Prenos Mase Ozona Pomoću Mikromehura

You might also like

Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 19

Prenos mase ozona pomoću mikromehura

UNIVERZITET U BEOGRADU
TEHNOLOŠKO-METALURŠKI FAKULTET

Prenos mase ozona pomoću mikromehura

Aleksandra Nikolić

maj 2016.

1
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

Uvod
Ozonizacija se sada sve više koristi u tretmanu voda i otpadnih voda usled njene
visoke efikasnosti u razlaganju refractory organskih jedinjenja. U tretmanu pijaće vode,
ozon se koristi kao predprocesni reagens, sredstvo za oksidovanje i sredstvo za
dezinfekciju. U tretmanu otpadne vode ozonizacija se koristi za uklanjanje rastvorljivih
organskih materija i decolorization.
Međutim, upotreba ozona u tretmanu vode i otpadne vode je ograničena zbog
njegovog niskg stepena iskorišćenja, koji je uglavnom posledica niske stope prenosa
mase ozona iz gasne faze u tečnu fazu pošto je koncentracija ozona u nosećem gasu
relativno niska.
Za najčešće korišćene tehnike prenosa mase ozona u tretmanu vode i otpadne vode,
gasni difuzori se koriste zbog efektivnog transfera ozona i jednostavne konstrukcije.
Međutim, neophodno je da kontaktor ima relativno duboku visinu i široku površinu kako
bi se postigao efikasan prenos ozona. Štaviše, slučajno začepljenje difuzora i vertikalni
prolaz mehura mogu izazvati pad efikasnosti. Pored conventional bubble diffuser
contactor postoji puno drugih tehnika uključujući i turbinske mešalice, injektora,
nabijenih kolona i zaprašenih komora. Sve one imaju svoje prednosti i mane kada se
koriste kao ozonski reaktor. Jedina sličnost među svim gore navedenim sistemima jeste
da svi imaju mehure reda veličine milimetra.
Efikasnost prenosa mase ozona iz gasne u tečnu fazu se uvek gleda kroz opšti
volumetrijski koeficijent prenosa mase ili specifične međuprostorne oblasti, a. Kod
većine ozonskih kontaktnih reaktora otpornost je pretežno na strani tečnosti. Prema tome
KL se smatra jednakim koeficijentu tečne faze prenosa mase K L. KL zavisi od
karakteristika mešanja gasno-tečnog kontaktora koji se koristi u kinetici dobijenih
ozonskih reakcija, dok je a određeno brojem i veličinom proizvedenih mehura ozona.
Što je manja veličina mehura to je veća specifična međupovršina. Dodatno, manji
mehuri su povezani sa dužim vremenom zadržavanja i sa tim obimom gasne frakcije.
Štaviše, kao što je predstavljeno u Oblasti 1.2.1., pritisak gasa unutar mehura je veći nego
van njega zbog površinskog napona. Veličina razlike pritisaka se može odrediti na
osnovu nove Laplasove jednačine (jednačina 1-4). Što je manji mehur to je veći pritisak
unutar njega. Na primer, Laplasov pritisak 1μm mehura je oko 0,25 MPa na 25ºC oko 3
puta od atmosferskog pritiska. Po Henrijevom zakonu, koncentracija rastvorenog ozona u
¿
vodi i zasićenost C L je proporcionalna parcijalnom pritisku ozona p na zadatoj
temperaturi. Dakle, pogonska sila prenosa mase se povećava smanjenjem veličine
mehura. Štaviše, kako se ozon rastvara u tečnoj fazi, mehur se sakuplja povećavajući
Laplasov pritisak. Dakle dolazi se do zaključka sa se efikasnost ozona kao oksidanta
može povećati korišćenjem manjih mehura.
U ovom poglavlju, generator mikromehura rotacionog protoka uvodi ozon kao
kontaktor da bi se poboljšao prenos mase kako bi se tečnost istretirala. Iako ova vrsta
generator mikromehura ima uspešnu primenu na mnogim poljima kao što su zatvoreno
prečišćavanje vode i kultivacija marine (Onari 1997, 1999 i 2002), ovde nema posebne
procene karakteristika prenosa mase generator. Stoga, u prvom delu ovog poglavlja,
ispitivane su njegove karakteristike prenosa mase korišćenjem kiseonika kao modelskog
gasa. Zatim je drugačije predloženi metod rukovanja korišćen u poglavlju 2 i upoređen sa
standardnim radi provere da li to može popraviti koeficijent prenosa mase ili ne. U
zadnjem delu ovog poglavlja, efikasnost adsorpcije ozona je ispitana u polu-serijskoj

2
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

koloni sa generatorom mikromehura i upoređen sa referentnim vrednostima tj. podacima


dobijenim korišćenjem mili-mehurova.

Eksperiment prenosa mase kiseonika


Eksperimentalna aparatura
Šematski dijagram eksperimentalne aparature je prikazan na slici 4-1. Stub za
mehurove je napravljen od akrilne rezine i ima unutrašnji prečnik 0,20m a visine 1,2m.
Generator sistem mehurova sastoji se od generator mikromehura rotacionog protoka (M2-
LM/PVC, Nanoplanet Research Institute Co) i centrifugalne pumpe (20KED04S, Nikuni
Co., Lid.). Generator, koji ima spoljašnji prečnik 50mm i visinu 100mm je postavljen u
donjem delu stuba.

1. Način uvlačenja gasa

Normalni sistemi mikromehurova koristi generator mikromehura rotacionog


protoka koji je prikazan na slici 2-2(a). Prilikom proizvodnje mehura voda se pumpa u
generator , a rotacioni protok se formira duž unutrašnjeg zida vodeći do zone negativnog
pritiska i seče rotacionim tokom. Mikromehuri se formiraju kada se mešavina vode i
vazduha izbaci pri veoma velikoj brzini rotacije. Za povećanje odnosa gas/tečnost, G/L,
autor je pokušao da ga kombinuje sa centrifugalnom pumpom i promenom načina
usisavanja vazduha u POGLAVLJU 2. U ovom slučaju, vazduh se uvodi centrifugalnom
pumpom umesto generatorom kao što je prikazano na slici 2-2(b). Onda se voda i vazduh
istovremeno odsisavaju i mešaju pumpom. Mešavina vode i vazduha pod pritiskom se
onda dekompresuje kroz generator mikromehura sa rotacijom pod velikom brzinom.
Efikasnost prenosa mase ova dva metoda su upoređeni merenjem zapreminskog
koeficijenta prenosa mase kiseonika.

2. Eksperimentalni metod

Metod dinamičkog čišćenja kiseonika je korišćen za određivanje zapreminskog


koeficijenta prenosa mase kiseonika. Prvo, vazduh se distribuira sve dok se voda ne zasiti
kiseonikom. A onda je mikromehurovima kiseonika dozvoljeno da se odvoje. Nakon toga
su proizvedeni mikromehurovi azota i promena koncentracije rastvorenog kiseonika, Co 2,
sa vremenom t, merenim DO senzorom (DO-55, TOA Electronies Co., Ltd.) koji je
postavljen na 0,7m od dna, blizu radialnog i aksialnog centra stuba mehura.
Pod pretpostavkom da je tečnost u stubu mehura kompletno podešena, jer struji
velikom specifičnom brzinom onda odnos prenosa mase može biti dat sledećom
jednačinom,

C O2 −k L, O a
ln
( )
C 0 ,O
2
=
1−ε G
2
t (4-1)

gde je C 0 ,O koncentracija rastvorenog kiseonika na početku [mg/L]; εG je gas holdup[-].


2

Ako je gas holdup εG poznata, zapreminski koeficijent prenosa mase k L ,O a [s-1] se može
2

3
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

dobiti iz nagiba ako odštampamo ln ( C O2 /C 0 ,O )u funkciji t. Jedan primer je prikazan na


2

slici 4-2. Gde je smanjena koncentracija kiseonika ubacivanjem mikromehura azota.


Postoji dobra linearna zavisnost između ln ( C O2 /C 0 ,O ) i t.
2

Rezultati i diskusija

Zapreminski koeficijent prenosa mase, k L ,O a, i gas holdup εG , dve vrste metoda


2

generisanja mikromehura pri različitoj površnoj brzini su prikazani na slici 4-3. Oba
k L ,O ai εG u metodu (b), gde je azot usisavan pumpom i rasturan generatorom mehura kao
2

na slici 2-2(b), su veći nego u metodu (a), gde je gas uvođen generatorom kao što je
prikazano na slici 2-2(a). Onda je dokazano da je efikasnost prenosa mase gasa metoda
(b) veći nego u metodu (a). Metod (b) biće korišćen za prenos mase ozonom u sledećem
odeljku.

Eksperiment prenosa mase ozona

Eksperimentalna aparatura

Ozon je generisan iz kiseonika generatorom ozona (SO-03UN03, Tokyn Car Co.).


Koncentracija ozona u gasnoj fazi praćena je korišćenjem merača UV-apsorpcije ozona
(EG-320, Ebara Jitsugyo Co., Ltd.). Krilna pumpa je korišćena za kontinualno
uzorkovanje vode ka polarografskom meraču ozona (ELP-100, Ebara Jitsugyo Co., Ltd.)
za analizu koncentracije rastvorenog ozona. Izlazni gas je ubacivan u destruktor ozona a
zatim je analiziran meračem gasovitog ozona. Merenje protoka gasnog ozona vršeno je
korišćenjem merača masenog protoka (Model-3340, Kofloc Co.), dok je protok vode
meren meračem protoka (SP-562, Tecflow International IR-Flow Co.). Inverter (VF-
nC12004P, Toshiba Co. Ltd.) povezan sa centrifugalnom pompom je korišćen za
kontrolu protoka vode. Nerazblažena destilovana voda je korišćena u svim
eksperimentima.
Dostavljač ozona je radio pod poluautomatskim uslovom, sa cirkulacijom vode
centrifugalnom pompom. Eksperimentalni sistem je startovan uključivanjem
centrifugalne pumpe i generator ozona istovremeno. Ali, ubacivan je vazduh umesto
ozona do stabilizacije koncentracije ozona i željenog protoka gasa koji je postignut.
Povećanje koncentracije ozona u vodi i izlaznog gasa praćeno je sa vremenom u toku 30
minuta eksperimenta apsorpcije ozona.
Sledeći parametri su varirali u toku eksperimenta: Ulazna koncentracija ozona
C G,∈¿¿: 10,8-28,2 g-O3/Nm3, protok vode Q w : 15,0~19,5 L/min, protok ubačenog gasa Q G:
0,25~1,50 NL/min i nivo vode h: 0,76-1,16m.

Analitički metod
Koeficijent zapreminskog prenosa mase ozona, k L ,O a određenog iz Bolcmanove
3

postavke navedene u Bin-ovom metodu (Bin, 2004). Bin predlaže da promene


koncentracije rastvorenog ozona u toku vremena mogu biti uspešno aproksimirane
Bolcmanovom postavkom, baziranom na sledećem izrazu,

4
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

A1 + A2
C (t )= + A2
t−t 0 (4-2)
1+ exp
D ( )
gde su A1, A2,t 0 i D podešeni parametri, C(t ) je podešena oncentracija [mg/L] a t je vreme
[s]. Kada je diferencijal od C(t ) po t uz određene postavke, sledeća jednačina je dobijena
iz jednačine (4-2).

dC 1
= [ − A1 A 2 + ( A1 + A2 ) C−C 2 ] (4-3)
dt D ( A2− A 1)

Maseni bilans ozona u tečnoj fazi može se predstaviti sledećom jednačinom,

d CL ¿ 2 ¿ 2
=k L, O a ( C L −C L ) + ( k 2 C L −k 3 C L ) =k L, O a C L + ( k 2−k L ,O a ) C L −k 3 C L (4-4)
dt 3 3 3

gde je C L- koncentracija rastvorenog ozona u tečnoj fazi [mg/L], C L- ravnotežna


¿

koncentracija ozona u tečnoj fazi, k L ,O a- koeficijent zapreminskog prenosa mase ozona


3

[s-1], k 2i k 3 konstantni odnosi raspadanja ozona [s-1] odnosno [L/mgs]. Sličnost između
jednačina (4-3) i (4-4) pokazuje da je Bolcmanova jednačina (4-2) jedno od rešenja
jednačine (4-4), a odgovarajući izrazi imaju iste vrednosti kao što je pokazano sledećim
jednačinama:

¿ − A 1 A2
k L ,O a ∙C L = (4-5)
3
D ( A 2− A1 )

A1 + A2
k 2−k L, O a= (4-6)
3
D ( A 2− A1 )

1
k 3= (4-7)
D ( A 2−A 1 )

Parametri podešavanja A1, A2,t 0 i D se dobijaju podešavanjem jednačine (4-2)


eksperimentalnim vrednostima zbira kvadrata odstupanja.
¿
Ravnotežna koncentracija ozona, C L je data Henrijevim zakonom

¿ ρRT CG
C L= (4-8)
M H

gde je ρ- gustina vode [kg/m3], R je gasna konstanta [0,08206 L·atm/K·mol], T je


temperatura [K], M je molarna masa vode [18 g/mol], C G je koncentracija ozona u gasnoj

5
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

fazi i H je Henrijeva konstanta [atm/mol frakciji] koja može biti izračunata iz relacije
koju su predstavili Rot i Saliven (1981):

H=3.84 ×107 ¿ ¿ (4-9)

Uz pretpostavku da su ulazni i izlazni protok ozona jednaki ¿, definišemo odnos


prenosa ozona, η[ % ] u polu-serijskom kontaktoru ozona kao (Hsu i Huaug, 1996).

W ¿ −W o ut
η ( t )= × 100
W out

t
Q¿ C¿ t−∫ Qout C out dt
0
¿ ×100
Q¿ C¿ t

t
1
(
¿ 1−
)
∫ C dt × 100
C ¿ t 0 out

gde su W ¿ ,W out ukupne vrednosti ulaznog i izlaznog ozona izmereni u gasnoj fazi [g];
C out - koncentracija ozona u izlaznim gasovima sa vrha kolone mehura [mg/L]. Zbog toga
C out varira u toku vremena, količina izlaznog ozona u toku perioda t može biti
proračunata integraljenjem jednačine C out koji je dobijen približnim merenjem C out .

Rezultati i diskusija
1. Uticaj protoka gasa na prenos mase ozona

Na dijagramu 4-4. nalazi se zavisnost koncentracije od vremena za različite protoke


ubačenog gasa. Na dijagramu 4-4. su takođe ilustrovani rezultati Bolcmanovog izraza i to
punom linijom. Za konstantan protok vode, koncentracija rastvorenog ozona postaje
konstantna mnogo brže sa povećanjem protoka gasa. Postoji malo odstupanje u
ravnotežnoj koncentraciji, koje je rezultat razlike temperature u ovim eksperimentima.
Promena koncentracije rastvorenog ozona u toku vremena može se izraziti veoma dobro
Bolcmanovim izrazom (jednačina 4-2).
Koeficijent zapreminskog prenosa mase ozona k L ,O a, dobijen u predstavljenom
3

ispitivanju na dijagramu 4-5. Kada koristimo mehurove, k L ,O a dostiže slične vrednosti sa


3

nižim protokom gasa u poređenju mehurovima. Dijagram 4-6 pokazuje uticaj protoka
gasa na prenosni odnos ozona dobijenog jednačinom (4-10). Dok se pogonska sila
smanjuje u toku vremena usled povećanja koncentracije rastvorenog ozona, prenosni
odnos ozona se takođe smanjuje sa vremenom. Takođe možemo pronaći najveći prenosni
odnos ozona koji je postignut sa najnižim protokom 0.25 L/min.

6
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

Kriva podešenih rezultata k L ,O a i eksperimentalni rezultati ε G su prikazani u tabeli


3

4-1. Prosečni kvadrati odstupanja R2 su preko 0,999, što pokazuje da eksperimentalni


podaci rastvaranja ozona i njegovog istovremenog razlaganja mogu biti dobro izraženi
Bolcmanovim izrazom. Koeficijent zapreminskog prenosa mase ozona k L ,O a, povećava
3

se usled povećanja specifične površine a ulaznog protoka gasa, koji je proporcionalan gas
holdup ε G i obrnuto proporcionalan prečniku mehura d.

2. Uticaj protoka vode

Uticaj protoka vode na koncentraciju rastvorenog ozona u vodi je prikazan na


dijagramu 4-7. Puna linija na dijagramu 4-7 pokazuje da se rezultati Bolcmanovog izraza
veoma dobro poklapaju sa eksperimentalnim rezultatima. Za konstantan protok gasa i
ulaznu koncentraciju ozona u gasu, ravnotežna koncentracija ozona neznatno raste sa
povećanjem protoka vode. Ukoliko protok vode povećamo sa 15.0 L/min na 19.5 L/min,
glavni pritisak takođe povećavamo sa 0.22 MPa na 0.38 MPa, rezultat je malo povećanje
ravnotežne koncentracije.
k L ,O a raste sa povećanjem protoka vode, iako je vrednost ε G skoro konstanta kao
3

što je prikazano u tabeli 4-1. Razlog tome je da povećanje turbulencije sa visokim


protokom vode smanjuje debljinu tečnog filma, što dovodi do povećanja k L.

3. Uticaj ulazne koncentracije ozona

Dijagram 4-8 pokazuje varijacije koncentracije rastvorenog ozona u vodi u toku


vremena sa različitim ulaznim koncentracijama ozona koristeći isti protok vode i gasa.
Povećanje ulazne koncentracije ozona C G,∈¿¿ u velikoj meri povećava koncentraciju
rastvorenog ozona u vodi. Razlog se može izvesti iz sledećeg. Zato što je protok gasa
konstantan, povećanje C G,∈¿¿ dovodi do povećanja ulazne mase ozona. Povećanje C G,∈¿¿
znači povećanje parcijalnog pritiska ozona u gasnoj fazi. Sa povećanjem parcijalnog
pritiska ozona u gasnoj fazi, pogonska sila prenosa mase gasa raste, što dovodi do
objašnjenja zašto su visoke koncentracije rastvorenog ozona dobijene sa istim
vrednostima C G ,∈¿· t ¿ kao što je prikazano na dijagramu 4-8 (b).
Dijagram 4-9 pokazuje ravnotežnu koncentraciju ozona u tečnoj fazi sa različitim
ulaznim koncentracijama ozona. Uporedo sa povećanjem ulazne koncentarcije ozona,
koncentracija rastvorenog ozona u vodi u stacionarnom stanju takođe raste usled
povećanja parcijalnog pritiska ozona u gasnoj fazi.

4. Uticaj visine vodenog stuba

Visina vodenog stuba, to jest zapremina tečnosti u reaktoru se kretala od 0.76 m do


1.16 m, dok su protok vode i vazduha i ulazna koncentracija ozna održavani konstantnim.
Promena koncentracije rastvorenog ozona u sredini reaktora u toku vremena za različite
visine vodenog stuba je prikazana u dijagramu 4-10 (a). Ovaj dijagram nam pokazuje da
koncentracija rastvorenog ozona opada sa povećanjem visine vodenog stuba. Generalno
govoreći, cirkulacione staze mikromehura i vreme kontakta gas/tečnost se povećavaju sa
povećanjem nivoa vodenog stuba što dovodi do veće koncentracije rastvorenog ozona za

7
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

kontinualni sistem. Međutim, u poluserijskom reaktoru, doziranje zapreminskih jedinica


ozona raste sa smanjenjem visine vodenog stuba, što prouzrokuje obrnuti trend prikazan
na dijagramu 4-10 (a). Pa ako koncentraciju rastvorenog ozona u vodi ucrtamo u funkciji
vremena i visine vodenog stuba kao što je prikazano na dijagramu 4-10 (b), razlike
pronađene na dijagramu 4-10 (b) postaju veoma male.
Koeficijent zapreminskog prenosa mase k L ,O a, dobijeni Bolcmanovim izrazom su
3

dati u Tabeli 4-1. k L ,O a ima malo povećanje sa smanjenjem visine vodenog stuba. Jedan
3

razlog je da mala zapremina tečnosti vodi ka većoj gas holdup a drugi je bolja
turbulencija dobijena rotacionim protokom na nižem nivou tečnosti.

Zaključci
U ovom poglavlju, razvili smo novi kontaktor sa gasnim ubacivanjem ozona sa
predloženom metodom generisanja mikromehurova. Karakteristike kontaktora sa gasnim
ubacivanjem ozona sa mikromehurovima su ispitivane merenjem koeficijenta
zapreminskog prenosa mase i gas holdup.
Ubacivanje gasa centrifugalnom pumpom pokazuje bolji prenosni odnos mase,
usled veće efikasnosti generisanja mikromehurova. Vrednosti k L ,O a raste sa povećanjem
3

protoka ubačenog gasa i tečnosti, ali smanjuje radni nivo tečnosti. Visok prenosni odnos
ozona je postignut pri malom protoku gasa, što ukazuje da je kontaktor sa gasnim
ubacivanjem ozona poželjan uređaj za rastvaranje visoke koncentracije ozona.

8
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

Slika 4-1 Šematski prikaz eksperimentalnih podešavanja

1. PC 8. Kontrolor gasa ozona


2. Ultrazvučno pomeranje 9. Peć za sagorevanje ozona
senzora 10. Pokretna pumpa
3. Dehumidifier 11. Generator sa rotacionim
4. Merač protoka gasa protok mikromehura
5. Kontrolor rastvorenog 12. Merač pritiska
ozona 13. Centrifugalna pumpa
6. Kolona sa mehurovima 14. Generator ozona
7. Protok vode 15. Boca sa kiseonikom

9
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
0 100 200 300 400 500 600

(a)

0.2 y=-3,21E-0,3x+7,15E-0,2
R2=9,98E-0,1
0.0
-0.2
-0.4
-0.6
-0.8
-1.0
-1.2
-1.4
-1.6
-1.8
0 100 200 300 400 500 600

(b)
Slika 4-2 Određivanje zapreminskog koeficijenta prenosa mase kiseonika
(Qw, 15L/min; QG, 0,5L/min; Metoda mikromehura (b))

10
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

(a) Ubacivanje gasa generatorom

(b) Ubacivanje gasa pumpom sa generatorom

0 0 0 0.01

Slika 4-3 Poređenje kLɑ i εG u različitim metodama mikromehura

11
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

9.0

8.0

7.0

6.0

5.0

4.0
0.25L/mi
n
3.0 Polynom
ial
2.0 (0.25L/
min)
0.50L/mi
1.0 n

0.0
0 5 10 15 20 25 30

Slika 4-4 Efekti protoka gasa na rastvoreni ozon u tečnoj fazi


(pH, 7.0±0.3; Temp., 23±2ºC; CG,in, 28.2g-O3/Nm3; Qw, 15L/min; lines, Boltzman fit)

12
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

present work
bin et al.,2001
Watanabe et al., 1991

0 0 0.01 0.1

Slika 4-5 Poređenje kL,O3a u poboljšanim uslovima reaktora sa ozonom


(pH, 7.0±0.3; Temp., 23±2ºC; CG,in, 28.2g-O3/Nm3; Qw, 15L/min)

13
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

100

90

80

70

60
1.50L/min
50 1.00L/min
0.50L/min
40
0.25L/min
30
0 5 10 15 20 25 30

Slika 4-6 Efekat protoka gasa u odnosu na prenosa ozona


(pH, 7.0±0.3; Temp., 23±2ºC; CG,in, 28.2g-O3/Nm3; Qw, 15L/min)

14
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

9.0

8.0

7.0

6.0

5.0

4.0 15.0L/mi
n
3.0

2.0

1.0

0.0
0 5 10 15 20 25 30

Slika 4-7 Efekti protoka vode na koncentraciju rastvorenog ozona u tečnoj fazi
(pH, 7.0±0.3; Temp., 23.5±2ºC; CG,in, 28.2g-O3/Nm3; QG, 1.0 NL/min; h, 1.16m; lines,
Boltzman fit)

15
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

9.0
8.0
10.8mg/L
7.0 Polynomi
al
6.0
(10.8mg/
5.0 L)
20.6mg/L
4.0
3.0
2.0
1.0
0.0
0 5 10 15 20 25 30

(a)

9.0

8.0

7.0

6.0

5.0

4.0

3.0 10.8mg/L
20.6mg/L
2.0
28.2mg/L
1.0

0.0
0 100 200 300 400 500 600 700 800 900

(b)
Slika 4-8 Efekat ulazne koncentracije ozona i koncentracije rastvorenog ozona
(pH, 4.9±0.6; Temp., 23.6±2.4ºC; QG, 1.0 NL/min; QW, 15.0 L/min; h, 1.16m; lines in (a),
Boltzman fit)

16
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

30

25

20

15

10

0
3 4 5 6 7 8 9 10 11

Slika 4-9 Efekti ulazne koncentracije ozona na koncentraciju rastvorenog ozona u


stabilnom stanju
(pH, 4.9±0.6; Temp., 23.6±2.4ºC; QG, 0.5 NL/min; QW, 15.0 L/min; h, 1.16m)

17
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

12.0

10.0

8.0

6.0

4.0 1.1
6m

2.0

0.0
0 5 10 15 20 25 30

(a)

9.0

8.0

7.0

6.0

5.0

4.0

3.0 0.76m
2.0 0.96m
1.16m
1.0

0.0
0.0 5.0 10.0 15.0 20.0 25.0 30.0

(b)
Slika 4-10 Efekat visine vodene površine na rastvoreni ozon
(pH, 4.8±0.3; Temp., 21.6±2.3ºC; CG,in, 28.2g-O3/Nm3; QG, 0.5 NL/min; QW, 15.0 L/min;
lines, Boltzman fit)

18
Prenos mase ozona pomoću mikromehura

Tabela 4-1 Efekti gasa i protok vode preko kL,O3ɑ i εG

CG,in QG QW G/L h kL,O3ɑ R2 εG


[g-O3/Nm3] [L/min] [L/min] [-] [m] [s-1] [-] [-]
0.25 0.017 0.00207 0.99976 0.0024
0.50 0.033 0.00274 0.99986 0.0032
15.0
1.00 0.067 0.00521 0.99962 0.0041
28.2 1.50 0.100 0.00728 0.99982 0.0051
15.0 0.067 1.16 0.00521 0.99962 0.0040
1.00 17.5 0.057 0.00550 0.99990 0.0039
19.5 0.051 0.00688 0.99993 0.0041
20.6 0.00192 0.99985 0.0032
0.50 15.0 0.033
10.8 0.00134 0.99969 0.0032
0.96 0.00357 0.99980 -
28.2 0.50 15.0 0.033
0.76 0.00402 0.99977 -

19

You might also like