Karmički odnosi – srodne duše

Već dugo vremena hoću da pišem o ovoj temi, ali me njena širina, obuhvatnost i nedostatak
vremena da se na pravi način, ozbiljno posvetim njoj uvijek zaustave odmah na samom početku. Sad
sam ipak odlučio da krenem pa dokle dođem.

Jedna od stvari koje otežavaju razumijevanje i pristup temi jeste što je veoma teško razdvojiti temu
od raznih uvriježenih koncepta, osobnih uvjerenja, sistema vjerovanja i pogleda na život koji se nužno
preklapaju s njom.

Karma u uobičajenom tumačenju podrazumijeva neki prethodni dug, dakle vjerovanje da nismo
započeli sad i ovdje sa ovim rođenjem, nego da smo preko neke projekcije nas unazad kroz vrijeme
već donijeli nešto sa sobom, neku prethodnu priču, nešto što osjetimo na nekom dubokom
podsvjesnom nivou i nešto što sistematski, ne nasumično i izolovano, bez nekog realnog kauzalnog
utemeljenja, apriori utiče na nas.

Najčešći primjer ovog u svakodnevnom iskustvu jeste situacija kad kod upoznavanja neke nove osobe
već imamo osjećaj da je poznajemo. Taj osjećaj poznavanja može otići tako daleko da iz neodređene ,
opšte senzacije preraste u izražen i veoma jasan, specifičan osjećaj , koji govori nešto vrlo konkretno
o nama i toj osobi, a što se prkosi uobičajenim navikama, predrasudama, ukusima ili preferencijama
koje pokazujemo u sličnim situacijama. Npr možda imamo osjećaj da nas je ta osoba ranije već
povrijedila, ili da smo je izdali u nekoj situaciji radi ličnog interesa, ili možda da nam je ta osoba
pomogla kad su svi drugi odustali od nas.

Ipak takva konkretizacija je rjeđa, pogotovo u samom začetku odnosa i obično je sakrivana iza
osjećaja koji se najčešće i u najvećem borju primjera javlja u početku takvih odnosa, čak i onih sa
uslovno puno nerazriješenih, negativnih stvari od ranije, osjećaja magnetične privučenosti drugom
osobom. Ima nešto što se ne može izraziti kao uobičajeno sviđanje ili dopadljivost što nas poput
neodoljivog magneta vuče onoj drugoj osobi.

Ovdje ću odmah pokušati relativizirati uticaj prethodnih koncepcija od samog iskustva. Da li vjerujete
u reinkarnaciju, u to da smo ranije živjeli u neprekinutom lancu rađanja i smrti ili ne vjerujete za samu
temu, sa stanovišta astrologije i sa stanovišta iskustva uopšte nije ni bitno. I ako ne vjerujete možete,
kao u matematici, pretpostaviti imaginarnu projekciju - ekstenziju nas unazad kroz vrijeme ,
projekciju u kojoj bi se zrcalili ti raniji životi kao da su bili stvarni , a nisu. Slično npr nekoj veoma
izbrazdanoj, an različitim mjestima neravnomjerno udubljenoj, ispupčenoj stijeni, na koju se savršeno
nastavlja druga potencijalna stijena koja ima odgovarajuća udubljenja ili izbočine baš takve da sa
savršeno nadovezuje na postojeću stijenu i zajedno čine kompaktnu cjelinu, kao da su prije bile jedna
stijena koja se odvojila na dva dijela. Mi sad poznavajući našu prvobitnu i realnu stijenu možemo
govoriti kakva bi to bila ona druga, koja se sa njom savršeno uklapa.

Ako uspijemo otići makar korak dalje od tog svijeta intelektualnog, od koncepata, pokušaja
tumačenja i objašnjenja , zadivljujuće i nesumnjivo nas preplavljuje iskustvo, koje koinzistentno i
sistematično govori veoma jasno i dosljedno za sebe. Slično kao i kod same astrologije.

Sad se polako približavamo i pokušaju definisanja šta bi kroz prethodnu priču to trebali biti karmički
odnosu. U slučaju one stijene, to bi bila zajednička, imaginarna stijena koja se nadovezuje i uklapa sa
dvije različite pojedinačne stijene.
Ako riječ imaginarno u prethodnom primjeru zamijenimo sa riječju podsvijest, duboka nelična
podsvijest, onako kako je Jung označavao nadlično područje odakle dolaze arhetipi, ali koja ipak u
ovom slučaju ne odlazi tako daleko kao što je kolektivno nesvjesno, već samo odlazi dalje od ličnog
podsvjesnog, dobijamo konceptualni kamen temeljac za definisanje prirode karmičkog odnosa.

Postojala ta imaginarna stijena ili nepostojala, događali se stvarno ti prošli životi i događaji ili se ne
događali, njihovo iskustvo je na istovjetan način zapisano u podsvijesti , u ovom slučaju bar dvije
realne osobe , utiče na njih, određuje njihove reakcije, njihov odnos i njihovo ponašanje, kao da se
stvarno odigralo, i može se, iz iskustva i prakse osvjetliti i donekle uhvatiti pomoću određenih pravila i
principa astrologije, te na taj način pomoći u balansiranju , boljem razumijevanju odnosa i na kraju
krajeva u osobnom razvoju do svog većeg potencijala.

Kad sam tek počeo da pišem ovdje na blogeru, preplavile su me slučajevi koji su svi imali iste
zajedničke karakteristike i identične astrološke markere onog što danas u široj slici nazivam karmički
odnosi. Nešto me je vodilo tome. Moj um to u početku jednostavno nije mogao pratiti, pustio sam ga
i istraživao pojavu uprkos njemu.

Kad sam ustanovio sistem, shvatio sam da se te stvari dešavaju daleko češće nego što mi mislimo,
samo smo ih uvijek posmatrali izolovano i pripisivali ih nečemu drugom , ne uspijevajući da ih
povežemo u širu, zajedničku sliku.

Ta šira slika postoji neovisno o astrologiji, koja je samo jedan od načina, alata za njihovo lakše
prepoznavanje i razumijevanje.

Naravno ima puno različitih vrsta karmičkih odnosa, i manje više većina naših dugotrajnih odnosa
može spasti pod tu generalnu kategoriju, ali ću se ovdje posebno zbog intenziteta doživljaja,
učestalosti pojavljivanja, i naknadnih reprekusija same pojave posebno fokusirati na jednu, vrlo
učestalu u novije vrijeme virtuelnih komunikacija, nazvaću je , čisto radi imenovanja, virtualne srodne
duše. Uporediću , iz iskustva, tu vrstu karmičkog odnosa sa nekim drugim, prisutnijim više uslovno „u
realnosti“, i pokušaću da izdvojim astrološke markere koji pomažu u prepoznavanju i utvrđivanju
takvih situacija.

Sve na ovom svijetu teži što čvršćoj, što dugotrajnijoj ravnoteži koja se javlja kao posljedica
izjednačavanja međusobno suprostavljenih sila. Ovu ravnotežu nazvaću ciljano dinamička ravnoteža
da bi jasno naglasio razliku između nje i statičke stabilnosti na što pojam ravnoteže uglavnom
asocira. Ovim ujedno ističem i njenu aktivnu, vremensku komponentu .

Da je ona hipotetska, metaforička stijena koja simbolično predstavlja nas ravna sa jednog kraja, ona
ne bi mogla ništa određeno i specifično privući što bi se tako dobro uklapalo s njom. Bila bi stabilna
po sebi i drugi po tom pitanju ne bi mogli puno promijeniti. Zato je zakon karme upravo zakon
privlačenja. Privlačimo i bivamo privučeni onim što nemamo a što nam je potrebno radi dugotrajnog
povećanja ravnoteže.

Drugi, naši karmički srodnici, zbog svoje specifične konfiguracije mogu dodirnuti u nama duboka,
skrivena, egzotična ali i osjetljiva mjesta za koja ranije nismo znali da postoje. To dodirivanje može
uslovno, energetski, biti pozitivno ili negativno, a najčešće jeste, u različitim vremenskim periodima
pa i istovremeno, i jedno i drugo. Prvo smo privučeni, sve djeluje nestvarno, osjećamo kao da smo
našli drugu, izgubljenu polovinu sebe, što u skladu sa onom stijenom i jeste slučaj. Nešto nas snažno
vuče, nebeskom, ranije nedoživljenom privlačnošću onom drugom, nailazimo na masu nevjerovatnih,
rijetkih sličnosti i podudarnosti u interesovanjima i afinitetima. Sve djeluje kao bajka, sve barijere se
ruše. A onda, naglo i iznenada, topli proljetni dan sa blagim , osvježavajućim povjetarcem koji nas
odiže od zemlje više nego što nas drži na njoj pretvara se u olujnu prijeteću buru sa navučenim crnim
oblacima. Karmička srodnost dodirnula je svoju suprotnost. Ona se u početku nije ni nazirala. Većina
odnosa , do nekog „narednog“ puta, ne izdrži ovu fazu.

Sama riječ karma u prevodu znači čin ili djelo i upućuje na nešto, neki mehanizam koji se pokreće i
odmotava prilikom samog djelovanja. U stvari ona se najprije odnosi na , za nas, specifičan način,
specifičan ugao s kojim ulazimo u neko djelovanje. Karma sama po svojoj prirodi nije ni dobra ni loša,
ali naše akcije , koje su nastale kao posljedica njenog aktiviranja i djelovanja, mogu biti jedno ili
drugo.

Karma je zato ponavljanje. Ponavljanje, u onom svom, opet uslovno negativnom slučaju, dok ne
naučimo. Ponavljanje dok ne uradimo drugačije. Karma od nas traži napuštanje ustaljenog,
neprihvatljivog , negativnog, naviknutog obrasca s kojim smo ulazili u nešto. Oni drugi, naši karmički
rođaci, pobrinu se da se taj obrazac aktivira. Stoga oni mogu biti srodne duše i ujedno i naši najveći
mučitelji koji su u stanju izvući iz nas najdublje i najskrivenije demone. Oni nam , kao rijetko ko drugi,
mogu „naći nerv“ i suočiti nas sa našim najvećim unutrašnjim paklom . Stoga oni istovremeno
izvlače i ono najbolje i ono najgore iz nas i istovremeno nas dovode i u raj i u pakao, koji ovog puta
nisu previše daleko jedan od drugog.

Ako kojim slučajem prevladamo lekciju i izbjegnemo reakciju po uobičajenom, ustaljenom obrascu
koji karma nosi, uvodimo u naš život rast i nove , obećavajuće i neočekivane stvari. Osjećamo se više
svoji, više slobodni i manje uslovljeni nepoznatim, ranijim, kočećim mehanizmima koji su bili dio
našeg „inicijalnog ograničenja“. Izreka „samo je nebo granica“ probija se polako kroz one prijeteće
crne oblake i zauzima sve značajnije mjesto u našem životu. Ali polako, karma nikom nije odjednom
zalupila vrata. Ona je poput fleksibilnog ljepila koje lako i brzo prijanja , drži čvrsto i tako je elastično,
da i kad vjerujemo da smo ga se oslobodili i kad se drži za nas pomoću samo još par preostalih niti,
ipak i dalje vreba svaku priliku da se ponovo zalijepi svojom punom snagom.

Taj drugi pogled , druga faza karmičke veze obično nosi pregršt negativnih emocija, strahova,
razočarenja, odbojnosti i nervoze. Gotovo je nemoguće povjerovati da smo najedanput od onakve
početne, obećavajuće bajke završili tu gdje jesmo. Ipak, zarad onog početnog, neopisivo privlačnog i
posebnog perioda, ne odustajemo od odnosa tek tako. Tu nastupa faza borbe koja može biti veoma
dugotrajna.

Problem je ako svu krivicu, što u praksi nije rijetkost, u potpunosti prebacujemo na onog drugog,
on(a) nije onakav kakav se predstavljao, prevareni smo, on(a) se promijenio... Time u začetku gubimo
šansu da savladamo svoj dio lekcije karme, a ta lekcija je uvijek obostrana i uvijek je vezana za onog
drugog. Čak i ako smo mi sami očite žrtve temperamenta ili postupaka tog drugog, u pozadini se krije
neka lekcija koju treba naučiti, ako ništa lekcija da prevladamo mentalitet žrtve... Međutim u praksi
se najčešće dešavaju situacije kad nema očitog i isključivog krivca. Tu su drugi vrlo često posebna
vrsta ogledala od kojih se vraća naš vlastiti odbljesak, ali ne uvijek onakav kakav bismo željeli da bude
ili kakav uobičajeno imamo priliku da vidimo. Stoga su ti drugi , mada ih gotovo nikad ne
posmatramo tako, dragocjena i rijetka prilika da sagledamo svoje inherentne, skrivene slabosti i
nedostatke, toliko duboko, temeljno smještene ispod površine da se na njih nataložio čitav sloj
ostalog pa ih i ne razlikujemo od nas samih.
Konačno astrološki, ovakve vrste odnosa najvidljivije su naravno u sinastriji (uporednom horoskopu
dvije osobe) kao odnosi sa dosta preklapajućih i podržavajućih elemenata, najčešće konjukcija brzih
planeta i naročito mjeseca koji i simboliše dušu i podsvijest, pa se prema tome odnosi i na raniju
priču, sa istovremeno puno sukobljenih, suprostavljenih odnosa, opozicija, koji podstiču eskalaciju i
isplivavanje razlika i problema koji traže razrješenje. Ako je uključen saturn, obavezno se radi o
prethodnom dugu, dugu iz prethodne priče, često i obostranom.

Odnos se uglavnom odvija na par paralelnih nivoa, na svjesnom kao neobjašnjiva, snažna privlačnost
ili odbojnost kasnije, a na podsvjesnom kao dio neke stare skrivene priče čiji fragmenti povremeno
izronjavaju napolje. Stoga su najčešće sinastrijski vidljive i te veze transcedentalnih planeta, planeta
odgovornih za nesvjesno (nadsvjesno, podsvjesno), plutona, neptuna i urana jednog, međusobno ili
sa brzim planetama drugog.

Interesantno je da je na osnovu međusobnih odnosa i položaja planeta moguće zaviriti u djeliće te

stare priče i pomoću tih djelića čak pokrenuti širi proces sjećanja. Te stare priče su obično teške i
pune dramatičnih i teških momenata koji su ostavili traga, ili smo napuštali druge kad su nas trebali ili
smo sami bili ostavljani, ili smo im iz raznih negativnih pobuda nanosili određenu vrstu boli, ili su
njihovi postupci povrijeđivali nas i sve te negativne stvari, sav taj bol, iz priče u priču su se
nagomilavali, nakupljali stvarajući nepouzdane temelje na kojima stojimo sad.

Navešću malo astroloških poveznica samo radi kratke demonstracije procesa, ako je npr aktivan i
naglašen merkur u devetoj onog drugog , bilo je dosta priče o filozofiji ili je jedan od sudionika bio
sveštenik onom drugom, pa je u zavisnosti od ostalih odnosa on budio zabranjenu ljubav ili izazivao
strah zbog jeresi, što se u praksi događalo dosta češće nego što smo u stanju vjerovati. Zatim ako su
planete malefici jednog u osmoj drugog, vrlo vjerovatno postoji odgovornost za smrt iz prethodne
priče, usamljene i međusobno aspektirane venere govore o staroj nerealizovanoj, nemogućoj
platonskoj ljubavi, međusobni napeti odnosi plutona, marsa i venere o strasti ili zabranjenoj ljubavi...
mogucnosti su beskrajne i sa svakim novim odnosom i položajem sve se više približavamo onom što
se prema svjedočenju podsvijesti zaista dešavalo , pa često iz karti istovremeno sa sjećanjem izbijaju
nevjerovatne, međusobno podudarne priče. Priče koje na neki način „stavljaju stvari na mjesto“,
objašnjavaju emocije koje su se pojavljivale izolovano i naizgled niotkuda i koje su nas čitav život
neobjašnjivo pratile sa većim ili manjim intenzitetom.

Ono što je posebno interesantno jeste da nas ova nova priča, sadašnja priča zatiče doslovno u istoj
situaciji gdje je stara stala ili završila. Ponavljanje. Svi mehanizmi da se nešto odigra opet, čitava
građevina sa svim sudionicama, elementima i dekorom opet je tu, i stoji spremna pred nama da u
nju zakoračimo opet, ovaj put pokušavajući da uradimo nešto bar malo drugačije, bar malo bolje.

Nemojte sad očekivati baš istu boju stolnjaka u starom, malom meksičkom restoranu vašeg oca gdje
je ona radila kao konobarica u ranijoj priči, izazovno obučena privlačeći pažnju mušterija i
istovremeno izazivajući kod vas posesivne osjećaje. Ona je sad, u ovoj priči možda vlasnica butika ili
modne agencije, ili bilo čega vezanog za ljepotu i što je izloženo javnosti. Voli se dotjerivati i
naglašavati svoju ženstvenost što izaziva kod drugih istu vrstu pažnju i kod vas iste osjećaje
posesivnosti kao prije. Imate izbor da udovoljite svom ponosu i samo odete kao prošli put,
ostavljajući i nju i vas dugotrajno unesrećene i uslovno priču adekvatno nezavršenu ili da učinite
nešto drugo. Do vas je. Sve vas vuče istom izboru kao prošli put i potreban je vanserijski napor,
svjesni trud da se tome oduprijete i da se priča ne ponovi. Iz prakse , priče se vrlo često ponavljaju.
Zapinjemo uglavnom na istim stvarima.

Da, otišli ste prošli put, otišli daleko , daleko, da pobjegnete od stolnjaka i sudbine u sjenci koje su
vam namijenili otac i njegov restoran , ali najviše da pobjegnete od nje i situacija za koje niste
smatrali da ste im dorasli, koje su vas vrijeđale, nanosile vam bol i ponižavale vas . Pri tome niste
mislili previše na to kako se ona osjeća i da li pati. Jedan dio vas je i želio da je kazni i nadao se da
pati, ostavljena tako bez riječi. Bijeg je izgledao, ne kao spas, nego kao jedina mogućnost. Poslije
nikad niste bili sretni jer ste u mislima uvijek bili sa onim što ste ostavili. Zato u ovoj priči idete
daleko, idete u svijet, idete i tamo gdje ne volite samo da pobjegnete. Na početku mislite da bježite
od bogatog oca, a poslije više ni vi sami niste sigurni. Ta želja za bijegom postaje jedina konstanta,
jedina izvjesnost u vašem životu. Onda kad „slučajno“ upoznate nju, želja za bijegom postaje opsesija.
Nije da je ne volite, nije da niste privučeni njome, ali vam je istovremeno i sve u vezi s njom prijeteće i
zastrašujuće. Neobjašnjivo se bojite da ćete ako ostanete sigurno biti povrijeđeni. Kao poručene
stalno vam se javljaju prilike za odlazak ali jedan dio vas, nešto u vama što zna nešto što vi ne znate
vam to ne dozvoljava. Sve pripremite, dođete do određene, završne tačke pred odlazak i onda je
iracionalno ne možete preći.

Naravno astrološki imate negdje naglašenog i ugroženog neptuna, koji simboliše bijeg, protiv saturna
ili neke planete koje simboliše bogatog oca, a njeno sunce se smjestilo tačno na tom vašem neptunu,
prizivajući bijeg. Ali njen saturn nalazi se kao dug i obaveza na vašem mjesecu , koji najviše simboliše
vašu prošlu priču. On je tu kao katanac koji vam ne dozvoljava da ponovite isto, mada vi pokušavate,
nije da ne pokušavate. Još se taj mjesec smjestio u sedmoj i govori o partneru izloženom javnosti.
Lekcija je toliko bitna da vam se i južni čvor smjestio u lavu u sedmoj da još jednom naglasi šta
trebate kod sebe prevazići i što će njena pojava aktivirati. Poslije svega možete s pravom razmišljati o
pitanjima predodređenosti, sudbine, slučaja i slobodne volje.

Eto kako sva dosadašnja teoretska priča izgleda na jednom primjeru iz prakse.

Dakle u hipotetskoj prošloj priči smo već jednom omanuli i to je ostavilo određene posljedice kako
kod nas tako i kod drugog. Karma nam daje „priliku“ da na istom mjestu sa istim akterima pokušamo
opet. Te posljedice su u stvari one neravnine na stijeni. Od drugog smo „ranije“ ili uzeli nešto što
nismo „trebali“ ili smo mu dali nešto što nismo trebali i što je povećalo neravnotežu. Neravnoteža je
opet prirodan dio šireg procesa rasta.

Karmička prethodna priča uvezuje u cjelinu ranije naizgled izolovane i nepovezane detalje. Neki sitni
afiniteti, osobenosti, naročito neobjašnjive emocije sad zauzimaju mjesto u široj slici. Ona
imaginarna stijena s početka teksta, hipotetska projekcija nas unazad kroz vrijeme, polako popunjava
sve više praznina i izolovanih, mrtvih uglova i u ovoj svakodnevnoj realnosti. Pa su npr dvoje iz
prethodnog primjera sa prošlom meksičkom pričom shvatili zaprepašteni da im je u sadašnjoj priči
oboma omiljena začinjena meksička hrana, a jedan od zajedničkih rituala po upoznavanju je bio da
odu na porciju chilija ili na tortilje.

Još jedna stvar astrološki često figuriše i zauzima značajno mjesto u karmičkim odnosima,
međusobno naglašeni čvorovi. Čvorovi ukazuju na postojanje i sudbinske veze, pored one karmičke.

Postoji značajna a često zanemarena razlika između pojma sudbine i pojma karme. Dok i jedno i
drugo služe da postanemo potpuniji, karmu uzrokuju neravnine s jedne strane stijene i vezana je sa
hipotetskim prošlim dešavanjima, a sudbina se više odnosi na budućnost. Isto tako često nije jasna
razlika ni između karmičkih odnosa i odnosa srodnih duša, mada ista osoba može biti , i najčešće i
jest, i jedno i drugo.
Vremenom, mi ili imamo u drugim ili naučimo od njih ono što nam nedostaje, a što baš oni imaju. Ali
da bi to optimalno uspjeli moramo naći drugog, stijenu , koja pored toga što se mora odlično
nadopunjavati i uklapati u one naše neravnine, imati izbočine tamo gdje mi imamo uleknuća i
obratno, mora biti i istog ili sličnog sastava kao mi, jer spajanje sedimentnih stijena sa eruptivnim
stijenama ne daje uvijek najbolje rezultate. Stijene moraju biti slične unutarnje strukture. Slična
unutarnja struktura označava istovrsnost ili srodnost. Srodne duše su duše slične unutarnje strukture
dok vani mogu biti veoma različite.

Ne spadaju sve srodne duše u karmičke odnose, niti su svi karmički odnosi odnosi srodnih duša.
Postoje takođe i različite vrste srodnosti. Ima srodnih duša s kojima imamo istu unutarnju strukturu
ali nemamo šta jedni od drugih naučiti, nema lekcije, nema povećanja ravnoteže, nema kretanja ni
razvoja, nema onih uklapajućih neravnina u stijeni.

Svi naravno sanjaju o takvim srodnim dušama, jer one ne zahtijevaju nikakav trud , nikakvo kretanje,
nema suprotnosti. Karmički odnosi traže kretanje, negdje na ključnim mjestima smo zapeli, otišli na
različite strane, u neku vrstu sukoba koja traži trud i učenje ili drugi imaju ono što nam je potrebno da
naučimo a mi to nemamo.

Srodne duše koje nisu i karmički srodnici osjećamo sličnim, bliskim, pa i istim, ali nismo privučeni
njima i često interakcija s njima ne pridonosi ničemu osim dobrom zajedničkom osjećaju nekog ko
nam je sličan i ko nas odlično razumije. Ciljano i uz obostrani trud ipak ove interakcije mogu biti
veoma plodonosne i projekti rođeni iz njih mogu biti veoma pozitivni i služiti opštoj dobrobiti.

Ova vrsta srodnosti je nalik bliskosti sa rođacima iz drugog ili trećeg koljena, znači srodnost u smislu
šire porodice. S njima ne moramo biti toliko vezani, ne moramo imati puno zajedničke prošlosti, ali ih
osjećamo bliskim. Prava srodnost sa onim najbližim, iz najuže porodice obično vuče i karmu i
prethodne priče i zaplete.

Obično su te priče sastavljene od istih aktera iz priče u priču. Međusobna mjesta i uloge mogu biti
različite, ali u okviru razlika obično postoje određene preferencije i važno je napomenuti određeni
kontinuitet. Karma donekle osigurava taj kontinuitet.

Rijetki su drastični prelazi i velik odskoci od osobnosti i aktera iz priče u priču. Ali se dešavaju i onda
postoji ogroman jaz, ogroman problem prilagođavanja novoj priči i novim ulogama. Rijetki su i glumci
koji mogu odlično utjelotvoriti svaku ulogu, uglavnom se uloge prilagođavaju njihovoj osobenosti
ranijim ulogama i određenim karakternim crtama.

Razlike su generalno podsticajnije za rast. Da bi pokrio čitav varijetet mogućnosti spomenuću i

komplementarne i suplementarne osobe, koje su toliko različite od nas da se s njima odlično
nadopunjujemo do cjeline, a one opet ne moraju biti ni srodne duše ni karmički odnos.

Ni astrološki ove razlike nisu uvijek jasno vidljive, i oni sa kojima imamo sinastrijski puno sukobljenih
planeta, određene napetosti koje simbolišu nerazriješene ranije stvari ne moraju biti karmički odnosi
(naravno u karmičkim odnosima nisu samo sukobi izraženi), a ni oni sa kojima imamo puno
konjukcija, podudarnosti i karakteristične odnose mjeseca ne moraju biti srodne duše, niti nam
sudbinski odnosi moraju biti oni koji imaju kontakt sa našim čvorovima ili mi s njihovim. Teško je,
gotovo nemoguće, postaviti jasno pravilo koje bi jednoznačno odredilo šta je tu šta, ali ako postoji
par poklapanja u istom smjeru, to je već signal da tu „nešto“ ima.

Osobe koje nam ulaze ili nam već jesu u životima obično nisu slučajno tu. To je već prvi korak u
određenom smjeru. Mi možemo s nekim , a ima primjera u praksi (pogotovo u virtualnim odnosima
gdje su okidači za upoznavanje mekši da tako kažem), imati značajno podudaranje planeta, izraženu
sinastriju, a da iz toga ne proizađe ništa, nikakav odnos, a opet osobe sa veoma malo astroloških
podudaranja nam često zauzimaju značajna mjesta u životu.

Ako su prisutna i međusobno se podudaraju i nadopunajvaju sva tri elementa i život i astrologija i
unutarnja osjećanja koja su najvažnije mjerilo procesa, onda se bez svake sumnje radi o nečemu
veoma značajnom za nas. Astrologija u stvari i jest ljepilo koje veže prvo i treće i pokušava naći
mjesto u široj slici.

Virtualne srodne duše

U određenim, posebnim situacijama dolazi do prekida kontinuiteta zajedničkih priča. Obično se radi o
ponovljenim epizodama teškog nasilja ili izuzetno teškim, stresnim međusobnim odnosima koji su
doveli do stalnog nagomilavanja i ponavljanja karme koju je gotovo nemoguće u normalnim
okolnostima razriješiti. Priče mogu zastati i jer su učesnici u svom razvoju balansirali međusobnu
karmu i došli do određenih tačaka razilaženja gdje dalji nastavak zajedničkih priča više nema smisla,
jer jedni od drugih ne mogu naučiti puno. Ali to se dešava zaista vrlo rijetko. Puno je češći slučaj
prisilnih prekida kontinuiteta.

Količina boli, bijesa i negativnih emocija koje su javljaju u takvim situacijama su tolike, da osobe iz
priče u priču nisu u stanju da se nose s tim, da to balansiraju i prevaziđu, već se bol samo ponavlja i
još više umnožava. Pukotine na onim stijenama postaju ogromne i one prijete narušavanju integriteta
cijele strukture. Karma samo izaziva novu, još jaču obostranu karmu.

Najčešće se radi o izuzetno teškim slučajevima izdaje, nerazumijevanja , zločina i nanošenja boli iz
strasti, vrlo često sa smrtnim ishodom. Takve okolnosti stvaraju dugoročno nepovjerenje ili
neodređeni bijes prema svim ljudima, ili osjećaje nemoći, neadekvatnosti, nejasan, duboki nemir,
nemogućnost postizanja trajnijeg mira ili sreće... Takve emocije su nekad tako dugo tu , tako duboko
ukorijenjene da su srasle s nama i da ih uopšte ne znamo razlikovati od ostatka našeg bića.

Priče sa takvim ishodima se prekidaju na neko vrijeme i učesnici žive priče s drugim akterima, da bi
se sad , s razvojem tehnologije i mogućnošću daljinske komunikacije stare priče dijelom ponovo
povratile na novi način. U takvoj situaciji je smanjen najprije rizik ponavljanja fatalnih ishoda.

Takvi virtualni odnosi i takva bića su posebna, rijetka šansa da se isprave i prevaziđu dublji
strukturalni poremećaji i konačno dođe do dubljeg i trajnijeg mira, sreće i stabilnosti. Lekcije koje
možemo ovdje naučiti veoma su teške i veoma značajne.

Sve ono ranije rečeno za karmičke odnose važi ovdje još i više. Sve faze odnosa su naglašenije i
dramatičnije, počev od početne privlačnosti, pa do kasnije odbojnosti i navale negativnih emocija.

Astrološki, statistički često završimo u dugotrajnijem odnosu sa osobama s kojima imamo jednu ili
dvije konjukcije bliskih planeta ili važnih tačaka i nešto malo sukobljenih planeta. U ovakvim
virtualnim situacijama sve je daleko uvećano i može postojati po 5,6 pa i više egzaktnih konjukcija
istovremeno sa masom teških opozicija, ne računajući trigone , sekstile , kvadrate i druge, po
intenzitetu, slabije odnose. U natalnim kartama sa fatalnim ishodima se često nalaze saturn ili
malefici jednog u osmoj kući onog drugog, a prisutno je i dosta teških međusobnih odnosa malefika.

Horoskopi osoba znaju biti toliko isprepleteni da je potpuno nejasno kako bi u svakodnevnoj, fizičkoj
stvarnosti izgledao taj odnos. Odnosi u stvarnosti gotovo nikad nemaju taj nivo povezanosti, drugi je
tu, kao podrška ili izazov ili šta već, ali on rijetko zauzima isključivo centralno mjesto i rijetko
popunjava kompletno polje našeg iskustva. U ovakvim situacijama bi to teško bilo izbjeći, i stvar bi se
mogla razvijati u potencijalna dva smjera ili kao konstantan izvor stalnih, teških sukoba sa mogućim
fatalnim posljedicama, kao što se to u ranijim pričama i dešavalo, ili kao nezainteresovanost za bilo
šta drugo osim tog odnosa, što baš i nije podsticajno za rast. Naravno izgledna je i kombinacija prvog i
drugog, često i istovremeno, gdje u isto vrijeme osjećamo i ogromnu privlačnost, pozitivan naboj,
osjećaj kao da smo konačno svoji na svom, pomiješani sa iracionalnim strahom, odbojnošću, i drugim
vrstama snažnih negativnih emocija.

I virtualno je ove odnose, sa tolikim intenzitetom različitih, često suprostavljenih sila i emocija , teško
održati stabilnim. Oni obično nemaju adekvatno mjesto u stvarnosti koja od nas traži druge uloge i
fokus na druge stvari , a s druge strane je se veoma teško nositi sa svime onim što iz tog odnosa
proizilazi. Ti odnosi ne miruju i teško ih je zadržati samo na jednoj, određenoj, uvijek istoj tački. Zato
oni od nas traže dosta stalnog prilagođavanja, borbe i pobjede „sebe“ , što može vremenom biti
veoma naporno, ali je isto tako i veoma veliko ono što time potencijalno dobijamo. Dobijamo
mogućnost transformacije, ponovnog restrukturiranja kompletne sheme naše osobnosti, mogućnost
da postanemo fluidniji, fleksibilniji, bliži sebi i miru i slobodniji od podsvjesnih uticaja i njihovih
oportunistčkih upliva u naše živote.

Par završnih riječi

Nekad je u karmičkim odnosima dovoljno postati svjestan šire slike, onog što se od nas traži, onog
što nas u pozadini latentno dijeli od mira, da bi odnos doveli do odgovarajućeg balansa, a pitanje „šta
poslije?“ neuslovljeno prepustili slobodnoj volji.

Situacija, pored ostalog, pored vraćanja iskrivljene strukture nastale neadekvatnim igranjem uloga,
najčešće traži još jednu stvar, opraštanje. S obje strane. Opraštanje koje njie samo simbolično i koje
nije zaborav neutralizira negativne efekte događaja i djeluje kao emotivni antispetik smanjujući
mogućnost širenja infekcije kod emotivne rane koja je sad otvorena. Karma nema u sebi etičku ili
moralnu komponentu i ona nije sud da bi jednoznačno odredila ko je kriv a ko prav i time zadovoljila
neku hipotetsku kosmičku pravdu. I onaj što je načinio više štete i više bola, bilo fizički bilo emotivno,
takođe je žrtva. Radio je to iz nesvijesti te i on traži saosjećaj i on traži opraštanje. Inače karmički lako
prelazimo iz uloge povrijeđenog u ulogu onog koji povrjeđuje i obratno. Određena vrsta oprosta godi
najprije nama zato što neutrališe veliki dio negativnih posljedica događaja i vraća stvari donekle tamo
odakle su krenule prije zakrivljenja. To se u stvari i ne radi o oprostu u pravom smislu te riječi, već
više o razumijevanju onog drugog i njegovog nesvjesnog djelovanja , te razumijevanje samog sebe i
svog istog takvog djelovanja . I sebi treba oprostiti, ma kakva bila naša uloga u svemu.

Ipak svjesnost i razumijevanje su samo prvi koraci. Zakrivljenje strukture je prisutno veoma dugo i
moguće ga je ispraviti samo stalnom borbom i velikim trudom u onom drugom, suprotnom smjeru od
zakrivljenja. Ponovljeni loši odabir, neadekvatna, energetski negativna reakcija su vremenom prerasli
u naviku postupanja u određenom smjeru i karmička srodna duša je aktivator koji omogućava
svjesnost te navike. Zato se za nju koristi i izraz „karmički poštar“.

Karma je previše mistificiran pojam danas zato što se teško uklapa u moderan materijalistički, ono što
vidim postoji, svijet i njegove koncepte.

Mi u stvari karmom prenosimo. tj aktiviramo samo naviku gledanja i djelovanja na određeni način ,
dekodiranja stvarnosti prema određenom ključu. Taj ključ nije adekvatan daljem razvoju naših
potencijala i drži nas zarobljene u određenoj percepciji, kočeći nas i zatvarajući nas za nove
mogućnosti.

Mi smo kondicionirani ranijim ponovljenim „lošim“ odabirima.

Da bi promijenili to kondicioniranje, tu naviku gledanja nije dovoljno promijeniti mišljenje, nego
moramo promijeniti kompletan, duboko uvriježeni ugao gledanja ili nesvjesni način postupanja u
određenoj situaciji. Zato bavljenje karmom traži posmatranje vlastitih automatiziranih, nesvjesnih
obrazaca koji najbolje isplivavaju vani u ovakvim karmičkim susretima.

Iako život uglavnom s nama komunicira preko drugih, karma nas vraća nama samim, dajući nam
mogućnost da nastavimo tamo gdje smo jednom stali ili gdje smo jednom skrenuli u slijepu ulicu
vukući i druge s nama. Karma nam pomaže u shvatanju da je život najprije u domenu nas samih, naša
odgovornost, a ne mjesto gdje smo mi pasivni sudionik nerazmrsivih igara sudbine. Ostavljena nam
je mogućnost da biramo, djelujemo i griješimo, ali i mogućnost da to popravljamo aktivnim trudom,
radom i svjesnošću.