SADRŽAJ

1.UVOD......................................................................................................................................4

2. RAZRADA.............................................................................................................................5

2.1. Antropološka obilježja.....................................................................................................5

2.1.1. Antropometrijske karakteristike................................................................................6

2.1.2. Motoričke sposobnosti..............................................................................................6

2.1.3. Funkcionalne sposobnosti.........................................................................................9

2.1.4. Intelektualne / kognitivne sposobnosti......................................................................9

2.1.5. Osobine ličnosti......................................................................................................10

2.2. Antropološka istraživanja u rukometu...........................................................................10

2.2.1. Morfološka obilježja rukometaša............................................................................11

2.2.2. Motoričke sposobnosti rukometaša.........................................................................12

2.2.3. Funkcionalne sposobnosti rukometaša...................................................................12

2.2.4. Zahtjevi rukometne igre..........................................................................................13

3. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................14

4. LITERATURA.....................................................................................................................15
1.UVOD

Uspješnost sportaša određena je razinom i strukturom mnogih sposobnosti, znanja i

osobina na svakom razvojnom stepenu njegove sportske karijere. Sportovi se međusobno jako
razlikuju prema zahtjevima koje postavljaju pred sportaše. Uspjeh u nekim sportovima ovisi o
brojnim dimenzijama, dok neki, strukturalno jednostavniji, sportovi postavljaju u tom smislu
mnogo manje zahtjeve. Hijerarhijska struktura uspješnosti u sportu sastoji se od četiri skupine
faktora. U osnovici piramide nalaze se sportaševi izvorni kapaciteti treniranosti, odnosno
bazične antropološke karakteristike (zdravstveni status, morfološke karakteristike,
funkcionalne i motoričke sposobnosti, kognitivne sposobnosti, konativne karakteristike
ličnosti). Drugu razinu čine specifične sposobnosti sportaša. Na trećoj razini su parametri
situacijske efikasnosti sportaša do kojih se dolazi registracijom događaja tokom takmičenja.
Na četvrtoj razini je konačni sportski rezultat, kao krajnja mjera sportaševog takmičarskog
djelovanja.

U ovom seminarskom radu, govorit ću o spomenutoj osnovici piramide, odnosno o

sportaševim izvornim kapacitetima treniranosti, tačnije o antropološkim karakteristikama i
istraživanjima u rukometu.
2. RAZRADA

2.1. Antropološka obilježja

Tokom rasta i razvoja organizam je osjetljiv na utjecaj različitih tjelesnih aktivnosti

koje uzrokuju promjene morfoloških obilježja i pozitivno utječu na funkcionalne i motoričke
sposobnosti. Pod pojmom rasta podrazumijevamo anatomske i fiziološke promjene, a pod
pojmom razvoja psihološka dešavanja te razvoj osjetnih i motoričkih sposobnosti. Procesi
rasta i razvoja međusobno se dopunjuju i nije ih moguće oštro odijeliti1.

U nastavnom planu i programu visokoškolskih ustanova, tjelesno i zdravstveno odgojno-

obrazovno područje je jedino koje se bavi mogućnostima utjecaja na sva antropološka
obilježja studenata, mada rijetki studenti imaju tjelesnu i zdravstvenu kulturu u sedmičnom
rasporedu nastave, uglavnom su to rekreacijske aktivnosti.

Antropološka obilježja su organizovani sistemi svih osobina, sposobnosti i motoričkih

informacija te njihove međusobne relacije

Antropološki status čine:

 antropometrijske ili morfološke karakteristike,
 motoričke sposobnosti,
 funkcionalne sposobnosti,
1
M. Duraković. „Tjelesno vježbanje i zdravlje“, Zagreb, 2018.
  intelektualne ili spoznajne (kognitivne) sposobnosti,
 osobine ličnosti (konativne osobine) i
 socijalni status.

2.1.1. Antropometrijske karakteristike

Antropometrijske karakteristike (ili morfološke karakteristike) opisuju građu tijela, a

procjenjuju se na osnovu morfološke antropometrije. Morfološke karakteristike podložne su
promjenama tokom rasta i razvoja uslijed mnogobrojnih unutrašnjih (endogenih) 12 faktora,
prije svega genetski, faktori vezani uz spol i endokrini (endokrini sistem ili sistem žlijezda s
unutrašnjim izlučivanjem sastoji se od niza žlijezda različitih po sastavu, smještaju, veličini i
funkciji, a sudjeluju u regulaciji rasta i razvoja, metabolizmu i reprodukciji.) te vanjskih
(egzogenih) faktora od kojih su značajni prehrambeni, socioekonomski i psihološki, razina
tjelesne aktivnosti, klima i drugo.

Poznavanje strukture morfološkog prostora nužno je, između ostalog, za izradu nastavnih
programa tjelesne i zdravstvene kulture. U nastavi tjelesne i zdravstvene kulture za studente
trebale bi se sustavno mjeriti i pratiti sljedeće antropometrijske (morfološke) mjere:
1. visina tijela (cm)
2. masa tijela (kg)
3. opseg podlaktice (cm)
4. kožni nabor nadlaktice (cm)

2.1.2. Motoričke sposobnosti

Motoričke (kretne) sposobnosti su sposobnosti koje sudjeluju u rješavanju motoričkih

(kretnih) zadataka i odgovorne su za učinkovitost našeg kretanja. Hijerarhijska struktura
motoričkog prostora rezultat je mnogobrojnih dosadašnjih istraživanja koja su provedena na
različitim uzorcima ispitanika. 2
 Primarne motoričke sposobnosti (koordinacija, brzina, preciznost, ravnoteža, snaga,
gibljivost).
 Sekundarne motoričke sposobnosti, služe za regulacije kretanja (izvođenje gibanja u
prostoru i vremenu) i sposobnost energetske regulacije (optimalno korištenje energije
tokom aktivnosti).

Slika 1.: Motoričke sposobnosti

Izvor: N. Breslauer, T. Hublin, M.Z. Kuretić „Osnovne Kineziologije“

Neke motoričke sposobnosti su više, a neke manje urođene. Na pojedine motoričke

sposobnosti možemo utjecati u većoj mjeri nego na druge, što ovisi o koeficijentu urođenosti
(h²) pojedine sposobnosti, spolu i životnoj dobi. Na razvoj snage može se učinkovito djelovati
tokom cijeloga života, dok se na razvoj sposobnosti kao što su brzina i koordinacija, može
najviše utjecati u ranom djetinjstvu.

Snaga je motorička sposobnosti koja je 50% genetski određena, a 50% ove značajne
motoričke sposobnosti je podložno razvoju tokom cijelog života, dok je brzina 80-95%
urođena te je utjecaj na razvoj brzine znatno manje moguć u odnosu na snagu i kreće se u
rasponu od 5 do 20%.

2
Pistotnik B. (2003.) “Osnove gibanja”
Koordinacija je sposobnost učinkovitog izvođenja kompleksne strukture pokreta. Osnovne
karakteristike koordiniranog pokreta su: pravilnost, pravovremenost, racionalnost i stabilnost.

Ravnotežu definišemo kao sposobnost održavanja željenog stava (položaja tijela) pod
utjecajem gravitacije. Za percipiranje vlastitog položaja u prostoru kao receptor služi
vestibularni aparat, koji se nalazi u labirintu unutrašnjega uha, odgovoran za smjer djelovanja
sile teže, ubrzanje, usporenje i rotaciju tijela.

Fleksibilnost je sposobnost izvođenja maksimalne amplitude pokreta u nekom zglobu ili nizu
zglobova kralježnice. Svi zglobovi nisu jednako fleksibilni što je uvjetovano građom zglobnih
tijela, elastičnošću ligamenata, tetiva i mišića koji izvode pokret. Fleksibilnost zavisi o dobi,
spolu, kao i temperaturi tijela i prostorije. Djeca su fleksibilnija od odraslih, a žene od
muškaraca.

Preciznost definišemo kao sposobnost živčanog sistema u kontrolisanju fine intramuskularne

koordinacije. Za precizno izvođenje pokreta potreban je dobar kinestetički osjećaj cilja,
procjena i kontrola gibanja na određenom putu i vrijeme koncentracije.

Snagu definišemo kao sposobnost učinkovitog iskorištavanja mišićne sile u savladavanju

različitih otpora. Srodna motorička sposobnost je jakost koju definišemo kao sposobnost
proizvodnje maksimalne mišićne sile tokom voljne kontrakcije u definisanim uslovima. 3

Izdržljivost je sposobnost organizma da rad određenog intenziteta održava što duže vrijeme
bez smanjenja efikasnosti. Značaj ove sposobnosti je prepoznat u prevenciji srčanih oboljenja,
održavanju radne sposobnosti i emocionalnoj kvaliteti života. Ovu sposobnost možemo
smatrati jednom od najvažnijih determinanti opće kondicije značajne za učinkovito uspješno
obavljanje svakodnevnih aktivnosti.

3
Marković G. (2008) Jakost i snaga u sportu: definicija, determinante, mehanizmi prilagodbe i trening. U:
Kondicijska priprema sportaša, Zagreb.
2.1.3. Funkcionalne sposobnosti

Funkcionalne sposobnosti su sposobnosti regulacije i koordinacije funkcija organskih

sistema. Osim toga, pod pojmom funkcionalnih sposobnosti podrazumijevamo sposobnost
oslobađanja energije u ćelijama koja je neophodna za održavanje homeostaze i za rad
specifičnih funkcija pojedinih dijelova organizma.

Energija je neophodna za bilo koji oblik mišićnog rada, a dobiva se unosom hranjivih tvari,
tekućine i kisika u organizam. Energetske potrebe su različite s obzirom na aktivnost koju
tijelo obavlja; npr. u mirovanju i za vrijeme spavanja energija je potrebna samo za održavanje
osnovnih životnih funkcija što se naziva bazalni metabolizam. Bazalni metabolizam je kod
svake osobe različit, a ovisi o dobi, spolu, količini mišićnog tkiva, vrsti, intenzitetu i trajanju
tjelesne aktivnosti, dnevnim obavezama, stanju organizma, itd.. Redovitim tjelesnim
vježbanjem možemo utjecati na omjer mišićne mase tijela u odnosu na masni dio. Rad koji je
kratkotrajan (do 2 minute), a intenzivan, najčešće koristi energiju iz anaerobnih izvora, dok
dugotrajnije aktivnosti energiju koriste pretežno ili isključivo iz aerobnih izvora.

2.1.4. Intelektualne / kognitivne sposobnosti

Intelektualne (kognitivne, spoznajne) sposobnosti - postoji značajna povezanost

motoričkih i intelektualnih (kognitivnih) sposobnosti. Kognitivne sposobnosti su na
kompleksan način povezane s emocionalnim i motivacijskim funkcijama i strukturom ličnosti
u cijelini, tako da sve ove navedene funkcije omogućavaju prilagođavanje uslovima u
postizanju efikasnosti u nekoj aktivnosti. Osnovne karakteristike koje povećavaju povezanost
s intelektualnim sposobnostima su informacijska kompleksnost zadatka, ritmička cjelina
zadatka i neuobičajeni pokreti u zadatku, kao i ravnopravno korištenje dominantne i
nedominantne strane tijela.4

4
https://hrcak.srce.hr/179337
2.1.5. Osobine ličnosti

Osobine ličnosti (konativne osobine) - od velikog je značaja poznavanje osnova o

osobinama ličnosti (konativnih osobina), s obzirom na to da su konativni faktori odgovorni za
razumijevanje i predviđanje ponašanja u različitim situacijama. Model konativnih osobina
sadrži nekoliko konativnih regulatora koji su zaduženi za adaptaciju osobe na različite vanjske
i unutrašnje uslove i okolinu. Svaki od konativnih regulatora osjetljiv je samo na neke od
promjena u okolini i specijalizovan za određeni tip reakcija što se onda očituje u različitim
modalitetima ponašanja.

2.2. Antropološka istraživanja u rukometu

Rezultati strukovnih analiza sportskog, takmičarskog (ne)uspjeha neizostavno

procjenjuju i uspješnost selekcioniranja rukometaša, kao i planiranja i programiranja
sportskog treninga, a na tim se rezultatima, kao temelju, gradi novi trenažni makrociklus i
postavljaju novi sportski ciljevi.

U rukometu, ekipnoj sportskoj igri, preovladavaju prirodni oblici kretanja – trčanje, skakanje i
bacanje, koji se na igralištu pojavljuju u brojnim sofisticiranim oblicima kao ponavljajuća
ubrzanja i usporavanja, kratki i dugi sprintovi, razne vrste skokova i doskoka, brze promjene
smjera raznih oblika kretanja s loptom i bez nje, varke, duga i kratka dodavanja lopte i udarci
na vrata a sve uz mnogobrojne žustre, ponekad žestoke, tjelesne kontakte među igračima.

A što je kvalitetna razina takmičenja viša, to se uobičajeni tehničko-taktički elementi, poput

zaustavljanja napadača, fintiranja ili udaraca na vrata, moraju izvoditi najvišim mogućim
intenzitetom (tehnička perfekcija baratanja loptom se pritom podrazumijeva) kako bi se
svladala jednako intenzivna nastojanja protivničkih igrača da spriječe protivnike u realizaciji
njihovih napadačkih namjera.
To znači da se s povećanjem kvalitete takmičenja povećavaju i fizički, tehnički i taktički
zahtjevi igre koje svaki igrač svojim ukupnim kapacitetima (pripremljenosti i treniranosti) te
izvedbom, tj. ulaganjem napora u aktualnoj situaciji igre, mora zadovoljiti da bi ekipa bila
uspješna.

Rukomet je tipična ekipna sportska igra koju karakteriše međuovisnost između individualne
uspješnosti svakog igrača i ekipne uspješnosti, ali i uspješnosti protivnika i protivničke ekipe.
Zbog takve rukometne kompleksne i multifaktorske prirode, uspješnost je u rukometu teško
predvidjeti. 5

2.2.1. Morfološka obilježja rukometaša

Pretpostavka za dobro motoričko funkcionisanje, u konačnici za uspješnost u svakoj

tjelesnoj aktivnosti, jest odgovarajuća tjelesna građa (morfološka struktura), što znači da se
motoričke sposobnosti integrišu u morfološki sistem tokom rukometnog trenažnog procesa.
Neke su tjelesne karakteristike snažno uslovljene nasljeđem (npr. tjelesna visina), dok je na
druge moguće utjecati treningom i načinom života (npr., tjelesna masa i njezina struktura).

Općenito se može reći da su se istraživale razlike u morfološkoj strukturi igrača među

igračkim pozicijama (krilni, kružni i vanjski igrači), kao i povezanost morfoloških obilježja s
uspješnosti u igri ili s izvedbom testnih motoričkih zadataka, iz čega su se izvlačili zaključci o
poželjnoj tjelesnoj građi rukometaša: mezomorfna muskulozna građa tijela bez suvišnog
potkožnog masnog tkiva s malim varijacijama u ektomorfnoj komponenti (poželjno je da
vanjski i kružni igrači budu viši od krilnih igrača). Prilikom selekcije trebati dati prednost
onim igračima koji svojim morfološkim značajkama zadovoljavaju zahtjevima igre na
određenoj igračkoj poziciji.

2.2.2. Motoričke sposobnosti rukometaša

https://www.researchgate.net/publication/6890711_Neuromuscular_fatigue_and_recovery_in_elite_female_hand
ball_players
 Prema hipotetskom modelu bazičnih motoričkih sposobnosti odgovornih za uspješnost
u rukometu sportskom rezultatu najviše pridonose snaga (28%), prije svega eksplozivna snaga
skočnosti, eksplozivna snaga izbačaja i eksplozivna snaga sprinta, a potom i maksimalna
apsolutna te repetitivna snaga, osobito trupa jer omogućuje dobru dinamičnu ravnotežu i
agilnost (brze promjene smjera kretanja i promjene intenziteta kretanja.6

Velik je i doprinos izdržljivosti (23%; aerobna izdržljivost, brzinska alaktatna izdržljivost,

laktatna anaerobna izdržljivost te snažna izdržljivost), potom brzine (20%) i preciznosti
(14%), a po veličini doprinosa uspješnosti jesu koordinacija (10%) i fleksibilnost (5%).

2.2.3. Funkcionalne sposobnosti rukometaša

Za igranje rukometa, posebno na vrhunskoj razini, važne su sve funkcionalne i

motoričke sposobnosti zbog njegovih dinamogenih i ergogenih karakteristika (tj. motoričkog
potencijala i energetskih procesa). Ipak, dosadašnje spoznaje o funkcionalnim zahtjevima
rukometa upućuju na dominantnost aerobne i anaerobne izdržljivosti, eksplozivne snage svih
vrsta, brzinske koordinacije i preciznosti.

Učinkovitost funkcionalnih mehanizama odgovornih za zadovoljenje energetskih

potreba organizma rukometaša, tj. aerobnog i anaerobnih metaboličkih mehanizama
procjenjivala se laboratorijski i terenski različitim testovima. Ubrzanje igre i zahtjevi
profesionalnog sporta u neprekidnoj utrci za pobjedama i uspjehom traže od kineziologa i
sportskih fiziologa sve preciznije procjene statusa funkcionalnih sposobnosti, po mogućnosti
u aktualnim takmičarskim uslovima.

Igranje na vrhunskoj razini zahtjeva od igrača da svaki element izvode maksimalnim

intenzitetom i preciznošću, a preciznost udarca je ključna za postizanje pogodaka.
Zamor i nedovoljan oporavak tokom i nakon treninga i utakmice smanjuju uspješnost izvedbe
zbog prirodnog energetskog iscrpljenja (manifestacija skočnosti se u drugom poluvremenu
utakmice smanjuje, a smanjuje se i broj visokointenzivnih i odbrambenih i napadačkih
aktivnosti i onemogućavaju ostvarenje željenih i/ili planiranih ciljeva, a neadekvatno
programiranje treninga može dovesti do pretreniranosti, pogodovati ozljedama i prisiliti ili

6
https://hrcak.srce.hr/10206
navesti rukometaša da završi svoju sportsku karijeru možda i prije nego što je realizovao svoj
potencijal.

2.2.4. Zahtjevi rukometne igre

Možda najiscrpnije istraživanje o zahtjevima rukometne igre, odnosno tome što se sve
motorički i energetski događa tokom utakmice ženskog rukometa proveli su Michalsik,
Madsen i Aagard (2014.) s dvije najkvalitetnije ekipe danske Premijer lige. Razlučili su TE-
TA aktivnosti u obrani od aktivnosti u napadu te su analizirali sve aktivnosti i intenzitet
njihove izvedbe za svaku igračku poziciju (krilne, vanjske i kružne igračice). Dobili su da se
tokom utakmice u prosjeku izvede 663,6±99,7 raznih motoričkih aktivnosti (bez aktivnosti
vratarki) različitog intenziteta. Zahtjevi rukometne igre značajno se razlikuju međusobno
prema igračkoj poziciji, a i oni su zamijetili smanjenje relativnog radnog opterećenja i broja
visokointenzivnih aktivnosti u drugom poluvremenu.7

Da bi dječak postao vrhunski ili kvalitetni rukometaš, treba se tokom desetak godina posvetiti
planiranom treniranju i igranju rukometa. Zahtjevi za određenim antropološkim obilježjima,
tj. odgovarajućom tjelesnom građom i dobrom, svestranom tjelesnom pripremljenošću,
postavljaju se već pred početak. Naime, tehničko-taktički trening ne može se provoditi bez
dobre fizičke spreme koja se neprekidno mora poboljšavati tokom sportske karijere kako bi se
mlađi kadeti pripremili za zahtjeve igre u kadetskoj dobi, zatim u juniorskoj dobi te za
maksimalnu uspješnost u seniorskoj dobi.

3. ZAKLJUČAK

U vrhunskom rukometu dominiraju brzi, energetski izvrsno pripremljeni igrači koji u

svim fazama rukometne igre mogu izdržati visoki ritam te bez značajnih energetskih
odstupanja izvoditi sve tehničke i taktičke zadatke.

7
https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/kif:672/datastream/PDF
Rukomet mogu trenirati samo pametni ljudi, jer je to kombinacija svih sportova,
najkompleksniji od svih. Dobar rukometaš mora biti dobar čovjek koji je spretan, okretan,
čvrstog karaktera. Rukomet je najkreativiniji sport u kojem treba puno ideja, i zato je jako
težak, ali zato mnogo dobiješ od rukometa, i kao čovjek i kao sportaš.

4. LITERATURA

1. M. Duraković. „Tjelesno vježbanje i zdravlje“, Zagreb, 2018.

2. Pistotnik B. (2003.) “Osnove gibanja”
3. Marković G. (2008) Jakost i snaga u sportu: definicija, determinante, mehanizmi
prilagodbe i trening. U: Kondicijska priprema sportaša, Zagreb.
4. https://hrcak.srce.hr/179337
5. https://www.researchgate.net/publication/6890711_Neuromuscular_fatigue_and_reco
very_in_elite_female_handball_players
6. https://hrcak.srce.hr/10206
7. https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/kif:672/datastream/PDF