Pobjeda, Društvo, 06. septembar 1947.

Istoriske veze Boke Kotorske sa Rusijom

Peraška porodica Zmajovića,porijeklom je - kako tvrdi arhiepiskog - primas Andrija Zmajević - iz jednog
crnogorskog sela u blizini Grahova.Ova je obitelj dala našem narodu znamenitih ljudi.Najkrupnija ličnost
ovoga imena je pomenuti Andrija Zmajević,arhiepiskop barski i primas srpski (1624 - 1694),književnih i
mjeseca.Napisao jen nekoliko nanašem jeziku u prozi i stihu,od kojih su mu najvažnija djela :
>>Ljetopis carkovni<< ( od apostolskih vremena od 1676 g.), >>Pjesma o boju 15-V-1654 u
Perast<< i >>Slovinska Dubrava pohođena od gospodina Boga godine 1667>> ( dubrovački
zemljotres).Pisao je ćirilicom.Bio je meseca domaćeg slikara Peraštanina Tripa Kokolje (1661 - 1745).Njegov
bratanić Vicko ( 1670 - 1745),najprije arhiepiskop barski,pa zadarski,pisao je mnogo,najviše na maternjem
jeziku,čiji mu je razvoj bio glavna briga.Njegovim je nastojanjem Matija Karaman bio poslan u Rusiju,da
prouči jezik tamošnjih crkvenih knjiga.Bio je veliki zaštitnik staroslovenske službe božje u katoličkoj crvki.Oba
ova Zmajevića bili su preteče Štrosmajera,pravi narodni sveštenici,u koje bi trebalo da se ugleda svaki
katolički sveštenik nove Jugoslavije.
Mato Zmajević rodio se u Perast 6 januar 1680 kao sin čuvenog junaka kapetana Krila ( Krsta) i Jelene
Zmajević.U Perastu je izučio osnovnu izučio osnovnu i pomorsku školu.Bio je vrstan
pomorac,poduzetan,odvažan svemu.
Kada je Petar Veliki saznao da negdje blizu Mletaka postoji nekakva zemlja >>sklavonska<< u kojoj
žive vrsni pomorci slovenskoga Ostrovskom da potraži tu >>sklavnonsku<< zemlju i da je
prouči.Ujedno je za Ostrovskoga sastavljena naročita uputa,kako da tu Rusima do tada nepoznatu zemlju
ispita,osobito >>moćno l s njimi ruskomu čeloveku o vsem govorit i razumet<<.(Pipin
A.,>>Obzor ruskih izučenij Slavjanstva<< u >>Vestniku Evropi<< 137 tom.god.XXIV,1889
po A.Milošević >>Jadranska straža<< 1935,br.8,strana 315).Ostrovski nije izvršio zadati mu
nalog.A tu >>sklavonsku zemlju<< slučajno našao drugi Rus,naime stolnik P.A. Tolstoj,koji je 1697 i
1698 godine putovao po Italiji i na ostrvo Maltu.Putujući Tolstoj 1698 godine po Italiji,zašao je i u
Dalmaciju.Bio je u Boki Kotorskoj,Hercegnovom,u Risnu i Perastu,gjde je bio gost u kući Zmajevića.Ovo
putovanje opisao je Tolstvoj u knjizi >>Putešestvie v Italiju i na ostrvo Maltu stolnika P.A. Tolstogo v
1697 i 1698 godine<< ( izdao N.A. Popov u >>Atene<< 1850, br.7i 8).Ovo je najstarija veza
Rusa sa našom zemljom.Ova veza donijela je sreću i Matu Zmajeviću u njegovim teškim daina,kako ćemo
kasnije vidjeti.Tada je uPerastu živio znameniti junak Vicko Bujović,koji je 1682 godine u dvoboju kraj
Kamenara savladao čuvenog hercegnovskog kapetana Osmanagu Ibrahimagića i koji se proslavio pri
oslobođenju Hercegnovoga od Turaka 1687 godine,gdje su učestvovali i Crnogorci,pobijedivdši Topal - našu
na Kamenom,kako pjeva Njegoš u >>Gorskom vijencu<< Zbog tih svojih uspjeha Vicko Bujović se
bio toliko uzovijestio da je činio svakojake nepravilnsoti i veliki zulum nad narodom,kao pravi vladalo veliko
nezadovoljstvo u narodu protiv Bujovića,kojega je podržavala mletačka vlast.Jegnog dana,mjeseca maja
1709 godine,na javnom trgu u Perastu izazvao je Vicko Bujović oružani sukob sa nekoliko Peraštana među
kojima se nalazio i Mato Zmajević.Sukob se završio u ubistvom Vicka Bujovića,našto je narodu
odlaknulo.Mletačka vlada je povlea istragu protiv zavjerenika,koji se skloniše u Dubrovnik,da spase svoje
živote.Među njima je bio i Mato Zmajević,koji je za uvijek,sa svojim drugovima,bio prognan sa teritorije
mletačke države.Imanje im je bilo zaplijenjeno,a na njihove glave je udarena ucjena.Naime,ko ih ubije na
teritoriji mletačke države imao je da dobije 3.000 dukata nagrade,a van države 4.000 dukata.
Mato Zmajević u Dubrovniku nije mogao naći nikakvo zaposlenje,pa stoga otide iste godine (1709) u
Carigrad.Tada je u Carigradu biokao ruski poslanik pri Porti njegov znanac P.A. Tolstoj,nekadašnji njegov
gost u Perastu.Zmajevića se njemu obratio za pomoć.Tolstoj ga je odmah primio u rusku službu u činu
pomorskog kapetana.U toj službi Mato Zmajević se dobro nalazio sve do 1711 godine,kada je,uslijed ratnog
zapleta,između Rusije i Turske,pao,zajednički sa ruskim poslanikom Tolstojem,u strašnu tursku tamnicu na
Bosgoru >>Sedmero kula<<.U septembru 1742 godine oslobodiše se Tolstoj i Zmajević
tamnice.Tolstoj,koji je u dugom saobraćaju sa Matom Zmajevićem upoznao njegove sposobnosti u
nomorstvu i junački duh,preporučio ga je Petru Velikom,koji je nastojao dan nađe vrsnih i hrabrih pomoraca da
što bolje uredi svoju ratnu mornaricu kojom će potući Šveđane na Baltiku i tako učvrstiti vlast Rusije na tom
moru.Petar Veliki se tada nalazio na liječenju u Karlovim Varima u Čehoslovačku pođe k caru u Karlove
Vari,gdje stigne oktobra 1712 godine sa preporučnim pismom poslanika Tolstoja.Petar Veliki primio ga je
istoga dana kada je stigao i pošto se duže zadržao u razgovoru sa Zmajevićem,zavolio ga je,vidjevši u njemu
spremna pomorca koji će mu dobro poslužiti.Zakaže mu stručne ispite za 3 novembra 1712 godine.Na tom
ispitu,za vrijeme od dva sata,car je sam kao proferos i stručnjak postavljao Zmajeviću razna pitanja iz
pomorskih znanosti i iz vojničke struke,na koja je naš Zmajevićč odlično odgovarao na potpuno carevo

Arhimed -http://www.arhiva.me/ 1
zadovoljstvo.O tom sastanku sa Petrom Velikim i o tom ispitu izvijestio je Mato Zmajević svog brata
Vicka,arhiepisko pa barskog,pismom iz Karlovih Vari 3 novembra 1712 godine,koje se u originalu,čuva kod
bokeljskog pisca kanonika Antona Miloševića u Dobroti.Car ga odmah primi u službu i imenuje ga
kapetanom ratnog broda te mu anredi da pođe u Petrograd,da sam izabere brod na kojemu će biti
zapovjednik.
Koncem decembra 1712 godine stigao je Mato Zmajević u Petrograd i bio je postavljen kao kapetan I klase u
galijskoj floti.1713 godine bio je u Finskoj zaposlen u škverima,gdje je zapovdijedao posebnim odredima
galija.Prvog maja 1714 godine imenovan je kapetanom komodorom.1714 godine bio je u finanskim škverima
pod vrhavnim zapovijedništvom admirala grofa Apraksina.U gangutskoj pomorskoj bici sa Šveđanima
proslavio se kao zapovjednik prvog odred ruskih galija.Ta se glasovita bitka odvijala kod grada Hankoa,u
južnoj Finskoj,koji grad Rusi zovu Gangut.U toj bici Zmajević je zarobio 5 švedskih galija i jednu fregatu sa
kontreadmiralom.
Od 1715 do 1719 Zmajević je izvršio više važnih pomorskih zadataka,tako da ga je Petar Veliki 1718
počastio svojom posjetom na.
Dana 17 januara 1719 unapređen je za kontreadmirala.Kao kontreadmiral 1719 godine sa flotom galija napao
je švedsku obalu i nanio joj velike štete.Tada su pod njegovim zapovjedništvombile 143 galije,kojima je
izvojevao veliku pobjedu nad Šveđanima,tako da ga je car u svom pismu na Senat istakao kao primjer
hrabrosti i vještine.
Poslije treće uspješne navale ruske mornarice na istočnu obalu Švedske,gdje se Zmajević istakao među
prvima,Švedska je bila prisiljena na mir 10 septembra 1721.Tim mirom Rusija je dobila
Ingriju,Estoniju,Litvu,najveći dio Karelije i mnoge dotada švedske otoke u Baltičkom Moru.Kod proširenja i
učvršćenja ruske vlasti na Baltiku imao je velikih zasluga Mato Zmajević.Zato je u oktobru 1721 godine bio
imenovan viceadmiralom,a slijedeće godine,za vrijeme otsustva admirala Apraksina,bio je glavni
zapovijednik ruske flote ba Baltičkom Moru.
U aprilu 1723 bilo mu je naređeno da izgradi u Voronežu ( na Donu) novu ratnu mornaricu.Za mjesto
izgradnje,umjesto Voroneža,izabrao je grad Tavrov kao zgodniji.Za izvršenje toga posla bilo je prediđeno
nekoliko godina,a on je to učinio za samih deset mjeseci.
Pozvan od cara prisustvovao je krunisanju carice Katarine u Moskvi,koje je bilo obavljeno velikim sjajem.
1725 godine preuzeo je u Petrogradu upravu nad flotom i lukom,a u admiralskom kolegiju sav je rad pao na
njega.
Osmog februara 1725 godine umro je Petar Veliki.Na sprovodu je Zmajević nosio u rukama carsku krunu.U
pismu od 27 marta 1725,koje je Zmajević,pisao svom rođaku Matu Štukanoviću,arhiepiskopu barskom i
primasu srpsko,piše ovako : >>Umro je neprispodobivi car.Njegova herojska djela i vrsnoća imale su da
mu produže život.
Nasljednica Petrova Katarina uvažavajući velike zasluge Mata Zmajevića, odlikovala ga je 1725 godine
visokim ordenom sv. Aleksandra Nevskog, koji se danas čuva u crkvi Gospe od Škrpjela na ostrvcu pred
Perastom. Ista carica, svojom odlukom od 7 maja 1727 godine, imenovala ga je admiralom i time mu dala
najveću čast u ruskoj ratnoj mornarici, jer je on zaista rusku mornaricu podigao na zamjernu visinu.Poslije
smrti carice Katarine I, 17 maja 1727, a osobito pošto je bio uklonjen sa dvora njezinog nasljednika Petra II
general knez Menjšikov, Zmajevićev zaštitnik, nastupiše za našega admirala teški dani. Naime, za vrijeme
vladavine slaboga Petra II počeše na ruskom dvoru spletke i intrige koje su se teško osjećale u narodu, a
kojima je učinila kraj tek velika Oktobarska revolucija (1917) i oslobodila ruski narod od velikog zla koje je
Rusiju vodio u propast. Žrtva tih spletaka bio je i admiral Zmajević. Sa novim ljudima na dvoru on nije imao
veza. To su znali da iskoriste njegovi lični neprijatelji koji su zavidjeli njegovoj slavi i krivim okom gledali toga
"stranca" koji je postigao najveće časti. Optuže ga da se on, tobože, služi državnim materijalom i ljudima u
svoju ličnu korist. Zmajević je bio predan vojnom sudu. Lažni svjedoci potvrde optužnicu i on je bio osuđen na
smrt. Ali ipak, car Petar II, s obzirom na njegove veiike zasluge za Rusiju. pomilova ga i postavi za
gubernatora u Astrahanu, na Kaspiskom Moru.U septembru 1728 godine bio je postavljen za glavnog
zapovjednika u Tavrovu, gdje je i umro u avgustu 1735 godine, iskreno ožaljen od ruskog naroda koji je u
njemu našao brata Slovena sa Jadrana i velikog saradnika u izgrađivanju ruske države. Uspomena Mata
Zmajevića, kao i Marka Martinovića i ostalih naših ljudi, zaslužnih za ruski narod, ima osobito značenje
danas, kada su jugoslovenski narodi zauvijek povezani sa moćnim Sovjetskim Savezom, čuvarom slobode i
nezavisnosti slovenskih naroda.Mato Zmajević bio je svečano i sa svim vojničkim počastima sahranjen u
katoličkoj crkvi u Moskvi, u grobnici koju je sam za sebe spremio, a koja treba da bude metom hadžiluka svih
jugsslovenskih posjetilaca glavnog grada slovenskog svijeta.U riznici katedrale sv. Tripuna u Kotoru čuva se
biskupski štap koji je izrađen od srebra koje je u tu svrhu testamentom ostavio sam Zmajević. Na njemu se
čita naupis: Matthaeus Zmaevich-Russ.clas Praef ex Testamento (Mato Zmajević, admiral ruske ratne
mornarice, po testamentu). U Muzeju u Kotoru čuva se ruska ratna zastava koju je Zmajeviću poklonio Petar
Veliki, a u muzeju bivše opštine u Perastu Zmajevićev mač sa srebrnim balčakom i admiralov portret na
platnu koji Zmajevića prikazuje u oklopu. To je umjetnički rad iz njegovog vremena. U parohiskoj crkvi sv.
Nikole u Perastu nalazi se veliko srebrno kandilo od 300 unača, koje je Zmajević testamentom ostavio
pomenutoj crkvi, kao što je crkvi Gospe od Rozarija u Perastu ostavio zlatnu kolajnu, težine od jedne "libre",

Arhimed - http://www.arhiva.me/ 2
kojom ga je odlikovao Petar Veliki za njegovu "revnost i vjernost u službi". Ostavio je takođe nekoliko zaklada
u dobrotverne svrhe.
Zgodno bi bilo da se u Muzeju u Kotoru uredi jedno posebno odjeljenje, u kojemu bi se smjestile sve ruske
uspomene koje se nalaze po Boki, da posjetiocima iz naše zemlje i ostalih slovenskih zemalja budu na ugled
i nauku, odakle nas je u prošlosti sunce grijalo, a još će više u budućnosti, u neraskidivom bratstvu i jedinstvu
sa Sovjetskim Savezom.
Don Niko LUKOVIĆ

Autor: Niko Martinović

Ključne riječi: Narodna Republika Crna Gora NRCG,

Institucije u svojstvu subjekta:

Crvena armija Rusija, Građani

Osobe u svojstvu subjekta:

Mato Zmajević, Andrija Zmajević, Niko Luković

Teme:
Narodna republika Crna Gora

Arhimed - http://www.arhiva.me/ 3