1

Autori: Suad Haznadarević ,Emir Medanhodžić

Gotsko naslijeđe u Bosni

Prostor na kojem su živjeli Goti do njihovog dolaska u naše krajeve je Skandinavija. Napuštanjem
Gotlanda prolaze područje današnje Poljske i Ukrajine gdje se prvi put pominju 50-100 g. n.e. Na
svom putu dolaze u dodir sa Keltima i svakako bivaju izloženi različitim uticajima, pogotovu u
pograničnim dijelovima. Tako germanski historijografi ne uspijevaju povući jasnu liniju između
gotskog i keltskog kulturnog naslijeđa. Prije nego su prihvatili Arijanstvo, Goti su slijedili mitologiju
raznih božanstva i polubožanstva, koji su u najviše slučajeva bili ženskog roda. Svaki vojskovođa sa
donesenom pobjedom na bojnom polju mogao je biti smatran polubogom. Plemena su imala svoje
toteme i božanstva, dok su porodice mogle imati porodična božanstva. Imali su nekoliko zajedničkih
božanstava; Odin ili Wodan je glavno božanstvo u mitologoji germanskih naroda. On je nekad Bog
bogova, Bog rata, Bog pjesništva i Runa, smrti i extaze sa demonsko-šamanskim elementima. Pored
ovog vjerovali su u Sunce, Mjesec, Majku plodnosti Holle (Tera Matter), božanstvo Rata i pobjede Ziu
(Tiw), a sa druge strane čuvar prava i reda. Nekad se stavlja u red Rimskog boga Mars. Thor (Donar) je
bio božansvo nevremena i vegetacije, zatim božanstvo Frig (Freya).

Thor (od Mårten Eskil Winge, 1872)

Da se primjetiti da su paganska vjerovanja, bez obzira kojoj etničkoj grupi pripadala, rimskoj, ilirskoj ili
germanskoj, imala božanstva između kojih nije bilo velikih različitosti.

Goti su na svom dugotrajnom putu prema Rimskom carstvu uspostavili jasnu hijerarhiju vojne i
civilne uprave. Poznata su imena njihovih plemenskih vladara još iz vremena pred-hunskog prodora
na tle Europe, a to su; Berig, Gadarich (2. vijek), Filimer (2./3. vijek), Ostrogotha (oko 250 g.), Kniva
(oko 250 g.)

Od vremena kad su se gotska plemena podijelila na istočne i zapadne Gote, slijed gotskih kraljeva
izgledao je ovako: Geberich (334–337), Vultulf, Ermanarich (– 375), Vithimiris/Vinitharius (375–376),
Hunimund, Thorismund. Kraljevi istočnih Gota su sljedeći: 451–468/69 Valamir, 468/69–474
Thiudimir, 474–526 Theoderich Veliki, 526–534 Athalarich, 526–535 Amalasuntha, 534–536
Theodahad, 536–540 Witichis, 540–541 Hildebad, 541 Erarich, 541–552 Totila, 552 Teja. Treba
napomenutu da sva imena koja su navedena i imaju nastavak „ich“ u starogermanskom jeziku se
čitaju sa „ić“ što svakako potvrđuje bronzana ploča Theodorika Velikog izdata od perfekta Cetulinusa
na kojoj piše „Thloderići“.
2

U historijskom pohodu Gota koji na područje sjeverno od Crnog mora stižu najkasnije 238g., a
najraniji datum kad su se mogli podijelili na Terwingen (stanovnike šume) i Istočne Gote 291g.
Ermanarich je bio prvi historijski, a ujedno posljednji kralj Gota prije pojave Huna 375g. na ovom
području. O njegovoj smrti izvijestila su dva povjesničara: Jordanes i Ammianus Marcellinus. Prema
Ammianusu, počinio je samoubistvo nakon poraza protiv Huna. Kralj Ermanarich je bio slavljen u
narodu zbog svojih ratničkih sposobnosti i pravičnog vladanja. Zbog njegovog uticaja i važnosti za
Gote našao je pomen u mnogim pripovjetkama /SAGA/ o Gotima.

Osvrnimo se ovdje na jednu začuđujuču pojavu;

Več duže vrijeme neki srbijanski historičari unose zabune i neistinite o gotskom kralju Ermanarichu
– 375g i kralju Totili 541–552g. Kralj Svevlad I bi po njihovoj teoriji trebao biti gostki kralj Ermanarich
– 375g., koji nije Got nego navodno Srbin, što je naravno, suludo. A, Samovlad, Svevlad II Svevladović,
po nihovoj teoriji, je imao tri sina Borisa, Totilu i Ostrojila. To bi značilo da je gotski kralj Heldebad
540-541g /vidi listu/ u stvari brat Svevlada /porijeklom navodno slavena-srbina/ čiji sinovi nakon
njegove smrti nastavljaju navodna srpska osvajanja Rimskog carstva. Boris je vladao očevom
zemljom, a mlađi brat Totila provaljuje u Rim.

U stvari, gotski kralj Totila, zvani Baduila(mali ratnik) je bratić gotskog kralja Heldebada 540-541 iz
plemena Amalera. Ime njegovog oca se ne nalazi na listi kraljeva, a zasigurno to nije bio Svevlad II
Svevladović, navodni slaven-srbin.

Ovdje se radi o slobodnom prijevodu imena Ermanarich u Svevlad na srpski jezik, umetanju i
pokušaju srbizacije Ilirije u kasnoantičkom peroidu.

Gotski kraljevi su uspjeli zauzeti Panoniju i centar im je bio južno od jezera Balaton u današnjoj
Mađarskoj.

Kad je Gotsko carstvo, koje je djelovalo u okviru Rimskog carstva, bilo u procvatu i u punom zamahu
pokazalo svoju snagu, Rimski car Justinian je odlučio da ponovo uspostavi kontrolu nad cijelom
imperijom i ukine vlast Gota i nihovog kralja Theodorika. Car je dobivao razne pritužbe na
Theoderika. Iako je Theoderik bio tolerantan sa nastojanjima ekonomskog i kulturnog napretka, nije
mogao zaobići tadašnja previranja u društvu. Spletku protiv Gota izmislili su biskupi rimske crkve jer
je u njenim redovima bilo ljudi koji su nastojali da suzbiju i umanje vlast arijanskih Gota i da se u tom
metežu domognu Papske titule.

U ovoj bici Goti su u kratkom vremenu izgubili nekoliko vladara. Posljednji među njima je
novoimenovani kralj Gota, general Teja.

Kako je carska vojska napredovala, Teja je gubio vlast nad teritorijama. U oktobru 552 g. poražen je u
posljednjoj bici na brdu Mons Lactarius – „mliječno brdo“ (Monti Lattari u blizini Napulja, moguće
Monte Sant’Angelo) U toku povlačenja vojske i naroda, narod je prelazio na teritorije koje su bile
sigurnije za njihov opstanak. Jedan dio preostale vojske je prešao na stranu Langobarda i Franaka, a
dio plemena Alemana koje je bilo pod zaštitom Theoderika, je svoje utočište pronašao na području
Ilirikuma, današnje Slovenije, Hrvatske i zapadne Bosne i Hercegovine.
3

Da je pleme Alemanni u to vrijeme živjelo na južnom alpskom području pokazuje nalaz pozlačenog
srebrenog broša iz ranon 6 vijeka. Broš je pronađen u gotsko-arijanskoj bazilici u austrijskom gradiću
Globasnitz, Hemmaberg. O ovim događajima i njihovom boravku na ovom prostoru svjedoči Rimski
senator i pisac Aurelius Cassidorus.

Broš iz arijanske bazilike Globasnitz ,Hemmaberg

Rakovčani kod Prijedora su najveće arheološko nalazište vezano za Gote, sa 70 grobova. Svi su, što je
tipično za gotski način pokapanja, poredani u redove. Ovo nalazište u Rakovčanima predstavlja prvu
zabilježenu ranu pojavu organizovanja grobova u redove. Ova pojava će se održati do duboko u
srednji vijek i u svim nekropolama gdje nalazimo stećke na redove, možemo govoriti o grobovima
gotskog porijekla. U Rakovčanima su po prvi put pronađena izdubljena stabla u koja su spuštana tijela
(Totenbaum) i zaštitne drvene ploče (Totenbret) koji su tipčni za Gote. U nekropoli sa Gradine u
Koritima kod Duvna (lat. Delminum) grobovi su ograđeni kamenom, a u nekoliko slučajeva i sa
nepravilno otesanim pločama. U njima su nađeni ukrasni ili upotrebni dijelovi nošnje (fibule, kopče,
prstenovi, narukvice, naušnice). Nađene su i sjekire, mali noževi i neobične strelice. Od ukrasnih
predmeta pronađene su ogrlice od perli različitog oblika od ćilibara i staklene paste, pločaste fibule,
par zlatnih naušnica sa jednostavnom kockom i veliki broj kopči različitog tipa, uglavnom od bronze,
željeza i srebra. Tu su i primjerci ukosnica u vidu bronzanih i srebrnih stilusa sa istaknutom i
perforiranom glavom. Skupocjeni nakit je otkriven u Potocima kod Mostara. U jednom grobu
pronađen je zlatni lanac koji predstavlja rijetkost među nakitom tog vremena na čitavom evropskom
području. U drugom je pronađen par srebrnih pozlaćenih lučnih fibula, par zlatnih naušnica i dio
zlatnog lančića. Ova zbirka zlatnog nakita također pripada luksuznom ostrogotskom nakitu s početka
6. vijeka.

Značajan nalaz je i par srebrnih i pozlaćenih lučnih fibula, par srebrnih naušnica i krupna perla od
kalcedona iz Gornjih Pećina kod Travnika. U Gornjem Turbetu kod Travnika nađena je zlatna ogrlica
4

koja sadrži osamnaest kružnih medaljona. Na jednima je predstava jagnjeta, a na drugim predstava
anđela. Ovakvi ukrasnii predmeti se javljaju u svim oblastima u kojima su boravili Istočni Goti, od
Ukrajine do Italije. Potekle su iz čuvenih gotskih zlatarskih radionica na Krimu, u Podunavlju,
Srebreniku, Sirmijumu, Akvileji i drugih.

Gotske grobnice pronađene na tlu BiH su u Bijeljini, Batkovići; Doboj, Žabi jak; Prijedor, Rakovčani;
Velika Kladuša; Donji Vakuf, Oborci; Bugojno, Čipuljić; Gornje Turbe; Dželilovac; Gornje Pećine;
Zenica, Bilmišće; Stranjani; Breza; Višegrad, Mušići; Sarajevo, Debelo brdo; Rajlovac, Mihaljevići;
Vrdolje, Lisičići; Duvno, Korita; Han Potoci; Čapljina, Nerezi.

Uz navedene nalaze pronađen je i veliki broj kovanog novca iz perioda bizantskih careva (Zenon,
Anastazije I, Justinijan I i Mavrikije), ali posebnu vrijednost imaju novčići gotskih vladara. Srebrni
novčići Athalariha 526–534g. pronađeni su u Vinici kod Duvna i srebrni novac Theodahada 534-536g.
u okolini Bihaća. Svi ovi nalazi potvrđuju opticaj istočnogotskog novca na području Bosne i
Hercegovine u vrijeme njihovog kraljevstva.

Toka kaiša

Toka sa kaiša gotskog oficira nađena u grobnici. Na toki je orlovska glava što je bio omiljen simbol
kod istočnih Germana. Heraldički orao je povezan sa strukturom velikih carstva, a prvi put se javlja u
Ahemeniskom (perzijskom) carstvu, Rimu, Vizantiji. Iako nije primjeran malim narodima, u našim
krajevima simbol orla preuzeli su Srbi za vrijeme srednjovijekovne dinastije Nemanjića, 12-14 vijek.
Toka je unikatan primjerak sa prozirnim staklenim kamenčićima. Kroz nju se oslikava podbačena
crvena koža koja se nalazi na još jenom kožnom kaišu. Svojim izgledom budila je osjećaj, kao da je
ukrašena granitnim kamenčićima.

Pored ovog, arijanski Goti su sagradili mnoge arijanske bazilike, njih preko 50 je do sad pronađeno na
prostoru Bosne i Hercegovine. Bazilike se razlikuju od drugih pronađenih, tako se u ovom slučaju
govori o tipu Bosanske bazilike. Na osnovu njihovog broja se da zaključiti da je arijanstvo bilo
masovno prihvaćeno, kako od gotskog tako i domaćeg ilirskog stanovništva.

Runsko pismo iz Breze /Futhark/

Na ranokršćanskoj bazilici iz Breze koja je otkrivena 1930 g. na jednom nađenom polukružnom

kamenu su ugravirane gotske Rune. U ovom nalazištu je pronađeno i latinsko pismo. Runski alfabet
svjedoči o gotskom prisustvu na ovom području I korištenju više jezika i pisama u bosni što je u njenoj
vjekovnoj tradici. Tineke Looijenga pisca ovih Runa svrstava u pleme Langobarda koji su živjeli u
5

okolini Breze od 535 g. – 567 g., a Helmut Arntz, ( Indogermanist i Runolog) datirao je ovaj natpis u
525 g.

Pojavom arijansko gotskog biskupa Vulfile, 311-383g., u Iliriji Goti su masovno prihvatili Arijanizam
koji se već etablirao u višim slojevima rimskog drušva. Napustili su staru mitologiju i već integrisani u
redove rimske vojske otvaraju porostor novoj eri razvoja zapadnog društva. Jedna činjenica je
izuzetno bitna. Prije pojave kršćanstva kompletna Vojska Rimskog carsva je slijedila Mitraizam.
(Mitrás je persijsko božanstvo svjetlosti, ispoljeno u biku i često spareno sa
Anahitom, božanstvom voda koje je stari zoroastrizam dovodio u vezu s
rijekom Oksus.). Ovdje treba dodati da su Goti u svojoj pradomovini
slijedili božanstvo voda, pa su obavljali kult žrtve u močvarnim i vodenim
područjima. Pojavom učenja Arija i pokreta koji je nazvan po njemu,
Arijanizam, vojska Rimskog carstva je preuzela ovaj oblik kršćanstva i
mitraistički dualizam je arijaniziran. Obzirom da je to bilo vrijeme uspona i
vlasti Gota, cijelo sredozemlje je bilo arijansko. Ako pogledamo odnos
Arijanstva i Kršćanstva, vidjet ćemo da je tu postojala konstantna borba za
prevlast i moć. Ovaj odnos je rezultirao stalnim progonom arijanaca, pod
optužbom krivovjerstva. Crkva je uspjela pokrstiti primorske dijelove
provincije Ilirije (Dalmaciju) dok su unutrašnji dijelovi ostali arijanski.

Double-faced Mithraic relief. Rome, 2nd to 3rd century Ce

Vakum koji je nastao na području unutrašnjih dijelova provincije Ilirikum ispunili su arijanci, različitih
etniciteta, povlačenjem sa izgubljenih bojnih polja gotske države. Njihovim dolaskom i
nemogučnošću Cara da uspostavi potpunu kontrolu vlasti, stvaraju se uslovi za nastanak banovine
Bosne i začetak Crkve bosanske, koja se temelji na učenju Arija. Obzirom da je arijanstvo u najvećoj
mjeri bilo zastupljeno kod doseljeničkih Gota i domaćeg stanovništa, tradicija iz doba paganskog
vjerovanja dva naroda je prenesena, makar u onom simboličkom smislu . U brojnim bosanskim
nekropolama stećaka, sinkretizam gotskog arijanstva i Ilira je očit. Mnoge nekropole, čije ime ima
gotsko porijeklo, čuvaju uspomene na prve stećke, a oni datiraju iza 348 g.n.e. kada su naše prostore
naselili arijanski Vulfilini Goti i istočnjački arijanci sa područja Šama/Sirije I Libana. Sve nekropole sa
područja kraljevine Bosne koje u sebi imaju poredane stećke na redove su arijansko gotskog
porijekla, a takvih je mnogo.

Ono što je kod nas do nedavno bila praksa što je zaostavština gotskog običaja je deformacija dječije
glave. Maramom ili nekom čvrstom tkaninom bi se stezala glava djeteta kako bi dobila izužen oblik.

Paganski običaj koji je zabilježen u Bosni i Hercegovini kod Bošnjaka, a može se pripisati gotskom
kultu vode je da kada bi neko umro, preko noći na prozor bi se stavljala posuda sa vodom kako bi se
duh umrlog koji još neko vrijeme nastoji doći do kuće, poslao na onu stranu, kako se ukućani nebi
plašili.

Jedan gotski sujevjerni, paganski običaj i danas se prakticira u katoličkoj crkvi,a to je Cvitina, dan
blagoslovljenja biljaka. U Bosni i sjevernim krajevima se na blagoslov tradicionalno nose jelove i
vrbove grančice, u južnim krajevima je to maslina i palma. U narodnom vjerovanju blagoslovljenom
se bilju također pridavala dvostruka moć: zaštitna (od groma, tuče, bolesti) i plodonosna
6

(osiguravanje dobrog zdravlja te obimna uroda); u tu svrhu ih se stavljalo u avliju, u kuću, zgradu, na
groblje, kitilo bunare, momci su darivali djevojke i sl. Masline, drijenak, mace i palme imaju važnu
ulogu u narodnom vjerovanju o prenošenju vitalne snage bilja na dom. Običaj je i umiti se u vodi u
kojoj je preko noći odstojalo cvijeće.

Arijansko-gotski simboli koji se nalaze na stećcima su svakako Hexagram i Pentagram; simboli Zemlje
i neba, Sunca, Mjeseca, mač, te arijansko-gotski križ ili grčki križ. Na dva najstarija pisana gotska
nalaza koji se naleze na češljevima nalaze se ugravirana 3 ciklična kruga. Ovakvi ciklični krugovi su
pojava koja je zabilježena i na bosanskom stećku.

Češljevi na kojima se nalazi FUTHARK i 3 simbola cikličnih krugova/slika lijevo.

Pored ovih, omiljeni simbol Istočnih Gota je Orao. Sa ovom simbolikom koja je karakteristična za
Gote, a na drugoj strani sa simbolikom karakterističnom za Ilire, zaključuje se da je na stećcima
zastupljena ilirsko-gotska simbolika. Možemo zaključiti da svjetonazor koji je bio prisutan u vrijeme
kasne antike ili rane Crkve bosanske, preko srednjeg vijeka do danas, na nekakav podsvjestan način
održao i jednim dijelom još uvijek djeluje u našoj komunikaciji.

Na kraju se postavlja pitanje;“Ako su božanstva i simboli starih Gota i Ilira u mnogome slični ili isti da
li je njihov izvor iz kojeg su nastali u prahistoriji isti?

Literatura:

s. unter „Teja“ XXXVII, 535, die Münzen, Urgeschichte I. Berlin 1881. S. 300, die Kirchenlegenden,
Könige III. 1866. S. 246, über das Schlachtfeld von Taginas die Karte bei Hodgkin, V. London 1885. p.
710.

Tossanus Paul T., des vorgenannten Sohn, reformirter Theologe, hervorragend als Herausgeber eines
Bibelwerkes, sowie als wissenschaftlicher Exeget, geboren am 27. September 1572 zu Montargis, †
1634 zu Heidelberg
7

Hans-Ulrich Wiemer , Theoderich der Große König der Goten – Herrscher der Römer

Jordanes († nach 552): Getica (Bearbeitung und Fortführung von Cassiodors Gotengeschichte)

Ibrahim Pašić; Predslavenski korijeni Bošnjaka