Professional Documents
Culture Documents
Eknfunkcija Sadržaj
Eknfunkcija Sadržaj
Eknfunkcija Sadržaj
1. EKONOMSKE FUNKCIJE........................................................................................................2
2. FUNKCIJA TRAŽNJE................................................................................................................3
3. FUNKCIJA PONUDE.................................................................................................................4
4. FUNKCIJA PRIHODA...............................................................................................................4
5. FUNKCIJA TROŠKOVA...........................................................................................................6
6. FUNKCIJA DOBITI..................................................................................................................8
7. FUNKCIJA PROIZVODNJE......................................................................................................9
ZAKLJUČAK................................................................................................................................13
LITERATURA..............................................................................................................................14
UVOD
2
koristi pri analizi poslovanja preduzeća. Sve ove navedene funkcije se jednim
imenom nazivaju EKONOMSKE FUNKCIJE.
1. EKONOMSKE FUNKCIJE
2. FUNKCIJA TRAŽNJE
gde je x j tražnja proizvoda j, pri čemu je učešće proizvoda j na tržištu opisano relacijom
Mj
xj m
u j= =
Q ∑ λJ M j
j =1
3
slobodnog tržišta tražnja za proizvodom X, kako je već pomenuto, zavisi od ogromnog broja
promenljivih faktora, pre svega od cene datog proizvoda, kao i cena ostalih proizvoda koji se
nude na tržištu, posebno od cena supstituta. Takođe, ona zavisi i od kupovne moći potrošača, od
vremenskog faktora, kao i od niza drugih faktora koji mogu biti od uticaja na formiranje tražnje i
njen obim. Ako se pomenuti faktori uzmu kao promenljive veličine, tada tražnja za proizvodom
X se može izraziti kao funkcija više promenljivih u obliku x = F (p, p1 , p2 ,… ., pn , q1 , q 2 ,….. gm ¿ , gde
x predstavlja iznos tražnje, p cenu proizvoda X koji se nudi na tržištu, vrednosti p1 , p2 …. , pn su
cene ostalih proizvoda, dok q 1 , g2 ,… … gm predstavljaju ostale faktore od kojih tražnja zavisi. Kako
je funkcija tražnje opadajuća funkcija po promenljivoj p, to je na nekom intervalu I = (a,b)∁ R +¿
δF
parcijalni izvod funkcije F, ako postoji, negativan, tj. ( ∀ p ∈(a ,b) ¿ < ¿0. Ostali parcijalni
δp
δF δ δ δ
izvodi , …. F , F , ... F , ako postoje mogu biti različitog znaka, što zavisi od ostalih faktora
δp1
δp δq
n 1
δq m
3. FUNKCIJA PONUDE
Ponuda nekog dobra je količina tog dobra koja se iznosi na tržište, a zavisi od niza
faktora i najčešći među njima su: cene samog dobra, troškovi proizvodnje samog dobra, cene
dobra koja su povezana s tim dobrom, organizacije tržišta. Ponuđena količina nekog dobra ili
usluge jeste količina koju su prodavci spremni i u stanju da prodaju. Može se definisati, kao
ukupna količina proizvedenih dobara i usluga, koja su preduzeća i domaćinstva spremni i
sposobni da prodaju u određenom vremenskom periodu, po određenoj ceni i na određenom
tržištu. Pošto ponuđena količina raste kada cena raste, a pri padu cene kaže se da ponuđena
količina stoji u pozitivnoj korelaciji sa cenom dobra. Ovaj odnos cene i ponuđene količine zove
se zakon ponude i glasi: „Ako je sve ostalo nepromenjeno, kada cena nekog dobra raste, raste i
ponuđena količina, a kada cena tog dobra pada, pada i ponuđena količina.“
Posmatraće se funkcija ponude, u užem smislu ^x = ^f (p), koja iskazuje zavisnost količine
ponude nekog dobra od cene tog dobra.
Ukoliko na ponudu deluje samo cena onda se govori o promeni ponuđene
količine. Grafički se uticaj cene prikazuje pomakom uzduž jedne krive, krive ponude. Odnos
ponude i cene je propo-rcionalan, odnosno rast cena dovodi do povećanja ponude. Vredi i
obrnuto. Ukoliko na ponudu deluje neki od necenovnih faktora govori se o spremnosti ponuđača
da pri istom nivou cena ponude veće ili manje količine nekog proizvoda/usluge, odnosno o
promeni ponude. Što je veća cena, to će biti veća i ponuda-veća cena dobra, uz iste troškove,
znači veću dobit za proizvođača. Ponuda jednog proizvoda predstavlja
količinu tog proizvoda iznetog na tržište po jednoj određenoj ceni. Ponuda jednog proizvoda,
4
takođe zavisi od mnogo faktora, kao što su troškovi proizvodnje, tehnoloških i vremenskih
uslova, cene proizvoda, organizacija tržišza i slično. Oblast definisanosti funkcije ^x = ^f (p)
se određuje iz uslova:
1. p>0 (cena je naravno uvek pozitivna)
2. ^x >0 (ponuda nekog proizvoda mora biti pozitivna)
3. ^x = ^f (p)>0 (porast cene nekog proizvoda stimuliše proizvođača da ga što više nudi tržištu)
Ako su funkcije ponude i tražnje proizvoda određene, onda se može odrediti ravnoteža na
tržištu iz uslova ^ f 2 ¿ (p). Necenovni faktori koji utiču na ponudu su: troš-
x2 , odnosno f^1 ( p )= ^
x 1=¿ ^
kovi ulaza i tehnologije, cene komplementarnih proizvoda, organizacija tržišta, nenadani
događaji.
4. FUNKCIJA PRIHODA
Neka je za neki proizvod X na slobodnom tržištu poznata količina robe x (obim tražnje) i
prodajna cena p po jedinici proizvoda. Tada se ukupan prihod može definisati kao P(x,p)=xp.
Ovako definisan, prihod je funkcija od dve promenljive: količine robe x i cene p. Međutim ako je
za proizvod X poznata funkcija tražnje x=f(p) ili inverzna funkcija tražnje p= f −1, onda se
funkcija prihoda može izraziti kao funkcija od jedne promenljive: funkcija cene ili
P=xp=f(p)p=P(p) ili kao funkcija količine proizvoda (tražnje) P=xp=x f −1(x)=P(x).
Ovim formulama je ukupan prihod sada iskazan kao
funkcija jedne promenljive, funkcija cene p ili funkcija količine robe x.
Na osnovu osobina funkcije tražnje može se
zaključiti:
5
b) Odrediti cenu p0 i tražnju x 0 pri kojima se ostvaruje maksimalnog prihod i odrediti
veličinu maksimalnog prihoda.
Rešenje.
a) U formuli P=xp zameniti x sa ( p−10 ¿ ¿2 ,pa se dobija P=xp=( p−10 ¿ ¿2 p=P(p). Oblast
definisanosti se određuje iz uslova (p>0)⋀(f(p)>0⋀(f(p)0). f(p)=( p−10 ¿ ¿2 je veće od
nule za svako p. f(p)=2¿p-10)0 za p10, pa je oblast definisanosti interval (0,10).
b) Za maksimum funkcije neophodan je prvi izvod funkcije, pa je tako
P(p)=(( p−10 ¿ ¿2 p ¿=2(p-10)p+( p−10 ¿ ¿2 =( p−10)(3 p−10)
10
P(p)=0 za p1=10 i p2= P(p)=3p-10+(-p-10)3=6p-40, p1=10 ne
3
p
pripda oblasti definis-anosti, P(10/3)=-200 pa funkcija ima maksimum u 2= 103 i
maksimalni prihod iznosi Pmax =¿P ¿ (10/3)=4000/27, a vrednost funkcije tražnje za cenu p2
10
= iznosu x=f(10/3)=400/9
3
U ekonomskoj analizi od interesa je ispitivanje promene prihoda P u zavisnosti od
promene cena odnosno tražnje sa različitih nivoa. Ispitivanja se svode na ispitivanja takozvanih
graničnih (marginalnih) prihoda. Neka je p0 ∈ ( p1 , p2 ) i ∆ p takvo da p+∆ p ∈ ( p 1 , p 2 ) . Ako se
prodajna cena poveća za ∆ p onda će se ukupan prihod promeniti sa nivoa P( p0 ¿ za ∆ P=p ¿
5. FUNKCIJA TROŠKOVA
6
Ukupni troškovi C, zavise od obima proizvodnje y, cene i kvaliteta faktora proizvodnje,
tehničkih uslova proizvodnje itd. Ako se pretpostavi da su svi faktori, osim obima proizvodnje,
konstanti, ukupni tropkovi se mogu izraziti kao funkcija obima proizvodnje.
5.2.Granični troškovi C
∆C C ( y+ ∆ y )−C ( y ) dC
C(y)=∆lim = lim
y→ 0 ∆ y ∆ y→ 0 ∆y
= dy
7
troško-vi su pozitivni i izražavaju se u nj/kj. Ovi troškovi imaju usporavajući negativan prinos.
F (´ y)<¿ 0, F́ ( y)>¿0 i dve asimptote, i to Y i X osu.
Prosečni varijabilni troškovi proizvodnje se definišu kao varijabilni
troškovi po jedinici proizvodnje. Pokazuju koliko u proseku po svakoj jedinici proizvodnje
dolazi varijabilnih troškova Jedinica mere ovih troškova je novčana po količinskoj jedinici
(nj/kj).
V ( y)
V́ = =V́ ( y)>¿0
y
C( y)
Ć =Ć (y)>0
y
C( y ) F ( y ) +V ( y )
Ć = = = F́ ( y )+ V́ (y)
y y
6. FUNKCIJA DOBITI
Funkcije prihoda i troškova koje su napred predstavljene igraju značajnu ulogu rešavanju
raznih problema poslovanja preduzeća. Njihovom analizom, pre svega, može se odrediti nivo
proizvodnje u kome preduzeće ostvaruje maksimalnu dobit. Dobit, ostvarena u proizvodnji
nekog prizvoda X, u oznaci D, definiše se kao razlika prihoda P i troškova T, D=P-T.
Ako su za neki proizvod poznate funkcije prihoda funkcije troškova i
funkcija tražnje x=f(p), funkcija dobiti se može izraziti kao funkcija od jedne promenljive
8
D=D(p)=pf(p)-T(f(p))
Neka su za neki proizvod X funkcija prihoda P=P(X) i funkcija troškova T=T(x)
definisane na intervalu (o,b)∈R+. Interval ( x 1 x 2 ¿ ∁ (o,b) za koji važi ( ∀ x ∈(x 1 , x 2)(D(x)=P(x)-
T(x)>0) naziva se interval rentabilnosti. Pošto su funkcije prihoda i troškova diferencijabilne na
intervalu (o,b) onda je i funkcija dobiti diferencijabilna na tom intervalu. Zanimljiv je nivo
proizvodnje x 0 pri kojem se ostvaruje maksimalna dobit. On se određuje iz uslova D( x 0 ¿ =0 i
D( x 0)0 na osnovu teoreme o ekstremnim vrednostima. Obim proizvodnje x o ∈( x ¿ ¿ 1 , x 2 )¿ za
koji se ostvaruje maksima-lna dobit. D max=¿¿D( x 0) naziva se optimalna proizvodnja, a cena p0=
f −1 ( x ¿¿ 0)¿ naziva se optimalna prodajna cena.
x −22000+18000
1=¿
−22000 +18000
−8
500 x 2=
¿
−8 =5000
Dakle interval rentabilnosti je (500, 5000) jer je na tom intervalz kvadratna funkcija -4 x 2
+22000x-10106 veća od nule. Optimalni obim proizvodnje jeste nivo proizvodnje za koji se
ostvaruje maksimalna dobit. Da bi odredili maksimum funkcije dobiti potrebno je da se nadje
njen prvi izvod i odrede nule prvog izvoda.
9
izračunava Dmax =D (2750)=20250000. Optimalna cena se izračunava p0=-2 x 0+22000=-
22750+22000=16500.
7. FUNKCIJA PROIZVODNJE
Proizvodnja je najvažnija ljudska delatnost, koja utiče na sve druge oblasti ljudskog
delovanja. Razvojom proizvodnje razvija se i celokupno društvo. Cilj proizvodnje je stvaranje
materijalnih dobara i usluga radi zadovoljavanja ljudskih potreba.
Proces proizvodnje je proces razmene materije izmeu čoveka i prirode koji se
odvija u određenom društvenom obliku. Osnovni faktori proizvodnje su radna snaga, sredstva za
rad i predmeti rada.
U ekonomskoj analizi pored problema koji su dosad razmatrani, bitnu ulogu ima i
odnos između proizvodnje i odgovarajućih faktora proizvodnje. Razmatranje ove relacije dovodi
do tzv. funkcije proizvodnje. Funkcija proizvodnje je rezultat proizvodnog procesa. Tretira se
takođe i kao funkcija prinosa. Prinos je specifičan pojam koji ušućuje na količinu proizvoda
proizvedenih u toku nekog procesa proizvodnje, a u zavisnosti od uloženih faktora proizvodnje u
taj proces. Za funkcionisanje procesa proizvodnje potrebno je obezbediti određene
pretpostavke. Ne može funkcionisanje ma kog oblika privredne aktivnosti bez obzira kako on se
gledao, ukoliko se ne obezbede uslovi od kojih itekako zavisi proces prilagođavanja prirode
ljudskim potrebama. Polazeći od pretpostavke da se faktori proizvodnje koriste na najefikasniji
način, ovom funkcijom se izražava maksimalan output kao funkcija varijabilnih inputa. Iako je
funkcija proizvodnje osnovni analitički instrument u kvantitativnoj analizi rasta, ona je predmet
brojnih kontrverzi u pogledu opravdanosti njene primene.
Funkcija proizvodnje je zapravo tehnička funkcija u preduzeću, koja je
jedini stvaralac novostvorene vrednosti. Sam čin proizvodnje zahteva brojne druge poslove, kao
uslov za pravilno izvršene funkcije proizvodnje.
Tačnosti,
Potpunosti,
blagovremenosti podataka.
10
Analiza :
Obima proizvodnje
• zahteva upoređivanje količine proizvoda u određenom periodu
• vrši se analiza asortimana i kvaliteta proizvoda
• analizom asortimana utvrđuje se ostvarenje planiranog asortimana
Priprema proizvodnje
• stvaranje uslova za ekonomsko izvršenje proizvodnje
Proizvodnog programa
• obezbeđuje osnovne pokazatelje o stepenu uspešnosti izvršenja proizvodnih
zadataka u preduzeću
• utvrđuje se uspeh preduzeća u odnosu na konkurenciju
Informacije => poslovne odluke => rezultat poslovanja.
Informacije obuhvataju izveštaje o proizvodnji na osnovu kojih se vrši analiza
proizvodne funkcije.
11
faktora, uz fiksni nivo ostalih faktora kombinacija utroška sve više udaljava od tehnološi
efikasnog područja proizvodnje. Zakon opadajućih prinosa se formuliše za onaj interval
varijacije promenljivog utrošaka u kome njegova sukscesivna povećanja daju sukscesivno
opadajuće priraste proizvodnje. Matematički se izražava, kao smanjivanje marginalnih proizvoda
negativnom vrednošću drugog parcijalnog izvoda funkcije proizvodnje:
δ 2Q
0, i=1,2..n.
δ X 2i
Granična funkcija proizvodnje se definiše kao prvi izvod funkcije proizvodnje po svakom
od analiziranih faktora proizvodnje, uz pretpostavku da ostali faktori proizvodnje ostanu
konstan-tni. Za funkciju Q=F( X 1 , X 2 ,… … X n ¿ , Q≥ 0 , X i ≥ 0 , i=1,2,......n. granična funkcija ili
granični proizvod se određuju pomoću parcijalnog izvoda na sledeći način:
δQ ❑
=Q x >0, i=1,2,.......n.
δX 1 1
12
Q
Q−¿ ¿
x =
1
Xi , i=1, 2,............., n.
ZAKLJUČAK
Analiza ponude daje odgovor na pitanje kako se menja ponuda, tj. kako se ponašaju
ponuđači kad na ponudu deluje cena, odnosno kad na ponudu deluju necenovni faktori. Zapravo,
ponuđači određuju koliko će proizvoditi/prodavati prema odnosu cene i troškova u proizvodnji.
Analiza tražnje, s druge strane daje odgovor na pitanje kako se menja potražnja, tj. kako
se ponašaju kupci, kad se cena dobra menja u drugi necenovni faktori.
Mehanizam ponude i tražnje, osvim za analizu služi da bi se predvideo uticaj promene
ekonomskih uslova na količine i cene.
Uvođenjem metoda matematičke analize u ekonomiji, ekonomska je nauka u svojim
savre-menim oblicima postala kvantitativna nauka.
13
1. Zaključci i pretpostavke izražavaju se matematičkim simbolima, matematičkim jezikom
koji je koncinziji i precizniji;
2. Da bi se primenio matematički jezik, moraju se definisati pretpostavke.
Osnovna karakteristika ekonomskih funkcija ogleda se u tome što ona na temelju
utvrđenih međuzavisnosti može kvantificirati posledice koje će na celi skup ekonomskih
varijabli imati promena jedne od njih.
Analizom osnovnih ekonomskih funkcija predzeće može doći do zaključka kakav
je profit i koliki su troškovi pri proizvodnji određenog dobra, i stečen uvid u isplativost nastavka
dalje proizvodnje i prodaje. Kvantitativni duh je uveden u ekonomskoj nauci radi nastojanja da
se ekon-omski pojmovi precizno definišu i da se ekonomija konstruiše u jednu rigoroznu naučnu
disciplinu.
LITERATURA
1. Dr. Aleksa Macanović, 2010, Kvantitativne metode, Visoka škola za primenjene i pravne
nauke Prometej, Banjaluka
2. Backović M., Matematički modeli i metodi u ekonomiji, Ekonomski fakultet, Beograd,
2010
3. Backović M., Rakočević, S., Operaciona istraživanja, Ekonomski fakultet, Podgovorica,
2003
14
4. Backović M., Vuleta J., Ekonomsko matematički metodi i modeli, Ekonomski fakultet,
Beograd, 2008.
5. Bazler-Madžar, M., (1975) „Proizvodna funkcija u kembridžskoj kontraverzi“, Ekonom-
ska analiza, br. 1-2, Beograd
6. Berberović, Š., Todorović, Z., Ekonomika preduzeća, Banja Luka, 2009 god
7. Bogdanović, S., Milojević, M., Popović, Ž., Matematika za studente ekonomije, Niš, 2.
izdanje, 2006.
8. Vučković, Ž.: Operaciona istraživanja, Ekonomski fakultet u Sarajevu, 2003.
9. Vitomir Gašparović, Ekonomika obima proizvodnje, “Informator”, Zagreb, 1987.
10. D. Stojiljković, Kvantitativna i kvalitativna analiza tražnje, Savremena administracija,
Beograd, 1981.
15