DA VAM OPRI^AM

Hvalospjev ubojici
Cerovi}ev tekst Koliba u istoriji vatreno je molepstvije za du{u onog teroriste
s imenom arhangela koji je djevi Mariji donio blagu vijest, onog Srp~eta koje
je iz pi{tolja i iz principa ubilo austrijskog princa, `enu mu i dijete u njoj Pi{e:
Marko Ve{ovi}

beogradskom Vremenu Stanko prije ni poslije, nije mu ni nalik. S Prin- govijestio maloljetnik u ~ijem je znaku, ali

U Cerovi} je objavio lirsko-filozof-

ski spjev Koliba u istoriji, sro~en
pod utjecajem apokalipti~nog sti-
la, ukra{enog aforizmima i paradoksima,
kojim Be}kovi}, dvadesetak godina, be-
cipom je, u principu, druk~ije: i prije i
poslije, bilo je terorista, lopatom da ih
zgr}e{, koji su pljunuti Gavrilo. Uz to,
maloljetnik iz [alrvila pisao je svega ~e-
tiri godine i postao besmrtan, {to, ruku
na drugoj razini, tako|e proteklo dvade-
seto stolje}e.
Nevjerovatna je koli~ina `ara koju je
Cerovi} utro{io na mitologizovanje je-
dnog ubojstva: zavro je da od Gavrilovih
spo{teno ismijava istinu o srpskim zlo~i- na srce, nije bilo lako. Maloljetnik iz pucnjeva napravi metafizi~ki slu~aj, ba{
nima. “Jednom sam”, veli Cerovi}, “vidio Grahova svega je dvaput opalio iz bra- kao {to Be}kovi}, dvadeset godina,
evroatlantskog Kiklopa izbliza i od tada uninga i postao besmrtan, {to, ruku na srpskim zlo~inima ku{a podariti vrhuna-
se zaklanjam iza kamenja i drve}a da me srce, nije bilo te{ko. ravni smisao. Stoga me nije previ{e za~u-
ne napipa i {iju mi ne zavrne kao piletu. Tu razliku Cerovi} ne smatra va`nom, dilo {to je Cerovi} od Gavrila na~inio
Ima jedno oko a dvije glave, jednim usti- jer se sjetio Miljkovi}evih stihova: kad Remboa s levorom, i {to mu taj rasni
ma krca lobanje, drugim pjeva uspavan- mastilo sazre u krv, svi }e znati da je isto predstavnik nebeskog naroda li~i na “ne-
ke, a na guzicu se smije. Probaj da pro|e{ pevati i ubijati, nakon ~ega sve stvari do- besko tijelo” koje je stavilo van snage i
pored njega neprimije}en.” Ovo je pisao |u na svoje prirodno mjesto. Kad ukloni{ Njutnov zakon gravitacije i deset bo`jih
Be}kovi}ev epigon, {to samo po sebi nije me|u {to dijeli teku}inu zvanu tinta i te- pravila ku}nog reda zapisanih u Bibliji.
greda, utoliko manje {to Cerovi}, {ta god ku}inu zvanu krv, i kad pre~uje{ razliku Ali kad je Cerovi} rekao: “^im se Njema-
mislio o sebi, nije pisac, ali nevolja je u izme|u {kripe pera i praska hitaca, Cero- ~ka ujedinila, krenula je iz sve snage u ra-
tome {to ne mo`e{ posegnuti za be}kovi- vi}eva poredba pokazuje se vi{e nego spar~avanje Jugoslavije i osvetu Srbima
za dva svjetska rata”, to mi je zazvu~alo
GAVRILO PRINCIP Po Cerovi}u, Gavrilo je “u istoriji ono {to je Artur Rembo u odnekud poznato, a kad sam se sjetio ot-
poeziji: meteor koji se pojavio mimo poznatih zakona o kretanju nebeskih tijela”. kud, bio sam prinu|en da se, po starinski,
prekrstim. Od ibreta.
[to je to~no. Ima, dodu{e, me|u njima mala razlika. Rembo je jedan: niko od nam da od jednog Crnogorca mo-
pjesnika, ni prije ni poslije, nije mu ni nalik. S Principom je, u principu, druk~ije: i
prije i poslije, bilo je terorista, lopatom da ih zgr}e{, koji su pljunuti Gavrilo. Uz
to, maloljetnik iz [alrvila pisao je svega ~etiri godine i postao besmrtan, {to,
ruku na srce, nije bilo lako. Maloljetnik iz Grahova svega je dvaput opalio iz
Z `e{ o~ekivati sve, ~ak i da danas
pljuje po sebi ju~era{njem, kao {to
Cerovi} ~ini u liturgijskom tekstu
Koliba u istoriji, {to mu nije prvina: taj
ve} sedam-osam godina, kao u pjesmi Zi-
brauninga i postao besmrtan, {to, ruku na srce, nije bilo te{ko danje Skadra, {to je za vrijeme rata sazi-
dao kao kralj Vuka{in, u miru razvaljuje
}evskim jezikom, sazdanim od interkon- umjesna: iz pera francuskog meteora izi- kao vila. Ali da tezu, kojom nam je Kara-
tinentalnih projektila, a da ne postane{ {la je knji`evna vasiona kakvu svijet dotad di`i} dodijavao u dane kad je pravio kasa-
njegov zakasnjeli suborac. Koji je u Pariz, nije vidio, ni slutio da je mogu}a, dok je pnice po Sarajevu, tezu da se Njema~ka,
gdje ima stan i `ivi bar dvadesetak godi- iz revolvera srpskog meteora izi{la klani- ru{enjem Jugoslavije, sveti Srbima, nje-
na, prenio crnogorsko kamenje i drve}e ca kakvu svijet nije dotad vidio, ni slutio nim tvorcima, za dva izgubljena rata, da
kako bi se imao iza ~ega skrivati od da je mogu}a, u kojoj je poginulo oko de- tu i takvu tezu danas preuzme Cerovi},
“evroatlantskog Kiklopa”. vet miliona ljudi, a Srbija izgubila vi{e od kao odmoran ~lan srpske {tafete, to pre-
Cerovi}ev tekst Koliba u istoriji va- pola svog mu{kog stanovni{tva. Pero Ar- vazilazi moje znanje o Crnogorcima, ko-
treno je molepstvije za du{u onog tero- tura Remboa sazdalo je novo carstvo du- je nije malo. Ostaje mi jedino da se pri-
riste s imenom arhangela koji je djevi ha, a od Principovog pucnja, ka`e Cero- dru`im Andreju Nikolaidisu, koji je para-
Mariji donio blagu vijest, onog Srp~eta vi}, “sru{ila su se tri velika carstva i ne- fraziraju}i Bresona, o Cerovi}u rekao:
koje je iz pi{tolja i iz principa ubilo aus- koliko manjih, austrougarsko, francusko “Kako je ~udan put ovaj ~ovjek pre{ao,
trijskog princa, `enu mu i dijete u njoj. i englesko”. Najzad, evropski i svjetski te- samo da bi na koncu ponovio najizan|a-
Po Cerovi}u, Gavrilo je “u istoriji ono roristi }e do danas razra|ivati ono {to je lije teorije najneinventivnijih Milo{evi}e-
{to je Artur Rembo u poeziji: meteor s dva metka kazao i nagovijestio “malolje- vih propagandista”. I da dometnem svoju
koji se pojavio mimo poznatih zakona o tnik u ~ijem je znaku protekao dvadeseti parafrazu Lali}a: kad Crnogorac odabere
kretanju nebeskih tijela”. [to je to~no. vijek”, ba{ kao }e evropski i svjetski pje- krivu stvar, ne}e se predomisliti, ali, ako
Ima, dodu{e, me|u njima mala razlika. snici do danas razra|ivati ono {to je u Pi- se opredijeli za pravu, samo gledaj kad }e
Rembo je jedan: niko od pjesnika, ni janom brodu i Iluminacijama kazao i na- da skrene s puta.

DANI 19. 10. 2007. 63