Visoka škola za primenjene i pravne nauke

››Prometej‹‹

Banja Luka
Knjaza Miloša 10a

SEMINARSKI RAD
SAOBRAĆAJNA GEOGRAFIJA
POŠTANSKI I TELEKOMUNIKACIONI SAOBRAĆAJ

Student: Mentor:
Andjeljko Bogdanović
Broj indeksa:
P-365/2016

Bijeljina, april 2019 god.

SADRŽAJ:
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

UVOD.....................................................................................................................................- 3 -
1. TELEKOMUNIKACIONI SAOBRAĆAJ.........................................................................- 5 -
2. TELEKOMUNIKACIONI SAOBRAĆAJ BIJELJINSKE REGIJE................................- 12 -
2.1. Geografski faktori razvoja i razmještaja telekomunikacionog saobraćaja.................- 13 -
2.2. ODNOS MOBILNE I FIKSNE TELEFONIJE.........................................................- 14 -
ZAKLJUČAK.......................................................................................................................- 16 -
LITERATURA......................................................................................................................- 17 -

UVOD

2
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

Uloga saobraćaja u privrednom zivotu svake zemlje jeste mnogostruka i

značajna.Postoji čvrsta uzajamna zavisnost između stepena razvitka saobraćaja u jednoj zemlji
I razvoja privrede.Saobraćaja je rezultanta odredenog nivoa razvitka privrede s jedne strane,a
sa druge strane on sam vrši uticaj na privredni razvoj svake zemlje.
Osnovne funkcije izrazavaju se u sledećem:
Saobraćaj ima za cilj da poveze sferu proizvodnje sa sferom potrošnje.U tome je
osnovna funkcija transporta kao privredne djelatnosti I njegov ogroman značaj za privredni
život svake zemlje.Saobraćaj utiče na razvijanje teritorijalne podjele rada,kako u okviru jedne
zemlje,tako i u svjeskim razmjenama,kako bi se što bolje iskoristili prirodni uslovi koji postoje
u pogledu privrednog izvora sirovina,energetskih goriva,racijonalnijeg i boljeg korišćenja
radne snage u pojedninim područjima itd.
Izgradnja i modernizacija gradskog saobraćajnog sistema uslovljava ubrzanje razvoja
društvene podjele rada i razvoj novih industrijskih grana (industrija sinskih
vozila,automobilska industrija I dr.)sto ima veliki uticaj na zaposljavanje
stanovništva.Saobraćaj je značajan uslov privrednog razvitka svake zemlje kao I pojedinih
regiona.Saobraćajna infrastruktura:putevi,željeznicke pruge,rijeke I kanali,sa osnovnim
infrastrukturnim objektima omogućavaju odvijanje procesa proizvodnje saobraćajnih
usluga,istovremeno su odlučujući činilac prostornog povezivanja različiti faktora proizvodnje
saobraćajnih usluga.
Podjela saobraćaja:
Podjela saobraćaja moze se vrsiti na razne načine.Kao kriterijumi za podjelu mogu nam služiti
izvjesne tehničke karakteristike,zatim način organizacije prevoza,kao I izvjesne ekonomske
funkcije pojedinih saobraćajnih djelatnosti.
Transportni sistem sastoji se od vidova saobraćaja.Prema nacinu prevoza I prevoznih srestava
saobraćajnim putevima,moguće je razlikovati:
 Kopneni saobraćaj koji se dijeli na:drumski,željeznički,cjevovodni,I saobraćaj sa
prenosivim trakama,
 Vodeni saobracaj koji dijelimo na:pomorski,riječni,jezerski I kanalski,
 Vazdusni saobraćaj,
 Postanski saobraćaj,

3
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

 Telekomunikacijski saobraćaj.

Prema načinu povezivanja vrsta saobraćaja, razlikujemo jednoredne i visestruke

(kombinovane) prevoze, koji mogu biti prekinuti ili neprekinuti.

4
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

1. TELEKOMUNIKACIONI SAOBRAĆAJ

Komunikacije predstavljaju proces razmjene informacija preko određenog

komunikacijskog sistema. Riječ komunikacija doslovno znači: učiniti nešto općim ili
zajedničkim. To zapravo znači da je potrebno usaglasiti određene postupke kako bi se
omogućio prijenos informacija.Ilustracije radi, kao što je potrebno razumijevanje istog jezika
za razgovor između dvije osobe, tako je potrebno i kod prijenosa informacija kroz
komunikacijske sisteme potrebno osigurati određene mehanizme kako bi se omogućio prijenos
informacija između različitih uređaja.Takva pravila u komunikacijskim sistemima se nazivaju
protokolima. Postoje dva načina prijenosa informacija kroz komunikacijske sisteme: žični i
bežični. U okviru oba načina razvijen je veliki broj komunikacijskih tehnologija koje imaju
svoje prednosti i nedostatke. Dakle, telekomunikacijski saobraćaj predstavlja prijenos
različitih oblika informacija (govor, tekst,računarski podaci, video, multimedija) putem
telekomunikacijske mreže (žične i bežične) prema utvrđenim protokolima i pravilima
odvijanja saobraćaja. Mreža je najvećim dijelom automatizovana tako da korisnik sa svog
krajnjeg terminala aktivira korištenje dijela raspoloživih resursa mreže pod kontrolom
mrežnog upravljačkog podsistema. Važna tehnološka dostignuća u drugoj polovici XX vijeka
potpuno su promjenila prirodu telekomunikacija - prenosa informacija, slika ili zvuka na
daljinu putem tehnološkog medija
Informacijska mreža obavlja funkcije prikupljanja, pohranjivanja, prijenosa,
usmjeravanja i obrade informacija za korisnike koj čine veliki sistem. Izvorište podatataka se
vezuje za skup korisnika koji šalju podatke ili se od njih podaci uzimaju putem određenih
uređaja (predajnika). Prikupljeni podaci čine ulazni tok informacijske mreže i takvi podaci su
neprilagođeni za prijenos u izvornom stanju iz raznih razloga.Zbog toga se vrši njihova obrada
za prilagođavanja za prijenos kroz komunikacijski sistem. Pri svemu tome treba napomenuti
da na operacije koje se odvijaju u jednom takvom sistemu utiče veliki broj smetnji koje
dovode do poremećaja. To dovodi do određenih pogrešaka u prijenosu što dodatno usložnjava
komunikacijske sisteme.Nakon prijenosa obrađenog signala, on se mora ponovo vratiti u
prvobitni oblik kako bi bio razumljiv krajnjem korisniku (odredištu).Pri ovome se koristi
veliki broj proračuna, algoritama, uređaja, tehnika itd.Pri ovim postupcima posebno su
značajni kodiranje i modulacija.Kodiranje je operacija prikazivanja skupa informacija jedne
abecede pomoću slijeda simbola neke druge abecede. Cilj je osigurati standardnu formu
5
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

informacije i na taj način olakšati njenu dalju obradu pri prijenosu. Neki od kodova su: ASCII,
BCD, EBDIC. Pojam modulacije je složen, tako da ćemo ga samo ukratko pojasniti. Nastoji se
osigurati ispravan prijenos informacije sa jednog mjesta na drugo. Upravljanjem sistemom se
samo smanjuje stepen neodređenosti (slučajnosti, stohastičnosti, neizvjesnosti) u sistemu.
Ono što je sa aspekta osnova transportnih i komunikacijskih sistema bitno napomenuti je to da
se veliki broj procesa iz transporta može koristiti za predstavljanje komunikacijskog sistema.
Tako npr. jedan put možemo shvatiti kao komunikacijski kanal, benziske pumpe,
servise, autopraonice i sl. možemo shvatiti kao uređaje u komunikacijskom sistemu za obradu
signala. Razne prepreke na putu se u komunikacijskom kanalu predstavljaju kao smetnje
(šum). Ljudi i teret koji se prevoze u automobilima, kamionima i drugim transportnim
sredstvima su zapravo teret koji u komunikacijskom sistemu predstavljaju informacije.Kao što
automobili, kamioni, vozovi itd.u transportu predstavljaju prevozna sredstva, tako i u
komunikacijskom kanalu imamo određene signale koji predstavljaju nosioce za prijenos
informacije. Ovdje dolazi do izražaja pomenuta modulacija. Naime, kao što nije prilagođeno
da npr. u automobilu prevozimo pijesak (već to radimo u odgovarajućem prevoznom
sredstvu), tako i u komunikacijskom kanalu imamo prilagođene signale za prijenos pojedinih
informacija. Za sad možemo modulaciju shvatiti kao određenu prilagodbu nosećeg signala
(prijevoznog sredstva) za prijenos određene informacije (tereta). Kod prijevoza pijeska u
kamionu može doći do njegovog prosipanja što znači da je potrebno prilagoditi i prijevozno
sredstvo – poduzeti mjere zaštite. Tako se i kod prijenosa signala poduzimaju određene mjere
zaštite. Prilikom prijevoza pijeska može doći do nailaska kamiona na određene rupe na putu ili
čak do sudara sa drugim prijevoznim sredstvom. Tako i kod prijenosa signala može doći do
raznih smetnji i sudara signala.
Ovdje ćemo napraviti još jedno poređenje između transporta i komunikacija. Mreža i
kod transporta i kod komunikacija predstavlja skup čvorova koji su međusobno povezani
putevima koji se nazivaju grane.Zamislimo sada utrku u jednom gradu. Utrka se može
organizovati na način da takmičari moraju ići svi istim putem ili da takmičari mogu po svom
mišljenju odabrati i drugu rutu ako misli da je to bolji način. Tako takmičari mogu biti
obavezani da idu istim putem ili mogu biti slobodni da idu različitim putevima.

Tako je i u komunikacijskom sistemu jer u zavisnosti od komunikacijske tehnologije

koja se upotrebljava zavisi i kakav način prijenosa se ostvaruje. Noviji komunikacijski sistemi
6
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

su orjentisani na to da se informacije prenose različitim putevima jer se na taj način bolje

iskorištavaju kapaciteti. Npr. u cestovnom saobraćaju može doći do velikih gužvi na jednom
putu usljed sudara ili usljed vraćanja velikog broja ljudi sa posla, pa se u tom slučaju vozači
često odlučuju za alternativne puteve. Tako i u saobraćaju koji se odvija kroz komunikacijski
sistem (kod nekih tehnologija) imamo alternativne puteve za prijenos informacije.Takve
mreže se nazivaju datagramske mreže.Pri tom prijenosu se moraju poštovati određena pravila
kao i u cestovnom saobraćaju. Npr. određene mreže imaju sisteme koji omogućavaju da neke
informacije imaju prednos u odnosu na druge (npr. policija ili kola hitne pomoći u cestovnom
saobraćaju). I na kraju ćemo napomenuti još jednu stvar, a to je kada informacija stigne na
odredište. Kao što teret u cestovnom saobraćaju može biti oštećen kada stigne na odredište
tako i informacija u komunikacijskom kanalu može biti oštećena. Ako je oštećenje ispod
određene granice, onda se informacija može i dalje iskoristiti.
U suprotnom, informacija može biti neupotrebljiva. Zamislimo npr. da kaminonom
prevozimo staklene vazne i dođemo na odredište, a one razbijene. To se može desiti i sa
signalima u komunikacijskom kanalu, pa se može postupiti na dva načina. Može se signal
poslati ponovo (ponovo naručiti vazne) ili ga smatrati zauvjek izgubljenim. To opet zavisi od
komunikacijske tehnologije koja se upotrebljava. Nekada se ponovnim slanjem ne može
nadoknaditi gubitak.U komunikacijskom kanalu imamo izražen značaj i brzine prenosa
informacija.Tako neke informacije zahtjevaju velike brzine prijenosa, dok je kod drugih bitniji
neki drugi parametar. Npr. u petak se organizuje zabava na kojoj je potreban veliki broj
staklenih posuda. Za prijevoz je potrebno 2 dana i one su stigle u četvrtak. Međutim, ako su u
prevozu oštećene, nema svrhe ponovo naručivati posude jer one neće stići na vrijeme. Tako se
dešava i u komunikacijskom kanalu kod prijenosa npr. govora.
Cilj navedenog poređenja između transporta i komunikacija je da se uvidi sličnost
među određenim procesima u različitim vidovima saobraćaja. Ovdje do posebnog izražaja
dolazi saobraćajni inžinjering u telekomunikacijama. Naime, kao što su skupa prijevozna
sredstva i oprema u cestovnom saobraćaju, skupa je i oprema u komunikacijskom
saobraćaju.Resursi u svim vidovima saobraćaja su ograničeni što je posebno izraženo kod
bežičnog prijenosa informacija. Bežični prijenos je dosta kompleksniji i zahtjevniji i zbog toga
i ograničenih resursa je dosta skuplji od žičnog prijenosa. Kao što se i u cestovnom,
avionskom ili željezničkom saobraćaju nastoji prevesti što je više moguće sa što manjim
troškovima – to se nastoji postići i u komunikacijskom saobraćaju.
7
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

Trškovi prijevoza su zaista veliki i iz tog razloga se nastoji npr. jednom vožnjom
vozom prevesti što je veći broj tereta. Željeznički saobraćaj ima određene prednosti u odnosu
na cestovni, cestovni ima prednosti na drugom polju. Isti je slučaj i sa drugim vrstama
prijevoza npr. zrakoplovni ili pomorski saobraćaj. Takvi efekti su i u komunikacijskom
saobraćaju, pa imamo razne tehnologije koje se razlikuju po kvalitetu, mogućnostima, po
cijeni itd. Problem predstavljaju ograničeni resursi ali i još neka ograničenja npr. sigurnost u
saobraćaju i komunikacijama. Zbog toga postoje određena pravila kojih se mora pridržavati
npr. pravila u samom obavljanju saobraćaja (semafori, pravo prvenstva, ograničenja brzine,
kazne) ili u pravu za pružanje određenih usluga npr. usluga javnog prijevoza (gradski
autobuski saobraćaj, tramvajski saobraćaj i sl.) itd. Sva ova ograničenja su zastupljena i u
telekomunikacijskom saobraćaju. Kako se danas sve posmatra kroz pomenute troškove i dobiti
to je potrebno što je moguće bolje iskoristiti postojeće resurse da bi se ostvario profit uz
poštivanje pravila. Veliki broj inžinjera saobraćaja i komunikacija radi na poslovima
upravljanja i projektovanja komunikacijskih sistema. To nas navodi na činjenicu za potrebom
poznavanja ne samo komunikacijskih tehnologija, nego i osnova iz brojnih drugih oblasti
poput prava u saobraćaju i komunikacijama, ekonomike, marketinga, prometne politike itd.
Kao što smo vidjeli, veliki broj sličnih procesa se dešava u oblastima cestovnog, željezničkog,
avionskog, poštanskog, telekomunikacijskog i drugih vidova saobraćaja. Zbog toga su brojni
modeli koji se koriste npr. kod projektovanja saobraćajnih i telekomunikacijskih mreža isti ili
slični u različitim vidovima saobraćaja. Za primjer možemo uzeti matematičke modele kod
određivanja najkraćih puteva koji su isti i za npr. mrežu cestovnih saobraćajnica i za
telekomunikacijske mreže (Dijkstrinov algoritam, Floydov algoritam). Tu su algoritmi za
određivanje maksimalnog toka, kapaciteta.Veoma su interesantni i sistemi posluživanja –
primjena Kendellove notacije, Littleove formule, modela opterećenja, raznih statističkih
modela itd. Svi navedeni alati i modeli su isti za sve vidove saobraćaja ili il je osnova ista, a uz
određenu prilagodbu se mogu koristiti kod optimizacije bilo koje mreže.
Svakodnevno rastu zahtjevi korisnika za većim brzinama u pristupnim
telekomunikacijskim mrežama.Problem predstavljaju sve veća zagušenja.Što veći broj
korisnika koristi mrežu to je veće zagušenje mreže. Naravno to zavisi i od vste servisa i usluge
koji se koristi (npr. multimedijalne usluge zahtjevaju veći propusni opseg od usluge govora).
Iz tog razloga se korisniku naplaćuje ostvareni saobraćaj ili vrijeme korištenja mreže u
zavisnosti od komunikacijske tehnologije koja se upotrebljava. Da bi se zadovoljili zahtjevi
8
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

korisnika za što većim propusnim opsegom i brzinama i da bi se reducirala zagušenja u

telekomunikacijskim mrežama je trend uvođenja optike u pristupu. U razvijenijim zemljama
(poput Japana) optika je dovedena do većine velikih korisnika (npr. do poslovnih ali i
stambenih zgrada), pa čak i do pojedinih stanova. Kod nas se optika koristi za transport i
jezgrenu mreži (backbone), a prema trendovima u razvijenim zemljama i kod nas se može
očekivati sve veća rasprostranjenost optike. Međutim, to nije razlog za izbacivanje iz upotrebe
ostalih žičnih mreža.Razlog je jednostavan – ekonomske prirode.
Operatori su uložili velika sredstva u postojeću infrastrukturu i naravno da žele
maksimalno iskoristiti postojeće mogućnosti. Iz tog razloga su se razvile brojne
komunikacijske tehnologije, kao npr. ADSL koja koristi istu infrastrukturu kao obične
telefonske mreže (PSTN). Cilj je da se sa postojećom infrastrukturum iscrpe sve mogućnosti.
To jeste cilj i zadatak saobraćajnog inžinjeringa u telekomunikacijskom saobraćaju. Tu se
ponovo nameće značaj poznavanja drugih oblasti kao što su marketing, ekonomika i sl., da bi
se uvidjela isplativost građenja nove infrastrukture ili poboljšanja postojeće, zatim su bitna
marketinška ispitivanja da li je tehnologiji zagarantovan određeni tržišni uspjeh, odnosno da li
korisnici imaju potrebu za korištenjem te tehnologije i da li će napustiti koristiti postojeću.
Ulaganja su velika i napraviti grešku bilo bi pogubo, a primjera imamo na pretek. Tako je npr.
u SAD-u su bankrotiralo nekoliko operatora zbog velikih ulaganja u tehnologije za čiju
primjenu korisnici nisu bili zainteresovani i nije bilo povrata uloženih sredstava.
U nastavku ćemo se samo informativno upoznati sa određenim komunikacijskim
tehnologijama. Kada su u pitanju žični sistemi prijenosa informacije (putem bakarnih,
koaksijalnih kablova ili optike), onda imamo PSTN (Public Switching Telephone Network)
mreže, ISDN (Integrated Service Mode), ADSL (Asychronous Digital Subscriber Line), ATM
(Asychronous Transfer Mode), FR (Frame Relay) kablovski sistemi itd. Sve ove tehnologije
imaju specifičnu namjenu u skladu sa svojim prednostima i nedostacima. Tako npr. PSTN
mreža je orjentisana za prijenos govora (obične telefonske linije), a zasniva se na bakru. Kako
su operatori instalisali veliki broj bakarnih kablova to bi bio veliki trošak preći na novije
tehnologije kada su se pojavile (npr. tehnologije zasnovane na optici), a ne iskoristiti već
instalisane sisteme. U tu svrhu su se razvijale tehnologije zasnovane na bakru kao što je npr.
ADSL.Nastoji se iskoristiti što je moguće više postojeća infrastruktura.
U bežičnom prijenosu su razvijeni razni komunikacijki sistemi npr. satalitske
komunikacije, GSM (Global System for Mobile Communication), GPRS (General Packet
9
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

Radio Service), UMTS (Universal Mobile Telecommunication System), WiFi (Wireless

Fidelity), Bluetooth, ZigBee itd.
Podjela mreža se može izvršiti još po velikom broju kriterija, a ovdje ćemo se zadržati
još samo po jednom osnovu, a to je domet. Tako su mobilni komunikacijski sistemi GSM,
GPRS, EDGE, UMTS, satalitke komunikacije namjenjeni za globalnu pokrivenost i takvi
sistemi se nazivaju WAN mreže (Wide Area Coverage). LAN (Local Area Network) mreže su
namijenjene za srednje udaljenosti (do nekih 400 – 500 m), a te udaljenosti nisu tačno
određene jer zavise od upotrijebljene tehnologije, tako npr. WiFi (zasnovan na varijantama
802.11 standarda) uobičajen domet do 350 metara. PAN (Personal Area Network) mreže su
namjenjene za male udaljenosti (najčešće 10-tak metara), a tu spada svima poznati Bluetooth i
neke druge tehnologije. Dalje u detalje nećemo ulaziti jer se to izučava kroz predmete na
usmjerenju za komunikacijske tehnologije. Sistem telekomunikacijskog prometa fizički je vrlo
distribuiran tako da s bezičnom zemaljskom i satelitskom mrežom pokriva gotovo svu
površinu zemlje.Isprepletanost javne telekomunikacijske mreže s privatnim /zatvorenim/
mrežama sve je veća u uslovima rastućeg korišćenja tzv.virtualnih privatnih mreža /VPN/
,Interneta i intraneta.
Usprkos bitne razlike u supstratu prijenosa i fizičkoj izvedbi mreže, saobraćajni
fenomen u telekomunikacijskoj mreži je sličan, analogan ili izmorfan ostalim granama
saobraćaja. Ulazni zahtjevi korisnika stvaraju tokove informacija koji se slijevaju do čvorova i
brzim linkovima transportuju do odredišnog čvora i korisnika na drugoj strani. Budući da se
najčešće radi o dvosmjernom prijenosu , odnosno, razmjeni informacija govorimo o
komunikaciji.
Nove tehnologije u komunikacijama uzrok su dubokih promjena u svjetskom
monetarnom sistemu i na tržištu akcija. Novac je sve više elektronski novac, smješten u
kompjutorima svjetskih banaka.Takva tržišta nastala su tek posljednjih dvadeset godina.Ona
su proizvod braka između kompjutera i satelitske komunikacijske tehnologije. Ovakvom
razvoju doprinijela su četiri tehnološka trenda: stalan napredak performansi kompjutera uz
smanjenje troškova; digitalizacija podataka, koja omogućava integraciju kompjutera i
telekomunikacijskih tehnologija; razvoj satelitskih komunikacija; optička vlakna koja
omogućavaju prenošenje velikog broja različitih poruka kroz samo jedan mali kabl.
Dramatična eksplozija komunikacija u posljednjih nekoliko godina, pri tom, ne pokazuje
nikakve znake usporavanja.
10
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

2. TELEKOMUNIKACIONI SAOBRAĆAJ BIJELJINSKE REGIJE

Bijeljinska regija je jedna od najvećih regija Srpske, ima tranzitni položaj u pogledu
drumskog, željezničkog, vazdušnog, ali i telekomunikacionog saobraćaja, gdje se sučeljavaju
istok zapad sjever jug. Nalazi se na raskrsnici preko koje se Zapadna i Srednja Evropa

11
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

povezuju sa istokom, sredozemljem i svijetskim morem. Tako telekomunikacioni saobraćaj

ima kako lokalni, regionalni, tako i tranzitni značaj.
Prostorno i populaciono je jedna od nejvećih i ekonomsko najrazvijenija regija
Republike Srpske. Danas na prostoru Bijeljinske regije živi oko 150 000 stanovnika, prosječne
gustine naseljenosti 65 st/km². Teritorijalni razmještaj stanovništva je neujednačen. Veća
koncentracija stanovništva je u gradskom dijelu regije, a znatno manja u prigradskom dijelu
regije i selima..Bijeljinska regija je relativno dobro urbanizovana.
Bijeljinska regija raspolaže respektivnim privrednim potencijalom. Krajem XIX vijeka
na ovom prostoru počinje proces industralizacije, kroz razvoj željeznice, cesta, otvaranje
rudnika, prvih industrijskih pogona. Naravno on biva prekinut Prvim i Drugim Svijetskim
ratom, ali opet doživljava procvat i razvoj u pedesetim, šezdesetim i sedamdesetim godinama
XX vijeka. Nakon rata u BiH i sve većeg interesovanja za strana ulaganja u Republiku Srpsku
i pokretanje njene privrede, Bijeljinska regija je ostala kao i ostale regije u stagnaciji privrede.
Saobraćajno infrastrukturni sistem regije ne zadovoljava standarde niti potrebe njenog razvoja.
Telekomunikacioni saobraćaj nije bio dovoljno razvijen i sve većim interesovanjem za ovakvu
vrstu komunikacije, dolazi do zastarijevanja i pretrpanosti telekomunikacione mreže. S toga,
se prišlo modernizaciji i digitalizaciji postojeće mreže i njenom proširivanju, kako
pokrivenosti, tako i brojem usluga koje su dovele da je telekomunikacioni saobraćaj
rezultovao kao jedan od najbržih, najpovoljnijih i najrazvijeniji vid saobraćaja na banjalučkoj
regiji i Republici Srpskoj uopšte.

2.1. Geografski faktori razvoja i razmještaja telekomunikacionog

saobraćaja

U geografske faktore razvoja ove vrste saobraćaja spadaju pored geografskog položaja
i prirodno-geografskih faktora (koji imaju manji značaj s toga si izostvljeni u radu),
demografski faktori, naselja, ekonosmko-geografski faktori i tehničko-tehnološki faktori. Svi
oni utiču na razvoj i razmještaj telekomunikacionog saobraćaja.

12
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

2.2. ODNOS MOBILNE I FIKSNE TELEFONIJE

Osnivanjem i razvojem telekomunikacionog saobraćaja na šrostoru Bijeljinske regije

dolazi do podjele telefonije na mrežu fiksne telefonije koja je zastupljena u skoro svim
djelovima regije i mobilne telefonije koja je vrlo mlada grana telekomunikacionog saobraćaja.

13
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

Fiksna telefonija je sačinjena od centara za međunarodni,regionalni i lokalni

telekomunikacioni saobraćaj, od analognih i digitalnih komutacionih čvorišta. Veza između
centara je žičana i položena u zemlju, ali i postavljena iznad zemlje. Fiksnom telefonijom se
danas služi svo stanovništvo, za dobijanje informacija ali i za njihovo prosleđivanje.
U današnje vrijeme brzih događanja, brzog živta, sve bržeg protoka informacija, teško
se može zamisliti život bez telefona i telefonskog saobraćaja. Fiksna telefonija i pored
modernih i inovativnih rješenja i dalje bilježi porast broja korisnika svojih usluga i prometa
telekomunikacionim saobraćajem.

Rast broja korisnika u fiksnoj telefoniji

Mobilna telefonija je mlada grana ove vrste saobraćaja i sa testnom fazom počinje
1998. godine, pod nazivom GSM MS1.
Osnovan 1999. Godine licencu pružanja servisa mobilne mreže na teritoriji BiH dobio
je 2001. godine. U početku svog razvoja, mobilna mreža je bila slabo teritorijalno pokrivena
mrežnim signalom.
Od početka komercijalno rada MOBI´S bilježi stalni porast broja pretplatnika, što je
prikazano na grafikonu:

14
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

Rast broja korisnika M:tel-a (MOBI´S)

ZAKLJUČAK

Telekomunikacija se javlja kada nastane razmjena informacija između izvora

informacije i odredišta informacije s pomoću tehnologije. Komunikacijska tehnologija koristi

15
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

kanale za prijenos informacija preko fizičkog medija (poput signalnih kabela) ili u obliku
elektromagnetskih valova.
Rani načini komunikacije preko velikih udaljenosti su uključivali vizualne signale
poput svjetlosne signalizacije, dimnih signala, sustava semafora itd. Moderni sustavi za
komunikaciju na velike udaljenosti obično koriste električne ili elektromagnetske tehnologije
poput brzojava, telefona, teleprintera, Interneta.
Revolucija u bežičnom komuniciranju počela je u prvoj dekadi 20. stoljeća, razvojem
radio komunikacija. Guglielmo Marconi je prvi uspješno prenio radio signal bežičnim putem
preko Atlantskog oceana. Uz njega postoji veliki broj drugih izumitelja koji su zaslužni za
razvoj telekomunikacijskih sustava kao npr. Charles Wheatstone i Samuel Morse (brzojav),
Alexander Graham Bell (telefon), Edwin Armstrong i Lee de Forest (FM i AM radio), kao i
John Logie Baird i Philo Farnsworth (televizija).

LITERATURA

1. Dokumentacija Telekoma Srpske, Banja Luka 2006 god.

2. Dinčić J. Saobraćajna Geografija, 1975 god.

16
 Poštanski i telekomunikacioni saobraćaj

3. Prof.dr Đuro Marić, Industralizacija Bosne i Hercegovine, Geografsko društvo BiH,

1991 god.
4. Jusufranić,I.: Osnovi drumskog saobraćaja, Univerzitet u travniku, 2007.

17