4 Električno osvjetljenje

U OVOM POGLAVLJU ĆE SE OBRAĐIVATI SLJEDEĆI

NASTAVNI SADRŽAJI:
• OSOBINE SVJETLOSTI
• FOTOMETRIJSKE VELIČINE I JEDINICE
• ELEKTRIČNI SVJETLOSNI IZVORI
• OSNOVE PRAVILNOG I DOBROG OSVJETLJENJA
• OSVJETLJENJE ZATVORENOG PROSTORA
• OSVJETLJENJE OTVORENOG PROSTORA
 4.1 OSOBINE SVJETLOSTI

U fizici, vidljiva svjetlost je relativno uzak dio spektra elektromagnetnog zrače- elektron
proton
nja na koje je ljudsko oko osjetljivo. Izvore svjetlosti možemo podjeliti na primar-
ne i sekundarne, u zavisnosti od toga da li zrače sopstvenu svjetlost ili su obasjani
svjetlošću nekog drugog izvora.
Primarni izvori svjetlosti su zvijezde. Nama je naše Sunce najbliža zvijezda,
primarni izvor svjetlosti. Kako Mjesec vidimo zahvaljujuči odbijanju Sunčeve
svjetlosti od njegove površine, to znači da je Mjesec sekundarni izvor svjetlosti.
Pored prirodnih izvora svjetlosti, postoje i vještački izvori svjetlosti kao što neutron
su razne vrste sijalica.
jezgro (nukleus)
Sunčeva svjetlost i svjetlost sijalice su polihromatske, što znači da su sastavljene
od više boja, tj. različitih talasnih dužina. Laserska svjetlost je primjer monohro- Slika 4.1: Izgled atoma
matske svjetlosti, jer se sastoji od samo jedne talasne dužine.
Kako nastaje svjetlost?
Poznato je da se atomi sastoje iz jezgra u kojem se nalaze protoni i neutroni, i
elektrona koji velikom brzinom kruže oko jezgra po eliptičnim putanjama, kako
je prikazano na slici 4.1. udaljenost elektrona od jezgra
r
Svi elektroni imaju svoje određene putanje po kojima kruže. Ukoliko se elektro- potencijalna energija elektrona
ni nalaze na svojim putanjama, kaže se da je atom u stacionarnom stanju u kome
ne zrači nikakvu energiju. Elektron koji se nalazi na putanji koja je udaljenija od Epot
jezgra ima veću potencijalnu energiju, kao što se vidi iz dijagrama na slici 4.2. Kada
atom primi određenu količinu energije, tada elektron preskače sa putanje koja je
bliže jezgru na putanju udaljeniju od jezgra.
Po novoj putanji elektron kruži kratko i vraća se na putanju bliže jezgru. Pri
ovome jedan dio primljene energije elektron troši na povećanje kinetičke energije,
jer se na putanji manjeg prečnika mora brže kretati, a drugi izrači u okolni prostor
kao što je prikazano na slici 4.3. U zavisnosti od toga na koju se putanju elektron Slika 4.2: Dijagram zavisnosti
vraća, zavisi i količina energije koju zrači u okolni prostor. Kako ovo zračenje nije potencijalne energije elektrona od
kontinualno, već se vrši u skokovima, to jest u tačno određenim količinama ener- udaljenosti od jezgra
gije ∆E – takozvanim kvantima energije, to se ovi zraci zovu fotoni.
Energija izračenog fotona rasprostire se od izvora pravolinijski u svim prav-
cima u vidu talasa, slično talasima koji nastaju na površini mirne vode kada se u
nju baci kamen. n=3

Ovi talasi nazivaju se elektromagnetni jer su nastali promjenom električnog

n=2 foton
i magnetnog stanja prostora pod uticajem izračenog kvanta energije. Izgled elek-
tromagnetnog talasa prikazan je na slici 4.4. n=1 ΔE
kvant
električno polje energije
talasna dužina magnetno pravac kretanja
polje talasa

Slika 4.3: Zračenje kvanta energije

Slika 4.4: Šematski prikaz elektromagnetnog talasa

69
 Talasna dužina (λ) predstavlja rastojanje između dvije tačke istog faznog po-
maka (na slici 4.5 prikazano udaljenje između dva uzastopna maksimuma.
Frekvencija ( f ) predstavlja broj potpunih talasa u jednoj sekundi.
Svjetlost stiže od Mjeseca do Zemlje Brzina prostiranja talasa (c) predstavlja proizvod talasne dužine i frekvencije:
za otprilike 1,3 sekunde, a od Sunca
za 81,3 minuta. c = λ ∙ f
Svjetlosti je potrebno 4,3 godine Brzina svjetlosti u vakuumu je najveća moguća brzina u svemiru. Ona pred-
da pređe put od najbliže zvijezde stavlja jednu od temeljnih konstanti, a njen iznos je prvi put tačno odredio danski
Alfa kentauri, u sazvježđu Kentaur, astronom Olaf Remer 1676. godine posmatrajući pomračenje jednog od Jupiterovih
do Zemlje. Kad bi Alfa Kentauri ek- satelita.
splodirala danas, mi to ne bismo
Brzina svjetlosti u bezvazdušnom prostoru iznosi približno:
znali gotovo pola decenije.
c = 300 000 km/s.
Tačan iznos dobijen preciznijim mjerenjima je: c = 299 792 458 km/s.
Svojstva i djelovanje elektromagnetnih talasa zavisi od količine izračene ener-
gije. Što je energija veća, to je i frekvencija veća. Što je frekvencija veće, to je tala-
sna dužina manja, pa su ovi talasi prodorniji.
Raspon svih talasnih dužina, odnosno frekvenciju elektromagnetnih talasa,
nazivamo spektrom (prikazan na slici 4.6).
Danski astronom Olaf Remer ura-
dio je eksperiment kojim je odredio Svjetlost je samo mali dio spektra elektromagnetnih talasa. To su one tala-
brzinu svjetlosti (skica data na sli- sne dužine, odnosno frekvencije na koje je naše oko osjetljivo (380 nm – 770 nm).
ci 4.5). On je posmatrao pomrače-
nje jednog od Jupiterovih satelita gama ultra ljubi- vidljivi infra crveni radio
(Jo) u dva različita položaja Zemlje zraci X-zraci časti zraci zraci zraci zraci
u odnosu na Jupiter – kada mu je
najdalje i kada mu je najbliže.
Remer je primjetio da pomračenje
duže traje kada je Zemlja udalje-
nija od Jupitera i da se vremena
trajanja pomračenja razlikuju za
0,1 nm 1 nm 100 nm 1mm 1cm 1m 1km
oko 1000 s. To je zapravo vrijeme
potrebno svjetlosti da pređe put
koji je jednak prečniku Zemljine
putanje (s = 300 000 000 km). Sada
jednostavno možemo izračunati
brzinu svjetlosti koristeći formulu:
s 300000000 km
v= = = 300000 km/s
t 1000 s
380 nm 770 nm
Jo
Jupiter 1 Slika 4.6: Spektar elektromagnetnih talasa
Jo
Jupiter 2 Zemlja 1

Sunce

Zemlja 2 1. Opiši kako nastaje svjetlost.

2. Objasni što je talasna dužina.
3. Objasni šta je brzina svjetlosti.
4. Nabroj boje vidljivog spektra svjetlosti.
Slika 4.5: Remerov eksperiment

70
 4.2 FOTOMETRIJSKE VELIČINE
I NJIHOVE JEDINICE

Za proučavanje osobina i primjene svjetlosti potrebno je definisati

njene veličine i odnose ovih veličina. Fotometrija je mjerenje svjetla,
koje je definisano kao elektromagnetno zračenje koje detektuje ljudsko Oko reaguje samo na vidljiva zračenja. Foto­
metrijska mjerenja koriste ljudsko oko kao stan-
oko. Ograničeno je na talasne dužine od oko 380 do 770 nm. Čovjeku
dardni prijemnik za svjetlost. Na slici 4.7 prika-
su proste fizičke veličine kao težina, masa, dužina itd., mnogo lakše zana je kriva osjetljivosti oka.
shvatljive nego fotometrijske veličine, pa je to, između ostalog, uzrok
postojanja brojnih optičkih efekata i optičkih varki. dnevno gledanje noćno gledanje
Količina svjetlosti (Q) je predati rad svjetlosnog izvora u vidu

Osjetljivost oka
1

svjetlosti za određeno vrijeme. Jedinica za količinu svjetlosti je lu- 0,9

mensekunda (lms). 0,8

0,7
Svjetlosni fluks (Ф) ili svjetlosna snaga je količina svjetlosti (Q) 0,6

koju jedan izvor izrači iz sebe za jedinicu vremena (t). 0,5

0,4
Q
Φ= 0,3

t 0,2

0,1

U svakom svjetlosnom izvoru razlikujemo tri svjetlosna fluksa: 0

400 450 500 550 600 650 700

■■ svjetlosni fluks donje polulopte (Ф ), talasna dužina (nm)

■■ svjetlosni fluks gornje polulopte (Ф ) i
Slika 4.7: Kriva osjetljivosti oka za dnevno i
■■ ukupan svjetlosni fluks. noćno gledanje
Jedinica za svjetlosni fluks je lumen (lm) Kriva osjetljivosti oka za tzv. dnevno gledanje
Svjetlosna jačina ( I ) predstavlja onaj svjetlosni fluks koji ispunja- (maks. osjetljivosti na 556 nm) i za tzv. noćno
va jedinicu prostornog ugla (dobija se kao količnik svjetlosnog fluksa gledanje (maks. osjetljivosti na 507 nm). Podaci
i prostornog ugla). za osjetljivost oka imaju samo relativnu vrijed-
nost i vrijede samo pri vrlo velikom osvjetljaju.
Φ Kada je osvjetljaj slabiji, gornje vrijednosti su
I=
ω manje za boje na crvenoj strani spektra, a veće
na plavoj strani spektra. Ako posmatramo pri
Ravanski ugao α dnevnoj svjetlosti crveni i plavi papir, koji su
stavljeni jedan pored drugog, izgleda nam da
Jedinica za ravanski ugao je 1 radijan (1 rad). To je ugao u centru je plavi papir tamniji od crvenog. Ako ista ta dva
kružnice poluprečnika „r“, čiji krakovi isijecaju kružni luk veličine po- papira posmatramo pri vrlo slabom osvjetljenju
luprečnika kružnice „r“, kao što je prikazano na slici 4.8. i kada se privikne oko na taj osvjetljaj, imamo
Obim kružnice je O = 2πr. utisak da je plavi papir jače osvijetljen od crve-
nog. Ovo je takozvani Purkinijev efekat. O ovo-
Puni ugao se izračunava po obrascu:
me se mora voditi računa prilikom osvjetljenja
l 2π ⋅ r pozornica, fasada, zgrada i slično.
α= = = 2π
r r
r
Prostorni ugao ω S = r2
1 rad r r
Prostorni ugao je prostor ograničen površinom konusa (slika 4.9). r r
Oznaka je ω. 1 sterad
Prostorni ugao predstvlja odnos površine konusa S i kvadrata po-
S = 4πr 2
luprečnika lopte r. 2πr
S
ω= Slika 4.8: Ravanski ugao Slika 4.9: Prostorni ugao
r2

71
 Jedinica za prostorni ugao naziva se steradijan (1 sterad).
Jedan steradijan ima prostorni ugao koji na sferi poluprečnika 1 m
obuhvata površinu od 1 m2. Puni prostorni ugao se dobija kada se po-
vršina cijele sfere podijeli sa kvadratom poluprečnika kugle.
S 4π ⋅ r 2
ω= = = 4π sterad
r2 r2
Ako u obrazac za jačinu svjetlosti uvrstimo izraz za prostorni
ugao dobijamo:
Φ Φ Φ ⋅r2
I= = =
ω S S
2
r
I Svjetlosni izvor koji ima istu jačinu svjetlosti u svim smjerovima
I 9 naziva se uniformni svjetlosni izvor. Takav svjetlosni izvor treba da
4 ima oblik sfere. Ako sfera ima zanemarljive dimenzije u odnosu na
I odstojanje sa kojeg se posmatra, tada se takav izvor naziva tačkasti
S izvor svjetlosti.
l1 = 3
m Jedinica svjetlosne jačine je osnovna fotometrijska jedinica i jed-
l2 =r na od osnovnih jedinica SI sistema. Generalna konferencija za tegove
2m
2r i mjere 1948. godine usvaja za jedinicu svjetlosne jačine jedinicu can-
l3 =
3m 3r dela (cd). (candela = svijeća).

Slika 4.10: Proračun osvjetljaja Osvjetljaj (E)

Osvjetljaj je gustina svjetlosnog fluksa Ф, koji pada na površinu
koju osvjetljavamo S, pa se to može napisati:
Φ
E=
S
Jedinica za osvjetljaj predstavlja količnik 1 lm/1 m2 i naziva se
luks (lx).
Osvjetljaj neke površine opada sa kvadratom odstojanja ove povr-
šine od svjetlosnog izvora, kao što je prikazano na slici 4.10.
Posmatramo izvor svjetlosti S koji osvjetljava površine koje se
nalaze na udaljenosti 1 m, 2 m i 3 m.Polazimo od osnovnog obrasca:
Φ Φ
E= , kako je I = ⇒ Φ = I ⋅ ω
S ω
S
I⋅ 2
Φ I ⋅ω r I
E= = = = 2
S S S r
Φ Izvor svjetlosti S smatramo tačkastim pa se može smatrati da je
l ≈ r pa izraz za osvjetljaj glasi:
α I
E=
l2
S = S’ cos α
Osvjetljaj neke površine je manji ukoliko svjetlosni fluks pada pod
α uglom na tu površinu kao što je prikazano na slici 4.11.
S’
Povećanje površine obrnuto je srazmjerno kosinusu ugla α.
S
Slika 4.11: Fluks pada pod uglom na površinu S = S ’⋅ cos α ⇒ S ’ =
cos α

72
 S
I⋅ 2
Φ I ⋅ω I
E= = = r = 2 ⋅ cos α ,
S’ S S r
cos α cos α
kako je l ≈ r
I
E = 2 ⋅ cos α
l
Ova formula naziva se i prvi Lambertov kosinusni zakon.
Lambertov zakon glasi: Osvjetljaj neke površine direktno je sraz-
mjeran kosinusu upadnog ugla svjetlosnog fluksa.
ugao
Sjajnost (L) (luminacija) izvora svjetlosti predstavlja količnik svje- gledanja
tlosne jačine izvora u nekom pravcu i površine koju oko vidi.
E ⋅S Φ
I Φ E ⋅S E
L = , kako je I = = , slijedi da je: L = ω = .
S ω ω S ω α
Koristeći sliku 4.12 možemo izvesti izraz za sjajnost neke površine
ako se ona posmatra pod nekim uglom: S = S’ cos α
I I α
L= =
S ’ S ⋅ cos α
S
Jedinica za sjajnost je cd/m2. Ima više nestandardnih naziva za je-
dinicu za sjajnost i to su: nit (nt) i u CGS sistemu stilib (sb = cd/cm2). Slika 4.12: Sjajnost površine osvjetljene pod
Pregled fotometrijskih veličina i jedinica dat je u tabeli 4.1. uglom

Tabela 4.1: Pregled fotometrijskih veličina i jedinica

Fotometrijska Oznaka Definicija Oznaka
Naziv jedinice
veličina veličine veličine jedinice

Količina
Q Q = Φ ∙ t lumen-sekunda lms
svjetlosti
Svjetlosni Q
Ф Φ= lumen lm
fluks t
Svjetlosna Φ
I I= kandela cd
jačina ω
Φ
Osvjetljaj E E= luks lx
S
I nestandardni naziv
Sjajnost L L= cd/m2
S nit (nt)

1. Definiši količinu svjetlosti i svjetlosni fluks.

2. Izvedi izraz za jačinu svjetlosti.
3. Uporedi osvjetljaje tri površine koje se nalaze na udaljenosti
1 m, 2 m i 3 m od svjetlosnog izvora S (slika 4.11).
4. Izvedi izraze za osvjetljaj i sjajnost kada svjetlosni fluks pada
pod uglom na površinu.

73
 4.3 ELEKTRIČNI SVJETLOSNI IZVORI

Električni svjetlosni izvori su vještački svjetlosni izvori koji elek-

tričnu energiju pretvaraju u svjetlosnu.
Prema načinu pretvaranje električne energije, električne svjetlosne
izvore dijelimo u tri grupe i to:
■■ inkadescentni izvori svjetlosti – izvori svjetlosti sa užarenom niti,
■■ luminescentni izvori svjetlosti.
Za izbor električnog svjetlosnog izvora potrebno je znati vrijed-
nosti napona i snage. Da bi pravilno vršili proračune napajanja elek-
tričnom energijom u cilju projektovanja električnih instalacija i kva-
litetno upotrijebili svjetlosni izvor, osim napona i snage potrebno je
znati: svjetlosni fluks, specifičnu potrošnju, fotometrijski dijagram i
specifičnu proizvodnju.
Napon svjetlosnog izvora (sijalice) za koji je napravljen odštampan
je na svjetlosnom izvoru. Snaga sijalice izražava se u vatima. Svjetlosni
gornja polusfera

180°

200 cp
centar fluks predstavlja svjetlosnu snagu sijalice. Pri izboru snage sijalice u
svjetlosnog vatima treba znati potreban svjetlosni fluks u lumenima. Vrijeme tra-
izvora
100 cp janja sijalice je ono vrijeme za koje sijalica izgubi 20% od početnog
svjetlosnog fluksa. Specifična potrošnja sijalice(φ) pokazuje koliko je
270° 90° jačina vati potrebno za proizvodnju svjetlosnog fluksa od jednog lumena.
A svjetlosti Svjetlosna efikasnost (η) pokazuje efikasnost kojom se potrošena elek-
donja polusfera

trična energija pretvara u svjetlost (jedinica je lumen po vatu (lm/W)).

ugao u Teorijski govoreći, maksimum svjetlosne efikasnosti koji se može po-
B stepenima stići, sa svom energijom pretvorenom u vidljivo svjetlo je 683 lm/W.
0° Svjetlosna karakteristika ili fotometrijski dijagram daje se uvijek za
svjetlosnu snagu od 1000 lm kako bi se mogli upoređivati različiti svje-
Slika 4.13: Dijagram svjetlosne karakteristike
tlosni izvori. Svjetlosna karakteristika se ucrtava u polarni dijagram.
Polarni dijagram u određenoj razmjeri na apcisi ima svjetlosnu jači-
nu koja je za 360° predstavljena krugom. Svaki krug predstavlja odre-
đenu svjetlosnu jačinu. Vrijednost ugla mjeri se u suprotnom smjeru
kretanja kazaljke na satu. Kriva koja je na slici 4.13 nacrtana debljom
linijom predstavlja svjetlosnu karakteristiku.
Gore prikazana svjetlosna karakteristika predstavlja simetričnu
karakteristiku, jer je ista u svakoj ravni vertikalno postavljenoj u osi
simetrale svjetlosnog izvora.

4.3.1 Inkadescentni izvori svjetlosti – izvori

Slika 4.14: Edisonova sijalica
svjetlosti sa užarenom niti
Prva sijalica sa užarenim ugljenim vlaknom pojavila se 1879. go-
dine i njen tvorac je bio Edison. Sijalica sa volframovim vlaknom po-
javila se početkom XX vijeka (slika 4.14).
Pri proticanju struje kroz metalnu nit ona se zagrijava na visokoj
temeperaturi i emituje zračenje u vidljivom dijelu spektra.

74
 Dijelimo ih na:
■■ sijalice sa užarenim vlaknom,
■■ sijalice sa užarenim vlaknom i halogenim elementom (jod, Prava sijalična nit
brom).
Sijalice sa užarenim vlaknom generišu svjetlosni principom ter-
mičkog zračenja.
Provodnik počinje da svjetli već na 500°C, na 1000°C on svje- Jednostruko spiralizovana nit
tli crvenom svjetlošću, na 1500°C žutom, na 2000°C bijelom, dok na
2500°C jasno bijelom svjetlošću, što odgovara temperaturama boja
(boja svjetlosti sijalice naziva se „temperatura boje“ na primjer: toplo
bijelo za temperature < 3300°K).
Provodnik sijalice, koji se naziva sijalično vlakno ili užarena nit,
zbog visoke radne temperature izrađuje se od volframa koji izdržava
temperature od 3000°C.
Na osnovna svojstva standardne sijalice na svjetlosnu efikasnost
i vijek trajanja, najviše utiče temperatura sijaličnog vlakna. Što je ona Dvostruko spiralizovana nit
viša, svjetlosna efikasnost je veća, a vijek trajanja kraći.
Slika 4.15: Vrste namotavanja
Vlakna prvih sijalica bila su u vakuumu, koji je omogućavao da ona
sijaličnog vlakna
ne pregore brzo. Vakuum je sprečavao da se termička energija vlakna
mnogo rastura. Sa druge strane, vijek trajanja se smanjuje zbog naglog
porasta broja atoma volframa koji se odvajaju sa sijaličnog vlakna pri
porastu temperature. Usljed toga, na unutrašnjoj strani staklenog ba-
lona stvara se tamni sloj zbog kojeg dolazi do smanjenja svjetlosnog
fluksa. Takođe, zbog odlaska elektrona, dolazi do tanjenja vlakna, što 180°
ima za posljedicu pucanje vlakna, odnosno pregorijevanje sijalice. Zato
se u stakleni balon sa volframovim vlaknom unosi azot koji otežava
isparavanje vlakna, produžuje vijek trajanja sijalice i ne dozvoljava cr-
njenje staklenog balona. Kasnije su se izrađivale sijalice sa punjenjem
argona i azota i to 86% argona i 14% azota. Pritisak ovih gasova u sta- 270° 90°

klenoj kruški iznosi 1–1,5 atmosfera. Da bi se smanjili toplotni gubici, 10

volframovo vlakno se jedanput i dvaput spiralizuje, kao što je prika- 20

zano na slici 4.15. Za standardnu sijalicu snage 100 W potrebno je 1m 30

volframa debljine niti kose, a dužina sijalične niti je 3 cm. 40

50

Svjetlosna karakteristika standardne sijalice sa užarenim vlaknom 60 Candela

prikazana je na slici 4.16. Na slici 4.17 prikazani su neki oblici izrade Slika 4.16: Svjetlosna karakteristika
sijalica sa užarenim vlaknom. sijalice sa užarenim vlaknom

a) b) c) d)
Slika 4.17: Sijalice sa užarenim vlaknom: a) standardna, b) standardna-
mat, c) sijalica u obliku svijeće, d) Sijalica sa opalnim staklom

Posebnu grupu sijalica sa užarenim vlaknom predstavljaju reflek-

torske sijalice, koje su sa svojim svjetlosnim karakteristikama prika-
zane na slici 4.18. Reflektor kod ovih sijalica povećava usmjerenost
svjetlosti u određenom pravcu, te se na taj način povećava efikasnost.

75
 a) b)
Slika 4.19: Reflektorska sijalica:
a) sijalica sa posrebrenim reflektorom
pa se svjetlost usmjerava naprijed,
b) svjetlosna karakteristika sijalice
a) b)
Slika 4.20: Reflektorska sijalica:
a) sijalica sa PAR refrektorom i presovanim staklom,
b) svjetlosna karakteristika sijalice

Sijalice sa užarenim vlaknom i halogenim elementom koje kraće nazivamo

halogene sijalice. Ove sijalice su, takođe, sijalice sa užarenim vlaknom, pa koriste
princip termičkog zračenja pri stvaranju svjetlosti. Razlika od prethodnih jeste do-
datak halogenida (brom, hlor, flor i jod) gasnom punjenju. Ovo punjenje potpuno
sprečava da se na unutrašnjoj strani staklenog balona stvara tamni sloj, čime se
održava gotovo konstantan svjetlosni fluks kroz cijeli vijek trajanja sijalice.
Zbog toga je balon ovih sijalica znatno manjih dimenzija sa višim pritiskom,
te se na taj način povećava iskorišćenje inertnih gasova u punjenju kriptona i kse-
nona. Takođe, užarenu nit je moguće zagrijati na višu temperaturu i na taj način
povećati svjetlosno iskorišćenje. Glavna karakteristika halogenih sijalica je halo-
geni kružni proces koji je prikazan na slici 4.21. Volfram koji isparava sa užarene
niti odlazi prema tijelu balona, (slika a). Volfram se tamo spaja sa halogenidima
pri temperaturi < 1400 K (slika b).
Termičko strujanje odvodi ovaj spoj bliže prema užarenoj niti, gdje/đe se pri
temperaturi > 1400 K razgrađuje, a atom Volframa se ponovno vraća na užarenu
nit. Pri ovom procesu Volfram se ne vraće tačno odakle je otišao, već na drugo
mjesto, tako da, ipak, dolazi do pucanja užarene niti na kraju njenog vijeka traja-
nja (slika c).

volfram halogenidi

a) b) c)
Slika 4.21: Kružni proces rada halogenih sijalica

Pri ovom procesu temperatura užarene niti dostiže 3.000 K, a stakla i do

250°C. Zbog toga se mora koristiti balon od kvarcnog stakla koji može da izdrži
više temperature.
Kvarcno staklo je obogaćeno određenim materijama kako bi što bolje zausta-
vilo UV zračenje.
Halogene sijalice su vrlo osjetljive na promjene napona napajanja. Ovo je po-
sebno izraženo kod niskonaponskih halogenih sijalica (12 V AC). Kada se poveća
napon napajanja za samo 5%, vijek trajanja ovih sijalica se smanjuje za 40%. Vrlo
često je uzrok povećanja napona neodgovarajući transformator (magnetni tran-
sformatori imaju nelinearnu karakteristiku, pa pri rasterećenju dolazi do rasta na-
pona). Zbog toga savremeni sistemi za osvjetljenje koriste elektronske regulatore.

76
 Halogene sijalica se izrađuje u obliku cijevi od kvarcnog stakla unutar kojeg je
postavljeno spiralizovano vlakno prikazano na slici 4.22.

Slika 4.22: Izgled cijevi halogene sijalice

Temperatura na površini kvarcne cijevi za vrijeme rada sijalice je 520 – 970°C

i zato se ova sijalica uvlači u poseban stakleni balon. U praksi srijećemo:
■■ halogene sijalice za 230 V,
■■ niskonaponske halogene sijalice za 12 V,
■■ reflektorske halogene sijalice,
koje su prikazane na slici 4.23.

a) b) c) d)
Slika 4.23: Halogene sijalice: a) za 230 V bez reflektora, b) za 230 V sa reflektorom,
c) za 12 V sa reflektorom i d) za 12 V bez reflektora

Sijalice sa užarenim vlaknom, kao i halogene sijalice na električnu instalaciju

priključuju se preko grla – čaure sijalice. Tipovi čaura za sijalice sa užarenim vla-
knom su Edisonova čaura i Svanova čaura.
Edisonova čaura prikazana je na slici 4.24 a) i ima oblik ispresovanog zavrtnja
na koji je pričvršćen jedan kraj žarne niti.

mesingani
navoj

metalna
izolacioni sloj pločica

a) b)
Slika 4.24: a) Edisonova čaura, b) Edisonovo grlo

Drugi kraj žarne niti vezuje se za metalnu pločicu koja je od mesinganog za-
vrtnja izolovana i električno i termički. Edisonova
Edisonove čaure izrađuju se u nekoliko dimenzija i to: E5, E10, E12, E14, E27 čaura E27
i E40.
Edisonovo
Broj iza oznake E predstavlja prečnik čaure u milimetrima. grlo
Sijalično grlo koje odgovara Edisonovoj čauri ima oblik prikazan na slici 4.24 b).
Mesingani navoj se vezuje za jedan kraj instalacionog provodnika, a drugi kraj N
L
instalacionog provodnika se vezuje za elastičnu pločicu u grlu sijalice. Kako izgleda
spoj sijalice i sijaličnog grla prikazano je na slici 4.25. U praksi su najčešće sreću Slika 4.25: Prikaz spoja sijaličnog grla
grla i čaure E14 („minjon“) i E27 („normal“). i čaure sijalice

77

a) b)
Slika 4.26: a) Svanovo grlo,
b) Svanova čaura
78
Svanova čaura i grlo još se naziva bajonet čaura i bajonet grlo. Upotrebljava se
na mjestima gdje/đe se očekuju vibracije (u praksi se najviše sreću kod automobi-
la). Izrađuje se u dvije veličine i to B15 i B22. Izgled Svanovog grla i čaure prikaza-
ni su na slici 4.26. Svanova čaura na obodu ima dva metalna izdanka koji se uba-
cuju u žljebove grla sijalice.
Najčešći tipovi grla kod halogenih sijalica su Gu10, G9, G4, MR11, Mr16 i R7s,
prikazani su na slici 4.27. Za svako odabrano grlo obavezno je poštovati kataloške
podatke za tip, snagu i napon sijalice.
Slika 4.27: Najčešći tipovi čaura halogenih sijalica
Evropska unija je 2008. godine donijela zakon o izbacivanju iz upotrebe sijali-
ca sa užarenim vlaknom (pravilnik EC 244/2009).
U Evropi rasvjeta čini 14% ukupne potrošnje električne energije. Potencijal
uštede električne energije je između 15–30%, uz postizanje 15 puta dužeg život-
nog vijeka sijalice.
Do 2016. g. zamjenom sijalica sa užarenim vlaknom moguće su uštede do
40 TWh u Evropi (~ 11 mil. domaćinstava) i smanjenje emisije CO2 za 15 mil.
tona godišnje.
1. Nabroj načine pretvaranje električne energije u svjetlosnu.
2. Analiziraj princip rada sijalice sa užarenim vlaknom.
3. Opiši kružni proces rada halogenih sijalica.
4. Nacrtaj tok struje kod sijalice prikazane na slici 4.26.
4.3.2 Luminescentni izvori svjetlosti
Svjetlosno zračenje koje se ne zasniva na termičkom zračenju naziva se lu-
miniscentno zračenje. Luminiscencija može biti izazvana na različite načine pa
razlikujemo:
■■ hemiluminescenciju – nastaje direktnim pretvaranjem hemijske energije
u svjetlosnu,
■■ bioluminescenciju – koju proizvode neki živi organizmi (svitac, meduze,
neke vrste pečuraka),
■■ triboluminiscenciju – koja se dobija trenjem ili lomljenjem nekuh mine-
rala nemetala,
■■ radioluminiscenciju – koja nastaje pod uticajem jonizovanog zračenja (α-,
β-, γ-zraci, X-zraci, kratkotalasno UV zračenje),
 ■■ elektroluminescenciju – koja nastaje na račun energije naelektrisanih če-
stica ubrzanih u električnom polju. Kod gasovitih supstanci se ova energi-
ja prenosi na elementarne čestice gasa sudarima sa ubrzanim elektronima
ili jonima.
Elektroluminescencija je karakteristična za gasove („neonske” lampe) i za
kristale sa poluprovodničkim osobinama (svjetleća dioda – LED).
■■ fotoluminescenciju – nastaje dejstvom elektromagnetnog zračenja talasnih
dužina iz ultraljubičastog dijela spektra. Pri tome se dio energije apsorbo-
vanog ultraljubičastog zračenja sudarima pretvara u neki drugi vid energi-
je (najčešće u toplotnu energiju), a preostali dio se emituje u vidu fotona
vidljivog zračenja – svjetlosti. Fotoluminescencija se javlja kod mnogih mi-
nerala i većine organskih jedinjenja. Može biti:
◆◆ fosforescencija – kod koje emisija svjetlosti može trajati i satima po-
prestanku pobuđivanja (ovu pojavu pokazuje fosfor) i
◆◆ fluorescencija – kod koje je srednje vreme života pobuđenih stanja reda
veličine 10–8 do 10–4 s (ovu pojavu pokazuje mineral fluorit).
Od svih ovih luminescencija za električne izvore svjetlosti iskorišćene su elek-
troluminescencija i fluorescencija. Prvi princip je iskorišten za izradu neonskih ci-
jevi, ksenonskih, živinih i natrijumovih sijalica, dok je drugi princip iskorišten za
izradu fluorescentnih cijevi i živinih fluorescentnih sijalica.

4.3.2.1 Neonske cijevi

Svjetlosne cijevi punjene plemenitim gasovima nazivaju se odomaćenim izra-
zom neonske cijevi. Pojavile su se 1916. godine, a proizveo ih je Heinrich Geissler
(1815 –1879). Naziv su dobile zbog toga što se za punjenje tih cijevi najčešće kori-
stio čisti neon.
Na krajevima neonskih cijevi nalaze se zavarene aluminijumske elektrode,
iz cijevi se izvuče vazduh, a unese neki od plemenitih gasova. Kada se na krajeve
elektroda dovede napon, cijev zasvjetli u boji koja zavisi od vrste gasa koji se na-
lazi unutar cijevi.
Boje koje „proizvode“ pojedini plemeniti gasovi prikazane su u tabeli 4.2.
Tabela 4.2: Boja kod svjetlećih cijevi u zavisnosti od vrste punjenja

vrsta punjenja boja

helijum ružičasta

neon crvena

helijum sa žutim staklom žuta

kripton žućkasto bijela

neon + argon zelena

ksenon svjetlosnoplava

argon plava

Neonske cijevi se napajaju preko specijalnih transformatora čiji se primar pri-

ključuje na mrežu 230 V, a sekundar ima najviše 6000 V. Veći napon se ne uzima
radi sigurnosti. Napon paljenja cijevi zavisi od prečnika cijevi i dat je u tabeli 4.3.

79
 230 V, 50 Hz Tabela 4.3: Karakteristike neonskih cijevi po dužnom metru
prečnik cijevi u mm
veličina jedinica
8 12 17 22 30
TR
TR – transformator
napon paljenja V/m 1700 1500 1250 1000 600
L – prigušnica radni napon V/m 1000 850 730 600 400
L
struja mA 30 40 55 75 125
snaga W/m 30 35 40 45 50

Slika 4.28: Šema veze neonske cijevi

Kako je radni napon manji od napona paljenja, da ne bi došlo do razaranja ci-
na mrežu
jevi na red sa njom veže se prigušnica kao što je prikazano na slici 4.28.
Prigušnica je zapravo kalem namotan na magnetnom jezgru. Umjesto priguš-
nice može sam transformator biti izrađen tako da mu je magnetno rasipanje veliko,
a time i veliki pad napona. Ove cijevi se oblikuju u obliku slova, znakova ili likova
i koriste se za reklame i slično, kao što je prikazano na slici 4.29.

4.3.2.2 Živine sijalice

Ove sijalice zasnivaju svoj rad na električnom pražnjenju kroz živinu paru.
Prve živine sijalice (1901. god.) su bile niskog pritiska, oko jedne atmosfere, dok se
Slika 4.29: Izgled neonske reklame danas proizvode živine sijalice visokog pritiska, od oko 20 atmosfera.

1 Pa (paskal) 1 N/m2 ≈ 10,197 × 10−6 at

1 at (atmosfera) 1 kp/cm2 = 98 066,5 Pa ≈ 98 kPa

Živine sijalice sa niskim pritiskom imaju oblik cijevi kao što je

vakum prikazano na slici 4.30, i izrađuju se od 1901. godine. Unutrašnja
spirale cjevčica (žižak) ima dvije glavne elektrode i jednu pomoćnu elek-
trodu i napunjena je argonom pod pritiskom od oko 300 Pa, sa
malom količinom žive.
Kada se uključi nastupa pražnjenje između donje glavne elektro-
Hg glavne de i pomoćne elektrode kroz argon. Usljed ovog pražnjenja dolazi
+ elektrode do zagrijavanja cjevčice i živa ispari, pa pritisak u cjevčici poraste
Ar na 0,1 kPa. Sada nastupa pražnjenje između glavnih elektroda
kroz živinu paru. Zaštitni otpor služi za ograničenje struje izme-
pomoćna đu glavne i pomoćne elektrode. Unutrašnja cjevčica se zagrije na
elektroda temperaturu od 600°C, pa se ona izrađuje od tvrdog stakla koje
se topi na 700°C. Unutrašnja cjevčica smještena je u veću stakle-
zaštitni žižak od
visokoomski nu cijev iz koje je izvučen vazduh, što obezbjeđuje stalnu tempe-
tvrdog
otpor stakla raturu unutrašnje cijevi. Unutrašnja cjevčica fiksirana je pomoću
dvije spirale. Po uključenju potrebno je oko 5 minuta da sijalica
L staklena zasvjetli punim sjajem.
cijev
Radni napon sijalice je 120–130 V pa se zato na red sa sijalicom veže
230 V C
induktivitet L (prigušnica). Kako je faktor snage sijalice cos φ = 0,5,
paralelno sa sijalicom veže se kondenzator C radi popravke fakto-
Slika 4.30: Živina sijalica niskog pritiska ra snage. Čaura kod ovih sijalica je E40. Kada se sijalica ugasi, da
bi se ponovo startovala potrebno je sačekati oko 5 minuta da se
sijalica ohladi. Svjetlosno iskorišćenje ovih sijalica manjih snaga
je vrlo slabo. Ove sijalice se više ne proizvode.

80
 žižak
Živina sijalica sa visokim pritiskom (VTFE-sijalice)
Prve ovakve sijalice izrađene su 1936. godine. Ove sijalice neznatno glavne
se razlikuju od živinih sijalica sa niskim pritiskom. Unutrašnja cjevči- pomoćne
elektrode elektrode
Hg
ca (žižak) je znatno manjih dimenzija i izrađuje se od kvarcnog stakla +
Ar
jer se žižak zagrijava na 700°C. Spoljašnji balon zagrijava se na 200°C
pa se zbog toga stakleni balon ispunjava azotom radi boljeg hlađanja. zaštitni
stakleni
visokoomski
Žižak se smješta u stakleni balon kruškastog oblika sa čaurom E27. otpori balon
Izgled ove sijalice prikazan je na slici 4.31. L
Princip rada je isti kao kod živinih sijalica sa niskim pritiskom.
Sjajnost ovih sijalica je veoma jaka pa je staklo ovih sijalica uvjek ma- 230 V C
tirano. Faktor snage je cos φ = 0,5, što se popravlja paralelnim ve-
zivanjem kondenzatora C. Korisno trajanje ovih sijalica iznosi oko
16 000 časova. Slika 4.31: Živina sijalica visokog pritiska
Radni napon je 120 V–180 V pa se na red sa sijalicom vezuje induktivitet L
(prigušnica).
Proces startovanja je oko 5 minuta, a po isključenju sijalice potrebno je sače-
kati da se ohladi prije ponovnog startovanja. Zbog ovih osobina, živine sijalice se
ne koriste na mjestima sa čestim isključivanjima.
Prilikom prolaska struje kroz živinu paru pri ovom pritisku pored vidljivog
spektra (50% 577–579 nm i 50% 546 nm) živa emituje i ultraljubičastu svjetlost.
Da bi se iskoristilo UV zračenje, unutrašnjost staklenog balona nekada se prema-
zivala fluor-germanatom, a danas sa itrijum-vanadatom.
Kako živine sijalice sa visokim pritiskom emituju svjetlost bez talasnih dužina
crvene svjetlosti, to se donekle nadoknađuje pomoći ovih fluorescentnih premaza.
Ove sijalice se koriste na mjestima gdje/đe je potrebano veliko osvjetljenje, a nije
toliko važno raspoznavanje boja. Koriste se za vanjsku upotrebu za osvjetljenje sa-
obraćajnica, gradilišta i sl.
Za popravku boje svjetlosti u živinu sijalicu visokog pritiska ubacuje se volfra-
movo vlakno. Tako nastaje živina sijalica sa miješanom svjetlosnošću (VTFW-
sijalice). Volframovo vlakno se vezuje na red sa kvarcnom cjevčicom. Volframova
spirala služi kao otpornik za ograničenje radne struje. Proizvode se u snagama
160 W – 500 W, i prvenstveno se koriste kao zamjena za velike sijalice sa užare-
nim vlaknom, donoseći uštedu energije do 30%.

1. Nabroj načine izazivanja luminescencije.

2. Objasni princip rada neonskih cijevi.
3. Objasni princip rada živine sijalice visokog pritiska.
4. Nabroj karakteristike živine sijalice za miješanu svjetlost.

4.3.2.3 Natrijumove sijalice

Natrijumove sijalice zasnivaju svoj rad na pražnjenju kroz natrijumovu paru.
Razlikujemo dva tipa natrijumovih sijalica:
■■ natrijumove sijalice niskog pritiska i
■■ natrijumove sijalice visokog pritiska.

81
 glavne elektrode žljebovi Natrijumove sijalice niskog pritiska
Natrijumove sijalice imaju glavno punjenje metalni natrijum i
držač osnovno punjenje neon pod pritiskom od 135 Pa. Kada se sijalica uklju-
cijevi či, pražnjenje se najprije vrši kroz neon i svjetlost je crvena. Unutrašnja
cijev se zagrije na 200°C pa metalni natrijum ispari i pražnjenje se na-
stavlja kroz natrijumovu paru kada svjetlost postaje intenzivno žuta.
staklena cijev vakum U cijev Da bi se temperatura održala, unutrašnja cijev se stavlja u spoljašnju
staklenu cijev iz koje je izvučen vazduh. Unutrašnja cijev izrađena je
Slika 4.32: Šematski prikaz natrijumove sijalice
u obliku slova U sa poprečnim žljebovima (radi sprečavanje oticanja
niskog pritiska
tečnog natrijuma). Ova cijev je izrađena od specijalnog stakla (borat
staklo) koje može da izdrži visoke temperature natrijumovih para.
Nakon startovanja, treba im 5–15 minuta da dostignu puni sjaj. Visoko
svjetlosno iskorištenje postiže se nanošenjem iridijum oksida na unu-
trašnju stranu zaštitne cijevi pri čemu se dio infracrvenog zračenja
upućuje na U cijev i tako se održava temperatura cijevi.
Slika 4.33: Izgled natrijumove sijalice niskog
Šematski prikaz natrijumove sijalice dat je na slici 4.32, dok je izgled
pritiska
natrijumove sijalice niskog pritiska prikazan na slici 4.33.
Radni položaj ovih cijevi je horizontalan ili ±10° u odnosu na
horizontalan.
Napon potreban za startovanje ovih sijalica je znatno viši od rad-
nog napona. Za startovanje sijalice koristi se transformator sa velikim
rasipnim poljem. Po uključenju prekidača transformator na svojim
krajevima ima napon od 500 V. Ovaj napon izaziva pražnjenje kroz
neon, a zatim kroz natrijum. Struja poraste i javljaju se veliki gubici
u transformatoru. Napon na krajevima transformatora pada na vri-
jednost radnog napona, koji se kreće u zavisnosti od snage sijalice od
80 V do 165 V. Vijek trajanja im je do 16 000 sati. Faktor snage je veo-
ma mali cos φ = 0,2–0,35, pa se paralelno sijalici vezuje kondenzator
koji popravlja faktor snage na 0,8–0,9.
Zbog izrazito žute svjetlosti koju daju natrijumove sijalice, mije-
nja se boja osvijetljenih predmeta. Žuta svjetlost natrijumovih sijalica
povećava vidnu sposobnost oka pa se zato natrijumove sijalice niskog
pritiska koriste za osvjetljavanje ulica, raskrsnica, tunela i drugih mje-
sta gdje/đe je potrebna dobra vidljivost kod pojave magle i prašine.
Natrijumove sijalice visokog pritiska
Natrijumove sijalice visokog pritiska (pogonski pritisak 20–40 kPa)
imaju kratku i usku žarnu cijev izrađenu od kvarcnog stakla. Cjevčica je
smještena u cilindričnu zaštitnu cijev od providnog stakla. Natrijumova
sijalica visokog pritiska je prikazana na slici 4.34.
Na kraju cijevi ugrađeno je edisonovo grlo. Cijev nema užarene
elektrode, već pod visokim naponom struja prolazi kroz osnovno pu-
njenje (neon), tada se razvija toplota koja izaziva isparavanje natriju-
ma. Zbog visokog pritiska u žarnoj cijevi svjetlosni spektar pored žute
svjetlosti natrijuma ima i druge spektralne linije. Ove sijalice imaju
vijek trajanja od oko 28 000 sati.
Napon startovanja je visok, minimum 1800 V. Za startovanje ovih
sijalica koristi se tiristorski upaljač (propaljivač) koji mora imati im-
puls vršnog napona 4,5 do 6 kV.
Kada se ova sijalica priključi na napon, dolazi do početnog pražnje-
Slika 4.34: Natrijumova sijalica visokog pritiska nja između elektroda zbog visokonaponskih impulsa. Visokonaponski

82
impulsi nestaju čim dođe do uspostavljanja struje između elektroda.
Vrijeme startovanja iznosi oko 4 minuta.
Prigušnica služi za ograničenje struje. Šema veze natrijumove si-
jalice na mrežu prikazana je na slici 4.35.

L
visokonaponski
impulsi

230 V upaljač

Slika 4.35: Šema veze natrijumove sijalice na mrežu

Izgled propaljivača za natrijumove sijalice prikazan je na slici 4.36.

Natrijumove sijalice visokog pritiska koriste se za osvjetljenje sa-
obraćajnica, aerodroma, parkirališta i sl. Mogu se koristiti za dekora- Slika 4.36: Izgled propaljivača za
tivna osvjetljenja fasada, a mogu se koristiti i za osvjetljenje radioni- natrijumove sijalice
ca, skladišta i dr.

1. Nabroj vrste natrijumovih sijalica.

2. Objasni princip rada natrijumove sijalice niskog pritiska.
3. Objasni princip rada natrijumove sijalice visokog pritiska.
4. Nacrtaj šemu veze priključenja natrijumovih sijalica viso-
kog pritiska.

4.3.2.4 Fluorescentne sijalice

Savremeni svjetlosni izvori princip rada zasnivaju na principu
fluorescencije. Objašnjenje fluoresentne pojave (koja se u fizici ekspe-
rimentalno pokazuje na petroleju osvjetljenog snopom dnevne svjetlo-
sti, koji tada svjetli plavičastom svjetlosnišću) dao je fizičar Štok 1852.
godine. Na osnovu mnogih ogleda i proračuna, fizičar Štok je došao
do zaključka koji glasi: fluorescentno emitovani talasi uvijek su duži
nego apsorbovani talasi. Materija koja fluorescentira naziva se lumi-
nator. Postoji čitav niz luminatora.
Fluorescentne cijevi se sastoje iz staklene cijevi čija je unutrašnja 3 4
strana pokrivena slojem fluorescentnog praha, a sa strana su zavare-
ne elektrode od volframa kao što je prikazano na slici 4.37. Iz unu-
trašnjosti cijevi je izvučen vazduh i u nju se stavlja malo argona i vrlo
mala količina žive koja će kada ispari da proizvede pritisak u cijevi od
53 Pa. Ovdje je osnovno punjenje živa, dok se argon dodaje da bi se
omogućilo startovanje pri nižem naponu, jer se argon jonizuje pri ni- 1 2
žim naponima i nižoj temperaturi nego živa. Utvrđeno je da živa pri
ovako malim pritiscima zrači ultaljubičaste zrake. Slika 4.37: Fluorescentna cijev – izgled jednog
kraja: 1. staklena cijev, 2. fluorescentni sloj,
Princip rada sijalice: Kada se fluorescentna cijev priključi na pogo-
3. žarna nit elektrode, 4. atom žive koji zrači
dan napon dolazi do zagrijavanja elektroda iz njih izlijeću elektroni. ultraljubičaste zrake

83
 Elektroni na svom putu od anode ka katodi sudaraju se sa atomima žive predajući
im kinetičku energiju i na taj način vrše njihovo pobuđivanje. Povratkom atoma
žive iz pobuđenog u stacionarno stanje dolazi do emisije ultraljubičastih zraka (koji
su nevidljivi za ljudsko oko). Kada ovi ultraljubičasti zraci padnu na luminator, on
počinje da zrači u vidljivom dijelu spektra. Koja će boja svjetlosti biti proizvedena
zavisi od vrste luminatora, što je dato u tabeli 4.4.
Tabela 4.4: Vrste luminatora i boja svjetlosti koju proizvode

Luminator Boja svjetlosti

kalcijum volframat plava

magnezijum volframat plavo-bijela

cinkov silikat zelena

cink-berilijum silikat jasno žuta

kadmijum silikat žutoružičasta

kadmijumov borat ružičasta

kadmijumov fosfat ružičasta

Kombinacijom gornjih luminatora i dodavanjem aktivatora (manganov silikat,

manganov borat itd.) u iznosu od oko 1% dobijaju se četiri standardne boje: toplo
bijela, bijela, čisto bijela i dnevna.

Da bi elektron izvršio pobuđivanje atoma žive on mora imati dovoljnu

brzinu kako bi prilikom sudara predao dovoljnu kinetičku energiju atomu
žive. Ukoliko se sudar dogodi blizu elektrode kada elektron nije još dobio
dovoljnu brzinu, atom žive se ne pobuđuje, već se od sudara proizvodi toplo-
ta. Kako je ovakvih sudara malo, fluorescentne cijevi se zagriju na tempera-
turu koja ne prelazi 40 °C. Regulisanje struje se vrši upotrebom prigušnice
ili elektronskog predspojnog uređaja.
Napon startovanja fluorescentnih sijalica je veći od radnog napona. Da
bi se dobio napon startovanja bez upotrebe transformatora potrebna je upo-
treba uređaja koji nazivamo starter (slika 4.38 a).

bimetalna
elektroda

nepokretna
elektroda
staklena cijevčica Ar
ispunjena argonom kondenzator za
otklanjanje radio
smetnji

a) b)
Slika 4.38: a) gasni starter, b) podnožje startera

Princip rada gasnog startera: Zatvaranjem strujnog kola fluorescentne cijevi na

krajeve startera dolazi napon od 230 V. Ovaj napon izaziva tinjavo pražnjenje iz-
među bimetalne i nepokretne elektrode kroz argon, neon ili helijum. Tinjavo pra-

84
žnjenje dovodi do povećanja temperature unutar cijevčice, pa dolazi do krivljenja
bimetalne elektrode. Struja tinjavog pražnjenja kreće se od 20 mA do 40 mA. U
jednom trenutku bimetalna elektroda dotakne nepokretnu elektrodu, kada struja
poraste na oko 1 A. Ovolika vrijednost struje izaziva zagrijavanje elektroda E1 i
E1, isparavanja žive i izlaska elektrona iz elektroda.
Nakon kratkog vremena (0,5–2 sekunde) starter se ohladi i elektrode u star-
teru se ponovo razdvoje.
Šema vezivanja fluorescentne sijalice na mrežu prikazana je na slici 4.39.

1 2

E1 E2

UFC

UL
C 5
L

A 230 V B P 4

Slika 4.39: Šema vezivanja fluorescentne cijevi: 1. staklena cijev, 2. fluorescentni sloj, E1
i E2 – žarna nit elektrode, 3. starter, 4. prigušnica, 5. kondenzator za popravku faktora
snage, P – prekidač

Uključenjem strujnog kola, zatvaranjem prekidača P, napon napajanja nije

dovoljan da uspostavi struju kroz fluorescentnu cijev, ali je dovoljan da usposta-
vi struju kroz starter. Strujno kolo se zatvara putem: A-E1-3-E2-L-B. Prolaskom
struje kroz starter u jednom trenutku doći će do spajanja elektroda startera (kod
gasnog startera jedna elektroda je bimetalna) pa struja naglo raste. Nagli porast
struje izaziva i naglo zagrijavanje elektroda fluorescentne cijevi izaziva isparavanje
žive i izlazak elektrona u prostor oko elektroda. Takođe, sa porastom struje imamo
porast pada napona na prigušnici. Napon na fluorescentnoj cijevi jednak je razlici
napona napajanja i pada napona na prigušnici.
UFC = 230 V − UL
Zbog smanjenog napona, smanjuje se i jačina struje koja teče kroz kolo. Kao
posljedica smanjenja jačine struje dolazi do hlađenja bimetalne elektrode i odva-
janja elektroda, odnosno do prekida strujnog kola. Naglim padom struje dolazi do
pojave elektromotorne sile samoindukcije na prigušnici.
UFC = 230 V + UL
Elektromotorna sila samoindukcije sabira se sa naponom napajanja i ta vri-
jednost napona (od 600 do 1000 V) je dovoljna da fluorescentna cijev „propali”
(strujno kolo se zatvara putanjom A-E1-E2-4-B). Radni napon sijalice je od 60 do
100 V. Kada proradi sijalica, prigušnica služi da smanji napon napajanja (230 V)
na vrijednost radnog napona.
Napon paljenja startera minimalno je od 130 V do 180 V, što znači da se on ne
može aktivirati kada cijev radi. a) b)
Fluorescentne cijevi obično imaju po dva pina na početnom i završnom dijelu Slika 4.40: a) izgled završetka
što je prikazano na slici 4.40 a. Ovim završecima fluorescentnih cijevi odgovaraju fluoresentne cijevi, b) grlo
grla prikazana na slici 4.40 b, preko kojih se priključuju na električnu instalaciju. fluorescentne cijevi

85
 Svjetlost fluorescentnih cijevi treperi u ritmu frekvencije
50 Hz, što znači da se svaka sijalica uključuje i isključuje 100
puta u sekundi. Ovo može izazvati treperenje svjetlosti na
predmetima koji se okreću i tu pojavu nazivamo „stroboskop-
ski efekat“. Prilikom projektovanja osvjetljenja radionica, tr-
gova i slično treba voditi računa o ovoj pojavi. Stroboskopski
efeket se može izbjeći spajanjem fluorescentnih sijalica u
duo spoj ili na tri različite faze. Kod duo spoja fazni pomak
između dva izvora svjetlosti iznosi 90°, a postiže se serijskim
vezivanjem kondenzatora sa jednim od izvora svjetlosti.
Upotrebom elektronskih predspojnih uređaja sa frekvencijom
30 kHz izbjegavaju se stroboskopski efekti. Šeme vezivanja
fluorescentnih cijevi dati su u tabeli 4.5. Prilikom vezivanja,
prekidač i prigušnica uvijek se vezuju na fazni provodnik.

Tabela 4.5: Šeme vezivanja fluorescentnih sijalica na mrežu

vrsta spoja šema vezivanja

L N

E1 E2
induktivni spoj
L

L N

E1 E2
kompezacioni spoj
C L

L N

E1 E2
kapacitivni spoj
L
C
P

L N

P L
E1 E2 E1 E2

L N
tandemski spoj
P L
E1 E2

E1 E2

L N

P L
E1 E2

duo spoj C L

E1 E2

86
 Tabela 4.6: Primjena fluorescentnih cijevi
Fluorescentne lampe obično se označavaju F#T#, gdje/đe
Primjena flourescentnih
F znači da se radi o fluorescentnoj lampi, prvi broj pred- TB SB BB DS
cijevi
stavlja snagu lampe u vatima, T pokazuje da je lampa cilin-
dričnog oblika i posljednji broj predstavlja prečnik lampe elektro industrija  
u osminama inča (1 inč = 25,4 mm, 25,4/8 = 3,175 mm).
Tipični prečnici su: T12 (11/2" ili 3,175 × 12 = 38 mm), T8 tekstilna industrija  
(1@ ili 25 mm) i T5 (5/8" ili 16 mm). Lampe u obliku slova hemijska industrija 
U se označavaju sa FB#T#, slovo B označava da je cijev
savijena u obliku slova U. grafička industrija  

IEC oznake boja emitovane svjetlosti se obično obilježa- prehrana, skladišta 

va sa WW za toplo bijelu, EW za neutralno bijelu, CW za
trgovine 
hladno bijelu i DW za dnevno bijelu. Sa BL se označava-
ju „blacklight“ lampe, a sa BLB slične „blacklight-blue“ hoteli, restorani 
lampe koje emituju svjetlost plave boje. Ostale dimen-
robne kuće 
zije su obično naznačene poslije boje.
škole 
Primjer: F25T12/CW/33. To znači da se radi o fluorescen-
tnoj lampi, snage 25 W, cilindričnog oblika, prečnika 1,5" izložbeni prostori 
(38 mm), koja emituje svjetlost hladno bijele boje i duga
je 33", odnosno 84 cm. Bez broja 33 ova oznaka bi se od- čitaonice, biblioteke 
nosila na lapu F25T12 koja je po dizajnu mnogo sličnija zdravstvo 
lampi dužine 30" (75 cm). Primjena i vrste oznaka fluo-
rescentnih cijevi data je u tabeli 4.6. stambeni prostori 
TB – topla bijela, BB – bijela boja, SB – svijetla bijela, DS
– dnevno svjetlo

Apsolutno crno tijelo zrači svjetlošću određene jačine i Tabela 4.7: Boja dnevne svjetlosti i temperature zračenja
talasne dužine u zavisnosti od temperature na kojoj je crnog tijela
zagrijano. Analogno tome, svaki izvor svjetlosti ima svo-
ju odgovarajuću temperaturu boje. zračenje crnog tijela
boja svjetlosti
zagrijanog na °K
Tačna definicija standardnih boja može se uočiti ako se
sunce u trenutku izlaska 1875
posmatraju boje dnevne svjetlosti u ljetnjim mjesecima
u odnosu na boje crnog užarenog tijela što je prikaza- 20 min. poslije izlaska sunca 2100
no u tabeli 4.7.
30 min. poslije izlaska sunca 2400
Na primjer, kada vidimo da fluorescentna cijev ima tem-
peraturu boje 3500 K, to znači da bi apsolutno crno ti- 40 min. poslije izlaska sunca 2900
jelo trebalo zagrijati na temperaturu od 3500 K kako bi 60 min. poslije izlaska sunca 3500
moglo zračiti svijetlo iste boje kao ta fluorescentna cijev.
90 min. poslije izlaska sunca 4000
Dakle, temperatura boje označava boju, a ne temperaturu.
120 min. poslije izlaska sunca 4400
16 h i 30 min. 4800
15 h i 40 min. 5000
svjetlost sunca i neba pri
5500
lijepom vremenu
svjetlost neba u podne 6500

87
 1. Opiši sastavne elemente fluorescentne cijevi.
2. Objasni princip rada startera sa bimetalnim elektrodama.
3. Nacrtaj šemu priključka fluorescentne cijevi.
4. Objasni zadatak kompenzacionog spoja.

4.3.2.5 Štedne sijalice (kompaktne fluorescentne sijalice (CFL))

Štedna sijalica je izvor svjetlosti koji daje približno jednako onoliko svjetlosti
koliko i obična sijalica, ali pri tom troši puno manje električne energije uz nisko
isijavanje toplote i zagrijavanje, odnosno pet puta manje zagrijavanje.
Kompaktne fluorescentne sijalice (CFL) su sijalice sa gasnim pražnjenjem u
kojima se nevidljivi ultraljubičasti (UV) zraci, proizvedeni u sudaru atoma žive i
elektrona koje emituju elektrode u sijalici, pretvaraju u svjetlost pomoću fosfora.
  Za razliku od fluorescentnih sijalica, njima za rad nisu potrebne dodatne kompo-
nente kao što su starter i prigušnica. One mogu da se uključe direktno na distri-
a)
butivnu mrežu.
Štedne sijalice opremljene su elektronskom predspojnom napravom koja ga-
rantuje startovanje i svjetljenje bez treperenja.
Životni vijek ovih sijalica duži jeosam puta od životnog vijeka standardne si-
jalice sa užarenim vlaknom, a svjetlosni fluks pet puta veći, što rezultira uštedom
b) energije od 80%. Svjetlost je ravnomjerna i jasna, sa pravilnom raspodjelom. Lako
zamjenjuje sve sijalice sa užarnom niti do 1500 lumena – 23 W, a da ne prelazi
Slika 4.41: Štedne sijalice ograničenu električnu snagu 40 W malih svjetiljki. Idealno se prilagođava svakoj
a) ravne, b) spiralne okolini. Na slici 4.41 prikazan je izgled štednih sijalica

Slikovit prikaz ekvivalentnosti štednih sijalica i sijalica sa užarenim vlaknom dat

je na slici 4.42.

25 W 7W 40 W 11 W 60 W 13 W

8×1000 h = 8000 h

75 W 15 W 100 W 25 W 2×60 W 25 W

Slika 4.42: Prikaz nadomjesnih sijalica

Tabela 4.8 pokazuje godišnju uštedu energije koja se dobije upotrebnom fluo-
rescentne sijalice u odnosu na sijalicu sa užarenim vlaknom uz jednaku količinu
svijetla koju daju.

88
Tabela 4.8: Ušteda električne energije koja se dobija upotrebom fluorescen-
tnih sijalica (pod pretpostavkom da se sijalica koristi 4000 sati/godišnje).
sijalica sa užarenim godišnja ušteda
fluorescentna (W)
vlaknom (W) u KWh
60 15 180
75 20 220
100 25 300

4.3.2.6 Sijalice sa led diodama (LED sijalice)

Naziv LED potiče od engleskog izraza Light Emitting Diode (di-
oda koja emituje svjetlost). LED je poluprovodnički izvor svjetlosti
koji se dugo samo koristio kao indikaciono svjetlo na raznim tehnič-
kim uređajima.
Zahvaljujući stalnom tehnološkom napretku, LED rasvjeta ima
veliku primjenu u širokom spektru područja bilo da se radi o funkci-
onalnoj ili dekorativnoj rasvjeti. Zbog svog inovativnog dizajna i teh-
nologije koja garantuje visok kvalitet svjetlosti uz nisku, ekološki
orijentisanu potrošnju energije, predstavljaju najefikasnije svjetlosno
rješenje za svaki ambijent.
Konstrukcija LED sijalice
Za razliku od sijalica sa užarenim vlaknom, LED sijalice se ne za-
grijavaju. LED sijalica izvedena na “Solid Stejt” tehnolgiji mnogo je
otpornija na udar u odnosu na vlakna običnh sijalica.
Karakteristike LED sijalice:
■■ 50.000 sati trajanja
■■ 80% uštede
■■ LED izvori su otporni na strujne udare, za razliku od ostalih
svjetlosnih izvora i upakovani su u kućišta koja su otporna na
mehaničke udare,
■■ upotrebom odgovarajuće optike može se unutar LED izvora
postići usmjereno svjetlosni,
■■ ne emituju IR ili UV zrake Slika 4.43: Izgled led sijalica
■■ trenutno ponovno startovanje
■■ nema poznatih opasnosti kod odlaganja (bez žive, olova, štet-
nih gasova,...)
Izgled led sijalica prikazan je na slici 4.43.
LED paneli predstavljaju idealno riješenje za sve kancelarijske pro-
store škole, bolnice, supermarkete, hotele i druge prostorije. Paneli
imaju moderan dizajn i idealno osvjetljenje. Najbolja su zamjena za
stare nenonske cijevi.
LED paneli daju ravnomjerno osvjetljenje, lako se čiste i održava-
ju. Ugradnja led panela je veoma jednostavna, zamjenjuju se na svakih
50.000 sati ili 10 godina. Za isto to vrijeme morale bi se promijeniti 10
fluorescentnih cijevi. Mogu biti različitih oblika. Izgled LED panela
dat je na slici 4.44. Slika 4.44: Izgled kružnog LED panela

89

Slika 4.45: Izgled LED cijevi
Slika 4.46: Izgled led trake
90
LED cijevi
Izgled LED cijevi je potpuno identičan kao izgled fluorescentnih cijevi. Kod
LED cijevi ugao osvjetljaja je 120° dok je kod fluorescentnih cijevi ugao osvjetljaja
360. Mogu se izrađivati u hladnoj bijeloj boji, toploj beloj boji i u neutralno beloj
boji. Montaža im je izuzetno jednostavna i imaju dug vijek trajanja. Izgled LED
cijevi dat je na slici 4.45.
LED trake
Fleksibilne led trake su revolucionarni proizvod za osvjetljenje zatvorenih i
otvorenih prostora. U poređenju sa fluorescentim cijevima, ušteda u potrošnji elek-
trične energije se kreće i do 80% po metru dužnom. Posebno su popularne za in-
direktno osvjetljenje i obilježavanje koridora. LED trake se koriste za osvjetljenje
restorana, diskoteka i barova. LED trake mogu lako da se prilagode dužini i formi
i da mijenjaju boju po potrebi. Pogodne su za ugradnju na neravnim površinama,
uglovima i malim prostorima, jednostavno i bez alata. LED trake su samoljepljive,
veoma male debljine, 2,5 mm. Zahvaljujući maloj debljini, mogu se koristiti za ra-
svjetu staklenih površina ili kao skrivena rasvjeta. Izgled led trake dat je na slici 4.46.
LED reflektori
Pojava led reflektora predstavlja veliku uštedu za sve uređaje koji osvjetljavaju
magacine bilborde, proizvodne objekte, fasade, spomenike, sportske terene, sta-
dione, mostove, muzeje, itd. Postoji masovna pojava zamjene starih halogenih re-
flektora LED reflektorima zbog činjenice da je potrošnja električne energije jedan
prema deset, a vijek trajanja LED reflektora je 50 puta duži. Ovome treba dodati
i mogućnost kontrole boje i jačine svjetlosti pomoću daljinskog upravljanja.
LED reflektori se sastoje od velikog broja dioda velike snage (od 30 pa čak do
500 dioda). Postoji mogućnost nezavisnog biranja ugla sočiva za svaku diodu (sva-
ka dioda ima svoju optiku). Izgled led reflektora dat je na slici 4.47.
Standardi kvaliteta za sijalice
Postoji mnogo standarda koji određuju kriterijume za kvalitet osvjetljenja.
U svakoj zemlji postoje ustanove koje određuju standarde za kvalitet, upotre-
bu i bezbjednost i za to izdaju odgovarajuće certifikate.
Proizvod dobrog kvaliteta odgovara standardima: ISO9000, EZ deklaracija,
ENEC i VDE.
Kriterijumi za kvalitet koje energetski efikasne sijalice moraju da ispune u smi-
slu opštih standarda su sljedeći:
■■ Svjetlosna efikasnost ne smije da bude ispod 50 lm/W.
■■ Energetska efikasnost ne smije da bude ispod 85%.
■■ Indeks reprodukcije boja (Ra) mora biti iznad 80.
■■ Vijek trajanja mora da se potvrdi rezultatima testova i ne smije da bude is-
pod 4000 sati.
■■ Kod energetski efikasne sijalice dobrog kvaliteta vijek trajanje je između
6000 i 10 000 sati.
■■ Plastični poklopac mora biti otporan na toplotu.
■■ Postavljanje djelova proizvoda (cijevi, poklopci, priključci i električni dje-
lovi) moraju biti u skladu sa standardima zaštite i bezbjednosti za električ-
nu robu što mora da se potvrdi testovima.
■■ Vrijednost cos θ (factor snage) mora da bude iznad 0,5.
■■ Energetski efikasne sijalice moraju da imaju elektromagnetnu kontrolu
(EMC) radi sprečavanja elektromagnetnog zagađenja.
 Mogućnost emisije svjetlosti slične sunčevoj definiše se koeficijentom odziva
boje Ra koji predstavlja mjeru sposobnosti vještačkog svjetla za prikaz prirodnih
boja objekta koji osvjetljava. Najveća vrijednost koju koeficijent reprodukcije boja
Ra može imati je 100.
Dnevna svjetlost, Ra = 100
Veoma dobra vještačka svjetlost, Ra = 90–100,
Dobra vještačka svjetlost, Ra = 80–90,
Osnovna vještačka svjetlost, Ra = 70–80,
Slika 4.48: Primjer kako čovječje oko
Sve ispod ovih vrijednosti je slaba Ra i u razvijenim zemljama zakon zabranjuje vidi boje za različite vrijednosti Ra
duži boravak ljudima u ambijentu sa ovim osvjetljenjem. Na slici 4.48 može se vidjeti Engleski izraz za Ra je: Color
kako od izbora svjetlosnog izvora pojedine boje bivaju okom opažene u ambijentu. Rendering Index (CRI)
U tabeli 4.9 dati su najbitnije karakteristike ispitivanih sijalica.
Tabela 4.9: Najvažnije karakteristike sijalica

faktor
svjetlosna
vijek trajanja prepoznavanja
naziv sijalice izgled sijalice karakteristike efikasnost
(sati) boja
(lm/W)
(Ra)

sijalice sa
generišu svjetlost na principu
užarenim 8 – 16 800 – 1500 > 80
termičkog zračenja
vlaknom

halogene generišu svjetlost na principu

12 – 26 2000 – 4000 > 80
sijalice termičkog zračenja

generišu svjetlost na principu

živine sijalice električnog pražnjenja kroz 36 – 60 6000 – 8000 40 – 60
živinu paru

generišu svjetlost na principu

natrijumove
električnog pražnjenja kroz 65 – 190 10000 – 20000 ≈ 40
sijalice
natrijumovu paru

generišu svjetlost na principu

fluorescentne
pražnjenja kroz gasove i 45 – 100 do 3000 60 – 80
cijevi
fluorescencije

generišu svjetlost na principu

štedne
pražnjenja kroz gasove i 70 – 98 do 10000 > 80
sijalice-CFL
fluorescencije

generišu svjetlost
led sijalice pobuđivanjem 64 – 80 do 90000 > 80
poluprovodnika

91
 1. Nabroj prednosti štednih sijalica u odnosu na sijalice sa užarenim
vlaknom.
2. Nabroj karakteristike LED sijalica.
3. Nabroj dobre osobine led panela i navedi mjesta primjene.
4. Nabroj mjesta primjene led traka.

4.4 SVJETLOSNA SVOJSTVA TIJELA

N

α α U tehnici osvjetljenja veoma važnu ulogu imaju svjetlosna svojstva tijela, bilo
kao materijal za izradu svjetiljki ili kao predmet koji treba osvijetliti.
Svjetlosna svojstva mogu se podijeliti na:
a) ■■ odbijanje,
■■ propuštanje i
N
■■ apsorpciju ili upijanje svjetlosti.
Odbijanje svjetlosti (refleksija) može da bude:
■■ pravilno,
■■ difuzno i
■■ mješovito.
b) Pravilno odbijanje svjetlosti karakteristično je po tome da upadni zrak svje-
tlosti koji pada na površinu pod uglom α odbija se od nje pod istim tim uglom
N u odnosu na normalu N, kao što je prikazano na slici 4.49 a. Pravilno odbijanje
svjetlosti je karakteristično za dobro uglačane površine, kao što su ogledala, sjaj-
ni metali i slično.
Difuzno ili rastureno odbijanje svjetlosti nastupa kada se upadni svjetlosni
zrak odbija u svim pravcima. Kod površine koje savršeno difuziraju, odbijena svje-
tlost čini krug kao što je prikazano na slici 4.49 b. Takve površine imaju isti sjaj-
c)
nost u svim pravcima. Pri difuznoj refleksiji gubi se oko 30-40% svjetlosnog fluksa
usljed upijanja svjetlosti. Osobinu difuznog odbijanja imaju kreda, bijelo okrečen
Slika 4.49: Odbijanje (refleksija) zid, snijeg, bijelo matirane površine i slično.
svjetlosti Mješovito odbijanje svjetlosti karakteristično je za tijela koja dio svjetlosti
a) pravilno odbijanje, koja padne na njih pravilno odbiju, a dio svjetlosti odbiju difuzno, kao što je pri-
b) difuzno odbijanje, kazano na slici 4.49 c). Osobinu mješovitog odbijanja svjetlosti imaju: opalno sta-
c) mješovito odbijanje
klo, površine prevučene lakom i slično.
Odnos između odbijenog svjetlosnog fluksa Φρ u ukupnog svjetlosnog fluksa
Φ definiše sačinilac odbijanja ρ:
ρ – grčko slovo čita se RO Φρ
ρ= *
Φ

92
 Propuštanje (transmisija) svjetlosti može biti:
■■ pravilno,
■■ difuzno i
■■ mješovito.
Pojavu propuštanja svjetlosti prati uvjek i odbijanje svjetlosti u većoj ili ma-
njoj mjeri.
Pravilno propuštanje i odbijanje svjetlosti karakteristično je po tome što
upadni svjetlosni zrak prolazi kroz površinu pri čemu izlazni svjetlosni zrak mi-
jenja pravac (zbog prelamanja), ali izlazi pod istim uglom u odnosu na normalu
pod kojim je došao svjetlosni zrak. Primjer pravilnog propuštanja svjetlosti pri-
kazan je na slici 4.50 a.
Osobinu pravilnog propuštanja svjetlosti ima providno staklo. Gubitak svje-
tlosti u ovom slučaju je mali i može se zanemariti.
Difuzno ili rastureno propuštanje i odbijanje svjetlosti karakteristika je
opalnog (mutnog) stakla, alabastera i slično. U ovom slučaju, svjetlosni zraci imaju
isti oblik kao pri difuznom odbijanju, kao što je prikazano na slici 4.50 b. Gubici
svjetlosti usljed upijanja su znatno veći nego kod pravilnog propuštanja svjetlosti.
Mješovito propuštanje i odbijanje svjetlosti javlja se kod matiranog neugla-
čanog stakla, pri čemu svjetlosni zrak prolazi dijelom pravilno, a dijelom difuzno,
kao što je prikazano na slici 4.50 c.
Odnos između propuštenog svjetlosnog fluksa Φτ i ukupnog svjetlosnog fluksa
Φ, definiše sačinilac propuštanja svjetlosti τ:
Φτ
τ= , τ – grčko slovo izgovara se TAU
Φ
N N N

α α

N’ N’ N’

a) b) c)

Slika 4.50: Propuštanje svjetlosti: a) pravilno, b) difuzno, c) mješovito

Upijanje (apsorpcija) svjetlosti javlja se kod svih gore navedenih pojava.

Energija upijene svjetlosti pretvara se u toplotu, pa dolazi do zagrijavanja tijela.
Odnos između upijenog svjetlosnog fluksa Φα i ukupnog svjetlosnog fluksa Φ,
definiše se sačinilac upijanja svjetlosti α:
Φα
α=
Φ
Upijanje ima veliku ulogu u tehnici osvjetljenja i u uskoj je vezi sa bojom svje-
tlosti. Osvijetljene površine imaju boju onih radijacija koje odbijaju, odnosno
propuštaju.

93
 Ukoliko pojave odbijanja, propuštanja i upijanja svjetlosti posmatramo zajed-
no, dolazimo do zaključka da će se na jednom tijelu od 100% svjetlosnog fluksa
koji padne na to tijelo jedan dio odbiti, jedan upiti, a jedan propustiti. Ovo nam
omogućava da napišemo jednačinu:
τ % + ρ % + α % = 100%
τ + ρ +α = 1

4.5 ELEKTRIČNE SVJETILJKE

Osnovni zadatak svjetiljki je nošenje i napajanje izvora svjetlosti. Osim toga,

zadatak svjetiljki je da izmijene raspodjelu svjetlosne jačine sijalica kako bi bolje
odgovarale potrebama osvjetljenja, kao i da zaklone sijalice od neposrednog po-
gleda i time umanje zasjenjivanje i sjajnost. Pored ovih zadataka, svjetiljke imaju
i estetsku ulogu.
Prema namjeni i vrsti materijala od kojeg je svjetiljka napravljena, razlikujemo:
providne, difuzne, reflektore, projektore i refraktore. Sijalična grla koja se nalaze u
svjetiljkama omogućavaju vezu sijalice sa električnom instalacijom.
Karakteristika svjetiljke zavisi i od karakteristike svjetlosne jačine same sijalice.
Zbog ovoga se, pored karakteristike svjetiljke, crta i karakteristika sijalice.
Oblik raspodjele svjetlosti daje se polarnim dijagramima inteziteta svjetlosti,
kao što je prikazano na slici 4.51. Svi polarni dijagrami intenziteta svjetlosti odre-
đuju se za svjetlosni fluks od 1000 lumena. Na taj način se isti dijagram koristi za
izvore svjetlosti istih dimenzija, ali različitog svjetlosnog fluksa. Da bi se dobio
intenzitet svjetiljke u određenom pravcu, očitana vrijednost se množi sa brojem
lumena svih izvora u svjetiljci.

180°

90° 90°
C20–160 20 C0–180
C270 40
C90
60
80

100
120 cd/1000 lm
60° 30° 0° 30° 60°
Slika 4.51: Izgled svjetlosne karakteristike

Efikasnost izvora svjetlosti se definiše kao odnost između emitovanog svjetlo-

snog fluksa Φ i primljene električne snage P:
Φ  lm 
η=
P  W 

94
 Svjetiljka može biti sastavljena od više svjetlosnih izvora. Ukupni svjetlosni
fluks svjetiljke, zbog gubitaka koji se mogu javiti, manji je od ukupnog svjetlosnog
fluksa svih izvora u svjetiljci.
Stepen iskorišćenja (koeficijent efikasnosti) svjetiljke definiše se kao:
Φ SV
ηS =
∑Φ IZV
gdje/đe je:
ΦSV – ukupni svjetlosni fluks svjetiljke
ΦIZV – ukupni svjetlosni fluks svih izvora svjetlosti u svjetiljci.
Neprovidne svjetiljke mogu imati stepen iskorišćenja u granicama 85–45%,
dok kod svjetiljki od difuznog stakla stepen iskorišćenja zavisi od vrste stakla.

Tabela 4.10: Približne vrijednosti koeficijenata refleksije i apsorpcije za neprovidne materijale

vrijednost koeficijenta
vrsta materijala vrsta refleksije (%)
refleksije apsorpcije
srebrno ogledalo pravilna 70 – 85 30 – 15
bijeli email difuzna, neznatan dio pravilan 66 – 70 34 – 30
poliran aluminijum pravilna 67 – 70 33 – 30
matirani aluminijum mješovita 55 – 60 45 – 40
mat bijeli premaz difuzna 76 – 86 24 – 14

Tabela 4.11: Približne vrijednosti koeficijenata refleksije, propustljivosti i upijanja nekih proz-
račnih materijala

vrijednost koeficijenta (%)

debljina
vrsta materijala refleksije propustljivosti apsorpcije difuzija
(mm)
ρ τ α

providno staklo 2–4 6–8 90 – 92 2–4 mala

ornament staklo 3,2 – 5,9 7 – 24 7 – 24 57 – 90 neznatna

providno staklo
1,8 – 3,3 6 – 16 77 – 89 3 – 11 neznatna
iznutra matirano

mutno staklo 1,7 – 3,6 40 – 69 12 – 38 12 – 31 dobra

opalno staklo 1,9 – 2,9 31 – 45 47 – 66 3 – 10 dobra

95
 Tabela 4.12: Koeficijent refleksije za različite boje i materijale

boja ρ materijal ρ

a) b) c) bijela 0,8 gips o,8

svijetlo žuta 0,7 kreč 0,8

svijetlo siva 0,4 svijetle ploče 0,7

svijetlo braon 0,3 Cement 0,3

svijetlo zelena 0,5 tamno drvo 0,2


d) e) tamno zelena 0,15 crvena cigla 0,2

Slika 4.52: Providne svjetiljke: svijetlo crvena 0,4 žuta cigla 0,3
a) „brodska svjetiljka”, b) OG
tamno crvena 0,1 prirodni beton 0,4
svjetiljka, c) baštenska svjetiljka, d)
protiveksplozijski zaštićena ovjesna crna 0,1 tamni materijal 0,1
svjetiljka, e) protiveksplozijski
zaštićena ovjesna signalna svjetiljka

Providne svjetiljke se prave od providnog stakla. Imaju zadatak da mehanički

Slika 4.53: Primjeri svjetiljki sa
difuznim staklom
a) b)
Slika 4.54: Svjetiljke sa: a) dubokim
reflektorom, b) širokim reflektorom
zaštite sijalicu od razbijanja, a sijalično grlo i čauru da zaštite od vlažnog vazduha
i hemijskog uticaja. Kroz providno staklo vidi se sijalica, te ovom svjetiljkom nije
smanjena sjajnost sijalice. Neke od providnih svjetiljki prikazane su na slici 4.52.
Difuzne svjetiljke su izrađene od materijala koji ima difuznu propustljivost
svjetlosti pri čemu se vodi računa o smanjenju bljeska sijalice. Staklo za difuzne
svjetiljke može biti opalno ili mutno i matirano. Staklo sa dobrom difuzijom sma-
njuje sjajnost. Svjetlosna karakteristika zavisi od oblika svjetiljke, kao i vrste di-
fuznog stakla.
Vrlo često ove svjetiljke se izrađuju tako da difuzor potpuno zaokružuje svje-
tlosni izvor. Ove svjetiljke se najčešće koriste za mješovito osvjetljenje.
Neki od primjera difuznih svjetiljki dati su na slici 4.53.
Reflektori su vrsta svjetiljki koje svoj rad zasnivaju na totalnoj refleksiji sa svr-
hom da se maksimalno iskoristi svjetlosni fluks gornje polusfere svjetlosnog izvora.
Reflektori se najčešće izrađuju od raznih vrsta metala. Reflektori se izrađu-
ju za razne vrste svjetlosnih izvora počev od sijalica sa užarenim vlaknom, šted-
nih, živinih, natrijumovih, halogenih i LED, u zavisnosti od mjesta primjene. Ove
svjetiljke možemo podijeliti na svjetiljke sa dubokim i širokim reflektorom, koji
su prikazani na slici 4.54.
Kod dubokih reflektora zasjenjivanje je malo jer je sijalica skrivenija od oka.
Stepen iskorišćenja ovih svjetiljki kreće se oko 65%, dok kod svjetiljki sa širokim
reflektorom on iznosi oko 75%.
Ove svjetiljke se upotrebljavaju za direktno osvjetljenje otvorenih i zatvorenih
prostora. Pri osvjetljenju zatvorenih prostora kod kojih je visina tavanice ispod 5m
koristiće se svjetiljke sa širokim reflektorom, dok kod industrijskih prostora sa ta-
vanicom višom od 5 m, upotrijebiće se svjetiljka sa dubokim reflektorom. Izgled
svjetlosne karakteristike svjetiljke sa dubokim i širokim reflektorom prikazana je
na slici 4.55.

96
 225° 180° 135° 225° 180° 135°

270° 90° 270° 90°

315° 0° 45° 315° 0° 45°

Slika 4.55: Svjetlosne karakteristike svjetiljke sa: a) dubokim reflektorom (zelenom bojom
označen metalni reflektor), b) širokim reflektorom

Sa donje strane reflektora često se ugrađuje zvono od providnog stakla kao za-
štita od prašine. Ovo zvono neznatno mijenja svjetlosnu karakteristiku svjetiljke.
Na slici 4.56 prikazani su razni tipovi svjetiljki sa reflektorom.
10%
10%

Slika 4.56: Svjetiljke sa reflektorom

Projektori su svjetiljke koje služe za puštanje svjetlosnog fluksa velikih vrijed-

10%
nosti u snopu koji je približan obliku valjka. Može se naslutiti da je projektor samo
10%
jedna vrsta reflektora. Reflektori mogu odašiljati svjetlosni fluks pod prostornim
uglom do 180°. Kod dobrih projektora svjetlosni fluks u vidu valjka ima rasipanje Slika 4.57: Ugao rasipanja kod
fluksa do 10%, kao što je prikazano na slici 4.57. projektora
Osvijetljena površina ima oblik kruga koji je veći ukoliko je rasipanje fluksa
veće. Zbog ovoga projektori nijesu pogodni za osvjetljavanje udaljenih predmeta.
Projektori se izrađuju za izvore svjetlosti velike snage.
Manji projektori se upotrebljavaju za pozorišta u projekcione svrhe i za film- α
ska snimanja, dok se veći projektori koriste u pomorstvu, vazduhoplovstvu, kao i
s
za razne signalizacije.
Neki primjeri projektora prikazani su na slici 4.58.
β

Slika 4.59: Prelamanje svjetlosti

prilikom prelaska iz jedne sredine u
drugu

Slika 4.58: Primjeri projektora za TV studio

Refraktori su svjetiljke koje pored reflektora sadrže refraktorsko staklo oblika

polulopte. Refrakcija je promjena smjera svjetlosnog zraka pri njegovom prelazu
iz jedne sredine u drugu. Na primjer, kada svjetlosni zrak prilikom prolaska kroz
staklo mijenja pravac kao što je prikazano na slici 4.59.
Najočigledniji primjer svjetlosne refrakcije je kada šipku potopimo dopola u
vodu pa ona izgleda kao da se lomi u vodi, kao što se vidi na slici 4.60.
Slika 4.60: Refrakcija slamke u čaši

97
 Upotrebom refraktora postiže se znatna ekonomičnost u potrošnji električne
energije jer se svjetlost usmjerava i ne rastura se nepotrebno. Usmjeravanjem svje-
tlosti pomoću refraktorskog stakla postiže se ravnomjerniji osvjetljaj radne ravni.
Raspodjela svjetlosti pomoću ovih svjetiljki nije simetrična. Ova asimetričnost
se koristi za osvjetljavanje puteva, obala i sl. Neki od primjera svjetiljki sa refrak-
torskim staklom prikazani su na slici 4.61.

Slika 4.61: Ulične svjetiljke sa refraktorskim staklom

1. Opiši namjenu svjetiljke.

2. Nabroj vrste svjetiljki prema namjeni i vrsti materijala od kojeg je svje-
tiljka napravljena.
3. Objasni razliku između providnih i difuznih svjetiljki i reflektora i
projektora.
4. Opiši šta je refrakcija i gdje/đe se upotrebljavaju svjetiljke sa refraktor-
skim staklom.

4.6 OSNOVE PRAVILNOG I DOBROG

OSVJETLJENJA

Dobro i pravilno električno osvjetljenje treba da ispunjava određene uslove.

Električno osvjetljenje treba da bude:
■■ dovoljno jako, tako da osvjetljaj na određenom mjestu omogući dobro vi-
đenje,
■■ ravnomjerno u prostoru i vremenu, da ne bi zamaralo oči,
■■ da što bolje odgovara namjeni i
■■ bez zasjenjivanja.

Vrijednost osvjetljaja
Jedan od osnovnih uslova dobrog osvjetljenja je vrijednost osvjetljaja.
Čovječje oko može da raspoznaje predmete pri vrlo različitim vrijednostima
osvjetljaja, od 0,02 lx (mjesečina) do 100000 lx (sunce u podne), zahvaljujući svom

98
prilagođavanju. Takođe, oštrina vida naglo raste sa porastom osvjetljenja. Pri sla-
bom osvjetljaju oko ne raspoznaje boje i detalje, a pri vrlo jakom osvjetljaju nastaje
zasjenjivanje, koje smeta i čini da se detalji opet gube. I jedno i drugo izaziva za-
mor očiju, što štetno utiče na radnu sposobnost. Za obavljanje različitih poslova
potrebne su i različite vrijednosti osvjetljaja.
Vrijednosti osvjetljaja za razne vrste radova i prostorija nijesu tačno određene.
Radi uštede električne energije projektuje se osvjetljenje tako da osvjetljaji budu ra-
zličiti na raznim mjestima u istoj prostoriji, pa se veći osvjetljaj uzima samo tamo
gdje/đe je potreban.
Tako postoje tri vrste osvjetljenja:
■■ Opšte osvjetljenje – pri kome se ima isti osvjetljaj na radnoj ravni po cije-
loj površini prostorije (učionice, livnice …)
■■ Lokalno opšte osvjetljenje – pri kome je osvjetljaj upućen na određeno
mjesto u prostoriji gdje/đe se obavlja rad, dok su ostala mjesta slabije osvi-
jetljena istim svjetiljkama, ali dovoljno za komunikaciju.
■■ Posebno osvjetljenje – primjenjuje se za osvjetljenje specifičnih radnih
mjesta ili u slučaju radova koji zahtijevaju velik osvjetljaj, pa iz ekonomskih
razloga ne dolaze u obzir prethodne dvije vrste osvjetljenja. Uz posebno
osvjetljenje obavezno ide i dopunsko opšte osvjetljenje (15–20% od poseb-
nog), jer posebno osvjetljenje zbog svog posebnog položaja nije dovoljno
za osvjetljavanje cijele prostorije. Na primjer, elektroradionica ima za sva-
kim radnim stolom posebno osvjetljenje, a cijela prostorija ima dopunsko
osvjetljenje.
Radna ravan koja se pominje u tekstu predstavlja horizontalnu ili vertikalnu
površinu koju treba osvijetliti. Radna ravan se za unutrašnje prostore uzima od
0,8 do 0,85 m od poda jer se na toj visini nalaze ploče radnih stolova, radna mje-
sta kod radnih mašina i sl. Međutim, radna ravan može bit ii sam pod (livnice).
Za osvjetljenje ulica ili sportskih terena radna ravan je površina tla. U tabeli 4.13
date su minimalne vrijednosti osvjetljaja na radnoj ravni dok su u tabeli 4.14 date
visine osvjetljaja za razne vrste poslova.
Tabela 4.13: Minimalne vrijednosti osvjetljaja na horizontalnoj ravni

minimalne vrijednosti osvjetljaja na horizontalnoj ravni

izdignutoj iznad poda za 85 cm

opšte osvjetljenje sa dopunskim

osvjetljenjem radnog mjesta
samo opšte
osvjetljenje
zahtjevi opšte dopunsko
osvjetljenje osvjetljenje

minimalna prosječna osvijetljenost (lx)

od do  od do  od do 

veoma mali 30 50 – – – –
mali 50 80 – – – –
srednji 80 150 30 50 150 300
veliki 150 300 50 80 300 600
veoma veliki 300 600 80 150 600 1000
izvanredno veliki – – 150 300 preko 1000

99
 Tabela 4.14: Srednje vrijednosti osvjetljaja
srednja vrijednost
grupa prostorija vrste prostorija ili poslova
osvjetljaja E (lx)
ulazi, hodnici i sporedne prostorije 5.................. 15

stepenice 10................. 20

spavaće sobe 40................. 60

stanovi
kuhinja 40................ 120

saloni, trpezarija 40................ 120

sobe za rad 100............... 200

hodnici i sporedne postrorije 5.................. 15

skladišta i magacini 5.................. 20

manje trgovačke radnje 20................. 60

radnje i kancelarije čekaonice i srednje trgovačke radnje 30................. 80

kancelarijske prostorije 40................ 250

veliki trgovački magacini 90................ 200

izlozi sa robom 100............... 200

radionice za grube poslove (kovačnice, livnice...) 40................. 60

radionice za fine poslove (mehaničarske, tkačnice...) 40................ 120

radionice i fabrike radionice za finije poslove (štamparije, konstrukcioni biroi...) 60................ 150

radionice za finije poslove (štamparije, konstrukcioni biroi...) 60................ 150

radionice za vrlo fine poslove (graverske, časovničarske...) 90................ 200

fiskulturne sale 40................ 100

škole učionice 60................ 150

laboratorije 100............... 300

hodnici 20................. 30

holovi, stepeništa 40................. 60

ugostiteljski objekti
sobe 60................ 120

kuhinje, trpezarije 80................ 120

trgovine mješovitom robom, voćem i povrćem, pekare,

60................ 100
trgovine metalnom galanterijon
trgovine
trgovine sa skupocjenom robom i robom precizne izrade 250............... 500

izlozi i vitrine 250..............5000

izdavanje knjiga 60 ................ 90

biblioteke
čitaonice 150............... 300

100
 hodnici i stepeništa 50................ 100
bolničke sobe sa posebnim osvjetljenjem bolničkog
40................. 60
bolnice razvoda
ordinacije, laboratorije, apoteke 150............... 300
operaciona sala >2000
bašte i terase 20................. 30
parkovi 3....................5
prolazi sa malim saobraćajem 6.................. 15
prolazi sa velikim saobraćajem 15................. 30
Otvoreni prostori šetališta 10................. 20
malim saobraćajem 1,5...................3
srednjim saobraćajem 4....................8
ulice i trgovi sa:
velikim saobraćajem 10................. 15
vrlo velikim saobraćajem 20................. 30

Ravnomjernost osvjetljaja
Emax
Ako se izmjeri osvjetljaj u raznim tačkama radne ravni, dobija se prostorni
Esr
dijagram raspodjele osvjetljaja. Kada se ovaj prostorni dijagram rasiječe vertikal- Emin
nom ravni, dobija se dijagram raspodjele osvjetljaja u ravni prikazan na slici 4.62.
Odnos najmanjeg i najvećeg osvjetljaja naziva se sačinilac ravnomjernosti Slika 4.62: Dijagram raspodjele
osvjetljaja: osvjetljaja u ravni

Emin
k=
E max
Obrnuti odnos naziva se sačinilac neravnomjernosti. Srednja vrijednost osvjet- Emax
S
ljaja može se izračunati ukoliko se izračuna vrijednost šrafirane površine S i ako Esr =
b
S
Emin
se ona podijeli sa širinom b, kao što je prikazano na slici 4.63.
b
Ravnomjernost osvjetljaja je:
■■ velika ako je k = (0,5–0,8) Slika 4.63: Dijagram raspodjele
■■ srednja ako je k = (0,3–0,5) osvjetljaja
■■ mala ako je k = (0,1–0,2) S1 S2
Velika ravnomjernost osvjetljaja zahtijeva se tamo gdje/đe su radna mjesta gu-
sto postavljena u prostoriji, kao što su učionice, montažne sale i slično.
Emax
Sačinilac ravnomjernosti raste sa povećanjem osvjetljaja i gušćim rasporedom Esr Emin
sijalica. Kada postoje dvije sijalice (S1 i S2), kriva raspodjele osvjetljaja dobija se kao
zbir krivih osvjetljaja obje sijalice, kao što je prikazano na slici 4.64.
Slika 4.64: Zbirni dijagram raspodjele
osvjetljaja za dvije sijalice (crvena
Kvalitet svjetlosti boja)
Kvalitet svjetlosti zavisi od namjene prostorije i vrste rada koji će se u njoj izvo-
diti. Dva osnovna elementa kvaliteta svjetlosti su:
■■ sjenka i
■■ boja svjetlosti
Sjenka zavisi od vrste izabrane svjetiljke, kao i vrste osvjetljenja, dok boja svje-
tlosti zavisi od izbora vrste sijalice.

101

30–40°
Slika 4.65: Položaj svjetiljke pri direktnom
osvjetljenju u svrhu izbjegavanja zasjenjivanja
102
Zasjenjivanje
Zasjenjivanje je posljedica bljeska svjetlosnog izvora. Zasjenjivanje
se sastoji u jakom nadražaju mrežnjače oka na koju djeluje svjetlosni
izvor sa jakim bljeskom. U ovom slučaju u oku se javlja druga slika
koja pogoršava normalnu sliku i istovremeno smanjuje osjetljivost oka.
Zasjenjivanje je najveći neprijatelj dobrog osvjetljenja te ga po svaku
cijenu treba izbjeći. Vrlo je teško odrediti vrijednost bljeska kada po-
činje da nastupa zasjenjivanje. Jedan isti izvor čija pozadina ima veću
gustinu osvjetljaja nego predmet koji zasjenjuje, ne može zasjeniti. Na
primjer, svjetlost automobilskih farova gledana danju, prema svjetlo-
snoj pozadini, jedva se primjećuje, dok noću, u mračnoj pozadini, ista
svjetlost proizvodi jako zasjenjivanje. Da bi se izbjeglo zasjenjivanje,
potrebno je izvor bljeska odstraniti iz vidnog polja (kao što je prika-
zano na slici 4.65) ili ga svesti na podnošljivu mjeru.
4.6.1 Sistemi osvjetljenja
Prema načinu upućivanja svjetlosnog fluksa na radnu ravan ili
na predmet koji želimo da osvijetlimo, razlikujemo sljedeće sisteme
osvjetljenja:
■■ direktni
■■ poludirektni
■■ mješoviti
■■ poluindirektni
■■ indirektni
■■ površinski
Direktni sistem osvjetljenja
Direktni sistem osvjetljenja je onaj sistem osvjetljenja kod koga se
skoro cijeli svjetlosni fluks svjetlosnog izvora (>90%) upućuje direk-
tno na radnu ravan, tako da je tavanica tamna. Ovaj sistem osvjetlje-
nja stvara vrlo oštre sjenke, sa sjajnih površina izaziva zasjenjivanje
refleksijom. Primjenjuje se prilikom osvjetljenja fabrika, radioničkih
prostorija, za osvjetljenje prostorija sa staklenom tavanicom, staničnih
perona i sl. Direktan sistem osvjetljenja je vrlo ekonomičan. Za ovu
vrstu osvjetljenja koriste se metalni reflektori. Mana ove vrste osvjet-
ljenja je velika neravnomjernost osvjetljaja.
Poludirektni sistem osvjetljenja
Poludirektni sistem osvjetljenja je onaj sistem osvjetljenja kod koga
se 60–90% svjetlosnog fluksa upućuje u donju polusferu, a ostatak od
40–10% svjetlosnog fluksa u gornju polusferu. Svjetlosni fluks koji se
upućuje u gornju polusferu odbija se od tavanice i pada na radnu ravan.
Kod poludirektnog sistema osvjetljenja, sjenke su nešto blaže, ali još
uvijek oštre. Za ovu vrstu osvjetljenja koriste se svjetiljke od difuznog
stakla raznih, pretežno zatvorenih oblika, koji u donju polusferu šalje
veći dio svjetlosnog fluksa, a u gornju manji dio. Poludirektni sistem osvjetljenja
koristi se za osvjetljenje kancelarija, učionica, trgovina i slično. Neravnomjernost
osvjetljaja na radnoj ravni i ovdje je znatna, ali manja nego kod direktnog siste-
ma osvjetljenja.

Mješoviti sistem osvjetljenja

Mješoviti sistem osvjetljenja je onaj sistem osvjetljenja kod kojeg se 40–60%
svjetlosnog fluksa svjetlosnog izvora uputi u donju polusferu, a 60–40% u gornju
polusferu. Koristi se samo za prostorije normalne visine gdje/đe su tavanica i zido-
vi svijetle boje. Sjenke su još blaže i nema zasjenjivanja. Ravnomjernost osvjetljaja
radne ravni je bolja nego u prethodna dva slučaja. Svjetiljke su najčešće u obliku
sfere od opalnog stakla-difuzora. Mješoviti sistem osvjetljenja upotrebljava se za
osvjetljenje kancelarija, stanova i sl.

Poluindirektni sistem osvjetljenja

Poluindirektnim sistemom osvjetljenja naziva se onaj sistem kod koga se 60–
90% svjetlosnog fluksa svjetlosnog izvora upućuje u gornju polusferu, a 40–10%
u donju polusferu. Ovaj sistem osvjetljenja zahtijeva svijetlu tavanicu jer je ona u
suštini sekundarni svjetlosni izvor od kojeg se svjetlost odbija difuzno. Sjenke su
blage i ravnomjernost osvjetljaja je velika. Svjetiljka koja se koristi kod poluindi-
rektnog sistema osvjetljenja sadrži reflektor od opalnog stakla okrenut na gore.
Poluindirektni sistem osvjetljenja primjenjuje se za osvjetljenje kancelarija, sta-
nova i niskih radnih prostorija.

Indirektni sistem osvjetljenja

Indirektni sistem osvjetljenja naziva se onaj sistem kod koga se više od 90%
svjetlosnog fluksa svjetlosnog izvora upućuje u gornju polusferu, a 10% u donju
polusferu. Kod indirektnog sistema osvjetljenja, tavanica predstavlja sekundarni
izvor svjetlosti jer se od nje difuzno odbija svjetlost i upućuje na radnu ravan. Sjenke
su minimalne i nema zasjenjivanja. Ovaj tip osvjetljenja koristi se za osvjetljenje
koncertnih dvorana, dvorana za izložbe, bioskope i slično.

Površinski sistem osvjetljenja

Površinski sistem osvjetljenja se ostvaruje kada se čitav svjetlosni fluks svje-
tlosnih izvora upućuje na radnu ravan. Ovo je specijalan oblik osvjetljenja jer je
potrebna tavanica od opalnog ili ornament stakla iznad koje se stavljaju svjetlo-
sni izvori koji upućuju svjetlost na staklenu tavanicu a kroz nju se osvjetljava rad-
na ravan. Površinski sistem osvjetljenja koristi se za osvjetljenje reprezentativnih
zimskih bašti, operacionih sala i slično.

1. Nabroj uslove koje treba da zadovolji dobro i pravilno osvjetljenje.

2. Objasni na koji način se postiže ravnomjernost osvjetljaja.
3. Opiši vrste refleksije i propustljivosti.
4. Objasni koja vrsta osvjetljenja se nalazi u tvom stanu ili kući.

103
 4.7 OSVJETLJENJE UNUTRAŠNJIH PROSTORA

Osnove dobrog osvjetljenja već su objašnjene u okviru tačke 4.4. Da bi osvjet-

ljenje unutrašnjeg prostora bilo kvalitetno, mora se voditi računa o kvalitetu svje-
tlosti. Kvalitet svjetlosti zavisi prije svega od namjene prostorije i rada koji će se u
njoj obavljati.
Glavni elementi kvaliteta svjetlosti su:
■■ oštrina sjenke
■■ boja svjetlosti
Oštrina sjenke zavisi od vrste odabranog osvjetljenja. Sa jedne strane kod di-
rektnog osvjetljenja sjenke su oštre, dok kod indirektnog i površinskog osvjetljenja
sjenki skoro da nema. Između ovih krajnosti postoji još kombinacija osvjetljenja.
Povećanjem broja svjetiljki dolazi do ublažavanja sjenki.
Svaki prostor zahtijeva određene specifičnosti u zavisnosti od posla koji će se u
toj prostoriji obavljati. Radna mjesta u fabrici moraju da imaju izražene sjenke jer
u suprotnom nije moguće istaći reljefnost. Kod osvjetljenja stanova, sjenke treba
da su blage. Za pojedine poslove, kao što su operacione sale, treba potpuno izbjeći
sjenke. Kod osvjetljenja učionica treba da se vodi računa da svjetlost pada sa lijeve
strane radnog stola, pa se često usvaja nesimetrični raspored svjetiljki.
Iako je težnja svih proizvođača da stvore izvor svjetlosti koji proizvodi sve talasne
dužine, kao sunčeva svjetlost, znamo da to još nije ostvareno. Zbog ove činjenice,
boja svjetlosti zavisi kako od vrste izvora svjetlosti, tako i od boje stakla svjetiljke.
Izvori svjetlosti kod kojih nedostaje crvena boja u spektru zračenja djeluju „hlad-
no“. Treba napomenuti da takozvanu dvojnu svjetlost treba izbjegavati jer je škod-
ljiva za oči (npr., živina sijalica i sijalica sa užarenim vlaknom koje su postavljene
odvojeno, pa na radnu površinu dolazi svjetlost iz različitih svjetiljki). Poželjno je
da se miješana svjetlost dobija stavljanjem različitih sijalica u istu svjetiljku.
Prilikom osvjetljenja prostora mora se voditi računa o: opštoj rasvjeti i funk-
cionalnoj rasvjeti.
Opšta rasvjeta, prije svega, treba da obezbijedi dobru vidljivost, to jest da se
omogući rad kao pri dnevnom osvjetljenju. Opšta rasvjeta se koristi za osvjetlje-
nje proizvodnih pogona, škola, kancelarija i slično.
Kod funkcionalne rasvjete pored dobre vidljivost prioritet su i lijepi efekti koji
se vještačkom svjetlošću mogu proizvesti (mjesta za rad i čitanje i sl.).
Prilikom osvjetljenja stanova dolazi u obzir i jedna i druga vrsta rasvjete: op-
šta rasvjeta će se primijeniti u radnoj sobi i kuhinji, dok će se opšta i funkcionalna
rasvjeta koristiti u dnevnoj sobi, trpezariji, salonu i sličnim prostorijama.
U sljedećim primjerima opisani su načini osvjetljavanja pojedinih zatvorenih
prostora.
Ulaz-predsoblje: predsoblje se osvjetljava mješovitim sistemom osvjetljenja
pomoću difuzora i svjetiljkama za poluindirektno osvjetljenje.
Trpezarija: u trpezariji se primjenjuje poludirektan sistem osvjetljenja i to sa
svjetiljkom koja se po mogućnosti montira iznad trpezarijskog stola.
Radna soba: poludirektan ili direktan sistem osvjetljenja sa dopunskim osvjet-
ljenjem iznad radnog stola.

104
 Dnevna soba: Dnevna soba se obično koristi za odmor pa i sistem osvjetlje-
nja treba priladoditi toj aktivnosti. Preporučuje se poluindirektni ili indirektni si-
stem osvjetljenja. Mogu se postavljati i zidne svjetiljke, kao i svjetiljke za dodatno
osvjetljenje slika i sl.
Kuhinja: Kako se u kuhinji odvijaju različiti poslovi, veoma je važno da se pra-
vilno osvijetli. Najčešće se koristi kombinacija mješovitog sistema svjetljenja sa di-
fuzorima i svjetiljki sa fluorescentnim cijevima iznad radnog stola.
Kancelarije: Kancelarije treba osvijetliti poludirektnim sistemom osvjetljenja
sa fluoroscentnim sijalicama. Vrijednost osvjetljaja se kreće do 250 lx. Velika rav-
nomjernost je od izuzetnog značaja, a to se postiže ugradnjom većeg broja svjetiljki.
Bolnice: Kod projektovanja osvjetljenja bolnica, u zavisnosti od namjene pro-
storije, treba projektovati i vrstu rasvjete. Posebnu pažnju treba posvetiti opera-
cionim salama jer se tu jačina osvjetljaja opšte rasvjete kreće od 500 do 1000 lx,
dok na samom operacionom stolu osvjetljaj treba da bude i do 10 000 lx bez sjen-
ki i zasjenjivanja.
Radionice i fabrike: Sigurnost na radu, kao i smanjenje zamora radnika zavisi
od dobro odabranog osvjetljenja. Dobro osvjetljenje radnog mjesta doprinosi bo-
ljoj produktivnosti, kao i smanjenju škarta. Sistem osvjetljenja koji se primjenju-
je je direktan ili poludirektan, najčešće sa dopunskim osvjetljenjem. Svjetiljke su
najčešće široki limeni reflektori, primjenjuju se sve vrste sijalica. Visina osvjetljaja,
kao i boja svjetlosti, zavise od vrste posla koji se obavlja.
Izlozi: Osvjetljenje izloga je veoma bitan elemenat u prodaji robe. Izložena roba
u izlogu privlači pažnju prolaznika. Osvjetljaj treba da je visok, svjetiljke skrivene,
broj i raspored svjetiljki zavisi od dubine izloga, vrste robe koja se izlaže, osvjetlje-
nosti ulice u kojoj se izlog nalazi.

4.7.1 Proračun električnog osvjetljenja zatvorenih prostorija

Prilikom projektovanja električnog osvjetljenja nema posebnih pravila, već
svaka prostorija predstavlja zadatak za sebe. Ovdje će biti navedena najosnovnija
pravila prilikom projektovanja električnog osvjetljenja.
Za proračun električnog osvjetljenja zatvorenog prostora zahtijeva se sljede-
ći postupak:
1. prema namjeni prostorije:
◆◆ odrediti vrstu osvjetljenja
◆◆ odrediti visinu osvjetljaja radne ravni
◆◆ izabrati vrstu sijalice
2. izračunati broj svjetlosnih izvora
3. odrediti broj potrebnih svjetiljki
4. utvrditi raspored svjetiljki
5. izračunati stvarnu vrijednost osvjetljaja.
Pri izboru vrste osvjetljenja, vrste sijalice i visine osvjetljaja biramo i tip svje-
tiljke koji najbolje odgovara odabranoj vrsti osvjetljenja. Prilikom izbora svjetiljke
mora se uzeti u obzir da li se samo osvjetljava horizontalna ravan ili je potrebno
osvijetliti i vertikalne ravni. Visina osvjetljaja zavisi od vrste posla koji se obavlja
u određenoj prostoriji i određena je iskustveno i data je u tabeli 4.10.
Raspored svjetiljki direktno je povezan sa ravnomjernošću osvjetljaja. Što je veći
broj svjetiljki, to je osvjetljaj ravnomjerniji. Pored broja svjetiljki na ravnomjernost
osvjetljaja utiče i njihov raspored, visina vješanja, kao i svjetlosna karakteristika.

105
 Za određivanje broja i rasporeda svjetiljki potrebno je definisati dva pojma:
radnu ravan i visinu vješanja. Sa pojmom radne ravni smo se ranije upoznali: za
prostorije to je horizontalna površina koja se nalazi na 0,8 do 0,85 m od poda.
Visina vješanja svjetiljke je vertikalno rastojanje od radne ravni do svjetiljke „h“
pri direktnom, poludirektnom i mješovitom osvjetljenju, odnosno udaljenost pla-
fona od radne ravni „h1” pri poluindirektnom i indirektnom osvjetljenju, kao što
je prikazano na slici 4.66.

t t
z d z d

h1
h
H H

0,8–0,85 0,8–0,85

Slika 4.66:Visina vješanja i međusobno rastojanje svjetiljki:

a) u slučaju direktnog, poludirektnog i mješovitog osvjetljenja;
b) u slučaju poluindirektnog i indirektnog osvjetljenja

Najveća ravnomjernost osvjetljaja postiže se ukoliko je rastojanje između svje-

tiljki (d) jednako visini vješanja tj., d = h, međutim, u praksi se češće uzima da je:
d ≤ 1,5 ∙ h
Za rastojanje svjetiljke od zida (z) uzima se:
1 1
z ≤ ⋅d ÷ ⋅d
3 2
Za udaljenost svjetiljke od tavanice uzima se:
1 1
t ≤ ⋅d ÷ ⋅d
6 2
Raspored svjetiljki vrlo često zavisi od arhitekture prostorije.
Proračun svjetlosne snage izvesti ćemo na sljedeće načine:
■■ metodom stepena iskorišćenja
■■ vatna metoda
■■ upotrebom računarskih programa za proračun osvjetljenja.

4.7.1.1 Metod stepena iskorišćenja

Stepen iskorišćenja električnog osvjetljenja dafiniše se kao odnos korisnog
svjetlosnog fluksa (Φk), koji stiže na radnu ravan i ukupnog svjetlosnog fluksa (Φu)
kojeg emituje svjetlosni izvor. Ova definicija se matematički izražava:
Φk
η= . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (1)
Φu
U okviru tačke 4.2 Fotometrijske veličine i jedinice, osvjetljaj E je definisan kao
odnos svjetlosnog fluksa i površine na koju taj svjetlosni fluks pada:
Φ
E=
S

106
 Sada korisni svjetlosni fluks u formuli (1) zamijenimo izrazom:
Φk = E ⋅ S
Izraz za stepen iskorišćenja dobija oblik:
E ⋅S
η= . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (2)
Φu
gdje/đe je:
E – osvjetljaj radne ravni
S – površina radne ravni
Iz formule (2) može se napisati matematički izraz za ukupan svjetlosni fluks (Φu):
E ⋅S
Φu = . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (3)
η
Postoji niz uzroka koji vremenom dovode do smanjenja svjetlosnog fluksa koji
pada na radnu ravan a samim tim i do smanjenja potrebnog osvjetljaja. Neki od tih
uzroka su da usljed starenja sijalice dolazi do smanjenja njenog svjetlosnog fluksa;
taloženjem prašine na svjetiljci smanjuje se svjetlosni fluks svjetiljke; vremenom
dolazi do tamnjenja ogledala u svjetiljci...
Zbog svega ovoga uvodi se pojam koeficijenta slabljenja (δ) koji se kreće:
δ = 1,25–2. Jednačina (3) dobija oblik:
E ⋅S
Φu = δ ⋅ . . . . . . . . . . . . . . . . . . (4)
η
gdje/đe je:
E (lx) – osvjetljaj radne ravni koji se bira prema tabeli 4.9,
S (m2) – površina radne ravni koju treba osvijetliti,
δ – koeficijent slabljenja,
η – stepen iskorišćenja cijelog osvjetljenja. Ovaj koeficijent zavisi od sistema
osvjetljenja, stepena iskorišćenja odabrane svjetiljke, koeficijenta refleksije zi-
dova i tavanice, kao i indeksa prostorije (I),
Φu – ukupan svjetlosni fluks.
Indeks prostorije uzima u obzir uticaj dimenzija prostorije i radne ravni.
Indeks prostorije zavisi od:
■■ visine prostorije hp (m),
■■ širine prostorije b (m),
■■ dužine prostorije a (m),
■■ visine radne ravni HR (0,8–0,85). empirijska formula – formula koja
se ne izvodi već je određena ekspe-
Indeks prostorije određuje se pomoću empirijskih formula*. rimentalnim putem
Formula za indeks prostorije kod direktnog, poludirektnog i mješovitog siste-
ma osvjetljenja glasi:
2 ⋅b + a
i= . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (5)
6⋅h
gdje/đe je:
b – širina prostorije,
a – dužina prostorije,
h – visina vješanja svjetiljke (vertikalno rastojanje od radne ravni do svjetiljke,
sl.4.60 a).

107
 Formula za indeks prostorije kod poluindirektnog i indirektnog sistema osvjet-
ljenja glasi:
2 ⋅b + a
i= . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . (6)
4 ⋅ h1
gdje/đe je:
b – širina prostorije,
a – dužina prostorije,
h1 – udaljenost plafona od radne ravni h1 = H − HR
Za dobijanje vrijednosti indeksa prostorije nakon dobijanja rezultata na osno-
vu formula (5) ili (6) usvajamo prvu manju vrijednost iz tabele 4.15.
Tabela 4.15: Oznake indeksa prostorije
oznaka indeksa
A B C D E F G H I J
prostorije
brojna vrijednost
5 4 3 2,5 2 1,5 1,25 1 0,8 0,6
indeksa prostorije

Ovako određen indeks prostorije omogućava da se iz tabele 4.16 odredi koefici-

jent iskorišćenja osvjetljenja, a samim tim i vrijednost ukupnog svjetlosnog fluksa.
Tabela 4.16: Stepen iskorišćenja za mješovito osvjetljenje
mješovito osvjetljenje δ = 1,25–1,3 mješovito osvjetljenje δ = 1,5–2
inkadescentne sijalice fluorescentne sijalice
0,70 0,50 0,30 0,70 0,50 0,30
tavanica
i veoma bijela bijela tamna veoma bijela bijela tamna
zidovi 0,5 0,3 0,1 0,5 0,3 0,1 0,3 0,1 0,5 0,3 0,1 0,5 0,3 0,1 0,3 0,1
J 22 17 14 20 16 13 14 12 24 20 17 23 19 16 18 16
I 27 22 19 25 21 18 19 17 30 26 23 28 24 22 24 21
H 31 26 23 28 24 21 22 19 33 29 27 31 28 26 27 25
G 35 30 26 31 27 24 25 22 36 31 29 34 31 28 29 27
F 38 33 29 34 30 27 27 24 39 35 32 36 33 31 31 30
E 42 38 33 38 34 31 31 28 42 39 36 40 37 35 35 33
D 46 41 37 41 37 34 34 31 46 43 40 43 40 38 38 37
C 49 45 40 43 39 36 36 33 48 45 42 44 42 40 40 38
B 53 58 44 47 43 40 38 36 51 48 45 47 45 43 42 41
A 55 51 47 49 45 42 40 38 52 50 47 49 46 45 43 42

Uputstvo za korišćenje tabela 4.15 i 4.16 biće objašnjeno kroz sledeći primjer.
Primjer: Proračunati broj i snagu sijalica za kancelariju površine 7 m × 16 m,
visine 3,2 m. Boja tavanice i zidova veoma bijela.
Postupak rada: Visinu potrebnog osvjetljaja biramo koristeći tabelu 4.14.
Preporučena vrijednost osvjetljaja iz tabele kreće se 40–250 lx. Za osvjetljenje ove
kancelarije usvojićemo vrijednost E = 150 lx. Osvjetljenje ćemo izvesti svjetiljka-
ma sa fluorescentnim sijalicama.

108
 Odabiramo mješoviti tip osvjetljenja.
Izračunamo indeks prostorije po formuli (6):
2 ⋅b + a
i=
6⋅h
■■ širina prostorije b = 7 m,
■■ dužina prostorije a = 16 m,
■■ visina vješanja svjetiljke (vertikalno rastojanje od radne ravni do svjetiljke,
svjetiljka se nalazi na tavanici)
h = hp – 0,30 m = 3,20 – 0,85 = 2,35 m
2 ⋅ b + a 2 ⋅ 7 + 16
i= = = 2,13
6⋅h 6 ⋅ 2, 35
Usvajamo prvu manju vrijednost iz tabele 4.15, a to je vrijednost i = E.
Kako su uslovi rada u kancelariji relativno čisti, usvajamo koeficijent slablje-
nja δ = 1,5.
Koristeći tabelu 4.16 i ukrštajući podatke za indeks, boju tavanice i boju zido-
va (označeno žutim) na presjeku/preśeku dobijamo vrijednost stepena iskorišće-
nja: η = 0,42.

mješovito osvjetljenje δ = 1,25–1,3 mješovito osvjetljenje δ = 1,5–2

inkadescentne sijalice fluorescentne sijalice
0,70 0,50 0,30 0,70 0,50 0,30
tavanica
i veoma bijela bijela tamna veoma bijela bijela tamna
zidovi 0,5 0,3 0,1 0,5 0,3 0,1 0,3 0,1 0,5 0,3 0,1 0,5 0,3 0,1 0,3 0,1
J 22 17 14 20 16 13 14 12 24 20 17 23 19 16 18 16
I 27 22 19 25 21 18 19 17 30 26 23 28 24 22 24 21
H 31 26 23 28 24 21 22 19 33 29 27 31 28 26 27 25
G 35 30 26 31 27 24 25 22 36 31 29 34 31 28 29 27
F 38 33 29 34 30 27 27 24 39 35 32 36 33 31 31 30
E 42 38 33 38 34 31 31 28 42 39 36 40 37 35 35 33
D 46 41 37 41 37 34 34 31 46 43 40 43 40 38 38 37
C 49 45 40 43 39 36 36 33 48 45 42 44 42 40 40 38
B 53 58 44 47 43 40 38 36 51 48 45 47 45 43 42 41
A 55 51 47 49 45 42 40 38 52 50 47 49 46 45 43 42

Značenje skraćenica:
zidovi:  vb – veoma bijeli;  b – bijeli;  t – tamni
Ukupan svjetlosni fluks izračunavamo po formuli 4:
E ⋅S 150 ⋅ 7 ⋅16
Φu = δ ⋅ = 1, 5 ⋅ = 60000 lm
η 0, 42
Najveća ravnomjernost osvjetljaja postiže se ukoliko je rastojanje između svje-
tiljki (d) jednako visini vješanja tj., d = h, međutim, u praksi se češće uzima da je:
d ≤ 1,5 ∙ h

109
 U našem primjeru: h = H − 0,85 m = 3,20 − 0,85 = 2,35 m, pa je:
d = 1,5 ∙ h = 1,5 ∙ 2,35 = 3.5 m
Rastojanje svjetiljke od zida (z) uzima se:
1 1
z ≤ ⋅d ÷ ⋅d
3 2
1 3, 5
U našem primjeru:  z ≤ ⋅ d = = 1,16 ≈ 1 m .
3 3
Broj sijalica N se dobija kada se ukupan svjetlosni fluks podijeli sa
fluksom sijalice koju daje proizvođač. U našem slučaju uzimamo svje-
tlosni fluks fluorescentne cijevi od 40 W koji iznosi 3000 lm.
Φ u 60000 lm
N= = = 20
Φs 3000 lm
Raspored svjetiljki u prostoriji prikazan je na slici 4.67.
16 m
7m

z d d d d z

Slika 4.67: Raspored svjetiljki u prostoriji iz zadatka

Slika 4.68: Svjetiljka sa rasterom i četiri Koristimo svjetiljke sa rasterom 4 × 40 W, kao što je prikazano
fluorescentne svjetiljke od 40 W na slici 4.68.

4.7.1.2 Proračun osvjetljenja Vatnom metodom

Proračun snage sijalica za zatvorene prostorije može se približno
proračunati skraćenim postupkom koji još nazivamo Vatna metoda.
Proračunima i ogledima za prostorije visine 3 m koje imaju veoma
bijelu tavanicu i bijele zidove i kod kojih je potreban osvjetljaj 100 lx
treba po 1 m2 površine snaga sijalice koja je data u tabeli 4.17.
Tabela 4.17: Snaga sijalice za približno kvadratne prostorije sa bijelom
tavanicom i zidovima za 1 m2 površine radne ravni i osvjetljaja 100 lx

sistem osvjetljenja snaga sijalice (W)

direktan 19

mješovit 28

indirektan 39

Približno istom metodom kao u prethodnom slučaju izračunate

su snage sijalica za male prostorije oko 3 × 5 m, približno kvadratne
oko 6 × 5 m, široke prostorije oko 16 × 6 m, što je dato u tabeli 4.20.
Ova tabela vrijedi za inkadescentne sijalice snage od 75 do 150 W,
fluorescentne sijalice bijele svjetlosti (4000°K) od 40 W i vrijednost
osvjetljaja od 100 lx.

110
 Ukoliko je druga vrijednost osvjetljaja E, potrebna snaga Px izračunava se po-
moću proporcije: 100 : E = PT : Px (PT – snaga iz tabele)
PT ⋅ E
Px =
100
Tabela 4.18: Podaci za proračun osvjetljenja Vatnom metodom

koeficijent refleksije veoma bijela bijela

tavanice 0,70 0,50
veoma
koeficijent refleksije bijeli bijeli
bijeli
zidova 0,30 0,30
0,50
sistem osvjetljenja i površina specifična snaga u W/m2 za osvjetljenje od
tip svjetiljke prostorije 100 lx

direktno osvjetljenje 3×5 19 21 21

inkadescentna 6×5 18 19 20
sijalica 16 × 6 16 16 17

mješovito
3×5 28 32 35
osvjetljenje
6×5 26 28 32
inkadescentna
16 × 6 21 24 26
sijalica

indirektno
3×5 40 45 60
osvjetljenje
6×5 35 39 54
inkadescentna
16 × 6 28 32 43
sijalica

3×5 6,6 7,3 7,5

direktno osvjetljenje
6×5 6,2 6,8 7,0
fluorescentna sijalica
16 × 6 5,3 5,7 5,9

mješovito 3×5 9,0 10,0 11,0

osvjetljenje 6×5 8,3 9,1 10,0
fluorescentna sijalica 16 × 6 7,2 7,7 8,6

indirektno 3×5 13 15 23
osvjetljenje 6×5 12 14 20
fluorescentna sijalica 16 × 6 9,3 11 16

Primjer: Proračunati broj i snagu sijalica za kancelariju površine 7 m × 16 m,

visine 3,2 m. Boja tavanice i zidova veoma bijela.
Varijanta sa inkadescentnim sijalicama
Biramo kao u prethodnom primjeru mješoviti sistem osvjetljenja i vrijednost
osvjetljaja E = 150 lx. Iz tabele 4.20 dobijamo specifičnu snagu od 21 W/m2.
Proračun snage sijalice iznosi:
PT ⋅ E 21 ⋅150 W
Px = = = 31, 5 2
100 100 m
Proračun ukupne snage sijalica dobijamo kada snagu Px pomnožimo sa povr-
šinom prostorije
W
P = Px ⋅ S = 31, 5 ⋅ 7 m ⋅16 m = 3528 W
m2

111
 Za osvjetljenje kancelarijskog prostora upotrijebićemo svjetiljku za mješo-
vito osvjetljenje, takozvanu opalnu loptu prečnika 300 mm, sa nosačem dužine
600 mm. U našem primjeru:
h = H – 0,60 m – 0,85 = 3,20 – 0,60 – 0,85 = 1,75 m,
pa je:
d = 1, 5 ⋅ h = 1, 5 ⋅1, 75 = 2, 27 m ≈ 2 m
1 1
Rastojanje svjetiljke od zida (z) uzima se: z ≤ ⋅ d ÷ ⋅ d
3 2
U našem primjeru:
1 2, 27
z ≤ ⋅d = = 0, 75 m
3 3
Raspored svjetiljki u prostoriji prikazan je na slici 4.69.
16 m
7m

z d d d d z

Slika 4.69: Raspored svjetiljki u prostoriji iz zadatka

Kako je ukupna snaga sijalica P = 3528 W, a rasporedom svjetiljki imamo 10

svjetiljki, to je snaga po jednoj svjetiljki:
P 3528 W
P=
1 = = 350 W
10 10
Varijanta sa fluorescentnim sijalicama
Biramo kao u prethodnom primjeru mješoviti sistem osvjetljenja i vrijednost
osvjetljaja E = 150 lx. Iz tabele 4.20 dobijamo specifičnu snagu od 7,2 W/m2.
Proračun snage sijalice iznosi:
PT ⋅ E 7, 2 ⋅150 W
Px = = = 10, 8 2
100 100 m
Proračun ukupne snage sijalica dobijamo kada snagu Px pomnožimo sa povr-
šinom prostorije:
W
P = Px ⋅ S = 10, 8
⋅ 7 m ⋅16 m = 1209 W
m2
Ukupnu snagu dijelimo sa snagom jedne fluorescentne sijalice od 40 W i na taj
način dobijamo potreban broj fluorescentnih sijalica.
P 1209 W
=
N = = 30 W
P1 40
Možemo staviti dva reda svjetiljki sa rasterom 3 × 40 W.
Kada Vatnu metodu uporedimo sa metodom stepena iskorišćenja, vidimo da
je ona mnogo neprecizija, pa se zato primjenjuje za orijentacione proračune.

112
 U praksi možemo sresti skraćenu verziju Vatne metode kod koje se proračun vrši
na sledeći način:

Φ u = 1, 7 ⋅ E ⋅ S
gdje/đe je:
Φu [lm] – potreban svjetlosni fluks,
E [lx] – potreban osvjetljaj i
S [m2] – površina prostorije.
Potreban broj svjetiljki (armatura) se određuje po formuli:

Φu
N=
Φs
gdje/đe je Φs svjetlosni fluks odabrane svjetiljke.
Primjer: Izračunati potreban broj svjetiljki sa četiri fluorescentne cijevi 18/20 W za
osvjetljenje kancelarije površine S = 30 m2. Fluks jedne svjetiljke je Φs = 3 300 lm.
Potrebno osvjetljenje kancelarije je E = 250 lx.
Riješenje:

Φ u = 1, 7 ⋅ E ⋅ S = 1, 7 ⋅ 250 ⋅ 30 = 12750 lm
Φ 12750
N= u = = 3, 9 ≈ 4
Φ s 3300
Potrebne su četiri svjetiljke.

Proračun osvjetljenja upotrebom računarskih programa

Postoji niz softverskih paketa za proračun osvjetljenja. Skoro svaki proizvo-
đač svjetiljki daje besplatno na upotrebu prateći softver. Ovi programi zahtijeva-
ju da se kao ulaz unesu podaci o prostoriji u kojoj se postavlja osvjetljenje i da se
odabere željena svjetiljka i željeno osvjetljenje (na primjer, program DIALux 4.3,
Elektro Cad, Sisport, TEPExLUX − može se preuzeti sa interneta www.tep.hr, i dr).
Program izračunava potreban broj svjetiljki i optimalno ih raspoređuje u pro-
storu. Na taj način se dragocjeno vrijeme može iskoristiti za kreativnije faze pro-
jektovanja kao što su izbor koncepcije rasvjete, izbor vrste svjetiljki, usaglašavanje
sa propisima i slično, a zamorno računanje prepustiti računaru.

1. Nabroj osnovne karakteristike osvjetljenja zatvorenog prostora.

2. Izvedi izraz za proračun osvjetljenja metodom stepena iskorišćenja.
3. Proračunaj osvjetljenje školske učionice širine 10 m, dužine 20 m, visine
tavanice 4,5 m. Tavanica veoma bijela, zidovi bijeli. Osvjetljenje izvesti
fluorescentnim sijalicama.
Za isti primjer uraditi proračun Vatnovom metodom. Analiziraj rezultate.
4. Prethodni primjer uraditi korišćenjem nekog od računarskih programa
(na časovima praktične nastave).

113
 4.8 OSVJETLJENJE OTVORENIH PROSTORA

Otvorenim prostorima podrazumijevaju se ulice, trgovi, mostovi, sportski te-

reni, otvorena skladišta, fasade zgrada i slično.
Radna ravan kod otvorenih prostora smatra se horizontalna ravan ulice, troto-
ara, sportskog terena i sl. Radna ravan dobija svjetlosni fluks direktno iz svjetiljke.
Zbog ovoga, kod proračuna osvjetljenja otvorenog prostora isključivo se posmatra
jačina konkretne svjetiljke.
Kao i kod osvjetljenja zatvorenog prostora, osvjetljenje otvorenih prostora mo-
žemo podijeliti na:
■■ korisno (racionalno) i
■■ ukrasno (dekorativno).
Korisno osvjetljenje treba prije svega da obezbijedi dobru vidljivost. Korisno
osvjetljenje koristi se za osvjetljenje ulica, trotoara, trgova, otvorenih stadiona i
slično.
Kod ukrasnog osvjetljenja nije prioritet dobra vidljivost, već lijepi efekti koji se
vještačkom svjetlošću mogu proizvest, a to su osvjetljenje spomenika, zgrada i slično.
Bez obzira koji je zadatak osvjetljenja otvorenog prostora, ono mora da zado-
volji tri osnovna uslova, to su:
■■ funkcija
■■ estetika
■■ ekonomičnost
Funkcija – Osnovna funkcija osvjetljenja saobraćajnica je osiguranje mini-
malne propisane vrijednosti osvjetljenja saobraćajnica, ravnomjerne rasvjetljeno-
sti, kao i umanjenje efekta bliještanja farova.
Savremeno osvjetljenje saobraćajnica osigurava veliku ravnomjernost osvjet-
ljaja, (>70%) i smanjuje efekat bliještanja farova automobila.
Estetika – Tradicionalno su se za osvjetljavanje različitih građevina, kulturnih
spomenika i sl. koristile natrijumove sijalice koje nemaju dovoljno talasnih dužina
(isijavaju žutu boju) isijavane svjetlosti, te na taj način umrtvljuju ambijent.
Ukoliko neki prostor želimo oživjeti, savremeno rješenje predstavljaju kva-
litetni izvori svjetlosti, takozvane „bijele svjetlosti“, koji emituju svjetlost sličnu
sunčevoj svjetlosti, kao što su metalhalogene ili fluokompaktne sijalice, kao i LED
svjetlosne diode.
Ekonomičnost – S obzirom na porast cijene električne energije troškovi osvjet-
ljenje ulica, trgova i slično (što često nazivamo „javno osvjetljenje“) zauzima bitnu
stavku u troškovima gradova. Pod troškovima javnog osvjetljenja podrazumijevaju
se troškovi izgradnje, upravljanja, održavanja, kao i troškovi električne energije za
osvjetljenje javnih površina. Ukoliko se postojeće, energetski neefikasne svjetiljke,
zamijene energetski efikasnijim, na duži rok će se ta investicija naplatiti.
Za proračun osvjetljenja otvorenog prostora primjenjuju se sljedeće metode:
■■ metoda tačaka,
■■ metoda stepena iskorišćenja,
■■ upotrebom računarskih programa za proračun osvjetljenja.

114
4.8.1 Proračun osvjetljenja otvorenih prostora
metodom tačaka
C
Kod ove vrste proračuna polazi se od pretpostavke da na otvorenim
terenima nema površina od kojih bi se svjetlost odbijala i dolazila na Iα
radnu ravan. Kod osvjetljenja otvorenog prostora smatra se da svjetlo- α l
sni zraci dolaze do radne ravni isključivo od strane svjetlosnog izvora.
Prilikom proračuna osvjetljenja otvorenog prostora, koristi se h
obrazac za osvjetljaj koji je ranije izveden i koji se naziva Lambertov
obrazac (slika 4.70) α
I
E = α2 ⋅ cos α B A
l a
gdje/đe je:
Iα – jačina svjetlosnog izvora u pravcu tačke A koja se osvjetljava, Slika 4.70: Prikaz za proračun osvjetljenja
otvorenog prostora metodom tačaka
α – ugao pod kojim se izvor svjetlosti vidi iz tačke A koju osvjetljava,
l – rastojanje između tačke A koja se osvjetljava i svjetlosnog izvora.
Za primjenu ovog obrasca potrebno je poznavati svjetlosnu ka-
rakteristiku svjetiljke. Kako je rastojanje od izvora svjetlosti i tačke na
radnoj ravni komplikovano mjeriti, to se prethodni obrazac koristi u
nešto izmijenjenom obliku.
Posmatrajući trougao ABC na slici 4.65, možemo napisati:
h h
cos α = ⇒l =
l cos α
Iα Iα Iα
E= 2
⋅ cos α = 2
⋅ cos α = ⋅ cos α
l  h  h2
 cos α  cos2 α
 
Iα
E= ⋅ cos 3 α
h2
Vidimo da se u ovako prikazanoj formuli ne pojavljuje rastojanje
l, već visina vješanja svjetiljke h. Visina vješanja h je konstantna vri-
jednost. Da bi odredili ugao α, potrebno je da izmjerimo udaljenost
tačke A do tačke B (vrijednost dužine a).
Sada je:
a a
tg α = ⇒ α = arctg
h h
Prilikom proračuna osvjetljenja otvorenog prostora metodom ta-
čaka prvo se na crtežu osnove teren podijeli na kvadrate (2 × 2 m) i
odrede se njihova središta, kao što je prikazano na clici 4.66. Za svaku
tačku mjeri se udaljenost od podnožja sijalice i određuje ugao α. Iz svje-
tlosne karakteristike za svaki ugao α očitava se vrijednost jačine svje-
tlosti Iα. Na osnovu dobijenih rezultata izračunava se osvjetljaj u tački.
Ukoliko je jedna tačka osvijetljena iz više izvora, ukupan osvjetljaj
se dobija sabiranjem osvjetljaja dobijenih iz ostalih izvora:
E = E1 + E2 +  + En

115
 Nakon što izračunamo osvjetljaj u svim tačkama posmatranog otvorenog pro-
stora, može se izračunati srednji osvjetljaj Emed kao aritmetička sredina svih izra-
čunatih osvjetljaja:
n

∑E i
Emed = i =1

n
Najveći osvjetljaj Emax je najveći neposredno ispod svjetiljke jer je α = 0°, pa je
cos α = 1.
Najmanji osvjetljaj Emin je u najudaljenijoj tački od posmatrane svjetiljke.
Potrebna visina osvjetljaja otvorenog prostora daje se kao Emed. Vrijednost Emed
zavisi od namjene prostora.
Kvalitet osvjetljenja otvorenog prostora određuje se na osnovu ravnomjernosti
osvjetljaja. Razlikujemo dvije ravnomjernosti osvjetljaja, i to:
Emin
■■ donja ravnomjernost osvjetljaja K d =
Emed
Emin
■■ gornja ravnomjernost osvjetljaja K g =
Emax
U tabeli 4.19 date su vrijednosti za donju ravnomjernost osvjetljaja za najče-
šće posmatrane slučajeve. Ravnomjernost osvjetljaja utiče na visinu vješanja svje-
tiljke, kao i na razmak između svjetiljki. Za veću ravnomjernost odnos vješanja
svjetiljke h prema razmaku između svjetiljki, treba da je što manji. U tabeli 4.19
date su vrijednosti ovog odnosa, kao i preporučene visine vješanja svjetiljki i raz-
maka svjetiljki kako bi ravnomjernost osvjetljaja bila na zadovoljavajućem nivou.
Tabela 4.19: Podaci za osvjetljenje otvorenih prostora

odnos visine
osvjetljaj visina razmak
E vješanja prema
namjena otvorenog K d = min vješanja između
razmaku između
Emed svjetiljke h svjetiljki a
prostora svjetiljki h/a
Emed Emin
lx lx - - m m
gradske ulice sa veoma
30 8 1 : 4 1 : 3 10 – 12 30 – 36
jakim saobraćajem
gradske ulice sa jakim
15 4 1 : 4 1 : 3 – 1 : 4 9 – 11 30 – 40
saobraćajem
gradske ulice sa srednjim
8 1,5 1 : 5 1 : 4 – 1 : 5 8 – 10 35 – 50
saobraćajem
gradske ulice sa slabim
3 0,5 1 : 6 1 : 5 – 1 : 6 6–8 30 – 48
saobraćajem
trgovi reprezentativni 30 8 1 : 4 1 : 3 10 – 12 30 – 36
trgovi sporedni 8 1,5 1 : 5 1 : 4 – 1 : 5 8 – 10 35 – 50
prolazi i stepenice 30 – 15 8–4 1 : 3 ! : 2,5 6 – 15 15 -20
dvorišta 15 – 8 4 – 7,5 1 : 5 1 : 3,5 – 1 : 5 8 – 11 30 – 50
sportska igrališta 40 – 200 16 – 60 1 : 1,25 – – –

Primjer: Izračunati visinu osvjetljaja za tačke A, B i C date na slici 4.66 kada

postoje dvije reflektorske svjetiljke (sa sijalicom 200 W, 230 V) sa svjetlosnom ka-
takteristikom za 1000 lm datoj na slici 4.71.

116
 h = 10 m

A B C

302 + 102 = 31,6 m

10 m
10 2 = 14,1 m

10 m
10 m 10 m 10 m 10 m 225° 180° 135°

400 cd
Slika 4.71: Skica za primjer 300 cd
200 cd

Proračun za tačku A: Sa slike 4.71 vidimo da je: 100 cd

a1 = 10 m, h = 10 m, pa je 270° 90°

a1 10 a
tg α1 == = 1 ⇒ α1 = arctg 1 = arctg 1 = 45°
h 10 h
sada izračunamo vrijednost cos α1 i vrijednost cos3 α1
315° 0° 45°
cos α 1 = cos 45° = 0, 705 ⇒ cos 3 α1 = 0, 354
Slika 4.72: Svjetlosna karakteristika
Sa slike 4.72 za ugao od 45° očitamo vrijednost jačine svjetlosti: svjetlosnog izvora
Iα1 = 430 cd
Kako upotrijebljena sijalica od 200 W ima svjetlosni fluks od 3220 lm, to će
svjetlosna jačina biti:
3220
Iα1 = 430 cd = 1384 cd
1000
Sada izračunavamo osvjetljaj u tački A od strane lijeve svjetiljke (1) sa slike 4.73:
Iα1 1384
E A1 = 2
⋅ cos 3 α1 =
⋅ 0, 354 = 4, 9 lx
h 102
Kako tačku A osvjetljava i desna svjetiljka, to ćemo sprovesti proračun:
d − a1 40 − 10 30
tg β 3 = = = = 3 ⇒ β 3 = arctg 3 = 72°
h 10 10
cos 3 β 3 = 0, 030
Sa slike 4.72 za ugao od 72° očitamo vrijednost jačine svjetlosti:
I β3 = 30 cd za 1000 lm
3220
I β3 = 30 cd = 96, 6 cd
1000
Sada izračunavamo osvjetljaj u tački A od strane desne svjetiljke (2) sa slike 4.73:
I β3 96, 6
E A2 = 2
⋅ cos 3 β 3 = ⋅ 0, 03 = 0, 029 lx
h 102

117
 Ukupan osvjetljaj za tačku A jednak je zbiru osvjetljaja od obije svjetiljke:
E A = E A1 + E A2 = 4, 9 + 0, 029 = 4, 929 lx

β1
α1 α
2 α
β3 β2
3

l3
l2 h = 10 m
l1
A B C
a1
a2
a3
d = 40 m

Slika 4.73: Skica za zadatak koja prikazuje uglove i udaljenosti

Proračun za tačku B:
Sa slike 4.73 vidimo da je: a2 = 20 m, h = 10 m, pa je
a2 20 a
tg α 2 =
= = 2 ⇒ α 2 = arctg 2 = arctg 2 = 63°
h 10 h
sada izračunamo vrijednost cos3 α2
cos 3 α 2 = 0, 094
Sa slike 4.72 za ugao od 63° očitamo vrijednost jačine svjetlosti:
Iα2 = 200 cd za 1000 lm
Kako upotrijebljena sijalica od 200 W ima svjetlosni fluks od 3220 lm, to će
svjetlosna jačina biti:
3220
Iα 2 = 200 cd = 644 cd
1000
Sada izračunavamo osvjetljaj u tački B od strane lijeve svjetiljke (1) sa slike 4.73:
Iα 2 644
EB1 = 2
⋅ cos 3 α 2 =
⋅ 0, 094 = 0, 605 lx
h 102
Kako tačku B osvjetljava i desna svjetiljka, a udaljenosti su iste to je i osvjet-
ljaj isti:
I β2
EB2 = ⋅ cos 3 β 2 = 0, 605 lx
h2
Ukupan osvjetljaj za tačku B jednak je zbiru osvjetljaja od obadvije svjetiljke:
EB = EB1 + EB2 = 0, 605 + 0, 605 = 1, 21 lx
Proračun za tačku C:
Sa slike 4.73 vidimo da je: a3 = 31,6 m, h = 10 m, pa je
a3 31, 6
tg α 3 =
= = 3,16 ⇒ α 3 = arctg 3,16 = 73°
h 10
sada izračunamo vrijednost cos3 α3
cos 3 α 3 = 0, 025

118
 Sa slike 4.72 za ugao od 73° očitamo vrijednost jačine svjetlosti:
Iα3 = 28 cd
Kako upotrijebljena sijalica od 200 W ima svjetlosni fluks od 3220 lm, to će
svjetlosna jačina biti:
3220
Iα 3 = 28 cd = 90,16 cd
1000
Sada izračunavamo osvjetljaj u tački C od strane lijeve svjetiljke (1) sa slike 4.73:
Iα 3 90,16
EC1 = 2
⋅ cos 3 α 3 =
⋅ 0, 025 = 0, 0225 lx
h 102
Kako tačku C osvjetljava i desna svjetiljka, to ćemo sprovesti proračun:
14,1
tg β1 = = 1, 41 ⇒ β1 = arctg 1, 41 = 55°
10
cos 3 β 3 = 0,189
Sa slike 4.72 za ugao od 55° očitamo vrijednost jačine svjetlosti:
I β1 = 400 cd za 1000 lm
3220
I β1 = 400 cd = 1288 cd
1000
Sada izračunavamo osvjetljaj u tački C od strane desne svjetiljke (2) sa slike 4.73:
I β1 1288
EC2 = 2
⋅ cos 3 β1 =
⋅ 0,189 = 2, 43 lx
h 102
Ukupan osvjetljaj za tačku C jednak je zbiru osvjetljaja od obije svjetiljke:
EC = EC1 + EC2 = 0, 0225 + 2, 43 = 2, 45 lx

1. Nabroj osnovne karakteristike osvjetljenja otvorenog prostora

2. Navedi karakteristične veličine rasporeda svjetiljki.
3. Analiziraj koliku uštedu električne energije na godišnjem nivou bi ostva-
rio ukoliko bi inkadescentnu sijalicu snage 100 W koja se nalazi u dnev-
noj sobi u tvojoj kući zamijenio štednom sijalicom.
4. Izračunati osvjetljenje u tačkama A, B i C kada su podaci isti kao u pri-
mjeru 1, a ostali podaci su dati na slici 4.74.

A B C
302 + 102 = 31,6 m
10 m

10 2 = 14,1 m
10 m

10 m 10 m 10 m 10 m
visina vješanja svjetiljke 10 m

Slika 4.74: Skica za zadatak 4

119
 4.8.2 Proračun osvjetljenja otvorenih prostora
metodom stepena iskorišćenja
Metod proračuna osvjetljenja metodom tačaka kao što vidimo za-
htijeva dosta vremena i truda kako bi se odredio osvjetljaj u određe-
nim tačkama otvorenog prostora.
Kod proračunavanja osvjetljenja ulica češće se primjenjuje metoda
stepena iskorišćenja koja je mnogo jednostavnija, pri čemu se dobijeni
rezultati mogu primijeniti u projektima.
Kod metode stepena iskorišćenja posmatra se koristan svjetlosni
fluks Φk koji dolazi na radnu ravan i ukupan svjetlosni fluks koji daje
sijalica Φu pa možemo napisati:
Φk
η=
Φu
Ovaj stepen iskorišćenja za otvorene prostore zavisi od tipa svjetilj-
ke i od odnosa širine ulice (š) prema visini vješanja svjetiljke (h): š/h.
Koristan svjetlosni fluks možemo izraziti:
Φ k = Emed ⋅ S
gdje/đe je:
Emed – srednja vrijednost osvjetljaja (tabela 4.9)
S – površina koju osvjetljava jedna svjetiljka, a to je proizvod raz-
maka svjetiljki (a) i širine ulice (d):
S = a ∙ d
Ukupan svjetlosni fluks Φu izračunavamo iz izraza za stepen
iskorišćenja:
η (%) Φk
80 Φu =
η
70
Emed ⋅ S
Φu =
60 η
50 Emed ⋅ a ⋅ d
Φu =
η
40

30
Iz izraza za ukupan svjetlosni fluks dobijamo obrasce koje ćemo
koristiti kod ovog proračuna:
20
Φ u ⋅η
Emed =
10
d/h
a ⋅d
0
0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0 3,5 4,0 Stepen iskorišćenja ogledima je utvrđen za svaki tip svjetiljke, a
za odnos d/h.
reflektori za duboko zračenje
reflektori za pretežno duboko zračenje
Proizvođači ovaj stepen iskorišćenja daju u vidu dijagrama, kao
reflektori za široko zračenje što je prikazano na slici 4.75.
reflektori za pretežno široko zračenje Za raspored svjetiljki sa strane ulice, na ivici trotoara, vrijednost
η se umanjuje od 2 do 6%.
Slika 4.75: Stepen iskorišćenja svjetlosnog fluksa
(η) za svjetiljke montirane na otvorenom prostoru Postupak proračuna: Odredi se odnos d/h, za odabrani tip svje-
u zavisnosti odnosa širine prostora i visine tiljke i određeni odnos d/h očita se vrijednost stepena iskorišćenja η.
vješanja svjetiljke (d/h)

120
 Emed ⋅ a ⋅ d
Koristeći formulu Φ u = izračuna se ukupan svjetlosni
η
Φ ⋅η
fluks ili koristeći formulu Emed = u proračuna se vrijednost sred-
a ⋅d
njeg osvjetljenja.

Primjer: Na ulici sa srednjim saobraćajem odrediti snagu sijalice

a da srednji osvjetljaj bude 8 lx. Širina ulice 15 m, a razmak između
svjetiljki 36 m. Slika 4.76.
Rješenje: Iz tabele 4.19 biramo visinu vješanja svjetiljke h = 10 m.
Odnos d/h = 15/10 = 1,5.
D
gradske ulice sa
srednjim 8 1,5 1 : 5 1 : 4 – 1 : 5 8 – 10 35 – 50
19,5 m
saobraćajem 19,5 m
(1) (2)
Usvojićemo svjetiljku sa pretežno širokim zračenjem. Sa slike 4.75 15 m
za odnos d/h = 1,5 kriva 4 (ljubičasta) očitamo stepen iskorišćenja
η = 0,33. Sada izračunavamo ukupan svjetlosni fluks: 36 m

Emed ⋅ a ⋅ d 8 ⋅ 36 ⋅15
Φu = = = 13090 lm
η 0, 33 Slika 4.76: Skica za primjer
Za osvjetljenje saobraćajnice odabraćemo natrijumovu sijalici vi-
sokog pritiska snage 150 W koja ima svjetlosni fluks Φ = 14000 lm
(VTNa150/E).
Izračunamo srednji osvjetljaj:
Φ us ⋅η 14000 ⋅ 0, 33
Emed = = = 8, 55 lx
a ⋅d 36 ⋅15

1. Izvedi izraz za ukupan svjetlosni fluks metodom stepena iskorišćenja.

2. Objasni postupak izrade zadataka korišćenjem metode stepena iskorišćenja.
3. Izračunati snagu sijalice kod osvjetljenja ulice, kao u prethodnom pri-
mjeru. Uzeti svjetiljku sa širokim zračenjem. Upotrijebi za osvjetljenje
živinu sijalicu. Izračunaj metodom tačaka vrijednost osvjetljaja u tački
D, slika 4.76.
4. Uradi skicu ulice u kojoj živiš sa postojećim osvjetljenjem. Proračunaj
osvjetljenje koristeći kataloge proizvođača po izboru. Raspored svjetilj-
ki, vrstu svjetiljke i vrstu sijalice odredi sam i proračunaj njenu snagu.

Podijeliti učenike u grupe od po 3 člana, odabrati vođu grupe i

svakoj grupi zadati zadatak iz proučavanog poglavlja Električno
osvjetljenje.
Potrebno je da učenici pripreme prezentaciju koju će izlagati na ča-
sovima utvrđivanja. Učenicima je potrebno dati uputstva šta treba
da sadrži zadata prezentacija.
Prezentirane radove javno analizirati i ocijeniti.

121
 REZIME

■■ Vidljiva svjetlost je relativno uzak dio spektra elektromagnetnog zračenja

na koje je ljudsko oko osjetljivo.
■■ Izvore svjetlosti možemo podjeliti na primarne i sekundarne, u zavisnosti
od toga da li zrače sopstvenu svjetlost ili su obasjani svjetlošću nekog dru-
gog izvora.
■■ Talasna dužina (λ) predstavlja rastojanje između dvije tačke istog faznog
pomaka.
■■ Frekvencija (f ) predstavlja broj potpunih talasa u jednoj sekundi.
■■ Brzina prostiranja talasa (c) predstavlja proizvod talasne dužine i frekven-
cije:
c = λ · f
■■ Svakoj boji odgovara jedna talasna dužina. Najveću talasnu dužinu ima
■■ crvena boja, a najmanju plava.
■■ Pregled fotometrijskih veličina i jedinica prikazan je u tabeli 4.1
■■ Proučavane sijalice sa najbitnijim podacima prikazane su u tabeli 4.9
■■ Evropska unija je 2008. godine donijela zakon o izbacivanju iz upotrebe si-
jalica sa užarenim vlaknom (pravilnik EC 244/2009).
■■ Svjetlosne cijevi punjene plemenitim gasovima nazivaju se neonske cijevi.
■■ Radna ravan predstavlja horizontalnu ili vertikalnu površinu koju treba osvi-
jetliti. Visina radne ravni za unutrašnje prostore uzima se od 0,8 do 0,85 m
od poda.
■■ Prema načinu upućivanja svjetlosnog fluksa na radnu ravan ili na predmet
koji želimo da osvjetlimo, razlikujemo sljedeće sisteme osvjetljenja: direk-
tni, poludirektni, mješoviti, poluindirektni, indirektni, površinski.
■■ Zadatak svjetiljki je nošenje i napajanje sijalica, izmjena raspodjele svjetlo-
sne jačine sijalica, kao i da zaklone sijalice od neposrednog pogleda. Pored
ovih zadataka, svjetiljke imaju i estetsku ulogu.
■■ Prema namjeni i vrsti materijala od kojeg je svjetiljka napravljena, razliku-
jemo: providne, difuzne, reflektore, projektore i refraktore.
■■ Proračun svjetlosne snage može se izvest na sljedeće načine:
◆◆ metodom stepena iskorišćenja,
◆◆ Vatnom metodom,
◆◆ upotrebom računarskih programa za proračun osvjetljenja.

122
123