri-
jestol zla” i borci protiv njega, bez obzira da li se ove uloge
naizmjeni~no dodjeljuju Be~u ili Beogradu. To je bio, sli-
~no kao i danas, kapitalisti~ki svijet u kojem se za pre-
vlast bore gospodari resursa i kolonija, a ne mitolo{ka
stvorenja, dobri princ i njegov ubica arhineprijatelj civili-

Krivci za sve nevolje Jugoslavije i Srba, po Cerovi}u, su poznati – ujedinjen

58 DANI 2. 11. 2007.
 FOTO: D@ENAT DREKOVI]
zacije ili zli car i narodni heroj. dari vodili pripadnike pokorenih naroda ogro-
mnim gradom kako bi im u psihu usadili strah
Gavrilo po Cerovi}u i uzaludnost otpora. Danas Austrijancima ne
Cerovi} i Nikolaidis svoju pseudohisto- pada na pamet da rade ne{to takvo – svako
riju grade – a kako bi druga~ije – po crno- s imalo znanja historije bi s ga|enjem gledao
bijelom modelu. Jedan da bi glorifikovao na ovo snisho|enje. Me|utim, uvijek se na-
svoj nanovoprona|eni nacionalni identitet, |e neki dobrovoljac. Tako je Nikolaidis odre-
a drugi kako bi se u~vrstio u svojoj ulozi dio da je najsvjetlija historijska perspektiva
kontroverznog tipa u o~ima sarajevskih BiH i ostatka ex-Yu prostora da budu koloni-
pseudointelektualaca. Ako bi vjerovali Ce- je, jer “nasiljem reaguju na visoku kulturu”. Da
rovi}evu eseju, Gavrilo Princip je “jednim li to zna~i da su Ju`ni Slaveni, a ne be~ka
metkom” rekao sve o evropskoj civilizaci- “blazirana gospoda” nekulturni i necivilizirani
ji. Za Cerovi}a je Evropa (ma {ta pod njom barbari bez zakona koji su 1938. odu{evljeno
podrazumijevao) bauk – “trula civilizacija do~ekali Hitlerove trupe, a be~ke Jevreje, prije
koja je pohlepu pretvorila u cilj `ivota, a slanja u konc-logore, prisiljavali da ribaju uli-
borbu za opstanak u jedinu istinu o ljudi- ce i trotoare krpama natopljenim solnom ki-
ma i koja se ru{ila s visina svoga bogat- selinom? Ili se to ipak desilo tamo gdje su
stva i svojih iluzija, prijete}i da zagu{i `i- cvale “kultura i civilizacija”, a da se Nikolaidis
vot na zemlji”. toga, u brzopletoj `elji da ispadne pametan, do-
O kakvom to paklu govori Cerovi}? voljno podoban i neznanjem odgovori na ne-
Okrutnost, pohlepa, klanjanje iluzijama, be- znanje, nije dosjetio?
zobzirnost, nisu li to, uz neporecive vrline, Austro-Ugarska se, naravno, ni u najgo-
karakteristike ljudskih bi}a ma kad i ma rem ko{maru ne mo`e izjedna~iti s Tre}im raj-
gdje `ivjela, a ne samo u nekoj imaginar- hom. Ipak, vrijedi napomenuti da su upravo
noj “Evropi”? I da li to satansko carstvo velikoaustrijski klerikalni i antisemitski krugovi
obuhvata i Francusku, Englesku i Rusiju ili – malogra|an{tina i ksenofobi, a ne liberalni
samo tada{nju Austro-Ugarsku i Njema~ko knji`evnici, slikari i psiholozi, podupirali Ferdi-
carstvo? Ustvari je Cerovi}ev Princip ne- nanda i da su isti, nekoliko decenija kasnije,
kakvo fantazmagori~no ~udovi{te, sjedinje- ~inili kriti~nu masu pristalica nacizma. Ne ma-
nje svega i sva~ega. On je “jedini ~ovjek njka nama do dana dana{njeg doma}ih me-
u Evropi 1914.”, “tuberkulozni an|eo vo|en tastaza ove pojave, ali o kakvoj njihovoj “vi-
nje`nom boginjom“, “Indijanac”, “crnac”, sokoj” (pa shodno tome i “na{oj” niskoj) kul-
“proleter”, “`ena”, “dijete”, “rudar“, “Artur turi onda mo`emo govoriti? To je jasno samo
Rembo”, onaj koji juri{a na “prijestol zla” Nikolaidisu. Samo je ~ovjek koji ne zna o ~e-
u vrijeme “najve}eg ju`noslavenskog pa- KAPELA mladobosanaca na groblju Sv. Marko u Sarajevu mu pi{e mogao stvoriti konstrukciju po kojoj
ganskog praznika Vidovdana”, duh koji je je Gavrilo Princip juri{ao nasiljem na “vrhun-
istovremeno vodio Kara|or|evi}e, Tita kada je rekao “ne” gre{no bo`anstvo Evropa – vrhovni komandant genijalaca, ce ljudskog uma”, “koje je do`ivljavao kao prijetnju i tla~i-
Staljinu, te, kako se ~ini, i Slobodana Milo{evi}a u neda- filantropa i umjetnika od Freuda, Musila, Wittgensteina, Tra- telja”. Franz Ferdinand je – ma {ta mislili o njemu i ulozi
vnim balkanskim ratovima. Sarajevski atentator je tako u kla, Kokoschke, pa do ~asnih sestara koje su se brinule o Austro-Ugarske monarhije – bio predstavnik okupatorske sile
isto vrijeme postao za{titnikom svega zbog ~ega nije u~i- njegovoj pokojnoj babi. Svi oni, bez ikakvog kriterija ili po- u BiH. Do{ao je na vojne manevre, a ne na ~elu delegacije
nio to {to je u~inio – paganstva, monarhisti~ke diktature, {tovanja razlike u uvjerenjima, u Nikolaidisovom poimanju slikara i knji`evnika.
komunizma i, najzad, Milo{evi}evog hibrida la`nog socijali- historije bivaju progla{eni dekorom trona Franza Ferdinan- Pri~e o tome da je imao viziju o “trojnoj monarhiji”,
zma i nacional{ovinizma. da. Na njih tako okupljene oko voljenog vladara nasr}e sa- tj. stvaranju “entiteta” sa slovenskom ve}inom su bez
Krivci za sve nevolje Jugoslavije i Srba, po Cerovi}u, su ma negacija ~ovje~nosti, polu`ivotinjski Gavrilo s uro|enim ikakve osnove i, u su{tini, propaganda koja se me|u
poznati – ujedinjeni Nijemci (ili, valjda, “Evropa”), koji su se kulturocidnim nagonom bomba{a samoubice. U svom krat- slovenskim stanovni{tvom Monarhije po~ela {iriti nakon
odlu~ili osvetiti Principovim kostima. Nekrofilski perverzno i, kom komentaru na ovo pisanje, ~italac Vremena Rasim Baj- atentata. Trijalizam bi zna~io cijepanje ili ugarskih ili aus-
k tome, “argumentovano”, nema {ta. Najsmje{niji je Cerovi}
kada “uvi|a” tajanstveni prst sudbine u tome da je prin~ev- ZAMJENA TEZA Jednako pogre{nu kritiku Cerovi}a pi{e i Marko Ve{ovi} u 540. broju
ska povorka kod Latinske }uprije nabasala na Gavrila, koji je,
ve} odustav{i od atentata, u obli`njem lokalu jeo sendvi~. Da Dana: “... iz revolvera srpskog meteora (je) izi{la klanica kakvu svijet nije dotad vidio, ni
je ikada pro~itao memoare tada{njeg zemaljskog ministra fi- slutio da je mogu}a, u kojoj je poginulo oko devet miliona ljudi, a Srbija izgubila vi{e od
nansija BiH Leona Bilinskog, znao bi da na tome mo`e “za-
hvaliti” jedino sifilisom rastrojenom mozgu zemaljskog pogla- pola svog mu{kog stanovni{tva”. Radi se o tipi~noj zamjeni teza
vara Oskara Potioreka i minimalnim mjerama sigurnosti, iako
je mogu}nost ugro`avanja prijestolonasljednikovog `ivota te- raktarevi} je izvrsno zapazio su{tinu Nikolaidisovog proma- trijskih zemalja – u jednom slu~aju to bi zna~ilo gra|an-
lefonski nagovije{tena Bilinskom upravo od strane ambasa- {aja: “Da je princ Aleksandar Kara|or|evi} oti{ao u inspe- ski rat s Ma|arima, u drugom status quo, jer niti bi se
dora kraljevine Srbije u Be~u Jovana Jovanovi}a. kciju trupa na Kosovu na albanski nacionalni praznik i da Ugarska odrekla Slova~ke, Banske Hrvatske i Rijeke, niti
ga je tamo neko ubio, on ne bi bio do`ivljen kao predsta- bi Austrija svoj izlaz na more – Dalmaciju, te ^e{ku, di-
Autokolonizacija po Nikolaidisu vnik Crnjanskog, Vinavera, Marka Risti}a i Rastka Petrovi- jelove Poljske i Ukrajine uklopila u neki imaginarni slo-
Nikolaidisova “kritika” je u pore|enju s Cerovi}evim }a, nego tih trupa koje je do{ao da nadgleda.” venski entitet. Kada se jo{ u obzir uzme Ferdinandov
opaskama, u su{tini, ogledanje u ogledalu. Isto – samo Be~ki Stephansdom (goti~ka katedrala Svetog Stefana) stav o potrebi dobrih odnosa Habzburgovaca i Romano-
obrnuto. O kritici, zapravo, ne mo`e biti govora, jer kritika za Nikolaidisa postaje misti~no znamenje, “sveoptu`uju}i po- vih, to zna~i da bi Nikolaidisov raj na zemlji u kona~nici
podrazumijeva poznavanje materije. Kao Princip za Cerovi- gled boga”, pred kojim bi Ju`ni Slaveni trebali shvatiti da trebao podrazumijevati centralizaciju Monarhije bez pose-
}a, Franz Ferdinand je za Nikolaidisa sublimat svih civiliza- je njihova borba za slobodu bila “zapravo borba za slobodu bnih prava za Slavene, za svagda podijeljenu Poljsku i BiH
cijskih vrijednosti, gotovo mesija kojeg {alje imaginarno bez- od zakona, civilizacije i kulture”. Nekada su babilonski vla- kao koloniju na nivou samostalnosti sarajevske Mjesne

znati – ujedinjeni Nijemci, koji su se odlu~ili osvetiti Principovim kostima

DANI 2. 11. 2007. 59
^AS HISTORIJE
MR. EDIN RADU[I], VI[I ASISTENT ODSJEKA ZA HISTORIJU
FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU
Treba izbjegavati svaku politizaciju
DANI: [ta je, ustvari, predstav-
ljala Mlada Bosna u kontekstu
politi~kih kretanja u tada{njem
svijetu?
RADU[I]: Va{a formulacija pitanja je
pravi na~in na koji bi trebalo po~injati
razgovor i sagledavanje doga|aja i
pojava iz pro{losti, kako Mlade Bosne
tako i drugih. Klju~no je da historijske
doga|aje i pojave posmatramo u
kontekstu i duhu njihovog vremena,
~ime bismo izbjegli opasnosti davanja
savremenih kvalifikacija i otvaranju
prostora politizaciji historije. Time se
nanosi {teta, ne samo historijskoj nauci
ve}, {to je mo`da i opasnije, i dru{tvu u
kojem `ivimo. Prvo, treba ukazati da
Mlada Bosna, kao organizacija, nije ni
postojala pred Prvi svjetski rat kada je
izvr{en Sarajevski atentat, ve} je rije~ o kovanici
nastaloj poslije rata, pri ~emu je iskori{teno
pojavljivanje tog pojma u nekoliko navrata u
predratnom periodu. Naziv Mlada Bosna se ustalio za
aktivnost bosansko-hercegova~ke “revolucionarne”
omladine pred Prvi svjetski rat, koja je u Austro-
Ugarskoj vidjela glavnog neprijatelja Srba i, u jednom
zajednice Vi{njik.
Za tu|i interes
Upravo u takvoj politi~koj klimi nastaje i Mlada Bosna, ~ije
okrutne metode mo`emo gledati isklju~ivo kroz prizmu okru-
tnih i nemilosrdnih politi~kih kalkulacija svijeta u kojem je nas-
tala. Tu ne smije biti povr{nih prosudbi, a pogotovo Nikola-
idisovih bezmalo budalastih tvrdnji po kojoj je Mlada Bosna
isto {to i Al-Ka’ida, a Principov atentat na Ferdinanda (me-
tak koji je pogodio trudnu nadvojvotkinju Sofiju bio je namije-
njen Potioreku) ravan masovnom ubistvu civila u napadu na
WTC 11. septembra 2001. Nadvojvoda okupatorske sile, po
toj logici, jest jednako 4.000 ljudi u WTC-u, ko zna koliko ne-
vinih ljudi ubijenih u sli~nim napadima, kao i hiljade Bosana-
ca i Hercegovaca, koji su u Prvom svjetskom ratu – zbog nje-
ma~kih i austrougarskih imperijalnih interesa, ostavljali kosti
[TA CEROVI] ^ITA Najsmje{niji je Cerovi} kada “uvi|a” tajanstveni prst sudbine u tome da je
prin~evska povorka kod Latinske }uprije nabasala na Gavrila, koji je, ve} odustav{i od atentata, u
obli`njem lokalu jeo sendvi~. Da je ikada pro~itao memoare tada{njeg zemaljskog ministra
finansija BiH Leona Bilinskog, znao bi da na tome mo`e “zahvaliti” jedino sifilisom rastrojenom
mozgu zemaljskog poglavara Oskara Potioreka i minimalnim mjerama sigurnosti
od So~e do Karpata. I ostavljali bi ih u svakom drugom ratu
koji bi Monarhija vodila. Za tu|i interes. Je li to, uz sve neo-
pravdavanje Principovog ~ina dvostrukog ubistva, doista ta-
ko sjajna bh. perspektiva, vrijedna lauda i hvalospjeva?
Napokon, i branitelj Veljka ^ubrilovi}a, socijalista Rudolf
Zistler je utvrdio da je atentat reakcija na lo{e stanje u BiH,
to jest stanje nastalo okupacijom i aneksijom zemlje, te ne-
sposobno{}u vlasti Monarhije da se nose s njenim razli~itim
narodnosnim i vjerskim grupama. Ono {to je najtragi~nije u
cijelom Nikolaidisovom diskursu jeste propovijedanje autoko-
lonizacije, bauka koji ve}inu dana{njeg bh. gra|anstva, a po-
60
{irem kontekstu, jugoslavenskih naroda. Mlada Bosna
(ako i pored svih nedostataka prihvatimo taj pojam za
jednu grupu mladih ljudi) nije bila izolirana pojava u
tada{njem svijetu, ve} je bila dosta ra{irena pojava
takvih grupacija koje su ubojstvima vladara ili
predstavnika njihove vlasti i drugim nasilnim mjerama
`eljele proizvesti slabljenje re`ima i smjenu vlasti. Kako
gotovo omladine, ~ini politi~ki sasvim inertnima. Za{to bi se
mi trudili da bilo {ta sami ostvarimo, kada }e strani gospo-
dari sve, ionako, (a ne}e) odraditi za nas.
Krivac po Ve{ovi}u
Jednako pogre{nu kritiku Cerovi}a pi{e i Marko Ve{ovi}
u 540. broju Dana: “... iz revolvera srpskog meteora (je) izi-
{la klanica kakvu svijet nije dotad vidio, ni slutio da je mo-
gu}a, u kojoj je poginulo oko devet miliona ljudi, a Srbija iz-
gubila vi{e od pola svog mu{kog stanovni{tva”. Radi se o
tipi~noj zamjeni teza. Principovo djelo nije uzrok, ve} povod
iskori{ten za odavno pripremljeno razra~unavanje me|u veli-
kim silama. “Sad ili nikad” bile su rije~i njema~kog cara Wil-
helma II. Nije, dakle, Princip zapo~eo klanicu, ve} volja i in-
teresi mo}nih, koji su je jedini bili u stanju zapo~eti i sprije~i-
ti. Na ~ijim je ple}ima krivica i ko je zapravo istinski teroris-
ta? Zalu|eni i nesumnjivo hrabri tinejd`er Gavrilo, koji ubi dvoje
(jedno iz nehata), ili Ferdinandove “kolege”, “mudre glave”
okrunjene i neokrunjene koje su radi o~uvanja/pro{irenja svo-
jih imperija u jad, ~emer i smrt poslale milione koje spominje
Ve{ovi}? Vrlo je nekorektno stoga tvrditi da }e “evropski i
svjetski teroristi do danas razra|ivati ono {to je s dva metka
kazao i nagovijestio Princip”. Princip se nije raznio eksplozi-
vom u be~kom Central Caffeu punom civila, niti je Bin La-
den (ili neki od njegovih pristalica) izveo atentat na jednog ~o-
vjeka – Georgea Busha.
Mlada Bosna je otvoreno pitanje za historijska istra`iva-
u okvirima Monarhije, tako i {ire.
DANI: Da li je rije~ o teroristi~koj organiza-
ciji?
RADU[I]: Sama definicija pojma terorizam je
kompleksna i kontroverzna i pravno nije usagla{ena.
Ipak, ve}ina postoje}ih definicija tog
pojma sadr`i zajedni~ke elemente, kao
FOTO: NEDIM TRTAK
{to su kori{tenje nasilja raznih oblika (u
koje sigurno spadaju i atentati) i
nastojanje da se proizvede strah koji }e
uzdrmati postoje}u vlast. Iz tog ugla
gledano, Mlada Bosna ima takvih
elemenata u svojoj djelatnosti, ali,
ponavljam, to su prije svega definicije
na{eg vremena. Tako bismo sa suprotne
strane mogli, ako bi se olabavili kriteriji,
postaviti pitanje prava austrougarskog
zaposjedanja Bosne i Hercegovine i
uspostave vlasti u njoj, prava Srbije da
svojata Bosnu i Hercegovinu i tako dalje.
Mo`da je zanimljivo dodati da su
u~esnici atentata koji se svrstavaju u
Mladu Bosnu koristili pojam revoluci-
onarno i ponoviti da Mlada Bosna kao
organizacija nije ni postojala.
DANI: Kako je danas, s vremenske distance,
treba posmatrati?
RADU[I]: Treba izbjegavati svaku politizaciju, a ako
je dru{tvu potrebno sagledavanje Mlade Bosne iz
savremene perspektive, onda predla`em onome ko se
prihvati rada o toj temi da mu motivi budu nau~ni, a ne
dnevnopoliti~ki.
nja zbog svoje neobi~nosti i vlastitih unutra{njih protivrje~nosti.
Iako je u njenim redovima bilo pripadnika svih naroda (Sre-
}ko D`amonja, Muhamed Mehmedbegovi}, Ibrahim Fazilno-
vi}, Trifko Grabe` ...) i ideologija (srpski, srpskohrvatski i ju-
goslavenski nacionalisti, pa ~ak i anarhisti – Nedeljko ^abri-
novi}), ona se zbog primarne naklonosti prema Srbiji ne mo-
`e smatrati pokretom s kojim se mogla identifikovati ve}ina
nesrpskog stanovni{tva BiH. Ipak, takvo usmjerenje Mlade
Bosne nije bilo ni pribli`no djelovanju destruktivnog i kolja~kog
srpskog nacionalizma na kraju 20. st., niti modernog radikal-
no-islamisti~kog terorizma i s njima se ne mo`e izjedna~avati.
Gavrilo Princip nije ni Radovan Karad`i} ni Osama bin Laden,
ve} njihova antiteza. Nije zadrigli ideolog genocida, niti ma-
sovni ubica civila. Nije pucao u Cerovi}evog “evroatlanskog
dvoglavog kiklopa”, niti Nikolaidisovu “visoku” civilizaciju, jer
su takve konstrukcije nepostoje}e i nebulozne.
Sa svog stajali{ta, Princip je pucao u okupatora, zapovje-
dnika vojske koja je zaposjela njegovu zemlju. I to je fakt. Po-
zadina atentata je dakako problemati~na i takva }e u kom-
plikovanoj zemlji kakva je BiH i ostati – i treba da ostane. Ono
{to predstavlja tragediju jeste ~injenica da je Mlada Bosna,
u okviru zajedni~kog ju`noslavenskog otpora Austro-Ugarskoj
monarhiji po~etkom 20. st. predstavljala energiju – energiju
vi{e ili manje pogre{no usmjerenu i vi{estruko zloupotrijeblje-
nu, ali ipak energiju potrebnu za pokretanje iz ni~ega. Tokom
1912. studenti svih narodnosti i konfesija su odr`avali zaje-
dni~ke proteste i u Zagrebu i u Sarajevu i u Beogradu i da-
vali podr{ku jedni drugima. Nadali su se boljoj budu}nosti, je-
dinstvu i slobodi u zajedni~koj dr`avi. Djelovanjem bezveznjaka
i oportunista, jednom rije~ju zlikovaca, prvenstveno pohlepne
beogradske kamarile u Kraljevini Jugoslaviji, a zatim ostale
uskogrudne raznonacionalne bagre kroz nastupaju}e deceni-
je, ta je energija bespovratno stra}ena. Ostala je samo
(post)kolonijalna apatija, duhovna glib i `abokre~ina.

(U slijede}em broju “[ta je nama Mlada Bosna?”)
DANI 2. 11. 2007.