Professional Documents
Culture Documents
Rad Sinkovic Klaric
Rad Sinkovic Klaric
Zoran Šinković
Mr. sc. Mirko Klarić
JAVNO-PRIVATNO PARTNERSTVO
Prethodno priopćenje
1. UVOD
Javno-privatno partnerstvo kao model je poznat iz vremena Rimskog carstva kada su mnogi
javni radovi npr. luke, tržnice ili javna kupališta građeni i održavani kroz koncesiju privatnog
partnera. Javno-privatno partnerstvo se opet javlja u 16. i 17. stoljeću, a posebno u 19. stoljeću kroz
javne radove npr. gradnju željeznice, ali i kroz pružanje komunalnih usluga. Nakon 1990. godine
zemlje Europske unije prihvatile su javno-privatno partnerstvo radi poticanja svog gospodarstva, te
bržeg razvoja svoje infrastrukture i javnih usluga. Francuska je bila prva zemlja Europske unije koja
je primijenila modele javno-privatnog partnerstva, zatim su je slijedile i druge zemlje Europske
unije.1
Zbog velikog značaja javno-privatnog partnerstva Europska unija (EZ) je donijela četiri
smjernice kojima se regulira javno-privatno partnerstvo, i to tzv. tri klasične smjernice Works
1
Španjolska i Portugal su primijenili model javno-privatnog partnerstva 1990. godine, Velika Britanija 1992. godine,
a koja je i potpisala preko 570 sporazuma, a pregovaralo se o još 70 do svibnja 2003. godine. Irska, Nizozemska,
Njemačka i Italija su stvorile posebnu Radnu grupu za javno-privatno partnerstvo u 2000. godini, dok javno-
privatno partnerstvo primjenjuju i Belgija, Grčka i skandinavske zemlje. Navedeno prema: W. Shonibar, «The
Emergence of the Public-Private Partnerships Superleague», Conference «Public-Private Partnerships in the EU
Accession Countries», Budapest, 2003., str. 250., Prijedlog zaključka Hrvatskog Sabora o Smjernicama za sklapanje
ugovora o javno-privatnom partnerstvu, Zagreb, 2005., str. 3.
Directive (93/27/EEC), Supplies Directive (93/36/EEC), Services Directive (92/50/EEC), te
Utilities Directive (93/38/EEC), a 2003. godine je donijela Smjernice za uspješna javna privatna
partnerstva (Guidelines for Successful Public-Private Partnerships), a 2004. Zelenu knjigu o javno-
privatnim partnerstvima (Green Paper on Public-Private Parnterships and Community Law on
Public Contracts and Concessions).2
Javno-privatno partnerstvo možemo definirati u najširem smislu kao skupinu zajedničkih
inicijativa javnog sektora te privatnog profitnog i neprofitnog sektora u kojima svaki subjekt
pridonosi određene resurse i sudjeluje u planiranju i odlučivanju. 3 Međutim, pod pojmom javno-
privatno partnerstvo danas se u užem smislu podrazumijevaju kooperativni pothvati u sklopu kojih
javni i privatni sektori udružuju resurse i stručna znanja kako bi, kroz prikladne alokacije resursa,
rizika i nagrada, zadovoljili neku javnu potrebu. Na taj način, primjenom različitih metoda, privatni
sektor može uposliti svoje resurse i vještine u pružanju dobara i usluga koje tradicionalno
osiguravaju državne službe.4 Pojam javno-privatnog partnerstva nije jednoznačno definiran na
razini Europske unije. Tako je npr. u Zelenoj knjizi javno- privatno partnerstvo definirano kao
partnerstvo koje se odnosi na oblike kooperacije između javnog i privatnog sektora s ciljem da se
osigura financiranje, gradnja, obnova, upravljanje i održavanje neke infrastrukture ili pružanje
usluga. Drugim riječima cilj sklapanja ugovora o javno-privatnom partnerstvu je kako smo već
naveli poticanje gospodarstva, te brži razvoj infrastrukture i javnih usluga koje pruža javni sektor s
ciljem zadovoljavanja javnih potreba,5 a što podrazumijeva suradnju između privatnog i javnog
2
Europska komisija je 30. travnja 2004. godine predstavila Zelenu knjigu koja analizira fenomen partnerstva s
obzirom na pravo Europske unije iz područja javne nabave i koncesija. Osim toga taj dokument predstavlja jedan od
prioriteta određenih Komisijinom strategijom za unutarnje tržište za razdoblje od 2003. do 2006. godine, te
doprinosi mjerama planiranim u okviru inicijative za rast u Europskoj uniji. Cilj Zelene knjige je otvoriti raspravu o
tome je li na razini Zajednice potrebno intervenirati kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti država članica
imaju bolji pristup različitim oblicima javno-privatnih partnerstva u situaciji pravne sigurnosti i tržišnog natjecanja.
U tu svrhu, sustavno su opisana različita pravila i načela koja proizlaze iz prava Zajednice o javnim ugovorima i
koncesijama, a koja se primjenjuju pri izboru privatnog partnera. Zelena knjiga postavlja niz pitanja o postojećoj
praksi i uočenim problemima u državama članicama, kako bi se procijenilo jesu li u dovoljnoj mjeri jasna i
prikladna za javno-privatna partnerstva. Kako bi se stekao najbolji uvid u najbolje nacionalne prakse, Komisija
Europske unije je u siječnju 2003. godine objavila Smjernice za uspješna javna privatna partnerstva. Svrha
Smjernice je poslužiti kao vodič za utvrđivanje i razvoj pitanja i tema koji su ključni za uspjeh javno-privatnog
partnerstva. Stoga se Smjernice fokusiraju na četiri osnovna područja: osiguranje otvorenog pristupa tržištu i
tržišnog natjecanja, zaštita javnih interesa i maksimiranje dodane vrijednosti, definiranje optimalne razine
subvencija (isplata) i izbor najprimjerenije vrste partnerstva za određeni projekt. O razvoju javno-privatnog
partnerstva i Zelene knjige podrobnije vidjeti u: N. Mijatović, Javno-privatno partnerstvo, Hrvatska pravna revija,
br. 3/07., str. 33.-48.
3
B. Gulija, Javno-privatno partnerstvo, Euroscope Bilten europskoga dokumentacijskog centra – dodatak br. 73/04.,
str. 1.
4
Ibid.
5
Republika Hrvatska je financijska i socijalna država stoga treba prikupiti novčana sredstva kako bi mogla
zadovoljiti (podmiriti) javne potrebe svih svojih građana. Drugim riječima, Republici Hrvatskoj i drugim javno-
pravnim tijelima je na osnovi ustava, zakona i drugih propisa povjeren zadatak podmirivanja (zadovoljavanja)
određenih javnih rashoda (vojni rashodi, rashodi socijalnog osiguranja, rashodi za obrazovanje, rashodi državne
uprave i sudstva, rashodi posredne i neposredne intervencije države u gospodarstvu, rashodi za
znanstvenoistraživački rad, rashodi namijenjeni zaštiti čovjekove okoline i ostali javni rashodi). Usporediti: Bo.
Jelčić i drugi, Financijsko pravo i financijska znanost, Narodne novine, Zagreb, 2002., str. 6. i 581.-597.
sektora.
Glede proračunskih ograničenja s kojima je suočena Republika Hrvatska, ali i jedinice
lokalne i područne (regionalne) samouprave, trebalo bi pristupiti sklapanju ugovora o javno-
privatnom partnerstvu.6 U Varaždinskoj županiji je u svibnju 2006. godine počela sanacija i obnova
zgrade Županijske palače u Varaždinu i to prema u Hrvatskoj jedinstvenom i prvi put primijenjenom
modelu javno-privatnog partnerstva.7 Vlada Republike Hrvatske je donijela Smjernice za primjenu
ugovornih oblika javno-privatnog partnerstva8 te Uredbu o davanju prethodne suglasnosti za
sklapanje ugovora o javno-privatnom partnerstvu po modelu privatne financijske inicijative.9 Stoga
će u nastavku ovog rada biti analizirane odredbe navedene Smjernice.
6
Razložno je, također, očekivati jačanje javne privatne suradnje. Premda je javna privatna suradnja manje rizična za
državu i veće jedinice lokalne samouprave (županije, veće gradove) jer su, ondje, jednostavno, manje opasnosti od
pada u ovisnost o privatnom kapitalu i njegovim ciljevima, ta činjenica još ne ugrožava brojne prednosti što ih javna
privatna suradnja na lokalnoj razini može potaknuti i razviti. Budući da jedinica lokalne samouprave raspolaže
nizom ovlasti u upravljanju dobrima na svojem području, ona se javlja kao vjerodostojan partner. No, na drugoj
strani, kako će oblikovati u konkretnom slučaju partnersku ulogu ovisi najprije o njoj samoj. Navedeno prema: T.
Rogić, Lugarić, Normativna decentralizacija u Hrvatskoj i njezine granice, Društvena istraživanja, br. 6/2005., str.
1189.
7
Osim Varaždina i drugi gradovi u Hrvatskoj su počeli razmišljati o javno-privatnom partnerstvu npr. HDZ-ov
zastupnik Velimir Pleša je naveo primjer kako bi se tržnica u Čakovcu mogla urediti po modelu javno-privatnog
partnerstva, gradonačelnik Rijeke Obersnel je naveo da Grad Rijeka projekte poput izgradnje sportske dvorane
Zamet, nove zgrade Gradske knjižnice, poslovno-komercijalnog kompleksa na području bivše tvornice Rikard
Benčić, novog autobusnog kolodvora ili ulaganja u gradske prometnice namjerava financirati kroz javno-privatno
partnerstvo ili putem izdavanja korporativnih obveznica, gradonačelnica Grada Šibenika Nedjeljka Klarić potpisala
je Ugovor za izgradnju Studije izvodljivosti investicijskog turističkog programa Grada Šibenika po modelu javno-
privatnog partnerstva itd.
8
Narodne novine, br. 98/06.
9
Narodne novine, br. 20/07.
2. SMJERNICE ZA PRIMJENU UGOVORNIH OBLIKA JAVNO- PRIVATNOG
PARTNERSTVA
1. Definicije
Analizirajući odredbe Smjernice za primjenu ugovornih oblika javno-privatnog partnerstva (u
daljnjem tekstu Smjernice) proizlazi da javni partner može biti:
a) Republika Hrvatska putem nadležnog ministarstva Vlade RH, javne ustanove i trgovačka
društva koja su u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske i b) jedinica lokalne ili regionalne
(područne) samouprave (županije, gradovi i općine), javne ustanove i trgovačka društva u
većinskom vlasništvu jedinica lokalne ili regionalne (područne) samouprave.
Javni partner, je osoba javnog prava, koja sklapa ugovor o javno-privatnom partnerstvu s
privatnim partnerom.
Sudjelovanje javnog partnera u projektu može biti u obliku uloga u stvarima ili pravima, a
najčešće kroz plaćanje redovite naknade privatnom partneru za njegove usluge.10
Privatni partner, je domaća pravna osoba u većinskom privatnom vlasništvu, koja samostalno ili
udružena s još nekom privatnom tvrtkom, sklapa ugovor o javno- privatnom partnerstvu s javnim
partnerom.11
Javno-privatno partnerstvo odnosi se na oblike suradnje između javnih i privatnih partnera čiji je
cilj osigurati financiranje, izgradnju, obnovu, upravljanje ili održavanje infrastrukture ili
pružanje usluga.
13
Tako se u Saveznoj Republici Njemačkoj razlikuju sljedeći ugovorni modeli:
1. Privatni partner izgradi građevinu i kasnije ju vodi na vlastiti rizik. Privatni partner vodi poslove u ime i za račun
javne vlasti (Betreibemodell),
2. Javni partner ostaje vlasnik i voditelj građevine. Po ovom modelu, privatni partner vodi poslove na temelju
posebnog ugovora (Betriebsführungsmodell),
3. Privatni partner vodi građevinu, a ovlašten je nastupati prema trećima u vlastito ime
(Betriebsüberlassungsmodell),
4. BOT model, koji je sličan prvom modelu i prema kojemu privatni partner vlastitim sredstvima izgradi građevinu
te s njom upravlja, dugoročno ili kratkoročno.
14
Primjer za koncesijski model su tzv. «komercijalni» projekti: hoteli, studenski domovi, bazeni i slično, ali i
infrastrukturni projekti: vodoopskrbni sustavi, ceste i željeznice. Navedeno prema: S. Marenjak, Javno privatno
partnerstvo za javne građevine u Republici Hrvatskoj, Hrvatska udruga poslodavaca, 2006., str. 10.
15
Primjer za privatnu financijsku inicijativu su tzv. «nekomercijalni» projekti: stambena izgradnja (socijalni stanovi),
sudovi, građevine za potrebe obrane itd. Navedeno prema: ibid., str. 11.
16
Modaliteti javno-privatnog partnerstva mogu biti: Design-Build (DB), Operation & Maintenance Contract (O&M),
Design-Build-Finance-Operate (DBFO), Build-Own-Operate (BOO), Build-Own-Operate-Transfer (BOOT), Buy-
Build-Operate (BBO), Operation License i Finance Only. O svakom od modaliteta podrobnije vidjeti u: B. Gulija,
Javno …… o. c. str. 2., J. Šimović, Mjesto i uloga fiskalnih i nefiskalnih instrumenata u financiranju javnih potreba
jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova Tendencije u razvoju financijske aktivnosti
države, Znanstveni skup povodom 100. obljetnice tiskanja knjige Stjepana Posilovića «Financijalna znanost»,
HAZU, Zagreb, 2000., str. 135.
2. 3. Postupak izbora privatnog partnera
Smjernice detaljno razrađuju odredbe vezane za postupak izbora privatnog partnera, a koji
se bira putem javnog natječaja, te se kod osobito složenih ugovora koristi «natjecateljski dijalog»
sukladan smjernicama Europske unije.17
Javni partner objavljuje obavijest o nabavi navodeći svoje potrebe i zahtjeve, koji se
definiraju u toj obavijesti i/ili u opisnom dokumentu.
Javni partner započinje razgovor, s odabranim ponuditeljima, u skladu s relevantnim
odredbama (smjernicama EU-a),18 s ciljem definiranja sredstava koja su najprikladnija za
zadovoljenje njihovih potreba. Tijekom razgovora javni partner osigurava jednak tretman svih
ponuditelja, te ne smije nekim ponuditeljima dati prednost nad drugim i slično. Javni partner može
predvidjeti da se postupak odvija u više faza kako bi se smanjio broj rješenja koje treba razmotriti
tijekom faze razgovora koristeći kriterije dodjele navedene u obavijest o nabavi ili opisanom
dokumentu. Obavijest o nabavi ili opisani dokument navode da se može pribjeći ovoj opciji. Javni
partner nastavlja takav razgovor sve dok ne prepozna rješenje ili rješenja, ako je potrebno nakon što
ih je usporedio, koja mogu zadovoljiti njegove potrebe. Nakon što javni partner objavi da je
razgovor završen i nakon što o tome obavijesti ponuditelje, javni partner traži od njih da podnesu
svoje konačne ponude na temelju jednog ili više rješenja predstavljenih ili pobliže objašnjenih
tijekom razgovora. Ove ponude sadržavaju sve elemente nužne i potrebne za izvođenje projekta.
Ove ponude mogu, na zahtjev javnog partnera biti pojašnjene, specificirane i prilagođene. Međutim,
takvo pojašnjenje, specifikacija, prilagodba ili dodatna informacija ne može uključivati promjene
temeljnih osobina ponude ili poziva na podnošenje ponude, s obzirom da će varijacije u njima
vjerojatno dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja ili imati diskriminirajući učinak. Javni partner
procjenjuje primljene ponude na temelju kriterija za dodjelu navedenih u obavijesti o nabavi ili
opisanom dokumentu i bira ekonomski najpovoljniju ponudu. Na zahtjev javnog partnera, od
ponuditelja koji je predao ponudu koja je prepoznata kao ekonomski najpovoljnija, može biti
zatraženo da pojasni aspekte ponude ili potvrdi obaveze sadržane u ponudi pod uvjetom da ovo
nema učinak mijenjanja bitnih aspekata ponude ili poziva na podnošenje ponude i ne izlaže javnog
partnera opasnosti od narušavanja tržišnog natjecanja ili uzrokovanja diskriminacije. Javni partner
za javno-privatno partnerske projekte može odlučiti da se u izboru privatnog partnera primjeni
dvostupanjsko nadmetanje, u cilju izbora potencijalnih privatnih partnera s potrebnim tehničkim,
financijskim i upravljačkim sposobnostima. U slučaju primjene dvostupanjskog nadmetanja javni
17
Postupak natjecateljskog dijaloga primjenjuje se u slučajevima kad ugovorno tijelo, tj. javni partner, nije u stanju
objektivno definirati tehnička sredstva koja bi najbolje udovoljila potrebama i ciljevima, ili u slučajevima kada nije
objektivno moguće definirati pravni i/ili financijski oblik projekta.
18
Smjernice 18/2004/EZ, odredbe članaka 44. do 51.
partner će u prvom stupnju javno objaviti poziv svim privatnim partnerima da podnesu zahtjev.
Poziv treba biti otvoren svim domaćim ili stranim pravnim osobama.19
Transparentnost postupka natječaja je vrlo važna jer se na taj način izbjegava «namještanje»
dobivanja poslova između interesno povezanih stranaka. Ponekad se kod javno-privatno partnerskih
poslova primjećuje neprimjerena brzina pri sklapanju ugovora, koja ukazuje na vjerojatnost
ostvarenih dogovora i prije pozivanja na natječaj. Kako bi se izbjeglo pojavljivanje nekog
natjecatelja u više ponuda, jedan se ponuditelj može pojaviti samo u jednoj ulozi i ne može
sudjelovati u nekoliko ponuda. Također, između ponuditelja i naručitelja ne smiju postojati nikakva
interesna povezivanja, a svaka korupcija ili prijevara će biti temelj za diskvalifikaciju.20
19
Postupak izbora privatnog partnera mora se temeljiti na sljedećim načelima:
1.Utvrđivanje pravila primjenjivih na odabir privatnog partnera,
2. Primjereno oglašavanje namjere dodjele ugovora o javno-privatnom partnerstvu i pravila koja uređuju odabir
kako bi se omogućilo nadziranje nepristranosti tijekom cijelog postupka,
3. Uvođenje pravog tržišnog natjecanja između potencijalnih privatnih partnera koji mogu jamčiti provedbu
projekta,
4. Kvalitete, mogućnosti i stručnosti partnera te instrumentima osiguranja da će privatni partner moći izvršiti svoju
obvezu prema javnom partneru,
5. Pridržavanje načela jednakog postupanja prema svim sudionicima tijekom čitavog postupka,
6.Odabir na temelju objektivnih i nediskriminatornih kriterija.
20
B. Vukmir, Javno …… o. c., str. 8.
usluga i zahtjeve za provedbu projekta,
8. mogućnost poboljšanja usluga za vrijeme trajanja projekta, a sukladno propisima donesenim
nakon sklapanja ugovora, koji se, između ostalog, mogu odnositi na zaštitu okoliša ili očuvanje
javnog zdravlja i sigurnosti,
9. način i uvjete plaćanja,
10. jasno određenje naknade troškova za koje će se tražiti plaćanje od strane korisnika
građevine, osiguravajući pri tome da visina tih troškova bude u skladu s zahtjevima učinkovitog
korištenja građevine. Pri tome, nastojanje treba biti prisutno da se smanje takve naknade,
posebno za korisnike nižih imovinskih kategorija,
11. potpunu transparentnost i obvezu javnog partnera da objavi podatke koji se odnose na
vođenje javno-partnerskih projekata,
12. pravo privatnog partnera da u dogovoru s javnim partnerom, tijekom trajanja ugovora uvede
mjere racionalizacije, poboljšanja ili inovacije u način vođenja projekta ili u način pružanja
usluga,
13. pravo javnog partnera da nadzire provedbu projekta kojeg izvodi privatni partner,
14. vrijeme na koje je ugovor sklopljen te uvjete za produljenje ili skraćivanje roka ugovora,
kao i uvjete i načine njegova raskidanja prije isteka roka na koji je sklopljen, kao i naknada u
tom slučaju,
15. principe i opseg osiguranja provedbe projekta, kao i dodatna jamstva i obveze ugovornih
strana,
16. definiranje vlasništva po prestanku ugovora,
17. pravo javnog partnera da raskine ugovor po diskrecijskoj osnovi i iznos naknade privatnom
partneru u takvom slučaju,
18. postupak i način rješavanja sporova proizašlih iz ugovora,
19. pravo privatnog partnera da raspolaže svojim potraživanjima koja ima prema javnom
partneru i krajnjem korisniku,
20. pravo privatnog partnera da na treću osobu prenese svoje obveze koje ima prema javnom
partneru.
Iz gore navedenog zaključuje se da je ugovor o javno-privatnom partnerstvu složen pravni
posao, koji je po svojoj pravnoj prirodi neposredno povezan s građanskim pravom, trgovačkim
pravom, upravnim pravom (upravom znanošću) i financijskim pravom. Ako ugovor o javno-
privatnom partnerstvu isključuje bilo građansko-pravne, trgovačko-pravne, upravno-pravne ili
financijsko-pravne aspekte, takvi ugovori će biti nevaljani, jer se neće moći postići sama javna
svrha sklapanja tih ugovora, a koja je usmjerena na natjecateljski dijalog, interakciju i suradnju
odnosno obostranu dobrobit između javnog i privatnog partnera.
22
Javno-privatno partnerstvo može poprimiti različite oblike udruživanja dvaju sektora. Razlike u pojedinim oblicima
udruživanja očituju se, ponajprije, ovisno o vrsti rizika koje preuzimaju partneri u konkretnom udruživanju. U
odnosu na dug (zaduženost) lokalnog javnog sektora, potrebno je kvalificirati projekte u javno-privatnom
partnerstvu i, s obzirom na vrstu preuzetog rizika, istaknuti one za koje se ne smatra da predstavljaju novo
zaduživanje lokalnoga javnog sektora. Kao i kod razlike između operativnog (najam imovine kod kojeg bi davatelj
najma trebao preuzimati rizike vezane za održavanje i raspoloživost predmeta najma) i financijskog leasinga
(klasično osigurano kreditiranje), kod projekata koji su predmetom javno-privatnog partnerstva moguće je definirati
one oblike udruživanja kod kojih se javni objekt financira dugom (bilančno) i one kod kojih se javni objekt financira
najmom (izvanbilančno). Pitanje bilančnog ili izvanbilančnog financiranja određuje se s obzirom na preuzimanje
sljedećih rizika: rizik izgradnje, rizik raspoloživosti i rizik potražnje. U tom smislu, ako privatni sektor u cijelosti
preuzima barem dva od nabrojenih rizika, financiranje se može smatrati izvanbilančnim. U suprotnom se radi o
bilančnom financiranju (ili prikrivenom financiranju). Navedeno prema: D. Juričić, Javno-privatno partnerstvo kao
izvanbilančno financiranje (najam), Računovodstvo, revizija i financije, br. 6/06., str. 66.
23
Podrobnije vidjeti u: S. Marenjak, Javno-privatno partnerski projekti omogućuju razvoj novih tržišta, Privredni
vjesnik, br. 3435/3436 od 24./31. srpnja 2006., str. 13.
24
D. Juričić, Javno …… o. c., str. 67.
2. 6. Preuzimanje građevine na kraju ugovornog razdoblja
Smjernice reguliraju da se u ugovoru o javno-privatnom partnerstvu može predvidjeti
odredba da građevina koju izgradi privatni partner bude prenesena u vlasništvo javnog partnera bez
naknade. U tom slučaju, bez obzira na dužinu ugovornog razdoblja i na visinu najamnine, smatrat
će se da je građevina amortizirana i da je putem najamnine plaćena njezina puna vrijednost, te da je
shodno tome vrijednost građevine u trenutku prijenosa vlasništva jednaka ništici, neovisno o
njezinoj tržišnoj vrijednosti u trenutku prijenosa, pod uvjetom da ne dođe do prijevremenog raskida
ugovora.25 Problemi koji se mogu pojaviti u praksi, a vezano za navedenu odredbu Smjernice je
plaćanje poreza na promet nekretnina, drugim riječima za sada nema jasnog opredjeljenja u svezi
plaćanja poreza na promet nekretnina, a taj bi se problem trebao riješiti donošenjem Zakona o
javno-privatnom partnerstvu.
prema: K. Messere, Tax policy in OECD Countries, IBFD, Publications BV, Amsterdam, 1993., str. 192.
ove odredbe provodi Ministarstvo financija.27
Javni partner će u roku od 14 dana od sklapanja ili izmjene javno-privatno parterskog
ugovora proslijediti Agenciji informaciju o ugovoru i svakoj izmjeni ugovora.
Ukoliko analiza projekta pokazuje da projekt, makar i djelomično, zahtjeva financiranje iz
državnog proračuna, odobrenje za provedbu takvog projekta daje Vlada na prijedlog resornog
ministra.
3. ZAKLJUČAK
LITERATURA
Gulija, B: Javno-privatno partnerstvo, Euroscope Bilten europskoga dokumentacijskog
centra – dodatak br. 73/04.
30
Podrobnije vidjeti internet stranicu: http://pppue.undp.org/toolkit/MOD120.html. Na ovoj stranici nalazi se
priručnik o javno-privatnom partnerstvu, a priredio ga je M. Sohail, Khan, WEDC, Loughborough Sveučilište Velika
Britanija, uz pomoć O. Maslyukivske, Mohyla akademija, Sveučilište u Kijevu, Ukrajina. Priručnik je tiskao UNDP-
Program UN-a za razvoj, Odjel za javno-privatno partnerstvo za urbani okoliš.
31
Ibid.
Jelčić, Bo. i drugi: Financijsko pravo i financijska znanost, Narodne novine, Zagreb, 2002.
Juričić, D: Javno-privatno partnerstvo kao izvanbilančno financiranje (najam),
Računovodstvo, revizija i financije, br. 6/06.
Lugarić, Rogić, T: Normativna decentralizacija u Hrvatskoj i njezine granice, Društvena
istraživanja, br. 6/2005.
Marenjak, S: Javno-privatno partnerski projekti omogućuju razvoj novih tržišta, Privredni
vjesnik, br. 3435/3436 od 24./31. srpnja 2006.
Marenjak, S: Javno privatno partnerstvo za javne građevine u Republici Hrvatskoj, Hrvatska
udruga poslodavaca, 2006.
Messere, K: Tax policy in OECD Countries, IBFD, Publications BV, Amsterdam, 1993.
Mijatović, N: Javno-privatno partnerstvo, Hrvatska pravna revija, br. 3/07.
Pusić, E: Upravni sistemi, Grafički zavod Hrvatske, Pravni fakultet Zagreb, Centar za
stručno usavršavanje i suradnju s udruženim radom, Zagreb, 1985.
Shonibar, W: «The Emergence of the Public-Private Partnerships Superleague», Conference
«Public-Private Partnerships in the EU Accession Countries», Budapest, 2003.
Šimović, J: Mjesto i uloga fiskalnih i nefiskalnih instrumenata u financiranju javnih potreba
jedinica lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova Tendencije u razvoju
financijske aktivnosti države, Znanstveni skup povodom 100. obljetnice tiskanja knjige Stjepana
Posilovića «Financijalna znanost», HAZU, Zagreb, 2000.
Vukmir, B: Javno-privatno partnerstvo u Hrvatskoj, Pravo i porezi, br. 4/07.
INTERNET IZVORI
http://pppue.undp.org/toolkit/MOD120.html.
M.P.
U _____________, __________ 200_. Potpis (župan/gradonačelnik/načelnik)
PRILOG II.
Obrazac PJPP
__________________________________________________
(jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave)
UKUPNO:
Zakonski predstavnik
_____________________
(potpis)
SUMMARY
Due to the budget limitations faced by both the Republic of Croatia and its local and
regional governments, entering of public-private partnership agreements should be practiced, aimed
to further economy development, fulfilling of goals of infrastructural development, implementation
of social goals, as well as to providing better quality public services to the citizens.