Dante Alighieri 

(fon. Dante Aligijeri) (Firenca, 29. maj 1265 - Ravenna, 14.

septembar 1321), italijanski pjesnik, prozaist i političar. Politički sukobi ( pristaše
pape i pristaše njemačkog cara) u njegovom rodnom gradu, u kojima je i on
strasno učestvovao, odveli su ga u progonstvo, iz kojega se više nikada nije
vratio. Istakao se već u mladosti kao talentiran pjesnik, i to u krugu tzv. pjesnika
novog stila (dolce stil nuovo). Ali glavnu slavu stekao je djelom koje mu je postalo
životno i koje je pisao daleko od svog rodnog grada. To je djelo veliki religiozni
ep Komedia (Commedia), kojem je poslije Bokačo (Boccacio) dao, zadivljen,
oznaku 'božanstvena'. Danteov izbor da ovo djelo nazove Komedija ne znači da
je djelo trebalo da bude komično. Ustvari, riječ komedija odnosi se na jedan od
dva klasična stila pisanja - drugi je bio tragedija. Tragedija je bila visokog stila,
stila epova, sa radnjama koje su išle od obećavajućeg početka do tragičnog
kraja. Komedija je bila drugi stil, stil grotesknih likova, sa radnjom koja je išla od
nesretnog početka do sretnog kraja. Danteovo korištenje njegovog domaćeg
dijalekta u pisanju Božanstvene komedije pomoglo je da ujedini italijanski jezik.
Dante je svom velikom epu dao oblik vizije opisujući u njemu svoj put u pakao,
čistilište i raj. Čitavo se djelo ističe izvanredom simetričnošću. Podijeljeno je na tri
dijela: Pakao, Čistilište i Raj. Svaki od tih dijelova ima po 33 pjevanja, što znači
da čitav ep, uključivši i uvodno pjevanje, ima ukupno 100 pjevanja. Strofa u
kojem je djelo spjevano ima tri stiha i zove se tercina. Te su tercine povezane
između sebe strogo provedenom rimom.
Oblik vizije Dante je našao u književnosti srednjeg vijeka, samo ju je ispunio
pravim, istinskim životom i živim, psihološki fino izrađenim likovima. U poslijednje
vrijeme teoretičari smatraju da je Dantea, također, inspirisao i opis uspona
poslanika Muhammeda a.s. na nebo, kojeg je sigurno pročitao u progonstvu.
Od drugih Danteovih djela spominjemo njegovo mladenačko lirsko djelo Novi
život (Vita nuova), u kojem je opjevao ljepotu svoje velike ljubavi Beatriče.
Napisao je italijanskim jezikom.
Na latinskom jeziku značajno mu je djelo De vulgari eloquentia, u kojem
raspravlja o vrijednosti građanskog italijanskog jezika.

Pakao (Inferno) je dio Božanstvene komedije. Priča pakla jeste da se Dante u

trideset i petoj godini našao u mračnoj i divljoj šumi. Lutao je čitavu noć, dok u
zoru nije izašao iz nje i naišao na podnožje nekog brda. Ugledavši ga, počne se
penjati, ali mu na put stanu tri zvijeri i to:pantera, lav i vučica. Htjele bi da se vrati
odakle je i izašao. Od tih zvijeri spasi ga Vergilije, slavni rimski pjesnik,
autor Eneide, pozivajući ga da krene sa njim kroz pakao i čistilište, a da bi došao
do raja trebat će mu pratnja Beatriče (njegove ljubavi i u pravom životu koja je
umrla mlada). Uostalom, ona je Vergilija i poslala da izbavi Dantea od velikih
opasnosti u kojima se bio našao.
Lista likova (glavnih)
DANTE- autor i protagonist u Božanstvenoj komediji. U početku pakla žali
grešnike ali kasnije shvača da su to zaslužili i da su dobili božiju pravdu.
VERGILIJE- Danteov vodič kroz pakao. osuđen je na limb pošto se rodio prije
Isusovog rođenja. U djelu je prikazan kao mudar i koristan Danteu.
BEATRIČE- jedna od blagoslovljenih u raju; šalje Vergilija da pomogne Danteu.
Kao Dante i Vergilije i Beatriče je historijska ličnost. Beatriče ima manju ulogu u
paklu za razliku od Čistilišta i raja.
(mnogo sporednih likova koje Dante susreće u paklu)

Jezik i stil
Kao što je rečeno u biografiji Aligijerija, on je koristio Italijanski, firentinski
dijalekat, u svom djelu. To je značilo da je mnogo ljudi moglo čitati to djelo, a ne
samo neki intelektualni krugovi, zato se sa pravom može reći da je Dante otac
italijanskog jezika. Takođe, djelo je puno i latinizama i neologizama. Stilski djelo
je različito i zavisi od raspoloženja protagoniste. Nekada je ton komičan nekada
tragičan, svečan ili ponizan.

Autor Dante Alighieri; 1314

Originalni naziv Inferno

Jezik Srednjo-vjekovni italijanski

dijalekat

Žanr Epska poema, religijska

alegorija, fantazija

Vrsta djela Narativna poema

Vrijeme i mjesto Početak 14. st; Italija

nastanka

Pripovjedač Dante

Gledište Prvo lice; subjektivno gledište

 Vrijeme radnje Podne petka i jutro subote
(Uskrs) 1300.

Mjesto radnje Pakao

Glavni lik Dante kao lik; alegorijski

čovječanstvo

Vrhunac Susret sa Luciferom (nema

pravog vrhunca)

Teme Ideja pakla kao uticaj na život

itd.

Božanstvena komedija (ital. Divina Commedia) je epska pjesma koju je

napisao Dante Alighieri u periodu od1308. do 1321. Spada u klasike
svijetske književnosti. Alegorija je kršćanskog života poslije smrti i
kulminacija je srednjovijekovne slike svijeta. Zbog svoje
uspješnosti, toskanski dijalekt na kom je pisana se utvrdio kao današnji
standardni italijanski jezik. Sastoji se iz tri
dijela: Pakao (Inferno) , Čistilište(Purgatorio) i Raj (Paradiso).

Dante ju je prvo sarkastično nazvao komedija (zbog tada jedinih poznatih

pravaca književnosti: komedija i tragedija) dok je
pridjev božanstvena dodat 1555. u štampanom izdanju humaniste Lodovico
Dolcea. Inicijator za dodavanje ovog pridjeva bio je Giovanni
Boccaccio koji je u tom izdanju dodao i svoj tekst U slavu Dantu.
Dante ima dva vodiča: velikog antičkog pjesnika Vergilijea kroz Pakao i
Čistilište i svoju idealnu ženu Beatrice kroz Raj.

Djelo počinje spjevom Pakao, noć prije Velikog Petka 1300. godine. Dante
je tada bio "na polovini životnog puta" (prema Biblijskom životnom vijeku,
Psalm 90:10), to jeste imao je 35 godina. Putovanje počinje kada ga
Vergilije zatiče u tamnoj šumi, alegorično na rubu samoubistva, okruženog
sa tri zvijeri: lavom, leopardom i vučicom kojim ne može pobjeći u svojoj
nemogućnosti da nađe pravi put. Dok ga pjesnik spašava iz ove situacije,
vodi ga na putovanje podzemljem. U paklu se nalazi devet krugova
podjeljenih u tri dijela, Gornji pakao (prvih 5 krugova) gdje su smješteni
griješnici zbog pretjeranog uživanja, 6 i 7 krug u kojem su nasilnici, i 8 i 9 u
kojem su pakosnici. Ova tri tipa grijeha su predstavljani simbolično kroz
zvijeri koje na početku napadaju Dantea.

Alegorično, pakao
predstavlja kršćansku dušu koja
vidi grijeh onakvim kakav zaista jeste.

Simbolika brojeva
Dante poštuje srednjovjekovnu simboliku
brojeva prema kojoj je 3 sveti broj, 4
zemaljski broj, a 7 broj savršenstva.
Ljubav
U Dantea nailazimo na tri različite ljubavi:
1. najniža razina - fizička ljubav: niži stupanj tjelesne, zemaljske
ljubavi
2. viša razina - duhovna ljubav: ljuba prema mrtvoj Beatrice
3. najviša razina - ljubav prema vlastitom duhu
Ljubav je za Dantea ''sila koja pokreće Sunce i ostale zvijezde''.

ANALIZA JEZIKA I STILA:

- epiteti: mrka, prijeka, tvrd, ljut
- personifikacija: ''Ovi im lice šarahu do krvi, gdje to beru meki gadni crvi...''
U prvom se krugu - Limbu nalaze duše nekrštenih. Njihove se duše ne
muče i jedina im je muka neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze
djeca i antičke ličnosti koje su se rodile prije stvaranja kršćanstva;
Homer, Ovidije, Vergilije...

U drugom se krugu nalaze duše preljubnika, kojima vitla paklena

oluja. Čuva ga Minos, a on ujedno i razvrstava teže grješnike. U
tomkrugu Dante razgovara s Francescom i Paolom, ljubavnicima iz
Ravenne.

U trećem se krugu muče duše proždrljivaca i pijanaca. Njihove su

muke da ih, polijegale po blatu, šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski
čuvar Hada, raščetvoruje.

U četvrtom su krugu duše rasipnika i škrtaca. Oni guraju kamenje, a

čuva ih vuk Pluton (nekada bog bogatstva, a sada paklena neman).

Peti je krug krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a

lijeni se dave pri dnu rijeke Stiks. Čuva ih Flegija.

Šesti je krug krivovjeraca i onih koji nisu vjerovali u besmrtnost duše.

Oni su zakopani u otvorenim gorućim grobovima grada Disa. Tu
Dante priča s Farinatom i Cavalcantijem. Proriču Danteu da će biti
prognan iz rodnog grada.

Sedmi je krug krug nasilnika, a podijeljen je na tri pojasa. U prvom se

pojasu nalaze nasilnici protiv bližnjega, a čuvaju ih kentauri, koji ih,
dok su uronjeni u Flegaton, rijeku od vruće krvi, gađaju strelicama. U
drugom se pojasu nalaze samoubojice, koji su pretvoreni u otrovno
granje, a kljucaju ih harpije (ptice sa ženskim licima) i gladne kuje. U
trećem se krugu na užarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga i
prirodnih zakona, a zasipa ih ognjena kiša. Bogohulnici leže na
leđima, lihvari sjede pognuti, a sodomiti trče okolo. Čuvar je toga
kruga Minotaur.

Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju

deset rovova. Dante i Vergilije u taj krug stižu zahvaljujući Gerionu,
zmaju oštrog repa i ljudskog lica koji je simbol prevare i čuvar toga
kruga u kojem su varalice. U prvom su rovu svodnici i zavodnici žena
(njih bičuju đavoli), u drugom laskavci (zaronjeni u ljudske fekalije).
U trećem su rovu simonisti - ljudi koji su prodavali ili kupovali
crkvene časti, naglavce zabodeni u šuplju stijenu dok im gore tabani.
Tamo Dante sreće Papu Nikolu III. U četvrtom se rouv nalaze vračevi i
lažni proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute naopako. U petom
su rovu podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a čuvaju ih
vrazi. U šestom su rovu licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim
pozlaćenim olovnim kabanicama. U sedmom su rovu varalice društva
i Crkve koji trče ruku svezanih straga progonjeni od otrovnih zmija;
zmije ih grizu, a oni se pretvaraju u pepeo iz kojeg se, poput feniksa,
ponovno rađaju. U osmom su rovu lažni savjetnici, a među njima
Dante sreće Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U
devetom su rovu sijači nesloge, koje vrag ranjava mačem, a u desetom
su rovu krivotvoritelji, kažnjeni strašnim bolestima.

Ulaz u deveti krug (duboki zdenac) čuvaju lancima svezana trojica

giganata: Nimrod, Efijalt i Antej. Taj je krug podijeljen na četiri zone:
Kain - zona izdajica rođaka, Antenori - zona izdajica domovine ili
stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju, Guidecca - zona izdajica
svojih dobročinitelja. U središtu Kocita, ujedno i središtu zemlje,
nalazi se gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri
glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan
vjetar. Ima tri lica: crveno, crno i žućkasto. U ustima su mu Juda,
Brut i Kasije, trojica najpoznatijih izdajnika. 

Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i

stiže do južnog pola, gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u
obliku brda.

Tumačenje naslova
Zove se komedija jer se prema srednjovjekovnoj poetici tako nazivalo
pripovjedačko djelo u stihu napisano jednostavnim, svima razumljivim izrazom
koje započinje tužno, a završava sretno. 
Atribut božanstvena, kojim se htjela naglasiti uzvišenost sadržaja, dodan je u
jednom mletačkom izdanju iz 1555. godine, a dodao ga je Boccaccio

Broj 3 je simbol Božanskog braka, jer sadrži u sebi prvi muški (neparni) i prvi
ženski(parni) broj, odnosno 1 i 2, nebo i zemlju. 3 označava sintezu spiritizma.
Simbol broja 3 je trougao, sto označava čas rođenja, rast (život) i smrt. Sveto
trojstvo-Bog Otac, Bog Sin i Sveti Duh. Oslikava Oca, Majku i dete u prevodu
prošlost, sadašnjost i budućnost.