UNIVERZITET U SARAJEVU

PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET

ODSJEK ZA GEOGRAFIJU

REGIONALNO I PROSTORNO PLANIRANJE

TEMA:

INSTITUCIJE I POLITIKE EVROPSKE UNIJE SA

POSEBNIM ASPEKTOM NA REGIONALNU
POLITIKU EU

Mentor: Student:

Prof.dr.Ševkija Okerić Aldin Velić

Sarajevo, novembar 2016.

SADRŽAJ:

UVOD.........................................................................................................................................3
EUROPSKI PARLAMENT........................................................................................................4
EUROPSKO VIJEĆE.................................................................................................................5
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE.....................................................................................................6
EUROPSKA KOMISIJA............................................................................................................7
SUD EUROPSKE UNIJE...........................................................................................................8
EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA..........................................................................................8
REVIZORSKI SUD....................................................................................................................9
REGIONALNA POLITIKA.....................................................................................................10
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................12
LITERATURA.........................................................................................................................13
UVOD

Europska unija je jedinstvena međuvladina i nadnacionalna skupina europskih

zemalja. Njena historija i počeci sežu 50-tih godina dvadesetog stoljeća, kada se
formirala zajednica za ugljen i čelik koju su činile Belgija, Francuska,
Njemačka, Luksemburg, Holandija i Italija. Nekoliko godina kasnije Rimskim
ugovorom iz 1957. godine osniva se EEZ ili Evropska ekonomska zajednica.
Pristupanjem Danske, Irske i Ujedinjene Kraljevine Europskoj uniji 1. januara
1973. broj država članica povećava se na devet. Kasnije Ugovorom iz Mastrihta,
1993. godine donešen je i konstituisan naziv Evropska unija, kako stoji do
danas. Sadašanje stanje u Evropskoj uniji broji 28 punopravnih članica, sa još
nekoliko država kandidata i potencijalni kandidata koji bi u dogledno vrijeme
trebali postati i biti dio ove organizacije. U državama, potencijalnim
kandidatima, nalazi se i Bosna i Hercegovina. U ovom uvodu dali smo neke
osnovne stavke o Evropskoj uniji, njenoj historiji i bitnim datumima. Oni su
nam upravo i poslužili kao neka vrsta predgovora za temu ovog seminarskog
rada, koja se zasniva na institucijama i politikama koje propagira i sprovodi
Evropska unija. Što se tiče politika, dakako da je najvažnija Regionalna politika
Evropske unije koja će se, kroz seminarski rad, posebno tretirati i analizirati.
Institucije Evropske unije su tijela i organi koje donose i sprovode sve zakone na
teritoriji 28 punopravnih članica iste. U te institucije spada: Europski parlament,
Europsko vijeće, Vijeće, Europska komisija, Sud Europske unije, Europska
središnja banka, te Revizorski sud. Također, pored navedenih instituacija nalazi
se i veliki broj specijaliziranih organizacija i agencija pod pokroviteljstvom
Evropske unije a koje se bave problemima i iznalaženjem njihovih rješenja a
tiču se zemalja i stanovnika Evropske unije. Kada govorimo o politikama
Evropske unije, najznačajnija je već pomenuta Regionalna politika Evropske
unije. Njen glavni cilj jeste strateškim ulaganjima unaprijediti gospodarski rast i
podići kvalitetu života u gradovima i regijama u sklopu Evropske unije.
Regionalnom politikom žele se unaprijediti i razviti slabije razvijene regije
država članica Evropske unije.
Institucionalni ustroj Europske unije (EU) čine sedam institucija. U početku su
tri Zajednice imale svaka vlastita izvršna tijela, a zajednički su im bili Skupština
predstavnika (kasnije Europski parlament) i Sud pravde. Tek su 1967. godine na
osnovi Ugovor o spajanju spojena istovrsna tijela Zajednica. Lisabonski ugovor
uveo je bitne promjene u institucionalnoj strukturi.

Prema članku 13. Ugovora o Europskoj uniji, institucije Europske unije su:

1. Europski parlament,
2. Europsko vijeće,
3. Vijeće,
4. Europska komisija ("Komisija")
5. Sud Europske unije,
6. Europska središnja banka,
7. Revizorski sud.

EUROPSKI PARLAMENT - jedino je izravno izabrano tijelo Europske unije

koje zajedno s Vijećem ministara čini zakonodavnu vlast Europske unije. Sastoji
se od 766 zastupnika, koji se biraju svakih 5 godina te predstavljaju preko 500
milijuna građana Europe. Europski parlament predstavlja oko 450 milijuna
građana Europske unije. Od 1. januara 2005. godine ukupno je 785 članova
Parlamenta (zastupnika). Izbori se provode svake pete godine, na temelju općeg
prava glasa. Ne postoji jedinstveni izborni sustav za izbor članova Europskog
parlamenta, već je svaka država članica slobodna izabrati vlastiti sustav, uz
poštovanje tri uvjeta propisanih Odlukom Vijeća (2002/772/EC):

 izborni sustav mora primjenjivati sustav razmjernog predstavništva,

bilo putem izbornih lista ili putem sustava prijenosa glasa.
 izborno područje mora biti podjeljeno na izborne jedinice, na način
koje neće utjecati na sustav razmjernog predstavništva
 izborni prag na nacionalnoj razini mora iznositi 5 %.

Raspodjela zastupničkih mjesta u Parlamentu po državama članica, ovisi o broj

stanovnika svake države članice, tako da zemlje s više stanovnika biraju više
zastupnika, no što ih biraju male zemlje. Predsjednik parlamenta je Martin
Schulz, njemački političar, vođa Progresivnog saveza socijalista i demokrata,
drugog najveće kluba u parlamentu. Većina zastupnika izabrana je na izborima
za Europski parlament 2009. iz 27 zemalja članica. Hrvatski zastupnici izabrani
su na izborima 2013., pa Europski parlament trenutno čine zastupnici 28 zemalja
članica.
EUROPSKO VIJEĆE - nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora,
institucija je Europske unije koja se sastoji od predsjednika država ili
predsjednika vlada država članica Europske unije, predsjednika Europskog
vijeća te predsjednika Europske komisije. Europsko vijeće razvilo se iz
povremenih sastanaka na vrhu (summita) predsjednika država i vlada država
članica Europske ekonomske zajednice 1960-tih godina. Ovakvi sastanci postali
su od 1975. godine redovita praksa dva puta godišnje na inicijativu tadašnjeg
francuskog predsjednika Valéry Giscard d'Estainga (prvi se održao u Dublinu za
vrijeme irskog predsjedanja Vijećem EU). Formalno je priznat 1986. godine
jedinstvenim europskim aktom (Single European Act). Čelnici država ili vlada
zemalja Europske unije sastaju se najmanje dva puta u godini (lipanj, prosinac, a
po potrebi još najviše dva puta kako bi raspravljali na neformalnim sastancima o
pojedinim temama) zajedno s predsjednikom Europske komisije kako bi
raspravljali o pitanjima bitnim za Uniju, te dali političke poticaje za daljnje
aktivnosti. To političko tijelo ima ključnu ulogu u usuglašavanju interesa i
stajališta država članica. Unutar Vijeća osobito je istaknuta uloga predsjednika
Vijeća. Tu funkciju je do stupanja na snagu LIsabonskog ugovora svakih šest
mjeseci obnašao predsjednik one države koja predsjedava Europskom unijom.
Vijeće može donositi pravno obvezujuće akte, a tada se smatra da ih je donijelo
Vijeće EU u sastavu predsjednika država ili vlada budući da samo Europsko
vijeće nije formalno tijelo koje može samo donositi odluke. Ono to rijetko čini.
Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, Europsko vijeće je postalo jedno od
tijela u institucionanoj strukturi Europske unije.
Rotirajuće predsjedništvo zamjenjeno je funkcijom Predsjednika Vijeća EU s
mandatom od dvije i pol godine. Prvi predsjednik Europskog vijeća od 1.
prosinca 2009. godine obnaša Herman Van Rompuy.
Europsko vijeće ne treba miješati s Vijećem Europske unije (koje se naziva još i
Vijećem ministara EU) koje je zasebno tijelo Europske unije, niti s Vijećem
Europe, koje je zasebna međunarodna organizacija sa sjedištem u Strasbourgu,
odvojena od EU.
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE je institucija Europske unije u kojoj su zastupljene
vlade država članica. U njoj se sastaju ministri i drugi dužnosnici iz država
članica EU-a kako bi donijeli zakone i uskladili politike koji spadaju u
nadležnost Europske unije. Vijeće je glavni donositelj odluka u EU-u te
pregovara i donosi nove propise EU-a ili ih prema potrebi prilagođava.
Novi se zakoni EU-a obično donose uz suglasnost Europskog parlamenta,
primjenom redovnog zakonodavnog postupka. Vijeće također:

 usklađuje politike država članica, na primjer, u području gospodarstva

 sklapa međunarodne sporazume u ime EU-a
 razvija zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku na temelju strateških
smjernica koje utvrđuje Europsko vijeće
 donosi proračun EU-a, zajedno s Europskim parlamentom

Do 1993. Vijeće je bilo poznato pod nazivom Vijećem ministara. Vijeće ima
sjedište u Bruxellesu. Tijekom aprila, juna i oktobra Vijeće održava sastanke u
Luxembourgu. Posebnost Vijeća EU ogleda se i u njegovom sastavu. Pravno
gledajući, Vijeće je jedinstveno tijelo, a u stvarnosti se sastoji od deset
formacija:

 opći poslovi;
 vanjski poslovi;
 ekonomski i financijski poslovi;
 pravosuđe i unutarnji poslovi;
 zapošljavanje, socijalna politika, zdravlje i zaštita potrošača
 konkurentnost (unutarnje tržište, industrija i istraživanje);
 promet, telekomunikacije i energija;
 poljodjelstvo i ribarstvo;
 zaštita okoliša;
 obrazovanje, mladi i kultura.

Dakle, ministarski sastav mijenja se ovisno o temi o kojoj se raspravlja. U

pravilu u radu Vijeća sudjeluju ministri vanjskih poslova, međutim kada se
raspravlja o poljoprivredi, sudjeluju ministri poljoprivrede, kada se radi o
prometu, sudjeluju ministri zaduženi za transport itd. Vijeće i dalje zajedno s
Europskim parlamentom dijeli zakonodavnu djelatnost i donošenje odluka u
svezi s proračunom EU, te zadržava središnje mjesto u okvirima zajedničke
vanjske i sigurnosne politike.
EUROPSKA KOMISIJA je političko te glavno izvršno tijelo Europske unije.
Naziva se često i Vladom EU. Europska komisija zamišljena je kao tijelo koje
djeluje tako da je odlučivanje u njemu neovisno od volje države članica
(nadnacionalni karakter). Zajedno s Europskim parlamentom i Vijećem
Europske Unije, čini tri glavne institucije koje vode Europsku uniju.
Europska komisija sastoji se od povjerenika koji dolaze iz država članica te oni
svi zajedno djeluju kao jedinstveno tijelo. Vlade država članica izabiru
povjerenike prema vlastitim kriterijima.
Mandat povjerenika traje pet godina, i poklapa se s mandatom Europskog
parlamenta. Nakon izbora i konstituiranja novog Europskog parlamenta,
imenuju se i novi članovi Europske komisije kako bi Parlament imao utjecaj na
izbor i rad Komisije. Predsjednika Komisije bira Europsko vijeće nakon što se
vlade država članica usuglase o kandidatu, a izbor mora biti potvrđen u
Europskom parlamentu. Vijeće EU kvalificirano većinom, a u dogovoru s
predsjednikom Komisije, usvaja listu povjerenika. Cijelu Komisiju potvrđuje
Europski parlament, a na kraju Europsko Vijeće imenuje novu Komisiju.
Europski parlament može u svakom trenutnu raspustiti Komisiju, na način da joj
izglasaju nepovjerenje, ali ne može smijenjivati pojedine povjerenike.
Temeljna zadaća Europske komisije je pripremanje i predlaganje propisa.
Budući da je Komisija zamišljena kao tijelo koje predstavlja interese građana
Europske unije, nezavisno od država članica, povjerenici ne mogu primati upute
vlade države članice koja ih je izabrala. Sjedište Europske komisije je u
Bruxellesu. Europska komisija sastoji se od:

 političke strukture - čini ju predsjednik i povjerenici te njihovi kabineti

 upravne strukture koju čine:
 glavne uprave/generalne direkcije (Directorates-General, često zvane
skraćeno DG)
 glavno tajništvo na čelu s glavni tajnikom Europske komisije
 privremeni i stalni odbori stručnjaka savjetnika
 ostale zajedničke službe i uredi

Najznačajnije zadaće Europske komisije su:

 pripremanje i predlaganje propisa - Komisija ima gotovo isključivo pravo

pripremati prijedloge propisa koje šalje drugim nadležnim tijelima
(Vijeću EU i Europskom parlamentu) na odlučivanje (pravo zakonodavne
inicijative). Vijeće EU i Parlament, ukoliko žele donijeti kakav propis,
 nemaju pravo sami pripremiti akt, već moraju zatražiti od Komisije da
izradi prijedlog akta koje će zatim nadležno tijelo donijeti.
 izvršne i nadzorne ovlasti - Komisija donosi brojne provedbene propise
koji omogućuju provedbu propisa Vijeća EU (smjernice, uredbe, odluke).
Komisija ima važnu nadzornu ovlast u odnosu na države članice time što
ih može tužiti Europskom sudu pravde za povredu odredbi osnivačkih
ugovora. Zbog toga se naziva i čuvaricom ugovor (ili integracije)
 uloga u vanjskog politici EU - prije svega očituje se u koordinaciji
financijske i tehničke pomoći državama Srednje i Istočne Europe, zatim u
vođenju pregovor za primanje u članstvo novih država, te kao trgovinski
pregovarač Unije. Ipak vanjskopolitička uloga Komisije bitno je
ograničen u ovlastima koje na tom području imaju Vijeće Eu i Europsko
vijeće.

SUD EUROPSKE UNIJE institucija je Europske unije koja obuhvaća:

 Sud (Court of Justice) - često se naziva Europski sud;

 Opći sud (General Court) - raniji naziv Sud prvog stupnja, osnovan 1988.
godine;
 specijalizirane sudove - danas postoji Službenički sud (Civil Service
Tribunal), osnovan 2004. godine.

Sud EU osigurava poštovanje prava pri tumačenju i primjeni Osnivačkih

ugovora. Sjedište Suda je u Luxembourgu, a njegova organizacija uređena je
Ugovorom o Europskoj uniji, Ugovorom o funkcioniranju Europske unije,
Statutom Suda te Pravilima postupka.

EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA (skraćeno ESB) osnovana je prema Ugovoru

o Europskoj uniji, središnja je institucija monetarnog sustava Europske unije.
Europska središnja banka nužna je institucija europske monetarne unije sa
zadatkom da održava stabilnost europske valute - eura i nadzire količinu novca u
opticaju. Ima slične ovlasti koje ima njemačka Bundesbanka, što znači iznimno
visoku neovisnost u pitanjima europskog novca. Kao središnja banka cijelog
sustava EU ima punu pravnu osobnost i pravo donošenja obvezujućih oduka, te
neovisnost od institucija Unije i njenih članica.
Jean-Claude Trichet je predsjednik ESB od 2003. godine. Tijela ESB su:

 Izvršni odbor kojeg čine Predsjednik ESB, potpredsjednik i četiri člana,

izabranih od strane predsjednika država i vlada država članica Eurozone.
Njihov mandat traje osam godina. Izvršni odbor je odgovoran za
provođenje monetarne politike koje utvrđuje Upravljačko vijeće i za
davanje uputa nacionalnim središnjim bankama.
 Upravljačko vijeće je najviša odlučujuća instanca ESB-a. Sastoji se od
šest članova Izvršnog odbora i guvernera 15 središnjih banaka Eurozone.
Predsjedava mu predsjednik ESB-a. Zadaća je Vijeća utvrđivanje
monetarne politike Eurozone.
 Glavno vijeće sastoji se od Predsjednika ESB-a, potpredsjednika i
guvernera nacionalnih središnjih banaka svih država članica Europske
unije. Glavno vijeće ima savjetodavnu i informacijsku ulogu, te ocjenjuje
sposobnost za pristupanje Eurozoni.

Upravljačko vijeće jedino je ovlašteno za emisiju novčanica u okviru Unije.

Sjedište Banke je u Frankfurtu na Majni.

Revizorski sud je posebna kontrolna institucija Europske unije, nadležna da

ispituje sve prihode i rashode svih tijela koje je osnovala Zajednica, ako to nije
isključeno nekim ustavotvornim dokumentom. Revizorski sud kontrolira
ispravnost i zakonitost, te regularnost svih transakcija.

Osnovan je 22. jula 1975. godine ugovorom iz Bruxellesa, a stupio na snagu 1.

jula 1977. godine. Sjedište je u Luksemburgu.

REVIZORSKI SUD ima 25 članova koje imenuje Vijeće EU, uz prethodno

mišljenje Europskog parlamenta. Mandat članovim traje 6 godina i djeluju
potpuno neovisno. Članovi između sebe biraju predsjednika na vrijeme od tri
godine, a te ista osoba može biti ponovno izabrana.
Revizija se temelji na odgovarajućoj dokumentaciji, a postupak revizije može se
obaviti na cijelom području Unije. Kad se obavlja revizija na "terenu" neke
države članice, onda se u postupak kontrole uključuju i nacionalna revizijska
tijela. Revizorskom sudu se moraju dostaviti dokumenti i informacije nužne za
obavljanje njegovih zadaća. Izvješće o rezultatima istrage Revizorski sud
dostavlja svim tijelima, prije svega Europskom parlamentu i Vijeću EU koji,
sukladno izvješću, poduzimaju odgovarajuće radnje.

Postoje i druga tijela i ustanove:

 Gospodarski i socijalni odbor - savjetodavno tijelo EU, sastavljeno od

317 članova. Ima sjedište u Bruxellesu.
 Odbor regija - također savjetodavno tijelo EU, sastavljeno od 317
članova koje delegiraju tijela lokalnih i regionalnh vlasti država čnica EU
kako bi zastupali interese regija jedinica lokalne samouprave na razin
Unije. Ima sjedište u Bruxellesu.
 Europska investicijska banka - ustrojena je Rimskim ugovorom o
osnivanju EZ-a, s ciljem pridonošenja uravoteženosti razvoja Europske
zajednice gospodarskom integracijom i socijalnom kohezijom. Banka
osigurava dugoročno financiranje određenih kapitalnih projekata u Uniji
te u drugim državama svijeta. Ima sjedište u Luksemburgu.
 Europska banka za obnovu i razvoj - osnovana je 1991. godne kako bi
pomogla bivšim komunističkim državama u njihovoj transformaciji u
tržišna gospodarstva. Banka se bavi investiranjem u privatna poduzeća,
samostalno ili s drugim partnerima. Sjedište banke je u Londonu.

Također postoji i velik broj specijaliziranih agencija.

REGIONALNA POLITIKA usmjerena je na regije i gradove EU-a, a cilj joj je

strateškim ulaganjima unaprijediti gospodarski rast i poboljšati kvalitetu života.
Istodobno služi i kao oblik solidarnosti namijenjen podupiranju slabije
razvijenih regija. Financiranje regionalne politike EU-a usmjereno je na 4
prioriteta:

 istraživanje i inovacije
 informacijske i komunikacijske tehnologije
 povećanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća
 razvoj gospodarstva s niskim emisijama ugljika
Regionalna politika daje rezultate. Zahvaljujući njoj u razdoblju od 2007. do
2012. u državama članicama:

 otvoreno je 769 000 novih radnih mjesta

 uložena su sredstva u 225 000 manjih poduzeća
 financirano je 72 000 istraživačkih projekata
 još 5 milijuna građana EU-a dobilo je pristup širokopojasnom internetu
 poboljšana je kvaliteta života u gradovima provedbom 11 000 različita
projekta

Regionalna politika provodi se s pomoću Europskog fonda za regionalni razvoj

(EFRR) i Kohezijskog fonda. Za svakodnevno upravljanje fondovima
odgovorne su nacionalne i regionalne vlasti, u suradnji s Europskom komisijom.
Upravljačka tijela odabiru, financiraju i nadziru projekte koji najviše mogu
pridonijeti ispunjenju lokalnih potreba te potencijalnim korisnicima pružaju
informacije o mogućnostima financiranja, uključujući:

 javna tijela
 privatni sektor (poduzeća)
 sveučilišta
 udruženja i nevladine organizacije
ZAKLJUČAK

Kroz ovaj seminarski rad analizirali smo i predstavili neke od najvažnijih

institucija i politika Evropske unije. Svaka od institucija na svoj način doprinosi
skladu, harmoniji i vladavini zakona unutar Evropske unije. Jedna od najvaznijih
institucija je Evropski parlament koji broji 766 zastupnika koji se biraju svake
pete godine a koji predstavlju preko 500 miliona stanovnika u Evropskoj uniji.
Posljednji zastupnici u Evropskom parlamentu dolaze iz Republike Hrvatske, a
izabrani su 2013. godine kada je i Republika Hrvatska pristupila Evropskoj
uniji. Pred Evropskog parlamenta govorili smo i o Vijeću Evropske unije.
Vijeće Evropske unije je institucija Europske unije u kojoj su zastupljene vlade
država članica. U njoj se sastaju ministri i drugi dužnosnici iz država članica
EU-a kako bi donijeli zakone i uskladili politike koji spadaju u nadležnost
Europske unije. Europska komisija je političko te glavno izvršno tijelo Europske
unije. Naziva se često i Vladom Europske unije. Europska komisija zamišljena
je kao tijelo koje djeluje tako da je odlučivanje u njemu neovisno od volje
države članica (nadnacionalni karakter). Zajedno s Europskim parlamentom i
Vijećem Europske Unije, čini tri glavne institucije koje vode Europsku uniju.
Europska komisija sastoji se od povjerenika koji dolaze iz država članica te oni
svi zajedno djeluju kao jedinstveno tijelo. Europska središnja banka (skraćeno
ESB) osnovana je prema Ugovoru o Europskoj uniji, središnja je institucija
monetarnog sustava Europske unije. Europska središnja banka nužna je
institucija europske monetarne unije sa zadatkom da održava stabilnost europske
valute - eura i nadzire količinu novca u opticaju, itd. Pored navedenih institucija,
veliku ulogu u sklopu Evropske unije imaju njene politike, sa posebnim osvrtom
na Regionalnu politiku. Regionalna politika usmjerena je na regije i gradove
EU-a, a cilj joj je strateškim ulaganjima unaprijediti gospodarski rast i poboljšati
kvalitetu života. Istodobno služi i kao oblik solidarnosti namijenjen podupiranju
slabije razvijenih regija. Financiranje regionalne politike EU-a usmjereno je na 4
prioriteta:

• istraživanje i inovacije

• informacijske i komunikacijske tehnologije

• povećanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća

• razvoj gospodarstva s niskim emisijama ugljika

LITERATURA

1) Mile Lasić: „Europska unija: nastanak, strategijske nedoumice i integracijski dometi“.

Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2009

2) Eurostat regional yearbook 2012. Luxembourg:

3) Publications Office of the European Union, 2013.

4) Nikola Džombić, Evropska unija –prošlost, sadašnjost, budućnost, Sarajevo, 2010.

5) Mladen Bodiroža: Evropska unija, Banja Luka, 2008