&'

[ARM I
TEGOBE
MODERNE
DIPLOMACIJE
*OREDOL]DFLMDLUD]YRMNRPXQLNDFLMD]DXYLMHN
VXSURPLMHQLOLXORJXPRGHUQRJGLSORPDWD
PIŠE mr. sc.%2å26.2.2
94 MADEIN 4/2008
PREKID S
TRADICIJOM
.
=DUD]OLNXRGWUDGLFLRQDOQH
GLSORPDFLMHMDYQDGLSORPDFLMD
.$å( 6( '$ ',3/20$7, 3529('8 -('18 32/29,&8
svog radnog vijeka zabavljajući druge diplomate, a
drugu polovicu bivajući zabavljani od njih. Prisjeti-
mo li se svih onih primanja, crnih odijela, čaša šam-
panjca, limuzina sa CD oznakama, diplomatskog
imuniteta, raskošnih rezidencija i kurtoaznih raz-
govora, gotovo da bismo se mogli i složiti s tom tvrd-
njom. Međutim, ako zagrebete ispod površine, onda
ćete shvatiti kako se diplomatska služba posljednje
desetljeće uvelike izmijenila u globaliziranom svi-
jetu, pa pomalo izgubila i na svojoj romantičnosti,
koja ju je obilježavala stoljećima.
Iako se na prvi pogled čini kako je riječ o vrlo za-
bavnom zanimanju, diplomacija traži mnogo odri-
canja, inteligencije i mudrosti, široko obrazovanje,
GRJDĀDVHXæLYRSUHGPLOLMXQVNLP fleksibilnost, upućenost u sva relevantna društvena
DXGLWRULMHPLNRULVWLVUHGVWYD
PDVRYQRJNRPXQLFLUDQMD
i politička zbivanja te pronicljivost u donošenju od-
luka... A posebno jako puno rada, ako želite profesi-
onalno obnašati svoju dužnost.
Nekada je to zanimanje bilo puno lagodnije, ali
globalizacija i razvoj komunikacija učinili su svoje
i zauvijek promijenili ulogu modernog diplomata,
koji više nije samo prijenosnik informacija između
dviju vlada.
Dovoljno se prisjetiti poznate fotografije Roo-
sevelta, Staljina i Churchilla iz 1945. s konferencije
na Jalti. Sva trojica državnika putovala su polako
i privatno parobrodom na Jaltu, gdje su riješili re-
konstrukciju Europe i novi svjetski poredak. Nakon
toga, otplovili su polako svaki u svoju zemlju, nakon
čega je javnost propisno informirana o njihovim od-
lukama. Nasuprot tome, danas imamo ozbiljne i ek-

MADEIN 4/2008 95
 &'
skluzivne summite 21. stoljeća u Ženevi, Aspenu i Seattleu, nak, kako bi im posvijestio tu novu misiju. Tom prigodom
koji danima dominiraju ekranima svih televizija na svijetu i njemački državni tajnik Wolfgang Ischinger za Berliner
na kojima se ne možete pomaknuti od novinara i prosvjed- Zeitung izjavio je: "Diplomati bi se trebali manje baviti
nika. Trenutna komunikacija i raširena demokracija istisku- gospodarskom statistikom, a više ofenzivnim odnosima s
ju staromodnu privatnu diplomaciju, svidjelo se to nama javnošću. Umjesto uobičajenog prikupljanja informacija,
ili ne. Međunarodni odnosi danas se događaju u realnom veleposlanstva se moraju više posvetiti sudjelovanju u
vremenu, pred globalnom publikom i uz pomoć medija. oblikovanju mišljenja u pojedinim zemljama. Od velepo-
Radovan Vukadinović, jedan od vodećih hrvatskih struč- slanika se više ne traži da bude klasičan tajni diplomat,
njaka za međunarodne odnose, kaže kako moderna diplo- nego da politički aktivno utječe na oblikovanje javnog
macija više nije vještina intriga i spletki već biznis komu- mišljenja i odluka svoje zemlje u zemlji u kojoj gostuje. Ve-
niciranja, usmjeren sve više na gospodar- leposlanik sutrašnjice mora biti PR agent
ske interese. U toj sada već vrlo poslovnoj modernog tipa za Njemačku."
atmosferi diplomati su izgubili na svojem
nekadašnjem prestižu i značenju u skladu Tajna diplomacija postaje javna
s naporima da diplomacija ne stvara politi- Posljednje desetljeće gotovo sve ra-
ku, već da je objašnjava, pokušava sklapati zvijene zapadne zemlje, ali i istočni gos-
aranžmane i brine se za njihovo izvršenje. podarski divovi počeli su s golemim ula-
Od političko-ceremonijalne djelatnosti di- ganjima u tzv. javnu diplomaciju, novi
plomacija je pretvorena u vrlo angažiranu vid diplomacije koji će nedvojbeno obi-
radnu aktivnost, koja zahtijeva fokusiranost lježiti naše stoljeće. Javna diplomacija
te različita znanja i sposobnosti istodobno. termin je koji se pojavljuje šezdesetih
godina prošlog stoljeća u SAD-u, a u kon-
.DNRWRUDGL1MHPDÿND" tekstu međunarodnih odnosa vrlo se če-
O svjesnosti važnosti nove uloge diplo- sto poistovjećuje s odnosima s javnošću
macije u funkcioniranju država, svjedoči i države. Dok standardna diplomacija po-
njemački primjer, gdje je već 2000. godine drazumijeva međusobnu komunikaciju
tadašnji kancelar Schroeder pozvao vele- dužnosnika različitih vlada međusobno
poslanike da se u području gospodarstva ili s dužnosnicima međunarodnih or-
smatraju odvjetnicima njemačkih interesa 9HýMH-RVFKND)LVFKHUELYäLPLQLVWDU ganizacija, javna se diplomacija nastoji
u inozemstvu, budući da je uspjeh njemač- YDQMVNLKSRVORYD1MHPDÿNHYHOHSR- fokusirati na komunikaciju s građanima
koga gospodarstva pretpostavka uspješnog VODQLFLPDQDPHWDRQRYDSUDYLOD drugih država, odnosno s određenim
društvenog razvoja. Njemačko Ministar- skupinama, kao što su novinari, gospo-
stvo vanjskih poslova zatražilo je tada od svojih velepo- darstvenici, kreatori javnog mišljenja, predstavnici nevla-
slanika da još snažnije utječu i na oblikovanje mišljenja o dinih udruga i sl. Za razliku od tradicionalne diplomacije,
Njemačkoj u partnerskim zemljama. Zagovornik takve ideje koja je uglavnom bila tajna, javna diplomacija događa se
bio je bivši ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, koji uživo, pred milijunskim auditorijem, i koristi sredstva ma-
je 2000. godine prvi put u povijesti okupio svih 219 voditelja sovnog komuniciranja. Ne bazira se isključivo na promo-
njemačkih inozemnih predstavništava na zajednički sasta- ciji vlastite politike i političkih interesa, već i na promociji

6$' &'
(INSTRUMENT MO]I)
1HQDGPDåQDNUHDWLYQRVW
DPHULĀNHMDYQHGLSORPDFLMH
-DYQDGLSORPDFLMD godinama
je bila instrument u stvaranju
DPHULÿNHPHNHPRýLXVYLMHWX
odnosno sposobnosti da svoje
UH]XOWDWHXPHĀXQDURGQLPRG-
QRVLPDSRVWLJQHPLORPDQH
VLORP5H]XOWDWLVXELOLSULMHVYH-
JDXVPMHUHQLSUHPDSROLWLÿNLP
FLOMHYLPDDOLMHPQRJRQDJOD-
VDNDELORLQDNXOWXUQLPYULMHG-
QRVWLPDGHPRNUDFLMLLVORERGL
2XÿLQFLPDQMLKRYDGMHORYDQMD
QDMEROMHVYMHGRÿLÿLQMHQLFDGD
VHRGþLOHDGR1RYRJ=HODQGD
VOXäDDPHULÿNDJOD]EDRERæDYD
0F'RQDOG·VGLYL)%,XJOHGDMX
YHVWHUQLLRERæDYDHQHUJLMD1HZ
<RUND1DNRQFXNDGVWHVOXäDOL
NXOWQL*ODV$PHULNHMHVWHOLXRS-
ýHSRPLVOLOLNDNRMHWRWLSLÿDQ
SULPMHUGMHORYDQMDDPHULÿNHMDY-
QHGLSORPDFLMH",OLNDGVWHJOH-
GDOL7RS*XQV7RPRP&UXLVRP
MHVWHOL]QDOLGDMHILOPNUHLUDQV
FLOMHPSURPRFLMHDPHULÿNRJUDW-
QRJ]UDNRSORYVWYD"
,DNRVX$PHULNDQFLSUYLSRÿH-
OLVSULPMHQRPMDYQHGLSORPDFLMH
SRND]DOLVXLQDMYLäHIOHNVLELO-
nosti u njezinoj prilagodbi poli-
WLÿNLPSURPMHQDPDSRVOMHGQMLK
JRGLQD1DNRQäWRVXVKYDWLOLGD
SXWRYDWLVYLMHWRPVDPHULÿNRP
putovnicom više nije povlastica
YHýR]ELOMDQSUREOHPWHQDNRQ
äWRVXDPHULÿNHGUæDYQHLQVWL-
WXFLMHL]JXELOHGLRNUHGLELOLWHWDX
MDYQRVWLPDGLOMHPVYLMHWDGRäOR
MHGRGHFHQWUDOL]DFLMHLORNDOL]D-
FLMHMDYQHGLSORPDFLMHRGQRVQR
XPMHVWRVUHGLäQMHYODGHQRVLWHOML
SRUXNDXPHĀXQDURGQLPRGQR-
VLPDSRVWDMXVDYH]QHGUæDYH
UHJLMHQHYODGLQHRUJDQL]DFLMH
LQVWLWXFLMHLNRUSRUDFLMHNRMHMRä
LPDMXQHSROMXOMDQNUHGLELOLWHW1R
EH]RE]LUDQDQRVLWHOMHSRUXND
javna se diplomacija u vremenu
NRMHGROD]LÿLQLMRäPRýQLMLP
RUXæMHPXVXYUHPHQLPPHĀXQD-
URGQLPRGQRVLPD0HĀXQDURGQL
odnosi sve se manje odvijaju na
VLJXUQRVQRPLOLÿLVWRSROLWLÿNRP
SODQXDVYHYLäHQDJRVSRGDU-
VNRPNDRLXQXWDUGUXJLKREOLND
PHĀXQDURGQHVXUDGQMH6WRJD
ýHVYDNDQDFLRQDOQDVWUDWHJLMD
YDQMVNHSROLWLNHPRUDWLWRPH
SULODJRGLWLLVWUXNWXUXGRQRäHQMD
RGOXNDDOLLVWUXNWXUXDNWHUDNRML
ýHLKGRQRVLWL8WDNYLPXYMHWLPD
VYHMHPDQMHSURIHVLRQDOQLKD
VYHYLäHVWUXÿQLKGLSORPDWDVYH
PDQMHRQLKNRMLNOLPDMXJODYDPD
VYRMLPPLQLVWULPDDVYHYLäH
RQLKVUD]YLMHQLPLQGLYLGXDOQLP
NUHDWLYL]PRP

96 MADEIN 4/2008
8YLMHNQDSXWXSRVDRLVSUHGSULYDWQRJ
1HPDGYRMEHGDMHÿHVWRYDæQLMDRVREQRVWGLSORPDWDQHJRVWDMDOLäWHQMHJRYH]HPOMH
kulture, nacionalnih vrijednosti, načina života i svega što bi
moglo pridonijeti kvalitetnijem informiranju, boljoj percep-
ciji te ostvarenju vanjskopolitičkih ciljeva. Moderni diplo-
mati smatraju da je promocija trgovine, turizma, ulaganja i
kulture važan dio njihova posla. U svojim nastojanjima na
raspolaganju su im mnogobrojna komunikacijska sredstva,
kojima mogu doći izravno do željenih javnosti, bez posred-
stva nadležnih institucija određene zemlje.
Tako se javna diplomacija u svojoj realizaciji ne temelji
više samo na diplomatskim vještinama, već i na učinkovitoj
medijskoj, kulturnoj i drugim strategijama.
"Javni" cilj javne diplomacije je razvijati i njegovati željeni
imidž nacije, odnosno države, stvarajući plodno tlo i razu-
mijevanje između nacija i naroda, a "tajni" stvaranje utjecaja
u određenim zemljama, utjecanje na unutarnjo-političke
procese i pripremanje terena za plasiranje svojih ideja i proi-
zvoda ili stvaranje potpore za globalnu politiku.
Kreatori javne diplomacije troše visoke iznose novca kako
bi građanima drugih država pojasnili političke postupke
svoje države, njezine vrijednosti i način života učinili atrak-
tivnim te utjecali na odluke tamošnjih potrošača, turista ili
studenata. Javnu diplomaciju ne osjećamo kao propagandnu
mašineriju jer ona djeluje izravno kroz domaće medije, ne-
vladine udruge, stipendije i kulturne institucije… Ideje koje
ona kreira slušamo iz usta naših opinion makera i uglednika
iz javnog života... Tako nam se poruke iz inozemstva nesvje-
sno uvlače pod kožu i priklanjamo se IN i OUT trendovima i
ne znajući u čijem interesu.
Osobnost, znanje i inteligencija
Kako bi se diplomati pripremili za novu misiju u diplo-
maciji te još učinkovitije ostvarivali svoje zadaće, nužno je
da se naoružaju i novim specifičnim znanjima. Esencijalni
alati modernog profesionalnog diplomata su informacije,
znanje i pristup što je moguće većem broju utjecajnih
osoba. Markantno obilježje diplomacije je fleksibilnost i
inteligentno korištenje svih raspoloživih izvora u provođe-
nju ciljeva. Dobrom je diplomatu uz to potrebna razborita
analitička sposobnost i pouzdan instinkt. Pored uprav-
ljanja komunikacijama, za važnost diplomacije ističe se i
osobnost diplomata, budući da su nositelji međunarodnih
odnosa ipak ljudi sa svojim simpatijama i hirovima. Nema
dvojbe kako je često važnija osobnost diplomata nego
stajalište njegove zemlje te kako elokventnost pojedinca
može rezultirati puno većim poštovanjem i pozornošću
nego bilo kakva argumentirana rasprava.
Činjenica da velik dio onoga čime se diplomat profesi-
onalno bavi ima utjecaja na živote svih ljudi, čini diplo-
maciju osjetljivom na javno mišljenje. Iako je diplomat
svojevrsni izvođač radova i provodi utvrđene smjernice
državne politike, utjecaj velikog broja informacija traži
fleksibilnost i brzo samostalno djelovanje. Ljudski faktor
u svijetu diplomacije je posebno izražen. U protivnom, ra-
zvojem Interneta i drugih komunikacijskih sredstava već
bi davno ovo zanimanje postalo prošlost. Ali – kako kaže
vrstan poznavatelj diplomacije Ivan Šimek - informacija je
bezvrijedna bez osposobljenog pojedinca koji će probrati,
sakupiti i izbaciti ono što nije potrebno ili relevantno, i
biti u stanju primijeniti alate odgovarajuće discipline. To
je neuhvatljiva kvaliteta uspješne diplomacije, neopipljiva
faceta, koja stavlja logiku ljudi iznad politike i daje joj neo-
doljivi šarm. To je zvanje koje će se neprestano prilagođa-
vati i tražiti novija i drukčija sredstva i izvore. A onaj tko je
nije spreman na vječitu prilagodbu i cjeloživotno učenje te
tko nije u stanju nacionalne interese staviti iznad vlastite
ugode i karijere, nema što tražiti u ovom zanimanju.
MADEIN 4/2008 97