Riječ prevoditelja

Cijeli ovaj materijal je predstavlja zapravo prevedene web stranice metahistory.org, doduše ne sve,
možda u nekoj budućoj verziji_2 {V.2}. Kako su WEB stranice sklone osvježavanju, moguće je da će se
u budućnosti pojaviti dopunjeni tekstovi koji se neće poklapati sa ovim prevodom, ali suština ostaje
ista {učite strane jezike!}

Ovdje se radi o preživjelim ostatcima izvornog GNOSTIČKOG UČENJA. Stekao sam dojam da se kod
nas udomaćilo da je Gnostika više-manje ONO što se vezuje uz djela Gurdjieffa, Ouspenskog,
Mouravieffa, Collina ... Moram NAGLASITI da ja ovime nikako i ni u kojem smislu ne podcjenjujem
radove nabrojanih ljudi, baš obratno. Uostalom da bi se podcijenio nečiji rad, treba ga najprije
razumjeti {nažalost, podcjenjivanju su najviše skloni upravo oni koji ne razumiju}. Čini se da su
nabrojani autori zapravo svoje znanje stekli iz preživjelih ostataka neke od Misterijumskih Škola, koje
su svoje znanje, Gnozu, dalje razvijale orijentirajući se više prema zbivanjima unutar samog čovjeka
{moje mišljenje}Evo što se o tome kaže ovdje pod Human Divinity :

"Gnostici u klasičnom svijetu nisu preživjeli da bi dočekali Islam, osim možda u nekim podzemnim
pokretima. (Sufi=Sofija?) Radikalna paganska Gnoza bila je anti-židovska i anti-kršćanska u svom
suprotstavljanju salvacionističkim ideologijama zajedničkima tim dvama vjerskim-sistemima. Da su
Gnostici preživjeli do danas, oni bi se suprotstavili Islamu kao jš jednoj mutaciji virusa iste ideologije,
na istom tlu. Gnostici nisu bili protiv ljubavi, tolerancije, praštanja, samo-regulacije, ljubaznosti,
suosjećanja ili bilo koje druge istinske vrline svojstvene judaičkom i kršćanskom moralu, i kasnije
Islamu. Oni su bili protiv ideološkog okvira spasenja sa svojim trima komponentama: vladavinom ljudi
nad Zemljom, inkarnaciji božanstva u ljudskom obliku i konačnoj kazni od strane Boga Oca. (više o
tome na stranici "Kako smo skrenuti {sa puta} ) "

Ovi su materijali izuzetno vrijedni jer je to crno na bijelom, tj. slovima na papiru {pergamentu} ono
što je do sada bilo ili kanalizirano ili rečeno (bez dokaza koji bi zadovoljili bande naučnika, jer njima
nije dovoljno vidjeti da žarulja svijetli da bi znali da je žica pod strujom, oni žele tu struju i vidjeti, što
je nemoguće) od strane vračeva.

To su ljudski zapisi koji potvrđuju glavnu ideju LKJ i Kastanede, opisanu ovdje na arhaičan način (nije
postojala tehnička enciklopedija :p )

Naravno, to nas vraća na onaj stari problem:

- Pa zašto to onda naučnici ne prihvate?

Hahaha (smijeh, a zapravo bi trebao biti plač).. pa, po naučnicima je JOŠ UVIJEK Velika piramida u
Egiptu - grobnica!
Kada bi NLO sletio usred nekog velikog grada, nakon što bi mediji obradili tu temu, svi bi vjerovali da
se radilo o reklamnom triku, ili jednostavno o snimanju novog nastavka nekog Spielbergovog filma.
{osim toga: Ženo, makni to sranje, počela je utakmica.. }

A zašto ne prihvate, na to pitanje zna odgovor svatko tko traži...

Možda će se netko zapitati: A nisu li i ti spisi {Nag Hammadi i Kumran} također mogli biti 4D OPS
podmetačina?

Sve je moguće, ali zašto bi podmetnuli nešto što ne ide u njihov prilog, nego ih raskrinkava?

Prije bi bilo moguće da su se trudili da ih unište, no "dobri dečki" su bar nešto spasili.

- ILI, se uopće nisu trudili da ih unište, nego su samo nagriženi zubom vremena (to svakako), JER - 4D
OPS ne trebaju brinuti ni o čemu, KAKO VIDIMO kada se osvrnemo oko sebe, Matrica radi savršeno ...

(to su samo moja razmišljanja, uostalom, ''jedni će tvrditi jedno,

drugi drugo, treći će zahtijevati dokaze i na kraju će jedni drugima

razbijati glave....tako to uvijek završava kada su ljudi u pitanju'')

U prevođenju sam unutar teksta ubacivao {u vitičastim zagradama} dodatne riječi kako bih postigao
što bolje razumijevanje od strane čitaoca, jer sam tu {u ovim materijalima} nailazio na neke specifične
probleme, NPR:

- "mystery", eng - zagonetka, MISTERIJA;

a u ovim tekstovima imamo npr: 'Mystery School' koje sam ja pisao kao 'Misterijumska škola' JER:

"mysteries",eng, [u grčkoj i rimskoj religiji] = brojna tajna društva ili kultovi. Dakle radi se o Školama
Tajnih Društava ili Kulltova, a ne o Zagonetnim Školama, premda im i ovaj izraz pristaje jer se do
danas ne zna što se tamo dešavalo. {tko tvrdi suprotno, trebao bi preispitati svoje znanje, i zapitati se
na čemu se ono temelji} Riječi u ( ) običnim zagradama pripadaju izvornom tekstu {dobro možda sam
negdje zaj**** ali ne mijenja smisao} Tamo gdje je bilo potrebno, dodano je još i "p.p." što
jednostavno znači primjedba prevoditelja . . .

Čini mi se da se kod nas udomaćilo da je značenje eng riječi alien = vanzemaljac. Možda je to
posljedica istoimene serije filmova sa Sigourney Weaver u glavnoj ulozi..

E pa nije. alien znači tuđinac, stranac ili tuđinski, strano. Dakle gdjegod u tekstu naiđete na riječ
"tuđinac, tuđinski, -sko, -ska itd" znajte da se izvorno radi o {popularnoj kriviprotumačenoj} riječi
alien. Ponegdje sam je čak i ubacio u zagradu.

***
Gnostička teorija Tuđinskog Upada (Alien Intrusion, eng) tvrdi, prvo, da se jedna posebna vrsta
neorganskih bića, zvana Arkoni, prema čovječanstvu odnosi na grabežljiv {predatorski} način, i drugo,
da je Bog Stvoritelj iz Starog Zavjeta reptil iz Arkonske vrste, ishlapjelo {dementno} božanstvo koje
pogrešno smatra sebe za gospodara i tvorca našeg planetarnog svijeta, i aktivno radi protiv evolucije
čovječanstva. Prema tome, Gnostici su pretpostavljali zloćudnnu namjeru od strane Jehove, vrhovnog
božanstva Judeo-kršćanstva, kojega su oni nazivali Jaldabaot. Oni su upozoreni o pseudobogu na
slobodi u kozmosu koji radi da zavara i skrene ljudsku vrstu sa svog ispravnog smjera evolucije.

***

I tako se Kršćanstvo uzdiglo iz stoljećima dugog programa spiritualno-intelektualnog genocida. Istinita

priča o uništenju urođeničkih duhovnih tradicija Europe tek treba biti ispričana. Nažalost,
dobronamjerni pokušaji biblijskih UFOloga da pomire moderni ET/NLO fenomen sa „Božjim Planom“
potpuno zanemaruje gnostički protest protiv Judeo-kršćanske religije. Čineći tako oni ovjekovječuju
pokrivanje (prikrivanje) jedne jedine duhovne katastrofe u našoj povijesti – uništenje Gnoze, puta
znanja na način Boga.

***

IZ "1947 Nexus-a":

"Danas, olakšano međutekstualnim uspoređivanjem, možemo razumijeti da su Gnostici detektirali u

Judeo-kršćanskom salvacionizmu jedan tuđinski usadak (alien implant), jedan ideološki virus koji
zaražava ljudski um. U tom pogledu, Kršćanstvo je izraštaj NLO kontakt(irajućeg) kulta, Zaddikim-a.
Toje istinski jedna vanzemaljska religija čija su podmetnuta načela inadnaravne pretpostavke strane
ljudskom životu na Zemlji. Takve su, u svakom slučaju, bile i jesu gnostičke analize."

***

Na kraju bih još htio dodati da postoji i "Gaia-Sophia Navigator" , na engleskom, koji se više bavi
izvornom mitologijom. Nije preveden, a ka' će - nezna se.. :p
Metahistorija, metapovijest, je put prema budućnosti i

svijetu slobodnom od robovanja neistraženim vjerovanjima.

Čovječanstvo je vrsta ugrožena svojim vjerovanjima, i, najviše od svega,

svojom religioznom iluzijom superiornosti. Otići iznad povijesti nije samoljudska

povlastica, jer put prema naprijed nije samo naš nego i svih osjećajnih bića.

NAVIGATOR KROZ TEORIJU O ET/ARKONIMA

NAVIGATOR je alat za lociranje i uzajamno povezivanje specifičnih

materijala kroz ove stranice. On i objašnjava prirodu materijala i

upućuje na same materijale. Sa navigatorske palube (ova stranica)

možete zaploviti na bilo koju linkanu temu i zatim se vratiti na palubu.

Materijal „Gnostičke teorije Arkona“ na Metahistory.org je jedinstveno vezan za ove stranice i

esencijalan za „Gaia Mythos“ {Mit o Gaji}. Razni članci i leksički podatci opisuju porijeklo, prirodu i
aktivnosti Arkona, vrste predatorskih anorganskih bića koji bi mogli biti izjednačeni sa Annunakijima
iz Sumeranskih mitova, kao i sa ET* (Sivima i Reptilima) u 'scenariju intervencije' moderne NLO
znanosti. Gnostički tekstovi citirani na stranicama predstavljaju obiman pogled na upad tuđinaca
{alien intrusion}.

{*ET= ExtraTerrestrial, vanzemaljsko, vanzemaljci – p.p.}

Paradoksalno, Gnostici su vidjeli u Judeo-Kršćanskom Kompleksu Iskupljenja/iskupitelja način da se

zatoči čovječanstvo i porazi njegov pravi potencijal, radije nego način da ga se „spasi“.

Gaia Mythos grafički opisuje pojavljivanje Arkona u 10-oj Epizodi, u klimaktičkom uronu Sofije.

Tuđinačko sanjanje {Alien Dreaming, eng} usmjereno je na bizarnu fiziku „fraktalnog generiranja“,
proces u kojem se Archoni izdižu iz galaktičke grane prije formiranja Zemlje.

Približavanje Gnosticizmu signalizira važnost Philipa K.Dicka u objašnjavanju „SF* teologije“ Gnostike.
{*SF=science-fiction, znanstvena fantastika, a Dick je jedan od njenih poznatijih pisaca – p.p}

Moj prijedlog da se razvije „1947 Nexus“ {nexus=spona, veza – p.p.} ocrtava izvanredne linkove (do
sada neotkrivene od eksperata) između tekstova Nag Hammadi i Svitaka sa Mrtvog Mora.

Gnostički Katekizam citira Nag Hammadi tekst koji koristi izraz 'alien' sa specifičnom referencom na
Archone.

Leksički izrazi Zaddikim-a objašnjavaju Gnostički pogled na Archone kao agente ideološkog virusa
teorije spasenja {salvationism}.

Leksički izrazi teorije spasenja {salvacionizma} usmjeravaju na specifične ideološke faktore u Judeo-
Kršćanskoj religiji koji su bili detektirani od strane Gnostika kao „alienski implanti“.

Izrazi Biblijske UFOlogije {UFO = NLO – p.p.} u Leksikonu objašnjavaju jedinstveno gnostičko gledište
na ET/Aliene u savezu sa Bogom Stvoriteljem, i opisuju kako su Gnostički prosvjedi protiv
salvacionističkih doktrina morali biti ušutkani kako bi Kršćanstvo moglo prevagnuti.

Obećanje Usamljene Planete, trilogija eseja, opisuje taštinu glavnog Archona, Jehove, i Diznijevski {od
Walt Disneya, tvorca Diznilenda} svijet koji ga okružuje; objašnjava kako se može povući paralela
gnostičke teorija greške {zabuna, zablude} sa budističkim učenjem o karmi; i postavlja izazov pred nas
kao vrstu da se suočimo i detektiramo i prevladamo Arkonski Urok.
Arkon – iz grčkog archai, „izvorni, početne stvari, prvobitni u vremenu.“

U klasičnom mediteransakom svijetu, archon je bio u zajedničkoj upotrebi kao izraz za guvernera
provinjcije, ili malo slobodnije, za bilo koje religiozne ili upravne vlasti. Otuda je plural (množina)
Archons (Arkoni) često prevođen u gnostičkim tekstovima kao „vlasti“ (authorities, eng.). [Ne postoji
Koptska riječ za Arkon-a, tako da gnostički tekstovi koriste grčki izraz u koptskoj transliteraciji.]

Izgovara se Ar-kon.

Pridjevni oblik je, {na engleskom!!} Archontic (Ar-KON-tik).

Pridjevni oblik na našem jeziku, glasi, naravno, – ''Arkonski''. ;-)

U mojoj uobičajenoj navici pokušavanja nemogućeg, ja predlažem tri definicije, ili tri nivoa definicije:

Nivo Jedan: Kozmološki

U gnostičkoj kozmologiji, Arkoni su vrsta neorganskig bića koja je iskrsla {pojavila se} u sunčevom
sistemu prije oblikovanja Zemlje. Oni su kiborzi koji nastanjuju planetarni sistem (osim Zemlje, Sunca
i Mjeseca), koji je opisan kao virtualni svijet (stereoma) kojeg su oni konstruirali imitirajući
geometrijske oblike emanirane iz Plerome, oblasti {realm} Stvaraoca, Kozmičkih Bogova. Arkoni su
originalna vrsta sa svojim sopstvenim staništem, i mogli bi se uzeti u obzir kao bogu-slični, ali im
nedostaje namjeravanje (ennoia: kapacitet samo-usmjerenosti), i imaju opaku tendenciju da odlutaju
van svojih granica i upadnu u ljudsku oblast {realm}. Rečeno je za Arkone da osjećaju intenzivnu
zavist naspram čovječanstva jer mi posjedujemo namjeravanje koje njima nedostaje.

Gaia Mythos opisuje kako su nastali Arkoni iz fraktalnog udara u gusta elementarna polja (dema)
galaktičkih grana, kada je Aeon Sofija jednostrano uronila {sjurila se} iz galaktičke jezgre. Vidjeti
posebno Epizodu 10. Ovaj je događaj opisan i u Tuđinskom Sanjanju.

Nivo Dva: Noetičko-Psihološki {noetic = umno, razumno, saznajno}

U gnostičkoj psihologiji, noetička znanost Misterijumskih Škola, Arkoni su tuđinska sila {alien force,
eng} koja je upala, ispod praga svijesti, u ljudski um i iskrivila {skrenula} našu inteligenciju dalje od
njene ispravne i zdrave primjene. Oni nisu ono što nas čini da se ponašamo neljudski, jer mi svi
imamo potencijal da se usprotivimo našoj urođenoj ljudskosti, kršeći istinu u našim srcima, ali nas
čine da ispoljavamo neljudsko ponašanje do čudnih i nasilnih ekstrema. prepušteni nama samima, mi
bi se ponekad ponašali neljudski i onda to korigirali, odstranjujući nenormalnost. Očito mi to stalno
ne radimo. U pretjerivanju u našim luđačkim i neljudskim tendencijama, i u ekstremnim
nekorigiranim devijacijama naše urođene inteligencije, Gnostici su vidjeli potpis tuđinske vrste koji
strši iz najgorih ljudskih nedjela.

Stoga su Arkoni psiho-spiritualni paraziti. O sa druge strane, kao ogranak Aeon Sofije, oni su također i
naši kozmički rođaci.

Kao neorganski entiteti dva tipa {vrste}, embrionski i reptilski, Arkoni mogu također u momentima
probiti zemaljsku atmosferu i terorizirati ljude, premda nema razloga ili komande za te prepade.
Tuđinci se ne mogu duže zadržati u biosferi, a nemaju ni glavni plan koji bi ispunili ovdje { (!?!) – p.p.}.
Ontološki status Arkona je dvojan: oni egzistiraju na oba načina; i kao tuđinska vrsta neovisna o
ljudskoj vrsti, i kao prisutnost u našim mislima radije nego kao niz programa koji operiraju u našem
mentalnom sklopu. Rizik koji preuzimaju upadom u naš mentalni softver daleko je veći od ijednog
fizičkog rizika kojem bi se izložili probijanjem u biosferu.

{ » Da bi nas držali u pokornosti, da bismo bili ponizni i slabi,

grabežljivci izvode zapanjujući potez - sjajan, dakako, sa stajališta

borbene strategije, ali jeziv sa stajališta onih koji zbog toga trpe.

Daju nam svoj um! Čuješ li me? Grabežljivci nam daju svoj um koji

postaje naš um. Um grabežljivaca je barokan, proturječan, mračan,

pun straha da svakog časa može biti otkriven.«

Castaneda, Aktivna Strana Beskonačnosti - ubacio prevoditelj!.}

Radeći pomoću telepatije i sugestija, Arkoni pokušavaju da nas skrenu sa našeg ispravnog puta
evolucije. Njihova najuspješnija tehnika je upotreba religiozne ideologije da insinuiraju njihov način
razmišljanja i, posljedično, zamijeniti njihov mentalni sklop za naš. Prema Gnosticima, Judeo-
kršćansko spasenje predstavlja primarnu strategiju Arkona, jedan tuđinski umetak. Naš kapacitet za
raspoznavanje tuđinskih sila koje rade u našem umu je krucijalan za opstanak i ko-evoluciju sa Gajom
koja je, kao Sofija, nenamjerno proizvela Arkone na početku.

(ovaj komentar pripada Prvom Nivou, kozmološkoj definiciji, no kako to često biva sa Gnostičkim
učenjima, noetički i kozmički elementi teže da se spoje)
Prepoznavanjem i odbacivanjem Arkona mi potražujemo našu moć, određujemo naše granice u
kozmičkim okvirima, i uspostavljamo našu svrhu povezanu sa Gajom, nastanjujućom inteligencijom
planeta.

Nivo Tri: Sociološki

U gnostičkom pogledu na ljudsko društvo, Arkoni su tuđinske sile koje djeluju kroz autoritarne
sisteme, uključujući i sisteme vjerovanja, na načine koji uzrokuju da se ljudska bića okrenu protiv svog
urođenog potencijala i krše simbiozu sa prirodom. LIVE čitano unatraške je EVIL {live = živjeti; evil =
zlo; eng.}, ali Arkoni nisu zli u smislu da posjeduju autonomne snage uništavanja, koje bi bile u
mogućnosti da se primijene nad čovječanstvom. Oni su agenti greške, radije nego zla – ali ljudska
greška, kada ide nekorigirana i prelazi iznad skale za korekciju, pretvara se u zlo i radi protiv
univerzalnog plana života. Gnostici su smatrali da Arkoni iskorištavaju našu tendenciju da puštamo da
greške budu nekorigirane.

Zbog toga što Arkoni trebaju ljudsko saučesništvo da bi zadobili moć nad čovječanstvom, bilo tko da
im pomaže može biti smatran nekom vrstom Arkona, ili saučesnika.Kako ljudi pomažu Arkonima?
Jedan način (sugeriran u definiciji Nivoa Dva) jest prihvaćanjem mentalnih programa Arkona – a to je
usvajanje tuđinske inteligencije kao da je ljudska – i izvršavanjem tih programa njihovom primjenom
u društvu. Drugi je način putem aktivnog ili pasivnog povinovanja agendama (dnevni red) tako
postavljenima i nametnutima.

Jacques Lacarriere je predložio da su Gnostici detektirali humanizirano lice Arkona u svim vladajućim
strukturama i sistemima koji odbacuju autentičnost i samoodređenost za pojedince. On je raspravljao
da su Gnostici prepoznali „temeljno (fundamentalno) korumpirane osobine svih ljudskih
preduzimljivosti i institucija: vrijeme, povijest, moći, države, religije, rase, nacije...“ (Gnostici, str.24)

Korupcije se dešavaju, ne zato što mi činimo greške, nego zbog toga što puštamo da greške koje
radimo idu dalje nekorigirane i dosižu vrijednosti iznad skale korekcije. Lacarriere kaže da su Gnostici
dosegli ovaj zaključak „izvan racionalnog opažanja prirodnog svijeta i ljudskog ponašanja.“
Naposljetku su istakli „tvrdnju da je sva moć – o kakvojgod da se radi – izvor otuđenja... Sve
institucije, zakoni, religije, crkve i moći nisu ništa drugo do li varka i zamka, ovjekovječenje jedne
dugogodišnje obmane.“ (str.28-29)

Ovo može izgledati kao mračan pogled na ljudske afere, no, imajući u vidu dokaze iz povijesti (a da ne
spominjemo trenutne događaje), ne može se reći da je nekorektan ili preuveličan.

Za jedan prisniji bljesak Gnostičkog naučavanja o Arkonima, uključujući savjet kako se ponašati u
direktnoj konfrontaciji sa njima, pregledajte izvatke iz Prve Apokalipse Jakovljeve, citirane u
Gnostičkom Katekizmu.
Annunaki

Ime nađeno u sumerskom mitu koji datira u pisanom obliku iz 1800 pke, ali sadrži mnogo stariju
tradiciju. Prevedeno kao „oni koji su se sa Neba na Zemlju spustili“ od strane Z.Sitchina, koji predlaže
da su Annunaki bili drevni astronauti sa zlokobnog planeta zvanog Nibiru. Njihovi biblijski ekvivalenti
su Anakim, „nebeski“, i Nefilimi, 'ljudi-oblaci'.

{pke = prije kršćanske ere - p.p.}

Teorija intervencije – U komparativnoj mitologiji, bilo koji scenarij koji opisuje nadljude ili tuđinsku
{aliensku} agenturu, kako se miješaju u ljudska iskustva, zbog dobra ili zla.

Često se akcija bića koja interveniraju smatra spasilačkom. Ovaj tip dobroćudne intervencije je viđen
u Hindu mitu o 12 avatara Višnua. U 12 slučajeva kada svijetu prijeti katastrofa, za boga Višnua,
„očuvaoca“ {preserver}, se vjeruje da poprima neki oblik (kornjača, lav, ljudski princ) kojim može
intervenirati i spasiti čovječanstvo. Avatar dolazi iz sanskritske riječi koja znači „ići dole, sići“.
Avatarsko silaženje Višnua predstavlja ono što je vjerojatno najstariji model intervencije. Obzirom da
se ta silaženja dešavaju u specifičnim momentima vremena, mitem {mytheme – esencijalno
zrno/jezgro mita, koje se neda još reducirati, predstavlja nepromjenjiv element – p.p.} avatarskog
silaska blisko je povezan okultnom učenju World Ages-a {Svjetska doba}.

Drugi scenariji daju više dvosmislene nacrte u kojima je nejasno da li je intervencija od božanstva ili
nadljudi dobroćudna ili zloćudna. Pripovjesti pronađene u klinastom pismu na pločicama iz Sumerie
opisuju intervenciju Annunakija, interpretiranih od Z. Sitchina kao nadljudska vrsta iznad Zemlje. Iako
datirajući od 1800 pke, te pločice čuvaju mnogo ranije napisane priče.

Klinastopisane pripovjesti o intervenciji predstavljaju najstarije

zapisano sjećanje jednog evolucionog mita za naše vrste.

Zapanjujuće je da prve zabilježene pripovjesti ljudske evolucije (iz koje su kasnije izvedene verzije kao
StaroZavjetni scenarij Postanka i Potopa) prezentiraju ono što su izgleda izvještaji „alienske“
{(tuđinske} ili ET {ExtraTerrestrial = VanZemaljsko} umiješanosti u čovječanstvo u prethistoriji.

Zapanjujuće stvari, zar ne? ali ima toga još.

U svom intervjuu za posebno izdanje o „Tajnama Da Vincieva Koda“, objavljenom 12/2004 u US

News-u i World Report-u, gnostički učenjak James Robertson je istakao:

„Dan Brown upućuje na Nag Hammadi nalazište 'svitaka', ali oni to nisu. To su kodeksi – knjige sa
samostalnim {pojedinačnim} stranicama. Zapravo su to najstariji primjeri kožom ukoričenih knjiga.
(str.36)“

Sada istaknimo ovo: najstariji zapisi u glinenim pločicama koji su preživjeli iz oko 1800 pke
prezentiraju itnervencionistički scenarij koji objavljuje da su Annunaki genetski uticali na ljudsku
evoluciju, a najraniji primjerci kožom uvezenih knjiga koje su preživjele iz oko 300 ke, prezentiraju
upozorenje da se ne vjeruje onome što piše u sumerskim pripovjestima! Gnostici, na čijim učenjima
se temelje Nag Hammadi kodeksi, upozorili su da su tuđinski entiteti zvani Arkoni pokušali da se
umiješaju u ljudsku genetiku, ali nisu uspjeli. Također su upozorili da je to konzistentno sa Arkonskim
taktikama simulacije (zvanim hal u koptskim tekstovima) da učine da vjerujemo da oni imaju moći
koje u stvarnosti oni uopće nemaju. Metoda Arkona sastoji se u tome da nas obmanu u pokornost.

Prema mojem znanju, ni jedan učenjak nije istakao izvanrednu vezu sumerske pripovjesti o
intervenciji i gnostičkog razotkrivanja iste. Ova sramotna, nečuvena „koincidencija“ je glavna (tema)
u 1947 Nexus-u.

Jacques Vallee naziva pripovjest o intervenciji „mitom o kontaktu“. (Glasnici Obmane, str.49) skupa
sa Johnom Keel-om, koji misli kao i on u suptilnim analizama ET/NLO stavki, Valle se rukovodi time da
je fenomen uvjetovan našom percepcijom istog. On se ponaša „kao uvjetovani proces. Logika
uvjetovanja koristi apsurdnost i konfuziju da postigne svoj cilj... Ako mi se pridružite u analizi NLO
mita, vidjet ćete ljudska bića pod kontrolom neobične (strane, tuđinske) sile koja se nalazi iza njih na
apsurdne načine, prisiljavajući ih da igraju ulogu u bizarnoj igri obmanjivanja.“ (str.7, 20)

Ovo je jako blizu onome kako Gnostički tekstovi opisuju „taktiku“ Arkona:

Oni su tražili da nadvladaju čovječanstvo u njegovim psihološkim i perceptivnim funkcijama... premda

su vidjeli da je ljudsko razmišljanje superiorno njihovom... I zaista, njihova slast je gorčina a njihova
ljepota je lišenost. a njihov trijumf je u obmani (apaton), vodi u zastranjenje, jer njihova vlastita
struktura je bez božanstvenosti

[Ivanov Apokrifon II, 20]

{Apokrifon (eng-Apocryphon) = ranokršćanski 'tajni zapisi' koji su davali 'tajna učenja' ili gnosis
(znanje) koje se nije moglo javno iznositi – p.p.}

Grčki/Koptski izraz plane znači „grešku, vođenje u stranu – iskrivljenje misli“ u smislu koji je Vallee
predložio. Apaton znači „obmana“, ali zavarati nekoga da je poražen, nije isto što i stvarno ga
poraziti. Ili jest? Opasnost jedinstvena za Arkone sastoji se u njihovim obmanjivačkim taktikama,
radije nego u ijednoj stvarnoj moći koja bi uticala protiv naše volje. Kao što je Vallee raspravlja, kada
igramo igru obmanjivanja mi se onesposobljavamo. Ovo je potpuno konzistentno sa gnostičkom
analizom arkonskog upada.

Nije važno što netko može misliti o scenariju intervencije, ostaje činjenica da je on ovdje, zabilježen u
povijesnim i arheološkim dokazima. Gnostici su uzeli sumeranske materijale o Annunakijima i
kritizirali ih sa Vallee-u sličnim finesama. Njihova interpretacija „mita o kontaktu“ je unikatno
razotkrivanje tuđinskog upada sa jakim upozorenjem za čovječanstvo. Vrlo lako bi se moglo pokazati
da je gnostički pogled na intervenciju neophodan za našu viziju nas kao vrste.
Tuđinski upad {Alien intrusion, eng}

Scenarij Pale Boginje ima jedinstvenu vrijednost, možda čak i jedinstvenu vrijednost za preživljavanje
ljudske vrste. On ne tvrdi samo da mi nismo sami: on objašnjava ZAŠTO nismo sami. Zašto si ne
možemo priuštiti da vjerujemo da smo sami, ili na bilo koji način superiorni i jedinstveni {unikatni}.
Gnostici su konstantno upozoravali da su Arkoni ljubomorni na našoj ljudskosti. Da bi se nosili sa
nepodnošljivim mukama njihove ljubomore, naši alienski rođaci pokušavaju da nas zaraze sa svojim
mentalitetom, tako da mi postanemo više nalik njima i tako da se njihova muka smanji. Insinuiranjem
u našim umovima vjerovanje da smo stvoreni na Božju sliku i priliku, oni nas uvlače u mentalnu igru u
kojoj ne možemo pobijediti jer su joj pravila lažna, proizvoljna, strana ljudskom iskustvu.

Uzaludno je govoriti, parafraziram. Precizno primljen tekst u mitološkim idiomima čita se ovako:

"A kada su vladajući i glavni Arkon pogledali, vidjeli su dole obasjanu cijelu regiju. I kroz svjetlost
vidjeli su u vodama niže oblike te slike (imidža) [luminozna šablona Anthroposa, Adamas, Dijete
Svjetla]. I gospodar Arkon reče prisutnim mu vlastima, „Dođite, hajde da stvorimo čovjeka prema slici
Boga i prema našoj sličnosti, da njegov lik (imidž) može postati svjetlost za nas." (Ivanov Apokrifon, II,
14,30 – 15,5){Apokrifon (eng-Apocryphon) = ranokršćanski 'tajni zapisi' koji su davali 'tajna učenja' ili
gnosis (znanje) koje se nije moglo javno iznositi – p.p.}

Gnostička je kozmologija zapanjujuća, ako nizbogčeg drugog, onda zbog maštovite suptilnosti pasaža
poput ovog. To je primjenjeno saznajno produbljeno psihološko učenje uokvireno u mitološke izraze.
Arkoni vjeruju da mogu stvoriti ljudskost na svoju sliku (imidž), i žele da i čovječanstvo vjeruje u isto!!
Zbog pomanjkanja ennoie {'misao', Sofija u svom višem obliku}, Arkoni ne mogu stvarati, mogu samo
imitirati. Promotrivši Čovječju šablonu {Anthropos template, eng}, pogrešno su zamislili da mogu
stvoriti čovječanstvo da sliči na njih, i to ostaje njihova najnjegovanija žudnja: da imaju nas koji će
postati kao i oni. Jedini način na koji oni mogu postići taj cilj jest da nas namame na izdaju naše
temeljne ljudskosti. Gnostici su smatrali da zbog naše izuzetno velike podložnosti grešci, mi smo vrsta
koja može zastraniti sa svog pravog kursa {smjera} evolucije, i prema tome, izdaja {izdavanje} je njen
pravi potencijal. Ako ova devijantna tendencija ide neprovjerena i neispravljena, mi zaista možemo
ispuniti želju Arkona.

Gorka istina toga jest, da najveći dio njihovog posla odrađujemo mi.

To se može dogoditi, ne zbog Arkonske zapovjedne snage nad nama, nego zato jer smo predali našu
urođenu moć jednom alienskom načinu mišljenja. Arkonski mentalitet je naša vlastita tendencija da
izdamo naše božansko pravo stečeno rođenjem: to je ne-ljudska komponenta u ljudskom potencijalu.
''Arkoni su Mi'' može biti naj oslobađajuća poruka na planetu. Samo Gnoza, bogu-slično znanje o
našem porijeklu, nas može spasiti od samo-napuštanja koje riskiramo ustupanjem naših misli
„Autoritetima“.

Juda je rekao, „Pogledajte, Autoriteti {vlasti} stanuju iznad nas, i zato, jesu li oni koji će nama
vladati?“. Učitelj je odgovorio: „Vi ste ti koji će vladati nad njima.“ [Spasiočev dijalog, 49-50]

Ali kako možemo vladati nad ičim ako čak ne možemo ni izabrati vjerovanja koja vode naše
ponašanje, ni misli koje vladaju našim umovima?

Vi ste čisti um i spokoj usamljenika {pustinjaka}. Čujte ovo i shvatite da su Izabranici samoizabrani.
Kroz posvećenje... na mjestu gdje nama pravila, nema tiranije, razumne snage... unutrašnje istine...
života... da bi vi prevagnuli.

Ali prelazno mjesto je zastrašujuće... Samo sa jednom jedinom usmjerenom misli, vi možete preći
preko... Svjetiljka tijela jest um. Doklegod je ono što je unutar vaših misli harmonično, vaša su tijela
sjajna. Dokle god su vaša srca tamna, svjetlost koju očekujete će vas mimoići...

Koji ne stoji u tami, neće moći vidjeti svjetlo.

[Spasiočev dijalog, fragmentirani tekst, 2-34]

U prva tri stoljeća kršćanske ere {ke}, gnostički učitelji koji su se pojavili iz Misterijumskih* Škola
mislili su da je vrhovni alat tuđinske intruzije {upada} , upravo religijski program spasenja, centriran
na sliku {imidž} ljudske božanstvenosti. To je srž poruke gnostičkog protesta protiv Judeo-kršćanskih
doktrina. Oni koji su bili upozoreni na ovu opasnost okrenuli su se protiv gnostika i iskorijenili ih. Da
se na gnostički prosvjed obratilo pažnju, Kršćanstvo kakvo je nama znano nikada ne bi postojalo.
Gnostička učenja morala su biti eliminirana, tako da se program spasenja mogao proširiti.

{*mysteries,eng, [u grčkoj i rimskoj religiji] brojna tajna društva ili kultovi – p.p.}
Kompleks iskupitelja – Izraz u proučavanju povijesti religija za skupinu vjerovanja i pretpostavki
fokusiranih na nadljudsku figuru za koju se zamišlja da ima snagu da „spasi“ čovječanstvo i „iskupi“
{otkupi} svijet, obično kroz moment finalnog računa i kazne, Sudnjeg dana.

Gnostički protest protiv Judeo-kršćanstva nije bio pravedno ili adekvatno izražen od učenjaka, najviše
zbog toga što su učenjaci koji su se specijalizirali za gnostičke studije ograničeni svojom religioznom
uvjetovanošću. Posljedično, kadgod su anti-judaički i anti-kršćanski elementi gnostičkog naučavanja
postali evidentni, odmah su bili napušteni, tretirani kao nevrijedni za razmatranje. Ova je nesretna
situacija proizvela duboko varljiv utisak: prepušteni smo razmišljanju da mora da su Gnostici bili loši
ljudi ako su odbacili religiozne tradicije koje su inspirirale čovječanstvo za visoke moralne standarde,
kao što je pravda, istinoljubivost, bratska ljubav i praštanje.

Zapravo, Gnostici su protestirali, ne protiv jasnih i očitih moralnih vrijednosti koje su tradicionalno
bile pripisivane Judeo-kršćanskoj vjeri, nego protiv ideologije božanskog spasenja zatvorenog u
svetište Kompleksa iskupitelja. Specifični elementi Kompleksa protiv kojih su protestirali su: kreacija
kao ručni rad muškog božanstva, Boga Oca, umjesto jednog trajnog procesa koji uključuje božanstva
obaju spolova; vrhovna vlast muškog Boga Oca shvaćenog kao sudije i zakonodavca; represija
Ženstvenosti; bogom dana vlast čovječanstvu nad Zemljom; stvaranje čovječanstva „na božju sliku“;
korumpirana priroda spolnosti i prirodnog svijeta; natprirodni izvor ispaštanja; fizičko uskrsnuće
tijela, u posebnom slučaju Isusa Krista, a u općenitom slučaju uskrsnuće čovječanstva na kraju
vremena; vječna kazna i prokletstvo za grešnike i nevjernike; božanska kazna, apokalipsa i kraj
povijesti.

Ovaj se skup sastoji od nekih faktora koji daju okvir podrške za Kompleks, kao što je vjerovanje da je
Bog Otac stvorio čovječanstvo na Njegovu sliku, i ostale koji odražavaju Kompleks direktno, kao što je
vjerovanje da muke iskupitelja nekako mijenjaju ljudsko iskustvo. Kad je sve rečeno i učinjeno, jezgra
vjerovanja ovdje se razlaže na dvije komponente: vjerovanje u natprirodnu moć Iskupitelja da
„ispravi“ sve što je pogrešno na svijetu, i vjerovanje u iskupljujuću moć Iskupiteljevih patnji – i, u
produžetku, svih ljudskih patnji.U potpunoj metakritičkoj analizi, Kompleks nije ništa drugo do jedna
razrađena ratna varka koja nas prisiljava da vjerujemo u iskupljujuću vrijednost patnji.

{a ako uzmemo u obzir da patnja generira negativne emocije i da joj je čest pratilac i strah, a jedno i
drugo predstavlja hranu za Arkone/Letače/4D OPS, onda je potpuno jasno tko je i zašto instalirao
program Kompleks iskupitelja i pobrinuo se da se on nesmetano odvija tako što je najprije istrijebio
Gnostike, zatim postavio crkve, inkvizicije, izmijenio izvorne biblijske tekstove... – p.p.}

Ovaj sistem vjerovanja odražava „ucjenu transcedentnosti {nadilaženja}“ kako je to primijetio George
Steiner (vidi Paul Shepard, Priroda i Ludilo). To je zapravo metod iznuđivanja koji sili vjernike koji
prihvaćaju iskupljujuću vrijednost patnji fokusiranu na ideal Božanskog Iskupitelja, da ili usvoje ulogu
žrtve, ili usvoje ulogu izvršioca (zločinca), jer ne mogu postojati žrtve bez zločinaca. Ovaj podmukli
kompleks inducira ono što R.D. Laing zove šizofreničim „čvorom“. Ja nazivam skrivenu jezgru
Iskupiteljeva Kompleksa 'vezanost žrtva-počinitelj,'

Dokle god mi prihvaćamo da budemo žrtve („Blagoslovljeni oni među vama koji su progonjeni zbog
svoje ispravnosti...“) i dopuštamo počiniteljima da rade što ih je volja („Ne opiri se zlome... okreni
drugi obraz... tko tebe kamenom ti njega kruhom.“), Iskupiteljev Kompleks će izgledati kao najbolje
rješenje za neriješene agonije ljudskog stanja. Radije nego da žive hrabro sa neizvjesnošću i
nepravdom, ljudi će se neizostavno okrenuti Komleksu Iskupitelja zbog lažnog osjećaja utjehe, da ne
spominjemo potvrđivanje da će nam i Bog pomoći. Radije nego da nađemo utjehu u ljudskoj ljubavi i
solidarnosti sa svim vrstama, oni će je tražiti pogledima u nebo. Oni će prihvatiti obmanu zamjenskog
ispaštanja {ispaštanja preko drugoga, preko iskupitelja} radije nego da uopće nemaju pokajanja.
Epizoda 10

Arkoni se uzdižu

Postajući konačno mirna, Sofija je rastućom fascinacijom promatrala krute granice koje su definirale
more fraktalnog širenja.

Uzorci (fraktala) koje je promatrala bili su valovi koji su bivali zamrznuti kako su se uzdizali. Svaki val,
kada se postavio naspram krijesti pretvorio u druge valove slične sebi, i ti su valovi napravili lanac. A u
aktu kriješenja, svaki se val savio iznad sebe i imitirao način na koji je lanac oblikovan. Zatim su se
lanci u okretu razmotali i ukovrčali u samoponavljajuće oblike iz kojih su bili pobjegli, u širenju
samopovinjujućih valova.

Oko Sofije je izgledalo kao da se roji mnoštvo morskih konjića.

Sofija je sada bila budna, ali paralizirana. Pogledavala je vani u svim smjerovima iz ogromne crne i
nadute čahure u kojoj je bila, ali sve što je vidjela bla je jedna beskonačna oblast, ravan, nagnuta od
nekuda izvan vidika. Taj spektakl joj je pričinio malu vrtoglavicu, ali i ushićenje. Užitak koji je sada
osjećala bio je pomiješan sa zlom slutnjom, premda se iz zadovoljstva okrenula prvobitnom znanju,
načinu na koji Aeon-i sami mogu znati – putem estetskog znanja. Najednom je znala što je gledala:
upravo konverziju Njenih sila u beskonačne lance kaskadnih morskih konjića.

Oblici koje je promatrala bili su tenzični {istezljivi, proširivi}, eruptirajući morski konjići sličili su
blistavim skalama na metaličnoj koži, spektralno zelenoj sa donje strane. Shvatila je da je to Njena
koža, ili ono što je osjećala da bi mogla biti, prije no što je opazila ogromno prostranstvo fraktalnog
mora. Koža od metala oblikovala se i slagala, savijala i umotavala, šireći se brzo poput mora samog
uzduž beskrajnog nagiba. U fraktalnom stvaranju iskrslo je zrnasto svjetlo, zelenkasti kristal je plamtio
i prisiljavao Ju da zuri, i na njenu zapanjenost, svaki je morski konjić postao embrij.

Sofija je bila uznemirena, jer je širenje sada izgledalo neizmjerno živo. Ulančeni embriji postali su kao
nekako živi, ali nisu takvi bili unutar sebe, nego kao oživljeni Njenom pažnjom. Učahurena u crnu
čahuru Mendelbrotova Niza , čak je i jasnije osjećala kako je svaki lanac embrionalnih oblika bio
Njezin izdanak, potomak Njenih vlastitih moći, iako ne i Njezine namjere, pupčano ugniježden u dema
zoni: Arkoni se pojavljuju.
Zamrznuti domašaji fraktalnog mora postali su povećavajuće gušći i nemirni. Sa tanušnim osjećajem
gotovo nalik strahu, Sofija je vidjela kako se embriji miču i skreću reagirajući na drugo širenje,
neovisno vijugaju i kovitlaju se sa zavojitim vrpcama pričvršćenim na njihovu utrobu. Vrpce su imale
glave poput lubanja i duge upletene repove koji se hrane crnim dubinama fraktalnog mora, gurajući
embrije iz njihovog pasivnog plutanja, njihove prsto-sišuće glave {lopte} u zaborav. Vrpce su bile
nakalemljene u zrnaste čvorove zelenkastog svjetla, sve tanje prema repu, dok su pri glavama zagrizle
u zrno metaličnog svjetla, nešto što su embriji kačili na svoj torzo kao da je dragocjeno voće, ali nisu
to mogli zadržati. Fetalni i drakonski oblici bili su zatvoreni u silnom režanju, združeni u trenju
samosimulacije.

Sofijino zurenje je omekšalo rubove onog što je promatrala: žive Arkone sa zmijskim lukavstvima,
reptilsku hordu u tri-bilijuntom ponavljanju.

{Napomena: U Europi riječ bilijun, bilion iznosi: 1012 , a u SAD-u 109 ! Iz izvorne stranice nije mi jasno
odakle je pisac teksta; u svakom slučaju i jedan jedini Arkon je previše! – p.p}
Tuđinsko Sanjanje {alien dreaming, eng} {alien = stranac, tuđinac - a ne 'vanzemaljac', kako se
udomaćilo kod nas; premda je se to ovdje čini kao "isti kurac" on to zapravo nije iz razloga što
Arkoni/Letači/4D OPS nisu ništa više ni manje vanzemaljci od nas, razlika je "samo" u denzitetu - p.p.}

Zagonetka Arkona

Ljudska su bića na putovanju svjesnosti,

koje je trenutno prekinuto od tuđinske sile.

Carlos Castaneda

U svoj „visokoj neobičnosti“ gnostičkih materijala, najneobičnija od svih zasigurno je prisutnost

Arkona. Ovdje se suočavamo sa pravom enigmom. Gdje smještamo te čudne entitete u naraciji Gaia
Mithosa {Mita o Gaji}?

Treba li ih uzeti u obzir kao realne entitete, vrste u svom vlastitom pravu, iako vanzemaljske? Kakva
je njihova povezanost sa Gajom, inteligencijom biosfere? I kako se Arkoni zauzvrat odnose prema
čovječanstvu?

Neuobičajen razum

Gnostici su istraživali ova pitanja na trezven i konzistentan način, ali da bi slijedili njihovu stazu
moramo najprije promotriti ovu njihovu važnu napomenu: Ne očekuj da ispitivanje (istraga) Arkona
bude razumsko. Barem ne u uobičajenom smislu racionalnosti. Aristotel je zapazio da je obilježje
odraslog uma da se nosi sa mišlju neke ideje bez da je prihvaća – bez da ju „kupi“, kako bi rekli
danas.Ja ne inzistiram da itko kupi gnostičku Teoriju o Arkonima. Ja predlažem da ju ispitamo i
isprobamo, to je sve.

Staloženost je esencijalna kada se dođe do zagonetke Arkona.

Ovo ispitivanje poziva na primjenu posebnih sposobnosti koje bi mogle biti nazvane ne-uobičajeni
razum. Što to jest – može biti ilustrirano u šali Woodya Allena (iz filma Manhattan):

Čovjek dođe kod psihijatra da se požali na ponašanje svoga brata, koji vjeruje da je kokoš. „To je
strašno, doktore, način na koji hoda i grebe naokolo... Obitelj prolazi pravi pakao zbog njega. Možete
li pomoći? Može li psihijatrija pomoći mome bratu?“ Doktor je odgovorio da može: „Čak i u
naprednim obmanama poput ove, terapija često može vratiti pacijenta u realnost. Voljan sam raditi
sa vašim bratom, napraviti što treba, iako će to potrajati dosta vremena. Kada možete dovesti svoga
brata?“ Iznenada, čovjek se namršti: „Žao mi je, doktore, nemože. Stvarno ne mogu. Trebaju nam
jaja.“

Čovjekov odgovor je u cijelosti racionalan unutar konteksta njegove imaginacije. Kada su Star-
Trekovci ('fanovi' ''Star-Treka“ – TV-serije Zvjezdane Staze) strastveno raspravljali događaje i likove iz
serije, upotrebljavali su ne-uobičajeni razum. Fenomen Razmjene Pokemon-karata potaknuo je jednu
eksploziju ne-uobičajenog razuma u kojem su djeca trebala recitirati u rigoroznim detaljima
ponašanje i osobenosti specifične za svakog pojedinog od preko stotine likova. Na internetu
MMORPG-ovi {masovne online igre sa igraćim ulogama} igrači preuzimaju izmišljene identitete koji se
moraju ponašati na konzistentan način, izvodeći neku vrst virtualne racionalnosti. Rezoniranje
uključeno u takvim 'igrama sa ulgama' je rigorozno, igrači ne mogu uzrokovati da njihovi 'avatari' rade
što hoće. Avatari moraju imati specifičan kôd ponašanja. Razvijanje i upravljanje takvim kodom
uključuje ne-uobičajeni razum.

U suštini, ne-uobičajeni razum je baš kao uobičajeni razum, osim što je njegov subjekt izmišljen radije
nego percipiran.

Gnostički vidovnjaci morali su biti vješti u ne-uobičajenom razumu {podsjeća na „kontroliranu

ludost“, izviješten oblik ponašanja vračeva prema okolnom svijetu koji se opisuje u djelima Castanede
– p.p} da bi interpretirali iskustva koja su pretrpjeli u stanjima povišene percepcije. Ne može sve u
kozmosu ili u ljudskoj psihi biti reducirano na racionalne izraze, naravno, to ni u kojem slučaju nije
svrha ne-uobičajenog razuma. Svrha je unijeti zdravo i trezveno razumijevanje u aspekte ljudskog
iskustva koje leži iznad granica uobičajenog smisla percepcije.

Ovaj esej izlaže Arkone u kontekstu zamišljene vježbe predložene u Coco de Merovoj ''Naše
sudjelovanje u Gaia-inom (gajinom) Sanjanju'' Ono što učimo o tim entitetima, i nama u odnosu
prema njima, uključivati će ne-uobičajeni razum, ali to neće biti iracionalne besmislice.
Kontempliranje Arkona nije vježba u fantaziji, ili igra napravi-vjeruj. Daleko od toga. Ako su Gnostici
bili u pravu, mi prije svega, detektiranjem kako Arkoni funkcioniraju, možemo znati kako naš um radi,
i zahtijevati suverenu snagu inteligencije kojom nas je zadužila Sofija.

Fraktalne Vizije
Arkoni mogu biti smatrani kao Sofijino potomstvo, ali ne u istom smislu kao vrsta rođena i održavana
u Gajinoj utrobi, zemaljskoj biosferi. Zapravo, oni su nazvani Archon-i (od grčkog archai 'primordijalni,
prvi, prethodni u vremenu) jer su se uzdigli u planetarni sistem prije no što je Zemlja bila oblikovana
u stanište za život. Sofijino jednostrano Sanjanje proizvelo je moćno valjanje iz kozmičkog centra, i
Boginja je protežući se dalje kao silovita struja, pogodila inertna polja primordijalne materije na
neobičan način. Gnostički tekstovi koriste izraz „abortirani fetus“ da opišu rezultat tog udara.

Postoji veo između svijeta iznad i oblasti niže; i sjena je došla u postojanje ispod vela. Nešto od sjene
postade materija i razdvojeno. A što Sofija stvori, postade produkt u materiji, kao abortiran fetus.

[Hipostaza Arkona, 94:5 – 15] {hipostaza – osnov, temeljna vrijednost; grčki – ono što stoji ispod –
p.p.}

Coco de Merovoj ikoni možemo sada dodati grafičku varijaciju da prikažemo kako su Arkoni iskrsli iz
Sofijinog Sanjanja, poput curenja iz placente. Kao što je objašnjeno u prethodnom eseju ove trilogije,
Coco de Mer sa kozmičkim detaljima prikazuje „trimorfnu protenoiu“, izvorni tro-tijelni svijet
Sofijinog Sanjanja. Naš svijet, zemaljska biosfera skupa sa Suncem i Mjesecom jest manifestacija ovog
Sanjanja. Uzdizanjem Arkona, drugo Sanjanje ulazi u igru izvan našeg trostrukog svjetovnog poretka.
Predlažem da to zovemo Aliensko Sanjanje. (ovaj jezični izbor postat će samo-objašnjiv kako budemo
išli dalje) Ovo drugo Sanjanje predstavlja prestanak obrtanja Sofijine snage emanacije, egzotičnog
vretena, a opet ono ne sprečava Njeno izvorno Sanjanje.

Gaia Mythos opisuje kako je udar Aeon Sofije na gustinu atomske materije proizveo masivnu
frakturu, poput šablone, šare pukotine na ledu ribnjaka. Šablona je bila centar gdje je Sofija
smještena (identificirana od Mandelbrotova sklopa*), i produžavanja frakture u svim smjerovima
poput paukove mreže (zamrznuto more fraktalnih valova). Epizoda 9 opisuje kako je Sofija, smještena
u centru zone udara, vidjela oko Sebe nešto kao more proširivih valova, i jahanje valova, ili zapravo
slaganjem valova oni izgledaju da jašu, to su samo-ponavljajući oblici koji liče na morske konjiće. Ti su
morski konjići slični oblicima koji se pojavljuju pri visokom ponavljanju jednadžbi sa Mandelbrotov
sklop. Ti oblici odgovaraju anatomskom tipu spontano generiranom iz bezoblične atomske materije
Sofijinim udarom, tipu zvanom „sjenovito tijelo“, haibes – na Koptskom.

{* Mandelbrotov sklop (set) – set kompleksnih brojeva koji kada se stave u zadanu jednadžbu imaju
granicu osobite šablone (uzorka) - p.p.}
Riječ dvije o fraktalima: premda se šablone (šare) nalik fraktalima pojavljuju u prirodi (npr. kod
paprati: dispozicija listića na stabljici je ponavljana u obliku stabljičnih grana), samoslični oblici
producirani visokim ponavljanjem nisu prirodni, striktno govoreći. Fraktali kao oni prikazani ovdje
rezultat su ubacivanja matematičke formule u kompjuter, puštajući da formula sebe reprocesira
uvijek ponovo. Međutim, tako proizvedeni oblici sliče na „paisley“ {orijentalni motiv šare o obliku
kapi sa apstraktnim motivima iznutra - p.p.} viđenu od mnogih ljudi koji su uzeli LSD u 1960-im
godinama. Ja bih raspravila da, prvo, fraktali su konstantno viđeni u povišenim stanjima, i drugo, da
šablone (uzorci) tako viđene mogu također predstavljati stvaran, iako natprirodni proces u kozmosu
gledano u krupnom planu.

Fraktalne formacije opisane u Gaia Mythos-u (Epizode 9 – 10) su zapravo fizikalni fenomen koji se
pojavljuje spontano kada se jedan Aeon (visoko-porozna zvjezdana plazma bez mase) prelije u gusta
polja elementarne materije. Isprva, ti „fraktalni morski konjići“ izgledaju kao beživotne strukture,
rigidne i skoro kristalni po strukturi, ali činjenicom da ih Sofija motri, oni postaju oživljeni {animirani}.
U drugoj fazi odvijanja opisanoj u Trimorfnoj Protennoi, Aeon Sofija „silazi da opunomoći njene pale
članove dajući im duh ili dah.“ (NHLE 1996.,p.511). Tako su proširivi oblici 'transformirani' iz polu-
rigidnih morskih konjića u zaobljene fetalne oblike sa repovima, no izgleda da repovi otpadaju i
pretvaraju se u druge embrije. Ovim bizarnim procesom samo-ponavljajućeg generiranja, pojavile su
se novorođene horde Arkona.
Približavanje Gnosticizmu

Kroz oko srca

Približavanje gnosticizmu je kao ulazak u oštar zavoj na planinskoj cesti: zabrinuti ste zbog manevra,
ali vas intrigira obećavajući spektakularni pogled iza okuke.

Mnogi ljudi privučeni Gnosticizmu skloni su je odložiti zbog težine pri njenom definiranju. Problem
definiranja je toliko loš da može gotovo odmah pokvariti interes za ovu temu.

Mora se reći da smo u dobrom društvu sa problemom. Do danas ne postoji akademski konsenzus o
tome kako definirati Gnostiku ili Gnosticizam. Definicija predložena na konferenciji u Messini 1966.
nije se pokazala uspješnom i stoga je napuštena. Ta definicija sadrži pogrešne predodžbe o
Gnosticizmu, dezinformacije izvedene iz napada na Gnostike od strane kršćanske ideologije prije
1600 godina i još je u opticaju. Da bude još gore, pomanjkanje čistog konsenzusa krije činjenicu da su
rutinske pretpostavke uvijek primjenjivane na Gnosticizam, baš kao da su se učenjaci složili oko
definicije. Te se pretpostavke tiču i povijesnog porijekla Gnosticizma i gnostičkog pogleda na svijet.

Povijesno porijeklo

Najraniji učenjaci (koji se više ne citiraju) smatrali su Gnosticizam u širem smislu kao monumentalni
spiritualni pokret azijatskog porijekla, mnogo ranijeg datuma od Kršćanstva. Danas postoji blaga
tendencija da se vrate na taj pogled. Pogledajte, npr, NHLE 1990 {Nag Hammadi Biblioteka na
Engleskom – p.p.} : „Čini se da ova debata odlučuje u korist razumijevanja Gnosticizma kao mnogo
šireg fenomena od Kršćanskog Gnosticizma dokumentiranog od strane hereziologa.“ Većina učenjaka
koji pišu danas, međutim, inzistiraju da je Gnosticizam bio mistična filozofija dijeljena labavom
konfederacijom kultova koji su se razvili između 50. i 350.ke, u miljeu ranog Kršćanstva. U ovom je
pogledu Gnosticizam bio marginalan, čak i parazitski pokret koji je egzistirao samo u odgovoru na
istinski religiozni impuls Kršćanstva.

Karen King raspravlja da su gnostički pogledi bili jedva razlike mišljenja između ranih Kršćana koji su
debatirali o evanđeljima, identitetu Isusa, doktrinama formuliranim od strane sv.Pavla i sv.Ivana, itd.
Ovaj argument posebice vodi na stranputicu, jer naglasak na razliku teži da prikrije pravi problem, koji
je bio neslaganje (tj, problem su bili oni koji se nisu slagali). Naravno, mnogi različiti pogledi na Isusa i
njegovu poruku, bili su raspravljani u zadednicama iz kojih se Kršćanstvo izdiglo, ali ova atmosfera
tolerancije nije bila zbog velikodušnog duha prvih Kršćana, kao što bi King htio da vjerujemo.
Tolerancija je bila obilježje Paganskih religioznih stavova, i što je više rasla snaga Kršćanstva, manje je
bilo tolerancije u klasičnom svijetu. Ali Crkveni ideolozi koji su prokleli Gnostike kao heretike, nisu bili
samo usmjereni na eliminiranje raznovrsnosti i razlika tako da su mogli postaviti uniformne
(jednoobrazne) totalitarne doktrine (kao što eventualno jesu). Oni su daleko više bili usmjereni na
eliminiranje onih koji se ne slažu, posebice informiranih Gnostika iz Misterijuma*, kao Hypatia, koji je
briljantno raspravljao protiv salvacionističkih (spasiteljskih) doktrina.

{*mysteries,eng, [u grčkoj i rimskoj religiji] brojna tajna društva ili kultovi – p.p.}

Salvacionizam: Totalitarni sistem vjerovanja koji ističe božansko posredovanje u povijesti, i prožima
paćenje (patnje) sa iskupljujućom vrijednošću. Uključuje Judaizam, Kršćanstvo i Islam, tri dominantne
matične religije. Pretpostavlja nadljudsko spašavanje iz njegovih problema i sa planeta, daljinsko
upravljanje autoriteta u pitanjima morala i božju kaznu. (Iz rječnika iz knjige 'Ne na Njegovu sliku')

Kingov veličani pogled na bogatu raznolikost ranog Kršćanstva kvari stvarni problem: bilo je to
neslaganje educiranih heretika, a ne samo različitih pogleda u Paganskim zajednicama, koje je toliko
zaprijetilo uzdizanju Crkve u vlast, da su bile upotrijebljene brutalne mjere da iskorijene Gnostike i
unište sva njihova pisana djela.

Ostalo je tako malo dokaza o Gnostičkom pokretu da je učenjacima teško povjerovati da je on imao
velik obim i autonomiju. Neki učenjaci poput Birgera Pearsona, koji gleda na Gnosticizam kao na
jedan heretički izdanak Judaizma, vidi pokret suosjećajnije u svojim vastitim terminima, ali ga još
smatra široko izvedenim. Pheme Perkins, pišući iz dubine Kršćanskog nabora, neobično je odvažan u
indiciranju pre- (pred), non- (ne-) i anti-Kršćanskih elemenata u Gnostičkim spisima. Drugi također
predlažu pred-Kršćansko i Pagansko porijeklo, ali bez da razvijaju svoje argumente, jer (kako je
objašnjeno ispod) oni ne mogu to učiniti bez da izlaze iz svojih posebnih polja ekspertize.

Gnostičke studije su tako potpuno zaglibile u specijalističke debate o opskurnim stavkama da nitko ne
obraća pozornost na unikatnu (jedinstvenu) i alarmantnu poruku sadržanu u gnostičkim tekstovima.

{koliko su ti „učenjaci“ zaglibili u rasprave o nebitnom, pravo je pitanje da li su uopće i pročitali

ijedan tekst... a i da jesu, od toga bi bilo više štete nego koristi (kako da majmun shvati windowse?)
jer je unaprijed jasno da bi takvi 'ljudi' to proglasili zgodnim dječjim bajkama ranog Kršćanstva, zbog
toga što, posljedično svojoj društvenoj uvjetovanosti, nemaju ni otvoren um, ni znanje – p.p.}

Tri definicije

Ja predlažem 3 definicije Gnoze, psihološku, inspiracijsku i evolucionarnu ili šamansku.

Psihološka definicija:

Gnoza je intuitivno znanje srca koje nas oslobađa društvene uvjetovanosti i ego-fiksacije.

Kao takva, ona je put ispitivanja i učenja, otvorenog kraja i neograničena u obimu. Evolucionarni cilj
Gnoze je da ostvari ljudski potencijal tako da možemo ko-evoluirati sa svim vrstama i služiti Gaia-inoj
svrsi.

U svojoj masivnoj gnostičkoj raspravi Philip K. Dick kaže da se Gnoza „sastoji od de-inhibirajućih
{otkočujućih} instrukcija“ koje nam dozvoljavaju da pristupimo „jezgrenom sadržaju znanja koje je
već/ionako unutar nas.“ On je vjerovao da Gnoza omogućuje samo-popravak „povratka sjećanja“,
sklopova koji egzistiraju unikatno u ljudskoj vrsti, ali su bili oštećeni {dnk? – p.p.}. Ovo se slaže sa
mojim pogledom da čovječanstvo daje/obezbjeđuje memorijski sklop za Gaju.

Dick pretpostavlja, kao i ja, da su gnostička učenja i prekse bile sačuvane u Misterijima:

„Drevni su ljudi posjedovali tehnike (sakramente i rituale) široko korištene u grčko-rimskim

misterijskim religijama za započimanje paljenja i povratka“ memorijskih sklopova. On primjećuje da
su te tehnike imale povratnu vrijednost za pojedinca, ali su Gnostici također „ispravno vidjeli
ontološku vrijednost onoga što su zvali Božanstvo po sebi, potpuni entitet.

{entitet – nešto što posjeduje izrazito, odvojeno postojanje, premda to ne mora biti materijalno
postojanje. Apstrakcije i pravne fikcije obično se smatra entitetima. Općenito, također nije rečeno da
neki entitet mora biti živ. Isto tako, riječ entitet se koristi u općenitom smislu za biće, imalo ono ili ne,
materijalno postojanje; npr, koristi se za duhove ... itd. p.p.}

Gnostici su raspoznali da te prakse nisu služile za samo-veličanje nego da doprinesu iscjeljenu Boga ili
Boginje, („Exegesis“ citiran u Valis-u, str.108ff) To je konzistentno Gnostičkim tvrdnjama da smo mi,
ljudska bića, intimno uključena u „korekciju“ Boginje Sofije.

Inspiracijska definicija:

Gnoza je duboka ekologija ljudskog duha.

Drugim riječima, Gnoza je za religiozno iskustvo čovječanstva ono što je duboka ekologija za našu
prisnost sa prirodom.

To je blisko evolucijskoj definiciji:

Gnoza je put susretanja Svetog kao onog što je znano silama koje bitno pripadaju prirodnom svijetu,
drugim riječima životvorne sile Zemlje i kozmosa u širem smislu.

Alternativna Povijest

Skoro svi učenjaci drže da se Gnosticizam uzdigao povijesno sa Kršćanstvom, ali ja imam drugačiji
pogled, kako slijedi: Gnoza je bila spiritualni put koji je trajao tisućama godina, blisko povezan, a opet
različit od, dobro poznatih tradicija Pan-Azijskog misticizma, uključujući indijsku Jogu i Budizam.
Gnostici su bili telestai, inicijanti Misterijumskih* Škola koji su prekršili svoju zakletvu anonimnosti da
bi izašli na otvoreno i protestirali protiv Judeo-kršćanskih doktrina Salvacionizma – doktrina koje daju
ideološki okvir za patrijarhalnu/dominatorsku agendu. Obzirom da su se inicijanti pojavili u javnosti
tijekom prvog stoljeća kršćanske ere, učenjaci smatraju da je Gnosticizam morao biti smišljen tada i
ondje.

{*mysteries,eng, [u grčkoj i rimskoj religiji] brojna tajna društva ili kultovi – p.p.}

Ja također polazim od ortodoksne učenosti u promatranju izvan žanra da bih razvio jedan povijesni
profil Gnosticizma. Ni jedan učenjak neće reći da su Gnostici bili iz Misterijumskih Škola, jer postoji
disciplinarna ograda između gnostičkih studija i studija Misterijumskih Škola. Tako Elaine Pagels
inzistira apsolutno da ovdje nema dokaza (pod time misli na tekstualne dokaze) za takvu povezanost.
Ali pionirski istraživači, kao što je teozofski učenjak G.R.S. Mead, pretpostavljaju da je Gnoza jezgra
učenja Misterijuma, „Gnostički oblici su utemeljeni da očuvaju elemente Misterijumskih tradicija
antike u većem obimu nego što to nalazimo drugdje.“ (Evanđelja i Evanđelje, str.210) Ova je izjava
napisana 1901.g.

Čak i najraniji dokazi o Gnosticima, kao što su polemike Hippolytusa, tvrde da „heretici“ su izvukli
svoje poglede (stajališta) iz grčkih Misterija. Ova veza sa enteogeničkim* kultom Eleuzinijanskih
Misterija potvrđuje moj pogled da je Gnoza bila prerađeni oblik psihodeličkog šamanizma,
vizionarskog puta posvećenog Boginji Zemlje. Takve su veze potpuno zanemarene od gnostičkih
učenjaka.

{*entheogen – supstanca korištena u svrhu uvođenja u mistička ili spiritualna iskustva – p.p.}
Postoji obimni povijesni dokazi za međukulturalnu razmjenu između Gnostika i azijskih mistika kao
što su Brahmini i budustički monasi. Od 4.st.pke Alexandrija je bio lonac u kojem su se razni kultovi
nalazili i miješali. Crkveni Oci dokazali su prisutnost Druida i Brahmina u Egiptu u zoru Kršćanske Ere.
Umjetnost Gandhara iz Hindu Kush-a pokazuje stapanje grčke i indijske kulture iz 4.st.pke., a
budistički učenjaci kao David Snellgrowe i Paul Williams vide da gnostičke ideje koje utiču na rane
poglede Mahayane. U naznačenom eseju objavljenom 1967. čuveni budistički učenjak Edward Conze
je istakao 17 ključnih sličnosti između Budizma i Gnosticizma. No, komparativne studije ove vrste
danas su potpuno van mode, a sveobuhvatna povijesna perspektiva na Gnosticizam ne postoji.

Rezultat toga je magla dvosmislenosti. U približavanju Gnosticizmu mi prirodno želimo locirati i

etiketirati ovaj pokret, da dobijemo uvid u to otkuda su Gnostici došli, kulturološki, povijesno i
geografski. Nema šanse. Nesklonost i odbacivanje dominiraju nad subjektom. Mi moramo pristupiti
Gnosticizmu znajući unaprijed da je su njegovo porijeklo i izvori slabo istraženi i krivo predstavljeni.

Da bi stvari bile još i gore, moja tvrdnja da su Gnostici proizašli iz Misterijumskih Škola baca čitavu
stvar u nedoumicu, jer nitko nezna što se događalo u Misterijima! Kada sam iznijela ovu vezu,
pripremila sam se da objasnim što su Misteriji bili, što je jednako teško kao objasniti što je
Gnosticizam. (zapravo nije tako teško, ali izgraditi adekvatnu sliku zahtijeva vremena) Nesmijem
pogriješiti i povezati Gnosticizam sa Misterijima, iako to ostavlja ljude zbunjenima. Ove teško
razumljive stvari su krucijalne za povrat izgubljenog spiritualnog nasljedstva Europe (drugim riječima,
Zapada), a to zagtijeva cjeloživotnu predanost. To nije samo jedna opskurna epizoda iz povjesti koju
ovdje kontempliramo. Što je Gnoza stvarno bila i što se dogodilo sa njome, odredilo je najpresudniju
smjenu u moralnom i duhovnom životu Zapadne civilizacije. Priča o gnosticima je krucijalno poglavlje
koje nedostaje u tom dijelu kolektivne pripovijesti.

/ vidi također 'Gnostičko porijeklo', eng!/

Lego Metoda

Nijedan učenjak danas ne uzima u obzir aktualni sadržaj Gnosticizma kao nešto vrijedno diskusije.
Poruka Gnostika je izgubljena u beskrajnim raspravama o tekstualnom značenju materijala koji su
opstali. Učenjaci pretpostavljaju da su gnostički tekstovi vrijedni zbog onog što nam govore o
porijeklu Kršćanstva. No uporaba gnostičkih tekstova za pravdanje Kršćanstva je kontradiktorno za
njegovu radikalnu poruku. Gnostički protest protiv Judeo-kršćanske religije zapisan je jasno i obimno
u materijalima koji su preživjeli, kaotično i rascjepkano, kakvi materijali jesu. Ja koristim ono što
nazivam „Lego metodom“ gnostičkog nauka da bih selektirala one elemente is opstalog materijala
koji se sklapaju u konzistentnu i koherentnu poruku, različitu od judaičkih i kršćanskih doktrina.
Učenjaci također koriste Lego metodu sastavljajući zajedno odabrane dijelove tekstova da bi naglasili
specifične doktrine ili točke gledišta, ali ne priznaju da to rade ili zašto to rade. Oni uopće nemaju
interesa u otkrivanju poruke Gnosticizma izraženu njegovim terminima.

Moja ne namjera ponovne obrade gnostičkih materijala četverostruka:

Prvo, da prikažem ono što je vrijedno u gnostičkom protestu protiv patrijarhalnosti i salvacionističke
agende.

Drugo, da opišem bogato spiritualno naslijeđe pred-kršćanske Europe, uništeno u stoljećima dugim
bješnjenjima spolnog, duhovnog i intelektualnog genocida.

Treće, da vratim i ponovo razvijem mit o Sofiji, tretirajući ga kao pripovjest za vođenje ljudske vrste
prema zdravoj i održivoj budućnosti.

Četvrto, da predložim ispravak pogleda (popravni pogled) izvjesnih paranormalnih aspekata ljudskog
iskustva temeljenog na gnostičkim pisanjima o Arkonima.

Ovo su prilično visoki zahtjevi, znam. Pa ipak, vjerujem da ništa što je manje od ovoga nije prihvatljivo
kada je u pitanju izvorno iskustvo Gnoze. Postoji ogromna odgovornost koja je uključena u znanje
onoga što su Gnostici znali. Uvjerena sam da put za ljudsku vrstu da ko-evoluira sa Gajom može na
najbolji način biti otkriven, i možda samo otkriven, na vizionarskom putu Gnoze.

„Religiozni pesimizam“

Dezinformacija o Gnosticizmu je istrajala kroz 1600 godina. Netreba ni reći da nije lako razbiti ovaj
urok. (teška ali važna knjiga koja se latila ovog problema je Promišljanje Gnosticizma [1996.] od M.A.
Williamsa. Autor prikazuje da je negativna hiperpromocija prikačena za Gnosticizam neutemeljena, i
dokazi koji se rutinski citiraju da to podrže – nepouzdana) Pretpostavljeni sadržaji gnostičkog poglrda
na svijet rutinski su izvedeni izabiranjem elemenata iz patetične hrpe preostalih tekstova koji nisu čak
ni istaknutiji dijelovi tih tekstova, a opet, preferiraju ih učenjaci jer sadrže pretpostavke koje bacaju
negativno svjetlo na Gnosticizam, što je upravo i bika namjera crkvenih Otaca. Te su pretpostavke
obično iskazane jezikom poput ovog:

„Gnostici su se odnosili prema prirodi i materijalnom svijetu kao defektnom, korumpiranom čak i kao
potpuno zlim. Vjerovali su da ljudska duša pripada višem svijetu ali je posrnula, uhvaćena u oblasti
osjećaja iz koje se mora izvući i vratiti Izvoru, Svjetlu. Gnoza je prepoznavanje prisutnosti Višeg
Sebstva, iskra Božanstvenosti uhvaćena u materiji, ali samo nekoliko elitnih (ljudi) može shvatiti ovu
svjesnost i osloboditi se iz ropstva ovoga svijeta.“ (slobodna parafraza Messinske deklaracije)

Nije začudno da online katolička enciklopedija ponavlja dezinformaciju predstavljenu od crkvenih Oca
u 3.st., koja kaže da su Gnostici „držali da je materija kvarenje duha, a cijeli univerzum lišen je
Božanstva, i mislili da će konačan kraj svih bića biti prevladanje materije i povratak Duhu-Roditelju, a
taj će povratak, držali su, biti inauguriran i olakšan pojavljivanjem nekog Bogom-danog Spasioca.“ Sa
izuzetkom nakošenog teksta, ova izjava prilično je blizu pojma Kršćanstva kao religije nad-svjetskog
bijega od stvarnosti.

Učenjaci koriste izraz „anti-kozmički“ da bi opisali „religiozni pesimizam“ i svjetomrzovno stajalište

pripisano Gnosticima. Ali takva su pripisivanja jasno pogrešna. Ona ne mogu sa sigurnošću odražavati
ono u što su Gnostici vjerovali jer su kontradiktorna u dva velika primjera svete kozmologije
Misterijuma:

Prvo, izjava da su se Gnostici odnosili prema materijalnom svijetu kao prema „kvarenju duha“ i
mjestvu porobljavanja „božanskih iskri“ nemože biti točna. Parafraza gnostičke kozmologije nađena
kod Irenaeusa (Protiv Hereza, Knjiga 4, pogl.2) kaže da je zemlja koju nastanjujemo bila oblikovana od
tijela boginje Sofije, vrhovne božanstvenosti u gnostičkom pogledu na svijet. Ako je supstanca
materijalnog svijeta otjelovljenje ove božanstvenosti, kako onda može biti smatrana zlom,
degeneriranom i vrijednom odbacivanja? Dalje, gnostički tekstovi kao Ivanov Apokrifon* kažu da
Sofija, kako bi postigla „korekciju“ kojom postaje ponovno izravnata sa bogovima u kozmičkom
središtu (Pleroma), ovisi na neki način o čovječanstvu. Ako je to tako, kako onda mogu ljudi biti
smatrani „božanskim iskrama“ koje su pale u slijepo ropstvo materiji? Izvorno gnostičko učenje kaže
da mi u biti nismo božanske iskre, ali imamo iskru božanske inteligencije, nous, kojom možemo
prepoznati palu boginju i učestvovati u njenoj „korekciji“. Naša misija nije da pobjegnemo iz svijeta,
nego da uzmemo udio u ovoj transformaciji, protežući se čak i na kozmički nivo.

{Apokrifon (eng-Apocryphon) = ranokršćanski 'tajni zapisi' koji su davali 'tajna učenja' ili gnosis
(znanje) koje se nije moglo javno iznositi – p.p.}

Drugo, tvrdnja da je „cijeli univerzum lišen Božanstva“, (ili da to kažemo drukčije, materijalan svijet je
kreacija Demijurga, koji je lažno božanstvo), također ne može biti istinita. Nekoliko kozmoloških
tekstova eksplicitno kažu da Demijurg ne može stvoriti ništa, nego samo imitirati djela istinskih
bogova, Aeona Plerome – i to imitirati ih vrlo loše. (vrst imitacije uključene ovdje može biti
uspoređena sa kaleidoskopom koji koristi komadiće obojena stakla, drugim riječima anorganskog
materijala, da replicira kompleksnost sijanja, pupanja i cvanja suncokreta.) Tekstovi su eksplicitni u
ovoj točki: Demijurgu nedostaje ennoia, namjeravnost (namjera). Saklas, slijepi bog, pati od obmane
koja mu dopušta da misli da je on stvorio kozmos, ali to zapravo Sofija svojim radom kroz njega
dopušta tu iluziju. Ono što on „stvara“ na svoj čudan način je stereoma, planetarni sistem, isključujući
Zemlju, Sunce i Mjesec – sedam planeta. Jasno, pseudo-božanstvo nije moglo i ne može stvoriti
Zemlju, jer je ovaj planet unikatna metamorfoza same Sofije.

U svojoj knjizi „Gnostički Jung i sedam propovjedi smrti“, oživljavatelj Gnostike, Stephen Hoeller
primjećuje da spisi koji su opstali, ne osuđuju Zemlju (KAZ na koptskom, iz grčkog ge) kao takvu, nego
kozmos (grčki kosmos), „sistem“. U knjizi „Sofija Isusa Krista“ (NHC III), KAZ se dogodio nakon
kozmosa, i daje se jasna razlika između Zemlje i „svijeta“ kakvog ga mi shvaćamo. Svijet ili sistem je
naša uvjetovana percepcija Zemlje, ili ljudske realnosti na Zemlji. Hoellerova razlika slaže se sa
zapažanjem Jacquesa Lacarrierea da se u Gnozi radi o de-kondicioniranju (de-uvjetovanju, razbijanju
uvjetovanosti) naših umova da bi mogli percipirati realnost kao što jest, radije nego kao što mi
pretpostavljamo da pna jest. Iluzija ovog svijeta, Zemlje, nije u njegovoj vlastitoj prirodi, nego u
našem percipiranju njega. No, takva je priroda ljudskog uma – da mi živimo u percepcijskom okviru
koji smo konstruirali, radije nego u realnosti koju uokviruje.

Dezinformacija o tome u što su Gnostici vjerovali ide rukom pod ruku sa onom (dezinformacijom) o
tome kako su se ponašali. „Antinomijski“ {antinomian, u eng prevodu} je izraz koji koriste učenjaci za
navodnu gnostičku tvrdnju, da u odbacivanju ovog svijeta, oni stoje iznad njegovih zakona; stoga su
bili sklobodni da zanemare društvene i seksualne običaje. gnostici su bili osuđivani od strane ranih
Kršćana zbog velike nemoralnosti, uključujući orgijastičnu seksualnu magiju, paganskih rituala
'obožavanja zmije', ili još gorih stvari. Ista ta sugestija da su Gnostici bili „anti-kršćani“ stavlja ih u isti
koš sa Anti-Kristom. Blago Nag Hammadija je teška mina iznenađenja. Postoji tako mnogo tabua i
negativnih projekcija oko subjekta Gnosticizma, da borba za jasnu orijentirannost prema njemu može
prije izgledati kao nevolja nego kao nešto vrijedno.

Nikada nisam čula za subjekt koji je toliko sosoban „da pritišće dugmad na ljudima“ tako brzo i teško,
kao što je to Gnosticizam. Vjerujem da je to zbog toga što se Gnosticizam svojom prirodom
konfrontira sa našom uvjetovanošću. (to je također i pogled Jacquesa Lecarriera) Pa opet, bez te
konfrontacije nikada nebismo bili slobodni spoznati naše misli (umove). Mi trebamo „instrukcije za
otkočivanje (de-inhibiciju)“ da bi probili slojeve laži koji su implantirani u našim umovima.

Poruka
Nakon 30 čudnovatih godina istraživanja i razmišljanja, uvjerena sam da su oni posjedovali ključno
znanje koje nam je potrebno da bi razbili povijesni okvir patrijarhalnu/dominatorsku agendu, i time
potkopati agendu za dobrobit siju. Gnostičke ideje preuzimaju na sebe centralnu i važnu ulogu na
Metahystory.org jer predstavljaju najbolju šansu koju imamo da se probijemo van smrtonosnog
zahvata Zapadnjačke povijesne pripovjesti.

Jedinstveno znanje koje su Gnostici pokušali saopćiti svijetu tiče se identiteta Jehove, „boga oca“
Judeo-kršćanske religije. Gnostici su tvrdili da je natprirodno biće koje milijarde ljudi uzimaju za Boga,
bezumno i mahnito i da zapravo radi protiv čovječanstva. Jezgra učenja specifira da je je Jehova
stvarno jedan tuđinski entitet, a ne samo loša ideja ili lažno vjerovanje. Također specifira da su
Jehova i njegovi miljenici, Arkoni, koristili židove da naprave intervenciju u ljudskoj rasi. Arkoni nas
skreću od naše humanosti putem religioznih vjerovanja. Salvacionizam (drugim riječima, pouzdavanje
u nadljuskog spasitelja) proklijalo je u židovskoj apokaliptičnoj sekti Zaddakim, i pandemično se
proširilo u kršćansku ideologiju centriranu na transljudskog mesiju, Isusa Krista.

Ukratko, Gnostici su upozorili da je Judeo-kršćanska religija devijantan program implantiran u ljudski

um, poput kompjuterskog virusa. Salvacionizma je jedan ideološki virus, a njegovo porijeklo nije
ljudsko. Ovo je jezgra učenja gnostikoi-a „onih koji znaju o božanskim stvarima“. Tražite gdje želite,
ne mislim da ćete ovu poruku naći drugdje.

Gnoza je znanje o tome kako smo navedeni na krivi put, zašto i tko nas je na to naveo.

Toliko o lošim vijestima, sablasnom dijelu poruke. No, Gnostici su također imali i uzvišene dobre
vijesti za objavu. Imali su predivnu poruku o tome tko nas vodi, o nesavladivoj sili znanja koje nam
bitno pripada i koje je u nama i ne može se iskriviti. (ovo zovem zadužbina mudrosti ili Sofijanička
zadužbina) Oni su predstavili veliku kozmičku priču u kojoj je čovječanstvo intimno povezano sa
Boginjom Sofijom iz Plerome, One koja je postala Gaia. Ova priča opisuje kako su Jehova i Arkoni
nastali putem „Sofijina pada“, prije no što je naš svijet bio stvoren Njenim utjelovljenjem. Zatim,
nakon što se pojavila Zemlja, bila je uhvaćena u planetarni sistem, stanište Arkona. Gnostici su mislili
da su ti anorganski entiteti uticali, djelovali, na nas nekom vrstom telepatske veze. Oni koriste moć
sugestije u vrijeme kada je naša pozornost otupljena zamorom ili previše nadražena. Gnostički
tekstovi sadržavaju živopisne izvještaje iz prve ruke o susretima sa Arkonima, i objašnjavaju motive i
metode tuđinskih sila eksplicitnim jezikom.

Ali poruka Gnosticizma nije „Bacimo krivicu na Arkone“. Daleko od toga. Jezgra učenja Gnoze jasno
pokazuje da ova tuđinska vrsta nije autonomna sila zla koja radi protiv nas. Arkoni predstavljaju
grešku a ne zlo. Oni ne uzrokuju pogreške u našem procesu učenja, ali utiču na naše razmišljanje tako
da naše pogreške idu dalje neotkrivene i počinju prelaziti prag iznad skale korektibilnosti. Ako ne
možemo korigirati svoje misli i preusmjeriti svoje akcije, onda ne možemo sudjelovati u Gajinom
procesu izravnanja sa Pleromom, nebeskim Bogovima.

Stoga Arkoni predstavljaju specijalan test u našem naporu da prepoznamo i ostvarimo naše božansko
zaduženje.

A, Arkoni su, poslije svega, naši kozmički rođaci, izdanci Gaia-Sofije, iako na drugačiji način od nas.
Oni nisu jedina van-ljudska (ne-ljudska) vrsta sa kojom imamo kontakt na Zemlji, ali su jedinstveni po
svojoj predatorskoj ulozi. Gnostici su smatrali da nije sve što se događa u našim umovima porijeklom
iz uma samog. To je okultno zapažanje, kompatibilno sa najnaprednijim noetičkim znanostima do
danas. To je, rekla bih, jedini najvažniji koncept u cijelom polju kognitivne psihologije. On objašnjava
kako ljudi mogu biti programirani da se ponašaju na devijantne i destruktivne načine, protivno
božjem smislu, suosjećanju, osobnoj savjesti i njihovom osjećanju ljudskosti. Otkako agenti globalnog
programa dominacije (iluminati) koriste okultne tehnike umne kontrole, razumijevanje gnostičke teze
o Arkonima može nas upozoriti na to kako smo bili manipulirani. Implikacije „Teorije Arkona“ duboko
su praktične i dalekosežne.

Riskiranje duševnog zdravlja

Sav taj čudni biznis glede Arkona i Jehove je napisan jasno u gnostičkim tekstovima, ali zanemaren od
strane učenjaka iz očitih razloga.. Ako i mi također zanemarimo ovaj scenarij, odbacujući ga kao
bizarnu fantaziju, religioznu psihozu ili ostatke paganskog praznovjerja, onda gubimo priliku da
razvijemo koherentni kulturni mit koji povezuje čovječanstvo sa svojim kozmičkim porijeklom
(izvorima) i budućnošću samoga planeta. Znanje o tome kako smo iskrivljeni može biti najbolja stvar
koja nam se ikada dogodila, govoreći u spiritualnom smislu.

Ponekad trebate riskirati duševno zdravlje da bi iznašli što zaista znači biti duševno zdrav.

To je zapanjujuća poruka R.D. Lianga, koji je inzistirao da naš kapacitet za iskustva može biti uništen
uvjetovanjem koje nas otuđuje od onoga što znamo iz nutrine. Otuđivanje je također tema koja
prožima najbolji rad Philipa K. Dicka, pisca znanstvene fantastike čija je genijalnost danas prepoznata
širon svijeta zahvaljujući kinematografskim adaptacijama njegovih knjiga. Povezivanje radova R.D.
Lianga, Philipa K.Dicka i ostalih kao npr, Wilhelma Reicha sa gnostičkom porukom, pomaže nam da se
shvati njena suvremena snaga.
Preživjeli gnostički tekstovi, iako se radi o koptskim prevodima grčkih originala, su rijetki i izvedeni. Ti
su materijali previše rascjepkani i nekoherentni da bi otkrili potpun pogled na ono što su Gnostici
imali reći, iako su svi esencijalni tragovi (naznake) tamo. Nerealno je očekivati od prosječnog tragača
da ore po tim opskurnim materijalima i dođe do jasnog razumijevanja jezgre učenja Misterijuma.
Nakon stotine čitanja Nag Hammadi kodeksa i povezanog materijala, mogu posvjedočiti kako je
ekstremno teško ekstrahirati koherentnu poruku iz tih mizernih ostataka. Pa ipak, iz tih komadića
papirusa može se izvesti jak vizionarski zaključak. Sve što ulazi u moju rekonstrukciju jezgre učenja
Gnoze, temelji se na specifičnim naznakama u koptskim kodeksima, iako je ne citiram uvijek
tekstualne naznake jer je proces dokazivanja (korekture) ovih materijala mučan, monoton, pedantan
i iscrpljujući.

Mnogo je jednostavnije naći jezgru učenja u sebi, u intuitivnom znanju naših srca gdje stanuju ljudi i
naše se vrste vežu za korijene Gaje.

Plasmate (značenje objašnjeno u tekstu naprijed)

Kada je sve rečeno i učinjeno, približavanje Gnosticizmu ukjlučuje i jedan akt vjere, ali ne slijepe vjere
u primljene doktrine i natprirodne djelatnosti. Postoji drugačija vrst vjere, nagoviještena od Gnostika
putem izraza Pistis Sofija, „povjerenje u prebivajuću mudrost“.

Morate vjerovati da možete otkriti urođenim putem, štogod tražili da saznate kroz vanjsku potragu za
znanjem.

Philip K.Dick vjerovao je da je to bilo tako. Ovo uvjerenje prožimlje njegova najbolja djela, posebice
Valis Trilogiju, remek-djelo protkano sa istinskim, iz prve ruke ponovo otkrivenim Gnosticizmom. Dick
je rekao da je otkriće u Nag Hammadiju u 12/1945.g. nije bilo samo nalaženje dokumenata nego i
oslobađanje živog impulsa, nečega što je on zvao „plasmate“. To je „živuća informacija koja je kod
Nag Hammadija spavala stoljeće za stoljećem... Plasmate je bilo skriveno (otišlo u ilegalu) kod Nag
Hammadija i ponovno je slobodno u našem svijetu.“ (Valis,180) To je spiritualni impuls nabijen
numinoznim (ono što ima spiritualne, mističke ili svete osobine) sadržajem, jezgrom učenja koje živi i
obnavlja se unutar onih koji o njemu uče. Ovo unutrašnje znanje je Gnoza, ne uvjerenje o božanskom
sebstvu, nego buđenje sposobnosti više spoznaje, sposobnosti koja daje pogled koji nadilazi ljudsko
stanje. Tkogod dotakne jezgro učenja, dodirnut je božanskim otkrovenjem. Jednim uvijek novim,
uvijek istinitim, trajnim otkrovenjem

Nema božjeg puta pristupu Gnosticizmu nego kroz oko srca, gdje je ovo otkrovenje ovjekovječeno
rođenjem.
1947 Nexus – {nexus = spona, veza}

Moj predloženi izraz za izuzetnno poklapanje događaja 1947., uključujući izum holografa, stvaranje
CIA-a i Operacije Majestic, i famoznog vala NLO opažanja, iključujući i pretpostavljeni pad u Roswellu,
Novi Meksiko. Da bih predstavila 1947 Nexus, pozivam čitatelje da uzmu u obzir ova dva podudarna
događaja:

U 12-om mjesecu 1945., jedan je arapski seljak otkrio Nag Hammadi kodekse sačuvane u ćupu u
pećini u Gornjem Egiptu, blizu Thebe (Luxor), ali do 6-og mj.1947., kada je došao francuski učenjak
Jean Doresse, nije se znalo o čemu se tamo radilo.

Tog istog ljeta 1947., beduinski je pastir pronašao prvo od masivnih spremišta pergamenata i svitaka
u pećini kod Kirbet Kumrana {Khirbet Qumran}, preko Mrtvog Mora, oko 50-ak km južno od
Jeruzalema.

Primarni kronološki nexus: Nag Hammadi Kodeksi (NHC) i Svitci sa Mrtvog Mora (DSS) pojavili su se
nakon dvije hiljade godina opskurnosti u istom povijesnom momentu. Ali čekajte, ima još. Mnogo,
mnogo više. U jesen 1947., svijet je bio šokiran formiranjem suverene države Izrael. Izraelski učenjaci,
jednako kao i vojnici, bili su nadahnuti time što je moderna država u „Obećanoj zemlji“ bila
uspostavljena baš u momentu kada su na površinu ponovo došli Svitci sa Mrtvog mora – možda i nije
piuka koincidencija obzirom da su Svitci bili dokaz nacionalističkog i mesijanskog pokreta u Palestini,
predvođenog jednom ekstremističkom apokaliptičnom sektom čiji je proklamirani cilj bio da prizovu
intervenciju nadnaravnih sila da uspostavi Izrael kao suverenu oblast: Zaddikim. Je li ovo dovoljno
fantastično? ako nije, pričekajte, tek počinjemo ulaziti u Nexus: Učenjaci na sceni u Jeruzalemu 1947.
prezentirali su svjedočanstvo iz prve ruke da su agenti novoformirane CIA-e bili prisutni u njihovoj
sredini, čak i mikrofilmirali slike pergamenata. To se desilo na krovu američke ambasade (kako je to
opisao izvor, a citirat ću ga sljedeći put kad mi ta knjiga bude pri ruci. Vjerujem da je Baigent
pomenuo taj incident u knjizi Obmana o Svitcima sa Mrtvog Mora)

Do sada se Nexus oblikovao ovim redom: NHC – DSS – CIA – UFO, a povezanost je zapetljano uvijena.
Npr, mi ne gledamo samo u privremenu koincidenciju između, recimo opažanja Kennetha Arnolda,
navodni pad u Roswellu i otkriće DSS, jer tu zapravo postoji jednako tako i tekstualna koincidencija.
Neki pasaži u DSS opisuju pojavu blještavih kotača, okruglih vozila od Kenoshim-a, „Nebeskog
Domaćina“ obožavanog od strane qumranske sekte kao natprirodnih vrhovnih gospodara koji dolaze
i odlaze u nebeskim kočijama. Izazivam najtrezvenijeg među čitaocima: možete li razlikovati religiozni
jezik „Pjesme o Holokaustu“ od modernog opisa NLO opažanja?

„Kada se uzdižu, šapčući božanski glas [se čuo], i tu je grmljavina slave. Kada spuste svoja krila, tu je
[šapčući] božanski glas. Kerubin blagisilja sliku prijestolne kočije iznad nebedkog svoda, [i] oni slave
veličanstvenost blještavog nebeskog svoda podno njegovog Sjedala od slave. Kada točkovi napreduju
anđeli svetosti dolaze i odlaze. U (području) između Njegovih slavnih točkova tamo je nešto kao da je
ognjena vizija od najsvetijih duhova. Oko njih pojavljuju se potočići vatre ličeći na sjajni mesing...
Duhovi živućih 'bogova' vječno se pokreću sa slavom veličanstvenih kočija. Šaputavi glas blagoslova
prati grmljavinu njihovog napredovanja... Kada se uzdižu, uzdižu se veličanstveno, kada se spuste, oni
stoje mirno.“

Ovo je iz 4Q405, fragmenta 405 nađenog u Kumranu {Qumran}, prevedenog u Svitci sa Mrtvog Mora
na Engleskom, od Geza Vermes-a, str.261-2. Drugi su prevodi više eksplicitni u opisivanju „blještavih
točkova“. Nebeske kočije ili merkaba od Kenoshim-a ponašaju se na način koji se poklapa sa
iznenadnim promjenama i ubrzanjima NLO-a iz modernih viđenja. Njihovi fenomenalni pokreti
praćeni su grmljavinom {tutnjavom} i stišavanjem, također su konzistentni sa modernim tehnološkim
letilicama. Da odgovorim na moje vlastito pitanje, upravo postavljeno: Da, moguće je razlikovati
religiozan jezik u ovom pasažu od jezika korištenog od strane modernih svjedoka i kontaktiranih, ali
slikovito izlaganje i utisak strahopoštovanja osjećan u prisutnosti božanstva ili natprirodnih entiteta je
jednak.

NLO-ima nalik opažanja nipošto nisu bila neuobičajena u antici. Popis obično započima sa izvještajem
sa dvora Thutmosa III, egipatskog faraona koji je živio oko 1350.pke. (vidi Kerner, Pjesma Sivih,str.5, i
Jacques Vallee Pasoš za Magoniju, gdje je dan prošireni popis viđenja u antici) U smjeni sa doba Ovna
na doba Riba, oko 120.pke, radikalni i apokaliptični pokreti bili su u oštrom usponu u drevnoj
Palestini. Iskrsavanje Zaddikim-a u Kumranu bilo je tempirano prema revoltu Makabejaca opisanom u
dvije apokrifne knjige. Za gotovo 200 godina, od 120.pke do 70.ke kada je Tit {Titus} uništio
Solomonov Hram i sve židove iz Jeruzalema protjerao u egzil, vladalo je ekstrenmo nasilje,
međusektaški sukobi i društveni nemiri po cijeloj Palestini, a ta je destabilizacija bila praćena
mnogim, mnogim NLO viđenja. Ja držim da nije uopće nemoguće da su Zaddikim bili NLO kontaktirani
kult koji je prigrlio jednu apokaliptičnu agendu toliko nasilnu i otuđenu da su se trebali povući u
pećine iznad Mrtvog Mora. Oni su stradali skupa sa mnogim običnim židovima koji su bili
potreseni Zaddakitskim sistemom vjerovanja kao što smo mi danas, ali njihova je agenda preživjela, i
bila je oživljena u programu kršćanskog salvacionizma.

Primarni fenomenološki nexus: U godini poslije 2.Sv.Rata NLO leprša i navodno se ruši u Roswellu; ti
su događaji napravili vanzemaljce svjetskom opsesijom; drevni religiozni dokumenti izbijaju na
površinu u Palestini, ukazujući na ono što izgleda NLO kontakt kult koji je postojao na Mrtvom Moru
oko 150.pke, iako njegovo prijeklo ide mnogo dalje, unazad u povijest drevnih Hebreja.

Kao što sam pokazala na drugim mjestima na ovim {eng!} stranicama (u Politici Armagedona, npr),
sektaši sa Mrtvog Mora, jedan ultra radikalni kult zvan Zaddikim, proizveo je salvacionističku
ideologiju koja je kasnije iskrsla u kršćanskim doktrinama „božanskog iskupitelja“, upravo onoga koji
ušuškava Georga W. Busha u krevet svako veče. Zaddikitska ideologija, zabilježena u Svitcima sa
Mrtvog Mora, predstavlja prvobitnu formu fundamentalne kršćanske religije. Ili, drugim riječima,
kršćanska religija je širom rasprostranjeni pandemični virus koji je mutirao iz sićušne doze („vektora“,
biološkim izrazom) inkubirane u fanatičnim, mržnjom vođenim, apokaliptičnim vizijama Zaddikim-a.
Nije još dovoljno fantastično? Pa, razmotrite ovo: Pažnji eksperata koji su se specijalizirali za Svitke sa
Mrtvog Mora, promaklo je da „Ratni svitak“ Zaddikima navodi pri vrhu svoje „odstrelne liste“ svoje
glavne neprijatelje (a Zaddikim je imao mnoštvo neprijatelja!). Direktno povezano sa proročanstvom
„Zvijezde i Žezla“, ključna nota vizije židovskog apokalipticizma, sljedeći 1QM (4Q491-496) objavljuje:
„Doći će zvijezda od Jakoba, žezlo će se izdići iz/iznad Izraela i zdrobit će čelo Moab-a i rascijepati
grad svih sinova Set-a.“ (Ratni Svitak, stupac 11, iz 'Svitci sa Mrtvog Mora - Novi Prevod', od Michael
Wise-a, Martin Abegg-a, i Edward Cook-a, str.160. „Sinovi Seth-a“ bilo je kodno ime korišteno od
strane gnostika za opisivanje tajnog prenošenja spiritualnog znanja putem naslijeđa Prosvjetlitelja
{Illuminators}. (Kerner interpretira „Zvijezdu“ i „Žezlo“ kao direktne aluzije na diskolike i cigarolike
NLO-e.)

Na isti im je način promaklo da gnostički tekst (Prva Apokalipsa Jakovljeva) upozorava da je

„Jeruzalem mjesto stanovanja mnogih Arkona“, a to je direktna referenca na fanatike Zaddikim kulta.
Dakle, egipatski kodeksi Gnostika i sektaški Svitci sa Mrtvog Mora predstavljaju dokaz o dvije kultne
grupe u sukobu, i najvjerojatnije u kontaktu. Moglo bi se reći da je tajni sukob između Zaddikim-a i
Gnostika koji su ih pokušali razotkriti, odlučio sudbinu religioznog života čovječanstva.

Primarni intertekstualni nexus: Svitci sa Mrtvog Mora i Nag Hammadi Kodeksi, oboje otkriveno 1947.,
predstavljaju tekstualni dokaz o spiritualnom sukobu između dvije grupe, Zaddikima i Gnostika, koje
su najvjerojatnije imale fizički kontakt.

U uvodu knjige Gnostički Spisi, Bentley Layton prezentira mapu drevne Palestine (Mapa 1, 'Gnostička
sekta i njeni protivnici') koja pokazuje jasan arheološki dokaz o gnosticima koji su sebe nazivali
„Arkonskima“, ulogorenima na zapadnoj obali Mrtvog Mora, baš ispod Kumran Kirbeta. Ime
„Arkonski“ bilo je prihvaćeno posebice od ove grupe, jer je njihova specijalna misjia bila da
promatraju aktivnosti Arkona u religioznom životu Palestine. Oni su praktično bili agenti Arkonske
kontra-obavještajne (službe). Kao takvi, oni su detektirali val Arkonske religiozne manije među
palestinskim židovima i posebice u kultu Zaddikim. Do pojave Nag Hammadi kodeksa, bilo je
nemoguće rekonstruirati gnostičko razotkrivanje Arkonske manije – društveno religioznog fenomena
znanog učenjacima kao „židovski apokaliptizam“, što je krivonavodeći izraz, jer su ovi ekstremistički
pogledi bili snažno odbačeni od matičnih židova i čak i od ortodoksnijih religioznih autoriteta u
židovskim zajednicama onoga vremena. Zanemarujući sektaški sukob sa Gnosticima, učenost je u
Zaddikim-u bila slijeđena u nepreciznoj i netočnoj maniri. Danas, olakšano međutekstualnim
uspoređivanjem, možemo razumijeti da su Gnostici detektirali u Judeo-kršćanskom salvacionizmu
jedan tuđinski usadak {alien implant}, jedan ideološki virus koji zaražava ljudski um. U tom pogledu,
Kršćanstvo je izraštaj NLO kontakt(irajućeg) kulta, Zaddikim-a. To je istinski jedna vanzemaljska
religija čija su podmetnuta načela i nadnaravne pretpostavke strane ljudskom životu na Zemlji. Takve
su, u svakom slučaju, bile i jesu gnostičke analize.
Ja predlažem razvijanje baze podataka o događajima koji su se zbili 1947., koja bi mogla biti viđena
kao okupljanje oko ova primarna dva čvora, DSS i NHC, koja oba posredno uključuju NLO i CIA-u, itd...
Gnostički Katekizam

Susreti sa Tuđincima {Alienima} u tekstovima Misterijumskih Škola

Tu i tamo koptski gnostički materijali sadrže pasaže koji opisuju susrete sa vanjzemaljskolikim {ET-
like,eng} bićima, ponekad sa eksplicitnim savjetom kako se nostit sa takvim entitetima. Kakva su
vjerovanja primjenjivana u takvim svjedočanstvima? I kako da mi vjerujemo o takvim
svjedočanstvima? Pokušat ću adresirati oba ta pitanja u ovom sažetom topičkom eseju.

Okultno uputstvo {NHC=Nag Hammadi Kodeksi – p.p.}

Za prvi pogled na svjedočanstvo, razmotrimo pasaž iz Prve Apokalipse Jakovljeve (NHC V,3), dijalog
otkrovenja u kojem jedan neimenovani učitelj („Gospodin“ ili „Majstor“) dodjeljuje tajno znanje
Gnostiku Jakovu:

Majstor reče: Jakove, gledaj, otkrit ću ti put tvojeg iskupljenja. Kadgod si uhvaćen i podvrgnut smrtnoj
strepnji (smrtnom strahu), mnoštvo se Arkona može okrenuti ka tebi, misleć da te mogu zarobiti.
Posebice će te trojica od njih dočepati, oni koji se drže kao sakupljači putarina (dadžbina). Ne samo
da će oni zahtijevati dadžbinu, nego i krađom uzimaju duše.

Sada, kada dođeš pod njihovu moć, jedan od njih koji je nadglednik, reći će ti:

„Tko si ti i odakle dolaziš?“

Tvoje je da mu onda kažeš: „Ja sam dijete čovječanstva i ja sam iz Izvora.“

Onda će ti on reći: „Koja si vrst djeteta, i kojem Izvoru pripadaš?“

Tvoje je da mu kažeš: „Ja dolazim od Pred-postojećeg Jednog i ja sam izdanak Izvora.“

Tada će ti on reći: „Zašto si bio poslan izvan Izvora?“

Tvoje je da mu kažeš: „Ja dolazim od Pred-postojećeg Jednog tako da mogu uočiti one od moje vrste i
one koji su tuđinci.“
I on će ti reći: „Što su ta tuđinska bića?“

Tvoje je da mu kažeš: „Oni nisu u potpunosti tuđi, nego su od Pale Sofije (Achamoth), ženskog
božanstva koje ih je napravilo kada je iznijela ljudsku vrstu dolje sa Izvora, oblasti Pred-postojećeg
Jednog. Tako da oni nisu u potpunosti tuđi, nego su naši rođaci. Zaista su takvi, jer ona koja je njihova
matrica {matrix}, Sophia Achamoth, jest iz Izvora. Istovremeno oni su i tuđinci zbog toga što Sofija
nije kombinirala sa sebi sličnim u Izvoru (njen božanski muški duplikat), kada ih je napravila.“

Kada ti još kaže: „Gdje ćeš ići sada?“

Tvoje je da mu kažeš: „Na mjesto sa kojega sam došao, Izvor, tamo ću se vratiti.“

I ako odgovoriš u ovoj maniri, pobjeći ćeš njihovim napadima.

(NHC V,3. 33-34: 1-25. Prevod iz NHLE 1990.,str.265-6, i iz Kurt Rudolfove Gnoze, str.174-5.)

Znatna je količina informacija upakirana u ovom tekstu. Sličnost sa suvremenim izvještajima o bliskim
susretima je neporeciva: Arkoni induciraju stanje smrtnog straha, često se pojavljuju u trojkama,
izvode otmice („uzimaju duše krađom“). Ti detalji prezentiraju frapantnu podudarnost suvremenom
ET/NLO znanju. Ali u jednom jednako frapantnom udaljavanju iz sadašnje literature, gnostički učitelj
daje eksplicitne instrukcije o tome kako se suočiti sa tuđinskim entitetima. Ogromna gomila
svjedočanstva o ET/NLO fenomenu dostupna danas, ne daje gotovo ništa o obrani protiv tuđinskog
upada. Kontaktirani i oteti su pasivno svjedočili, preneraženi i nadjačani od tuđinaca. No, gnostički
spisi ne samo da opisuju takve susrete, nego i propisuju obrambene akcije. Majstor nudi uvjerljiv
savjet za držanje Arkona podalje.

Gnoza predstavlja sjećanje na naše porijeklo. Učenik je podučen da se sjeti kozmičkog prava
dobijenog rođenjem čovječanstva, i potvrdi svoju direktnu vezu sa Pleromom, Izvorom. Posebice je
učeniku rečeno da prizove i ponovi ključnu epizodu u gnostičkoj mitologiji, pad Aeon Sofije, i tako
ostvari obranu protiv Arkona. Prisjećanjem na mit o njihovom porijeklu, učenik pokazuje inicirano
znanje o porijeklu i identitetu entiteta sa kojim je suočen.

Namjeravano prisjećanje o kozmičkim stvarima razvlašćuje Arkone. To je barem jasan zaključak iz

pasaža iznad. Taktika prisjećanja blisko se slaže sa urođeničkom mudrošću – pogledajte npr, izreku
Na-Khi, tibetanskog naroda jugoistočne Kine: „Osoba mora povezati porijeklo lijeka, inače on (lijek)
ne može ispoljiti svoju magičnost.“
Šamani liječe ne samo svojim znanjem o svojstvima biljaka, nego i prisjećanjem na priču o biljci.
Slično tome, gnostici su porazili Arkone sa „lijekom“ (okultnom silom) mitološkog prisjećanja.

Koptski materijali povećavaju svoju važnost kako mi shvaćamo da oni ne predstavljaju samo
pedantne ili potajne komentare o mrtvoj religiji, nego vitalna zapažanja o bezvremenskoj spiritualnoj
dilemi čovječanstva, zapažanja jednako vrijedna danas, kao i prije 2000 godina.

Opisujući otkriće iz Nag Hammadia, Tobias Churton piše: „Da Mohammed Ali nije otvorio ćup, mi ne
bismo bili u mogućnosti čuti te stvari. U najiskrenijem smislu riječi, te su stvari dinamit. Možemo
zamisliti naslove širom svijeta...“ (Gnostici, str.12)

Ali nije bilo takvih naslova, čak ni u tabloidima. Trebalo je mnogo godina prije no što su kodeksi bili
prevedeni, i još uvijek ni jedan naučnik ne dopušta da ti rijetki koptski kodeksi sadrže pouzdane
izvještaje o susretima sa ET-sličnim entitetima.

NAVIGATOR

Ideološki Virus

U još jednom pasažu iz Prve Apokalipse Jakovljeve, Majstor govori o onim ljudima „koji egzistiraju kao
tip (vrsta) Arkona“ (30:20) Gnostici nisu bili na oprezu samo zbog upada Arkona, nego su zapravo bili i
svjesni mogućnosti da ljudi postanu potpuno „Arkonizirani“. Ova prijetnja se izgleda pojavljuje na
posebno alarmantan način u onoj eri na koju se Philip K. Dick često poziva: 1.st.ke kada je rečeno da
se dogodila inkarnacija Krista, prema kršćanskom vjerovanju. Oboje, i vrijeme i mjesto bili su
Arkonsko modeliranje ljudskog karaktera, specifirani su u Nag Hammadi tekstovima. U svom
gnostičkom pogledu na ljudsko stanje, Dick je pretpostavio da je duhovni život čovječanstva bio
uhvaćen {uhićen, uhapšen} u tom momentu. To je kao da je ponašanje onih „koji egzistiraju kao vrst
Arkona“ zaključano u mjesto u toj eri, i došlo do toga da dominira sljedećim stoljećima – sve do
momenta u 1945.g. kada su otkriveni Nag Hammadi tekstovi.

U bliskoj paraleli sa Dickovom vizijom „Carstva“, Wilhelm Reich vidio je uzdizanje sličnog sindroma
kojeg je okarakterizirao kao „mehanično-mistički“ kompleks. (vidi Fašistička Psihologija Masa).
Njegov je potpis „autoritarna ideologija“, umna fiksacija fašizma i patrijarhalne dominacije. Znakovito
je da je archon bio uobičajen izraz za 'guvernera', ili 'vlasti' u rimska vremena. U nekim prevodima
koptskih materijala, archon (množina=archontoi) je preveden kao „vlasti“ {autoriteti}. Reichova
analiza onog što ja šredlažem da se naziva mistiko-fašistički kompleks, fokusira se na Nacional
Socijalizam, Naci ppkret, koji je on iskusio iz prve ruke, ali Fašistička Psihologija Masa sadrži mnoštvo
referenci prema Katolicizmu i Svetom rimskom carstvu, milenijalnom pretku mistiko-fašističkog
programa.

Za više komentara o ovom subjektu viđenom na suvremen način vidi Politike Armagedona.

Kao aluziju na fašističku ideologiju „autoriteta“ {vlasti}, Philip K. Dick piše: „Carstvo je institucija,
kodifikacija rastrojstva; ono je umno bolesno i postavlja to ludilo na nas putem nasilja, obzirom da je
njegova priroda nasilna.“ (Valis,str.235,ulaz 41 iz 'Exegesis'-a) {egzegeza = kritika ili komentar na
dijelove biblije – p.p.}

Ovo je čisto gnostičko opažanje, kompatibilno sa pasažima iz NHC i duboko rezonantno sa Reichovim
pogledima o massenpsychosen Rimskog Kršćanstva. Moglo bi se raspravljati da Nacisti nisu bili
Kršćani, ali činjenica je da je Hitler sebe zamišljao kao Viteza od Grala, modeliranog prema
Wagnerovu Parsifalu, a iskupiteljski kompleks Judeo-kršćanskog vjerovanja je u cijelosti prenesen u
nacističku rasnu ideologiju – tako je „Arijski Krist“ identificiran, i u izvjesnoj mjeri, prigrljen od C.G.
Junga. Sveti Rajh (carstvo, njem.), objavljen 2004.g. od Richard Steigman-Gall_a, profesora povijesti
pri Državnom Univerzitetu Kent-a u SAD-u, raspravlja o tome da je Hitler bio iskren kada je sebe
nazivao Kršćanom, i otkriva do koje je mjere kršćanska ideologija bila prigrljena od Naci partije i
doprinijela napretku njihove stvari.

Wilhelm Reich je upozorio da je od sloma pred-kršćanskog ethos-a zemaljski-orijentiranog

Paganizma, „biološka jezgra čovječanstva bila bez društvenog prikaza.“ (Ibid.,str12) Ovo je prilično
klimavo objašnjenje, blago rečeno.

„Autoriteti“ (vlasti) predstavljaju primjer ponašanja duhovnih zombija, ljudi koji služe za primjer
zbunjujuće mješavine mističnih i vojnih fiksacija. (Ono što ja zovem kloniranje ponašanja {behavioral
cloning, eng} širom je evidentno, i u mističnom, i u vojnom ponašanju, kakvo vidimo danas u neocon
{neokonzervativističkim} religijama realpolitik-a, iako je također otjelovljeno u masovnom
konformizmu globalnog konzumerizma i obredima tehnofilije.) Prema Reich-u, te fiksacije usmjerene
na vrhovnu fiksaciju na transcedentnog Boga iznad Zemlje, izdižu se iz represije i premještanja
somatskih osjećaja, posebice seksualno-genitalnih osjećaja. Philip K. Dick složio se sa Reich-om u
zapažanju da mistiko-fašistička ideologija raste kao oklop oko ljudi koji usvoje te fiksacije, ili kroz
indoktrinaciju ili kroz zaplašenost („konverziju“). Mistiko-fašistička ideologija operira (djeluje) poput
virusa. „postavljajući svoj oblik na svoje neprijatelje. Stoga oni postaju sebi neprijatelji.“ (Valis,
str.235) Ideologija vlasti može inficirati čak i one koji joj se opiru. Stoga ona okreće čovječanstvo
protiv sebe.
No, izgleda da su neki Gnostici bili imuni na infekciju – i to ne slučajno, nego zbog njihove promišljene
prakse orgijastičkih seksualnih tehnika za proizvodnju imuniteta, i u jednakoj mjeri zbog eksplicitnih
učenja o Arkonima i kako im se oduprijeti, kako je to prikazano u pasažu iznad, iz izvoda Prve
Apokalipse Jakovljeve. Kada se Kršćanstvo uzdiglo, gnostički promatrači na terenu vidjeli su
salvacionističku ideologiju upravo kao i Philip K. Dick: kao virus. Jedan ideološki virus, da budemo
precizniji. Paganski intelektualci dana, čak su upotrijebili baš taj izraz za fanatizam preobraćenika.

Gnostici su u uzdizanju ranog Kršćanstva vidjeli tiraniju vjere, tiraniju metafizičkih fantazija koje
potcrtavaju vojne agende. Možemo samo zamisliti što bi oni vidjeli danas u političkoj religioznosti
američkog prava.

Braneći čovječanstvo

Što nam je onda činiti sa gnostičkim vjerovanjima o Arkonima? Moglo bi se reći da su Gnostici
vjerovali da samo putem suočavanja sa onim što je ludo i nehumano u nama, mi možemo istinski
definirati što je ljudsko. U biti, definirati čovječanstvo znači obraniti ga od distorzije. Gnostici su
isticali da je kapacitet za diztorziju humanitas-a, ili dehumanizacija, inherentan {neodvojiv} u našim
mislima, ali taj kapacitet sâm nije potencijalno devijantan. Obzirom da smo mi obdareni nous-om,
dozom božanske inteligencije, u mogućnosti smo da detektiramo i ispravimo distorzirano
razmišljanje. Mi možemo gospodariti onime što tibetanski Budisti zovu krol'pa, „mislima koje vode u
zastranjenje“, mentalim fiksacijama koje nas skreću sa humanitas-a, našeg pravog identiteta.
Međutim, Gnostici su također upozorili o jednom tuđinskom obrtaju (alien spin) koji može dodati
istinski devijantan element u naše razmišljanje. Efekt Arkona nije da nas učine da pogrešimo, nego da
nas, najviše putem zatupljenosti i odvraćanjem pozornosti, čine da se ne obaziremo na naše
pogreške, tako da one prijeđu prag iznad skale korekcije.

"Arkoni bacaju Adama u 'trans'... Stavljaju ga u pospano stanje, ali njegova percepcija je ta koju su oni
zatupili... Oni otvrdnjavaju naša srca tako da nemožemo obraćati pozornost i nemožemo vidjeti..
Tako gubimo odraz Božanskog Svjetla unutar nas... [Ovako Arkoni djeluju na čovječanstvo] sa
pogledom koji obmanjuje.

Kada životni-duh poraste i obasjavajuća sila tijela ojača dušu, nitko vas ne može zavesti na krivi put u
smanjivanje vaše ljudskosti. Ali oni koje ugrabi lažni duh bivaju otuđeni od ljudskosti i iskrivljeni...
Duh dostojan prezira zadobiva moć kada nas vodi na stranputicu. Arkoni opterećuju dušu, privlačeći
nas na djela zla, i gurajući nas u zaborav, čineći da zaboravimo tko smo."

(Ivanov Apokrifon, II,22: 14-10, kroz 27-20.)

Katekizam o susretima sa tuđincima (alien encounters) iz Prve Apokalipse Jakovljeve nije izuzetan.
Velik dio gnostičkog učenja bio je posvećen teoriji pogreške koju sam upravo sumirala. U praktičnom
smislu, gnostički učitelji u Misterijumskim Školama dali su upute početnicima kako da se suoče sa
Arkonima, i to kao tuđinskim upadačima (usporedivim sa Sivima i Reptiloidima iz suvremenog
znanja), i kao tendencijama u svojim mislima. Arkonski upad u oba ta modusa iskustava izgleda
jedinstven finim nijansama noetičkoj znanosti Misterijuma.

U gnostičkom pogledu, ljudska bića „koja egzistiraju kao vrsta Arkona“, su oni slijepo slijede
religiozne ideologije jedne umno poremećene i neljudske prirode, jer, primarno kroz religiozna
vjerovanja, Arkoni vrše svoj upad. Ponašanje vođeno takvim vjerovanjima proizvodi patološke
personalne fiksacije, i rezultira duhovnim zombijima. Svi se učenjaci slažu da su neki Gnostici jednako
osudili židovsko porijeklo kršćanskog salvacionističkog programa i Pavlovo-Ivanovog programa po
sebi. Radeći na taj način, nisu širili poruku mržnje protiv nikoga. Radije su pokušavali razotkriti ono
što su percipirali da je obmanjujuća poruka puna mržnje prerušena u Judeo-kršćansku ideologiju
iskupljenja. U izvoru ove poruke, oni su detektirali sublimalni upad Arkona u ljudski um. Otuda
guranje i nadmoć (više od polovice preživjelog materijala, po mojoj procjeni) političkih i teološki
netočnih pasaža u koptske materijale.

Da li su Gnostici bili obmanjivi o Arkonima to je stvar osobne procjene. Ali fer čitanje i čitanje sa
otvorenim umom koptskih tekstova neće donijeti mnogo dokaza za rastrojstvo na njihovoj strani.
Vidovnjaci koji su razotkrili rastrojstvo nisu bili rastrojeni. Bili su trijezni i metodični u opisivanju
onoga što su znali, i ekstremno savjesni u propisivanju akcije za suočavanje sa percipiranom
prijetnjom. Vjerovali su da su zaista identificirali najzbunjujućiju od svih zagonetki: korijenski uzrok
neljudskosti u ljudskoj prirodi.

U što nam je vjerovati glede svega ovoga danas? Ovdje postoji problem kredibiliteta, naravno – da
tako kažemo, možemo uzeti u obzir izvor gnostičkih učenja odvojeno od njihova sadržaja. Ali Gnoza je
po definiciji stvar znanja a ne vjerovanja. Radi se o prosvjetljenju, ne o vjeri. Odati Gnosticima
priznanje i zapravo znati što su oni tvrdili da znaju, samo je prvi korak. Iznad toga, moramo potvrditi
ono što su oni znali, pomoću naših vlastitih sredstava i sposobnosti. To je vječiti izazov Gnoze, živuće,
uvijek-obnavljajuće spoznaje ljudskog duha.

Znanje onoga što je živo, može sâmo protjerati teror (užas). {ili: Znanje štiti – p.p.}

Wilhelm Reich, Funkcija orgazma.

Zaddikim – „Oni koji su u pravu, pravedni, Naj Usavršeniji“, ime rascijepljenog kulta ultra-radikalnih
židova čija su vjerovanja i prakse zabilježene u Svitcima sa Mrtvog Mora. Iz hebrejske riječi tzaddik,
„pravedni“.

Svitci sa Mrtvog Mora {eng.kratica – DSS} bili su pronađeni u pećinama južno od Jeruzalema, 1947.g.,
no, značaj tih dokumenata, a mnogi od njih datiraju iz 1.st.ke, bio je čuvan od svijeta skoro 50 godina.
1991., Herschel Shanks, urednik Preglednika Biblijske Arheologije, blisko surađujući sa biblijskim
učenjacima, raubio je kontrolu Vatikana nad DSS istraživanjem i prevođenjem. (Priča je opisana u
Obmani o Svitcima sa Mrtvog Mora {a postoji i prevedena na našem jeziku - p.p.} )

Glavni učenjak čiji je rad na DSS doveo do proboja i potpunog redefiniranja biblijskih studija, bio je
Robert Eisenman. Njegova interpretacija sadržaja svitaka, i čak i važnije, njihovog autorstva, potpuno
je uznemirila sve prethodne teorije o izvorima Kršćanstva.

Jedno od najraširenijih vjerovanja o religiji utemeljenoj na osobi Isusa Krista jest da je ona na neki
način izrasla iz drevnog Judaizma, plemenske religije Hebreja koja datira iz doba patrijarha Abrahama
(oko 1800.pke). Kako priča ide, Isus je bio rabin-reformator koji je gledao iznad doktrinalnog
Judaizma,prema etičkim učenjima koja se primjenjuju univerzalno na čovječanstvo, radije nego
prema židovima kao odvojenoj rasi, ili čak „izabranom narodu“, ali on nije bio samo to. On je također
bio nadčovjek ili natprirodni agent Božje volje. U nekom maniru, koji je beskrajno objašnjavan od
strane apologista, srditi „Bog Otac“ iz Starog Zavjeta bio je izjednačen sa voljenim „Ocem na
Nebesima“ koji je poslao natprirodnog posrednika, svog jedino-stvorenog sina, Isusa, da iskupi
grijehe svijeta.

Iako su ortodoksni židovi odbacili Isusa kao dugo očekivanog „mesiju“ iz njihove pred-kršćanske vjere,
i porekli natprirodan status pripisan „Isusu Kristu“, većina Kršćana pretpostavlja da je Isus stvarno bio
mesijanska figura koju su židovi očekivali, i oni inzistiraju na njegovom jedibstvenom statusu
božanstva.
Salvacionizam – predloženi izraz u metapovijesnom diskursu za sistem vjerovanja koji stavlja
odgovornost za ostvarenje čovječanstva van njega samog, obično u ruke nadljudskogbožanskog
stvoritelja, kakav je (npr) Bog Otac iz abrahamičkih vjera. Sve tri religije koje slijede svoje izvore do
biblijskog Patrijarha Abrahama prezentiraju salvacionističke programe, sa laganim varijacijama:
Judaizam, Kršćanstvo (Katoličko, Protestantsko, Grčko Ortodoksno, i više), i Islam.

Za koncizno vrednovanje ove šeme, vidi četiri interesa {eng}.

Svaka se religija sastoji od 4 komponente: pripovjedne, niza rituala, etike i ideologije. Npr, religija
drevnih Hebreja sastoji se od „svetih pripovjesti“ u Starom Zavjetu (nabrojanih u Tori, prvih 5 knjiga
Biblije), obreda prakticiranih od strane pristalica, etike predložene od strane duhovnih vođa ili
autoriteta {vlasti} (kao što su 10 Zapovjedi za koje je rečeno da ih je Jehova izdiktirao Mojsiju), i
ideologije postavljene unutra ili pričvršćene za sve prethodno navedeno.

Svaka tema ili mitem koji oblikuje dijelove strukture religije naći će izraz u nekom ili svima od tih
modova. Npr, tema pokajanja {ispaštanja}. Starozavjetna pripovjest priča o pokajanju židova u raznim
epizodama, najuočljivije je pokajanje koje je uslijedilo nakon njihovog odlaska iz Egipta. Ova epizoda,
uzeta za stvaran povijesni događaj, postala je temelj obreda pokajanja koji se povremeno prakticirao.
Epizoda (koja je uzorna i paradigmatična, u smislu u kojem je Mircea Eliade {povijesničar
religija}primjenjivao na mitove) prezentira model za obrede a također i okvir za etičke prakse. I, na
kraju, ideologija je sadržana unutar ili pročvršćena za spoj (skup) pripovjesti, obreda i etike. Obično se
ideološka komponenta sastoji od niza vjerovanja u odnosu na natprirodne stvari, na Boga ili
„Božanski Plan“ i na ostale pojmove koji, obzirom da nisu normalno subjekti za verifikaciju putem
direktnog osobnog iskustva, su uzeti kao stvar vjere {vjerovanja}. Npr, vjerovanje da Bog štiti one koji
prakticiraju obrede pokajanja predstavlja jednu ideološku premisu.

Salvacionizam, dominirajući religiozni sistem vjerovanja na planetu, sastoji se od sve 4 komponente,

ali najdublja, pokretačka dinamika salvscionističkih doktrina počiva primarno na ideologiji,
nedokazivim vjerovanjima pričvršćenima za sistem. Kao što je napomenuto na ovim (web)
stranicama, Gnostici koji su promatrali uzdizanje kršćanskog salvacionističkog programa izvan
židovske sektaške ideologije (primarno one kulta Zaddakim-a) i protestirali protiv onog što su vidjeli
kao pogrešna vjerovanja, nisu napali nikoga koji je zadržao ta vjerovanja, ali su napali ta vjerovanja
koja su bila zadržana. Zauzvrat, Gnostici su sami bili fizički napadnuti, a Misterijske Škole u kojima su
oni očuvali inicijacijske tradicije kroz milenije, bile su uništene. Uništavanje je trajalo stoljećima,
počev od vremena usvajanja Kršćanstva kao državne religije Rimskog Carstva, i nastavivši se u
Srednjem Vijeku.

Sve sam ovo istakla, još jednom, riskirajući da postanem dosadna, ne samo da privučem vašu
pozornost na najveću neispričanu priču Zapadne civilizacije – drugim riječima uništenje Misterija i
svetog naslijeđa Europske urođeničke mudrosti, od koje su Misteriji bili sazdani – ali također, čak i
istaknutije, da ukažem da:

Salvacionistička religija ne može i nije preovladala planetom putem mirne konverzije ili putem
uvjeravanja svojim unutarnjim neodoljivim istinama.

Konstantin, koji je Kršćanstvo učinio državnom religijom Rimskog Carstva, nije bio budala, niti
posvećeni kršćanin. Čak je i njegov biograf Euzebije, jasno izmislio izvještaj o Konstantinovoj
„konverziji“, pripisan viziji Križa na nebu. (Još jednom, ovaj je incident bio interpretiran kao jedno
ET/NLO viđenje, na taj način povezujući salvacionizam sa vječitom prisutnošću tuđinskih entiteta na
Zemlji, i sugerirajući njihovu moguću intervenciju u religioznom iskustvu čovječanstva.) Bio je to lukav
politički pothvat da se Kršćanstvo učini državnom religijom, jer je nova vjera dodjeljivala natprirodne
ovlasti vladajućim strukturama. Vidimo jasno i konzistentno produženje ovog političkog manevra u
arogantni religiozni fašizam američke vlade pod predsjednicima Bush (starijim i mlađim), iako se
korijen ove tiranije može pratiti unazad do ranijih izvora.

Ukratko, kažem da salvacionistička religija nije religija u nikakvom istinskom smislu riječi: ona je
politička ideologija prerušena u religiju. {a gdje je politička ideologija – tu ima posla i za političku
ponerologiju... – p.p.} U svojoj koncepciji, Kršćanstvo je baš to. Ono nije postalo izokrenuto u mistiko-
fašizam, nego je izvorno zamišljeno kao takvo. Salvacionizam prevladava u svjetskim događajima, i
tiranizira umove miliona ljudi danas kao što je to činio kroz posljednjih dvasedet stoljeća, jer sadrži
ideološke komponente totalitarističkih kontrolnih sistema u kojima je ultimativni izvor kontrole
neupitan i iznad odgovornosti. Iznad ljudske savjesti i korekcija.

Glavne ideološke komponente Judeo-kršćansko-islamskog salvacionizma su:

Kreacija kao ručni rad muškog božanstva, Boga Oca, umjesto trajno-djelujući proces koji uključuje
božanstva oba spola.

Nadmoć muškog Boga Oca, koji je također shvaćen i kao sudac i kao zakonodavac.

Izvatci (derivati) moralnih propisa božjeg diktiranja izabranim glasnicima – koji su uvijek muškarci,
naravno (Abraham, Jakob, Mojsije, Isus, Muhamed). Taj muški uticaj predstavlja potpis „otkrivene
religije“, akademsko-teološki izraz za salvacionizam.

Represija Ženstvenosti, evidentna ne samo u eliminaciji paganskih Boginja iz Starog Zavjeta, nego
također i u ženomrzstvu Novog Zavjeta, objavljenog od strane sv.Pavla, i u spolnom aparthejdu
Islama. {apartheid – politika rasne diskriminacije – p.p.}

Domena (ovlasti) čovječanstva nad Zemljom, deklarirana od Boga Oca koji je stvorio ljudsku vrstu „na
Svoju sliku“. Ova ideološka stavka postavlja društveni kontrolni sistem definiran mandatom na
konzumiranje i pustošenje Zemlje. Efektivno, globalni konzumerizam je potpuno konzistentan sa
biblijskom ideologijom ljudske vrhovne vlasti.

Dogma o padu, grijehu i iskupljenju.

Inkarnacija božanskog u ljudskom obliku – afirmirana u Kršćanstvu, odbačena u matičnom Judaizmu

ali ne u apokaliptičnoj ideologiji Zaddikim-a, i ponovo odbačena u Islamu, prropisanom u jednoj
jedinoj svetoj knjizi, Kuranu; i na kraju takva je inkarnacija pripisana Isusu Kristu od strane Kršćana.

Korumpirana priroda spolnosti i prirodnog svijeta – stajalište pogrešno pripisano Gnosticima od

strane ranih Kršćanskih ideologa, u lukavom i vrlo uspješnom pokušaju da zamaskiraju svoje vlastite
spolne netrpeljivosti i svjeto-odbacujuće težnje pripisujući ih dijaboliziranim Ostalima (Drugima).

Kompleks Božanskog Iskupitalja, zajednički svim trima varijantama

Fizičko uskrsnuće tijela, u posebnom slučaju Isusa Krista, a općenito u uskrsnuću čovječanstva na
kraju vremena.

Vječna kazna i prokletstvo za grešnike i nevjernike.

Božansko otkupljenje, apokalipsa na kraju povijesti.

Efikasnost svećenićkih obreda pokajanja (židovski festivali, katoličke mise, islamski hadž, itd)

Maknite sve ovo sa strane i što ostaje? Ne mnogo, jer nema mnogo toga u salvacionističkoj religiji
kada se makne ideološka dinamika.

No, moglo bi se ovome usprotiviti pitanjem, Da li je moguć ijedan oblik istinske religije bez tih
elemenata?

Naravno.

Istinska je religija lišena salvacionističkih elemenata postojala je i bila raširena u paganskim kulturama
Europe, i bila je prikazana, i još je jedvice, u domorodačkoj spiritualnoj mudrosti autohtonih ljudi kao
što su australski aboridžini, i autohtono-umne kulture u Amerikama, na Arktiku i Polineziji. U izvjesnoj
mjeri, ali ne potpuno, azijski metafizikalni sistemi kao DžogČen (Dzogchen, eng.prev./ na tibetskom=
veliko savršenstvo) i Vedanta su slobodni od salvacionističkih elemenata. Gnoza, put direktne
spoznaje božanskih stvari, bila je metoda prosvjetljenja, koja se suprotstavljala na temeljit način
salvacionizmu putem svojih naglasaka na iskustvo iznad autoriteta, na učenje iznad (prihvaćanja)
doktrina.

U Gnozi nijedna doktrina nije bila sveta ili iznad pitanja, niti bi tako trebalo biti išta što je u obliku
gnostičkih učenja danas. Znanje njegovano u Misterijima bilo je dokazivo putem direktnog iskustva, i
zaista, inicijatori su inzistirali da učenici uče za sebe osnove eksperimentalnog misticizma. Svaka
generacija mystai-a proširivala je proces tekućeg otkrivanja i razrađivala mudrost razvijenu od strane
onih koji su im prethodili. Gnostici su bili plodni pisci, a iako nisu držali svetim išta što je dano od
individualnih autora, za njih su podučavanje i učenje bile svete obaveze. Predavanja (diskurse) koja su
oni slijedili bila su otvorenog-kraja {bez završetka, u smislu da netko drugi nastavlja rad}, inovativna i
ekspanzivna.

Svi elementi nabrojeni na listi iznad, ovise o primjenjivanju od strane vlasti {autoriteta}, kao što je
Papa i Predsjednik, koji sebe predstavljaju kao predstavnike natprirodnih sila koje potpisuju
salvacionističk program. U Gnozi Misterija nije bilo takvih posrednika između inicijanta i vrhovnog
iskustva inicijacije: susretanje Bogova i istraživanja čuda ovoga svijeta, Zemlje, i kozmosa iznad. Svrha
Misterija bila je da podučavaju kako spoznati Gaju i ko-evoluirati u Njene svrhe.

Svrha salvacionističke religije jest društvena kontrola.

ET/NLO scenariji intervencije predstavljaju poseban razred salvacionizma. U pripovjestima

zabilježenima klinastim pismom, Sumeranski pisci dali su najstarije preživjele (očuvane) zabilješke
salvacionističkog programa u kojem vanzemaljcima slični entiteti, Annunaki, interveniraju u ljudsku
evoluciju. Međutim, ne treba sve što je zapisano na glinenim pločicama uzeti za istinu, zar ne?

/ovaj „ulaz“, tema, „topic“ {entry, eng} je u razvoju...

Biblijska UFOlogija {UFO = Neidentificirani Leteći Objekt, NLO; simpatičniji izraz od NLOlogije, pa će
stoga ostat UFOlogija – p.p.}

To je kategorija proučavanja i nagađanja koja predlaže da su anđeli opisani u Bibliji – kao oni viđeni u
Ezekielovim vizijama, ili onaj koji se pohrvao sa Jakobom kod Jabbokova gaza {plićaka} na rijeci
Jordan, ili Anđeo Gabrijel koji je najavio Mariji Isusovo rođenje – bili zapravo vanzemaljci za koje se
pretpostavljalo da imaju dobronamjerno stajalište naspram čovječanstva, konzistentno sa
ispunjenjem „božjeg plana“.

Podniz intervencionističke teorije. biblijska UFOlogija se odnosi prema događajima opisanima u

Starom i Novom Zavjetu kao prema svjedočanstvu o susretima sa tuđincima, drugim riječima ne-
ljudskim entitetima pretpostavljeno naprednije inteligencije i naprednije evolucije. U nekim
slučajevima ta se teorija uklapa sa hipotezom o „drevnim astronautima“ od poznatih Ericha von
Danikena. U oba slučaja natprirodni elementi pripisivani Bogu su izvršeni od vanzemaljcima-sličnih
entiteta koji su se ispoljili kao anđeli. Ako se za ET/anđele pretpostavljalo da ih je poslao Bog, pitanje
da li su ili nisu došli iz napredne civilizacije odnekud iz univerzuma ostaje otvoreno. Glavna je
pretpostavka da su saveznici i oruđe Volje Boga. Ovo vjerovanje odražava duboku religioznost
ET/NLO špekulacija.

{moram napomenuti da isti taj Daniken, kojega su u početku držali za budalu i izrugivali mu se, i koji
je to morao trpjeti kao čovjek naprednih stajališta i otvorena uma, kada se počne govoriti o
mogućnosti da njegovi drevni astronauti nisu morali prijeći ni metra, tj, da nisu iz bogtepita kojeg
sazviježđa nego samo iz višeg denziteta, tu se dakle Daniken počinje ponašati poput egiptologa koji
su ga napadali; odlučno odbacuje takve mogućnosti, i ponaša se kao konzervativni moron zatvorena
uma čvrsto braneći svoju teoriju sa kojom će, očito u nepromijenjenom obliku i otići u grob – p.p.}

Svi najbolji (drugim riječima, intelektualno najsofisticiraniji, dobro informirani, uvjerljivi i kritički)
komentatori na temu ET/NLO enigme slažu se o religioznoj dimenziji:

Da li su drevni ljudi krivo interpretirali NLO pojavljivanja smještajući ih u religiozni kontekst?

Očito ne. Literatura naznačuje da je fenomen brižljivo njegovao religiozni referentni okvir u rana
vremena, kao što su moderna pojavljivanja pažljivo podržavala vanzemaljski referentni okvir.

[John Keel, Operacija Trojanski Konj, str.216]

Organizacije „ kontaktiranih “{na ovaj ili onaj način od strane ET - p.p.} mogu postati temelj nove
„visoko zahtjevne“ religije. Trenutni konzervativni stav protiv „dekadentnog“ morala i socijalnog
liberalizma odveo je mnoge u razmatranje njihove duhovne orijentacija. Katolička je Crkva kritična
točka u toj povijesti, i mnoge su ustale religije u nevoloji... Vjerovanje NLO organizacija često
naglašava teme spolnih represija, rasne odvojenosti i konzervativnih vrijednosti... Posebice uočljivo u
ovom smislu je pozornost primljena od „Dvije“ i proširene Melchizedek grupe. Neodvojivo od te
sektaške aktivnosti je sjeme revolucionarnih pokreta gotovo neograničenog potencijala.
[Jacques Vallee, Glasnici Obmane, str.241]

Tuđinci uzimaju mjesto Bogova Spasenja u povijesti radeći za iskupljenje čovječanstva. Cilj povijesti,
prema zavodljivim pripovjestima, nije unija Boga i čovjeka u Kristu; radije je to unija čovječanstva i
tuđinaca prema kojoj NLO pobožnost stremi. Jedva primjetno kalemljenje tih teoloških elemenata
američke najpopularnije religije na bizarni fenomen NLO otetih uvjerava snažno o religioznom
karakteru fenomena.

[John Whitmore, 'Religiozne dimenzije iskustava NLO otetih', u Bogovi su Sletjeli, uređeno od James
R. Lewisa]

No, ako interpretiramo ET/NLO u religioznim terminima, način na koji analiziramo ovu postavku ovisi
na prvom mjestu o tome što mi pretpostavljamo za religiju. Biblijska UFOlogija pretpostavlja da je
Staro i Novo Zavjetna religija istinsko i točno izražavanje duhovnih stremljenja čovječanstva, ako ne i
direktno otkrovenje Božjeg Plana za našu vrstu. Oni koji predlažu takav pogled pretpostavljaju da je
„Bog“ dobroćudni stvoritelj koji ima dobre namjere za čovječanstvo i radi kroz ET/Tuđince na
sotvarenju Božanskog Plana.

Gnostici, međutim, uzimaju sasvim drugačiji pogled na to kako su vanzemaljci u savezništvu sa

Bogom Stvoriteljem. Gnostička teorija Tuđinskog Upada {Alien Intrusion} tvrdi, prvo, da se jedna
posebna vrsta neorganskih bića, zvana Arkoni, prema čovječanstvu odnosi na grabežljiv {predatorski}
način, i drugo, da je Bog Stvoritelj iz Starog Zavjeta reptil iz Arkonske vrste, ishlapjelo {dementno}
božanstvo koje pogrešno smatra sebe za gospodara i tvorca našeg planetarnog svijeta, i aktivno radi
protiv evolucije čovječanstva. Prema tome, Gnostici su pretpostavljali zloćudnnu namjeru od strane
Jehove, vrhovnog božanstva Judeo-kršćanstva, kojega su oni nazivali Jaldabaot. Oni su upozoreni o
pseudobogu na slobodi u kozmosu koji radi da zavara i skrene ljudsku vrstu sa svog ispravnog smjera
evolucije.

Gnostici su bili specifični u razotkrivanju motiva i metoda Arkona i njihovog Vrhovnog Gospodara
Jehove-Jaldabaota. Oni su vidjeli u Judeo-kršćanskoj ideologiji iskupljenja oboje: i dokaz i alat
tuđinskog izvrdavanja. Stoga, njihovi pogledi predstavljaju dijametralnu suprotnost biblijskoj
UFOlogiji i njenom pogledu da ET/Tuđinci vrše Božju Volju i služe istinskim poterbama čovječpanstva.

Gnostici su mislili da Arkoni žele da nas otuđe od našeg rođenjemstečenog prava na zadužbinu
mudrosti (nous) Boginje Sofije. U gnostičkoj kozmologiji, iskrsavanje Arkonske vrste u kozmičkom
poretku predstavlja posebnu epiziodu u Scenariju Pale Boginje. U biblijskoj UFOlogiji cijela pripovjest
zanemaruje svaku referencu na Boginju Sofiju ili njene dreven srodnike, kao što je Asteroth i Astarta,
telurna ženska božanstva drevne Palestine sa kojima Sofija (maglovito ukazano od strane Hebrejskog
Šekinah-a) može biti izjednačena.
Prvobitni tekst biblijske UFOlogije, Biblija i Leteći Tanjuri, bio je objavljen 1968, i tako prethodio
nekoliko godina von Danikenu. Njegov autor, Barry H. Downing je bio ozbiljan biblijski naučnik čije je
istraživanje duboko i čije je pisanje trezveno i pažljivo odmjereno. Često je njegov ton blago
prijekoran prema tradicionalnom vjerovanju: „Netko možda ne bi mogao biti zadovoljan sa
tehnološkim implikacijama da se Krist uzdigao u nekoj vrsti svemirskog vozila/letilice, ali naznake se
uklapaju u dokaz bolje nego prijedlog da uzdizanja nije ni bilo.“ (str.47-48.) Downingova namjera je
da očuva čudesne aspekte biblijske povijesti, ali i da ih objasni u terminima napredne tehnologije, pa
opet on ne nameće to objašnjenje, samo ga predlaže.

Downingova tvrdnja da su „bića sa drugog svijeta bili vanjski agenti koji su prouzročili Hebrejsko-
kršćansku tradiciju“ (str.47) izgleda kao paralela gnostičkom pogledu sa du Judeo-kršćanske doktrine
bile inspirirane devijantnim entitetima zvanim Arkoni – ali, naravno, Downing pretpostavlja da je
„Hebrejsko-kršćanska tradicija“ ispravna religiozna putanja čovječanstva, dok Gnostici nisu. U
Downingovom pogledu, tuđinsko porijeklo Hebrejsko-kršćanske tradicije ne poništava doktrine koje
prenosi, ili „svetu povijest“ koju otjelovljuje, jer on pretpostavlja da bi leteći tanjuri i ET-i mogli vrlo
lako označavati da je Bog prihvatio da podučava i vodi čovječanstvo. Gnostici su, naprotiv, vjerovali
da su Arkoni koristili Judeo-kršćanske doktrine da inficiraju čovječanstvo sa greškama i skrenu ih sa
njihovog ispravnog pravca razvoja.

Upravo u momentu kada je Judeo-kršćanska ideologija poprimala svoj oblik, gnostici su izašli iz svoje
relativne anonimnosti iz Misterijumskih Škola i angažirali predlagače nove religije u diskusiji,
ukazujući pouzdanim terminima na pogrešnu i devijantnu prirodu takvih doktrina kao (npr:)
monoteističku kreaciju, moralni suverenitet Jehove, vlast ljudi nas Zemljom, represija Boginja, grijeh i
otkupljenje, inkarnaciju božanstva u ljudskom obliku, namjesničko (zamjensko) ispaštanje, slijepa
vjera u iskupljujuću moć Isusa, uskrsnuće tijela na kraju vremena, božanska kazna. Gotovo ništa nije
ostalo od gnostičkog protesta protiv tih ideoloških i natprirodnih načela Kršćanstva, zbog toga što je
taj protest morao biti kompletni iskorijenjen, tako da je Kršćanski program spasenja mogao biti
propagiran bez informiranog otpora ili kritičkog neslaganja.

Pedeset čudnih tekstova u tajnom skladištu Nag Hammadi-ja su mizerni fragmenti, jedva pahuljice
onoga što je nekad bilo izraženo u pergamentima i kodeksima koji su se brojali u desetcima tisuća,
popunjavajući knjižnice Misterijumskih Škola u Biblosu, Antiohiji, Alexandriji i drugdje, po cijelom
klasičnom svijetu. Učitelji iz Misterijumkih Škola opovrgnuli su takve doktrine kao i one iz usmene
predaje, jednako kao i bezbrojne traktate i knjige u punim veličinama koje su kasnije bile uništene,
tako da nijedno uvjerljivo opovrgavanje salvacionističkih doktrina nije preživjelo.

Ali Gnostici su pokrenuli samo frontalni napad na vjerovanja ranog Kršćanstva, nisu (fizički) napadali
Kršćane. Sa druge strane, obraćenici na novu religiju koja je mogućno bila kodirana na dva ogromna
pokreta, RimoKatolički i Grčko Ortodoksno Kršćanstvo, fizički su napadali Gnostike, uništili
njihove zapise i demolirali Misterijumske Škole.
Hereza je trebala biti pronađena – i iskorijenjena – tako da Jedna Istinska Vjera može prevladati.

I tako se Kršćanstvo uzdiglo iz stoljećima dugog programa spiritualno-intelektualnog genocida. Istinita

priča o uništenju urođeničkih duhovnih tradicija Europe tek treba biti ispričana. Nažalost,
dobronamjerni pokušaji biblijskih UFOloga da pomire moderni ET/NLO fenomen sa „Božjim Planom“
potpuno zanemaruje gnostički protest protiv Judeo-kršćanske religije. Čineći tako oni ovjekovječuju
pokrivanje (prikrivanje) jedne jedine duhovne katastrofe u našoj povijesti – uništenje Gnoze, puta
znanja na način Boga.
Kako su Gnostici protestirali protiv salvacionističkih doktrina

Upravo u momentu kada je Judeo-kršćanska ideologija poprimala svoj oblik, gnostici su izašli iz svoje
relativne anonimnosti iz Misterijumskih Škola i angažirali predlagače nove religije u diskusiji,
ukazujući pouzdanim terminima na pogrešnu i devijantnu prirodu takvih doktrina kao (npr:)
monoteističku kreaciju, moralni suverenitet Jehove, vlast ljudi nas Zemljom, represija Boginja, grijeh i
otkupljenje, inkarnaciju božanstva u ljudskom obliku, namjesničko (zamjensko) ispaštanje, slijepa
vjera u iskupljujuću moć Isusa, uskrsnuće tijela na kraju vremena, božanska kazna. Gotovo ništa nije
ostalo od gnostičkog protesta protiv tih ideoloških i natprirodnih načela Kršćanstva, zbog toga što je
taj protest morao biti kompletni iskorijenjen, tako da je Kršćanski program spasenja mogao biti
propagiran bez informiranog otpora ili kritičkog neslaganja.

Pedeset čudnih tekstova u tajnom skladištu Nag Hammadi-ja su mizerni fragmenti, jedva pahuljice
onoga što je nekad bilo izraženo u pergamentima i kodeksima koji su se brojali u desetcima tisuća,
popunjavajući knjižnice Misterijumskih Škola u Biblosu, Antiohiji, Alexandriji i drugdje, po cijelom
klasičnom svijetu. Učitelji iz Misterijumkih Škola opovrgnuli su takve doktrine kao i one iz usmene
predaje, jednako kao i bezbrojne traktate i knjige u punim veličinama koje su kasnije bile uništene,
tako da nijedno uvjerljivo opovrgavanje salvacionističkih doktrina nije preživjelo.

Ali Gnostici su pokrenuli samo frontalni napad na vjerovanja ranog Kršćanstva, nisu (fizički) napadali
Kršćane. Sa druge strane, obraćenici na novu religiju koja je mogućno bila kodirana na dva ogromna
pokreta, RimoKatolički i Grčko Ortodoksno Kršćanstvo, fizički su napadali Gnostike, uništili
njihove zapise i demolirali Misterijumske Škole.

Hereza je trebala biti pronađena – i iskorijenjena – tako da Jedna Istinska Vjera može prevladati.

I tako se Kršćanstvo uzdiglo iz stoljećima dugog programa spiritualno-intelektualnog genocida. Istinita

priča o uništenju urođeničkih duhovnih tradicija Europe tek treba biti ispričana. Nažalost,
dobronamjerni pokušaji biblijskih UFOloga da pomire moderni ET/NLO fenomen sa „Božjim Planom“
potpuno zanemaruje gnostički protest protiv Judeo-kršćanske religije. Čineći tako oni ovjekovječuju
pokrivanje (prikrivanje) jedne jedine duhovne katastrofe u našoj povijesti – uništenje Gnoze, puta
znanja na način Boga.
Rođenje Sunca

U modernoj astrofizici, za Sunce, zvijezdu u centru našeg planetarnog sustava je rečeno da je nastalo
iz eksplozije u unutrašnjosti Orion Nebule. U području koje je mitološki slikovito opisano kao Orionov
Mač, ili „Ozirisov Falus“ {po naški: ozirisov kurac, kita – p.p.} nalazi se gusti molekularni oblak,
kolijevka rađanja zvijezda. Sunce je doslovno ejakulirano iz te regije. Zvjezdana eksplozija ima dva
efekta: ona pokreće novorođeno sunce na uzvodnu trajektoriju {uz-strujnu putanju} u treću
galaktičku granu, i kako sunce napreduje, njegovo se vrteće kretanje ponaša kao turbina, gurajući
elementarne tvari u vrtlog. Vrtlog se postepeno spljošnjuje u „proto-planetarni-disk“.

Prema trenutno prihvaćenom modelu, taj disk trebamo zamisliti kao jedan neizmjerno širok, ravan
{plosnat} prsten koji se sastoji od elementarne tvari i sunca, grmeći poput tutnjave iz topionice,
smještene u središtu. Postepeno se sirovi elementi odvajaju, a prsten se razdjeljuje u trake
nakupljenih čestica koje se kondenziraju u pojedinačne planete. Uvjeti za ovaj proces su takvi da je
Zemlja samo pukom slučajnošću evoluirala iz pojasa gustoće smještenog na jedinstvenoj poziciji, niti
predaleko niti preblizu Suncu. Ova lokacija omogućava precizne uvjete potrebne za razvoj biosfere.
Uvjeti potrebni organskom životu ne pojavljuju se u ostalim pojasevima.

Takva je moderna kozmološka pripovjest, ali gnostički mitovi o planetarnoj evoluciji razlikuju se u
nekoliko ključnih točaka.

Gnostički vidovnjaci koji su na veliko promatrali kozmos vidjeli su sve događaje kao dio stalnog čuda
svjesnosti {svijesti}. Oni su shvatili da moć koju mi posjedujemo da bi bili svjesni kozmosa, nije
jedinstveno subjektivno vlasništvo ljudi nego pripada baš dinamici kozmosa. Stoga su poštovali sve
što se događa „tamo vani“ iznad Zemlje kao izraz svjesnosti i osjećaja koji ''operira'' u višim
dimenzijama {denzitetima (?) – p.p.}. Za njih je ekspolzija sunca u Orion Nebuli bila jedan događaj
svjedočen i osjećan od kozmičkih sila, čak i od Sunca samog. U njihovoj „vizionarskoj reprizi“ toga
događaja, Gnostici su koristili mitološki jezik da bi opisali iskrsavanje našeg planetarnog sistema kao
da je bio osjetilni proces, osjećan i posvjedočen od strane kozmičkih prisutnosti – ali za vidovnjake
koji su razvili ovaj mit, izraz ''kao da je bio“ značio je „kao što jest“. Oni nisu antropomorfizirali, lažno
projicirajući ljudske kvalitete na ne-ljudski svijet, pokušali su opisati osjećanje, samo-svjesne kvalitete
kozmosa samog. Gnoza je živuće znanje živućeg kozmosa.

U Gnostičkom scenariju, erupcija sunca u Orion Nebuli je jedan događaj promatran od strane Aeon
Sofije i legije Arkona koje je Ona stvorila zbog prematurne {prijevremeni porod} nuspojave Njenog
udara. Isprva su Arkonski entiteti bili kao namreškane formacije u gustim poljima elementarne tvari,
dema-e (kaos atomskih i subatomskih čestica). Oni su inicijalno oblikovani kao naborani filigran na
koži od metala, no, kada je Sunce eruptiralo u Orion Nebuli, izvršilo je moćni vrtlog nad njima.
Materijal izranjajućih Arkona postao je organiziran oko okrečućeg solarnog vrtloga, zatim spljoštenog
u ogromni rotirajući ravni ''tanjur“ {disk} koji se razdijelio u različite pojaseve. (ovdje opis prati
današnju teoriju). Međutim, ništa se od ovoga nije dogodilo bez svijesti. Kozmos u formiranju je
posvjedočen i osjećan od strane sila koje su ga oblikovale. (što je oruđe, sredstvo, za ovaj čin
svjedočenja, što su organi za osjet na kozmičkoj skali? Ja bih rekla da se radi o nakupinama
rezonantnih školjki, nešto kao strukture iz viših dimenzija predložene u teoriji struna.) Kako se proto-
planetarni disk oblikovao, Arkoni su bivali apsorbirani u njega. Oni su anorganska bića čiji se fizički
sastav poklapa sa neorganskom kemijom planeta, odvojena od Zemlje. Kako se disk racvio, glavni
Arkon, reptilski tip zvan Salkas, Samael ili Yaldabaoth, nazočio je svojem oblikovanju i pogrešno
pretpostavio da je on stvoritelj sistema koji se pojavio. To je kao da je glavni Arkon vidio sebe
odraženog u iskrslom solarnom disku, i zatim uzeo taj sistem kao za svoj proizvod.

Otvarajući svoje oči, glavni je Arkon vidio ogromnu količinu materije bez granica, i postao je
arogantan: „Ja sam taj koji je Bog, i nema sile odvojene od mene.“

[Hipostaza Arkona, 93:23]

Ovo je prvobitna pogreška Arkonskog mentaliteta: greškom zamijeniti svjedočeću silu - za silu koja
oblikuje svjedočeno. Stoga, iskrsavanje, pojavljivanje Arkona, taj kozmološki moment je prisno
identificiran sa „generiranjem pogreške“, noetičkim događajem.

Kozmički-noetički paralelizam je obilježje gnostičke vizionarske znanosti. Međutim to nije u

potpunosti unikatno za gnostička učenja. Također se pojavljuje u Budizmu. U ''Božje Ludilo:
Budistička Kozmološka Pripovijest'', ja razmatram rijedak budistički mit o kreaciji koji predstavlja
duplikat gnostičkom scenariju o Vrhovnom Arkonu, Yaldabaoth-u.
Pogubne navike

Riječ planet znači „lutalica“, ili u doslovnom smislu „devijantan“ {izopačen}. Ona je derivat grčke riječi
plané, „greška, devijacija, koja vodi u zastranu“. Plané, (izgovara se planai) je jedan od pola tuceta
ključnih izraza u Gnostičkim tekstovima. Uvijek je korišten da bi opisao akciju Arkona:

„A oni su ljude koji su ih slijedili uvalili u velike nevolje, navodeći ih u zastranu {da zalutaju}, sa
mnogim obmanama.“ (Ivanov Apokrifon II, 29,30 – 30,10)

Plané je „vođenje u zastranu“, ili „obmana“, iako je grčka riječ apate korištena u specifičnijem smislu
potonje. (Gnostička nijansa: vođenje u zastranu razlikuje se od obmane u tome što se prvi termin
(vođenje u zastranu) događa kada su prirodne ili prirođene tendencije krivo usmjerene ili pretjerane,
a kod drugog termina {obmana}, nad tim prirođenim tendencijama mora biti primjenjena taktika ili
varka, i kao takva ona dolazi izvana.)

Koptski ekvivalent za plané je sorrem, ali ovaj izraz je rijetko korišten. Očito, grčki je bio preferiran jer
direktno povezuje grešku, Arkone, i planetarnu oblast.

Gnostici su koristili još jednu grčku riječ, heirmarmene za kruti sistem kontrole povezan sa
planetarnim regijama. Smatrali su da je takva kontrola, prikazana regularnošću satnog mehanizma
„nebeske mehanike“, bila neprijateljska ljudskom životu i u suprotnosti sa živućim pulzacijama tro-
tijelnog kozmosa. Učenjaci prevode heirmarmene kao „pravilo {vladavina, zakon} sudbine“ i
etiketiraju gnostički pogled na planetarne sfere kao „“astralni determinizam“. Toliko je konfuzije i
pogrešnih interpretacija oko ovog subjekta da je teško dobiti jasan uvid u to na koji su način Gnostici
zapravo razumijevali „pravilo sudbine“. Ovdje oprt imamo primjer o tome kako su gnostički učenjaci
mogli unaprijediti njihov uvid u subjekt putem gledanja izvan njihovog polja.

Razmotrimo ovaj kratki pasaž iz Ivanovog Apokrifona:

„Jer iz te sudbine (heirmarmene) koju su Arkoni smislili, proizilazi svaki grijeh i nepravda i
bogohuljenje, i lanac zaboravnosti i neznanja, i svaka opaka komanda sa ozbiljnim grijehovima i
velikim strahovima prikačenima na to. I tako je cijeli svijet učinjen slijepim kako ne bismo spoznali
Jednoga koji stoji iza svega ovog ... A zbog tog lanca zaboravnosti, oni koji su upleteni ne vide svoje
vlastite pogreške, jer su ograničeni sa mjerenjima vremena i momenata, otkako sudbina ima vlast
nad svime što je mjereno na takav način.“ (II,28, 21-35. nakošen tekst, moj)

Bez da ulazim u dugačak komentar ovoga, istaknut ću jednu točku. „lanac zaboravnosti i neznanja“
odmah priziva „lanac međuovisnog ishodišta {stvaranja}“, koncept centralan za budističko učenje o
karmi. Lanac se sastoji od 12 karika (nidana), od kojih je prva neznanje (avidya). Budistička učenja
ističu da kada mi postanemo upleteni u karmičku lančanu reakciju temeljenu na neznanju, mi
zaboravljamo sebe i postajemo slijepi prema Jednoj Realnosti – a to je čista svjesnost zvana Rigpa na
tibetanskom. Izgleda skoro samo-dokazujuće (meni svakako) da je ovaj pasaž bliska parafraza
budističkog učenja o karmi. Stoga je „astralni determinizam“ Gnostika bio vrlo slična verzija Azijske
Teorije o Karmi.

Gnostici su bez sumnje mislili o karni, i izgleda da su imali uokvirene ideje o njoj u nebeskoj metafori
koja uključuje Arkone kao psihološke „pokretače {vozače}“ koji su nas porobili u uobičajene
{navikovne} i neispunjavajuće šablone ponašanja. Tibetanski Budizam također koristi jednu detaljno
razrađenu metaforu za karmičko porobljavanje: „kotač života“, koji uključuje Tri Otrova, Šest Oblasti
{realm-a} i Dvanaest Nidana. Taj model može biti u uzajamnoj vezi, točkom po točku sa astrološkom
paradigmom znakova i planeta. Po mojem mišljenju, gnostička heirmarmene i Tibetanski Kotač Života
jesu dvije verzije istog učenja o karmičkoj određenosti. Za Gnostike je Arkonska oblast planeta bila
kozmički odraz sila navike koje vode {pokreću} ljudska bića u slijepo i neispunjavajuće ponašanje.
Sistem sudbinske {fatalne} pogreške pojačava samog sebe, i to je zakon sudbine, tiranije Arkona.

U Budizmu mi možemo pobjeći iz kotača karme putem buđenja {osvještenja} u misaonu prirodu ili
Budinu Prirodu, ali Gnoza predlaže drugačiji put. U spiritualnosti baziranoj na Boginji, mi nadilazimo
naše ponašanje koje nas porobljava putem ekstatičkog protjecanja u veliki kontinuum života,
povezujući se sa planetarnim tijelom Gaje.

{Ubacit ću ovdje prikladan tekst – p.p.} :

''' »Sve vreme ti pričam o velikim otkrićima starih vidovnjaka «, rekao je.

»Baš kao što su otkrili da organski život nije jedini život na zemlji,

tako su otkrili da je sama Zemlja živo biće.«

Sačekao je trenutak pre nego što je nastavio.

Nasmešio mi se kao da me poziva da prigovorim.

Nisam mogao da smislim šta da kažem.

»Stari vidovnjaci su videli da Zemlja ima čahuru«, nastavio je.

»Oni su videli da postoji lopta koja oblaže Zemlju, svetlosna čahura u kojoj su zatvorena

Orlova zračenja. Zemlja je džinovsko svesno biće, podložno istim silama kao i mi.«

Objasnio je da su se stari vidovnjaci, čim su to otkrili,

odmah zainteresovali za praktičnu upotrebu tog znanja.

Rezultat tog interesovanja bio je da su najrazrađenije kategorije

njihovog vračanja imale veze sa Zemljom.

Oni su smatrali da je Zemlja krajnji izvor svega što smo mi.

Don Huan je potvrdio da stari vidovnjaci u tom pogledu nisu grešili,

jer Zemlja zaista jeste naše krajnje ishodište. '''

Carlos Castaneda, Unutrašnji Oganj, poglavlje 13 (Podrška Zemlje)

Narativna karika

Prisjetimo se da gnostička kozmologija, uključujući antropogenezu, izvještava o tuđinskim životnim

oblicima koji su iskrsli prije pojavljivanja čovječanstva na Zemlji i zatim upali na/kroz biosferu. Gaia
Mythos {Mit o Gaji} je nenadmašiv jer sadrži jedinstven opis tuđinskog života ugrađenog
{inherentnog} u ljudsku uslovljenost, i kozmološki postavljenog. Kao što je M.C. Hammer rekao,
govoreći iz dubina svojih hlača, „you can't beat that“ {ne možeš se boriti protiv toga}.

Gnostički katekizam jasno kaže: „Arkoni nisu u potpunosti tuđi, nego su od Pale Sofije (Achamoth),
ženskog božanstva koje ih je napravilo kada je iznijela ljudsku vrstu dolje sa Izvora, oblasti Pred-
postojećeg Jednog.“ {7.denzitet ? - p.p.}

Kada shvatimo tko su Arkoni, tada konačno možemo shvatiti tko smo mi. Tajna ljudskog potencijala,
naše Sofijanske zadužbine postaje samo-dokazujuća kad shvatimo što joj prijeti, i kako. To je zaista
čudno, ali opet savršeno ima smisla. Mi otkrivamo svoju ljudskost u istom onom trenu kada smo u
najvećoj opasnosti da ju izgubimo, a taj je moment na nama. Toliko dugo dok ne dostignemo to
ostvarenje, otkrovenje našeg vlastitog identiteta kao pred-postojeće vrste, nikada nećemo progledati
kroz iluziju naše izolacije na ovom osamljenom planetu, Zemlji. To je vrlo imaginativan skok za
čovječanstvo danas.

U stvarnosti, mi nismo izolirani, nego smo u stalnom dodiru, interaktivno, sa mnoštvom bića iz drugih
dimenzija, „Zvjezdanim Ljudima“ i spiritualnim saveznicima, uključujući ostale loze čovječanstva
izvedenih {deriviranih} iz Blistave Mrlje u Orionu. Zašto onda patimo od iluzije kozmičke karantene?

{valjda zato što nam je neko podrezao DNK. To iščuđavanje nad [meni] očitim, isto je kao da
očerupamo sokola i onda se čudom čudimo kako ne može letjeti, i još gore, uvjeravamo ga da pati od
iluzije da ne može letjeti. S pozicije sokola ON ZAISTA NE MOŽE LETJETI i točka. Mora pričekati da mu
naraste perje, ili da se osloni na pomoć avioprijevoznika – p.p}

Doklegod ne uvidimo kako smo povezani sa jednom tuđinskom vrstom, našim neposrednim
rođacima, nećemo vidjeti kakvi su naši odnosi sa ostalima. Paradoksalno, ali Arkoni predstavljaju ključ
za otključavanje naše iluzije o odvojenosti, a opet, oni su ti koji su nas u tu iluziju i zatvorili, jer to služi
njihovoj ishlapjelosti. Zvana anomia, 'aberacija' {nenormalnost, odstupanje od norme}, u Ivanovom
Apokrifonu i drugdje, demencija Arkona je evidentna u našim vlastitim umovima, posebice u
religioznim idejama, kao što je vjerovanje da smo mi, ljudska vrsta, vrhovni i jedinstveni, stvoreni „na
božju sliku i priliku.“

Pripovjest o Sofiji predstavlja zamišljenu sliku ljudskog porijekla temeljenu na iskustvima gnostičkih
vidovnjaka. Mythos {misli se na Mit o Gaji} nas podučava da je čovječanstvo osobenost
{pojedinačnost, jedinstvenost} projicirano iz Božanstva, ali ne da bi reproduciralo ili ličilo svojim
tvorcima, jer bi to bio vrhovni akt narcisizma. Radije, čovječanstvo je evolucija sa otvorenim krajem
{open-ended} koje se odvija u jednoj enkodiranoj nedjeljivoj jedinici {monad} sa beskrajnim
potencijalom da se razvija na nove načine. Da bi se to zbilo, vrsta zahtijeva specijalni okoliš koji
odražava njen najdublji potencijal, kao i njenu zavisnost o razmjeni sa ostalim vrstama. To je upravo
ono što čudesna biosfera, Gaia-nska životna matrica čini za nas.

Mi smo izuzetno obećanje ovog lijepog i simbiotičkog svijeta {kako kome! – p.p}, ne zato što smo mi
najprivilegiraniji izdanak muškog boga-stvoritelja, nego zato što imamo jedinstvenu mogućnost da
poremetimo Zemaljsku operativnu harmoniju putem svojeg neznanja. Detektirajte i korigirajte to
neznanje, i mi smo na kolosjeku Gaia-inih svrha. Mi ne možemo nastaviti Gajinim putem doklegod ne
uđemo u Njenupriču* i živimo u opisu koji ona daje. Naše iskupljenje, spasenje, u gnostičkim
terminima predstavlja pripovjesnu sponu, vezu, sa živućim planetom, a ne natprirodnu intervenciju
izvana – što je Arkonska strategija.

{*herstory, eng – povijest koja je ispričana iz točke ženskog pogleda; to je neologizam [od grčkog
neo=nov + logos=riječ], za koji nisam pronašao adekvatnu riječ na našem, u svakom slučaju
NjenaPriča je izraz prilično adekvatan za naš jezik, bez potrebe za neologizmom, nije mi jasno zašto su
se i englezi bakćali sa time – p.p}

Mi nismo stvoreni na božju sliku, nego prema imaginaciji Bogova. Pa opet, Arkoni bi htjeli da
vjerujemo drukčije. Kroz otprilike zadnjih 3800 godina oni se trude iz petnih žila da nas u to uvjere.

Arkonski urok {čarolija, vradžbina} (ili Ahrimanski urok, kao što sam znala reći dok sam krstarila sa
antropozofima) uzdaje se u to da nas nasamaruje sa zamjenama {supstitutima} koje mi glupavo
prihvaćamo za stvarne. Plastika za biser. Umjetna inteligencija umjesto istinskog živućeg znanja.
Cyberprostor za vrtni prostor. Parkirališna mjesta za ledenjake.

U jednoj podmukloj sekundarnoj taktici, u koju se jako pouzdaju, oni čine da simulacija obavlja
dvostruki posao, da zasjenjuje {zasljepljuje} i da zamjenjuje. Primjer: Monoteistički koncept Boga je
pogreška, mentalni ''bug''. Ona postaje eksploatirana od strane Arkona i nadilazi mogućnost
ispravljanja. Kako ona to čini, tako monoteistička paradigma preuzima totalitaristički profil. Kada mi
dođemo do toga da odbacimo monoteizam, mi tada također težimo da odbacimo totalitaristički
aspekt. Prirodno, postajeno ekstremno sumnjičavi prema totalitarističkim modelima, „gazdinim
pripovjestima“ i sl. Ova zabrinutost, iako savršeno istinska i znak umnog zdravlja, služi da nas zaslijepi
prema prirodi „gazdaričinih pripovjesti“ koje možemo razviti sa Gaia-Sofijom.
Scenarij Pale Boginje

Gnostički mit o stvaranju koji opisuje kako je boginja iz Plerome postala otjelovljena u planeti Zemlji.
Također nazivan i Sophia Mythos {Mit o Sofiji}, iako, tehnički rečeno, to nije kreacionistički mit u
smislu biblijskog izvještaja o stvaranju u Postanku: radije, to je mito-poetično izlaganje emanacijske
teorije.

Iako su aluzije na žensko božanstvo identificirane sa Zemljom prilično raširene u mitologiji i

urođeničkom znanju, gnostički materijali prezentiraju jedinstven slučaj punog scenarija koje opisuje
kako se takvo božanstvo (Aeon) sa kozmičkog nivoa pretvorilo u planetarno tijelo. Ukratko,
Gnosticizam predstavlja elemente jedinstvene pripovijesti o Gaja-Sofiji, boginji koja je postala Zemlja.

Opaska: Uvaj "ulaz" {tema} predstavlja više od definicije: to je sažetak nekoliko faktora koji se tiču
Scenarija Pale Boginje (skraćeno: SPB, ili na eng. - FGS) , uključujući i izvorne materijale pripovjesti.
Obzirom da se SPB često citira/navodi kroz Metahistory.org, smatrala sam da će biti od pomoći da
postavim sažetak pripovjesti i pregled njegovih derivata. Ovaj "ulaz" sadrži linkove na ključna mjesta
na stranicama gdje se raspravlja o SPB. Kompletna pronađena priča nalazi se u "Mitu o Gaji" {Gaia
Mythos}. ~JLL~

Nažalost zbog raštrkane, prorijeđene i fragmentirane prirode tekstualnih dokaza, SPB je trebao biti
rekonstruiran, i ponovo-osmišljen, često ekstrapolacijama tanušnih i razbacanih tragova {naznaka}.
Ova zadaća uključuje transpoziciju mističkog i simboličkog jezika gnostičkih materijala u astronomske
izraze. (za više o ekstraploacijama i astronomskom jeziku vidi: Coco de Mer, Prvi Dio: Ljudska uloga u
Gajinom Snu, eng!)

{za naše početne potrebe, teme o Arkonima, biti će dovoljno i ono što je opisano u Tuđinskom Snu -
p.p.}

Osam ključnih naznaka, crta, cijelog scenarija:

1. Mandala Aeon-a (kozmičkih bogova) u Pleromi.

2. Pleromska projekcija Anthroposa, ljudske vrste.

3. Uron {skok} Aeon Sophie iz Plerome

4. Iskrsavanje Arkona , jedne neorganske vrste.

5. Oblikovanje Matične zvijezde.

6. Intervencija Aeon Christosa da pomogne Sophiji

7. Potpuna metamorfoza Sophie u Gaiu, planetu Zemlju.

8. Korekcija {korigiranje} Sophie

Od ovih osam stavki 1 - 5 su potpuno pred-Zemaljske. Te se stavke tiču događaja koji su se dogodili
prije no što je Sofija postala otjelovljena u Zemlji, događaji koji dokazuju da su bili pripremni za uvjete
zemaljskog života - npr, hvatanje organske Zemlje u neorganski planetarni sustav. Stavke 6 - 7 tiču se
formiranja planetarnog tijela, biosfere i pojavljivanja svih vrsta, ukjlučujući čovječanstvo, izdanak
Anthroposa, ili božanske šablone (stavka 2). Stavka 8 tiče se sadašnjih i budućih događaja u biosferi i
izgleda za ko-evoluciju naše vrste sa Gaja-Sofijom.