Nakon pada Zapadnog Rimskog carstva, 476.

godine prije naše ere nastaje period ranog

srednjeg vijeka označen turbulentnim događanjima, kolapsom civilizacijskog društva i
velikom seobom naroda. Historija prostora današnje Bosne i Hercegovine je u narednih 500
godina dobrim dijelom nepoznata. Poznato je međutim da su ovim područjem pokušavale i
nakratko uspijevale vladati imperije kao što su : Bizantija, Ugarska i Bugarska. Također se
zna da je došlo do migracije avarskih i slavenskih naroda sa sjevera koji su se tako u periodu
7. i 8.stoljeća trajno nastanili na području Zapadnog Balkana pri tome asimilirajući domicilno
stanovništvo. U 10-tom stoljeću se po prvi put spominje ime Bosna u dijelu „De
administrando imperio“ sa svoja dva grada Desnik i Katera.Od 12.stoljeća postoji znatno više
zapisa o prilikama u srednjovjekovnoj Bosni, počevši od „Povelje kulina Bana“, 1189godine.
Prvobitna bosanska država je obuhvatala samo područja Sarajevsko-zeničke kotline do
Vrbasa na zapadu i Drine na istoku, te seje nalazila u vazalnom statusu prema Ugarskoj.Ipak
kroz naredna stoljeća je postajala teritorijalno sve veća i politički sve samostalnija. Prvo je
njome vladalo više banova počev od bana Borića koji je bio prvi ban, pa do Kulina, Mateja,
Ninoslava, Prijezde i tako dalje. U tom periodu u sastav bosanske banovine su ušle i sljedeće
regije: Usora i Soli, Hum,Podrinje, Primorje, Završje(kraška polja Zapadne Bosne), Donji
Kraji.Godine 1377. kralj Tvrtko se proglašava za kralja Srbije, Bosne, Primorja i drugih regija
čime srednjovjekovna Bosna doživljava svoj politički vrhunac. U periodu srednjeg vijeka u
Bosni je bila rasprostranjena i Crkva bosanska. Ona je bila autonomna religijska zajendica.
Kraljevski gradovi te države bili su Visoki, Jajce i Bobovac. Ipak nakon smrti Tvrtka I moć
bosanske države opada pa tako u prvoj polovini 15-tog stoljeća Stjepan Kosača uzima titulu
hercega, te ostvaruje visok stepen autonomnosti regije kojom je vladao – Hercegovina.
Nemoćno bosansko kraljevstvo 1463. godine definitivno potpada pod vlast Osmanskog
carstva iako će neke dijelove današnje Bosne i Hercegovine Osmanlije zauzeti tek skoro dva
stoljeća kasnije. Od tada se Bosna nalazi u sklopu velike imperije i najveći dio tog vremena je
imala status „isturene“ pogranične oblasti koja je imala veliki strateški značaj. Bosna je
prvobitno imala administrativni status sandzaka unutar Rumelijskog ejaleta, a od 1580-te
godine je postojala kao zaseban ejalet koji se dijelio na više sandžaka. Ovaj ejalet je bio
najveći sredinom 17-tog stoljeća, te je uključivao sljedeće sandžake: bosanski, hercegovački,
kliški, požeški, pakrački, zvornički, lički i bihaćki.U 19-tom stoljeću je nastao i novopazarski
sandžak, koji je do danas zadržao naziv Sandžak. Sjedišta Bosanskog ejaleta su bili u
gradovima: Banjaluka, Travnik i Sarajevo. Potpisom Karlovačkog mira 1699-te, teritorij
ejaleta je znatno smanjen čime su udareni temelji za modernu granicu Bosne i Hercegovine. U
društvenim prilikama je dominirao feudalni sistem organiziran na principu timara pri čemu je
većina zemljoposjednika bila muslimanske vjere dok su kmetovi većinom bili kršćani.19-to
stoljeće je označeno brojnim pobunama stanovništva Bosne protiv Osmanske vlasti, među
kojima je najznačajnije ono na čijem ječelu bio Husein kapetan Gradaščević, „Zmaj od
Bosne“. Kao rezultat sloma te pobune kratkotrajno je egzistirao zaseban Hercegovački ejalet.
Godine 1878. Austrougarska okupira Bosanski ejalet sa izuzetkom novopazarskog
sandžaka,koji dobiva status „korpus separatum“unutar te imperije. Austrougarska intenzivno
radi na modernizaciji industrije, privrede i društva. Godine 1908. Austrougarska je anektirala
Bosnu. 1914. ubistvo austrougarskog prijestolonasljendika Franza Ferdinanda u Sarajevu,
započinje Prvi svjetski rat. Završetkom Prvog svjetskog rata, Austrougarska se raspada na
više država. Bosna stupa u sastav prvo Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a kasnije u
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Zahvaljujući tzv. turskom paragrafu Bosna zadržava
svoje granice u okviru nove države, ali njen društveni i ekonomski razvoj doživljava zastoj.
Na nivou te države sve više rastu tenzije između centralističkih i unutarističkih političkih sila
iz drugih dijelova, posebno Hrvatske. Ta kriza u Bosni i Hercegovini manifestovana je kroz
pitanje agrarne reforme kao velikog nasljednog problema. Oktroisanim ili nametnutim
ustavom 1929-te, čitava država je podijeljena na 9 banovina čime su razbijene historijske
granice Bosne i Hercegovine. 1939-te, dolazi do sporazuma Cvetković-Maček te nastaje
banovina Hrvatska u čijem sastavu su ulazili i dijelovi Bosne i Hercegovine. Također Drugi
svjetski rat pogađa Jugoslaviji, gdje 1941. nastaje Nezavisna država Hrvatska ili NDH. Ona u
svom sastavu objedinjuje čitavu Bosnu i Hercegovinu. Ipak najveći broj aktivnosti NOP-a se
odvija upravo na području Bosne i Hercegovine. Tako se na tlu Bosne i Hercegovine
održavaju ne samo zasjedanja ZAVNOBIH-a, nego i AVNOJ-a. Za budućnost Bosne i
Hercegovine, je posebno značajan 25.11.1943. kada je održano prvo zasijedanje u Mrkonjić
Gradu. U periodu SFRJ, Bosna i Hercegovina je intenzivno industrijalizovana što je
doprinjelo društveno-ekonomskom razvoju. Raspads SFRJ je proces koji je najviše pogodio
Bosnu i Hercegovinu, zbog multietničkog sastava njenog stanovništva. Referendum 29.2 –
1.3.1992. je bitan jer je u tom vremenu za suverenu i nezavisnu državu Bosnu i Herecgovinu
bilo preko 99%. Izlaznost ukupnog glasačkog stanovništva iznosila je 64%.Ubrzo nakon
proglašenja nezavisnosti RBiH, započela su ratna dejstva koja su završena Dejtonskim
mirovnim sporazumom, 25.11.1995. Na taj način Bosna i Hercegovinaje uređena kao
decentralizovana i složena država, sastavljena iz 2 entiteta, 10 kantona a naknadno je dodan i
Brčko Distrikt, 1999-te godine.

VJEŽBA 2 (POLITIČKO-TERITORIJALNI USTROJ)

Osnovu političko-teritorijalne strukture Bosne i Hercegovine predstavljaju dva entiteta i to :

Federacija BiH i Republika Srpska.Međuentitetska linija je povučena uglavnom prema
linijama fronta sa kraja 1995-te godine uz korekcije kako bi se zadovoljio omjer 51% - 49%,
kao i neki strateški razlozi.Unutrašnju entitetsku strukturu karakteriše asimetričnost, to jeste
činjenica da FBiH ima srednji nivo vlasti a Republika Srpska nema.Lokalni nivo vlasti je
predstavljen kroz 143 jedinice samouprave, od čega je 12 službenih gradova.U FBiH se nalazi
6 službenih gradova a to su: Sarajevo, Mostar, Široki Brijeg, Tuzla, Zenica i Bihać, a u
Republici Srpskoj: Banjaluka, Prijedor, Trebinje, Bijeljina, Doboj, Istočno Sarajevo.