Ova Šekspirova tragedija napisana je 1604–1605.

u Engleskoj a prvi put objavljena

1623. Godine. Ton drame je ozbiljan, tragičan i crn. Radnja je smeštena u osmom
veku pre Hrista, a mesto dešavanja razne lokacije u Engleskoj.
Početak ovog alegoričnog djela prikazuje nam podjelu vlasti kralja Lira nad svoje
tri kćerke. Držao se svog pravila da će njegove kćerke u miraz dobiti onoliki komad
zemlje koliko iskažu riječima ljubav prema ocu. Dvije prve kćerke znajući kako da
ga izmanipulišu, laskaju mu, govore da ga vole više od sebe, muža i svega na
svijetu samo da bi se dohvatile njegove ostavštine. Najmlađa kćerka Cordelija
odbija laskati ocu i govoriti mu samo ono što bi on želio da čuje, pa mu govori da
ona ima samo jednu ljubav i da će ona jednog dana biti podijeljena na njenog muža i
oca. Tu je počeo sukob dvije strana koje žele isto, ali Liru ponos, a Cordeliji
iskrenost i čistoća ne daju da povuku ono što su rekli. Kada je Lir razbaštinio
Cordeliju, tek je onda shvatio da ne treba uvijek slušati onoga koji laska nego da
treba pogledati duboko u srce i shvatiti prave i realne vrijednosti koje nikada
neće izgubiti ako još postoje. Cordelija je, iako je bila odbačena, ostala uz njega
i pokušala ga ponovo vratiti na vlast.

Kralj Lir oplakuje Cordelijinu smrt

Kralj Lir oplakuje Cordelijinu smrt

Sadržaj drame “Kralj Lir”

Drama započinje u Engleskoj sa dva engleska lorda, Gloucester i Kent. Gloucester
upoznaje svog nezakonitog sina, Edmunda. Lear, ostareli kralj Britanije, odluči da
odstupi s priestolja i jednako podijeli svoje kraljevstvo između svoje tri kćeri.
Međutim, on prvo stavlja svoje kćeri na test, tražeći od svake da mu kaže koliko ga
voli. Goneril i Regan, Learove starije kćeri, ocu daju laskavu odgovore. Ali,
Cordelia, Learova najmlađa i omiljena kćer i dalje šuti, rekavši da ona nema riječi
za opiše koliko ona voli svog oca. Lear pobijesni i odrekne se Cordelie. Dve
najstarije, Goneril i Regan,pošto su ga dobro pohvalile i bile velikodušne
nagrađene su zemljom i brakom sa Vojvodom Albany i Vojvoda od Cornwalla, Kraljem
Francuske, kojeg Cordelia privlači, kaže da je on i dalje želi oženiti čak i bez
njene zemlje, a ona ga prati u Francusku bez blagoslova njenog oca. Udaje se za
njega. Lear ubrzo saznaje da je donio loše odluke. Goneril i Regan su ubrzo počele
da potkopavaju autoritet Leara koji se još uvijek bio značajan. Pošto nije mogao da
povjeruje da su ga njegove voljene kćeri izdale, Lear polako počinje da ludi. On
bježi iz kuće njegovih kćeri i luta pustarom tokom velike oluje, u pratnji svoje
lude i Kenta, odanog plemića koji je maskiran. U međuvremenu, stariji plemić
Gloucester takođe ima porodičnih problema. Njegov vanbračni sin Edmund odluči da
postane zao, te ga vara i uvjerava da ga njegov zakoniti sin, Edgar, pokušava
ubiti. Bježeći od potjere koje je otac poslao za njim, Edgar se maskira u ludog
prosjaka i naziva se "Poor Tom." Kao Lear, i on je vani na pustari. Pošto je postao
beskućnik Lear odluči da potraži pomoć od Regan, te šalje svog maskiranog slugu
Kenta/ Caiusa kao glasnika da joj kaže da dolazi kod nje. Ali i Goneril u
međuvremenu šalje svog slugu Oswalda da isto tako prenese poruku Regan. Ta velika
trka završava kada Oswald stiže prije Kenta. Ona tada čita samo njegovu poruku, a
Kentovu odbija, pakuje se i odlazi kod Gloucestera. Regan ne želi biti kući kada
dođe Lear. Kada dođu kod Gloucestera, Kent se bori sa Oswaldom, a ovaj ga zaključa
u ostvu da ga kazni. Lear se takođe pojavi kod Gloucestera i pobjesni kada vidi da
je Kent ili Caius zaključan u ostavi. Lear se bori sa Regan i Cornwall, koje su
jasno stale na stranu Goneril. Kada vjerni Gloucester shvati da su se Learove kćeri
okrenule protiv svog oca, on odluči da pomogne Learu bez obzira na opasnosti.
Povjeri se svom sinu Edmundu i ode da potraži Leara. Čim je on otišao, Edmund se
izbrblja Reganinom suprugu Cornwallu, Regan i Goneril, a Edmund tada dobija
Gloucesterovu titulu koja njemu biva oduzeta. Ali u oluji Edgar nailazi na Leara i
Ludu i void ih do pećine. Tu oni pronalaze Edgara odnosno “Poor Toma”. Gloucester
takođe ulazi u pećinu, ali ne prepoznaje svog sina. On im govori da bi svi trebali
otići do Dovera gdje se nalazi Cordelia. Gloucesterov maskirani sin Edgar ih vodi
prema gradu u Dover, a s njima je takođe i Lear. Gloucester se vraća kući i nailazi
na Cronwella koji mu kaže da je izdajica. Dok Cornwall i Regan pokušavaju saznati
gdje je Gloucester poslao Leara, iskopaju mu oči. Cornwall tu biva smrtno ranjen.
Edmund prati Goneril nazad, a usput saznaju da je Cornwell ubijen. Gonerila se
brine da joj sestra ne ode sa Edmundom. Albeny, Gonerilin suprug saznavši da su
Gloucesteru izvađene oči ide da se sveti. Lear, Kent iLuda doalze u Dover gdje se
francuska vojska na čelu sa Cordeliom sprema da se bori sa britnaskim snagama
(Regan i Goneril). Gloucester se nekako nađe u Doveru, a void ga Poor Tom koji je
zapravo njegov sin Edgar. Gloucester očajno pokušava počiniti samoubistvo zbog
gubitka očiju, ali Edgar ga spašava tako što mu govori da ga vodi do imaginarne
litice. Gloucester misli da je skočio sa litice a ne na ravno tlo, pa se čudi kako
je uspio preživiti. Ali u Doveru Oswald pokušava ubiti Gloucestera, ali umješa se
Edward i ubija Oswalda. Prije nego umre Oswald daje pismo od Gonerila za Edmunda,
gdje ga ona moli da ubije njenog supruga Albanya da bi oni mogli biti zajedno.
Edgar shvata da je njegov brat Edmund zao. U međuvremenu, engleski vojnici dolaze
do Dovera na čelu sa Edmundom i poraze Cordeliu koja je predvodila Francusku. Regan
i Goneril se tuku koja će uzeti sebi Edmunda. Lear i Cordelia su zarobljeni.
Bijesan, Albeny zahtjeva da se Edmund i Goneril zatvore zbog izdaje, tj. zbog plana
dag a ubiju i budu zajedno. Prije nego Edmund bude odveden u zatvor, dolazi Edgar i
ubija ga. Goneril otruje Regan iz ljubomore zbog Edmunda. Edgar otkriva da je
Gloucester pravi otac, dobija srčani udar i umire. Goneril počini samoubistvo, jer
su svi ostali mrtvi. Prije nego umre, Edmund otkriva da je on poslao nekog da ubije
Leara i Cordeilu. Brzo su reagovali i uspjeli da spase Leara, ali ne i Cordeliu.
Ali Lear svejedno umire kada vidi da je njegova Cordelia mrtva. Albany, Edgar i
stari Kent ostavju da se brinu o zemlji pod oblakom tuge i žaljenja. Engleska treba
kralja, ali čini se da niko ne želi zauzeti tu poziciju.

Likovi
Goneril – Learova nemilosrdna najstarija kćer i supruga vojvode od Albanya. Goneril
je ljubomorna, opasna i amoralna. Šekspirova publika je bila posebno šokirana zbog
Goneriline agresivnosti, osobina koje se ne očekuju u ženskom liku. Ona izaziva
Learov autoritet, smiono započinje aferu sa Edmundom i odvodi vojne sile daleko od
svoga muža.

Regan - Learova srednja kćer i supruga vojvode od Cornwalla. Regan je nemilosrdna

kao i Goneril i agresivna na isti način. U stvari, teško je pomisliti da se ona
razlikuje od njene sestre. Njih dvije se ljubomorno takmiče za istog čovjeka,
Edmunda.

Gloucester - plemić koji je odan Kralju Learu. On ima čin Earl, što je ispod
vojvode. Prvo što smo saznali o Gloucester je da je on preljubnik, nakon što mu se
rađa kopile sin, Edmund. Njegova sudbina je na mnogo načina paralelna sa Learovom:
on pogrešno procjeni kome od svoje djece daje povjerenje. On je slab i neuspješan
kada želi pomoći Learu da ne bude protjeran sa svog imanja, ali kasnije pokazuje da
je sposoban i jako hrabar.

Edgar - Gloucesterov stariji, zakoniti sin. Edgar igra različite uloge, u početku
je prikazan kao budala i lakovjeran, neko koga brat olako prevari, a zatim se
maskira kao ludi prosjak da bi izbjegao ljude svog oca koji ga traže, zatim pomaže
Learu i Gloucesteru, a na kraju se pojavljuje kao osvetnik za izdaju njegovog
brata.

Edmund - Gloucesterov mlađi, nezakoniti sin. Edmund mrzi svoj status kopileta i
zato uzurpira Gloucesterovu titulu i Edgarovu imovinu. On je zla ličnost,
uspjevajući da načini zlo gotovo svakoj ličnosti u djelu.

Kent - plemić istog nivoa kao i Gloucestera koji je odan Kralju Learu. Kent je
većinu drame maskiran u seljaka koji se zove "Caius", tako da može nastaviti
služiti Leara, čak i nakon što ga Lear progoni. On je izuzetno odan, ali prolazi
kroz nevolje zato jer je glup i otvoren.
Albany - muž Learine kćeri Goneril. Albany je dobrog srca. On na kraju osuđuje i
protivi se okrutnosti Gonerile, Regan i Cornwalla. On je neodlučan i nepredvidiv,
sluteći zlo njegovim saveznica.

Cornwall - muž Learine kćeri Regan. Za razliku od Albanya, Cornwall se postavlja

zapovjednički, okrutno i nasilan je. On je zajedno sa svojom ženom i njenom sestrom
Goneril u progonu Leara i Glostera.

Luda - Learov šaljivdžija, koji govori besmislice i pjesme, ali daje Learu važan
savjet.

Oswald - upravnik ili glavni sluga u Gonerilinoj kući. Oswald se pokorava

zapovijedima njegove ljubavnice i pomaže joj u zavjeri.
Analiza drame, odnos Lira sa kćerkama i svojom „Ludom“, motivi
Cordelija se smatra pojmom smrti, sa kritičkog stanovišta jednog od najvećih
naučnika psihoanalize, Sigmunda Freuda. Njen otac, kralj Lir je odbacuje kada se
treba maknuti sa trona na kojem je proveo cijeli svoj život, a kojeg sada treba
ostaviti za svoje tri kćerke. Vjerojatno je u podsvjesti vidio Cordeliju na
prijestolju kako vlada bolje umjesto njega i to ga je potreslo više nego da se
odrekne vlastite kćeri. Mnoge su se stvari i događaji u prošlosti, a i u današnjem
vremenu, napravile prema podsvjesnom značaju, bez eventualnog razuma i gledajući
samo u ono što stoji direktno ispred nas.
Te posljedice osjete se negdje i dan danas i ostavljaju tragove, baš kao što su ih
zadobili kralj i njegova najmlađa kći. Kao što bi Freud rekao, Cordelija je svoga
oca upoznala, tj. upoznala sa smrću samim time što mu je dala do znanja da je
sposobna nastaviti voditi kraljevstvo bez njegove pomoći i sugestija.
Zanimljivo je to što je, s obzirom da je bilo više priča o Kralju Liru, jedina
Shakespeareova verzija ona u kojoj je i Cordelija mrtva. U drugim verzijama ona
nastavlja svoj život bez obzira na smrt oca, ali Shakespeare se ovdje „igra“ sa
njenom sudbinom, kao da je to pravilo koje se mora ispoštovati.
Pravda je jedan od glavnih motiva ove drame. Kralj Lir je prepun ljudske okrutnosti
putem koje se na vidjelo iznose osnovne karakteristike likova. Na kraju, ostaje
samo velika nesigurnost: loši likovi su mrtvi, kao i oni dobri i to kulminira
prizorom kada Lir drži Cordelijino tijelo u rukama. U drami se pokazuje na dobro na
ovom svijetu, ali da tu uvijek ima i tuđe zlobe i bijesa i da je na kraju uvijek
teško odrediti šta preovladava.
Kralj Lir je brutalna drama, u kojoj vidimo ljudsku okrutnost, naizgled beznačajne
katastrofe. Užasan slijed događaja ove drame, postavlja očigledno pitanje likovima
– da li postoji ikakva mogućnost za pravdu u svijetu, ili da li je svijet do
temelja ravnodušan, pa čak i neprijateljski nastrojen prema čovječastvu? Ali, na
kraju, ostavljeni smo sa jednom nesigurnom činjenicom – iako će zlo umrijeti, dobro
će umrijeti s njim, što kulminira u strašnu sliku Lira ljuljajući Cornelijino
tijelo. Postoji i dobrota u drami, ali se nalaze i ludilo i smrt, tako da možemo
reći da ne znamo šta će biti na kraju.
U drami se govori o političkom autoritetu, ali i o odnosima unutar porodice koji se
narušavaju kada je u pitanju preuzimanje vlasti. Sve dobro funkcioniše dok su svi
zadovoljni odlukama, ali čim se treba izboriti za nešto, svi prikazuju svoje pravo
lice i u stanju su povrijediti i nanijeti zlo i najbližem članu porodice. Lir je
kralj, ali on je i otac također, i u trenutku kada prepusti vlast svojim zlim
kćerkama, on i sebe i cijeli državu dovodi u stanje haosa. Cijelo kraljevstvo se
raspada zbog ogromne gladi za moći dvije sestre i kralj Lir ne gubi autoritet samo
u svojoj porodici već i u cijelom kraljevstvu.
Drama Kralj Lir je o političkoj vlasti, jednako kao o dešavanjima unutar te
porodice. Kao što smo rekli, Lir nije samo otac, već i kralj, i kada daje svoju
vlast nedostojnim Gonerili i Regani, on predaje ne samo sebe i svoju porodicu, već
čitavu Britaniju okrutnošću. Kako dvije zle sestre zadovoljavaju svoj apetit za
moći, Edmund započinje svoj uspon, u kraljevstvu započinju demonstracije, i mi tada
možemo shvatiti da je Lir uništio svu vlast u Britaniji. Stabilni, hijerarhijski
red koji je Lir uspostavio, sada se raspada i nered počne vladati kraljevstvom.
Svjedočeći silama prirode, Lir možda počinje shvatati da je on, kao i ostatak
ljudske rase, potpuno beznačajan u svijetu. Ova shvatanja dokazuju mnogo više od
shvatanja da je izgubio političku kontrolu, što ga prisiljava da postavi nove
prioritete i postane ponizan i brižan. Sa ovim novim shvatanjem samoga sebe, Lir se
nadao da će postati dovoljno jak kako bi se suprotstavio i političkom haosu koji
vlada u kraljevstvu .
Likove vodi bijes, ljutnja, želja za moći i oni postaju okrutni i zli i pokvareni.
Centralno mjesto u drami zauzima njihova psihička nestabilnost jer oni nisu u
stanju da normalno razmišljaju i da racionalno donose svoje odluke.
Kritika na to njihovo ponašanje u drami je motiv izdaje i njeno značenje. Tu je
svako svakoga izdao i svako je samog sebe izdao svojim postupcima i ponašanjem.
Sestra je izdala sestru, brat je izdao brata, djeca su izdala oca. Lir je bio
slijep za pojedine situacije jer kao otac nije mogao primijetiti da ga djeca varaju
i da mu rade iza leđa. Lir je na kraju shvatio da nije bio upravu i da je sve
vrijeme jedina osoba koja je mislila na njega bila najmlađa kćerka Cordelija. Kraj
tragedije je veoma dirljiv, Cordelija umire, a zatim brzo iza nje od tuge umire i
kralj Lir. Pukne mu srce od ljubavi prema njoj koju nije mogao iskazati zbog
zasljepljenosti lijepih riječi od strane neprijatelja.
Ludilo zauzima središnje mjesto u drami i povezano je sa neredom koji je zavlado i
skrivenom mudrošću. Lir je uz sebe htio voditi ludu da ga malo nasmijava i
zabavlja, međutim, nije znao da se on i sam pretvara u nju.
Međutim, Luda, koja želi Liru da se osvrne na ranija dešavanja i ono što se događa,
pokušava mu na neki način otvoriti oči, nudi mu svoje savjete u obliku naizgled
ludog i luckastog brbljanja.
Kasnije, kada Lir sam poludi, nemir u njegovom umu odražava haos koji je preovladao
njegovim kraljevstvom. Međutim, istovremeno, kako postaje običan čovjek, bez
ikakvih kraljevskih povlastica, on možda postaje mudriji.
Lir se teško uči poniznosti. U međuvremenu, Edgarovo oponašanje ludog prosjaka ga
očvršćuje i priprema ga kako bi porazio Edmunda na kraju same priče tj. drame.
Izdaja igra bitnu ulogu u drami i pokazuje djelovanje zla u porodičnim, ali i u
političkim uvjetima. Gonerilina i Reganina izdaja Lira im pomaže u podizanju vlasti
u Britaniji, gdje im se Edmund, koji je izdao i Edgara i Glostera, priključuje.
Kako god, drama govori da izdajnici neizbježno izdaju jedni druge, pokazujući kako
se Goneril i Regan počinju svađati kada se obje zaljube u Edmunda i kako njihova
ljubomora jedne na drugu sigurno vodi do međusobne destrukcije.
Pri tome, važno je sjetiti se da je čitava drama podređena Lirovom sljepilu, glupoj
„izdaji“ Cornelijine ljubavi za njim, koja nam pokazuje da u srcu svakog izdajnika
leži iskrivljena slika stvarnosti.
Glosterovo fizičko sljepilo simbolizira i metaforičku sljepoću koja obuhvata obje
očinske figure Glostera i Lira. Paralele između ova dva muškarca su jasne: obojica
imaju odanu djecu, ali i onu koja nisu odana; obojica su slijepa na istinu i
obojica završe protjerivanjem odane djece i postavljanje onih zlih kao svoje
nasljednike.
Samo, kada Gloster gubi vid i Lir poludi, to predstavlja njihove ogromne greške.
Drama ih sama dovodi do jednog trenutka gdje se žale o svom sljepilu i istini o
vlastitoj djeci koja ih je skupo koštala.

LITERATURA