Dr. sc.

Elvir Duranović
Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka
duranovic@iitb.ba

SUFIJSKA TRADICIJA U BOSNI

I HERCEGOVINI NAKON
ZABRANE TEKIJA 1952. GODINE:
FENOMEN DŽAMIJA TEKIJA

Sažetak
Zabranu rada tekija u Bosni i Hercegovini 1952. godine sufizmu skloni
islamski učenjaci u Bosni i Hercegovini nisu razumijeli kao zabranu
sufijske tradicije, pa su se medžlis-zikri, mevludi sa elementima zikra
i derviškim ilahijama nastavili njegovati u porodičnom ambijentu.
Vremenom su kuće postale pretijesne za sve one koji su željeli
učestvovati u zikru, pa je u većim gradovima u Bosni i Hercegovini
rješenje pronađeno u manjim i mirnijim džamijama u kojima se nije
klanjao beš-vakat ili su se nalazile na periferiji grada. U ovom radu
ukratko ćemo predstaviti nastojanja na očuvanju sufijske tradicije,
prvenstveno zikra, s posebnim fokusom na fenomen džamija tekija.
Ključne riječi: tekija, džamija tekija, islam, BiH, zikr, mevlud

209
SUFIJSKA TRADICIJA U BOSNI I HERCEGOVINI NAKON ZABRANE TEKIJA 1952. GODINE...

Uvod
Uloga tekija i derviških redova u širenju islama u Bosni i
Hercegovini davno je prepoznata činjenica i o tome postoje naučni
radovi.1 Sklonost ka sufizmu i bliskost s određenim sufijskim
redovima do današnjih dana predstavlja značajan segment islamske
tradicije Bošnjaka. Veliki broj vakufnama, počevši od jedne od
najstarijih sačuvanih među njima, vakufname Isa-bega Ishakovića iz
polovine XV stoljeća, svjedoči o nastojanju umnih ljudi onoga doba da
Bošnjaci, uporedo s formalnim izučavanjem i prakticiranjem islama
u džamijama, njeguju višu dimenziju duhovnosti kroz tekije.2 Poput
Isa-bega Ishakovića, postupio je i najpoznatiji bosanskohercegovački
dobrotvor Gazi Husrev-beg sagradivši uz medresu i hanikah sa
šejhom halvetijskog derviškog reda, pred kojim su učenici izučavali
tesavuf i tarikat.3
Nažalost, utjecaj tekija vremenom je slabio, pa su tako polovinom
XX stoljeća u Bosni i Hercegovini zvanično djelovale samo tekije u
tri grada. Prema nepotpunim podacima Ulema-medžlisa iz 1950.
godine na području Bosne i Hercegovine nalazilo se sedam aktivnih

1 Vidi: Adem Handžić, „O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u

Bosni u XV stoljeću“, u: Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. XXXI,
Sarajevo, 1981, str. 169-178.
2 Prema vakufnami, Isa-beg Ishaković sagradio je prije 1462. godine
u Sarajevu konačište, tekiju i javnu kuhinju. U vakufnami stoji: „A
zatim je (izjavio da je) u selu Brodac u području Sarajeva sagradio
jedno konačište u stilu tekije (zavije), koja se sastoji od tri kuće, jed-
ne staje, jednog ograđenog dvorišta i ostalog što je potrebno, i za
svoga života uvakufio je i zavještao s tim da služi kao tekija (zavija)
i konačište siromašnim muslimanima koji su učenici, sejjidi, ratnici
i putnici-namjernici.“ Vidi: Hazim Šabanović, „Vakufnama Isa-bega,
sina pokojnog Ishak-bega, iz 1462“, Vakufname iz BiH (XV i XVI st.),
Orijentalni institut, Sarajevo, 1985, str. 14.
3 Spaho Dž. Fehim, „Vakufnama Gazi Husrev-bega iz 1531. godine“,
Vakufname iz BiH (XV i XVI st.), Orijentalni institut, Sarajevo, 1985, str.
55.

210 DRUŠTVENO-POLITIČKI I KULTURNI IDENTITET BOSANSKOG PODRINJA

 DR. SC. ELVIR DURANOVIĆ

tekija, i to: tri u Sarajevu, tri u fojničkom srezu i jedna u Visokom. U

izvještaju se konstatuje da tekije imaju vrlo mali broj posjetilaca te
se slobodno može reći da su one preživjele, jer su odavno prestale
biti ono što su bile u prvo vrijeme širenja islama kod nas.4 U isto
vrijeme, 1950. godine na budžetu Vakufske direkcije bio je samo
jedan šejh, Mustafa-ef. Varešanović, šejh mevlevijske tekije na
Bentbaši.5 Upravo je rasprava na prvom zasjedanju Vakufskog
sabora u Sarajevu, održanog 13. maja 1951. godine, o finasiranju
tekije na Bentbaši, čija vakufska sredstva su značajno premašivala
njene potrebe6, u konačnici dovela do donošenja Odluke o prestanku
rada tekija 1952. godine, kojom je sva imovina tekija prešla u ruke
Vakufske direkcije, uz obrazloženje da se u tekijama vrše određeni
obredi koji nemaju nikakve veze s islamom.7 Nakon ukidanja tekija
Ulema-medžlis u Sarajevu planirao je da jednu od najpoznatijih tekija
u Bosni i Hercegovni, hadži Sinanovu tekiju u Sarajevu, pretvori u
Muzej Islamske vjerske zajednice.8 Do ostvarivanja ovog plana nije
došlo nastojanjem tarikatu bliskih uposlenika Islamske zajednice
poput šejha Fejzulaha Hadžibajrića, Mahmuda Traljića i dr.

4 „Izvještaj Ulema-medžlisa o njegovom radu u periodu od 1. septem-

bra 1949. god. do 1. juna 1950.“, Glasnik VIS-a, god. I, br. 4-7, str. 178.
5 „Finansijski izvještaj i budžetsko poslovanje Centralne vakufske za-
klade u 1950.“, Glasnik VIS-a, god. II, br. 4-6, Sarajevo, 1950, str. 209.
6 „Zapisnik I redovnog zasjedanja Vakufskog sabora u Sarajevu, odr-
žanog 13. maja 1951. godine u saborskoj sali Vakufske direkcije u Sa-
rajevu“, Glasnik VIS-a, god. II, br. 4-6, str. 205-214.
7 „Odluka o prestanku rada tekija u NRBIH“, Glasnik VIS-a, god. III; br.
5-7, Sarajevo, 1952, str. 199.
8 „Izvještaj Saborskog odbora podnesen na Saboru IVZ u NR BiH dana 25.
novembra 1959“, Glasnik VIS-a, god. XI, br. 1-3, Sarajevo, 1960, str. 95.

500 GODINA TEKIJE HAMZA-DEDE ORLOVIĆA 1519-2019 211

SUFIJSKA TRADICIJA U BOSNI I HERCEGOVINI NAKON ZABRANE TEKIJA 1952. GODINE...

Nastavak tarikatskog djelovanja u Bosni i

Hercegovini nakon zatvaranja tekija
Zatvaranjem tekija institucionalni razvoj tarikata u Bosni i
Hercegovini našao se u nezavidnom položaju. Iako su ključevi svih
aktivnih tekija predati nadležnim organima Islamske zajednice,
dotadašnji šejhovi, vekili9, rehberi10 i derviši11 nastavili su održavati
halke zikra12 u mesdžidima i porodičnim kućama. Fejzulah Hadžibajrić
zabilježio je da je na nekom mevludu u Busovači prisustvovao i
reisul-ulema Sulejman Kemura, koji je ostao do kraja programa i
slušao ilahije, nakon čega su derviške ilahije ponovo postale sastavni
dio mevludskih programa.13 Uz učenje ilahija i kasida na vjerskim
svečanostima, osobe sklone sufizmu unutar Islamske zajednice
nastavile su održavati halke zikra po džamijama nakon klanjanja
obaveznih namaza. Na takav način postupali su hafiz Mustafa Mujić
iz Paleža, muderis Mustafa Čolić u Jajcu, imami Čaršijske džamije u
Zenici, imami džamija u Fojnici, Visokom i drugim mjestima u kojima

9 Vekil - zamjenik, opunomoćenik, zastupnik šejha: Vidi: Fejzulah

Hadžibajrić, Mali rječnik sufijsko-tarikatskih izraza, drugo izdanje, Sa-
rajevo, 2006, str. 101.
10 Rehber - vodič u tarikatu, pokazivač puta, osoba preko koje se pri-
stupa šejhu i derviškim obredima, veza između derviša i šejha. Vidi:
Fejzulah Hadžibajrić, Mali rječnik ..., str. 75.
11 Derviš - mistik, sufija, osoba koja je sebe i svoje poslove prepustila
Allahu dž. š.; visoko moralan, čovjek; osoba koja je pristupila jednom
od derviških redova radi duhovnog uzdizanja; skroman i, pobožan
čovjek koji žudi za spoznajom Istine. Vidi: Fejzulah Hadžibajrić, Mali
rječnik ..., str. 14.
12 Halka zikra - zajednički zikr koji se obavija u krugu. Vidi: Fejzulah
Hadžibajrić, Mali rječnik ..., str. 34.
13 Fejzulah Hadžibajrić, „Tesavuf, tarikat i tekije na području Starješin-
stva IZ BiH danas“, Glasnik VIS-a, god. XLII, br. 3, Sarajevo, 1979, str.
274.

212 DRUŠTVENO-POLITIČKI I KULTURNI IDENTITET BOSANSKOG PODRINJA

 DR. SC. ELVIR DURANOVIĆ

je bila jaka sufijska tradicija.14 U Sarajevu se u vrijeme zabrane tekija

tarikatsko učenje njegovalo u džamiji Jediler, Karpuzovoj džamiji
te u porodičnim kućama Adem-ef. Karađozovića, šejha Mehmed-ef.
Kelerdžića, Halid-ef. Salihagića, Ahmed-ef. Fočaka i dr.15 Zatvaranje
tekija, dakle, u derviškim krugovima nije shvaćeno kao zabrana
tarikata i tarikatskog ibadeta.
U isto vrijeme, kako bi se tekija na Mlinima usljed nekorištenja
sačuvala od propadanja, Mustafa-ef. Mehić, imam Kučuk ćatib
džamije u Sarajevu u ovoj tekiji je organizirao punkt vjerske nastave,
a kasnije i tečaj Kur’ana za odrasle. S istim ciljem je od 1969. do
31. marta 1972. godine Odbor u Sarajevu u Hadži Sinanovoj tekiji
organizirao katedru iz Mesnevije.16
Interesantno je da, iako su muslimani Makedonije i Kosova
pripadali istoj Islamskoj vjerskoj zajednici u Federativnoj narodnoj
republici Jugoslaviji kao i Bošnjaci, tekije nisu ukinute na njihovom
području. Godine 1963. u Skoplju su djelovale četiri tekije sa oko
700 derviša.17 Ta činjenica će krajem sedamdesetih i početkom
osamdesetih godina XX stoljeća dodatno pomoći odgovornim u
Islamskoj zajednici da promijene svoje stavove o položaju tekija
u Bosni i Hercegovini.18 Naime, sve intenzivnije veze s derviškim

14 Više o ovome vidi: Fejzulah Hadžibajrić, „Tesavuf, tarikat i tekije na

području Starješinstva... str. 273-274.
15 Nedžad Latić, „Sufizam, pobjeda svoga šejtana“, Preporod, br. 16/479,
Sarajevo, 1990, str. 10-11.
16 Fejzulah Hadžibajrić, „Tesavuf, tarikat i tekije na području Starješin-
stva.., str. 273.
17 „Izvještaj o radu Vrhovnog islamskog starješinstva Islamske vjerske
zajednice u SFRJ u vremenu od 1. V 1962. do 30. IV 1963. godine pod-
nesen na četvrtoj sjednici četvrtog saziva Vrhovnog sabora Islamske
vjerske zajednice održanoj na dan 14. maja 1963. godine u Sarajevu“,
Glasnik IVZ-a, god. XXVI, br. 7-8, Sarajevo, 1963, str. 354.
18 Fejzulah Hadžibajrić, „Tesavuf, tarikat i tekije“, Islamska misao, god. I,
br. 6, Sarajevo, 1978, str. 20.

500 GODINA TEKIJE HAMZA-DEDE ORLOVIĆA 1519-2019 213

SUFIJSKA TRADICIJA U BOSNI I HERCEGOVINI NAKON ZABRANE TEKIJA 1952. GODINE...

redovima koji su neometano radili na Kosovu i Makedoniji dovele

su krajem 70-ih godina XX stoljeća do otvaranja dijaloga između
vođstva Islamske zajednice na čelu s reisul-ulemom Naimom
Hadžiabdićem i predsjednikom Sabora Hamdijom Ćemerlićem te
predstavnicima tarikata u Bosni i Hercegovini19, što je 30. maja 1977.
godine rezultiralo formiranjem Tarikatskog centra u Sarajevu.20
Važno je napomenuti je da je u vrijeme formiranja Tarikatskog
centra u Sarajevu još uvijek bila na snazi Odluka o prestanku
rada tekija u Bosni i Hercegovini iz 1952. godine. Nedugo nakon
toga, u organizaciji Starješinstva Islamske zajednice SR Bosne i
Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, u Sarajevu je 17. i 18. marta
1979. godine održano savjetovanje na temu "Tesavuf i njegovo
mjesto kod nas", na kojem su bila tretirana pitanja devijacija unutar
pojedinih derviških redova na Kosovu i Makedoniji, ali i pitanje
pozicije tesavufa i tarikata u Bosni i Hercegovini.21 Održavanje ovog
seminara svjedoči o pojačanom interesovanju za tarikat i derviške
redove u našoj zemlji unutar Islamske zajednice krajem 70-ih
godina XX stoljeća. Kako je prezentirano na akademiji „Šebi arus“,
koju je organizirao novoosnovani Tarikatski centar u Sarajevu 17.
decembra 1979. godine u Sinanovoj tekiji, u Bosni i Hercegovini su
tada postojali medžlisi-zikri u šest tekija, 23 džamije i 12 mesdžida.
Zikr se na ovim mjestima obavljao zajednički ili pojedinačno nakon
propisanih namaza, tradicionalno glasno ustaljenom melodijom

19 Značaj šejha Fejzulaha Hadžibajrića za ponovno otvaranje tekija u

Bosni i Hercegovini detaljno je obradio dr. Samir Beglerović. Vidi:
Samir Beglerović, Fejzulah efendija Hadžibajrić – njegov život i borba za
povratak tekija u okrilje Islamske zajednice, magistarski rad, Sarajevo,
2004, str. 172-216.
20 Fejzulah Hadžibajrić, „Tesavuf, tarikat i tekije“, Islamska misao, god. I,
br. 6, Sarajevo, 1978, str. 20.
21 ''Problem dijaspore i tarikata'', uz jedno značajno savjetovanje, Gla-
snik IVZ-a, god. XLII, br. 2, Sarajevo, 1979, str. 195-200

214 DRUŠTVENO-POLITIČKI I KULTURNI IDENTITET BOSANSKOG PODRINJA

 DR. SC. ELVIR DURANOVIĆ

i ritmom.22 Kao rezultat svih pomenutih aktivnosti, odlukom

Vrhovnog sabora IZ u SFRJ 1989. godine ukinuta je ranija odluka
o zabrani rada tekija iz 1952. godine, uz napomenu da su tekije
vlasništvo Islamske zajednice u SFRJ te da će njihov rad biti u skladu
s normativnim aktima Islamske zajednice.23
Vidljivo je iz navedenog da zatvaranjem tekija 1952. godine nije
ukinuta i tradicija sufizma, koja je, zahvaljujući šejhovima i imamima,
na različite načine njegovana do 1989. godine i donošenja odluke o
ponovnom legalnom djelovanju tekija unutar Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini. O vraćanju tekija u okrilje Islamske zajednice
šejh Fejzulah Hadžibajrić je napisao: „(To) znači slobodu i nesputanost
u vršenju naših aktivnosti. Zatim, to znači priznavanje našeg mjesta i
uloge u ukupnom radu Islamske zajednice te naše aktivno uključivanje u
njene programe. Mi od zajednice očekujemo konkretne zadatke. Ona, eto,
ima predavače, vaize, muallime, i intelektualce različitih profila, ali joj je
jedno vrlo važno područje ostalo nepokriveno. To je područje zikra i iršada
(upućivanje od slučaja do slučaja, od osobe do osobe), upravo ono što čini
suštinu našega rada.“24

Fenomen džamija tekija u Sarajevu i Travniku

Premda su još od prvih godina širenja islama u Bosni i Hercegovini
uz džamije građene i tekije u kojima se njegovalo tarikatsko učenje,
ideja da se halka zikra obavlja u džamiji nije nova.25 Među različitim

22 Abdullah Fočak, „Udio tarikatskih jedinica u životu Islamske zajed-

nice danas, Šebi arus, Tarikatski centar, Sarajevo, 1979/1400, str. 16.
23 „Zaključci Vrhovnog sabora Islamske zajednice u SFRJ“, Preporod, br.
8/448, od 15. aprila 1989, str. 20.
24 Fejzulah Hadžibajrić, „Tarikat kao zaboravljeni dragulj“, Islamska mi-
sao, g. XI, br. 129, Sarajevo, 1989, str. 22.
25 Vidjeli smo da je tekija Isa-bega Ishakovića u Sarajevu sagrađena pri-
je Gazi Husrev-begove džamije.

500 GODINA TEKIJE HAMZA-DEDE ORLOVIĆA 1519-2019 215

SUFIJSKA TRADICIJA U BOSNI I HERCEGOVINI NAKON ZABRANE TEKIJA 1952. GODINE...

službama, koje se prema vakufnami rahmetli Gazi Husrev-bega

izvršavaju u njegovoj džamiji, jeste i služba musebbiha, ljudi koji
svaki dan u određeno vrijeme obavljaju zikr i uče na tespih.26 Dakle,
od prvog stoljeća islama u našoj zemlji imamo primjere halke zikra u
nekoj od džamija. Također, prema izvještaju o radu Ulema-medžlisa
u Sarajevu za 1933. godinu, u Travniku se halka zikra održavala u
tekiji u Jeni-džamiji, što znači da Bošnjacima nije bila strana praksa
da se zikr obavlja u džamiji.27
Tarikatska tradicija u Bosni i Hercegovini od početka 80-ih
godina do danas njegovana je, između ostalog, i kroz uspostavljanje
džamija tekija, odnosno korištenja džamija za halke zikra. Vidjeli
smo da su halke zikra do 1979. godine održavane u 23 džamije u
Bosni i Hercegovini. Međutim, u tim džamijama uglavnom bi se
proučio kraći kelime-i tevhid nakon namaskog zikra, bez predavanja,
učenja ilahija i drugih popratnih sadržaja svojstvenih tekijama.28
Otopljavanje odnosa vrha Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
tokom 70-ih godina XX stoljeća prema tarikatskom djelovanju dovelo
je do povećanja broja ašika29 tako da se u gradovima, prvenstveno
u Sarajevu i Travniku, osjetila potreba za većim prostorom za zikr.
Kako je na području Sarajeva bio značajan broj džamija u kojima su
se klanjali samo noćni namazi, pripadnici kaderijsko-bedevijskog
tarikata, na čelu sa šejhom Zakirom Bektićem, organizirali su 1972.
godine halku zikra na mahfilu džamije u Čeljigovićima.30 Ubrzo

26 Fehim Dž. Spaho, „Vakufnama Gazi Husrev-bega iz 1531.., str. 55.

27 „Prvi izvještaj o radu Ulema medžlisa u Sarajevu, Glasnik, god. I, br.
br. 3, Sarajevo, 1933, str. 54.
28 Na takav način se recimo učio zikr u džamiji u Divičanima, općina
Jajce. (zabilježio Elvir Duranović)
29 Ašik - zaljubljeni, koji gori od ljubavi, ushićen i zanesen veličanstve-
nom ljepotom lica El-Hakka; čovjek koji je svoju ljubav usmjerio
Bogu, derviš. Vidi: Fejzulah Hadžibajrić, Mali rječnik..., str. 7
30 Nedžad Latić, Sufizam, str. 10

216 DRUŠTVENO-POLITIČKI I KULTURNI IDENTITET BOSANSKOG PODRINJA

 DR. SC. ELVIR DURANOVIĆ

nakon toga pokrenuta je inicijativa za izgradnju tekije u haremu

iste džamije, što je i učinjeno. Nakon toga halka zikra organizirala
se u tekiji, a na namaze su derviši dolazili u džamiju. Kompleks
tekije proširen je nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu kada su
derviši kupili kuću uz tekiju.31 Džemat Čeljigovići, u čijem haremu se
nalazi tekija, tradicionalni je sarajevski džemat u kojem se obavljaju
noćni namazi, teravija i bajram-namaz. Zbog blizine većih džamija,
u džamiji u Čeljigovićima ne klanja se džuma-namaz. U džematu je
zaposlen honorarni imam koji je zadužen za mektepsku nastavu
i noćne namaze osim sabaha.32 Druga poznata džamija tekija u
Sarajevu jeste nakšibendijska tekija u Sarač Ismailovoj džamiji.
Tekija u haremu Sarač Ismailove džamije u potpunosti je integrisana
u džemat Sarač Ismailove džamije, a sam šejh tekije predsjednik
je džematskog odbora džemata Sarač Ismailove džamije. U Sarač
Ismailovoj džamiji halka zikra počela se održavati početkom 2000-
ih godina. Zikr se obavlja petkom i nedjeljom navečer u džamiji,
uz puno uvažavanje džematlija ovog džemata. Naime, u zimskom
periodu nakon jacije, a u ljetnom nakon akšam-namaza, u danima
kada se obavlja halka zikra, nakon farz namaza napravi se kratka
pauza da bi one džematlije koje ne namjeravaju učestvovati u zikru
mogli izaći iz džamije, čime se ni na koji način ne remeti njihov
ustaljeni ritam niti se dovode u neugodnu situaciju da izlaze iz
džamije u vrijeme obavljanja zikra. U Sarač Ismailovoj džamiji klanja
se beš-vakat (pet propisanih namaza), džuma-namaz, bajram-namaz
i teravih-namaz. Na svim namazima zajednički klanjaju džematlije
džamije i derviši iz tekije, čime se postiže potpuna integracija tekije
u džamijski obredni ambijent i pruža potpuno prvenstvo džamiji i
džematu u odnosu na tekiju.33 Na području Travnika, također, djeluju

31 Kazivao Ferid Dautović iz Sarajeva. (zabilježio Elvir Duranović)

32 Kazivao Ferid Dautović iz Sarajeva. (zabilježio Elvir Duranović)
33 Kazivao Haris Hadžić iz Sarajeva. (zabilježio Elvir Duranović)

500 GODINA TEKIJE HAMZA-DEDE ORLOVIĆA 1519-2019 217

SUFIJSKA TRADICIJA U BOSNI I HERCEGOVINI NAKON ZABRANE TEKIJA 1952. GODINE...

dvije džamije tekije, s tim što je situacija u ovom gradu kompleksnija

u odnosu na Sarajevo. Tekije su smještene uz džamiju u Osoju i u
Jeni-džamiji. Uz džamiji u Osoju nakšibendijska tekija je otpočela s
radom tokom agresije, a šejh tekije je i imam džamije, s tim da on
nije službenik Medžlisa IZ Travnik. U Jeni-džamiji u Travniku prije
rata (1992-1995) halku zikra su obavljali deriviši nakšibendijskog
tarikata. Budući da je nekolicina momaka iz Travnika tokom studija
došla u dodir s tekijom u Čeljigovićima u Sarajevu, oni su zamolili
da im se dopusti da i oni obavljaju zikr u ovoj džamiji tekiji, što im
je udovoljeno, tako da danas u Jeni-džamiji u Travniku halku zikra
obavljaju derviši i nakšibendijskog i kaderijskog tarikata.34 Osim u
Sarajevu i Travniku, džamije tekije postoje i u drugim gradovima u
Bosni i Hercegovini. Na području sjeveroistočne Bosne halke zikra
održavaju se u:
a) Zagradačkoj džamiji u Gornjoj Tuzli,
b) džamiji u džematu Gornji Bašigovci, Medžlis IZ Živinice,
c) džamiji u džematu Rudar, MIZ Živinice,
d) Hadži-pašinoj džamiji u Brčkom,
e) Čaršijskoj džamiji u Gračanici.35

Zaključak
Odluku o prestanku rada tekija iz 1952. godine pripadnici
tarikata u Bosni i Hercegovini nisu shvatili i kao odluku o zabrani
tarikatskog djelovanja. Nakon 1952. godine halke zikra i predavanja
iz tesavufa premješteni su iz tekija u porodične kuće, mesdžide i

34 Kazivao Salih Indžić iz Travnika. (zabilježio Elvir Duranović)

35 Emrah Đozić je za potrebe ovog rada informacije o halkama zikra
u džamijama na području Tuzlanskog muftijstva dobio od odgovor-
nih osoba u medžlisima ovog Muftijstva, na čemu mu se iskreno
zahvaljujemo.

218 DRUŠTVENO-POLITIČKI I KULTURNI IDENTITET BOSANSKOG PODRINJA

 DR. SC. ELVIR DURANOVIĆ

pojedine džamije. U isto vrijeme, na javnim mevludima i vjerskim

svečanostima sastavni dio programa bile su derviške ilahije, preko
kojih se čuvala uspomena na tekije. Činjenica da se Odluka o
prestanku rada tekija nije odnosila na teritoriju Kosova i Makedonije,
utjecala je na stvaranje tješnjih veza između tarikatskih prvaka u
Bosni i Hercegovini i šejhova s Kosova i Makedonije, što je kasnije
vodilo ka priznavanju sufijskog djelovanja u našoj zemlji i osnivanja
Tarikatskog centra 1977. godine. Posebnost u očuvanju i njegovanju
tesavufa u Bosni i Hercegovini od početka 80-ih godina XX stoljeća
do danas predstavljaju džamije tekije koje su u početku osnivane
u Travniku i Sarajevu, a kasnije i u drugim gradovima u Bosni i
Hercegovini.

500 GODINA TEKIJE HAMZA-DEDE ORLOVIĆA 1519-2019 219

SUFIJSKA TRADICIJA U BOSNI I HERCEGOVINI NAKON ZABRANE TEKIJA 1952. GODINE...

Literatura
Beglerović, Samir, Fejzulah efendija Hadžibajrić – njegov život i
borba za povratak tekija u okrilje Islamske zajednice, magistarski rad,
Sarajevo, 2004.
Fočak, Abdulah, "Udio tarikatskih jedinica u životu Islamske
zajednice danas", Šebi arus, Tarikatski centar, Sarajevo, 1979.
Hadžibajrić, Fejzulah, "Tarikat kao zaboravljeni dragulj",
Islamska misao, g. XI, br. 129, Sarajevo, 1989.
Hadžibajrić, Fejzulah, "Tesavuf, tarikat i tekije na području
Starješinstva IZ BiH danas", Glasnik VIS-a, god. XLII, br. 3,
Sarajevo, 1979.
Handžić, Adem, "O ulozi derviša u formiranju gradskih naselja u
Bosni u XV stoljeću", u: Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. XXXI,
Sarajevo, 1981.
"Izvještaj Ulema-medžlisa o radu u periodu od 1. septembra
1949. god. do 1. juna 1950", Glasnik VIS-a, god. I, br. 4-7.
Latić, Nedžad, "Sufizam, pobjeda svoga šejtana", Preporod, br.
16/479, Sarajevo, 1990.
Spaho, Dž. Fehim, "Vakufnama Gazi Husrev-bega iz 1531.
godine", Vakufname iz BiH (XV i XVI st.), Orijentalni institut,
Sarajevo, 1985.
Šabanović, Hazim, "Vakufnama Isa-bega, sina pokojnog Ishak-
bega, iz 1462.", Vakufname iz BiH (XV i XVI st.), Orijentalni institut,
Sarajevo, 1985.
"Zaključci Vrhovnog sabora Islamske zajednice u SFRJ",
Preporod, br. 8/448, 15. 4. 1989.

220 DRUŠTVENO-POLITIČKI I KULTURNI IDENTITET BOSANSKOG PODRINJA

 DR. SC. ELVIR DURANOVIĆ

THE SUFI TRADITION IN BiH AFTER THE

PROHIBITION OF THE TEKKE WORK 1952 -
PHENOMENON OF THE MOSQUE-TEKKE

The work prohibition of tekke in Bosnia and Herzegovina in 1952,

Islamic scholars inclined in Sufism in Bosnia and Herzegovina did
not understand as a prohibition of the Sufi tradition, so the Maj-
lis-dhikr, mawlid with elements of dhikr and Dervish ilahi are con-
tinued to be performed in the family atmosphere. After some time,
the houses became too small for all those who wanted to take part
in the dhikr. In larger cities in Bosnia and Herzegovina the solution
was found in smaller and quieter mosques where the prayers did not
do regularly, or in the mosques which were located on the outskirts
of the city.
In this presentation, we will briefly introduce the efforts to preser-
ve the Sufi tradition, primarily dhikr, with a particular focus on the
mosque/tekke phenomenon.
Keywords: Tekke, mosque / tekke, Islam, BiH, dhikr, mawlid

500 GODINA TEKIJE HAMZA-DEDE ORLOVIĆA 1519-2019 221