Prof.

dr EUGEN OBERSMIT

OZUBLJENJA ....,

I ZUPCANICI

SNL
ZAGREB 1982.
 Q ....

Recenzent
Prof. dr RUDOLF ZDENKOVIC

i) ~ ( ' q; l'
o'-. -.J ....... 1<>

/ l . '/

'lo; !
.J '',\ /

~.,
 PREDGOVOR
Premda su zupčanici samo jedan od elemenata strojeva za prijenos
snage i gibanja njima pripada po učešću i važnosti u strojogradnji prvo
mjesto.
Na zupčanike postavljaju se vrlo veliki zahtjevi kako u pogledu
snage koju treba prtnijeti, brzine vrtnje, točnosti izrade i točnosti rada.
To je jedan od razloga što je građa za obradu zupčanika vrlo opširna.
U knjizi su obrađene sve vrste zupčanika: čelnici s vanjskim i
unutrašnjim ozubljenjem s ravnim i kosim zubima, stožnici, vijčanici,
pužni i planetarni prijenosnici. Za navedene zupčanike i prijenosnike
detaljno su obrađene teoretske osnove. Za stožnike sa zakrivljenim zu-
bima i hipoidne zupčanike dane su, međutim, samo osnove.
Osim detaljnih teoretskih osnova obrađeni su u knjizi proračuni
nosivosti zupčanika prema najnovijim ISO i DIN preporukama. Za sva-
ku vrst zupčanika i prijenosnika dana su uputstva za konstruktivno obli-
kovanje.
U posebnim poglavljima obrađeni su: materijali, toplinska obrada,
podmazivanje, izrada i obrada zupčanika kao ispitivanje zupčanika.
Knjiga »Ozubljenja i zupčanici« predstavlja pokušaj da se materija
o zupčanicima na našem jeziku obradi šire i tako pruži mogućnost za
izučavanje i daljnja istraživanja. Knjiga je namijenjena istrojarskim
inženjerima u praksi. Obzirom na vrst i širinu materije obrađene u
knjizi, svjestan sam delikatnosti i odgovornosti preuzetog posla. Bit ću
stoga zahvalan za svaki savjet i svaku konstruktivnu kritiku.
Dužan sam da se zahvalim svima onima koji su mi na bilo koji
način pomogli na radu oko knjige. Posebno se zahvaljujem recenzentu
prof. dr Rudolfu Zdenkoviću, lektorici Đurđi liv ković. Zahvalan sam i
drugovima Grgek Zvonku i Crnjak Ivici na izradi velikog broja i vrlo
kompliciranih slika.
Zahvalnost dugujem i svima onima koji su mi na bilo koji način
pomogli i omogućili izradu udžbenika.

Prof. dr Eugen Oberšmit

v
 SADRŽAJ
Predgovor V
ZUPCANI PRIJENOSNICI 5

1. OSNOVE 5
1.1 Pojmovi,nazivlje, oznake 6
1.2 Zakon ozubljenja\ 10
1.2.1 Konstrukcija suprotnog boka, zahvatna crta, put zahvata, dužina
zahvata, stupanj prekrivanja 12
1.3 Uvjeti klizanja" proračun brzine klizanja na početku na kraju
zahvata 14
1.3.1 Faktor klizanja 18
1.3.2 Specifično klizanje 19

2. CIKLOIDNO OZUBUENJE 23
2.1 Konstrukcija ortociklode, epiciklode i hipociklode 23
2.2 Konstrukcija cikloidnog ozubljenja 25
2.2.1 Svojstva i promjena cikloidnog OZUbljenja 26
2.2.1.1 Ozubljenje s valjcima 27
j2 EVOLVENTNO OZUBUENJE 28
3.1 Konstrukcija evolvente 28
3.1.1 Analitičko određivanje evoiventnog boka 30
3.2 Osnove i svojstva evoiventnog ozubljenja 32

4. ČELNICI S RAVNIM ZUBIMA 35

4.1 Profil ozubnice kao standardni profil za evolventno OZUbljenje 35
4.2 Uvjeti zahvata, put zahvata, dužina zahvata, stupanj prekrivanja 36
4.2.1 Podrezanost, interferencija i granični broj zubi . 43
4.2.2 Zupčanici u slogu 47
4.2.3 Pomak profila čelnika s ravnim zubima, faktor pomaka 47
4.2.3.1 Debljine zuba na diobenoj kružnici 50
4.2.3.2 Preklapanje (interferencija) bokova zuba 51
4.2.3.3 Utjecaj pomaka profila 51
4.2.3.4 Zašiljenost i minimalni broj zubi 52
4.2.3.5 Unutrašnje ozubljenje, pomak profila :;3
4.2.3.6 Određivanje debljine zuba na bilo kojem dijelu zuba (evolventnc
funkcije) 54

VII
4.2.4 Zupčani parovi, Nulti parovi, V-nulti parovi i V-parovi čelnika
s ravnim zubima 57
4.2.4.1 Nulti parovi čelnika s ravnim zubima 57
4.2.4.2 V-Nulti parovi čelnika s ravnim zubima 61
4.2.4.4 Proračun razmaka osi zupčanika V-parova čelnika bez bočne
zračnosti 67
4.2.4.5 Razmak osi zupčanika kod pn~krivanja profila b8
4.2.4.6 Razmak osi zupčanika kod zahvata bez bočne zračnosti 68
4.2.4.7 Proračun tjemenih promjera zupčanika V-parova (faktor skra-
ćenja tjemenog dijela glave) 7l
4.3 Izbor zbroja pomaka rrofila (l: x) i njihova podjela na XI i x, 72
4.3.1 Podjela zbroja faktora pomaka profila parova kod kojih je
ZI ~ ISO i kod kojih je Z, > ISO 76
4.3.1.1 Izbor pomaka profila radi izravnanja specifičnog klizanja na po-
četku i na kraju zahvata 81
4.3.1.2 Izbor pomaka profila radi povećanja vijeka trajanja 82
4.3.1.3 Izbor pomaka profila radi poboljšanja mirnog hoda 84
4.3.1.4 Moguće nepravilnosti zahvata kod većih' pomaka profila 84
4.3.2 Standardni razmaci osi za zatvorene prijenosnike m ~ 0,5 mm 87
4.3.3 0,5 ozubljenje kod V-parova 88
4.3.4 Bočna zračnost 91
4.3.5 Korekcija boka zuba (korekcija profila, korekcija bočne linije) 93
4.4 Tolerancije evoiventnih čelnika (JUS M. Cl. 030-{)36) 93
4.4.1 Sistem tolerancija 105
4.4.1.1 Određivanje bočne zračnosti izborom tolerancije mjere preko zuba 107
4.5 Proračun opteretivosti (nosivosti) zupčanika 114
4.5.1 Osnove opteretivosti (nosivosti) zupčanika 114
4.5.1.1 Pogonsko opterećenje 114
4.5.1.1.1 Pogonski uvjeti 115
4.5.1.1.2 Stanje materijala 116
4.5.1.1.3 Promjene na zubu izazvane štetnim utjecajima 116
4.5.1.2 Oštećenje zuba 119
4.5.1.2.1 Lomovi zbog umornosti 120
4.5.1.2.2 Nasilni lomovi 121
4.5.1.2.3 Rupičenje bokova (pitting) 122
4.5.1.2.4 Zaribavanje 125
4.5.1.2.5 Trošenje (habanje) 127
4.5.2 Opterećenje zupčanika 129
4.5.2.1.1 Vanjska dodatna dinamička opterećenja KJ 129
4.5.2.1.2 Unutrašnja dodatna dinamička opterećenja Kv 130
4.5.2.1.3 Utjecaj elastične deformacije zuba na veličinu unutrašnjih do-
datnih dinamičkih opterećenja 130
4.5.2.1.4 Utjecaj nepravilnosti profila boka zuba na veličinu unutrašnjih
dodatnih dinamičkih opterećenja 132
4.5.2.1.5 Utjecaj odstupanja koraka zahvata (p,) na veličinu unutrašnjih
dodatnih dinamičkih opterećenja 133
4.5.3 Sile koje opterećuju zub (opterećenje zuba) 137
4.5.3.1 Trenje, iskoristivost, prijenosni omjeri 142
4.5.4 Prijenosnici sa stepenastim zupčanim parovima 146
4.5.5 Opteretivost čelnika s vanjskim i unutrašnjim ozubljenjem 147
4.5.5.1 Opteretivost korijena zuba 147
4.5.5.1.1 Proračun naprezanja u korijenu zuba 150
4.5.5.1.2 Faktor učešća opterećenja Y. 154
4.5.5.1.3 Faktor raspodjele opterećenja (sile) na pojedine zube pri prora-
čunu opteretivosti korijena K 155
Fa

VIII
4.5.5.1.4 Faktor raspodjele opterećenja po dužini boka zuba kod proračuna
opteretivosti korijena KF~ . 160
4.5.5.1.5 Dopuštena naprezanja korijena zuba (j,p 162
4.5.5.1.6 Orijentacijske vrijednosti dinamičke izdržljivosti (j. Hm, (jR !,im 162
4.5.5.2 Faktor utjecaja veličine K •• 171
4.5.5.2.1 Faktor vijeka trajanja Y N 171
4.5.5.2.2 Faktor hrapavosti Ya 172
4.5.5.2.3 Faktor zareznog djelovanja Y S 173
4.5.5.2.4 Faktor sigurnosti korijena zuba Sp 174
4.5.6 Opteretivost bokova 174
4.5.6.1 Kontaktna (Hertzova) naprezanja općenito 175
4.5.6.1.1 Kontaktna (Hertzova) naprezanja primijenjena na evolventne
bokove zuba .. 176
4.5.6.1.2 Polumjeri zakrivljenja evoIventnih bokova zubi 176
4.5.6.1.3 Kontaktno naprezanje u kinematskom polu e 178
4.5.6.2.1 Vrijednost faktora materijala ZM 178
4.5.6.2.2 Faktor oblika zuba ZH 178
4.5.6.2.3 Faktor prekrivanja Z E 180
4.5.6.2.4 Faktor raspodjele opterećenja (sile) na pojedine zube pri optere-
tivosti bokova K H", . 184
4.5.6.2.5 Faktor raspodjele opterećenja (sile) po dužini boka pri optere-
tivosti bokova KH~ . 184
4.5.6.2.6 Kontaktna (Hertzova) naprezanja u unutrašnjim točkama zahvata
B i D «(jH i (jHD) 187
4.5.6.3 Dopušteno kontaktno (Hertzovo) naprezanje (juo 189
4.5.6.4 Faktor utjecaja ulja za podmazivanje KL 190
4.5.6.5 Faktor utjecaja hrapavosti ZR 190
4.5.6.6 Faktor utjecaja brzine Zv 192
4.5.6.7 Faktor utjecaja vijeka trajanja ZN 192
4.5.6.8 Faktor utjecaja očvršćivanja bokova Zw 193
4.5.6.9 Faktor sigurnosti bokova Su 194
4.6 Smjernice za izbor broja zuba, širine zupčanika, diobenog pro-
mjera, modula kod proračuna para čelnika 195
4.7.1 Orijentacijski proračun modula na osnovi opteretivosti korijena
zuba 197
4.7.2 Orijentacijski proračun modula na osnovi opteretivosti bokova
zuba . . . .. .... 200
4.7.3 Opteretivost zupčanika u odnosu prema zaribavanju (granica zari-
bavanja) 208

5. CILINDRICNI ZUPCANICI (CELNICl) S VANJSKIM OZUBUE-

NJEM KOSIM (HELIKOIDNIM) ZUBIMA 212
5.1 Nastajanje zupčanika s kosim (helikoidnim) zubima 212
5.2 Karakteristične veličine čelnika s kosim zubima 215
5.2.1 Kut nagiba boka ~ 215
5.2.3 Kut nagiba ~b na temeljnoj kružnici 218
5.2.4 Celni korak, normalni korak zahvata .. _ . . 219
5.2.5 Fiktivni cilindrični zupčanik s ravnim zubima, fiktivni broj zubi 219
5.2.6 Granični broj zubi 222
5.2.7 Stupanj prekrivanja 225
5.2.7.1 Stupanj prekrivanja bočne linije E~ 228
5.2.7.2 Izbor kuta nagiba boka ~ 230
5.3 Pomak profila 230
5.3.1 Nulti parovi, V-nulti parovi i V-parovi čelnika s kosim zubima 233

IX
5.3.2 Nulti parovi čelnika s kosim zubima 233
5.3.3 V-nulti parovi čelnika s kosim zubima 236
5.3.4 V-parovi čelnika s kosim zubima 240
5.3.4.1 Tjemeni promjeri V-plus zupčanika bez skraćenja glave 241
5.3.4.2 Tjemeni promjeri zupčanika sa skraćenjem glave 241
5.3.4.3 Raspoloživa tjemena zračnost proizlazi iz razmaka osi 242
5.3.4.4 Debljina zuba 242
5.4 Zračnost između bokova čelnika s kosim zubima 247
5.5 Odnosi sila na čelnicima s kosim zubima 248
5.6 Opteretivost čelnika s kosim zubima s vanjskim ozubljenjem 252_
5.6.1 Opteretivost korijena zuba 252··
5.6.1.1 Faktor utjecaja nagiba boka zuba 253
5.6.1.2 Orijentacijski proračun modula na osnovi opteretivosti korijena
zuba ( 254
5.6.2 Opteretivost bokova zuba' . 255
5.6.2.1 Orijentacijski proračun modula na osnovi opteretivosti bokova 257

6. EVOLVENTNI STUPANJ, ZUPČANICI S UNUTRASNJIM OZUB-

LJENJEM 262
6.1 Osnove i stupanj prekrivanja 262
6.2 Klizanje zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem 267
6.3 Korekcija pomakom profila zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem 269
6.3.1 Nulti parovi zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem 270
6.3.2 V-nulti parovi zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem 271
6.3.3 V-parovi zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem 272
6.3.4 Nepravilnosti zahvata zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem 274
7. ZUPčANICI S UNUTRASNJIM OZUBLJENJEM I KOSIM ZUBIMA 275
7.1 Opteretivost čelnika s unutrašnjim ozubljenjem i ravnim zubima 277
7.1.1 Opteretivost korijena 277
7.1.2 Opteretivost bokova 278
7.2 Opteretivost čelnika s unutrašnjim ozubljenjem i kosim zubima 278
7.2.1 Opteretivost korijena 279

8. čELNICI SA STRELASTIM ZUBIMA 279

9. WILDHABER - NOVIKOVLJEVO OZUBLJENJE 280
10. STOŽASTI ZUPčANICI (STOŽNICI) S RAVNIM ZUBIMA 285
10.1 Teorija nastajanja stožastih zupčanika (stožnika) 285
10.2 Ekvivalentni (dopunski) zupčanici 291
10.3 Geometrijske osnove 292
10.3.1 Prijenosni omjeri stožnika 293
10.3.2 Kutovi diobenih stožaca 294
10.3.3 Polumjeri diobenih kružnica dopunskih stožaca 297
10.3.4 Brojevi zuba dopunskih stožaca 297
10.4 Zupčasta ploča - osnovni stožnik 300
10.5 Granični broj zubi stožnika 302
10.6 Stupanj prekrivanja stožnika 304
10.7 Pomak profila 305
10.7.1 Postrani pomak profila 306
10.7.2 Visinski pomak profila 306
10.7.3 Visinski i postrani pomak profila 307

x
10.7.4 Faktor pomaka profila 307
10.7.5 Granica zašiljenosti 308
10.8 Klizanje stožnika s ravnim zubima kod 1: = 90° 308
10.9 Zupčani parovi stožnika 309
10.9.1 NULTI parovi stožnika 309
10.9.2 V-NULTI parovi stožnika 310
10.9.3 V-parovi stožnika s ravnim zubima 311
10.10 Prijenosni omjeri 312
10.11 Dimenzije stožnika 312
10.12 Osjetljivost stožnika na greške 317
10.13 Sile na zubima stožnika s ravnim zubima 317
10.13.1 Opterećenje vratila i ležaja 319
10.14 Proračun opteretivosti stožnika s ravnim zubima 322
1O.14.l Opteretivost korijena stožnika s ravnim zubima 323
10.14.1.1 Orijentacijski proračun modula na osnovi opteretivosti korijena
zuba 323
10.14.2 Opteretivost bokova stožnika s ravnim zubima 324
10.14.2.1 Kontaktni pritisak u kinematskom polu e 324
10.14.2.3 Orijentacijski proračun modula na osnovi kontaktnog pritiska 325
10.15 Oblikovanje stožnika 326

11. STOlNICI S KOSIM I ZAKRIVUENIM ZUBIMA 331

11.1 Stožnici s kosim zubima 331
11.2 Stupanj prekrivanja E 331
II

11.3 Broj zubi dopunskog zupčanika (virtuelni broj zubi) 333

11.4 Geometrijske mjere stožnika s kosim zubima 333
11.5 Faktor pomaka profila i broj zubi Z. dopunskog zupčanika stož-
nika s kosim zubima 334
11.6 Sila na stožnicima s kosim zubima 336
11.7 Opteretivost stožnika s kosim zubima 338
11.7.1 Opteretivost korijena zuba 338
11.7.2 Opteretivost bokova 339

12. STOlNI CI SA STRELASTIM ZUBIMA 341

13. STOlNICI SA ZAK,RIVUENIM ZUBIMA 342
13.1 Općenito o stožnicima sa zakrivljenim zubima 342
13.1.1 Stožnici sa zakrivljenim zubima u obliku kružnog luka 346
13.1.2 Stožnici sa zakrivljenim zubima u obliku evolvente 347
13.1.3 Stožnici sa zakrivljenim zubima u obliku produžene epicikloide 348

14. ZUPćANICI ZA MIMOSMJERNA VRATILA 349

14.1 Općenito o zupčanicima za mimosmjerna vratila 349
14.2 Ćelnici sa zavojnim zubima vij čanici 351
142.1 Brzine na vijčanicima 352
142.3 Sile na vijčanicima 354
142.4 Iskoristivost vijčanika 355
14.3 Opteretivost vijčanika 356
14.4 Dimenzije vijčanika s proizvoljno velikim kutom kojeg zatva-
reju osi vrtnje (1:) o· 358

XI
15. KONSTRUKTIVNE IZVEDBE ZUPCANIKA I PRIJENOSNIKA 360
16. PužNI PRIJENOSNICI 375
16.1 Općenito o pužnim prijenosnicima 375
16.2 Oblici pužnih prijenosnika prema geometrijskim oblicima pu-
ževa i pužnih kola 378
16.3 Oblici bokova puževa 381
16.4 Dupleks pužni prijenosnici 388
165 Osnovni pojmovi za određivanje dimenzija puža i pužnog kola 389
16.6 Zahvatne crte pužnih prijenosnika 396
16.7 Polje zahvata, linije istodobnog zahvata 396
16.8 Stupanj prekrivanja pužnih prijenosnika 398
16.9 Granični broj zubi 400
16.10 Pomak profila 401
16.11 Brzine i prijenosni omjer pužnih prijenosnika 403
16.12 Sile na pužnim prijenosnicima 404
16.13 Iskoristivost između puža i pužnog kola 408
16.14 Određivanje veličina reakcija u ležajevima vratila puža i puž-
nog kola 414
16.15 Proračun snage koja se može prenositi pužnim prijenosnikom
na osnovi faktora opterećenja c (Pa) 414
16.15.1 Proračun snage koja se može prenositi pužnim prijenosmclma
u odnosu prema zagrijavanju (sigurnost protiv zaribavanja
trošenja) 417
16.15.2 Sigurnost protiv opasnosti od stvaranja rupičavosti (pittinga) 419
16.15.3 Sigurnost protiv loma zuba pužnog kola 420
16.15.4 Sigurnost protiv progiba vratila puža 422
16.16 Oblikovanje pužnih prijenosnika 423
16.17 Ležištenje puževa 426
16.18 Puževi - materijali, izvedbe 427
16.18.1 Pužna kola - materijal, izvedbe 433
16.18.2 Kućišta pužnih prijenosnika 436
16.19 Podmazivanje pužnih prijenosnika 436
16.20 Montaža i uređivanje 437

17. PLANETARNI PRIJENOSNICI 446

17.1 Općenito o planetarnim prijenosnicima 446
17.2 Prijenosni omjeri, brzina vrtnje planetarnih prijenosnika 447
17.2.1 Jednostavni planetarni prijenosnici 447
17.2.2 Dvostruki planetarni prijenosnici 452
17.3 Grafički prikaz gibanja planetarnih prijenosnika 456
17.4 Diferencijal sa stožnicima (planetarni prijenosnik s dva stupnja
slobode) 462
17.5 Sile, momenti, snage planetarnih prijenosnika 463
17.6 Neke od mogućnosti promjena prijenosnih omjera 469

18. MATERIJALI ZUPCANIKA 473

18.1 Sivi lijev 473
18.2 Nodularni lijev 473

XII
18.3 Temperirani ili kovasti crni lijev 475
18.4 Čelični lijev 475
18.5 Obojeni metali 476
18.6 Sinterirani materijali 476
18.7 Umjetni materijali (plasti) za zupčanike (duroplasti j termoplasti) 479
18.7.1 Duroplasti za zupčanike 479
18.7.2 Proračun zupčanika od duroplasta 482
18.8 Termoplasti za zupčanike 482
18.8.l Proračun zupčanika od termoplasta 485
18.8.2 Oblikovanja zupčanika od termoplasta 490
18.8.3 Podmazivanje zupčanika od termoplasta 492

19. TOPLINSKA OBRADA ZUPČANIKA 493

19.1 Normalizacija 493
19.2 Postupci površinske toplinske obrade 494
19.3 Difuzioni termokemijski postupci 494
19.3.1 Cementiranje s naknadnim kaljenjem 494
19.3.1.1 Određivanje potrebne debljine zakaljenog sloja bokova zubi 501
19.3.2 Karbonitriranje 505
19.3.3 Nitriranje u solnoj kupelji (tenifer) i u plinu 506
19.3.4 Sulfiriziranje 507
19.3.5 Nitriranje u plinu 507
19.4 Postupci s površinskom akumulacijom topline 508
19.4.1 Indukciono kaljenje zupčanika 508
19.4.2 Plameno kaljenje 510
19.5 Kombinirani postupci toplinske obrade 512

20. PODMAZIVANJE ZUPČANIKA 513

20.1 Elastohidrodinamička teorija podmazivanja 513
20.1.1 Debljina uljnog sloja kod elastohidrodinamičkog podmazivanja 515
20.2 Svojstva i ponašanje ulja za prijenosnike 522
20.3 Načini podmazivanja prijenosnika 525
20.3.l Podmazivanje rukom 525
20.3.2 Centralno podmazivanje 525
20.3.3 Podmazivanje uronjavanjem 525
20.3.4 Tlačni cirkulacioni sistem podmazivanja 528
20.4 Potrebna količina ulja . 530
20.5 Vrste ulja za podmazivanje zupčanika 532
20.5.1 Obična maziva ulja iz nafte 532
20.5.2 Mineralna ulja za mehaničke prijenosnike motornih v(lzila 533
20.5.3 Cirkulacijska ulja 533
20.5.4 Ulja za visoke pritiske 533
20.5.5 Hipoidna ulja 536
20.5.6 Maziva za otvorene zupčanike 539
20.5.7 Sintetska ulja 539
20.6 Običn!,! ulja za podmazivanje prema DIN-u 51 501 539
20.7 Izbor maziva za prijenosnike 542
20.8 Određivanje potrebne viskoznosti kod primjene ulja kao maziva 543

XIII
21. ISKORISTNOST CELNIKA S RAVNIM ZUBIMA, GUBITAK
. SNAGE . .. .... .... ..... .. ... .. . . ... . . . ..... ; . . . . . 546

22. IZRADA ZUPčANIKA, OBRADA ZUPčANIKA ...... • .. . .. . 551

22.1 Fazonski postupci. . . . . . .. .. .. . . . . . . .. . . . . .. . . . . . • . . .. 553
22.2 Odva1ni postupci .... . . ........ ...... . ....•...... :... 556
22.3 BMenje zubi .. ............ ~ . . . . . . . . . . . .. . .. . . . . . . . . . . 562
22.4 . Brijanje (grecanje) zubi zupčanika . . • . . . . • . . . . . . . . . . . . . . . .. 566
22.4.1 Lepanje zupčanika ........ .... .................. ,.... 567
22.4.2 Laitenje utiskivanjem ................................. 569
22.5 Obrada stožnika s ravnim zubima (blanjanje, diobeno odvalno
glodanje, bru!enje, lepanje) . .. . ...• ...................... - 569
22.6 Izrada zupčanika bez skidanja čestica ....•.......' . . . . . . . . . .. 575
22.6.1 Lijevanje zupčanika ............................. . ..... 575
22.6.2 Brizg3ni i tlačno lijevani metalni zupčanici . ..... :............ 575
22 .6.3 Brizganje (tlačno lijevanje) plastičnih materijala . . : .. . ..... : .. .. 575
22.6.4 ,,LOST-WAX" postupak lijevanja ...... . .................. 575
22.7 Zupčanici proizvedeni sintetiIal\jem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 576
22.8.3 Elcstrudiranje i hladno izvlačenje zupčanika. . . . . . . . . . . . . . . . . .. 581
22.9 Ispitivanje zupčanika .................. '.' . . . . . . . . . . . . .. 581
LITERATURA ..................................... 586
KAZALO POJMOVA •..•...••..•... • .••..•.....•. .. :. .589
ZUPčANI PRIJENOSNICI
 1. OSNOVE
Dva zupčanika u zahvatu tvore zupčani par - zupčani prijenosnik. Zupčanim
prijenosnicima prenosi se gibanje i okretni momenti pomoću veze oblikom.
~j međusQhpQm položaju vratila razlikujemQ (sl. 5.1):
.L čel~~ 5 Ul.Yllil:lt..J..l.;lbi11J1Lm k ..f.~b;zike...s .kosim (beli[)oi4njm! wbil11fZ Cb).

1"
t-'--+
~/
,\
t--i
/
f---.
,

al bl cl dl el

fl

kl II
SI. 5, l Vrste zupčanika. al čelnici s ravnim zubima. b) čelnici s kosim (helikoid-
Ilim zubima), e) čelnici sa strelastim zubima. d) čelnici sa strelastim zubima i
Islek6m za 'nož, e) čelnici s l,lDutrašnjim ozubljenjql1' fl stoznici s ravnim ili kosim
lubima, g) stožnic!- sa-'zrakrivljenim zubima, hl stožnici s unutrašnjim ozublje-
njem, i) hipoidni zupčanici, j) vijčanici, k) pužni prijenosnici sa cilindričnim
PULt'Jl1, l) pU/,ni pri j('ll()snici s ~lub():dniIl1 pU/t'1l1

5
3. čelnike sa strelastim zubima (e), 4. Celnike sa strelastim zubima i iste-
kom za nož (dvostruki čelnici s kosim zubima) (d), 5. zupčane parove s
unutrašnjim ravnim ili kosim zubima (e), 6. stožnike s ravnim ili kosim
zubima (f), 7. stožnike sa zakrivljenim ili strelastim zubima (g), 8. stožnike s
unutrašnjim ozubljenjem (fi), 9. stožnike s mimosmjemim osima vratila (hi-
poidni zupčani parovi) (i), 10. vijčanike (j), 11. pužne prijenosnike s cilindrič­
nim pužem (k), 12. pužne prijenosnike s globoidnim pužem (l).
Zupčani parovi označeni na sl. 5.1 slovima od a do e prenose gibanja i
momente na međusobno paralelna vratila, parovi označeni od f do h prenose
gibanja i momente na vratila čije se osi međusobno sijeku, a oni označeni
od i do l na mimosmjerna vratila.

1.1 POJMOVI, NAZIVLJE, OZNAKE

Da bi se.,kod para čelnika ostvario konstantan prijenosni omjer, mora Erije-

nosgi15iilriJa15rrroSfva~ao da su na vratila navučena dva ciITndrfČIia
~otačakOJaSe-stalno aodiruju.J1Q...llQ.~l1l~šte.~ i pr;~~~~t!t~n]e -'oez-
kIlza:nja:'"t/veciIinare-nazivamo ~atskim cilindrima. Ako cilindre presje-
čemo-ravninom okomitom na osi vrtnje, dobivamo kružnice koje nazivamo
kžnematskžnl kruŽnžcama. Dodirnu
tockUTlnematskifi'Tružniea naziva-
_O:;.f2.BL11:.~!!!:.atsk!!!!.. raZom..,; - kinematska kružnica 1
Jb'~~varjanja bez klizanja mo,
že se ostvariti samo ako kmemat-
\
'skekruzni~e imaju k.:.CLf0J<2:__?.bodn~!...
brzinu (sl. 6.1). Označe li se polu-
'mfeIT"KmemaiSkih kružnica s r wl i
rW"' a odgovarajuće brzine vrtnje s
II; i 17 2, dobiva se:

kinematska kružnica 2

SI. 6.1 Valjanje kinematskih kružnica

bez klizanja
Iz uvjeta vw1 = Vw2 proizlazi
prijenosni omjer:

f:~ :: ~ :, ~~: ::~I

Brzine vrtnje obrnuto su proporcionalne polumjerima promjerima ki-
nematskih kružnica.

6
 Za čelnike s ravnim zubima upotrebljavaju se oznake sa sl. 7.1. Korak p
je lučna mjera uzastopnih lijevih, odnosno desnih bokova. Ako sU"čI1o'5eni
promjeri jednaki kinematskim (kod evolventnog ozubljenja mogu diobene

. e ~j;/
'oj0
\ wdesnof'
---

a'7' \
SL 7.1 Oznake na čelnicima s ravnim zubima

i kinematske kružnice biti različite), koraci zupčanika u zahvatu moraju biti

jednaki.
Opseg diobene kružnice obaju zupčanika u zahvatu mora biti jednak
timnošku koraka i broja ~----. ---.-.-

'It . dl = ZI • P 'It • d2 = Z2 • p

[:>~:-I
Odnos broja zubi zupčanika u zahvatu direktno je proporcionalan odno-
,su promJera zupcanzka: '00 -

nl WI Z2 d W2
i=--=--=--=--.
n2 W2 ZI d WI
Z2 Z2
Odnos broja zubi - - označava se s u = -- ~ l.
--., ._ _ . """ ZI ZI

Iz jednadžbe iIL-~ n,
n2
~ z,
ZI
lproizlazi da se brzine vrtnie zupčanika
u zahvatu odnose suprotno odnosu broja zubi.

7
 ~adi pr.9račun~L izrad~L{~E1~!!j~.~J~_2.()~~~~!:.Q&...!?!Qj~.J!lata) usvojeno je
. .----·. .
da je korak višekratnik broja 'lt »pl«:
'''~'-''''-'''' . ---t--
·--".~·"~·

p=m.'lt.
Pri tome je m tzv.

-
modul:
m=--.
p
'lt
t of
Moduli su standardizirani u JUS M. Cl. 015.
Tablica 8.1
Standardni moduli u mm
I I II I III I I I II I III I I ! II I III
l 3,5 I 12
!
1,125 4 3,75 14
1,25 4,5 16
1,375 18
- -5- -
1,5 5,5 _ 20
..• -

1,75 6 !, 6,5 22
2 7 25
2,25 I 28
8 I --
2,5 9 32 ---
2,75 10 I 36 .
3 3,25 11 I
i 40
Standardni moduli (tablica 8.1) raspoređeni su u tri razreda. Kao prvo
valja upotrebljavati module I razreda. Moduli II razreda upotrebljavaju se
samo onda ako za to postoje opravdani razlozi, a moduli III razreda samo
II izuzetnim slučajevima.

Iz odnosa 'lt . d = z . p proizlazi da je

!!jobeni promjer:

Diobeni promjer jednak je, prema tome, modulu puta broj zuba. Diobeni
promjer je računska veličina koja se na zupčaniku ne može mjeriti. Postaje
racionalan broj ako je p = m . 'lt
m m
rl =-2-zl' \ r2 = --Z2'
2
.1
Osni razmak proizlazi iz jednadžbe a = rl + r2 (a = razmak osi):

8
odnosno: I ( -Z-Z2)
a = rl' 1 + = rl . (1 + l). = rl . ZI + Z21
--Zl-

I,,~a. ":,, ~~r [,,~a·I~~~.·1

Dimenzije zuba zupčanika daju se.. - najčešće u odnosu prema modulu:
,,--.-.....
,,~~-~

Uobičajene veličine

ha = h*. m, visina tjemena zuba . ha m (h* = 1, faktor tjemene

=
visine zuba)
hf = ha + e, visina podnožja zuba. .hf = 1,2 m (preporuka ISO 1,25 m).
e = (0,1 .. ..0,3) m tjemena zračnosf . e = 0,2 m (preporuka ISO 0,25 m).
---t====:::::::::::::::::::::::=--"'-
P 'lt

1------1
p
I
s=--=--·m
2 2

'lt
debljina zuba (s) i širina uzubine(e) na dio-
Deno] lffUžnicioez bočne zraČnosti.
e=--=--.m
2 2

Ti~~'-u-:-t_-u--:'t-re-n-u~t-nor točki dodira bokova (X) zu~anj~~.L i 2 je kut

što ~_~~tvaril taI!genta kroz trenutnu toč~.~oc!ira .JJ() i spojnica trenutne
,točke dodira s osima vrtnje zupčan~ vjl 0-4: SvaKi zupčanik ima odgova-
raJuĆ! tlačni kut CI.I i CI.2 (sl. 9.1.a). Kada trenu!I1a ..~~~a dodira bokova dospije
.!l kinematskiJ'2!...C, tlačni kutovipQstaiii!iieđusobnoleoniiKf (CI.I =ri2 ;; ti),
(sI9T.6J.-iIacn,\ ·KUi:ul{l.nematskom polu 'zove se zahviz{nikut, il označava se
s CI. ako se'ukinematskom polu dodiruju diobene' :kruŽn1ce~"-

zajednička tangenta b)
u točki X O,

\ \
o

d, . d 2 = tlačni kutovi ct = kut zahvata

e = kinematski pol

Sl. 9.1 Tlačni kut i kut zahvata, a) tlačni kutovi al, a" b) kut zahvata a
 1.2 ZAKON OZUBUENJA

Bokovi zuba moraju biti oblikovani tako da prirneđusobnom valjanju _ki-

ne~atsk~~ca J?.E!I~g2~~č>Kr~Iii.Qjf-g'ibariJah1,ldera~~n~m.feran i k9nt~-
nUlran.
Na sl. 11.1 prikazan je b.QlL~B-l) koji se kutnom brzinomw.~okrećeoko
središtaOva u točki X dodiruje bOk (B 2) koji se kutnom brzinom Wz okreće
oko sreĆlišta Oz:-.-Točka X Je trenutna točka dodira kroz koju prolazi zajed-
nička tangenta (t - t) - i okomica (n - n) oba boka:

_Obodna brzina točke X 1:Lodnostlpr~ma OI je VI = r yl • WI' a obodna

brzina toČkeXu·odnosu-prema 6;-le V z = ryZ • Wz. Rastavljanjem VI i V z na
komponente u smjeru zajedničke 9~2.111ice i zajedničke tangente dobivaju
S'ekbh1p6neiite-- v~;-i Vol te Vtl i va. Da bi se bokovi neprestano dodirivali
!!,!oraju ~oml2.Qneiw:i ~vI)2 - biti međusobno jednake. 1\ko '6rk'ompo'i1e-~
Vol biTa veća od komponente V nl , to bi značIlo da se bok B z odvojio od boka
-EI:-1S!CCi~F§:·ne~·m6Ze-bHr?!=:y,,,! yec.~_?a:-Y,!l-?,J~r bl u-iomsl~čaju bok BI
morao prodirati ·ti-ooK B z• Povlačen~m iz sr:E!<iišta O, i O2 normale OI TI i
O2 T z na zaJedniČku()komfću TI TLdobi;a:ju·se trokuti OI TI X i Oz T z X koji
su slični trokutima' dobivenim vektodma orzina,pase mO~~ postaviti odnosi:
Vnl Vl r yl • WI
--=--
OlT,
Vnl = --. OITI = . DITI = WI .0ITI
VIr yl r yl r yl
1/
Vol 02 T 2 r y2' W2
--=--
Vz
Vol = - - . 02 T 2 = . O2 T2 = W2 . O2 T2 .
V2 r y2 ry2 r y2
Iz uvjeta Vnl = Vol proizlazi:

WI Oz T2
ili --=---=i.
W2 DITI

__!~ 11.1 se vi~ednička okomica .IJ...I.2_.~lli!če ~ojnic1.l:_cep!~!"šl

~~~<:l_~gJy~j!L9-_~~ sli~~~9Jcu~_ .Q!..T.L~ ~_ QJ.LC.: ___ I:l slič~
no_sgJXQ.Kg.~pr~~~~~ __~ED<:)~:

OzT2 OzC .
--- = --- = l.
OlT, OIC
Iz tog odnosa proizlazi da prema jednadžbi:

Ii~~~~:~~-~:i ~ _ _",4

]0
 točka e mora biti kinematska točka, a da su 01 e = rwl i O2 e = r w 2 kine-
matske, odnosno diobene kružnice (rl' r 2). Prema tome, okomica kroz tre-
nutnu točku dodira dOaiu, !?o~ mora razmak OSl OI O2 dlJellil u odnosU
J?rlJeno~irfifrera. vaj won WVe-še-oPći za:t<"On-7izubl]en]a l gTaši':
O~omi<:.q, na tangentu trenu.J.!l~točkl!. dvgiu kok!lJl.IL!:!!:2!.!L.E!El!!:.~ti _~~_n.e.ll1.q~:
skmz polw-L ć) Pc I ..) ~ C~.A...} 0,.2 c) l~ t rl.) w.1 tJ J
/ ,i-~')
/ 01)

/) /
/

SI. 11.1 Opći zakon ozubJjenja

Prema tome su za ozubljenje upotrebljive sve one krivulje čije okomice

na tangente svih trenutnih točaka dodira prolaze kinematskim polom, odno-
sno za ozubljenje se mogu koristiti sve one krivulje čije okomice na bok
sijeku odgovarajuću kinematsku kružnicu u točkama koje slijede jedna iza
druge u istom smjeru.
Na sl. 12.1 prikazani su bokovi BI B2 u tri trenutne točke dodira s odgova-
rajuĆlIfrveRtonma: l5fžffia rrem:rmnr'tbca:Ki:l"dodira. Ti-slike 'se"vrcrr-đlr~s\i' II .
. .,.... . . . ..,._-.... __ .
~ ' _ ......... _","" . . . ,_.y",,_,""''''
'~"'-'-"""_o_", '" '-_r""""''P'....... ·"..,.·, .. ,.
.,.-.~.,,<.~, ,,'~ .",.~ ,,~_..• '....
,..~-.

II
 Sl. 12.1 Oznake i geometrijski odnosi općeg zakona ozubljenja

kinematskom polu brzine VI = V2, Vu = v t2 i Vnl = Vn2' a u svakoj trenutnoj

točki dodira (X, C, XI) moraju komponente Vnl i vn2 biti međusobno jednake
(vnl = Vn2 = Vn ). U svakoj od trenutnih točaka dodira, osim ukinematskom
polu, komponente brzina u smjeru tangente Vu i Vt2 nisu međusobno jednake.

1.2.1 KONST:tU1KCJTA SIJPRQ~ BOKA, ZAHVATNA CRTA, PUT ZAHVAT~

ODiUiI ZAHVATA, STUP m' PREKRlVAN1}{ ---.'"".--."~~.~.
Da bi se zadanom, proizvoljno oblikovanom boku konstruirao suprotan od-
govarajući bok, koristi se osnovnim zakonom ozubljenja, kako je to prikaza-
no na sl. 13.1. Okomica na tangentu točke Xl zadanogJ;toka siječe kinematsku
kružnicu w I utOčk{X{ Ako se'-kOTOl-6Kreiie~šam tonko dok točka Xl'
aOtteifTbCKuC;doćl. će toc a l u oc U X (luk kroz ;-oK6CJ;;-rllKPO-
'i~Jera Xl' XI oko C). U tom položaju u koji je došla točka XL ide, dakle,
okomIca na bok u"tOck1 X;--zađa1mg profIla kroz ki!!-~tski RoI ~ ~.
T mora se prema zakonu oiU5ljenJa srmI točka XI'zadanog profila s to~
~tnog boIm. Pn {ome,_ P~~U~.nja: :~or~_..i . okomica
~n0!Lbok~.prorrnh ~~z tOčKu t':I5a~:_.~:._~~~-n.l~~
12
 xix, =CX luk olum 'era ex
biti vraćen
oko O~ natr~. Na kinemal ~pj
e
W, ,W2 = kinEtm!ltske
kruznice
1(ružnii lUk d' jednak je luku
Y;Y, = CY
]{LC (luk krw: X oko Q2' lY,!{ov)
_c.J!_=.X~~.~~ oko X 2')·
~IliJ1.b.o~e-J:iT:X2
m~1:?nQ, .se . d9~diJJ,li!WL!~L
X. Premjl*!Qm,e._1QČki;l X je tt;,e;
'numa t?Š,ka ~q.wr~ (zabvatal·
''PMavrjan~m konstrukcije za
tocke Y" ZI lm. za4.~n~g ~~.
đ"obivaju . se odgovarajuce toc e
IIJiZ2:1fo. šuiirQfriOjroQka'Ie~
~ . tal...E..ačio i .cjt;lQku.J?ni llrQfil~
J?!Q!JlQg.~9..J:uba. a i~tQdobnQ
.odgovafaju~~dodir~ (zahvatne)
~~ ,Z lta:-spojnica trenut·
nih dodirnih-TzillivatnlIiT toČa'Ka
'wve se-Eafivafii(tErt li7doa;rnicaj.
Zahvatn~ta· je. "ihiiiii_t9.me.
geometrijs,ko mjesto svih IUza-
stopf1iTI'---l!IT<:ITrii.1llTocaKa'"'1tvajb
bokova;--ObIik ,. i~ihvaine--crfe--6vi~ ,
'ši"'6--o'đi,ibranom obliku boka zup-
Čanika s centrom u Ot. Svakom
obliku odabranog profila boka
odgovara. kod zadanih kinemat-
skih kružnica. sasvim određena
Sl. 13.1 Konstrukcija zahvatne crte zahvatna crta i sasvim određeni
(dodirnice) suprotnog boka
profil suprotnog boka. Iz tog pro-
izlazi. obratno. da zadanom obliku zahvatne crte uz zadane kinematske kruž-
nice odgovaraju određeni oblici profila bokova zuba.
~"~,!I_.!!!.~~~.Lh_.~Elikl!_,~ahva..!Qili.srta...KQli~ltL~~J!ra!t_!!f.gQ,,§!!~~?~J'..
jednOstavni~ a to su kružnica i 12ravac. Iz takvih~~ zahva!nih crta-
{rOiZraZe'Ci lične Jgivulje bokova (ako je -zahvatna crta kružnica, baKje
Cikloida. .a... ak;;..j.~. pravas.. b~J.<: je. ~Vorventa~. Kružnice Eo pfofiIi'6OIrova
upotrebljavaju se -sam-o' ia- specIJiitnT"OzU ljenja (zupčanici s valjcima).
Zahvatna crta leži dijelom ispred, a dijelom iza kinematske točke. U slučaju
da se pogonski zupČanik okreće suprotno od smjera kazaljke na satu (sl. 14.n,
početak z:~~~Te~t9.~~:>!! (sJ~cišt.e tje~ene'H!{~~i.c:c;:",zuEčani}(a 2 sa za~­
V~!!to.m.cr:t.om,ll,~e1~~j ~aJ!V:l:l~:l j ~ J.tt()čki,,€,,,{lt PJ:~~j~sj§tl,LtJ~IIl~.!!e~ružnice
zupČanika 1 sa zahvatnom crtom). Stvarno korišteni . zahvatne crte A~C-E
žove ~~"'pol;l-.3a ::f!.!.a.. o.5!!2o.§no,J.~Ja!!s~ro tla (sl. 14.1).'Tzilljere-ne'"duŽine
dQ1>ivenihJukova na kinematskim kryžni.~.ama..naziy.aju~luk_C?1:i sPTezant!E
~tAl' - A2 Al. Od poč~tkKo kraj~~~!:!y!t~..Er~~en~ zove s:....~~~~!!~~.•~~t:,~~. ~
ta (be)' Dužine pređemli u .Qya:

13
 .E krajnjoj točki zahvata_E"E!:~s!~je .~odir~ Prije ~ego što ';l t~~ki E pre-
stane dodir ZUbI kOJI su trenutno u zahvafu, mora nOVI par ZubI UCI u zahvat,
točnije, novi par zUbi inot~oorveć _~t~novito vrijeme biti uZa1lyatll dabi,.~e
mogfO ostvarli:f'KontiI:uiliano"i5Kretno gibanje .. }·~-,.9.~QjtL~!l!~aj . ako je di.t~
žhia"zahvatao~"veća
'b . ' ocrK'orruatp:Yz'zahtjeva
........ _-_ ..._ - bc> ...... 1',,,.
- proizlazi da mora.......
-- .. ,. _..... biti
,.
.i
) _c_ > 1 Odnos između dužine zahvata bc i koraka p zove se
-1!..._.. - .•
. stupanj prekrivanja ~sprezan~

ll<
b
Sto je E veće, to su duže dva para zubi u zahvatu. Pri prijenosu gibanja
dijelovi dužine bokova koji se međusobno nalaze u zahvatu KI K I' i K2 K{
'čine za!tva:CP.fOftf~7i01ta.:TJirše iahvat d~!ya tako<ia se iz početne i knijrije-
točke ,. zahvata (A, E) . lukova 5;l.i ~...E!m~kuJ,?(:~1<;9yt Ji. tgčKll!TI1!,.. K/ K/.
Piitome je podnožni dio boka zupčanika s centrom u OI - K I ' e u zahvatu
s tjemenim dijelom boka zupčanika s centrom u O2 - e K2 a tjemeni dio
boka zupčanika s centrom u OI - KI e u zahvatu s podložnim dijelom boka
zupčanika s centrom u O2 - e K{.
01

~
I

Sl. 14.1 Određivanje puta zahvata (g ), dužine zahvata (be) i

zahvata profila boka KI "KI' i K, K,'

1.3 .lJY.IETI KLIZANJA, PRORACUN BRZINE KLIZANJA

NA POCETKU I NA KRAJU ZAHVATA •

,Iz sl. 11.1 vidi se da kod vn1 = v~ kOInp().I1.~nte brzina, II ,~~~j~!:lJ.:._~?-jt)_dničke

t~~mg~nte'v~1 i }'t2 nisu mečl:liSobno. . jeđng1f.e~ U ~acrtanom položai!!..JErij~
kinemats~~očkeL;:t2 ":'.l1: To znači da u tompoTožaju ne dolazi između"
?'
'6OKOVii samo do valjanja nego i do klizanja. c~.zI!!<_a.k.0!llP-Qll~Jl.a!abrzina u

14
smjeru zajedničke tangente Vu - Vt2 je relativna brzina gibanja (Vrel) boka

~~~!fS{~~~~~~~;~-~~~~a~~ro~!!~~~~:;~~~~i;o:
QQg9Ilsk9g zupcanika J~.s.t:.
------...,.. .. ,.,.,.
.
( Vrel = Vky'2 = V t1 - Vt2

u smjeru prikazanom na sl. 16.1. Iz sličnosti šrafiranih površina trokuta na

~!:. .ll:L proizlazi: ---.--.----------.. '.-'--.---._-,... _..- ........ -.....-
Vu T, X . Vu T2 X
--=--1-=-

T,X T,X--
Vu = V, • - - - = r y' • (.&), • - - - = (.&), • T, X
r y' r y,

Iz sličnosti
_._.-._.- ... ~- --,-.~-,-
trokuta
.
O, T, e i O2 T2 e proizlazi:.
'-~-.--...

U+TI =---=--=--
TzX-XC

W, • Tl X + (.&), • X e= (.&)2 • T2 X - W2 • X e

.J3uduć~e WI konst, relativna brzina klizanja je proporcionalna uda-

+ W2 =
U~nosti XC. Nega'!!y'ni E.r~~~_.&<>'YQriQ.~j.e..Y.ek.tQLQr~ki.TZanj;v~- ispred
~~Il~.~~ktL!;i~~$.!BE.~otan v":!!.~ri,~~_l?~~I?-ay i Vt2. U kinemats~toč~i ~
nema klIzan a, sto značI aa Je ;rIjeC o e va an u bokova. U tOJ Je
točk~ pa Je Vu - Vt2 = , a V, = V2 = V «)_b..oana-brzlna·'Rinemat-
skih kružnica). --~.------ ...
. Brzil1:e" klizanja u početnoj (A) i u krajnjoj (E) točki zahvata (sl. 16.1 i
17.1) (pretpostavljeno je da se zupčanici međusobno dodiruju kinematskim
kružnicama polumjera rw" r w2):

PAI = sin aw - el'

rwl PA2
------
= r w2 sin aw + el'
PEI = rwl sin aw + e2' PE2 = r w2sin aw - e2 .
VlAt = PAt • WI , VtA2 = PA2 • W2'

-....
VtEI = PEI • WI, VI E2 = PE2 • (.&)2 •
" ... -".-.".- ....
,'~.~~

Brzine klizanja u početnoj točki zahvata A

.... ________ ""'~-'-"-- •. - ,..... __., _ _ _ ~--- _ .."'''". _ _~, ...,~ ... '._'J •• _ ' .....
(š'['I6.1f:-
'Y, ~._.

Za bok l:
,~--...-...
VItAl = VlAt - VtA2 • Budući da je prema sl. 16.1
VlAt < vlAi, brzina klizanja je negativna (-)
VkAI = - A C (WI + WJ .

15
 Za bok 2: Vw = V t A2 - VtAI • Budući da je prema sl. 16.1
> VtAI, brzina klizanja je pozitivna
V t A2 (+),
Vw = + A e (WI + W2) •

Sl. 16.1 Relativna brzina klizanja V", = v,/, = V tl - V,2

opće~ito, V~ ±tu. . AC ( 1+ -~+ ± w, . ef:-: ft

Brzine klizanja (;'"kr;;Zjoj to1k(z~hvčmiE::"-···- -,,-...--~-
Za bok 1: VkEI = VtEI - V t E2 • da je prema sl. 16.1
Budući
VtEl > Vt E2, brzina klizanja je pozitivna (+),
vkEI = + e E (WI + W2) •
Za bok 2: VkE2 = Vt E2 - VIEl' Budući da je prema sl. 16.1
< VtEI, brzina klizanja je negativna (-) ,

-l-"
Vt E2

VkE2 = - eE (WI + W2) •

-------=-·.·--.--··-1··---- - 1···'J···
(1 + ---;;) = ± (1 + ---;; ) .
.~......
Opcemto: VkE = ± Wl eE WI • e2
__o --.:::::::::::!!:: ......_ ._ - • '" ........__

Veličine Ae i eE mogu se izračunati iz kosinusova pravila (sl. 18.1):

16
 Sl. 17.1.:Brzine klizanja početne i krajnje točke zahvata, tjemeni
. ·putovi zahvata gl = AC = 1/2 (VI d'a, - d~2 - db2 tan rL.) ,

g. = CE = 1/2 (~ - d~, - d bl tan rL.)

-
CE=e2= J rwl
2 + ral2 -2 rwl ral cos YI
ili pomoću jednadžbi:

-AC = el = -2-
1 (J 2 2 )
da2-db2-db2tana.w'

2- Ozubljenja i zupčanici 17
 Sl. 18.1 Izračunavanje veličina AC i CE pomoću k(),inLls()\'og: pra\'jla

-----
1.3.1 FAKTOR KLIZANJA Kk je odnos relativne brzine klizanja prema obodnim
~~a 'k1iiematšFlli"1ITilžnica: .

B-::·
~-~~~-"'....

Za početnu toč.~I:!:.,Z,~]lvgta. (4)~!..~j~ zupča~ik 1 pogonski:

IK.. ~_2:.,C(1~_~ )1
.'-.,---.,-.... ,.'''---,--,-.>''' ....- '.. -~''-~-'' - . , -' '- .

Za krajnju točku zahvat~~----------

....................-.-.---r-.-.~~-:-==-2d-~-~-(1-+-_-~-)'. \

""""""'-~'""'"'-t""

18
 ______---------------------------------IW-----~
Vkl Vu - Vt2 Pl Wl - P2 W2 Pl Z2 - P2 ZI
~I=--=--- =
Vu Vu Pl Wl Pl Z2

Vu Vt2 - Vu P2 W2-PI Wl
~=-=---
Vt2 Vt2 P2W2

u točki A ~AI = 1-~,

U· PAI

U • PE!
toekl E 1- - - .
v •
U ~E2 =
PE2

Na sl. 19.1 prikazan je tok faktora klizanja Kk i specifičnog klizanja ~112

za par čelnika s 'vanjskim ozubljenjem za u = + 2.

1,25 S

1,0
/ 4
/
0,75
/ 3 JI

HIR
'6
, /' c:
-lc: os /
2 iii
;::-
"
J --
~k~
-•
~ ~ ?-1 E--
'iii ~

....." 0,25 1

.,....
~

+
~
- T,
I~~ .} -0,25 ~~ ~ ~2 T2
-1).J\
~,~
JI
~W 15

tt
~ c:
1-
t" r.----~,
, -2
-
'iii

",
~

-0,75 -3 +
~

"I
-1,0 - r-- "" -4
I
I
-1,25 -5
I
I
-1,5 -6
put zahvata (9ccL

Sl. 19.1 Faktor klizanja Kk i specifično klizanje 1:, II zavisnosti od

položaja točaka dodira za II "'" + 2

19
 Sl. 20.1 Putovi klizanja bokova kod evoiventnog ozubljenja

Na sl. 20.1 prikazani su bokovi pogonskog (Bl) i gonjenog (Bl) zupčanika

u kinematskoj točki. Bok pogonskog zupčanika podijeljen je na određeni
broj jednakih crno-bijelih polja (od al do as). Odgovarajuće dužine polja
boka pogonskog zupčanika na boku gonjenog zupčanika pokazuju veličine
putova međusobnog klizanja. Iz slike se vidi da je dio boka al pogonskog
zupčanika oko 7 puta kraći od odgovarajuće dužine boka bl gonjenog zup-
čanika. To znači da se dio boka al kliže i kotrlja po dijelu boka bl. Iz slike
se također vidi da su tjemeni dijelovi zupčanih polja jednog i drugog boka
duži od odgovarajućih podnožnih dijelova. To znači da će na podnožnim
dijelovima biti veće trenje i veće trošenje.
Na sl. 21.1 prikazan je za određeni položaj zahvata bokova (P) smjer giba-
nja (--+) dodirnih točaka boka 1 i 2 kao i smjer sila trenja (~). Od točke A
do točke e Vt! < Vt2 VkAl je negativan (sl. 17.1), smjer sile trenja suprotan je
smjeru gibanja točaka dodira. Na boku zuba 2 je Vt2 > Vt!, brzina VkA2 je
pozitivna (sl. 17.1), sila trenja i gibanja imaju isti smjer. Na dijelu zahvata
e E slika je obratna. Smjer sile trenja na boku 1 usmjeren je kao i gibanje
točaka dodira prema tjemenu, a na boku 2 gibanje točaka dodira je usmje-
reno prema podnožju, a sila trenja prema kinematskoj kružnici. Posljedica
smjera gibanja sila trenja na boku 1 i 2 je da su na boku 1 površinski slojevi
materijala gurani silama trenja od kinematske kružnice prema tjemenu i pod-
nožju zuba, a na boku gonjenog zupčanika prema kinematskoj kružnici. Na
kinematskoj kružnici nema klizanja Vk = 0, pa bi stanje boka u toj zoni,
za razliku od stanja tjemenog i podnožnog dijela boka pogonskog zupčanika
na kojima dolazi do razvlačenja materijala, trebalo ostati neizmijenjeno. Ve-
likim opterećenjima dolazi i do prskanja površinskih slojeva u smjeru ka-
ko je to prikazano na sl. 21.1. Na boku gonjenog zupčanika dolazi, međutim,
do sabijanja površinskih slojeva materijala prema kinematskoj kružnici, stva-
rajući ispupčenje, a kod velikih opterećenja i do prskotina u smjeru kako
je to prikazano na sl. 21.1.

20
 _J:,;e.~.-- mjesto.oojVeć@g
trosenjO

Sl. 21.1 Smjer gibanja točaka dodira bokova i smjer sila trenja
na bokovima pogonskog i gonjenog zupčanika

Primjer:
Proračun brzine klizanja, specifičnog klizanja na početku i na kraju
zahvata za zupčanički par ZI = 20, Z2 = 54, m = 5, cz = 20°, brzina vrtnje
nl = 16,65 - 1 (pretpostavljamo da se zupčanici međusobno dodiruju diobenim
kružnicama, pa je CZw = cz).

Diobeni promjeri: dl = ZI • m = 20 . 5 = 100 mm ,

d 2 = Z2 • m = 54 . 5 = 270 mm .
Tjemeni promjeri: dal = dl + 2 . m = 100 + 2 . 5 = 110 mm ,
da2 = d 2 + 2 . m = 270 + 2 . 5 = 280 mm .
Brzina vrtnje zupčanika 2:
ZI 20
n2 = nl - - = 16,6 - - = 6,01 S-I.
Zz 54
Kutne brzine: (Ul = 2 . 1t • nl = 2 . 1t • 16,6 = 105 rad/s,
(U2 = 2 . 1t • n2 = 2 . 1t • 6,01 = 38,8 rad/s.
Polumjeri zakrivljenja bokova na početku i na kraju zahvata (sl. 18.1).

21
 ~ ~ 50
sin ~l = - - . sin (90 0
+ cd = - - cos a. = - - 0,9397 = 0,855,
Tal Tal 55
• T2 • o r2 135
SIn ~2 = - - . SIn (90 + «) = - - cos a. = - - 0,9397 = 0,907 ,
~ ~ 1~

~I = 58° 48' ~2 = 65" 06' .

'YI = 90 - (a. + ~I) = 90° - (20° + 58° 48') = 11° 12' ,
'Y2 = 90 - (a. + ~2) = 90° - (20° + 65° 06') = 4 54' ,
0

= II 1352 + 1402 - 2 . 135 . 140 . cos 4° 54' = 11,18 mm,

= II 502 + 55 2 -2.50.55. cos 11° 12' = 11,4 mm,

PAI = e 1\ - el = rl sin a. - el = 50 sin 20° - 11,18 = 5,9 mm ,

PA2 = e T z + el = r 2 sin a. + el = 135 sin 20° + 11,18 = 57,4 mm,

PEI = e Tl + e2 = rl sin a. + e2 = 50 sin 20° + 11,4 = 28,5 mm ,

PE2 = e T2 - e2 = r 2 sin a. - e2 = 135 sin 20° -11,4 = 34,8 mm.

Komponente brzina u smjeru zajedničke tangente na početku zahvata:

VtAI = PAI' WI = 0,0059 . 105 = 0,62 mjs (bok 1)
V t A2 = PA2 • W2 = 0,0574 . 38,8 = 2,23 mjs (bok 2);

na kraju zahvata:
VtEI = PEl • Wl = 0,0285 . 105 = 3 mjs (bok 1)
Vt E2 = PE2 • W2 = 0,0348 . 38,8 = 1,35 mis (bok 2).

Brzine klizanja na početku zahvata:

VkAl = V tAI - V t A2= 0,62 - 2,23 = - 1,61 mjs (za bok 1),
VkA2 = V IA2 - V tAl = 2,23 - 0,62 = + 1,61 mjs (za bok 2);

na kraju zahvata:
VkEI = VtEl - VtE2 = 3 - 1,35 = + 1,65 mjs (za bok l),
VkE2 = V IE2 - VtEI = 1,35 - 3 = - 1,65 mjs (za bok 2).
 Faktori klizanja na početku zahvata:

KkAI = - 2AC
dl
(1 + _1_)
u
= ~~(1 +- _1_)
100 Z2
= -0,323 (za bok 1)

Kw = +- 0,323 (za bok 2);

na kraju zahvata:

KkEI = 2E e (1 + _1_) = 2. 11,4 (1 + _1_) = + 0,312 (za bok l)

dl u 100 Z2

Kw =- 0,312 (za bok 2).

Specifično klizanje na početku zahvata:

V tAI - V tA2 0,62 - 2,23

~l = = = - 2,6 (za podnožje boka l),
VtAI 0,62

VtA2-VtAI 2,23 - 0,62

ŠA2=---- ---- = + 0,723 (tjeme boka 2);
V t A2 2,23

na kraju zahvata:

VtEI - V tE2 3 - 1,35

ŠEI = = = + 0,55 (tjeme boka 1),
VtEI 3
VtE2 - VtEI 1,35 -3
ŠE2=---- ---- = - 1,22 (za podnožje boka 2).
V tE2 1,35

2. CIKLOIDNO OZUBLJENJE
~~~~~~~~--~--~----------
2.1 KONSTRUKCIJA ORTOCIKLOIDE, EPICIKLOIDE
I lIIPOCIKLoIDE

Ortocikloida (sl. 24.1)

"-~~oja s~~ pravcu opisuje ortocikloidu. Na
:;,i~loldmm o~~J?~am~.j"~~r::!.. i pgjo!}.'~~i~b9EL O!!@mttl~C" "-" .~ ..
E p i c i k l o i d a (sl. 24.2)
. _~aka_t~kad kružn~ce_J:oi'!. se valis_.QQ_J~mropoL~!<:!:~~~~c~ ..~91~."st.c:>ji.
.Q~_eplcl .SH u. ",.

23
 vOljna
kruznico

e
SI. 24.1 Ortocikloida

vOljna
kruznica

<:"

Sl. 24.2 Epicikloida

1-------.....,
/, \ "
/ . voljna \
kružnica _/\
.--/' \
I
I
/
l·
I
/

Sl. 24.3 Hipocikloida

24
 H i P o C i k l o i d a (sl. 24.3)
,Svaka fO~ka kružmce-Koja se valja po unutrašnjem dijelu temeljne
kružmce koja sto}rOpisuje hipoci1dC5iđtL~"'-

---------------_.-------.,--
2.2 KONSTRUKCIJA CIKLOIDNOG OZUBLJENJA
Na sl. 25.1 prikaz@a je konstrukcija cikloidfl{)g--Gzubljenja,đobiveua.-:valja­
njem valjnih kružnica (Pl Pl) po unutrašnjim i vanjskim obodima kinematskih
'!i:Užnica w, i w~. Početna Točka dodira dobiva se u pres' ecištu t' emene
kružnice (ral) svaljnom ružnicom (p), _ oe I o IrujU se toe a ~-iup;
čamka 2 stockom iTl zup~~Cl.'N'a'isti nacIn, doBiva s'e,i Kfajrij~­
d1?a'"E:'Jrema'tome~aodir"' (zanvat}, ,boKova oSfvaru]e's'e na'pojeainiiiiM'f6c:'
Eina-KrUžiiiIi1tikova. ~d cikloidnog ozubljeri,ia J?os@Use_-POYQlil!i,~"'yjf.!t!_,

SI. 25.1 Konstrukcija cikloidnog ozubljenja

25
zahvata ako su olum 'eri val"nih kružnica p = ( +" ,+ ) r, Valja li se valj-
I1.a_kr~nica PI.l.! ..~ip_~f.11atsl\QiJu:'YiuicL Wl. Oo .QIva se IpOC kloida 1, ~~!l~oJL
se valj na kružnica P2 po liii' dobiva se epicikloidaLObjekriViiUe daju bok
zuba.I sa P~?i.r0ol!! !ock0!n: '!:~.2!J!JI,}'~:ĐI~3...L2LP.o ~~;·~~b!~a4s~.~
"E9k'zuba 2, @hvatni! c~~:?~stoJ~_ ~~!..EE~_~(ltome, od 'Kruzmn ll!:.~ova
K±.f.E.:' &(J. (,eut zahvala), . ~-,-,

._~:~L.~yOJS~~IMJENA CIKLOIDNOG OZUBUENJA

..•.'-'", ...... "'"'.,"'>' ......,,_.~_ _ Il'---~ ",,_ . . .
Kod cikloidnog OZ!IbJjenja II zahvatu su stalno konveksni tjemeni dio zuba
skonkaynim pOQnožnjm dijelom (sl. 26 1) Time. se smanjuje kontaktni pri-
tis_a.,.k..LJ(Q.ŠJ:;IJ,J~ bokov'}; .. Z~LT<l,zliku.2q . evo!ven tnog ozub.1i~Il1a. ,gcije su . na
tjeme~l!1_L,.E.odI}..QŽDom ..dijel]J.~zub~lIt;ksDi w,;QiU..,(sl. 26.2).

Sl. 26.1 Zahvat cikloidnih bokova Sl. 26.2 Zahvat evoIventnih bokova

kinematska
kružnica 1

kinematska
-crta2'----
r2 = oo

//
/valjna
kružnica 2

Sl. 26.3 Cikloidno ozubljcnje za dizalice s ozubnicom

26
!.~.iJ.~lomna točka, prijelaza s osi,epic.iJsloidnpg na hipocikloidpi, ,dio, boka
u, kinematskom polu e ima za posljedicu da je cikloidno ozubljenje, osjet-'
.II Ivo"'na' promj ene 'teoretskog iizmaka' osCiZrao~F'ciKroTdnBi .bokova je+feza
od'"ržFaaft~ev01veri t!!jJj,:~boKova·.~·'zato-·š·e~· cikloidno ozubljenje-pn--riijen1iiJ e
pajčešće u, il1:~!-l~,~iJ.i sa tova:-'zalzraC!ifTl;lJl,~,~JlJh·~alz.alica·kod KO j i.h pre~nosti
zallvata bokov~.J,,9rp.penzi~a.:Jll nedostat~~Jsl. 26.3). . '.,

2.2.1.1 O z u b l j e n j e s val j ci m,a

~pecijalan ~}_1:lBL.~!doi~!1.Q&...Qz..!:!.g.ll~ie....E::~~t€lvlja ozubU(}nj~",.s ,.1!..C!:.liqf1J2P:

(sl. 27.1) kod kojeg je gl ~_0, a P2 = r 2• Time se dobIva'-tzv. jednostrano ozub~
.lfe1J1!:._I1JQč.ki: Pri tome se točka nadomještava s valjKom ]f.Qfuj~F~3t=2r.
~ok zupčanika 'L ,ria~t~Lye.lli-llim"kiiieriia~~UŽ~!Šfl..
~i~. . ". D9__~iEel11~tsk21
&_,---, ..__ .,

Cikloidrie profile imaju i rotori puhala za zrak i vodu. Radi dobrog

nalijeganja koje omogućuju cikloidni profili, primjenjuju se kod tzv. Roofo-
vih puhala i posebnih vrsta pumpi prema sl. 27.2. oblikovani rotori. Stalan
međusobni dodir dijelova kola s cikloidnim profilima omogućuje hod ro-
tacije tzv. vezu oblikom dvaju krilaca (rotora).

epicikloida dobijena kotrljanjem kinematske

kružnice 1 po kinematskoJ kružnici 2

...
N
"
'D

Akinematska ekvidistanta
kružnica 2 cikloide

Sl. 27.1 Cikloidno ozubljenje 5 valjcima

Sl. 27.2 Dvokrilni rotori Roofova puhala

27
 3. EVOLVENTNO OZUBLJENJE 'Ii' _ _ __ _ _

3.1 KONSTRUKCIJA EVOLVENTE

Svaka točka valjnog pravca (generatrise) koji se valja bez klizanja po obodu
fertre! frie"-Kfi!ž'i.1iCe~'e'f::rrb15fjtS'uTeevolventil:' '. ..' ,
KonstrukcIja evolvenfe prIkazana "'je'lli'5r.L'S':t. Na temeljnu kružnicu rb
i valjni pravac nanesene su jednake dužine e Al = fB:~-A;'-;;;;;-Bl B~:j(;o~
točke-A~-~ p'ovTace<'seTzCe~~clJne'-kruŽlliče-ko~c~~iriČnC iukovi. Lu-
kovima dužine--c Al,C A2 presIJecaJii-'se iz točaka Bl' -B;povy]eriI lil](Ovl.
~~~~~~~E~.-'~i~::<!i~~ p'tešjeCištiTQ05lvaruse-fciČkeižv:'-;prav~~evofyeJ:lte. To
Je samo Jedna od mogučIh konstrukCija ~volvenTe."----­
-~'Od'JeanetemeIJne'KriižnIcemoZe'se' d66iti'oes1(onačno velik broj evol-
venti. Temeljna kružnica je geometrijsko mjesto svih središta polumjera
zakrivljenja evolventne krivulje. Puna evolventa je zapravo spirala koja
počinje na temeljnoj kružnici i ima beskonačno velik broj zavoja. Sve
evolvente jedne temeljne kružnice imaju jednak oblik i jednaku međusobnu
udaljenost.
_Zahvatna crta (geometrijsko mie.s.!o točaka dodira) evoiventnih bokova
Wn~~~~at~-?-:~~~:-koJ~-~~.~~~~~.:~l~;t~"~~i.Ei~~~.,a .t?:I[~~~PE~~~E
. '-AKo-~,!Očka [J nalazi udaljena za veličinu ± e od valj nog pravca (ge-
neniffiše) koji, valjajući se .E~emelj~Ju:užnicL.Jloluml.~a.Lb..QRjS1JiY_e.yol­
yenftkg:obILs~_§~,.!Jmje1it().t~!·"EE!y~y~!y~~!e.. produžen~, .. odJ:lg§'J:lo..,~~raćena
,~olventa. Na sl. 29.1. prikazane su produžena i 'sknlćena evoiventa.
"Na sL~2.! prikazana je konstrukcija evolvent~~~,~:~eratrise po
,t,:~liIlqL~r:!lžnici~~lumLe:~ :~ =.J..
~l!Ie je Al =
Al', 12 ~TI'~ Tah-

Sl. 28.1 Konstrukcija cvolvcnte

28
 ri\
\
,e 1\
\
\
e \
\
skraćena
\
evolventa
\ 'D \ evolventa (prava)
produžena evolventa
cl>
+

1_____________ _ c3 =6'= 1113'

3JI= cru

temeljna kružnica

Sl. 29.1 Produžena i skraćena evolventa

nta na te~nu kružnicu u točki 3' = e daje nanošenjem dužine luka

A' - Al' .=-_~ocku :zJeVor~1.'!!~DuzIi'1a~red~!avlJa polumjer 2aRrtvlje:,.
nja evruvente u torn-V:"'S'Vetočke na generatnsi opI'ši:ijiijeah~enre.
,Odaberu II se na gelierafHsi razmaci Ps, dobIVajU se ekVlđtsm"iItne evolve:nre:
-. ~.... -.~.--"~ '.-""--.
--~." "."

AC = crh g =radijus zakrivli!!ni9

~ ~ evorvente u tockl TI
rb(/r+()() = rb tanct
'8'= tan()(-d. = evci.
rb= rtancl.

temeljna kružnica

Sl. 29.2 Konstrukcija cvolvenlc i jedinična cvolvenla

29
 Matematički odnosi na tzv. jediničnoj evolventi poltlmj~ra temeljile
kruŽnice ~ 1 (sl. 29.2) lesu:~1JC ~-ian'a;" AR' ~ Ac - BC = tan a -
, --.::cr;::;:;'M'ltv a (čifij"evoItilii'(i)'= y. Evolventne funkc1fe e vaza kutovi;! a ~-=Wo
"(fb a~'44"'''trn:'lle su u tal5ttC13l.I. ,--,---~- .. ",

3.1.1 ANALITICKO ODREĐIVANJE EVOLVENTNOG BOKA

.J:ahvatna crta i odgovar~l,.':!..~L profil boka B2 na ()~!10\'~ ~~pogprofila boka

BI može secro6iti i anahtički. AilliIit1čl(o rješenje ima prednost pn lzrađi
Konfr61lliRa-Ta-' alafe;"jei-aaje točne brojčane vrijednosti koje se mogu
optički kontrolirati, t-L'!s!: 30.1 PI1~a~'m.ie. zadani bok BI zupčanika sa sre-
diš t(,!m. qld~.Q!~~1.~~~J:l~1!!l\l~}(i.~lc~ r WI- i .i~~o~!l~_~~~~~!~j :'Q:~1!r'
OI uzet. je kao pocetak polarnog koordlnatnog sustava. ' .
o' Za analitičko određtvarrje'iroordinat-e"zahvatrre crte mogu se postaviti ove
jednadžbe:

ryl cos OI
-=----
•
{tl = OI - aw' (,)1 = 01 - aw - q>1. cos aw =
r wl

,/

Sl. 30.1 Analitičko određivanje koordinata

zahvatne crte' i profila suprotnog
boka

30
 EVOLVENTNE FUNKCIJE y = eVa = tana-Ci
Tablica 31.1
(J.0 ,0 ,1 ,2 ,3 ,4 ,5 ,6 ,7 ,8 ,9

10 0,0017941 0,0018489 0,0019048 0,0019619 0,0020201 0,0020795 0,0021400 0,0022017 0,0022646 0,0023288
11 0,U023941 0,0024607 0,0025285 0,0025975 0,0026678 0,0027394 0,0028123 0,0028865 0,0029620 0,0030389
12 0,003 1171 0,0031966 0,0032775 0,0033598 0,0034434 0,0035285 0,0036150 0,0037029 0,0037923 0,0038831
13 0,0039754 0,0040692 0,0041644 0,0042612 0,0043595 0,0044593 0,0045607 0,0046636 0,0047681 0,0048742
14 0,0049819 0,0050912 0,0052022 0,0053147 0,0054290 0,0055448 0,0056624 0,0057817 0,0059027 0,0060254
15 0,0061498 0,0062760 0,0064039 0,0065337 0,0066652 0,0067985 0,0069337 0,0070706 0,0072095 0,0073501
16 0,0074927 0,0076372 0,0077835 0,0079318 0,0080820 0,0082342 0,0083883 0,0085444 0,0087025 0,0088626
17 0,0090247 0,0091889 0,0093551 0,0095234 0,0096937 0,0098662 0,D100407 0,D102174 0,D103963 0,D105773
18 0,D10760 0,D10946 0,D11 133 0,011323 0,011 515 0,011709 0,D11906 0,012105 0,012306 0,012509
19 0,012715 0,012923 0,013 134 0,013 346 0,013 562 0,013 779 0,013 999 0,014222 0,014447 0,014674
20 ll,Q]4904 0,015137 0,015372 0,015609 0,015850 0,016092 0,016337 0,016585 0,016836 0,017 089
21 0,017345'" 0,017603 0,017865 0,018 129 0,018395 0,018665 0,018937 0,019212 0,019490 0,019770
22 0,D20054 0,D20340 0,D20629 0,D20921 0,021217 0,021514 0,021815 0,022119 0,022426 0,022736
23 0,023049 0,023365 0,023684 0,024006 0,024332 0,024660 0,024992 0,025326 0,025664 0,026005
24 0,026350 0,026697 0,027048 0,027402 0,027760 lJ,olB 121 . 0,028485 0,028852 0,029223 0,029600
25 0,029975 0,D30357 0,D30741 0,031130 0;,031 521 0,031917 0,032315 0,032718 0,033124 0,033534
26 0,033947 0,034364 0,034785 0,035209 0,035637 0,036069 0,036505 0,036945 0,037388 0,0378'35
27 0,038287 0,038742 0,039201 0,039664 0,040131 0,040602 0,041076 0,041556 0,042039 0,042526
28 0,043017 0,043513 0,044012 0,044516 . 0,045024 0,045537 0,046054 0,046575 0,047100 0,047630
29 0,048164 0,048702 0,049245 0,049792 0,050344 0,050901 0,051462 0,052027 0,052597 0,053172
30 0,053751 0,054336 0,054924 0,055518 0,056116 0,056720 0,057328 0,057940 0,058558 0,059 181
31 0,059809 0,060441 0,061079 0,061721 0,062369 0,063022 0,063680 0,064343 0,065012 0,065685
32 0,066364 0,067048 0,067738 0,068432 0,069133 0,069838 0,D70549 0,071266 0,071 988 0,072 716
33 0,073449 0,074 188 0,074932 0,075683 0,076439 0,077200 0,077968 0,078741 0,079520 0,080306
34 0,081097 0,081894 0,082697 0,083506 0,084321 0,085142 0,085970 0,086804 0,087644 0,088490
35 0,089342 0,090201 0,091067 0,091938 0,092816 0,093701 0,094592 0,095490 0,096395 0,097306
36 0,098224 0,099149 0,100080 0,101 019 0,101964 0,102916 0,103875 0,104841 0,105814 0,106795
J7 0,107782 0,108777 0,109779 0,110788 0,111 805 0,112829 0,113860 0,114899 0,115945 0,116999
38 . 0,118061 0,119130 0,120207 0,121291 0,122384 0,123484 0,124592 0,125709 0,126833 0,127965
39 0,129106 0,130254 0,131411 0,132576 0,133750 0,134931 0,136122 0,137320 0,138528 0,139743
40 0,140968 0,142201 0,143443 0,144694 0,145954 0,147222 0,148500 0,149787 0,151083 0,152388
41 0,153702 0,155025 0,156358 0,157700 0,159052 0,160414 0,161 785 0,163165 0,164 556 0,165956
42 0,167366 0,168786 0,170216 0,171656 0,173106 0,174566 0,176037 0,177518 0,179009 0,180511
43 0.182024 0,183547 0,185080 0,186625 0,188180 0,189746 0,191324 0,192912 0,194511 0,196122
w 0.197744 0,199377 0,201022 0,202678 0,204346 0,206026 0,207717 0,209420 0,211135 0,212863
44
 Jednadžbe koordinata profila boka B2 koji bi proizašao iz profila boka
Bl i zahvatne crte za polumjer r y2 i kut 02 glase:

r w2 cos aw
cos 02 = - - - - -

3.2 OSNOVE I SVOJSTVA EVOiLVENTNOG OZUBLJENJA

------------.---, . -~" ."'~"'....--,-~----~"

1t. d opseg diobene kružnice

diobeni korak p = - - - =
- z broj zuba

1t . db opseg temeljne kružnice

temeljni korak Pb = - - - =
z broj zuba
Budući da je db = d cos a, to je:

-------r;--"
temeljni korak-_ _ _ _ __
d. cos a . 1t
Pb = = -------
z . m cos a . 1t
z z
Pb = m . 1t . cos a = P . cos a
~'~~""""··""''''c. _"'''.''.'~ ,-~. ~".,,' ~,..,,, ....,; .-
p = korak diobene kružnice
P.= korak zahvatne crte
pt. = korak temeljne kružnice

Sl. 32.1 Temeljni korak Pb i

korak zahvata p

32
 Kao kod cikloidnog tako i kod evoIventnog ozubljenja postoje ozubnice
s valjcima. Mali zupčanik ima u tjemenom dijelu evo Iven tn e bokove dobi-
vene valjanjem valj nog pravca po diobenoj kružnici. Ekvidistanta evolvente
i valjci daju prema sl. 33.1 ozub nicu s valjcima.
,,,e0 \0. >jO\"e('>\e
_ e\lO .\0.0 \0. e
e~i'l5\S

/
I

/ I
/ 1·
L .-,~.~,--'
'~
n.I/// fl
' - '

Sl. 33.1 Ozubnica S valjcima

Bez ob~ir~.~B~L1Q~J~ li. QZt1bljenje.ciklQi.dI1Q ili evolventno, od njega

se traži:
L.1?_~~2,!?ggI1~.,br3Ll}~ prenQ~i ra,YlJPJ:Ilj er l1o.
2. Da profili bokova,.budu što jednostavniji i da se moraju dati točno
'''·'.iZiacfftC·· , .'
3. Da se klizanje bokova svede na što manju mjeru kako bi smanjilo
.!!..ošenje ,a ti~e fg~bitkezbC:?lui~}1jčlt,pov~fa!<l,Jskor!stivost.
±:..
pa presjek zubi bude talf.~~".ga 1;>i naprezanja bila što niža.
5. Da nagib Zahvatne crte bude konstantan kako bi osigurao stalan
smjer sile sa zuba na zub.
6. Da se oblici zuba moraju što bolje prilagoditi j~dan drugom, kako
bi 'se postigla što bolja" nosTvost. Ni cikloidni nievolventni bokovi
zuba ne
_ _ _ _._ _
zadovoljavaju potpuno
... ....... " .......
navedene zahtjeve.
..-....----,""""'"~- ~-- , "".
~>'""'-~-'c

Prednost je evoiventnog ozubljenja u mogućnosti vrlo jednostavne

~ii~~~&'~j~!E,~l~

Budući da je za oblik evolvente mjerodavna samo temeljna kružnica

(evolventa počinje na temeljnoj kružnici), a na temeljnoj kružnici određene
su i sve ekvidistante bokova evolvente na udaljenosti Pe = Pb (sl. 32.1), to evol-
ventno ozubljenje ne bi smjelo biti osjetljivo na manje promjene razmaka
osi. Prema sl. 34.1 lijevo valj na crta (generatrisa) je zahvatna crta (geometrij-
sko mjesto točaka dodira bokova zubi). Valj na (zahvatna) crta tangira obje
temeljne kružnice polumjera rbl i rb2 u točkama Tl i T 2, a ujedno predstav-
lja okomice na tangente svih trenutnih točaka dodira i siječe spojnicu cen-
tara 0 1 0 2 u kinematskom polu C. OI e je, prema tome, polumjer kinematske
kružnice W j , a O2 e polumjer kinematske kružnice W 2 • Zahvatna crta zatvara
stangentom kinematskih kružnica u kinematskom polu e kut zahvatne crte
ex. Iz sličnosti trokuta 01 Tl e i O2 T2 e proizlazi (sl. 34.1 lijevo):

3- Ozubljenja i zupčanici 33
 t•

;rl
Ni
temeljna ~!
kružnica 2

o,e = rw' >r, ,~

~I
/- I
l'
I

02 C=iWZ>r2
O,Oz=a > O<J
OVO~/ I I

__________~U
Sl. 34.1 Dokaz neosjetljivosti evoIventnog ozubljenja na ograničenu
promjenu razmaka osi

rbl rb2 Pb
cos ex.:-- = --, a cos ex. =--
rl r2 P

- - = - - = t = konst. (prijenosni omjer).

rb2 r2 .

rbl rl

1t . d cos ex. Z m cos ex. • 1t

Prema ranijim jednadžbanl}~_.p!oizlazi Pb = - - - -
Z Z
= m . cos ex. • 1t. To znači da kod evolentnog ozubljenja prijenosni omjer
~~i.s} _.s_<l~9. ,~"~~~!.i~ini kružriiCama:;Na sr'j4] -a-ešno" e-an --Je razmak -pove
osi, ali polumjeri temelJ mh kružnica rbl i rb2 nisu mijenjani (ostali su isti
kao i na lijevoj slici). Na taj način dobivene su iste evoIvente. Iz tog proiz-
IaZI. d a prema Je . d na dVb" ••
z l l = -rbl- = -r - pnJenosm
2 • •
omjer • •
l ostaJe nepro-
rb2 rl
mijenjen. Kinematske kružnice Wl i W2 se mijenjaju

OI e = r wl > rl
O2 e = rw2 > r2
0102 = a > ad'

34
Kut zahvatne crte se povećao, dobio je oznaku aw > a i naziv pogonski kut
zahvatne crte. Pogonski kut zahvatne crte aw i kinematske kružnice po-
lumjera r wl i r w2 dobivaju se kad razmak osi nije jednak zbroju diobenih
promjera dl' d 2 , tj. kad je izvršena promjena razmaka osi.
Razmak osi:
a = r wl + r w2' a r w2 = a - r wl ,

rb2 rl r w2 Zz a-rwl
i=--=--=--=-- =---
rbl rl r wl ZI r wl

2ai
d z =---
w 1+ i

cos a.w = - - - -
a

J~QgQlJ.s.kL..kHL.z.ah.vatne crte

d bl + d b2
cos aw = - - - - - - - - cos a. = m cos a. .
2a 2 2a

4. ČELNICI S RAVNIM ZUBIMA

4.1 PROFIL OZUBNICE KAO STANDARDNI PROFIL

ZA EVOLVENTNO OZUBUENJE

35
gdje je e = tjemena a ovisi o !!latu...-"~L_ozubljenje i iznosi (0,2 ...
zračnost,
za e = 0,25 m. Bokovi standaraIiOg pr()fila zaNa-
::-:U;3)m;--rs-opreporuČtije
-raTiisC>Komicama na srednju liniju _št~i::tdardI)P"&'PJofila kut zahvata crte.

lL ~QI",!,je!~m2akciV!i~gj~J'Odn~j." I'" ~ 1 ~: " I

prelaze bokovi u pod-

st""----_~-e~q
nozm pravac. --- - - - - - - -
p = m:if
suprotni prof i l
r----_=

"
..c

početak radijusa zokrivlJenJa

tjemene zračnosti

9, = cm + 9t"sino(
om
g,= 1-slnol

Sl. 36.1 Standardni osnovni profil prema JUS M. Cl. 016

4.2 UVJETLZAHVA.I-LPUT ZAHVATA, DUŽINA ZAHVATA,

STUP-ANI.XREKRIVXN.fA--·' o

Z,q vrijeme d()_~ točk~o<:l0dira dvaju zubi u zahvatu pređu put zahvata
A e E = g ,prelaze kinematske kružnice dužinu zahvata Aa e Ea = l. To je
~ Oo

vidljivo iz sl. 37.1

gdj~ je_~~1,be2 duŽina_4_<2girJ1Q.gJ1}~.

!>1Jži~a_~ahvata l = AoEo j~aka je, prema tome, dužini dodirnog luka
bel = b~ = be~ahvata podijeljena je na parcijalne diižlne°t;-T12' "
~-- .•, -~-- - --+- ~ --., ._""---..

36
 Sl. 37.1 Uvjeti zahvata

Stupanj prekrivanja:

Prema sl. 14.1

dužina dodirnog luka

E IX = korak diobene kružnice

Za e~olventno ozubljenje čelnika s vanjskim.: ozubljenjem

dužica zahvata put zahvata

E = -------- = -- = ------- = -- = ----
IX korak p korak zahvata Pe p. cos a

Prema sl. 38.1

AE = TI E + T2 A - TJ T2

TI T2 = a cos a.,.,

E =-----
IX pCosa
 Sl. 38.1 Određivanje stupnja prekrivanja čelnika s ravnim zubima

- Za zahvat čelnika

E
~ T:l-T~1
= -----
JT~-T~
+ -p-cos-a-
a sin aw
II p cos a p cos a

- za zahvat čelnika ozubnice (sl. 38.2).

Sl. 38.2 Određivanje stupnja prekrivanja prijenosnika čelnika s ozubnicom

38
 - J
TIE =
2 2 -'
ral-rbl, AC =
ha
-.-,
srna
Tt C = r . sin a

J Z z
ral-rbl
ha
+ -.---srna· rl
.

EIX =----------------- srna

peos a
Iz sl. 39.1 proizlazi:

Tl E = El • Pe' T2A = E2 • Pe, Tl T2 = Ea • Pe

_I
V d a2 - db2
2 Z

El = E2 =
2. Pe
a . sin aw
E,,=-----

l
EIX = El
Pe
+ El -- Ea ./

"

SI. 39.1 Određivanje stupnja

prekrivanja

Vrijednosti za Eli E2 i Ea mogu se očitati iz dijagrama na sl. 40.1, 41.1 i 42.1

39
Sl. 40.1 Dijagram za
očitavanje parcijalnih
vrijednosti stupnja pre-
krivanja E, i E, za broj
zubi od 10 do 95

'"
E
.o
::>
N -;;
E E
. iii .o
o ::> o
::s:. N C:
<II
E o
E c: C:
'č "o
> o
>
'" '"
I-
<II
l-

<II
.- 'u

t
.~ 'i:
C: >N
~ o
OJ .....
>u <II

N N
N >
N
o o
C: C:
~
8
<II
C:
"o "o
o o
N- N">

tt
Vrijednosti E, i E2 za određi­ I I I 1'--,1' bt!i"--C" ,'- ,'-~10
vanje stupnja prekrivanja
( kut zahvatne crte o< = 20°,
i '" r'-- ~l- '" i"-- t',f''-N",""f'.
odn. aln = 20°) za brojeve
zubi od 10 do 95.
Primjer( crtkano označen) :
z,=4S i y.,=l,34 daje
E, = 3,73

2,4 2,0 1,5 1,0 0,5

Ya.1 odnosno Ya.2 --
Za NULTE parove y.,= Y.2 = 1, za V- NULTE parove y.,= 1+x, ,Y.2=1-x2

40
SI. 41.1 Dijagram za
očitavanje parcijalnih
vrijednosti stupnja pre-
krivanja El i E2 za broj
zubi od 70 do 185

'1 ~; uS lj
X: G
,}'7 ~ 1 'j
(:J"S;

cl
§ ~
.o cl
~§
§ -g
vl N
~ E
e
E >
e 2 o
e
~ vl vl
..... o
v) u e
._ '2 1:l
U )N o
'5 B
cl> v)
'U ~
N

t
~

N >
N N
o
o e
e vl
vl o
o e
e -o
o o_
'o

Nr-:

tt

YCl1 odnosno YCl2 --

Za NULTE parove 10" Ya2 =1, za V-NULTE parove Yu,' 1+X, , Yo2 :l-x z

-tl
 --- (z\+z2) čelnici s ravnim I kosim zubima
-- (Zv1+Zv2)stožnicl s ravnim zubima

90 100 110 120 130 140 150 160 170 180 190

12,0

--
n5
t-
-

11,0 I
+
-+ I~
/i/;
H-T
-i--
~~~~
--
6,5
10,5
+
±~ "f 6{J
10,0 ~
- " f.
.
,,+}o:
~~
- 5,5
9,5 +'~~ ~

'+;+~r~
'Y//.
- --
"
Fn'h 'z i"//y;
'.Y IV 5,0
~ ~ ?~~
..... ~
9,0 '/
I 'fA
'A ~
'I,
4,5
,~
CI

,~
<0
~~ ~I
CI
(,.)

t
8,5

t 8,0
,.<1<)
"
'ci
"
4,0

ff
,
3,5
7,5
:
- 3,0
7,0

2,5
0,5 ,

2,0
,
6,0

~~/'~""
1,5
5,5 :,t, rl
5,2 ~ 1,0

Vri jed nosti Ea za od re - +-t--t-t--t.l'I-+-+-1-++-+++-+I-++++++++++-t +-+-+++-+-11-+-++++ +-t---t-I-+-t

đivanje stupnja prekri - 80 0,5
vanja(cx odn.cx n =20 0 l.

--
10 20 30 40 50 60 70 90
Primjer (crtkano označeno) :
(Z,+Z2) čelnici s ravnim i kosim zubima
ZI+Z2= 45+114=159, X1+X2=O,5116
(Zvl+Zv2)stožnici s ravnim zubima
daje Ea =9,66

SI. 42.1 Dijagram za očitavanje parcijalnih vrijednosti stupnja prekrivanja E.

42
danih prema DIN 3990, list 3 i TGL 10545. Dijagrami su dani u ovisnosti o
broju zubi (ZI' Z2) zbroja faktora pomaka (XI + X2) kao i o faktoru visine zuba:

d a2 - d2
Yal = , . Yal =
2m

Za zahvat čelnika s vanjskim i čelnika s unutrašnjim ozubljenjem:

/
! Ett = - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
'- pcosa

Teoretski maksimalni stupanj prekrivanja E amax dobiva se kada se brojevi

zubi ZI i Z2 približavaju beskonačno velikom broju (sl. 36.1):

g u.max 2m 4
Ettmax = -p-,-c-o-s-a- m 'lt • COSa m 'lt • cos a sin a 'lt sin 2 a

Za a = 20° dobiva se E ttm~x = 1,98. Za parove čelnika s ravnim zubima

je E
tt
< 1,98.

4.2.1 PODREZANOST, INTERFERENCIJA I GRANICNI BROJ ZUBI

Ako se broj zubi Z2 zupčanika prikazanog na sl. 38.1. stalno povećava, raste
i polumjer kinematske kružnice rw2, polumjer temeljne kružnice rb2 i razmak
e T2 koji predstavlja polumjer zakrivljenja evolvente u kinematskom polu C.
Za Z2 = oo bit će veličine r w2 , rb2 i e T2 beskonačno velike (sl. 38.2). Kine-
matska kružnica W2 prelazi tada u kinematski pravac, a bok zuba prelazi
također u pravac. Zupčani par čelnika postaje zupčani par s ozubnicom.
Dobivena ozubnica predstavlja standardni profil. Iz sl. 38.2 proizlazi da se
bok zupčanika 1 može dobiti valjanjem kinematskog pravca ozubnice po
kinematskoj kružnici WI'
Iz spomenutog proizlazi da se zupčanici mogu izrađivati pomoću alata
s ravnim bokovima (alat u obliku ozubnice i odvaino glodalo). Bok zuba
dobiva se na taj način da se alat u obliku ozubnice svojim kinematskim
pravcem valja po kinematskoj kružnici. Pri tome oštrica alata oblikuje bok
zuba kao vršnu krivulju kako to prikazuje sl. 44.1. Da bi se crtački dobio

43
 izradak

kinematska kružnica

~kinematski pravac
srednja linija ozubnice (alata)

,-=<~--alat u obliku ozubnice

Sl. 44.1 Prikaz mogućnosti izrade evoiventnih bokova pomoću alata u obliku
ozubnice

profil podnožja zuba valja odrediti krivulju relativnog gibanja središta po-
lumjera zakrivljenja vrha alata (točka S). Srednja linija ozubnice (M M)
valja se po kinematskoj kružnici (w). Središte polumjera zakrivljenja vrha
alata S opisat će pri tome produženu evolventu (P E), sl. 44.2. Oblik podnožja
zuba predstavlja ovoj nica preko polumjera p iz pojedinih točaka produžene
evolvente (P E). Točke I', II', III', IV', predstavljaju točke koje zahvaća vrh
alata pri valjanju srednje linije alata po kinematskoj kružnici. Konstrukcija
se dobiva ovako: iz točaka 1, 2, 3, 4, (proizvoljna podjela liinije MM na jed-
nake dijelove), povlače se zrake kroz središte S, a na vrhu alata dobivaju
točke I, II, III i IV. Iz točaka 1', 2', 3', 4', (koje se dobivaju prenošenjem
dužina Cl, 12, 23 na kinematsku kružnicu, tako 'da je Cl = fl", 12 = itd.) n'
povlače se lukovi polumjera IT, 2Il, 3IlI, koji se iz točaka a, b, c, d sijeku
lukovima polumjera CI, CIl, CIlI, CIV (iz točke a luk dužine CI, iz točke b
luk dužine ClI itd.). U sjecištu dobivaju se točke I', II', III', IV' (putanja

srednja linija
ozubnice(a[ata)

kinematska
kružnica w

temeljna
kružnica

SI. 42.2 Konstrukcija putanje vrha alata

44
 A
u

o
.s::.

ozubnica kao alat

I
Sl. 415.1 Prikaz nastajanja podrezanosti u korijenu zuba

vrha alata). Točke a, b, c, d, predstavljaju točke evolvente dobivene valja-

njem srednje linije MM po kinematskoj kružnici (l e = l'a, 2 e = 2'b itd.).
Iz slike se vidi da dio boka zuba e IV' obrađuje ozubnica dužinom e IV,
a dio boka IV' III' vrlo kratki dio ozubnice dužine IV III. Iz toga proizlazi
da će taj kratki dio ozubnice biti pri izradi jako opterećen.
Ako je broj zubi zupčanika malen, alat ulazi u podnožje zuba podrezu-
jući ga (sl. 45.1 i 45.2, za ZI = 7) i time dolazi do podrezanosti korijena zuba.
Zub postaje u korijenu preslab, a put zahvata AE prekratak (E < 1). Iz sl.
45.2, vidi se da je točka početka zahvata A pala unutar dijela zahvatne crte
TI - C. Alat je, kako se iz sl. 45.2 vidi, odrezao dio evolvente od točke AI
do temeljne kružnice i podrezao velik dio korijena zuba.

",
Sl. 45.2 Kdnstrukcija podrezanosti korijena pomoću obvojnice radijusa povučenih
/ iz produžene evolvente putanje vrha alata (z, = 7)

45
 Za granični slučaj (sl. 46.1) u kome bi se poklopile točke A' (A' je točka
u kojoj tjemena linija osnovnog profila tjemene visine ha siječe zahvatnu
crtu) i točka A u točki TI proizlazi:

h*m
sina=-=-
TIC
h* je faktor Vlsme zuba. Općenito se uzima da je tjemena visina zuba
ha = h* . m . Obično je ha = m .

TIC
sin a = - - - , TI C = r sin a
r

h*m Zg· m
T1 C = - - r=
sina 2

alat u obliku ozubnice

Sl. 46.1 Određivanje graničnog broja zuba

Zg je broj zuba kod kojeg još ne dolazi do podrezanosti. To je zup-
granični
Zg. m
čanik kod kojeg je r = upravo toliki da su se točke A = A' i TI
2
poklopile.
2
Zg=---.h*.
sin2 a

G r a n i č n i b r o j z u b i Zg zupčanika je onaj broj zubi kod kojeg upravo

još ne dolazi do podrezanosti korijena zuba. Pri tome su se poklopile točke
TI i A. Za standardne zube, kod kojih je faktor visine zuba h* = 1, proiz-
lazi:
granični broj zubi
2
Z, = -si-n-2-a-

46
Teoretski granični broj zubi

Kod a. = 20°, Zg = 17,097 ~ 17 zubi. Izabere li se pri projektiranju prijenos-

nika Z < Zg, doći će do podrezanosti korijena, a i stupanj prekrivanja treba
kontrolirati. Praktično se uzima da je mala podrezanost korijena bez zna-
čaja. Zato se kao praktični granični broj zubi uzima
, 5 ,
Zg "'" - - Zg. Za a. = 20° iznosi Zg = 14,16 = 14.
6
Podrezanost korijena zuba može se izbjeći korekcijom pomoću pomaka
profila. Pri tome se alat za ozubljenje odmiče od tijela zupčanika toliko da
se kod ozubljenja pomoću alata u obliku ozubnice ili odvainim gloda lom pre-
klope točke A (E) i T (Tl ili T 2 ). Ovaj postupak ozubljenja zove se pomak pro-
fila.

4.2.2 ZUPCANICI U SLOGU

To su razmjenjivi zupčanici jednakog modula s različitim brojem zuba koji

pripadaju jednom slogu i mogu se međusobno proizvoljno sprezati. Za razli-
ku od tih zupčanika u slogu, zupčanike koji se mogu sprezati s određenim
zupčanim parom nazivamo pojedinačnim zupčanicima.
Zupčanike u slogu dobivamo pomoću standardnih profila kod kojih su
zahvatne crte, zaokrenute za 180 oko kinematske točke, simetrične. U tom
0

slučaju oblik zuba ozubnice standardnog profila i alata okrenut za 180 0

jednak je obliku ozubine. Za izradu svih zupčanika istog modula potreban je

samo jedan alat. Standardni JUS MC1. 016 profil za evolventno ozubljenje
predstavlja svojim ravnim i simetričnim zahvatnim crtama, a time i simet-
ričnim zubima jednostavan oblik standardnog profila zupčanika u slogu. S
njim izrađeni i proizvoljno sparivani zupčanici odlikuju se:
1. Zajedničkom srednjom linijom koja prolazi kroz kinematsku točku C.
2. Jednakim proračunskim, izradnim i pogonskim (ugradbenim) kutom
zahvatne crte.
3. Jednakim temeljnim korakom Pb = P . cos a..
4. Jednakom visinom, debljinom zuba i širinom uzubine na kinemat-
skim kružnicama.
5. Simetričnim zubima.
Ako ne postoje posebni razlozi da zupčanici u slogu budu tzv. NULTI
(vidi kasnije), izvode se zupčanici u slogu i kao 0,5 ozubljenje (vidi kasnije).

4.2.3 POMAK PROFILA čELNIKA S RAVNIM ZUBIMA, FAKTOR POMAKA

Evolventni zupčanici, kako je već dokazano (sl. 34.1), neosjetljivi su na razmi-

canje osi. Ovim važnim svojstvom evoiventnih zupčanika koristilo se da bi
se mogli upotrebljavati i zupčanici čiji je broj zubi manji od graničnog (14).
Pri tome se pomiče standardni alat u obliku ozubnice prema van tako da
srednja linija alata ne dodiruje više kinematsku točku C, štoviše, srednja
linija alata udaljena je za određenu veličinu pomaka od kinematske crte.
Pomak profila izražava se kao dio modula xm.
Faktor pomaka označava se s x, a veličina pomaka s v = xm. Potreban
pomak da bi se izbjegla podrezanost prikazan je na sl. 48.1, a proizlaz~ iz
ranijeg objašnjenja (sl. 46.1) da se točke A' i Tl moraju podudarati.

47
 __ m
Iz f:::. OI C TI proizlazi: TI C = -- , z sin a. '
2

m-xm
Iz f:::. TI CK proizlazi:' TI C =
sin a.

m
-- , Z ' sin2 a. = m - xm
2

o,

profil kod standardnog

__ ~_
A'
j ozubljenja
~C>
/. ,">
K A2 '(':'? c,C>
o( V.,,,,e vt""
, 0
--''-----_ _ _ _ _ _ _ --====--'>d!c..-==-: --,---=-,-_E+-k i nema t s ka cr t a
_~ _ ~.!!l~~~~~~dl1.iE
linija profila

pomaknuti profil u cilju

izbjegavanja podrezanosti

SL 48.1 Pomak profila u cilju izbjegavanja podrezanosti korijena zuba

z sin2 a.
x=l---- 1 __ Z_(_,2_ Zg). =
2 2 sm2 a.
sin2 a.
Teoretska vrijednost faktora pOInaka
Zg-Z 17 -z
Za a. = 20° X= X=
17

Praktična vrijednosI faktora pomaka

,
Zg-Z 14-z
U praksi se uzima: x = -..:=-----
17

48
 14-7
Na sl. 49.1 prikazana su za ZI =7 i veličinu pomaka xm =
17
7
.m == 0- nz =0,41 nz, sve promjene koje se takvim pomakom pojavljuju
A'
na zubu.
U prikazanom slučaju došlo je pri pomaku profila do.~.ašiljenosti vrha
zuba, pa se tjemeni promjer u takvim slučajevima nešto smanjuje, da bi
tjemena debljina zuba bila Sa::-:'" 0,20 m za nezakatjene zube, a Sa 2. 0,4 m za ka-
ljene zube. Iz sl. 49.1 se vidi da je pomakom profila :mb u korijenu u od-
nosu prema zubu prikazanom na sl. 45.2 postao deblji.

Sl. 49.1 Promjene do kojih je došlo pomakom profila na zupčaniku

sa ZI = 7

Pomak profila ne vrSI se, međutim, samo zato da bi se izbjegla podre-

znanost korijena kod Z < Zr!' već općenito da bi se postigao povoljniji oblik
zuba, veća opteretivost, boiji uvjeti klizanja i trošenja kao i za postizanje

+) +
propisanog razmaka osi. Na sl. 49.1 je vidljivo da se pomakom profila pro-
mijenila debljina zuba i širina uzubine, te da je zub postao za veličinu 2 xm

tang ct deblji na diobenom promjeru S ( < Sw ( + 2 xm tang ct ).

Prema položaju srednje linije profila MM, u odnosu prema diobenoj
kružnici, razlikujemo NULTE i V zupčanike koji mogu biti V-plus i V-minus
zupčanici.
NULTI zupčanici su takvi zupčanici čija srednja linija osnovnog pro-
fila tangira diobenu kružnicu. Pomak profila kod NULTIH zupčanika v = cl .
V zupčanici s pozitivnim pomakom označuju se kao V-p l u s (Vp1uJ
zupčanici. Kod njih se srednja linija profila MM odmiče za veličinu v = xm
od središta zupčanika. Time postaje debljina zuba na diobenom promjeru
veća (sl. 50.1). Pozitivnim pomakom smatra se onaj pomak kod kojeg dolazi
do povećanja debljine zuba.
V zupčanici s negativnim pomakom označuju se kao V-rn i n u s (V minus)
zupčanici. Kod njih se srednja linija profila MM primiče za veličinu

4 -- Ozubljenja j zupčanici 49
v = xm prema središtu zupčanika. Ako se debljina zuba na diobenom pro-
smanjuje, pomak profila je negativan.
V zupčanici s faktorom pomaka x = 0,5 označuju se kao 0,5 ozubljenje.
Oni omogućuju povećanje opteretivosti u odnosu prema NULTIM, posebno
ako osni razmak nije propisan.
Na sl. 50.1 prikazan je zupčanik s pozitivnim i s negativnim pomakom
profila.

Sl. 50:.1 Zupčanici s pozitivnim (V-plus) i negativnim (V-minus) pomakom

4.2.3.1 D e b l j i n e zuba na d i ob e noj kružnici (sl. 50.2)

Pri izradi V-plus zupčanika s pomakom profila + xm dodiruju se alat i zupča­
nik trenutno u kinematskoj točki C. Budući da se kinematska crta alata valja
po diobenoj kružnici, dobivena debljina zuba s na diobenom promjeru odgo-
vara širini uzubine e w alata na kinematskoj crti. Prema tome je Ac = A' C.
p

xmtanci.
--++-- xmtand

/'/ ,
........

$1. 50.2 Određivanje debljine zuba na diobenom promjeru

50
Točka A na diobenoj kružnici i točka A' na kinematskoj crti podudaraju se u
točki C.
Nazivne mjere debljina zuba na diobenom promjeru (bez odmjere za
bočnu zračnost)

+
Vanjsko ozubljenje:

V-plus zupčanik s = -+- + 2 xm tan ct. = m ( + 2 x tan ct. ) ,

V-minus zupčanik s = ~ - 2 xm tan ct. = m( ; - 2 x tan ct.) •

Unutrašnje ozubljenje:

V-plus zupčanik s= 2p - 2xm tan ct. = m (-2--

, n
2 x tan ct.
)
,

V-minus zupčanik s = : + 2 xm tan ct. = m( + + 2 x tan ct. ) .

Faktor pomaka profila x uvrštava se u jednadžbe s apsolutnom vrijed-

nosti bez obzira na predznak.
Pri unutrašnjem ozubljenju negativne predznake imaju (prema propi-
sima ISO): broj zubi Zz, promjer zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem, pri-
k'
Jenosm omjer u = - - l razma OSI.
. .. Z2.
ZI

4.2.3.2 P r e k l a p a n j e (i n t e r fer e n e a) b o k o vaz u b a

Ako se dijelovi bokova zubi dodiruju izvan zahvatne crte, dolazi do smetnji
u zahvatu bokova zuba. Naročito kod velikog pomaka profila i male tjemene
zračnosti može doći do smetnji zbog toga što će tjemeni dio jednog
zupčanika ulaziti u zakrivljenje korijena zuba. Poboljšanje se može postići
skraćenjem tjemenog promjera ako time stupanj prekrivanja ne padne
ispod Emin' Na sl. 52.1 označene su s FI i F2 točke u kojima počinje zakrivlje-
nje u korijenu zuba.
Kao parcijalni stupnjevi pr~krivanja vrijede odnosi:

&2
Stupanj prekrivanja podnožja: Ef2 = --.
pe

gal ga2
Stupanj prekrivanja tjemena: Eal =-- Ea2 = --.
Pe Pe

Da ne dođe do interference, mora Ef! > Ea2 Ef2 > Eal •

4.2.3.3 U t j e c a j p o m a k a p r o f i l a

Pomakom profila javljaju se ovi utjecaji:

1. Pozitivnim pomakom debljina zuba se povećava, a negativnim poma-
kom se smanjuje.

51
 2. Povećanim pozitivnim pomakom smanjuje se tjemena debljina zuba i
polumjer zakrivljenja korijena zuba. Povećava sc i opterećenje vra-
tila. Zub postaje u korijenu jači. Uvjeti klizanja su povoljniji. Optere-
tivost ozubljenja je povećana naročito kod malog broja zubi.
3. Veličina pomaka profila ograničena je s Emin'
4. Veličina pomaka (zupčanici s malim brojem zubi) ograničena je mi-
nimalnom tjemenom debljinom zuba.
5. Propisani razmaci osi mogu se održati.
6. Pomakom profila mijenja se tjemeni i podnožni promjer zupčanika.
°1

\
Sl. S2.l Smetnje zahvat;!

4.2.3.4 Z a š il j e n o s t i m i n i m a l n i b r o j z u b i

Najveća mogućnost pomaka ograničena je zašiljenošću tjemena zuba .

.
z -z
P,rema jednadžbi x = g , bit će x veći što je broj zuba Z manji.
Zg
Minimalni broj zubi Zmin bit će onda kada x postigne graničnu vrijednost
za zašiljenost (sa min)' Za zupčanike sa standardnom visinom dobiva se
14-7
Zmin = 7 , a x =, '= 0,412 .
17
Granična tjemena debljina zuba Sa ~ 0,2 m za nezakaljene, a Sa ::::"'0,4 m za
zakaljene zube. Na sl. 53.1 prikazana je funkcionalna zavisnost teoretskog i
praktičnog graničnog broja zubi i zašiljenosti kod Sa = 0,2 m i Sa = 0,4 m od
broja zubi.
 1,5
! ~

~ r-
r-
. <;>oc,
~\ ~
I-""
~
1-c,"C,~\e r'1 I--'
1,0
I 1

I"~ It;>~ <'1;0:

0'C-C,
-
'1-, k':~ r-
r- ~ p'" I r-
g~~ .,.\)f~
~~
1/ j...- ......
JJrQ tJfo.t;>.Q. c,~!"""I I
V ..... I-"'"
r-r- k-11(1'1) <Ivev"
0,5 L~
[)oo I--' .,.\),L.f\' I-""
"- t-
c,~,......
~ I

/1 I...... I' ....

1"-"'" -,
'r- r---
I I
e
_E r-~ !'-..
x N
r- N ~
+ ~ ~ b'
X
I °t- --
Z
r- l- ,-5_ 7 8_ 10 15
f'
'-
~
20 25

l ['"
1
"
I ......

-0,5 I ~ 1'-

SI. 53.1 Podrezanost i zašiljenost čelnika datih u zavisnosti

od broja zubi
4.2.3.5 U n u t r a š n j e o z u b l j e n j e, p o m a k p r o f i l a

Bokovi zuba evoIventnih zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem su konkavni.

Tjemeni promjer manji je od podnožnog (sl. 53.2). Kod zupčanih parova
zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem imaju bokovi vanjskog i unutrašnjeg

,,~
/
/
/

i
\ I

Sl. 52.3 Zahvat zupčanog para s unutrašnjim ozubljenjem

zupčanika isti smjer zakrivljenja. Iz toga proizlaze i prema zupčanim pa-
rovima s vanjskim ozubljenjem slijedeće prednosti:
1. Veći stupanj prekrivanja, a time veća mirnoća hoda.
2. Niža kontaktna (Hertzova) naprezanja bokova, a time veća optere-
tivost bokova.
3. Veće debljine zubi u korijenu i time niža naprezanja korijena.
4. Manja potreba prostora.
Da bi se proračun dimenzija i opteretivosti mogao vršiti pomoću istih
jednadžbi, koje vrijede za vanjsko ozubljenje kod unutrašnjeg ozubljenja
negativan predznak dobivaju: broj zubi (Z2) i sve jednadžbe izvedene pomoću
broja zubi Z2 svi promjeri zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem, osni raz-
mak (a) i prijenosni omjer u = ~. Visine zuba ostaju pozitivne. Izrada
ZI
unutrašnjeg ozubljenja skuplja je od izrade vanjskog ozubljenja. Izrada se
obavlja pomoću alata u obliku zupčanika odvainim postupkom ili pomoću
profilnih glodala. Točka početka zahvata A (sl. 53.2) ograničava tjemenu vi-
sinu zuba, a promjer O2 A tjemenu kružni ou i potrebno skraćenje glave K F.
Tjemena visina ha zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem dana je kod
I z21 ~ ZI + 10 vrijednostima iz tablice 54.1.

Visina tjemena ha2 za unutrašnje ozubljenje kod I z212: ZI + 10.

Tablica 54.1

z, I 20 ... 221 23 ... 26 1 27 ... 31 1 32 ... 39 1 40 ... 511 52 ... 74175 ... 1301 > 130
0,8 m I 0,85 m I 0,9 m I 0,95 m

Kod I Z21 < ZI + 10 potrebno je tjemenu visinu hal' odrediti crtanjem.

Da bi zubi prijenosnika mogli slobodno izlaziti iz zahvata, potrebno je da
broj zubi Z2 kod aksijalne montaže malog zupčanika bude Z2 ~ ZI + 10. Ako
montaža mora biti radijalna, mora biti Z2 ~ ZI + 15 .
Zupčanici s unutrašnjim ozubljenjem mogu se korigirati pomakom pra-
fila. Pomak je pozitivan kada je (kao kod vanjskog ozubljenja) debljina zubi
povećana. To se ostvaruje pomicanjem alata radijaino prema središtu zup-
čanika. Na sl. SS.l.a prikazan je NULTI zupčanik (m = 5, ZI = 18, Z2 = 38,
a. = 20°, E = 1,74), a na sl. SS.l.b prikazan je V-NULTI s XI= X2 = 0,5, E = 1,56.

4.2.3.6 O d r e đ i van je d e b l j i n e z u b a n a b i lo k o j e m d i j e l u
z u b a (e vol ven t n e f u n k c i j e)

Debljina zuba (s) može se odrediti za bilo koji polumjer (r) zupčanika ako
se odredi debljina zuba na diobenom promjeru. Pri tome se služimo evol-
ventnim funkcijama (ev - izgovaraj evoluta). Prema konstrukciji evolvente
iz sl. 55.2 na temeljnoj kružnici rb = 1 proizlazi:

iC = DC = tana.

il = eva. = tan a. - cl = y, što proizlazi iz

54
 SJ. 55.1 Zupčani par s unutrašnjim Qzubljenjem, a) NULTI par,
b) V-NULTI par s X, = x, = 0,5, E = 1,56
rl.

Svede Ii se to na diobeni promjer d i kut (I (sl. 56.1), proizlazi:

....--.
F G = rb (tan (I -Ci) = rb eVa
.--....
F H = rb (tan <Xy - <i;,) = rb ev (Iy
---.. ...-..
G H = F H - F G = rb (ev ay - ev (I) .

------
GK rb
Iz odnosa - - = -- proizlazi:
s r
2

...----.. s . rb
GK=--
2r

Sy ---- __ ry
-=(GK-GH)-.
2 rb Sl. 55.2 Geometrijski odnosi
jedinične evolvente

55
 Sl. 56.1 Debljina zuba na bilo kojem dijelu zuba

.---... .--....
Ako se za G K i G H unesu prethodne vrijednosti, dobiva se debljina
zuba na polumjeru ry, odnosno promjeru dy:

Sy = 2 [ s rb _ rb (ev r:J.y - ev r:J.) ] 2

2r ~

Sy = 2 ry( /r + ev r:J. - ev r:J.y ) = dy ( : + ev r:J. - ev ay ).

Kut ay proizlazi iz odnosa:

rb = ry cos r:J.Y= r cos r:J.

r d
cos a v "'" - - cos r:J. = - - cos a .
. ry dr

Kut r:J.' na vrhu zuba (sl. 56.1) dobiva se za s = 0:

~. \

2 r ( -"'- + ev ct - ev (1.' , = {}
'. 2 r '
s s
ev r:J.' = -- + ev r:J. = - - + et' r:J. •
2r d

Polumjer na vrhu zuba debljine s = 0:

 cos (1. cos (1.
r' = r---, d'=d--.
cos (1.' cos (1.'

Primjer:
Potrebno je izračunati tjemenu debljinu zuba i promjer na kojem će
tjemena debljina iznositi sa = I:} , ako je: z = 18, modul m = 4 mm, (1. = 20°,
s = 6,15 mm.

Rješenje:
Promjer diobene kružnice d = z . m = 18 . 4 = 72 mm .
Promjer tjemene kružnice da = d + 2 m = 72 + 2 . 4 = 80 mm .

Debljina zuba na tjemenom promjeru:

d 72
sa = da ( - -
I S
+ ev (1. - ev (1.a ,
)
cos (1.. = - - . cos (1. = - - cos 20°
. d da 80

6,15
Sa = 80 ( n + ev. 200-ev32° 15' ) ,
Sa = 80 (0,085417 + 0,014904 - 0,068084) = 2,58 . mm = 0,645 . m.

Promjer d' na kojem je Sa = 0:

s 6,15
ev (1.' = - + ev (1. = - + ev 20° = 0,085417 + 0,014904 = 0,100321
d 72

(1.' = 36° 14'

cos (1. cos 20°

d' = d - - = 72 = 83,879 mm_
cos a;' cos 36° 14'

42.4 ZUPčANI PAROVI, NULTI PAROVI, V·NULTI PAROVI i V·PAROVI

čELNIKA S RAVNIM ZUBIMA

4.2.4.1 Nulti parovi čelnika s ravnim zubima (sL SEU:

Kod NULTIH zupčal1ih parova dodiruju se tl kinematskoj točki e

diobeni promjeri, Osnovni profili se podudaraju, 3. srednja linija osnovnog
profila prolazi kroz kinematski po! C. Razmak osi 7.broiu dio-
benih polumjera. NULTI zup(:anki su zupčanici II slogu. Zupčanici mogu biti
sparivani kao NULTI par ako je za svaki zupcanik broj zubi jednak ili veći
od praktične vrijednosti graničnog broja zubj 041
 M-

\ !
Sl. 58.1 NULTI zupčani par čelnika s ravnim zubima
ZI ~ Z: i Z2 ~ z; .

Dimenzije NULTIH parova čelnika s ravnim zubima za vanjsko unut-

rašnje ozubljenje dane su u tablici 59.1.

Prednosti NULTIH parova nalaze se u jednostavnosti proračuna dimen-

zija. Za NULTE zupčanike postoji niz tablica iz kojih se vrijednosti mogu
jednostavno očitati. Kod primjene standardnih modula razmaci osi pred-
stavljaju zaokružene vrijednosti (cijele brojeve). U odnosu prema zupčanim
parovima velikim pomakom profila imaju NULTI parovi prednost velikog
stupnja prekrivanja.

Za nulti par s ozubnicom glasi jednadžba stupnja prekrivanja:

ZI +2 \2 2
) -ZI + 4 _ ZI tang IX.] .
cos IX. sin 2 IX.

Umjesto NULTIH parova preporucuJe se primjena 0,5 ozubljenja (x = 0,5)

jer se time postižu bolji uvjeti zahvata i opteretivosti.

58
 DIMENZIJE ČELNIKA S RAVNIM ZUBIMA ZA NULTE PAROVE Tablica 59.1
i
Vanjsko ozubljenje

Oznaka ZI Z2

Diobeni promjer dl =zlm d 2 = Z2 m

Tjemeni promjer dal = dl +2m = m (ZI + 2) da2 = d 2 +2m = m (Z2 + 2)

dn = dl - 2 hao d f2 = d 2- 2 hao
Podnožni promjer
df! = dl - 2 m - 2e d f2 = d 2 - 2m - 2e

dl + d2 ZI + Z2
Razmak osi ad = =m.
2 2

Debljina zuba na diobenom p 'lt. m

s=--=---
promjeru (bez bočne zračnosti) 2 2

Stupanj prekrivanja ga, ga,

E =--= = El + E2- E.
a,
Pe P. COS a.

2 2
ad
~ r al2 - rbl
~ ra22 - rb2 sin a.
El = , E2 = J Ea =
'lt • m cos a. 'lt • m cos a. 'lt. m cos a.

E = -1- [J ( ZI +2 r - ZI2 + J( Z2 +2 - Z22 - (ZI + Z2) tan a. ]

2 'lt cos a. cos a.
ul
\o
r
 Nastavak tablice 59.1
~H,~ ~~. , _ _ _ _ ><_

Unutrašnje ozubljenje
ozna~~--------------I-·· ZI
Z2
--------------- ---_._--------+-------------
Diobeni fi' mn dl = ZIrn d2 = Z2 rn

dal = dl + 2 rn = m (ZI + 2) d a2 = d 2 -2 m =m (Z2-2)

df! = dl -
2 hao d f2 = d2 + 2 hoo
Podnožni
df! = dl - 2 rn - 2 e du = d 2 + 2 rn + 2e

d 2 - dl zz-Z,
Razmak u<;i ad = m.
2 2

ina zuha na diobenom P 1t. m

S=--=---
promjeru (bc? bočne zračnosti) 2 2

Stl1panj prekrjvanja ga. p

a.
- - = - - - - = El -
Ea. =Pe E2 + Ea
p. COS a
_I 2 2 _J 2 2
V r a l - r bl V r a2 -rb2 ad sin a
E a. = , E2 = , Ea = - - - - -
1t . m COS a 1t . m COS a 1t . m COS a

1 / [( ZI (Z2 - 2 ]
E = --- Zz a
+ 2 ) 2 - ZI2 - 2 ) 2- + (Z2 - ZI) tan
a. 21t cos a cos a
-~,~~~.~.-- ---"'-"._-, -.-~.~-~-~-,--
Primjer:
Za NULTI zupčani par sa Zj = 22, Jn = 2 mm, (J. = 20", potrebno je izra-
čunati dimenzije zupčanika i stupanj prekrivanja ako prijenosni omjer
i = 3,5,

Rješenje:
Pogonski zupčanik:
diobeni promjer dl = Z\ m = 22 . 2 = 44 mm ,
tjemeni promjer da = dl + 2 m = 44 + 2 . 2 = 48 mm .
Gonjeni zupčanik:
broj zubi Z2 = i . ZI = 3,5 ' 22 = 77 ,
diobeni promjer d 2 = Z2 . m = 77 . 2 =, 154 mm ,
tjemeni promjer da2 =c d 2 + 2 rn = 154 + 2 . 2 .,= 158 mm .
Razmak osi:
44 + 154
= 99 mm .
2
Stupanj prekrivanja:

E =_1 [ ( 22 + 2 ) 2
- 222 + II ( 77 + 2 ) 2
-- 772- (22 + 77) tan 20°
]

a. 2. 7t cos 20° ~ cos 20°

c= _1_ ( -222 + J84,07 2 _77 2 - 99 . 0,3640 )

-V1;,54
E 2
a. 2 . 7t ..
:J

E = 1,70.
a.

4.2.4.2 V-NULTI p a r o v i č elnika s ravnim zub im a

Kod V-NULTIH parova pomak profila v = xm je jednako velik, ali suprot-

nog predznaka. Diobeni promjeri se dodiruju u kinematskoj točki C. Sred-
nja linija osnovnog profila MM ne prolazi kinematskim polom e (sl. 62.1).
Pri vanjskom ozubljenju manji zupčani k dobiva pozitivni, a veliki zupča­
nik negativni pomak. Pri unutrašnjem ozubljenju oba zupčanika dobivaju
jednak pomak.
Pošto pogonski zupčanik (z\) dobiva pozitivan pomak (V-plus) dolazi kod
njega do poboljšanja oblika zuba, ali na račun gonjenog zupčanika (Z2)' Zato
je i područje primjene V-NULTIH parova ograničeno jer zubi pogonskog
zupčanika postaju šiljatiji, a zubi gonjenog zupčanika slabiji u korijenu.
Ako je broj zubi pogonskog (z\) i gonjenog zupčanika (Z2) veći od gra-
ničnog broja, mogu se zupčanici izvoditi kao NULTI. U tom slučaju nisu
iskorišteni svi mogući pozitivni utjecaji pomaka profila (promjena debljine
zuba jednog i drugog zupčanika, promjena brzina klizanja). Prema tome,
V-NULTI pomak profila zupčanog para izabrat će se:

61
 E
E
M x+-+---
+1
M
E

O2
Sl. 62.1 V-NULTI par čelnika

1. Da bi se spriječila podrezanost korijena pogonskog zupčanika ako je

ZI ~ Zg, Z2 ~ Zg, ali uz uvjet da je ZI Z2 ~ 2 Zg. Uvjet da mora biti
+
ZI Z2 ~ 2 Zg proizlazi iz sl. 62.2, gdje je pretpostavljeno da su oba zupčani­
+
ka, pogonski gonjeni, granični. Kada bi bilo ZI Z2 <
2 Zg, tjemena linija
+
osnovnog profila sjekla bi zahvatnu crtu iza točke T2 koja obilježava kraj-
nje moguću točku zahvata. Time bi zubi većeg zupčanika bili podrezani. U
slučaju da su oba zupčanika granična (sl. 62.2):

2m ;= CR + e T, CR = e Tl sin IX, e T = e 12 sin IX

e Tl = rl sin IX, e T; = r2 sin IX

srednja linija
osnov nog profila

o,
Sl. 62.2 Dokaz da kod V-NULTIH parova mora biti ispunjen i uvjet da je
Z, + Z, ~ 2 z.

62
 4
ZI + Z 2 = - - ·
sin2 a
2
Budući da je prema ranijem -.- - = Zg, to je za praktične potrebe
sm2 a
ZI + Z2 = 2 Zg' (28). .
Prema tome, kod ZI + Z2 = 28 dobiva se najmanji zbroj zuba kod kojeg
je moguća primjena V-NULTIH parova.
2. Kod broja zubi pogonskog zupčanika ZI < Zg' Z2 > Zg' za izbor faktora
pomaka profila mogu u tom slučaju biti mjerodavni različiti faktori kao što
su:
a) debljina zuba na tjemenu zuba (valja paziti da Sa min ~ 0,20 m za
nezakaljene, a s ~ 0,4 m za zakaljene zube),
b) debljina zuba u korijenu (ako je moguće, debljine zuba u korijenu na
pogonskom igonjenom zupčani ku moraju biti jednake),
c) uvjeti klizanja (što povoljniji),
d) stupanj prekrivanja (što veći),
e) opteretivost korijena zuba (ako je moguće, jednake vrijednosti napre-
zanja po~onskog i gonjenog zupčanika),
f) opteretivost bokova (što niža).
Već prema tome koji je od nabrojenih faktora odlučujući, postoje i različito
povoljne veličine faktora pomaka profila. U toku vremena razvili su se raz-
ličiti sistemi za izbor faktora pomaka. Jedno je, međutim, važno: kod
V-NULTIH ozubljenja točka C leži nesimetrično prema putu zahvata Tl T2
(Tl C < T2 C). Zbog toga su brzine klizanja na tjemenu zuba veće nego kod
NULTIH i V-zupčanih parova. Brzina klizanja .biti će to veća što je veći
pomak profila. V-NULTI par ispunit će svrhu samo onda kada dobivene
osobine ozubljenja odgovaraju što bolje postavljenim zahtjevima. To će
se prema iskustvu, postići to lakše što je veća suma zbroja zubi ZI + Z2 i
što je veći prijenosni omjer. Opća primjena V-NULTIH parova dolazi u
obzir za visokoučinske prijenosnike željezničkih i cestovnih vozila, alatnih
strojeva i za druge potrebe u industriji ako je ZI + Z2 ~ 60 , a i ~ 2,5 .
Prednosti V-NULTOG ozubljenja leže u tome što im je razmak osi jed-
nak zbroju polumjera diobenih kružnica. Kod većih prijenosnih omjera može
mali zupčanik biti pozitivnim pomakom osjetljivo ojačan, a da kod istog
negativnog pomaka gonjenog zupčanika mogu biti zubi tog zupčanika tek
neznatno oslabljeni. Preduvjet za to je velik broj zubi gonjenog zupčanika.
Odgovarajućim izborom faktora pomaka mogu se maksimalne brzine kli-
zanja malog i velikog zupčanika izjednačiti. Primjenom V-NULTOG ozub-
ljenja može se ostvariti najčešće veći stupanj prekrivanja nego kod V-ozub-
ljenja.
Nedostaci V-NULTOG ozubljenja leže u tome da se ne mogu izraditi
kao zupčanici u slogu. To znači da se zupčanici ne mogu proizvoljno spa-
rivati, jer veličina pomaka profila ovisi o broju zubi drugog zupčanika. Kod
primjene standardnih moC\ula nemoguće je održavati propisane razmake osi.
Budući da pogonski zupčanik postaje jači na račun gonjenog zupčanika,
primjena V-NULTOG ozubljenja za prijenosne omjere i = l ili blizu jedan,
nema smisla.
Dimenzije V-NULTIH parova dane su u tablici 64.1 i 65.1

63
a-
~
DIMENZIJE V-NULTIH čELNIKA S RAVNIM ZUBIMA Tablica 64.1
Vanjsko ozubljenje
Naziv ZI Z2
------_.-._-------
Diobeni promjer dl =Zlm d 2 = Z2 m
--,--- ----
Tjemeni promjer dal = dl + 2 m (1 + XI) = da2 ,= d 2 + 2 m (1 - XI) =
= m (ZI + 2 + 2 Xl) = m (Z2 -+- 2-2xl)
Podnožni promjer df1 = d l - 2 (haO-Xl m) d f2 = d 2-- 2 (haO -+- Xl m) --I
df1 = dl - 2 m + 2 XI m - 2 e df2 = d2 - 2 m - 2 XI m - 2 e I
I ---
Razmak osi dl + d2 ZI + Z2
ad = =m
2 2
--
Debljina zuba na diobenoj p- p
kružnici bez bočne zračnosti SI = - - + 2 Xl m tan a S2 = ---2xI m tana
2 I 2
Stupanj prekrivanja ga. ga.
Ea.=--= = El + E2- Ea
Pe P cos a

2 V 2 2
rbl Ya2- rb2
~ r a12 - ad . sin a
El = , E2 = l Ea =
7t. m cos a 7t. m cos a 7t. m cos a

_ 1 [ J ( ZI + 2 (1 + Xl) 2
Ea. - - - --ZI+
2 .7t cos a
r
) 2 l 2 ]
a
+ J(Z2+ cos(1-X - Z2 - (ZI + Z2) tan a
r
------- -- - - - - -------
 Unutrašnje ozubljenje
o
N

g" Naziv ZI Z2
"
2.
Diobeni promjer dl = ZI m d 2 = Z2 m I
N
'"
'o
"g< Tjemeni promjer dal = dl + 2 m (1 + XI) = da2 = d2 -2 m (l-xI) =
::> = m (ZI + 2 + 2 XI) = m (Z2 - 2 + 2 Xl)
5:
Podnožni promjer dn = d l -2 (haO-XI m) d f2 = dl + 2 (haO + XI m)
df! = dl - 2 m + 2 XI m - 2 e dn = d 2 + 2 m + 2 Xl m + 2 e

Razmak osi d 2 - dl Z2- ZI

ad = =m
2 2
Debljina zuba na diobenom P P
promjeru bez bočne zračnosti s = -- + 2 Xl m tan a s = -- - 2 XI m tan a
2 2
Stupanj prekrivanja g a. g a.
E =--= = EI-E2 + Ea
" Pe pcos a

~ 2 2 ~ 2 2
r al - rbl ra2 - rb2 ad . sin a
El = , E2 = , Ea =
'Tt. m COSa 'Tt. m COS a 'Tt. m COS a

( ZI + 2 (1 + XI) ) 2_ Z: _
Ea. = 2 ~ 'Tt [
COSa

Z2 - 2 (1 + Xl) 2 ]
- COS a - Z2 + (Z2 - ZI) tan a
o'.
J( r
ul
Primjer:
Potrebno je izračunati dimenzije zupčanika V-NULTOG zupčanog para
čelnika ako je ZI = 10, Z2 = 32, rl. = 20°, m = 3 mm.

Rješenje:
Budući da je ZI 14, < zz> 14, ZI + Z2 >
2 Zg', tj.
10 + 32 = 42 > 2 . 14, riječ je o V-NULTOM paru.

Faktor pomaka:
14-zl 14-10 4
---=-=0235
17 17 17 I '

X2 = -XI = -0,235.
Diobeni promjer:
dl = ZI • m = 10 . 3 = 30 mm ,
d 2 = Zz • m = 32 . 3 = 96 mm .

Tjemeni promjeri:
dal = m (ZI + 2 + 2 Xl) = 3 (10 +2+2 . 0,235) = 37,41 mm ,
da2 =m (Z2 +2- 2 Xl) = 3 (32 +2- 2 . 0,235) = 100,59 mm .

Razmak osi:
dl + d 2 30 + 96
---=63mm.
2 2

4.2.4.3 V-PAROVI č e ln i ka s r a vn im zu b i m a

Kod V-parova zupčanici u sprezi imaju različite pomake, tako da se diobeni

promjeri zupčanika ne dodiruju. Diobeni i kinematski promjeri nisu iden-
tični. Razmak osi V-parova nije jednak zbroju polumjera diobenih kružnica.
Razmak osi nije posebno propisan, a može biti i veći i manji od zbroja
polumjera diobenih kružnica:
najčešće

V,parovi se primjenjuju:
1. Radi izbjegavanja podrezanosti korijena ako je:

ili
aH ZI + Z2 < 2 Zg' .
2. Pri sparivanju V-plus i NULTOG zupčanika.
3. Radi održavanja određenog razmaka osi. Cesto se pri zadanom prije-
nosnom omjeru ne može ostvariti standardni razmak osi pomoću
NULTIH i V-NULTIH parova i standardnih modula. Potrebno je tada
koristiti V-parove.
4. Radi poboljšanja opteretivasti, uvjeta klizanja i smanjenja buke.

66
 ---------- ==--=:=-===t

zajednic;ki
osnovni
profil

Sl. 67.1 V-parovi za slučaj podudaranja osnovnih profila i za slučaj dodira bokova
bez bočne zračnosti, a) razmak osi ap za slučaj podudaranja osnovnih profila,
b) razmak osi a za slučaj dodira bokova bez bočne zračnosti

4.2.4.4 P r o r a č un razmaka os i zup č a n i k a V-parova

čelnika bez bočne zračnosti

Dovedemo li dva V-zupčanika jednog V-para u takav međusobni odnos da

dođe do podudaranja njihovih osnovnih profila, tada neće doći do međusob­
nog dodira ni njihovih bokova ni diobenih promjera (sl. 67.1.a). Osnovni profil
dodiruje bokove zupčanika 1 u točkama A A', a zupčanika 2 u točkama B B'.
Razmak osi je u tom slučaju ap ' a razmak između diobenih kružnica Cl C2 =
= Xtm + x2m.
67
 Pomakne li se prema sl. 67.1.b središte zupčanika l toliko prema zupča­
niku 2 da nestane razmaka između bokova, koji je vidljiv na sl. 67.1.a, to će
se središte 01 pomaknuti u 01'. Razmak osi ap = rl + r 2 + m (Xl + X2) sma-
njit će se na razmak osi a.

4.2.4.5 R a z m a k o s i z u P č a n i k a k o d p r e k r i van j a p r o f i l a
(sl. 67.l.a)

Razmak diobenih kružnica kod razmaka osi a p :

Razmak osi ap kod prekrivanja profila:

4.2.4.6 R a z m a k o s i z u p č a n i k a k o d z a h vat a b e z b o č n e
zračnosti (sl. 67.1.b)

Smanjuje li se razmak osi prema sl. 67.1.b toliko da dođe do zahvata bokova
zubi bez bočne zračnosti, kod V-parova je a <
ap • Razmak osi V-parova
a 'j16 ad' Diobene kružnice (dl, d 2) nisu identične kinematskim kružnicama
(dwl , d w2 )' Kod V-parova valjaju se međusobno sparivanjem dobivene kine-
matske kružnice. Njihove obodne brzine su jednake, a i koraci kinematskih
kružnica pw moraju biti jednaki. FCorak kinematske kružnice jednak je zbro-
ju debljine zuba na kinematskoj kružnici (sw) i širine uzubine na kinemat-
skoj kružnici (e w )' Isto tako mora debljina zuba na kinematskoj kružnici
(sw!) biti jednaka širini uzubine na kine mats koj kružnici dl'Ugog zupčanika
(e w2 ) ;

Razmak osi:
a = rw! + r w2'

Prema ranijem r cos u. = rw cos u. w proizlazi:

cos u.
dw = d
cos u. w

d WI + d W2 dl + d2 cos U. ZI + Zz cos u.
a= m
2 2 cos u.w 2 cos u.w

Korak Pw na kinematskoj kružnici mora kod zahvata bez bočne zračnosti

biti jednak zbroju debljina zuba (Swl + Sw2)' To proizlazi iz slijedećeg (za
zahvat bez bočne zračnosti), sl. 69.1:

68
 Sl. 69.1 Razmak osi V·para bez bočne zračnosti

Uvrstimo li prema već izvedenim jednadžbama za debljinu zuba (sl. 56.1)

na proizvoljnom polumjeru Sy = dy ( ~ + eva - ev r:/..y): za polumjer na
kinematskoj kružnici:
Sw = d w( : + eVr:/..-evr:/..w ).

dobivamo:
Pw = Swl + Sw2 =
Sl
2 r wl [ - - - (evr:/..w- ev r:/..)
Zirn ]+
S2
+ 2 r w2 [ - - -
Z2 m
(ev aw - ev r:/..) ].
Pw' Z
Izrazimo li 2rw=---, a prema ranijem S = ~ + 2 xm tan a =
'Tt 2

= rn(; + 2xtanr:/..),

69
dobivamo:

Pw = -Pw-ZI- [ -1- ( -'It- + 2xI tana. ) - (eva.w-eva.) ] +

'It ZI 2

+ -Pw-Z2- [ -1- ( -'It- + 2x2tana. ) -(evCLw-eva.) ] .

'It Z2 2

Nakon skraćivanja Pw i sređivanja jednadžbe proizlazi:

Iz navedene jednadžbe dobiva se zbroj faktora pomaka profila:

,
'I ev a.w - ev a.
j XI + X2 = (ZI + Z2) •
i 2 tana.
---'
Izbor 1: X = Xl +X2 i podjela 1: X na XI i X2 ovisi o onim zahtjevima koji se
postavljaju na zupčane parove. To može biti potreba povećanja opteretivosti
korijena i bokova, visina stupnja prekrivanja, poboljšani uvjeti klizanja, iz-
bjegavanje podrezanosti i zašiljenosti. O izboru 1: X = XI + X2 i podjeli 1: X
na Xl i X2 bit će kasnije riječi.
Prema odabranom zbroju 1: X = XI + X2 može se iz već spomenute jed-
nadžbe izračunati pogonski kut zahvatne crte aw:

(Xl + X2)
ev a.w = 2 tan a. + eva.,
ZI + Z2

a pomoću kuta a.w :

cos a. cos a.
d W1 = dl - - - - d w2 = d2 - - - -
cos aw cos a.w
d WI + d W2
a=----
2
Budući da je:

db) cos a.
dW1 = - - - - - = d ) - - - -
cos aw cos aw cos aw cos a.w

proizlazi razmak osi:

dw) + d W2 cos a. cos a
a=---- ------= ad-----
2 cos a.w cos aw
ZI + Z2 cos a.
=m
2 cos aw

70
4.2.4.7 Proračun tjemenih promjera zupčanika V-plrova
(f a k t o r s k r a ć e n j a t j e m e n o g d i j e l a g l a v e)

Time što je razmak osi zupčanika od a p smanjen na a, smanjila se tjemena

zračnost c. Ako pri zahvatu zubi bez bočne zračnosti tjemena zračnost mora
biti sačuvana, moraju tjemeni promjeri V-zupčanika biti skraćeni za ve-
ličinu a p - a .
Bez skraćenja tjemenog dijela zuba promjer tjernene kružnice iznosi:

da = d + 2 m + 2 xm .
Skraćenje tjemenog dijela glave označava se a p - a = km, a k je faktor
skraćenja tjemenog dijela glave zuba:

Skraćenjem tjemenog dijela glave dobivaju se skraćeni tjemeni promjeri

(dak):

d. lb = dl +2m + 2 XI m - 2 km = dal - 2 km

Skraćeni tjemeni promjer čelnika 1 i 2 s vanjskim ozubljenjem:

Skraćeni t jemen i promjeri za zupčanike s unutrašnjim ozubljenjem:

Postojeća tjemena zračnost

Ako su tjemeni promjeri V-parova određeni bez skraćenja tjemenog
dijela glave, postojeća tjemena zračnost proizlazi iz odnosa:

c=a- =a- ~ C lm1n •

Praktična tjemena zračnost smije biti nešto niža od one koja proizlazi
iz proračuna. Kao najniža računska vrijednost tjemene zračnosti dozvoljava
se Cmin = 0,12 m. Dimenzije V-parova čelnika s vanjskim i unutrašnjim ozub-
ljenjem dane su u tablici 72.1 i 73.1.

71
 Naziv ZI Z2 -I
-.]
N """0
Diobeni promjer dl = zlm d 2 = Z2 m
< .....
Tjemeni promjer: ';;'iS::
- sa skraćenjem tjemena d alk = 2 (a + m - X2 m) - d2 da2k = 2 (a + m - XI m) - dl I:""'trl
dal = dl + 2 m (1 + XI) da2 = d 2 +2m (1 + X2) I C:::z
- bez skraćenja tjemena mN
Skraćenje glave k m = ad +m (XI + x~ - a N:::
C:::trl
Podnožni promjer df! = d l - 2 (hao-xl m) df2 = d 2 - 2 (hao-x2 m)
dn = dl - 2 m +
2 XI m - 2 c df2 = d 2 - 2 m +
2 X2 m - 2 ,
~<
Pogonski kut zahvatne crte XI + X2 ~~
..... :;tl
ev(M., = 2, tanC1. + evC1. no
ako je zadano XI + x 2
ZI + Z2 e<
Promjer kine mats ke kružnice cos c1. cos c1. m>
d W1 = d 1 - - - d W2 = d 2- - - <(")o
cos C1.w cos C1. w >trl
I ZI:"'"
Razmak osi NULTIH zupčanika .... Z
m (ZI + z~ dl + d2 m .....
(računska vrijednost) ad = =
2 2 ~~
iS:: m
Razmak osi d WI + d W2 ZI + Z2 cos c1. cos c1.
a= = m =Ud---
2 2 cos C1.w cos C1.w 2~
C:::<
Pogonski kut zahvatne crte ako r-_~"'- C:1z
ZI + Z2 ,m, -' ,L'- r··~'
je zadan osni razmak a cos C1.w = COSC1. ~i:
2a
~N
Zbroj faktora pomaka profila (ZI + z~ (evC1.w -evC1.) trl§3
XI + X2 = =:: .....
2tanC1.
Nazivna debljina zuba bez bočne
~
p p
zračnosti na diobenom promjeru SI = - - + 2x, mtanC1. S2 = - - + 2 X2 m tan c1.
2 2
Postojeća tjemena zračnost
dal + df2 da2 + du
c=u- =a- ~ Cmin (0,12 m)
2 2
Stupanj prekrivanja gCl gCl
E =--= = El + E2-E. ~
cl Pe P cos c1. g'
~ 2 2 -.OJ
~ r.l-rbl ra2 - rb2 a sin C1.w N
;...
El = , E2 = , Ea =
'ltmCOSC1. 'It m cos a. 'It m cos (1,
- -_. __ .-
 --
Naziv ZI Z2
Diobeni promjer dl Zlm d2 Z2 m t:)
Tjemeni promjer:
......
d alk = d2- 2 (a- m-x2 m) dolk = dl + 2 (a - m + XI m) is:
- sa skraćenjem glave tn
dal = dl + 2 m (1 + XI) dol = d z -2 m ( l - x z)
- bez skraćenja glave Z
N
......
Skraćenje glave km-a ad (X2 + XI) m '-<
Podnožni promjer dn - dl 2 (h ao XI m) d f2 d2
+ 2 (hao + x 2 m) tn
df! = dl - 2 m + 2 XI m - 2 e I d f2 = d 2 + 2 m + 2 X2 m -+ 2e ~
Pogonski kut zahvatne crte X2 - XI
ev (J.w = 2 o tan (J. + ev (J. ~
ako je zadano XI + X2 Z2-Z( O
Promjer kinematske kružnice cos (J. cos (J. ~
d WI = d 1 - - - d W2 = d 2- - -
cos (J.w cos (J.w ~
Razmak osi NULTIH zupčanika
I "tl
t""'
Z2-ZI d 2 - dl
c::
(računska vrijednost) ad = m = (JJ
2 2 N
Razmak osi d W2 - d WI cos (J. Z2-Z1 cos (J. c::
"tl
a= = aa =m (")
2 cos (J.w 2 cos (J.w

Pogonski kut zahvatne crte ako

~
......
Z2-Z1
cos (J.w = o m o cos (J.
je zadan asni razmak a ~
2a
(JJ
Razlika faktora pomaka profila eV(J.w-ev(J.
X2 - X I = (Z2-ZI)
c::
2 tan (J. Z
c::
>-i
Nazivna mjera debljine zuba na p p
diobenom promjeru Sl = -- + 2 XI m tan (J. S2 = - - - 2 x 2 m tan (J. ~
cf)
bez bočne zračnosti 2 2 Z
Postojeća tjemena zračnost df2-dal dol-dn ....'-<
c= a= -a is:
2 2 O
N
Stupanj prekrivanja ga. ga. >-i
c::
~
tc
Ea. =--= = El -E2 + Ea t;
Pe P cos (J. I ~
f)0 tn
~ Z
~ 2 2 ~ 2 2 '-<
--l r al - rbl r ol -rb2 a sin (J.w -..l
W ~ tn
El = , E2 = I Ea = ....
1t (J.
is:
m cos (J. 1t m cos 1t m cos (J.
-I
.1-
Redukcija broja okretaja
:',U

I,B
..,.......- ~
~""" specijalni slučajevi I
1,6
i
t 1,4
/
/'
i IIIC
I
;;-2.
1,2 P9-
~
+ 1,0 ~'7//~ "/// '//d-W}; //~~ 0;;; ~~1~~Y0-;:;::~~/ ~ ~'///~W~ PB- ]-~
'IČ
),8 ~~ ///// ~, za visoku opteretivost korijena i boka zubo ;::r:-./~ P7- ti
.,"
),6 ~~ WJ W~~~/~;;y:/:~·~:r;;::~~~0::V/;;> V//~ PS- la.
l l i i I _-2-
),4 ps- IIIC
~" "'"
\~~" dobro izravnana ozubljenja ' i
),2 P4-
i i l ! ' [ ii
) \'~ P3- I II
),2 XI+X2=-0,2 ~-~
,
!1,~ ~ ~'A ~~~~~~~~~,,~~~~~~~~~~~~ P2- -e
),4 ~ ",,,-,, ~ visoki stupanj prekrivanja ~~~~ P1- 8.
' specijalni slucajeVI '
),6 '\
),8 i I

1.0 O 20 40 60 80 100 120 140 160, 180 200 220 240 260 280 3( O
+
LI ZI+ZZ = 96 T zbroj zubi (z, + zz) odnosno ( Zvi +Z,2) I
o ~
\ \. \."\,. ~ "~I ~ ...... --...... ~ f'.....----- :----... 1--...-"""':; t:----:::-;~2fgq:
lli50
1 200 ~~ S=-..Z",+Z'2 ~
C!!,250 ~
110
o3()O
~:: .".~ 180 'OO
.x 1f))
-~-~- ~ ~~ đl~.~ ~:4 .Q--'" ~ ,.~ '<- _';;.--3 !.'~7;/6/lP
_V~ V","" IO~'V..::V:'b~O ..... O
.8J50 :,,_0='0 f=.' ,= '90
:8
-~ 4()0 =-
-\ " Id~~t.: ...... "........ ?S~
......
- '" i\ ,\. l\. ZV1+Zv2)~ ~ ~ .......... 6'0 6's~
- ~ , 1\ \ \. \.
z. (octnosno:-r- "-.l <:.......
~ - '"1\ \ \ I \ . ' " J,~I f+1\~ ~ _ss--f"""'" ""--...
(=f,-YS\: "
-' lJ' ~-~~+--~-~--~x ~~ ~ c--~........ '-. . . . . . . "
+4
 1.0 I i7 :z
0.9 1------1- 'fl .
0.8

0.7
- 0,6
r ~~==i1~!r:=-t~:=j~~~E3=l=±:tj:!:I~tJii~
0'5 t-----1'-I++-~......-O!_!_-+-~ ~Q,
x - e
+
~ 0,4-~·' ~~
)( 03 - - - Vi~
, e~
JO , 2 _. o
n ci.
0.1 .~
a.
O 2ul
-0,1 +--. vi
o.....
o
a.

~
Z,+4, .
z,=32 ,-=4.9

Sl. 74.1 Podjela sume faktora pomaka profila 1: (x, + x,) na mali i veliki zupčanik pri redukciji broja okretaja
Primjer: Pri z, = 32, z, = 64. m = 3,0 mm, potrebno je izborom visokog stupnja prekrivanja osigurati što ravnomjerniji
prijenos gibanja pri redukciji broja okretaja. Gornji dijagram daje za ZI + Z, = 96 na liniji p, (točka Al vrijednost
XI + x, = - 0,20. Pomoću jednadžbi

2 tan~ (x, + x,) + ev I[L Zl + Z2 cosa

a= m-~-.
',1/ CC~ = ZI + z, 2 cos a.
dobiva se aw = 19° 19' 10" i a = 143,39 mm. Zaokruži li se razmak osi na a = 143.5 mm, dobiva se aw = 19 .19" i x, + X, •. _CO

= - 0.164. Pomoću donjeg dijagrama vrši se podjela sume faktora pomaka profila X, + X, :na x, :r,. Nanošen.iem
z, + Zz = 48'I x, + O082 d o b'!Va sc toc_ v .
Vk a B , Povucc l'l se k rOl B pravac pn'1 ago.đ en praVClIIlJ
--z-- .. X, = - . i LIO dijagrama.
-.J
Ul sijeku okomice iznad z, = 32 i z, = 64 pravac povučen kroz točku B u točkama :x, = 0.06 i x, =-
4.3 IZBOR ZBROJA POMAKA PROFILA (k x) I NJIHOVA PODJELA
na Xl i Xz

Pri izboru pomaka profila Xl + Xz i podjeli na Xl i Xz postavljaju se razli-

čiti zahtjevi, npr. povećanje opteretivosti korijena i bokova zuba, povećanje
stupnja prekrivanja, poboljšanje uvjeta klizanja, izbjegava'1je podrezanosti i
zašiljenosti zuba. Ovako postavljeni ovi zahtjevi stoje djelomično u suprot-
nosti jedan prema drugom, pa se moraju tražiti kompromisna rješenja.
Ako je dan ili odabran zbroj broja zubi, ZI + Zz, onda se prema gornjem
dijagramu (sl. 74.1), a kod čelnika s kosim zubima prema srednjem dijagramu,
mogu za pojedine postavljene zahtjeve pronaći povoljni zbrojevi faktora po-
maka k (Xl + xz). Na gornjem dijagramu (sl. 74.1) dana je ovisnost zbroja fak-
tora pomaka (Xl + Xz) o zbroju broja zubi (ZI + zz). Linije od PI do P9 služe za
ograničenje pojedinih svojstava. Za ozubljenja koja su u pogledu optereti-
vosti i bučnosti dobro izravnana, preporučuju se polja od P3 do P6 •
U smjeru od PI do P9 opteretivost raste, a stupanj prekrivanja postaje
niži. Gornje polje označeno kao »specijalni slučajevi« daje ozubljenja s
velikim zahvatnim kutom pri relativno niskom stupnju prekrivanja. Na
osnovi zbrojeva faktora pomaka odabranih iz gornjeg dijagrama izračunava se
ZI + Zz cos a 2 tan a (XI + X2)
razmak osi a = m , u kojem je evaw = +
2 cos aw ZI + Zz
+ eva. Tako izračunani razmak osi zaokružuje se često puta na standardni
razmak osi. Nakon toga izračunava se konačan zbroj faktora pomaka pomoću
ovih jednadžbi:

m~+~ ~+~~.-w~
cos aw = - - - - - cos a, pa XI + X2 = - - - - - - - - - -
2a 2 tan a

4.3.1 PODJELA ZBROJA FAKTORA POMAKA PROFILA PAROVA KOD KOJIH

JE Zl ~ 150 I KOD KOJIH JE Zl > 150

Zbroj faktora pomaka XI + x 2 može se korištenjem donjeg dijagrama (sl. 74.1)

podijeliti na mali i veliki zupčanik. Linije Ll do L17 u dijagramu su izraču­
nane tako da predstavljaju:
1. linije približno jednake opteretivosti korijena i boka malog i velikog
zupčanika,
2. linije koje omogućuju da brzina klizanja na tjemenu pogonskog zup-
čanika bude nešto veća od brzine klizanja tjemena gonjenog zupča­
nika radi izbjegavanja ekstremnih vrijednosti specifičnog klizanja (pu-
zanja).
Pomak profila XI + X2 valja podijeliti tako da Xl i X z leže na istoj liniji.
U dijagram se na apscisu i ordinatu unose srednje vrijednosti - - - -
ZI + Z2
2
XI + X z
- - - . Kroz tako dobivenu točku (točka B na sl. 74.1) povlači se pravac
2
koji je prilagođen najbližoj L liniji. Na ovako povučenom pravcu dobiva se
za ZI vrijednost Xv a za Z2 vrijednost X 2 • Kod čelnika s kosim zubima uzi-
maju se umjesto brojeva zubi Z virtualni brojevi zuba Zv. Ako je Zz > 150 ,
uzima se za podjelu zbroja pomaka profila Xl + X z da je Z2 = 150:

76
 ZI + 150
Z=--- X=
2
Pomak profila velikog zupčanika je kod većeg broja zubi bez većeg
utjecaja na opteretivost. Pomak se, prema tome, određuje samo u odnosu
prema uvjetima klizanja, osnom razmaku, kutom nagiba boka zuba (kod
zupčanika s kosim zubima) ili specijalnim zahtjevima.
Općenito se preporučuje: Xl + X2 <;;;: 1 (0,7 ... 1,3) te podjela XI !"" 0,5 i
X2 = 0,5 (eventualno Xl veće od X2, ali tako da zubi malog zupčanika ne budu
prešiljati).
Potrebno je posebno naglasiti da kod NULTIH i V-NULTIH parova pri-
mjenom normalnih modula nije moguće održati standardne razmake osi. I
kod tzv. 0,5 ozubljenja kod kojeg je Xl = X2 = + 0,5 nije moguće održati pred-
viđeni razmak osi. U sistemu ugradnih jedinica i velikoserijskoj gradnji
prijenosnika forsiraju se za različite prijenosne omjere konstantni prema
standardnim brojevima stupnjevani razmaci osi prema tablici 87.1. Uz uvjet
Xl + x 2 = l mogu se za zbrojeve zubi prema tablici 88.1 ostvariti standardni
razmaci osi.
Pravilnim izborom pomaka profila mogu se svojstva zupčanih parova
znatno poboljšati. Pomakom profila može se utjecati na nosivost (optere-
tivost) zupčanika (nosivost korijena i nosivost bokova zuba), na mirnoću
rada (visok stupanj prekrivanja), na vijek trajanja (povoljan odnos brzina
klizanja).
Pri izboru pomaka profila zbog povećanja nosivosti (opteretivosti) zup-
čanika polazi se od činjenice da je kod toplinskih obrađenih zupčanika gra-
nica opteretivosti određena nosivošću korijena zuba (lom zuba). To znači
da kod visoko opterećenih zupčanih parova, toplinski obrađenih, treba na-
.stojati što više povećati nosivosti korijena zuba, tj. da sniženjem savojnih
naprezanja u korijenu zuba treba povećati sigurnost protiv loma.
Maksimalna opteretivost korijena Maksimalna opteretivost bokova
z2= 27 z2= 27

z, = 9 z,= 9
z2= 54 z2= 54

z1=18 zl=18
Sl. 77.1 Pomak profila V-parova, lijevo pomak u cilju postizanja maksimalne
opteretivosti (nosivosti) korijena zuba; desno pomak profila u cilju postizanja
maksimalne nosivosti bokova

77
 Da bi se to osiguralo, potrebno je birati prilično visoke faktore pomaka
profila. Osim toga, faktori pomaka profila zupčanika ZI i Zz mogu biti tako
raspoređeni da kod istog materijala osiguraju približno jednako niska napre-
zanja u korijenu zuba jednog i drugog zupčanika. Ovime se mora postići
približno jednaka nosivost (opteretivost) korijena zuba jednog i drugog zup-
čanika_ Ovako korigirani zupčanici najčešće su dobro ujednačeni i u odnosu
prema nosivosti bokova i prema klizanju.
Nosivost bokova nema kod toplinski obrađenih zupčanika onu važnost
koju ima nosivost korijena radi toga što je kod ovih zupčanika nosivost
bokova vrlo visoka.
Na sl. 77.1 pokazani su rezultati pokusa pomaka profila V-parova. Lijeva
slika pokazuje pomak izvršen prema kriteriju postizavanja maksimalne nosi-
vosti korijena. Ovako korigirani zupčanici zadovoljili su i kriterije nosivosti
bokova i klizanje te dali dobro ujednačeno ozubljenje. Na slici desno pomak
profila izvršen je prema kriteriju maksimalne nosivosti bokova i nije u
pogledu ostalih svojstava dao dobro ujednačeno ozubljenje.
Toplinski neobrađeni (nezakaljeni) zupčani parovi imaju u odnosu pre-
ma nosivosti bokova mnogo veću važnost nego u odnosu prema nosivosti
korijena zuba radi toga što toplinski neobrađeni materijali dozvoljavaju niske
vrijednosti kontaktnih pritisaka.

Primjer:
Za zupčanički par Z\ = 8, Z2 = 13, rr: = 3, CI = 20°, potrebno je izračunati
minimalne pomake profila v = x . m i dimenzije zupčanika.
Rješenje:
ZI < Zi' , Z2 < Zg' , + Z2 < 2 za' ,
ZI

8 < 14 , 13 < 14, 8 + 13 = 21 < 2 . 14 = 28. Zupčanike valja obli-

kovati kao V-par.
1. Faktori minimalnog pomaka profila i pomaci profila:
14-8 6
Xl = 17 = = 0,353, 17
Vl = Xl m = 0,353 .3= 1,059 mm,

14-13 1
17
= 17 = 0,059, Vz = X z . m = 0,059 . 3 = 0,177 mm.

2. Diobeni promjeri:
dl = ZI m = 8 . 3 = 24 mm , d z = Zz m = 13 . 3 = 39 mm ,

3. Razmak osi računski:

24 + 39
= 31,5 mm .
2
4. Pogonski kut zahvatne crte:
Xl + X2 Xl + X2
ev CIw = 2 tan CI + ev CI = 2 tan 20° + ev 20° =
ZI + Z2 ZI + Z2
0,412
= 2 - - 0,3640 + 0,014904 = 0,029187 . CI w = 24° 47' 27" .
21

78
 S. Razmak osi:
cos r:J. cos 20°
a = a d - - - = 31,5 = 32,605 mm.
cos r:J.~ cos 24° 47' 27"
6. Tjemeni promjeri sa skraćenjem profila:

dal = 2 . (a + m - X2m) - dl = 2 (32,605 + 3 - 0,177) - 39"", 31,86 mm,

d a2 = 2 . (a +m .,. XI m) - dl = 2 (32,605 + 3 - 1,059) - 24 "'" 45,09 mm .

7. Podnožni promjeri:

dn = dl - 2 m - 2 . e + 2 XI m = 24 - 2 . 3 - 2 . 0,25 . 3 +
+ 2 . 3 . 0,353 = 18,618 mm ,

df2 = d 2-2m-2. e + 2x2m = 39-2.3-2.0,25.3 +

+ 2 . 3 . 0,059 = 31,853 mm .
Primjer:
Rasklopni prigon s čelnicima ima
dva prijenosna omjera (sl. 79.1).
Zupčanici ZI i Z2 su NULTI. ZI = Zz =
= 40, ml = 2,5 mm, r:J. = 20° . zz=40
Zupčanici ZI i Z3 mogu se pomicati.
Potrebno je utvrditi dimenzije zupča-
nika Z3 i Z4 ako je njihov modul mz =
= 3 mm , r:J. = 20° , a prijenosni omjer
~ = 2. Sl. 79.1 Rasklopni prigon s čelnicima
Z3 s dva prijenosna omjera

Rješenje:

1. Broj zubi zupčanika 23 i 24:

=mz
40 + 40
= 2 , 5 - - - = 100mm,
2
2. ad 2. 100
23 = -- = = 22,22=22.
3.m2 3.3
2. = 2. 23 = 44 .

79
Kada bi zupčanici Z3 i Z4 bili NULTI, osni razmak bi iznosio
Z3 + Z4 22 + 44
ai = m2 = 3 . = 99 mm .
2 2

Budući da je razmak osi ad = 100, moraju se zupčanici Z3 i ZI izvesti

kao V-zupčanici, odnosno Z3 i Z4 moraju biti kao V-par.
U ovom slučaju može se samo zupčanik Z3 izvesti kao V-zupčanik, a
zupčanik Z4 kao NULTI.

2. Pogonski kut zahvatne crte:

ai 99 o
cos rJ. w = - - cos rJ. = - - cos 20 = 0,9303 rJ. w = 21 31' .
0

ad 100

3. Faktori pomaka profila i pomaci profila:

eVrJ.w-evrJ. ev21°31'-ev20 c
X3 i x4 = (Z3 + Z4) = (22 + 44) ,
2 tan rJ. 2 . tan 20°

0,Q18710 - 0,014904
X3 + X4 = . 66 = 0,345 .
2 . 0,3640

Budući da je X4 = 0 (NULTl), to je X3 = 0,345

v = X3 • m 2 = 0,345 . 3 = 1,03 mm .

4. Dimenzije zupčanika: (e = 0,167 m usvojeno)

d a4 == d4 + 21112 = 132 +2 . 3 = 138 mm .

d f4 = d 4 _. 2 mz - 2e = 132 - 2 . 3 - 2 . 0,167 . 3 = 125 mm .

5. Dimenzije zupčanika 23: d3 = 23 mz ~~ 22 . 3 = 66 mm .
bez skraćenja tjemena:

d. l =,. d3 ..j.. 2 mz (1 + Xl) == 66 +2 . 3 (1 + 0,345)= 74,07 mm ,

ci" 'co dj - 2 III -- 2 e + 2 x] m 2 = 66 -- 2 . 3 - 2 . 0,167 . 3 +2 . 0,345 . 2

ri f3 =, 61,06 mm .

6. Provjera postojeće tjemenc zračnosti:

100 -- ,,0,47 mm =, 0,157111 2 < 0,25 mz.

4.3.1.1 I z b o r p o m a k a p r o f il a r a d i i z r a v n a n j a s p e e if i č n o g
klizanja na početku i na kraju zahvata

Prema već izvedenim jednadžbama specifičnog klizanja:

1
= 1------,
PAl
=1-
u PAI

~2 = PAl Wz - PAI W1 = 1 _ _PAI_W_1_ = 1 _ U _P_A_1_ •

PAl

Za kinematsku točku C diobenih ili kinematskih kružnica:

PAI W2 1
tl

Uvrštavanjem u jednadžbe dobiva se za točku C:

što znači da se u točki C dobiva čisto valjanje. Prema jednadžbama za spe-

cifično klizanje ŠI i š2
mogu se izračunati vrijednosti specifičnog klizanja
na vršnim točkama tjemena zuba i na krajevima aktivnih dijelova evol-
ventnih bokova na podnožju zuba.

PE2 1
ŠEI = 1----- (tjeme pogonskog zupčanika)
PEI U

. DAI
ŠA2=I-u- (tjeme gonjenog zupčanika)
PAl

1 PAl
ŠAI=l--- (podnožje pogonskog zupčanika)
U PAI

PEI
ŠE2 = l-u-- (podnožje gonjenog zupčanika)
PE2

Ako klizanja na vršnim točkama obaju zupčanika moraju biti

specifična
međusobno jednaka, vrijedi jednadžba ŠEI = ŠA2' Uvrštavanjem gornjih vri-
jednosti u jednadžbe za ŠE1 i ŠA2 dobiva se:

PAI PEI

6- Ozubljenja i zupčanici 81
 Za izravnanje specifičnih klizanja na krajevima aktivnih dijelova evol-
'lente, na podnožju zuba, vrijedi jednadžba ~Al = Šm. što opet daje iste vri-
PAl pm,
jednosti- .. ,.~-.- ,= t2 =
PAI PEt
(Wl \
\'-.-t \-,,-.' Iz toga prOlzlazi da izravnanje
(Zz)
\ t')2 ' '~i ~
2 ••

klizanja na vrhu zuba dovodi i do izravnanja na aktiv,

evolvente.
Ako za PAi. DEI' PA2, !JEZ izraze po:mc,cu promjera dio-
benih i dobiva se:

Ako se vrijednosti polumjera temeljnih i tjemenih kružnica izraze po-

moću broja zubi, modula, kuta zahvatne crte i pomaka, dobiva se:

rb! =, - - - - cos IXw , rb2 -= ----cos IXw.

2 2

ral = ( :1 + 1 + XI) m, ral = (_:1 + 1 + X2 ) nl ,

Uvrštavanjem spomenutih vrijednosti u jednadžbu za izjednačeno spe-

cifično klizanje mogu se izračunati potrebni pomaci profila. Iskustva su,
međutim, pokazala da izbor pomaka profila radi povećanja nosivosti (opte-
retivQsti) zupčanika daje i u pogledu izravnavanja brzina klizanja zadovolja-
vajuće rezultate.

4.3.1.2 I z b o r p o m a k a p r o fil a r a d i P o već a nj a

vijeka trajanja

o vijeku trajanja zupčanog para (Lh ) mogu se donositi zaključci na osnovi

veličina dobivenih iz umnoška brzina klizanja (Vk) na raznim točkama zah-
vata boka zuba i odgovarajuće vrijednosti kontaktnih (He.rtzovih) napreza-
nja boka «(jH):

Kontaktna (Hertzova) naprezanja:

82
 C1H = J 0,175
F bn •
b
E PI + P2

Fbn (N) je normalna sila na bokove, E (MPa) rnodul elastičnosti. b ~irilla

bokova, Pl' P2 polumjeri zakrivljenja bokova II !Jojeciinim to,:k<:!ma dodira.
Normalna sila može se izraziti odnosom (vidi kasnije)

T 2T
F bn = - - = - - - - -
rb z· m Cosa
T (Nm) je okretni moment koji prenosi zupčanik.
Uvjet za jednak vijek trajanja zupčanika za početnu i krajnju točku
zahvata bokova zahtijeva da umnošci brzine klizanja i kontaktnog napre-
zanja Vk • C1H za krajnju i početnu točku zahvata budu međusobno jednaki:

Prema sl. 83.1:

Vu = PAl . W2 - PAI • WI ,

Vid! = PEI • WI - PE2 • W2 •

C1HA = J--0,175------
Fbn •

b
E PAI-+

PAI' PA2
PAl

C1HE = J Fbn • E PEI + PE2

0,175 - - - - - -
b PEI • PE2
,
/

Uvrštavanjem u jed- /
nadžbu VkA C1HA = VkE C1HE \,
i skraćivanjem dobiva se
za uvjet jednakog vijeka
trajanja:

PAl W2 - PAI WI PEI Wl - PE2 W2

JI PAI PA2 JI PEI PE2

Sl. 83.1 Dužine bokova na tjemenu i podnožju (ah b .. a" b,) gdje se javljaju
maksimalne vrijednosti specifičnog klizanja

83
Ova jednadžba može se pisati i ovako:

W2
(-1I~
li PAI
1I~
-- + - --
tl PE!
l( = 1/~ + -1I~
W! - - -

tl PEl
--
tl PAl
l
II PAI PE! V PEl PAl
PAl PE2

PA! PEI

Vidi se da je dobiveni izraz identičan već dobivenom jednadžbom za

izračunavanje specifičnog klizanja, iz čega proizlazi zaključak da se izravna-
njem specifičnog klizanjapostiže i izravnanje vijeka trajanja.
Premda su gornje jednadžbe prema sl. 83.1 izvođene za slučaj NULTOG
evoiventnog ozubljenja, važe i za V-NULTO i V ozubljenje.

4.3.1.3 Iz b o r pom aka p r ofila r adi Poboljšan ja

mirnoće hoda

Mirnoća hoda (bučnost) je osim nosivosti (opteretivosti) zupčanika, posebno

za zupčanike primjenjene za vozila, a i za stacionirane prijenosnike jedan
od vrlo važnih faktora koji se pri projektiranju zupčanika i prijenosnika
ne smije zanemariti. Pokusi su pokazali da zupčanici s povećanjem stupnja
prekrivanja, smanjenjem pogonskog kuta zahvatne crte poboljšavaju mir-
noću hoda. Da bi se to postiglo, potrebno je birati male pomake profila.
Postoje, međutim, i neki granični slučajevi kod kojih su rezultati pokusa
bili suprotni. Premda je opća tendencija proizašla iz pokusa da se pove-
ćanjem stupnja prekrivanja smanjuje bučnost (povećava mirnoća hoda), ne
treba ipak od izbora stupnja prekrivanja kao osnovi mirnoće hoda previše
očekivati. Na sl. 74.1 je pokazano da za postizanje velikih stupnjeva prekriva-
nja treba birati pomake profila u poljima Pl ... P3• Potrebno je, međutim, na-
glasiti da samo oblikovanje zuba pomakom profila nije jedini uvjet za po-
stizanje mirnoće hoda. Pri konstruktivnom oblikovanju prijenosnika potreb-
no je obratiti naročito pažnju oblikovanju ležištenja i kućišta. Sama kvali-
teta izrade i površinske obrade zuba ima također odgovarajući utjecaj na
mirnoću hoda. Samo onda kada će sve utjecajne veličine i faktori koji utječu
na mirnoću hoda biti uzete u obzir, može se računati s optimalnim vrijed-
nostima mirnoće hoda.

4.3.1.4 M o g u ć e n e p r a v i l n o s t i z a h vat a k o d već ih

pomaka profila

Pod nepravilnostima zahvata razumijeva se u ovom slučaju međusobni do-

dir zuba izvan zahvatne crte, izvan aktivnog dijela boka zuba. Ovdje je riječ
uglavnom o dodiru vršnog dijela zuba jednog zupčanika sa zakrivljenjem

84
podnožnog dijela drugog zupčanika (interferenca). Da bi se takav dodir
izbjegao, mora se u najvećem broju slučajeva skratiti tjemeni dio zuba ili
povećati osni razmak, što u oba slučaja dovodi do povećanja tjemene zrač­
nosti.
Da bi se izračunao maksimalno mogući promjer tjemcnc kružnice gonje-
nog zupčanika u paru, mora se najprije utvrditi oblik podnožnog dijela zuba
koji će ovisiti o broju zuba i visine evoiventnog dijela alata (ako se izrada
zubi vrši alatom u obliku zupčanika) i o visini ravnog dijela boka zuba alata
kod alata u obliku ozubnice.
Na sl. 85.1 dati su za alat u obliku ozubnice uvjeti za proračun ograničenja
aktivnog dijela boka. Prijelaz od ravnog boka na zaobljeni, određuje aktiv-
nu visinu boka hao. To znači da točka Aooo oblikuje zadnju podnožnu evol-
ventnu točku boka zuba A oo . Time je ograničena aktivna podnožna visina
boka zuba. Točka Aoo , kao početna točka podnožnog oblika zuba, dobiva se
tako da se iz točke Aooo povuče paralela sa srednjom linijom alata MM dok
se ne presječe zahvatna crta u točki EAoo . Dužina EAooO, predstavlja polu-
mjer rF kojim je ograničen podnožni dio boka. Veličina polumjera rF može
se izračunati iz jednadžbE:

SI. 85.1 Nepravilnost zahvata

85
 rIo. o;-tt ... '17!;.'" za Ira = ,." • lit .. m

r:" [r-(l-z). mp+ (m(J_6).!'»--.;4;..ji'

.!nll

\.

r~_ ~ ~ + cu., <w + td tal-i1Y.))l

= l

y.l'i ". " sin «..

. . (1-.t)
t •. " .. 'M .... --..:...-~
sina.
•

(TJ O,>, = ('7--«..r-r:, -( ~ -Cl r

_ d,Td, COSCl -
T.T,---
2 COII~
Iln~

• ( tJ . m ). [ t, + t, cot(ll,
r., .. ~ COlea + lU , ahtll.-
2 2 COI~

Z,
-..;...-m. sinCIi' - - - -
mu-z)]'
2 lin CI

tn o'
t, +2 z,
[ ""':'-;"1l1li CI" - -
Z,
2
tall CI
J -Z,
+ --.-.:-
lill II COl CI
J' + ...,-
l,'
4-

86

,
l _
 1
I,
r
I

SI. 87.1 ~je

·maksiml!lnog tjemeq
promjera

4.3.2 STANDARDNI tiAZMACJ OSI ZA ZATVORENI! PRIJBNOSNIKE III ii:; 0,5 mm

Tablica 87.1
Standardni r.amwt 06; za zatvOmll! JIOIcmmlte m il; 0,5 mm
Red Razmak osi
e
1 63 100 lal 250
2 .10 eJ tIO 100 IZS lal 200 2SO 315
3 50 56 .63 7t al 90 100 1IZ 125140 1(10 180 .zoo m 250 210 315 355
"
Nastavak .

I 400 630 1000 1600

2 400 500 630 800 1000 1250 1600 2000
3 400 450 500 S60 630 710 800 900 1000 1120 1250 1400 1600 1800 2000

Ako konstruktivni uvjeti dopU!taju, potrebno se koristiti najprije redom

l, 7.atim redom 2 a na kraju tek redom 3.

87
 Tablica 88.1

Zbroj zuba Z, + z, čelnika s ravnim zubima ako je Xl + X, = 1 (područje 0,7 ... 1,3)
za stupnjevane razmake osi prema standardnom redu
Modul Razmak osi a (mm)
(mm)
nl 80 100 125 160 200 250 315 400 500 630 800 1000
2 78 98 123 158 198 248
2,5 62 78 98 126 158 198 250
3 52 65 82 105 131 165 208 265
4 38 48 61 78 98 123 156 198 248
5 30 38 48 62 78 98 124 158 198 250
6 32 40 52 65 82 103 131 165 208 265
8 30 38 48 61 77 98 123 156 198 248
10 30 38 48 61 78 98 124 158 198

4.3.3 0,5 OZUBLJENJE KOD V·PAROVA

Kod tzv. 0,5 ozubljenja, ovisno o broju zubi, jedan i drugi zupčanik s vanj·
skim, a isto tako i zupčani k su unutrašnjim ozubljenjem dobiva pomak
profila x . m = 0,5 . m.
Osnovni profil pomaknut je kod vanjskoga i unutrašnjeg 0,5 ozubljenja
radijaino od središta zupčanika prema van. 0,5 ozubljenje primjenjuje se
za broj zubi z ~ 8.
0,5 ozubljenje predstavlja kao i NULTO ozubljenje jedan sustav kojim
se ne moraju obavezno postići neke naročito optimalne vrijednosti u odnosu
prema opteretivosti i mirnoći hoda, a ne može se ni primjeniti u svim
slučajevima. 0,5 ozubljenje valja primjenjivati kao prvo pri redukciji broja
okretaja i tamo gdje su do sada primjenjivani NULTI parovi kao i u slu-
čajevima kada se postavlja zahtjev za zupčanim parovima dobre optereti-
vosti i srednje velikog stupnja prekrivanja a ne postavljaju se zahtjevi za
određeni razmak osi. Ako je razmak osi propisan općenito nije 0,5 ozub-
ljenje primjenljivo jer u tom slučaju razmak osi određuje suma pomaka
profila. Izborom 0,5 ozubljenja na mjestima gdje su ranije korišteni NULTI-
·parovi, dobivaju se prednosti koje se sastoje u tom da se svi potrebni po·
daci o: razmaku osi, pogonskom kutu zahvatne crte, mjere preko većeg broja
zubi (W), debljini zuba, koraku, kontrolnoj mjeri preko valj čica, tjemenom
promjeru, promjeru podnožne kružnice, brzini klizanja, stupnju prekrivanja,
nalaze u tablicama. (DIN 3995 koje vrijede za m = 1 mm. Za ozubljenja s
drugim modulima treba vrijednosti iz tablica množiti s modulom m.)
Osni razmak 0,5 ozubJjenja:

cos a
a ~= ad = ln - - - - - - - -
cos aw 2 cos aw

88
 ZI + Z2
U kojem je ad = nl - - - za XI + x2 = 0,5 + 0,5 = 1 i a = 20°
2

2 . tan 20° (0,5 + 0,5) 0,72794046

ev IX.. = - - - - - - - - + ev 20 = - - - - + 0,1490438 . 0

Promjer tjemene kružnice zupčanika s vanjskim ozubljenjem može se opće­

nito izračunati iz jednadžbe da = 2 [r + m + Xnl - km]. Faktor skraćenja
tjemene visine glave kod tjemene zračnosti: e = hao - m iznosi

ZI + Z2 (' cos a )
k = (0,5 + 0,5) - --- ----1 .
2 cos aw

Tjemeni promjeri su tada:

dal = ln (ZI + 3- 2 k),

d,2 = 111 (Zz + 3 - 2 k) .

Za broj zubi Z > 150 je faktor skraćenja k tako malen da promjer t je-
mene kružnice ne treba skraćivati. U tom slučaju je:
dal = nl (ZI + 3) ,
da2 =m (zz + 3) .

0,5 ozubljenje ima svojstva zupčanika u slogu. To znači da se kod istog

modula mogu 0,5 zupčanici međusobno sprezati bez obzira na broj zubi.
0,5 ozubljenje ima svojstva izmjenijivih zupčanika, što znači da razmak osi
osim o modulu ovisi samo o zbroju zubi, a ne o podjeli broja zubi na mali
i veliki zupčanik. To je svojstvo važno za tzv. rasklopni prigon, kod kojeg
se moraju isti razmaci koristiti za razne prijenosne omjere. 0,5 ozubljenje
ima veću opteretivost korijena i bokova nego NULTO ozubljenje, naročito
kod manjeg broja zubi, jer podrezanost nastupa tek kod Z < 8 .

Stupanj prekrivanja 0,5 ozubljenja je za ZI ~ 12 do 15 veći nego kod

ozubljenja bez pomaka, jer je izbjegnuta podrezanost. Kod većeg broja zubi
malog zupčanika je stupanj prekrivanja manji nego kod zupčanika bez po-
maka profila.
Stupanj prekrivanja E zupčanog para s 0,5 ozubljenjem može se izraču­
nati iz jednadžbe:

89
 E -
cl
1
--;0----
21't cos (l
[ ( -d..- )' -
nl I.
.\z,. COS a)' + J(~ )' - (z, cos al'-

- (%, + z,) COS a lan aw J:...

Gornja jednadžba ne vrijedi ako na malom ili na velikom zupčaniku do-
đe do štetnog podrezivanja korijena. Za z, ::: 8 razrađeni SU, prema DIN-u
3995, list 7, dijagrami za direkino očitavanje slupnja prekrivahja Ea prema
l,
Zl i odnosa - - = rt •
z,

NULTO ozubljenje 05 ozubljenje

-- gonjeni Z2= 31 gonjeni z2= 31

-
-~-

pogonski z,;: 10

-
gonjeni zz= SS

...--- o ':;>

pogonski zI =17 pogonski z, =17

Sl. 90.1 Oblici zuba NULTIH parova (z, = lO, z. = 31 i z, = 17, z. = SS) i V-parova
istog odnosa broja zubi (0,5 ozubljenje)

Na sl. 90.1 prikazani su oblici zuba kod NULTIH parova sa = 31, ::, .= 10 z;
i z, = 55, z, = 17 le odgovarajući oblici 0,5 ozubJjenja za iste brojeve zubi
:ZI i zz. .
Iz slike se vidi ·u kolikoj mjeri 0,5 ozubljenje ut jeće na oblike zubi
posebno u slučaju Z, = lO, z, '= 31. Kod NULTOG ozubljenja .za z, = lO, .
l, = 31 korijen zuba z, je podrezan (oslabljen), a kod 0,5 ozubljenja korijen
je ojačan, . .
Da bi se idobila slika utjecaja različitih vrijednosti pozitivnih ·pomaka na
oblike zuba, uključujući i 0,5 ozubljenje, dani su na sl.. 91.1 za z, = II,
z, = 29, m = 6, a = 20' zahvati dvaju zuba s različitim · Vrijednostima po-
zitivnih pomaka. .

90
 aj bJ
•

fJ
Sl. 91.1 Skica utjecaja vrijednosti pomaka profila, al x, 0.
?.3, oX, = 0,649,
različitih
= 0,5,
=
oX, = 0, bl x, = cl x, = 0,4, oX, = 0,549, dl oX, = 0,449,
= = =
%J
.. \ el x, 0,6, x, 0,349, fl x, 0,5, x, = 0,5
. .

4.3.4 BOC)IIA ZRACNOST

Zubi zupčanika parova, kao ni ostali strojni dijelovi, ne mogu biti izrađeni s
apsolutnom točnošću mjera i oblika. Moraju postojati granice dopuštenih
odstupanja (dopuštenih grešaka). Ta dopuštena odstupanja moraju obuhva·
titi: debljinu zuba. uzdužnu liniju boka zuba, korak, razmak osi, koncentrič·
nos!. Da radi svih tih ·mogućih odstupanja ne bi došlo do eventualnog za·
glavljivanja zubi, da bi se između zubi mogao smjestiti sloj maziva i da bi
se zubi mogli elastično deformirati i dilatirati pri zagrijavanju, potrebno je
između zuba ostvariti potrebnu bočnu zračnost. Potrebna zračnost između
bokova može se ostvariti pri samoj izradi na taj način da alat ulazi dublje
prema središtu zupčanika (smanjuje se debljina zuba). Rjeđe se potrebna
zračnost između bokova zuba ostvaruje povećanjem razmaka osi. Bočna
zračnost :može se izraziti kao kružna zračnost (j) na obodu kinematskih
kružnica i kao profil na zračnost (jp) mjerena u smjeru zahvatne crte (sl. 92.1
i 92.2). Pri tome je kružna zračnost (j) dužina luka na kinematskoj kružnici
koji odgovara kutu za koji se može zaokrenuti jedan zupčanik, kada je drugi
nepomičan, pa da se od dodirivanja desnih bokova prijeđe na dodir lijevih.
Kružna zračnost (j) nastaje kao posljedica odgovarajućih odstupanja deb-
ljine zuba spregnutih zupčanika.
ProfUna zračnOSI (jp) je najkraći razmak dvaju položaja evoiventnog pro-
fila koji odgovaraju kružnOj zračnosti:

jp = j'cos rl. .

J<adijalna zraC:1!usl (j,) je dužina za koju treba smanJlt1 stvarnu mjeru

osnog razmaka da bi se ostvarilo sprezanje bez kružne zračnosti:

jp
j COSa jp
Jr = - -
2 tan '" 2tana 2 sin cl

91
 Sl. 92.1 Kružna (j) i profilna zračnost (jp)

Geometrijski odnosi kružne i

profilne zračnosti vidljivi su iz sl.
92.1 i sl. 92.2. Na sl. 92.2 prikazana
su dva osnovna profila s jednakim
negativnim pomacima (- Vl = - V 2)
koji su međusobno toliko razmak-
nuti da se lijevo i desno javlja po-

lovica profilne zračnosti ( i; ):

~ = 2 (- v) sin ex..
2
~~
"-osnOVni profil
Iz toga proizlazi: nu ltl položaj
. jp
jp = 4 (- v) sin ex. ]=--.
cos (J. Sl. 92.2 Nastajanje bočne zračnosti
negativnim pomakom profila

92
 Maksimalne i minimalne vrijednosti bočne zračnosti jp max i jp min' proiz-
laze iz vrijednosti odstupanja debljine zuba i mjere preko zuba (JUS M.
Cl. 034).
Za zupčanike od plastičnih masa potrebno je radi veće temperaturne
promjene dužina i radi bubrenja odabrati dodatne negathrne pomake profila.

4.3.5 KOREKCIJA BOKA ZUBA (KOREKCIJA PROFILA,

KOREKCIJA BOčNE LINIJE)

Korekcija boka zuba je namjerno odstupanje od teoretskog oblika boka

zuba radi poboljšanja radnih uvjeta zupčanika. Korekcija boka obuhvaća
korekciju profila i korekciju bočne linije zuba.
Korekcija profila zuba je postepeno povećanje zakrivljenosti aktivnog
dijela profila zuba u odnosu prema teoretskoj bilo samo prema tjeme-
noj površini (sl. 93.l.a) ili prema tjemenoj i prema podnožnoj površini (sl.
93.l.b).
Korekcija bočne linije zuba je postepeno povećanje zakrivljenosti bočne
linije zuba u odnosu prema teoretskoj, s početkom od sredine bočne linije
prema čelnim površinama (sl. 93.2).
I korekcija profila zuba kao i korekcija bočne linije zuba kreću se u
uskim granicama (nekoliko stotinki milimetara).

linija teoretskog profila\

linija korigiranog
V
profila zuba

a) b)

Sl. 93.1 Korekcija profila Sl. 93.2 Korekcija bočne

zuba, a) samo tjemenog di- linije zuba
jela, b) tjemenog i podnoz-
nog dijela zuba

4.4 TOLERANCIJE EVOLVENTNIH CELNIKA (JUS M. Cl. 030 - 036)

Zupčanici kao ni ostali strojni dijelovi ne mogu se izraditi s apsolutnom
točnostimjera i oblika zato se pri izradi moraju dopustiti veća ili manja
odstupanja od nazivnih mjera. Propisana točnost izrade, a time vezanu mo-
gućnost za izmjenijivost, ostvaruje se primjenom odgovarajućih dopuštenih

93
 odstupanja (tolerancija). Preveliki zahtjevi u pogledu točnosti mjera i oblika
poskupljuju proizvod. Isto tako tolerancije (dozvoljena odstupanja) ne bi
tn:bale biti birane široko jer bi time moglo doći u pitanje ispravno funkcio-
niranje zupčanih parova.
Kod zupčanika nije riječ o dosjedu u klasičnom smislu (glavina-vratilo,
utor za pero-pero). Zupčanici predstavljaju vezu koja mora zadovoljavati i
odn:đenc kincmatske zaht jeve.
Zupi:anici sc kontroliraju određivanjem stvarnih mjera i oblika i uspo-
redi vanjem izmjerenih odstupanja s dozvoljenim odstupanjima. Kontrolu
wpćanika određenih kvaliteta treba radi ekonomičnosti proizvodnje vršiti
u cijelom toku obrade, a i poslije svake faze obrade:
l. Kontrola tijela zupčanika vrši se prije izrade zuba.
2. Kontrola zuba vrši se u toku izrade i poslije izrade zuba.
3. Kontrola zupčanika sprezanjem vrši se poslije izrade zuba.
4. Kontrola međusobnog položaja osi oko kojih zupčanici u radu mo-
raju rotirati vrši se poslije izrade.
5. Kontrola zupčanog para u radnim uvjetima također se vrši poslije
izrade.
Tolerancije tijela zupčanika dane su u JUS M. Cl. 032 (tablica 95.1 i 96.1)
a obuhvaćaju tolerancije promjera i oblika otvora glavine, odnosno povr-
šine oslanjanja vratila kao i dozvoljeno radijaino i aksijalno bacanje kontrol-
nih površina. Na sL 94.1 prikazano je tijelo zupčanika na kojem je predviđe­
na posebna, fino obrađena kontrolna površina za kontrolu položaja vlastite
osi tijela zupčanika i stvarne vrijednosti radijalnog i aksijalnog bacanja.
tJemeni cilindar -, ,i1\ j ,Kontrolni cilindar
\.. tjemena kružnica
\ /1
,.---'"--'","",\ / točnaevolventa ~
točne temeljne '
kružnice

"~kontrolna ravnina

točna temeljna kružnica

Sl. 94.1 Kontrola tijela zupčanika Sl. 94.2 Odstupanje profila zuba A••
(odstupanje evoivente)

Tolerancije profila zuba (T ev) sadržane su u JUS M. Cl. 035 (tablica 1).
Odstupanje profila zuba (Aev) je normalno rastojanje dviju točnih evolventi
točne temeljne kružnice između kojih leži stvarni profil zuba. Kontrola pro-
fila vrši se uređajem koji opisuje dijagram odstupanja oblika zuba u odnosu
prema točnom obliku (sl. 94.2). Princip mjerenja prikazan je na sl. 96.1. .
Tolerancije bočne linije zuba (T ) sadržane su u JUS M. Cl. 033 (tabhca
2). Odstupanje bočne linije A~ je n6rmalno rastojanje dviju točnih bočnih
linija točnog nagiba između kojih leži stvarna bočna linija. Kontrola se
obavlja uređajem k.:>ji opisuje odstupanja bočne linije u odnosu prema

94
 Tablica 95.1

T l " "bl'k· ~~---l-·-'--:-~-k

o eranCIJa p~omJe;!ll o. l ~ ot:,Ol~ g,avme l ru a'\,aca
\povrsma oslanjanja Hattla)
I
' . --fDozvolj~;:;~-;;dijaln-;-l
i aksijaln.o bacan.je I
. kontrolnih površiln J
____ .--~----~ .---.---------.-----------.t---.--------------.. ,
, '--~VlalitetafZUPČ-~2~' Kv~'ll;t('!a
ZUpČa!~ikla l

Promjer -4-t-----l
r _____ '1'2,3,4 I I i

Ot vor gJayine
(unutrasnJa
II ! l! I I I I
mjera) . .1 i-nl7,81
i !
5,6' 9,10,11,12
" I
l'! 9. 10 1
--@1 I I 3,,~,I 5.6 I 7,8

.--+J
Oblik 1 2 I .

II
I
t--------t-- i---t---,-- I 1,2 I
I I I I I I

r.;;~: 1,,2,3"1 -~t-~i I I I jU,"

mJ'era) I' ,5,6
,~
7,8 i 9,1O 11,12 l
I
!, II I.
Oblik l.2 3 4 l I ' l I I 1_
Promj, kont. površ
više ou do

95
 Tablica 96.1

Kvaliteta toleran. zupčanika I

I--1-:213: 4, 516.7~~1U,121
I Vanjski zupčani parovi i \
Tolerantno po- ma!i. zupčani~ ~od unu- h
Ije promjera t je- _trasnJelL~zublJenJa _______________ ------ --------
menog cilindra Veliki zupčani k kod unu- I

--1---1---1----['--'1-- ---il-~- ,---

trašnjeg ozubljenja i H

Kval.i~eta to~e- IAi~ tje;;;~ni cilindar-~~l~~-I-

rancIJe promJe- ži za oslanjanje instrume-
ra I nata pri kontroli 1---_9 ________ 12____1__2____
1 __ 12 _

Dozvoljeno ra- Ne kontrolira se

~~::7t:t:ac::~~
rancije promje- l za
Ako tje~eni cilindar služi
oslanjanje instrumenata
1----'1---1,I
l, 6 I 7
----~---
8 \ 9-11-~;-1
i

ra pri kontroli
Dozvoljeno ra- 'I Iste vrijednosti kao i za ba-
diJ'alno bacanJ'e canje kontrolnih površina
I'

(vidi prethodnu tablicu)

Sl. 96.1 Princip rada uređaja za kon-

trolu evoivente. Ispitni zupčanik spo-
jen je valj nom pločom, čiji promjer
odgovara promjeru temeljne kružnice
db. Valj no se ravnalo valja po valj noj
ploči i pomiče

točnom obliku ove linije (sl. 97.1). Na sl. 97.2 prikazan je princip rada uređaja
za kontrolu bočne linije.
Tolerancije debljine zuba (granična odstupanja sl. 97.3) su s obzirom na
nemogućnost praktičnog mjerenja lučne debljine, sadržane u JUS M. Cl. 034.
kao tolerancije (granična odstupanja) mjere preko većeg broja zuba (sl. 97.4).
Odstupanje mjere preko većeg broja zuba (Aw) je algebarska razlika između
stvarne i nazivne mjere (sl. 97.4). Mjera preko zuba (W) je rastojanje razno-
imenih bokova preko određenog broja zuba (mjerni broj zuba), mjereno duž
zajedničke okomice krajnjih obuhvaćenih bokova zuba. Kontrola se vrši po-
moću posebnog mikrometra (sl. 98.1). Broj zubi preko kojih se mjeri, mjerni
broj zubi izračunava se iz jednadžbe:

a
Zw = z - - + 0,5 .
180

96
 Sl. 97.2 Pdndp kontrole uzdužne linije
boka zuba
Sl. 97.1 Odstupanje bočne linije Ap

nazivna mjera lučne

debljine zuba

stvarna mjera lučne

debljine zuba

Sl. 97.3 Odstupanje debljine zuba A,

Sl. 97.4 Odstupanje mjere preko većeg

broja zuba Aw

7 - Qzubljenja i wpčanil·i 97
 Sl. 98.1 Mjerenje debljine zuba mjere-
njem preko većeg broja zuba mikro-
metrom ikalibrom

@\

Dobiveni broj treba zaokružiti. Mjerni broj zuba mora biti Zw ~ 2. Za

zupčanike s pomakom profila mjerni broj zubi Zw dan je u ovisnosti broja
zubi z i o faktoru pomaka profila x na sl. 98.2.
Debljina zuba, a time i granice odstupanja, mogu se utvrditi indirektno
i pomoću kuglica, .valjčića i prizmi uloženih u uzubine zupčanika. Oba ova
načina mjerenja predstavljaju indirektno mjerenje debljine zuba pomoću
mjernih kugli, valjčića ili mjernih prizmi jednakih veličina uloženih u sup-
rotno smještene uzubine (sl. 99.1, sl. 99.2). Pomoću mjernih valjčića, kugli i
prizmi može se mjeriti i debljina zuba zupčanika s neparnim brojem zuba.
Pomoću mjernih valjčića i kugli može se mjeriti i debljina zuba čelnika s
unutrašnjim ozubljenjem_ Samo mjerenje mjere M, odnosno Mk obavlja se
mikrometrom. Stvarna veličina mjere preko valjčića ili kugli razlikuje se
od nazivne mjere za veličinu stvarnog odstupanja te mjere A M -

3+----------------------------~~~~

Sl. 98.2 Broj zubi Zw pri mje-

-1
renju debljine zuba preko
većeg broja zuba dat u za-
visnosti od stvarnog broja
o 10 30 40 60 70 80 90 100 zuba i faktora pomaka pro-
---_ z fila

98
 rffi--~V.-- r-{h_d V
,.
i,

: /
1" - ' - .
•
. -

!
:
!
/'
/,..-~
, ---
4

'.r ii!~~
---1')-/-
! ! 6-V~! I \
"'J-I ____1/
;;T-- -o,
l' L il'

I (/ I ! !<~/r~,
L~d~'-J
~~~
t -~{

Sl. 99.1 Mjerenje debljine zuba pomoću mjernih valjčića i kuglica za slučaj

parnog broja zuba, M = - - - + dT> za

db
slučaj neparnog broja zuba,
cos a.M

= -cos
db r;
M - - c o s2z- + d v
a.M
Tolerancije mjere preko većeg broja zubi označavaju se s dva slova iz
niza: j, h, g, f, e, d, e, b, a, z', y', x', w', v', u', t', s', r', od kojih prvo ozna-
čava gornje granično (Awg), a drugo donje granično (A wd ) odstupanje. Mjere
preko zuba čitave serije zupčanika moraju ležati u ovako propisanim grani-
cama. Za granična odstupanja debljine zuba mjerene na diobenoj kružnici
sl. 97.3 (A sg ' Asd) upotrebljavaju se iste brojčane vrijednosti kao i za granična
odstupanja mjere preko većeg broja zubi. Vrijednosti graničnih odstupanja
mjere preko zuba i debljine zuba na diobenoj kružnici dane su u JUS.
M. Cl. 034 (tablica 1 do 12). Vrijednosti su dane u ovisnosti o modulu i pro-
mjeru diobene kružnice za svaku od 12 kvaliteta izrade zupčanika. U tablici
110.1 dane su prema JUS. M. Cl. 034 vrijednosti graničnih odstupanja mjere
preko zuba kvalitete 9.

f :crl-
I
E -
x -
- ~--~-- -

1/ I ~

(t5
I

Y-)/
/'
!
I /

Y i /
I ~

I<_~/ I~<:_V
I

Sl. 99.2 Mjerenje debljine zu-

l ~f-- - - ~I-- - -
ba pomoću mjernih prizmi
za slučaj parnog ineparnog
broja zuba Mk = d + 2xm +
i---
-o,
~ ----
""
j
+ h: + h."

99
Odstupanja temeljnog i diobenog koraka bokova zubi
Odstupanje temeljnog koraka (AtBb) je algebarska razlika stvarne i na-
zivne mjere temeljnog koraka u koje je Uključeno i odstupanje profila (sl.
100.1). Odstupanje diobenog koraka (Ato) je algebarska razlika stvarne i naziv-
ne mjere diobenog koraka (sl. 101.1). Srednja vrijednost stvarnih mjera svih
diobenih koraka jednog zupčanika jednaka je nazivnoj mjeri diobenog ko-
raka profila. Razlika između luka i tetive se zanemaruje. Za granična odstu-
panja temeljnog koraka čelnika s ravnim zubima (A tbBg , AtbBd ) koristi se istim
vrijednostima kao i za granična odstupanja diobenog koraka sadržana u
JUS. M. Cl. 035. Na sl. 101.2a prikazan je princip mjerenja diobenog koraka,
a na sl. 101.2b princip mjerenja temeljnog koraka. Zbirno odstupanje diobe-
nog koraka AA to (sl. 101.1) na određenom sektoru zupčanika je algebarska
razlika stvarne mjere zbroja određenog broja uzastopnih diobenih koraka
jednog zupčanika i nazivne mjere zbroja istog broja diobenih koraka.

Ođstupanja centričnosti i aksiJalnosti predstavljaju odstupanja položaja

geometrijske osi zupčanika određene bokovima njegovih zubi i vlastite osi
tijela zupčanika. Praktično se kod kontrole odstupanja centričnosti određuje
radijaino bacanje bokova koje obuhvaća i odstupanje oblika bokova, odstu-
panje debljine zuba i koraka.

Radijalno bacanje (Ar) je razlika najvećeg i najmanjeg očitavanja na

komparatoru koji pokazuje promjenu položaja kugle, valjčića ili prizm~
u odnosu prema vlastitoj osi tijela zupčanika. Vrijednosti dopuštenih odstu-
panja radijalnog odstupanja (Tr) obuhvaćene su u JUS M. Cl. 035 (tablica 2),
a predstavljaju odstupanja centričnosti i aksijalnosti. Kontrola centričnost i
pomoću komparatora odnosi se na bilo koju ravninu okomitu na os tijela
zupčanika. Ako su odstupanja centričnosti jednaka po cijeloj širini zupčani­
ka (važno za zupčanike većih širina), dokaz je da su osi zupčanika određene
bokovima njegovih zuba i os tijela zupčanika paralelne. Ako se ova odstu-

~~ ___ nazivna mjera temeljnog koraka

-~t8b / ~~ bokova zuba
_~stvarna mjera temeljnog koraka
~~.:::-~ _ bokova zuba

SI. 100.1 Odstupanja temeljnog koraka (AtEh)

]00
 Sl. 101.1 Odstupanja diobenog koraka (Ato) i zbirno odstupanje diobenog
koraka (2 p + AA(02)
panja mijenjaju od jedne čelne ravnine do druge, znači da postoji odstupa
nje aksijalnosti. Na sl. 102.1 prikazano je mjerenje radijalnog bacanja mjere
nog pomoću kugle i pomoću prizme.
Odstupanja dobivena sprezanjem predstavljaju odstupanja nastala kao
rezultat superpozicije istodol;>nog djelovanja različitih odstupanja veličina
i oblika zuba.
Kontrola odstupanja sprezanjem vrši se bilo sprezanjem svakog zupča­
nika kontroliranog para s etalon zupčani kom ili međusobnim sprezanjem

SI. 101.2 Pnncipi mjerenja koraka.

a) princip mjerenja c!iobenog
koraka.
b) princip mjerenja temeljnog
koraka

lal
 SI. 102.1 Radijaino bacanje mjereno pomoću kugle i prizme
zupčanih parova. Kontrola sprezanjem može se obavljati kao tangencijalna
kontrola sprezanjem pri kojoj se zupčanici prilikom kontrole nalaze na na-
zivnom osnom razmaku. Pri tome se registriraju odstupanja stvarnog kuta
rotacije gonjenog zupčanika u odnosu prema nazivnom kutu, nastala zbog
odstupanja oblika i položaja bokova zuba, svedena na luk kinematske kruž-
nice. Rezultat kontrole dobivene na posebnom aparatu daje razliku najveće
i najmanje udaljenosti dijagrama odstupanja od pola (A/), odnosno osi apsci-
se. Skok odstupanja (~ A/) je razlika najviše i najniže točke dijagrama od-
stupanja u opsegu jednog koraka (sl. 102.2).

Sl. 102.2 Dijagram odstupanja u polarnom ili pravokutnom koordinatnom

sistemu pri tangencijalnoj kontroli sprezanjem

Odstupanja kod radijalne kontrole sprezanjem dobivaju se ako se zup-

čanici sprežu bez bočne zračnosti, što se postiže elastičnim pritiskanjem
jednog zupčanika u odnosu prema drugom, stalnom silom. Odstupanje pri
radijalnoj kontroli sprezanjem (A/') predstavlja razliku najvećeg i najmanjeg
razmaka osi u toku jednog okretaja. Skok odstupanja (~A/') je razlika
najvećeg i najmanjeg razmaka osi u opsegu jednog koraka (sl. 102.3). Vrijed-

Sl. 102.3 Dijagram odstupanja u polarnom i pravokutnom koordinatnom

sistemu pri radijalnoj kontroli sp rezanjem

102
nosti dopuštenih odstupanja pri radijalnoj kontroli sprezanjem (Tj") i do-
puštenog skoka odstupanja D. T/' sadržane su u JUS M. Cl. 033 (tablica 1).
Vrijednosti dozvoljenih odstupanja kod radijalne kontrole sprezanjem
(T/') i dozvoljenog skoka ovog odstupanja dane su u tablici 113.1.
Na sl. 103.1 prikazan je princip tangencionaine kontrole sprezanjem.
Ispitivani zupčanik a i etalon zupčanik b nalaze se u sprezi na propisanom
razmaku osi. Tarenice c i d imaju diobene promjere koji odgovaraju dio-
benim promjerima etalon zupčanika i ispitivanog zupčanika. U zahvatu se
nalaze bilo desni bilo lijevi bokovi etalon zupčanika i ispitivanog zupčanika.­
Greške ozubljenja bokova ispitivanog zupčanika dovode do razlike u kutu
zakretanja ispitivanog zupčanika itarenice c. Ova razlika prenosi se preko
dijelova e i f i povećana ručicom prenosi se na pisač. Slike dobivenih od-
stupanja prenose se bilo kružno na polarni koordinatni sustav ili na pravo-
kutni koordinatni sustav. '

odstupanje Ai

g
pojpmi koordiratnl ,
pnkazod~tupanJO
skok Mi .,
stupanje Ai pnavokutni koordnatni
prikaz odstupanja

Sl. 103.1 Shematski prikaz tangencijalne kontrole sprezanjem

Shematski prikaz principa radijalne kontrole sprezanja dan je na sl.

104.1. Na tijelu a nalaze se saonice b i c koje preuzimaju ispitivani zupčani k
i etalon zurpčanik. Saonice b uležištene su na kuglicama, a saonice c mogu
se učvrstiti poslije nastavljanja razmaka osi bez bočne zračnosti. Opruga d
osigurava zahvat bez bočne zračnosti.
Odstupanja razmaka osi predstavljaju odstupanja osnog rastojanja. Kon-
trola se vrši mjerenjem osnog razmaka osi oko kojih će rotirati spregnuti
zupčanici nakon ugradnje. Odstupanje (Aa) je algebarska razlika između
stvarne i nazivne mjere razmaka osi. Vrijednosti dopuštenih graničnih od-
stupanja (A ag , Aad) sadržane su u JUS M. Cl. 036 i dane u tablici 112.1.
Odstupanja paralelnosti osi predstavljaju odstupanja dvaju kompo-
nentnih odstupanja i to: inklinacije (Ap') koja predstavlja, odstupanja pa-
ralelnosti osi u ravnini koja prolazi kroz jednu os i okomice na ravninu I
(sl. 104.2) i tzv. devijacije (Ap") koja predstavlja komponentu odstupanja pa-
ralelnosti osi u ravnini okomitoj na ravninu koja prolazi kroz jednu os i
okomice na ravninu III (sl. 104.2). Vrijednosti dopuštenih odstupanja inklina-
cije AP' i dopuštenog odstupanja deklinacije AP" na širini zupčanika b, sa-
držani su u JUS M. Cl. 036 (tablica 2).

103
 e\ots:>n
zupconik
~, r----O---1

a
SI. 104.1 Shematski prikaz radijalne kontrole sprezanjem
Kontrola zračnosti između bokova zuba vrši se poslije ugradnje spreg-
nutih zupčanika. Odstupanje debljine zuba, odstupanje razmaka osi u kom-
binaciji s odstupanjem oblika bokova zuba, koraka, centričnosti, daje zrač­
nost između bokova zubi spregnutih zupčanika.
Prijemna kontrola zupčanika može se vršiti kao pojedinačna kontrola
koja se svodi na kontrolu pojedinačnih odstupanja kod zupčanika i obu-
hvaća kontrolu profila, bočne linije, mjere preko zuba, temeljnog koraka,
diobenog koraka, centričnosti i aksijalnosti, međusobnog položaja osi zupča­
nika. Takva pojedinačna kontrola vrši se u slučajevima kada namjena zup-
čanika izričito zahtijeva ograničavanje pojedinačnih odstupanja kao i za
vrlo precizne zupčanike.
Funkcionalna kontrola obuhvaća kontrolu sprezanjem, mjere preko ve-
ćeg broja zuba, bočne linije, međusobnog položaja osi zupčanika. Ta kontrola
govori o zajedničkom utjecaju svih pojedinačnih odstupanja. Pri serijskoj
proizvodnji vrši se funkcionalna kontrola svih zupčanika, a za prvi komad
serije vrši se pojedinačna kontrola.

SI. 104.2 Odstupanja paralelnosti osi

104
4.4.1 SISTEM TOLERANCIJA
Za sve tolerancije i granična odstupanja predviđeno je po 12 kvaliteta, stup-
njevanih prema modulu i promjeru osim za razmak osi za koji je predvi-
đeno 6 kvaliteta. Kvalitete izražavaju stupanj točnosti, znači odgovarajuću
veličinu dopuštenog odstupanja (tolerancije). Normalna temperatura na ko-
joj zupčanici i mjerila moraju imati mjere i oblike u propisanim granicama
iznosi 20 e C.
Smjernice za izbor kvalitete tolerancije zupčanika u ovisnosti o području
primjene zupčanika, obodne brzine i načina obrade, sadržane su u JUS M.
Cl. 031 (tablica 3), sl. 105.1. Pomoću te tablice može se za svaki pojedinačni
slučaj izbor kvalitete svesti na dvije do tri alternative. za konačni izbor
valja uzeti u obzir specifične radne uvjete. Ako se zahtijeva miran rad bez
buke, potrebno je usvajati finiju kvalitetu. Ako se zahtijevaju male kružne
zračnosti, također valja usvajati finiju kvalitetu. Veza između kvalitete to-
lerancija i najgrubljih klasa hrapavosti površina bokova zuba dan je pre-
ma JUS M. Cl. 031 u tablici 106.1.
Sistem tolerancija razrađen je tako da se tolerancije i granična odstupa-
nja kvalitete 1 mogu samo izuzetno stvariti, a kvaliteta 12 predviđa tako

Kvaliteta 1 I2 I 3
4
I I65
7
/ 8 /
9 10 /11 /12
I etal\ln
- zupčanici
I raz", Instrumenti I
diobeni O!xirati i sl.
precizni p"&enosnlcl
I mjenjaci rzina
Primjena 1automobili
I kamioni I
I opće strojarstvo
I
I poljoprrvre "' I drugi
grUbi stro jevi

-..,I
Ipreko 20 w- I I
m
Obodna I 20 do 6 T l
brzina
I 6 do 3 Tm l
3~ i manje

----I -------- ----.,

~I
brušenje 1
Način
- Ibntermieke
Janie , pri je I
___ ...LI obrade) I
obrade _.J
I I precl~ro
rezane
Isrednje .fino I
-,
I
I rezanie I
I
r L
prosječno rezanje l
Sl. 105.1 Smjernice za izbor kvalitete tolerancija za zupčanike, u zavisnosti od
područja primjene, obodne brzine i načina obrade

105
ORIJENTACIJSKI PODACI O VEZI IZMEĐU KVALITETE TOLERANCIJA
ZUPčANIH I NAJGRUBLJIH KLASA POVRSINSKE HRAPAVOSTI
Tablica 106.1

Standarni modul mn (mm)

Kvaliteta
zupčanika
.. ..
_-i~-~:2_D=~~~=I~· 6_~r-(~~I 8 ... 10 I~· ~~~6 .._.20 __
Klasa površinske hrapavosti
1 4 4 4 4 5 5 5
--_._--

2
~_~_ _ _5---J 5 I S _:~5_ 5 5

- - - - - -~------l----- --- -- ---

3 5 551 5 5 6 6
--
4 561 6 6 6 6 6

r-'
r----------- -----+-~-

1---------
5
--~_+~6-t-6--+-- 6 6
6 7
--
6 6 I 6 6 7 7 7 7

------
7 ----=~, -l---;--~--- 7 8
--
8 677 7 8 8 8

p
'it
9 8 8 9 9
f---------
10 8 8 8 9 9 9 10
~----- ---- --- ---
II 9 9 10 10 10
12 :--~ 10 10 10 11 II

grube tolerancije da ih gotovo ne bi trebalo ni propisivati. Između tih gra-

nica raspoređene su stepenasto sve ostale kvalitete, tako da se za svaki po-
jedini slučaj može odabrati najpovoljnija kvaliteta koja predviđa dovoljno
uske tolerancije s gledišta ispravnosti rada, a isto tako dovoljno široke to-
lerancije s gledišta ekonomičnosti proizvodnje.
K.valiteta izrade ozubljenja samo je jedan od bitnih faktora za kvalitetu
rada zupčanika u sprezi (pogonska kvaliteta). Kvaliteta izrade ozubljenja
daje kvalitetu zupčanika u odnosu prema idealnom zupčaniku. Pogonska
kvaliteta pokazuje kvalitetu tog istog zupčanika u odnosu prema njegovoj
funkciji kao dijela određenog prijenosnika. Povećanje kvalitete izrade ozub-
ljenja ima samo onda svoje opravdanje ako se istodobno povećava i pogonska
kvaliteta. Slijedeći primjeri treba da pokažu pojam pogonske kvalitete i
uvjete pod kojima dolazi do promjene kvalitete OZUbljenja.
Kod 20° e izmjerene su veličine odstupanja zupčanika izrađenih u kva-
liteti 5 od materijala za cementiranje, kaljeni i brušeni. Ti isti zupčanici za-
grijani na 60°, 100° i 140 e daju ove rezultate: diobeni koraci promijenili su
0

se tek neznatno. Zahvatni kut smanjivao se proporcionalno s porastom tem-

perature. Budući da su promjene na oba zupčanika zagrijavanjem bile jed-
nake, pogonska kvaliteta nije se zapravo ni mijenjala. Laganim hlađenjem
nije došlo do znatnijih promjena. Greška u centričnosti povećala se zagrija-
vanjem na gotovo dvostruku vrijednost, ali se hlađenjem vratila skoro na
raniju veličinu.

106
 Da bi se, na primjer, dobio utjecaj kvalitete izrade ozubljenja na šum-
nost (bučnost) zupčanika u radu, potrebno je uzeti u obzir da u pogonskom
stanju zupčanik i vratilo čine s vezanim masama pogonskog stroja sustav
sposoban da vibrirao Taj sustav će impulsima izazvanim greškama u ozub-
ljenju, promjenom oblika profila boka zuba, promjenom položaja zupčanika
u sprezi, nastalim silama trenja početi vibrirati što će uzroL-.'\'atl šum. Ako
se zahtijeva miran rad, bez šumova, potrebno je usvojiti finiju kvalitetu
ozubljenja. Ako se zahtijevaju vrlo male kružne zračnosti, kvaliteta o:wblje-
nja mora također biti finija, da bi se spriječilo eventualno zaglavljivanjć
zuba, naročito pri povišenim temperaturama.
Bilo koja tehnologija izrade ozubljenja kod koje nije naknadno došlo
do otklanjanja toplinskom obradom izazvanih deformacija, donosi pogor-
šanje kvalitete mjera i oblika najmanje za jednu kvalitetu. Zato se u tak-
vim slučajevima vrši izrada ozubljenja za jednu kvalitetu niže od željene.
Za zupčanike koji se nakon toplinske obrade bruse, pitanje izbora ekonom-
ski opravdane kvalitete prethodne obrade zupčanika je zapravo pitanje ve-
ličine potrebnog dodatka za brušenje i vremena brušenja (opasnost od prs-
kotina izazvanih brušenjem). Kaljeni zupčanici mogu se proizvoditi u kva-
liteti 7 samo ako su naknadno brušeni.
Ako se isključi progib vratila i osigura dobro nalijeganje bokova, zbog
elastičnih deformacija naležnih povr~ina bokova zuba, a i zbog progiba
samog zuba doći će do grešaka u ozubljenju. Te greške koje nazivamo dina-
mičkim greškama ozubljenja mnogo su veće od grešaka koje su izmjerene
na zupčaniku nakon izrade, a koje nazivamo statičkim. greškama ozubljenja.
Veličine tih »dinamičkih" grešaka ovisne su o veličinama dodatnih dinamič­
kih opterećenja zuba.
I kod teorijski potpuno ispravnog ozubljenja i kod potpunog izravna-
vanja dinamičkih grešaka ozubljenja, doći će kod čelnika s ravnim zubima,
zbog sila trenja između zubi do tzv. bučnosti (šumnosti) izazvane trenjem,
koja se ne može spustiti ispod određene granice. Znatan utjecaj na bučnost
ima podmazivanje. Mazivo veće viskoznosti sprečava prekid uljnog filma
između bokova, a veće unutrašnje trenje maziva omogućava prigušenje vi-
bracija.

4.4.1.1 O d r e đ i van j e b o č n e z r a č n o s t i i z b o r o m
tolerancije mjere preko zuba

Izbor tolerancije mjere preko zuba uvjetovan je izborom veličine kružne

zračnosti,odnosno tolerancije kružne zračnosti, jer odstupanje mjere preko
zuba spregnutih zupčanika AWl i A w2 , zajedno s odstupanjem razmaka osi
Aa' određuju kružnu odnosno profilnu zračnost (sl. 108.1).
Za čelike s ravnim zubima:

AWld + AW2d
imax = - + 2 Aag tan aw,
cos a

Aw1g + Aw2g
imin = - + 2 Aad tan aw .
cos a

107
 Tolerancije zupčanika -
r-j§'_dirlJ~f1L ~ zm()~_o si
I ~-,-,,~.,:,-t~~----

o'
o
>
L-
D-
tolerancijsko
polje co ,9.,
-O
D-
OO
-y~
tJ)C
:='0
<-hO
CD-
El:J
(lJ N

-O
+-
O
'O
:J
o'
O
E
lli
o
-y
o
E
N
El
~
(j)
a:;
o
L-

<lJ,

//~ // / J 1'IIt-H+N+',+t-t+H
h o'
o
o'
/ / g f-N-lt++J ::J

/~ V
'" ,!!Jlt)
f
eL
I'+'t.,..".f-t+l+
U
g
L-

o
~fJ)~ Idll, D-

~'~W,I
a Hr-++, +:H"W+++H-1
Oo
~~
:='C
OO
C>O
tolerancIJsko -h+++i"t+t~+H-t-- donJO odmjero AWd OD-
polje da -- gornja odmjeru Awg ~~
.2
o
'o
::J
o'
o
E

t tolerancijsko polje
razmaka OSI

Sl. 108.1 Položaj odmjera, gornjeg i donjeg graničnog odstupanja pojedinih

slovnih oznaka
 Najveća kružna zračnosl nastaje kada odstupanja mjera preko zuba
spregnutih zupčanika odgovaraju donjim granicama, a odstupanja osnog
razmaka gornjoj granici.
Najmanja kružna zračnost nastaje kada odstupanja mjera preko zuba
spregnutih zupčanika odgovaraju gornjim granicama, a odstupanja osnog
razmaka donjoj granici.
U spomenutim jednadžbama za imax i imin nisu uzeta u obzir odstupanja
koraka, oblika bokova, centričnosti i aksijalnosti. Radi toga variraju stvarne
vrijednosti kružnih zračnosti u širokim granicama. To dolazi do izražaja
kada se predviđaju male kružne zračnosti.
Izbor tolerancija mjere preko zuba, veličine i položaja tolerantnog polja,
svodi se na izbor gornjeg i donjeg graničnog odstupanja mjere preko zuba
(slovne oznake). Tako se mogu ostvariti vrlo široke granice tolerancije zrač­
nosti. Na sl. 108.1 prikazani su položaji polja tolerancije svake slovne oznake,
polja tolerancije razmaka osi, položaj polja tolerancije »ca« i »da« s ozna-
kama za Awg , A wd , te profilne zračnosti i p max i jp min' proizašle iz izbora polja
tolerancije »ca« i »da«.
Granična odstupanja mjere preko zuba Awg , AWd dana su ovisno o kva-
liteti i modulu II JUS M. CL 034, CI II tablici 110.1 dane su vrijednosti
graničnih odstupanja mjere preko zuba za kvalitetu 9. U tablici 110.1 dane
vrijednosti graničnih odstupanja mjere preko zuba (Awg , Awd ) odnose se na
evolventne čelnike s ravnim i kosim zubima. Za granična odstupanja deb-
ljine zuba na diobenom promjeru (A sg , Asd) upotrebljavaju se iste vrijed-
nosti kao i za granična odstupanja mjere preko zuba.
Pri izboru kružne zračnosti razlikuju se dvije grupe zupčanih parova u
ovisnosti o namjeni:
1. Zupčanici za prijenos snage: opterećenja su visoka, postoje znatne
deformacije i zagrijavanje, brzine su promjenljive. Izborom preuske
zračnosti dolazilo bi do bučnosti rada, zagrijavanja zupčanika i le-
žaja, jakog trošenja i mogućnosti lomova. Velika zračnost posebno
je nepogodna ako je opterećenje promjenljivo i ako se smjer gibanja
često mijenja, a potrebna je ako se predviđa veće zagrijavanje zup-
čanika. Trošenjem se zračnost povećava.

2. Zupčanici za prijenos vrtnje (mjerni instrumenti, diobeni aparati,

satovi) opterećeni su nisko, pa su i deformacije i zagrijavanja niska,
kružna zračnost nije ni potrebna.
Kao gruba orijentacija za izbor kružne zračnosti može poslužiti dija-
gram na sl. 3, JUS M. Cl. 031,(s1. 111.1). Ako je predviđeno da se rad odvija
pri visokim temperaturama, treba predvidjeti veće zračnosti, a tamo gdje
bi zračnosti bile štetne, potrebno je birati niže vrijednosti.
Na osnovi usvojenih vrijednosti najveće (jmax) i najniže (jmin) kružne zrač­
nosti i tolerancije razmaka osi prema usvojenoj kvaliteti, mogu se odre-
diti potrebna granična odstupanja:

-(A w1d + Aw2d ) = jmax cos a - 2 Aag sin aw,

-(A w1g + Aw2g ) = jmincos«-2Aad sin aw .

109
 Hjere u jJ-m (1}J.ITl = aoot mm )
I~ dd;)ene kruŽnice d Gmd1 KlK.lliteta 9

~'('I
m,,[rmj rl
+2~ O 1- 14- 1-192 - 240 -288 - 336 - 432 - 52 1- 624 - 720 -E
+26 ~ 2(){j 26(; 312 354-· 4fJ8 5l 676 78[.
27 216 270 324 378 48fJ § 702 ·810
l,. + 29 O
~ 232 & 348 4o{j 522 6 754 870 %15 Tl02 1218 1334 I-1450
5 ~ 248 310 372 434 558 t:A'i . 930 1054 r-1178 ~1302 1426 ,
+33 O ~ 264. $.ft. -~ 462 594- 58 .99(, 1122 1254 1386 1518 i
~
+ O LJ 2a; 35 1,2() 490 630 -ta<;O lYe 1330 1470 1610 I
+ O 2EE 3fj(, 432 504 648 /36 -1080 1224 --1368 15/2 1656 l
+ O 3Ot. 3trJ t.5IJ ~ 684 , a1 114 1292 1444 1596 1748 i
+40 O 320 - - l- 1040 12 1360 1520 1680 1840 .
+ ~ 3.:J(j -1W"<I
e:- 126 14:<1:1 1:>':b 704 l!/ii:t
+# --' 352 ~ e:-
1144 1320 1496 1672 1848 2024
+4S :.,81!J. ~ 1170 1350 1530 1710 l.f:f;;f,; 2021L .
_I
~,*,~,.:>k:l'lrt+-ll + 471 O 1-
~ ~ 1-, l::lQ.: -1222 -1410 -1598 -1786 -1974 -2162 -;
R -~
I ~I- B E r=; -t274 1470 f666 1862 2056 2254 ;
-.:i ...=.! 1122 1326 1530 1734 1938 2142 2346
~ ~ ~ ~ Ilfin l 71? 5_9l :lU14 . Z!:<l :<438
1188 1404 1620 1836 2052 226C 2484
- lOM 1232 1456 1680 1904 21L'I:J . 235 2576
1044 1276 1508 1740 1972 2204 24, 2668 2900
F- ~ 1080 1320 f- 1560 1800 204<) 228:. 25 2760' iiooo
1 nJ ~ 1'12 mJ;! -2/OB7.'i5i 2til 2852 ;i/O<
- BR2 nu 1.'?R6 Ifi1R ·tRCl( ~ 239< ~ 2B':JB 315C
- 910 - 1170 - 1430 1690 1950 2210 2470 273 2990 3250
93R I20f 1474 742 2010 2278 2546 2814 3082
- 966 12421518 1794 207C 23#5 262 289t. 31'!4
-=..! 994 127li1562 -/RIJi '')130 '414 20"* ~ 3266
..::J fOOB 1296 15114 1872 2160 -2448 273t 3024 - 3312
-, -e 1036 1332 1628 1924 2~ 2516 2812 3108 34CJ4 .
-10641-13681-16721-19761-2;fJ-258§r2m- 3821- 3496 1-

Primjeri: mn- 5 mm, d

f-: -~
i
f=- f:=- ~ 1092 1404 1716 2028 2
- l00mm l !<voliteta 9db, Awd-- 420;un A",:r-280}im
2652 2 3276 3588

m n= 5 mm, d - 480mml levo/deta 9db, Aw=- ~)lm A -320 f'-m

wr
m,,- 10 mm, d = 250 mm, kvaliteta gfal A.,.j=- 658;.un Awg=-IB8 pm
"ll-tO mm, a -1{)(X)mm, kvaliteta 9fa, A.,.j=- 756 f'IYI Awg=-216)-lm
 o 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
standardni modul mn [mm) ..
Sl. 111.1 Orijentacija pri izboru kružne zračnosti data u zavisnosti od modula i
područja primjene

Granična odstupanja razmaka osi Aa. i Aad dana su u ovisnosti o pod-

ručju nazivne mjere razmaka osi i kvalitete u JUS M. Cl. 036 i tablici 112.1.
Nakon usvajanja vrijednosti graničnih odstupanja iz tablice (JUS M. Cl. 034 i
036) potrebno je provjeriti da li izračunane granične vrijednosti kružne zrač­
nosti odgovaraju.
Da bi se izbjeglo zaglavljivanje, mora biti ispunjen uvjet:
imin> 2 (T;; + T;~) tan r:J. w •

T i :: 2 je dozvoljeno odstupanje pri radijalnoj kontroli zupčanika u zah-

vatu koja obuhvaća niz istodobno izraženih utjecaja grešaka ozubljenja,
nalazi se u JUS M. Cl. 033. i tablici 113.1.
Oznaka za kontrolu i tolerancije zupčanog para za koji se predviđa ra-
dijalna kontrola sprezanjem za slučaj da je odabrana kvaliteta zupčanika
6, tolerantno polje mjere preko zuba »db«, a kvaliteta razmaka osi 3, gla-
sila bi:
S." 6 db 3 JUS M. Cl. 031.
Za slučaj da je predviđena tangencijalna kontrola sprezanjem:
S: 6 db 3 JUS M. Cl. 031 .
Ako je predviđena pojedinačna kontrola svakog zupčanika:
E.6 db 3 JUS M. C1.031.

111
VRIJEDNOSTI GRANICNIH ODSTUPANJA RAZMAKA OSI Aag, Aad U OVISNOSTI
O PODRUCJU NAZIVNE MJERE RAZMAKA OSI I KVALITETE

Tablica 112.1
Kvaliteta toleran- 1 2 3 4 5. 6
cije razmaka osF
Kvaliteta toleran-
cije zupčanika* 1 i 2 3 i 4 5 i 6 7 i 8 9 i 10 11 i 12
više od ... do
6 ... 10 ± 2 ± 5 ± 8 ± II + 18 + 45
10 ... 18 ± 3 ± 6 ± 9 ± 14 ± 22 ± 55
.......
.... 18 ... 30 ± 3 ± 7 ±11 ± 17 + 26 + 65
!:::
E
'-'
30 ... 50 ± 4 ± 8 ±13 ± 20 + 31 + 80
I 50 ... 80 .± 4 ±.1O ± 15 ± 23 + 37 + 95
<;:1
.v;
o 80 ... 120 ± 5 ±ll ± 18 ± 27 ± 44 ±11O
~
.!>tl
~
120 ... 180 ± 6 ±13 ± 20 ± 32 ± 50 ± 125
E 180 ... 250 ± 7 ± 15 ±23 ± 36 ± 58 ± 145
...
N
~

250 ... 315 8

...
<l)

....,
<l)
± ± 16 ± 26 ± 41 ± 65 ± 160
315 ... 400 + 9 ± 18 ± 29 ± 45 ± 70 ± 180
E
<l)
~
;;.
400 ... 500 ilO ± 20 ± 32 ±' 49 ± 78 ±200
'N 500 ... 630 ± 22 .± 35
~ ± 55 ± 88 ±220
~

....,
<l)
630 ... 800 ± 25 ±40 ± 63 ± 100· ±250
...
'u
;:l
"o
800 ... 1000 ±. 28 ± 45 ± 70 ± 115 ±280
o
p-.
1000 ... 1250 ±. 33 ± 53 ±. 83 ± 130 ±330
1250 ... 1600 ± 39 ± 63 ±. 98 ± 155 ±390
1600 ... 2000 i 46 i 75 ± 115 i 185 i460

,', Kvaliteta tolerancije razmaka osi ne mora biti u saglasnosti s kvalitetom tole-
rancije zupčanika. U tablici je dana samo orijentacijska veza.

112
 .--
(JJ'7J
'i:1-
oN M;ere U fU1> ( 1;.un=Q(JJ1 mm) iO'-'
"2:: mm
'(1;'
Ptr::rryi:r dJOtH1ne Jtružnic. d.!m",J Kvaliteta NtJ
>Z
'P,;'
" SI(]J')(/(JJCfnj ZO
,-,(JJ
mo::J.JI 8 11
N m"'"
'R
" mn {mm] !JTi
b'2
lj tI~.1Ilj 1.<1 Tj
.
?'-
....
~tJ
'~." .'"-lO
,N
~<
.... 0
t;:1t:
om
NZ
<tI:
O
r-'
,-,O
mtJ
Z (JJ
O....,
oC::
'i:1
(JJ>
~Z
0'-'
~>
>~
OO
<tJ
O
OiO
O>
tJS
(JJ'-'
>-l ....,>
pl
cr-'
~ 'i:1Z
0° :pm
Pnrr!leri- m n = Smm, d = 100 mm, kvo/;/eta 5, 7jn= 19)1m, /JJ/'= !3pm pl
Z
>-' '-'~
mn= 5 mm, d = 48D mm, kvaliteta S, li"= 4Sj1f17, /J T/= 15)lIn >-' >0
W
mn=!Omm, d -= 2SOmm, kvaliteta 8, T;'=149pn, lJ!in=47f4m
m" = 10 mm I d =IOOOrrm, kvalilelo8. 7;"=172 pm, fj!i'=54f!m
c>~
'-liO
., o
,,....
LN tn
4.5 PRORAČUN OPTERETIVOSTI (NOSIVOSTI) ZUPČANIKA

4.5.1 OSNOVE OPTERETIVOSTI (NOSIVOSTI) ZUPčANIKA

Opteretivost (nosivost) zupčanih parova mora biti takva da unutar pred-

viđenog vijeka trajanja ne dođe do oštećenja. Uzroci nastajanja oštećenja
mogu biti različiti. Među uzroke oštećenja ubrajamo:
1. Pogonsko opterećenje zupčanika koje izaziva smično naprezanje bo-
kova, kontaktne (Hertzove) pritiske, naprezanja u korijenu i uzduž
bokova zubi.
2. Pogonske uvjete (mazivo, lutajuće struje, korozija, strana tijela).
3. Stanje materijala (greške u materijalu, kvaliteta površinske obrade,
greške u dimenzijama, greške pri montaži).
4. Promjene na zubu izazvane štetnim utjecajima (elastične deformacije
bokova zuba, elastične deformacije presjeka zuba, utjecaj vibracija,
abrazivno trošenJe bokova, korozija trenja).

4.5.1.1 P o g o n s k o o P t e re ć e n j e (sl. 114.1)

Sila koja djeluje sa zuba na zub u smjeru zahvatne crte dijeli se na

obodnu i radijainu komponentu. Na sl. 114.1 prikazana su klizanjem zuba po
zubu izazvana pomicanja površinskih slojeva materijala bokova pogonskog i
gonjenog zupčanika. Uzduž linije dodira bokova javljaju se naprezanja po-
vršinskih slojeva izazvanih kontaktnim (Hertzovim) pritiscima. Materijal
bokova deformirat će se radi toga na dodirnim površinama bokova elastično
i plastično. Na veličinu i raspodjelu tih tlačnih naprezanja utječu sile trenja
hokova i pritisak maziva.
Obodna komponenta sile izaziva u
korijenu zuba naprezanje na savijanje.
Raspored savojnih naprezanja ovisit će
o elastičnim deformacijama zuba, o
broju okretaja zupčanika i o greškama
ozubljenja. Radi elastičnih deformacija
gonjeni zupčanik izbjegava preuzima-
nje opterećenja pa se radi toga mije-
nja položaj hvatišta sile, na gonjenom
zupčaniku prema podnožju, a na po-
gonskom prema tjemenu zuba. Time
je pogonski zupčani k, radi većeg mo-
menta savijanja, jače savojno optere-
ćen. Raspodjela naprezanja uzduž bo-
kova ovisit će o veličini opterećenja.
Povećanjem opterećenja povećat će se,
radi elastičnih deformacija, udio ko-
risne dužine nošenja. Odstupanja bo-
čne linije zuba, paraleinosti osi, aksi-
kontaktni pritisci i momenti jalnosti (savijanje i uvijanje vratila),
deformacije kućišta, smanjuju korisnu
Sl. 114.1 Mehaničko opterećenje zuba. širinu nošenja.

114
4.5.1.1.1 Pogonski uvjeti
Uljni film između trenutnih točaka dodira razdvaja bokove zuba. Djelova-
njem vanjskih sila dolazi i kod normalnog opterećenja do manjih plastičnih
deformacija površinskih slojeva. Hrapavosti obrade i brazde deformiraju se
stvarajući glatku nosivu površinu (sl. 115.1). Tlačni jastuk stvoren hidro-
dinamičkim pritiskom ulja u uljnom sloju, između elastično deformiranih
površina, utječe na povećanje viskoznosti maziva, a povećana temperatura
je snizuje. Debljina uljnog sloja iznosi od 0,75 do 1,2 [.Lm. Da bi se hidro-
dinamičkim pritiskom potpuno razdvojile površine bokova, morala bi hra-
pavost iznositi između 0,25 do 2,5 [.Lm, koja će se kasnije plastičnom de-
formacijom uglačati. Kod novih prijenosnika to se ne može odmah očeki­
vati, pa valja imati na umu i metalni dodir i mogućnosti zaribavanja.
Dodavanjem aditiva mogu se spomenuti štetni utjecaji umanjiti.
Lokalno zagrijavanje i taljenje materijala na površinama bokova najčešće
uzrokuju lutajuće struje. Na sl. 115.2 pokazane su posljedice lutajućih struja.
Koroziju mogu izazvati produkti starenja ulja, organske kiseline i oksi-
dacija ulja. Rupičavost izazvana korozijom prikazana je na sl. 115.3.
Strana tijela mogu biti strugotine od obrade i odvajanje čestica mate-
rijala izazvano lokalnim preopterećenjem. Na sl. 115.4 prikazan je lom izaz-
van stranim tijelom.

Sl. 115.1 Manjim plastičnim defor- Sl. 115.2 Lutajućim strujama izazvano
macijama uglačane nosive površine lokalno taljenje materijala na površi-
nama bokova zuba

Sl. 115.3 Rupičavost izazvana Sl. 115.4 Lom zuba izazvan stranim
korozijom tijelom
115
4.5.1.1.2 Stanje materijala
Greške na materijalu mogu biti: šupljine i nepovezanost, kao posljedice
livenja, nemetaini uključci prikazani na sl. 116.1, greške toplinske obrade
prikazane na sl. 116.2 itd.
Kvaliteta površinske obrade predstavlja mogućnost oštećenja radi plas-
tičnih i elastičnih deformacija grublje obrađenih površina bokova, a isto
tako i prskotine izazvane obradom i brušenjem (sl. 116.3).

SI. 116.1 N('mct~ll]i uključak kao Sl. 116.2 Lom na mjestu završet .
p()~licdjca kllll.a radi umornosti ka zaka \jene zone

Sl. 116.3 Prskotine na površini bokova

izazvane brušenjem

Na sl. 117.1 prikazani su rezultati nejednolikog opterećenja izazvani

pogrešnom obradom i montažom.

4.5.1.1.3 Promjene na zubu izazvane štetnim utjecajima

Utjecaj elastičnih deformacija najlakše može se predočiti ako zamislimo
da je zub izrađen od gume. Tada će biti lako razumljivo da slika nošenja
zuba ovisi o opterećenju.
Ako se površine bokova razdvojene tlačnim jastukom uljnog sloja gi-
baju jedna prema drugoj u suprotnom smjeru, doći će do toga da se dije-

116
 "'kOOk,,""t,~=
.~ •..~ ~ ~
posmotraču
//

"
g~g.
/ . .
sl i ko suprotf19 . ////;
od posmatroco _. _
grEŠka uzdužne baqJnje nOSI nosi valovito valovit zub
liniJe boko zupcanika podnožje tjeme evolventa po širini

Sl. 117.1 Slike nošenja izazvane pogrešnom obradom i montažom

lovi koji se lakše plastično deformiraju savIJaJu i razvaljaju. Uzvišenja

nastala valjanjem savijanih dijelova dovode do očvršćavanja materijala. Na
sl. 117.2 prikazan je tjemeni dio pogonskog zupčanika gdje se je stvorila
uglačana površina sa spomenutim savijenim i razvaljanim slojem. Nastala

Sl. 117.2 Razvaljani plastično deformirani savijeni

i uglačani dijelovi bokova

Sl. 117.3 Srh na tjemenu udubljenja na podnožju zuba izazvani plastičnim

deformacijama

117
nadvišenja izazivaju povećanja kontaktnih pritisaka i mogu dovesti do
daljnjih deformacija. Na sl. 117.3 vidljiv je srh na tjemenu i udubljenje na
podnožju zuba izazvano plastičnim deformacijama. Na sl. 118.1 shematski je
prikazan cijeli opisani tok. Kada otkinuti očvrsnuti djelići dospiju između
bokova, djeluju kao oštrice alata za skidanje čestica.
Zbog sila trenja klizanje boka po boku dovodi do pomicanja površin-
skih slojeva materijala. Kao posljedica stalnog pomicanja površinskih slo-
jeva dolazi II njima do promjene strukture, a i do plastičnih deformacija.
Zbog toga se smanjuje mogućnost daljnjih deformacija te dolazi do pucanja
i do razdvajanja.
Sile trenja prisiljavaju površinske slojeve materijala da se pomiču. To
stalno pomicanje dovodi do umornosti materijala, pa se javljaju prskotine
(pitting) koje se šire od površinskih slojeva prema unutrašnjosti. Sirenje
prskotina podudara se sa smjerom pomicanja opterećenih dijelova bokova.
Na sl. 118.2 pokazana je shema nastajanja prskotina (pittinga). Ako su oba
zupčanika od istog materijala, prskotine nastaju na podnožju pogonskog
zupčanika. Uzroci prskotina nalaze se u lokalnom preopterećenju.

~--~~~7'.

t smjer gibanja
optere~ene dodirne
tocke
ulJE'

Sl. 118.2 Shematski prikaz nastajanja

rupičenja (pittinga) na podnožju
pogonskog zupčanika

d) trošenje izazvano skidanjem čestica Sl. 118.1

Različiti oblici trošenja izazvani
radi tvrdog zrna međusobnim klizanjem bokova

118
 Širenje loma izazvanih umornoscu materijala javlja se kod dovoljno
elastičnih materijala u obliku paralelnih pojaseva. Kod vrlo tvrdih materi-
jala primjetljivo je interkristalno širenje loma, Lom nastaje istodobno u
različitim razmacima, što je vidljivo iz sl. 119.1.

pOjasevi lomova radi umornosti

SL 119.1 Shematski prikaz loma usljed umornosti

Jako abrazivno djelovanje javlja se pri klizanju tvrdog boka po me-

kom boku (119.2), Kada strana tijela dospiju između bokova (npr. uljem)
dolazi također do vrlo intenzivnog abrazivnog djelovanja.
Ako se dvije površine dodira izložene normalnoj sili pomiču međusobno
u malom opsegu (O - 30 mm), opažaju se znaci korozije trenja. Trenjem i
time izazvanim trošenjem dodiruju se nove površine metala koje brzo oksi-
diraju. Produkti oksidacije narastaju do slojeva te bivaju prešani i utisnuti u
površinu boka. Shema korozije trenja prikazana je na sl. 119.3.

SI. 119.2 Trošenje mekanog boka Shema korozije trenja

izazvano tvrdim bokom

4.5.1.2 O š t e ć en j a zu b a

Opteretivost zupčanika mora biti određena tako da ne dođe do oštećenja

zubi i zupčanika. Oštećenja nisu samo lomovi već i oštećenja površina bo-
kova i deformacije zubi, vratila, kućišta, koja utječu na funkcionalnost
prijenosnika. Konstruktor mora znati koja se sve oštećenja javljaju kod
zupčanih prijenosnika. Osnovna oštećenja zupčanika čine lomovi zubi i ošte-

119
ćenja bokova. Kod lomova razlikuju se lomovi zbog umornosti nasilni
lomovi.

4.5.1.2.1 Lomovi zbog umornosti

Do lomova zbog umornosti dolazi kad su dinamička naprezanja izazvana op-
terećenjem veća od dinamičke izdržljivosti (ona su, međutim, niža od sta-
tičke lomne čvrstoće). Lom zbog umornosti prepoznatljiv je po stukturi
(finozrnata struktura dobivena sukcesivnim lomom zbog umornosti mate-
rijala a grubozrnata struktura dobivena prisilnim lomom preostalog dijela
presjeka sl. 120.1). Od male naprsline lom napreduje polako dok ne nastupi
lom dijela zuba ili cijelog zuba. Često se kod lomova zbog umornosti jasno
vide rasterske linije koje izlaze iz točke od koje počinje lom.
Prva naprsliRa nastaje najčešće zbog koncentracije naprezanja na tom
mjestu (prijelazi boka u korijen zuba, naprsline izazvane brušenjem bokova,
pogrešna toplinska obrada, oštar prijelaz između tvrdog i mekog sloja ma-
terijala, zarezi izazvani obradom korijena zuba, rubni pritisci, jako uzna-
predovano rupičenje - pitting).
Često se na mjestima nastanka loma, na početku prskotine, mogu opa-
ziti uzroci nastale prskotine. Najčešće jc to koncentracija naprezanja koju
je izazvao bilo neki uključak bilo usahlina. Čest uzrok loma zbog umor-
nosti je i oštar prijelaz boka zuba u korijen zuba. Ako su bokovi zuba bru-
šeni, a korijen zuba nije brušen, nastaje zarez na prijelazu brušenog na
nebrušeni dio, koji dovodi do zareznog djelovanja. I pogrešna toplinska
obrada može dovesti do mikroskopsko sitnih prskotina koje se djelovanjem
promjenljivog opterećenja povećavaju. Kao mogući daljnji uzrok loma zbog
umornosti može se uzeti i proširenje početne prskotine nastale na površini
ili ispod površine kao posljedica lokalnog preopterećenja. U tom slučaju
primjećuje se često i jaka rupičavost površine. U toku vremena, u kojem
se prvotna prskotina postepeno širi prema površini, dolazi u periodu zahvata
do utiskivanja ulja u prskotinu stvorenu opterećenjem. Nakon što zub s
prskotinom izađe iz zahvata, istiskuje se utisnuto ulje. Mali pokreti zuba
izazvani prskotinom dovode utiskivanjem i istiskivanjem ulja do pojave tzv.
korozije trenja. Da opseg korozije trenja ovisi o vremenu trajanja trenja,
može se zaključiti iz veličine crvene mrlje koja se javlja na površini loma.
Umaranje materijala ubrzava samu koro-
ziju, a korozija ubrzava opet proces uma-
ranja materijala. Naime, tzv. hladno zakalji-
vanje izazvano procesom umaranja materija-
la dovodi do razlike u potencijalu između
hladno zakaljene i nezakaljene strukture.
Vlaga koja se zadržava u prskotinama pred-
stavlja početak korozionog procesa. Radi ko-
rozije i ulja površina loma dobiva posebnu
boju koja je tim tamnija što je proces
duže trajao. Pošto se prskotina širi skoko-
vito to svaki takav skok širenja prskotine
dobiva posebnu boju. Skokovi su, međutim,
tim veći čim prskotina dalje napreduje.
Sl. 120.1 Lom izazvan umornošću materijala ra-
di toga što je zub nosio samo jednim dijelom
boka

120
4.5.1.2.2 Nasilni lomovi

Nasilne lomove izazivlju trenutna opterećenja pri kojim naprezanja prelaze

čvrstoću loma. Do takvih preopterećenja dolazi najčešće zbog udara. Struk-
tura loma je grubo (sl. 121.1) zrnata. Opterećenje koje dovodi do nasilnog
loma nekoliko puta je veće od opterećenja koje izaziva lom zbog umornosti.
Nasilni lom javlja se najčešće na rubovima kao posljedica slabog nalijeganja
bokova. Ugradnjom sigurnosnih ili elastičnih spojki sprečava se mogućnost
preopterećenja.
Preopterećenje može biti izazvano previsokim okretnim momentom po-
gonskog stroja. Faktori preopterećenja - dodatna dinamička opterećenja -
ne mogu se često obuhvatiti dovoljnom točnošću. Nekada ti tzv. dinamički
faktori rastu i u toku samog pogona zbog vanjskih uzroka ili zbog trošenja
zuba. Među dinamičke efekte koji mogu dovesti do preopterećenja ubrajamo:
udarna opterećenja, kolebanja okretnog momenta, neizbalansiranost, greške
montaže, deformacije kućišta, prevelike progibe vratila, istrošenost ležaja itd.
Istrošenost bokova povećava udio dinamičkog opterećenja. Svako od-
stupanje boka zuba (evoIvente) dovodi do povećanja udarnog opterećenja
ili do prevelikog progiba.
Da bi došlo do prisilnog loma, opterećenje mora biti tri do četiri puta
veće od onog koje je potrebno da kod većeg broja promjena izazove lom
zbog umornosti. Tragovi tako visokog opterećenja vidljivi su na površini
zuba.
Lom počinje najčešće na prijelaznom polumjeru u korijenu zuba. To
je i logično, jer je korijen zuba, u odnosu prema - silama koje djeluju,
najjače opterećen (zub možemo zamisliti kao konzolno opterećeni nosač).
Osim toga u korijenu zuba se javlja, ovisno o veličini i kvaliteti izrade prije-
laznog polumjera, koncentracija naprezanja izazvana zareznim djelovanjem.
Do loma može doći i na diobenom promjeru kao posljedica progresivnog
porasta rupičavosti bokova. Zupčanici s površinskom toplinskom obradom

Sl. 121.1 Nasilni lom

121
zubi, a s debelim zakaljenim slojem, imaju najčešće slabu i mekanu jezgru,
što izaziva opasnost da zubi puknu II blizini površinskog sloja mekane jezgre,
pri čemu se gornji dio zuba lomi i otpada.
Lomovi na dijelovima koji su bliže čela zuba ili na bridovima čela go-
vore o greškama ugradnje ili o greškama nastalim prije ili za vrijeme
ugradnje. Ponekad dolazi do lomova zbog naprezanja koja su izazvana
stezni m spajanjem vijenca i glavina ili preostale napetosti od prethodne
toplinske obrade. U tim slučajevima lom nastaje u uzubini.

4.5.1.2.3 Rupičenje bokova (pitting)

To je oštećenje pri kojem se na površini bokova javljaju rupice velike

od nekoliko desetinki milimetara do nekoliko milimetara (2 do 3), kao po-
sljedica međusobnog valjanja i klizanja bokova te kontaktnih pritisaka i
prisutnosti maziva (sL 122.1). Teorijski, rupice nastaju kao posljedica koncen-
tracije naprezanja koju izazivaju kontaktni pritisci na mjestima najvećih
smičnih naprezanja. Tamo se javljaju prskotine koje se šire prema povr-
šini. Na oblik i smjer prskotina utječe smjer sila trenja. Rupičenja se jav-
ljaju najprije na pogonskom zupčaniku zato što sila trenja na pogonskom
zupčaniku djeluje od kinematske kružnice prema tjemenu i podnožju zuba.
To dovodi do gibanja površinskih slojeva materijala prema podnožju i tje-
menu, a kod većih opterećenja do stvaranja prskotina. Budući da je smjer
sila trenja na kinematskom promjeru međusobno suprotan može doći, zbog
prskotina koje djelovanjem sila trenja imaju suprotan smjer, do stvaranja
većih površinskih prskotina. Pogonski zupčanik češće je u zahvatu tako da je

Sl. 122.1 Rupičenje bokova (pitting)

122
opasnost nastajanja rupičenja i zbog toga veća. Na putu zahvata od A do E
postoje periodi u kojima se u zahvatu nalaze istodobno po dva para zubi,
ali se u jednom dijelu puta zahvata A do E nalazi u zahvatu samo jedan par
bokova zubi. U tom su dijelu kontaktni pritisci najveći. Taj period tzv. po-
jedinačnog zahvata odgovara otprilike trećini boka zuba oko kinematske
kružnice.
Na sl. 123.1 prikazano je nastajanje prskotine. Rupičenje se javlja i kod
mekih materijala. Međutim, bokovi se plastično deformiraju, a rupice raz-
valjaju. / I
"- / i-""
~~~

Sl. 123.1 Nastajanje rupičenja (pittinga)

Mehanizam nastajanja rupičenja tumačimo ovako: površine bokova zuba

u zahvatu izložene su tlačnom (zbog Hertzova pritiska) i smičnom napreza-
nju (zbog međusobnog klizanja bokova zuba). Zarezima koji su izazvani
hrapavošcu bokova, promjenama u strukturi materijala izazvanim promjen-
ljivim naprezanjem i uključcima, dolazi do koncentracije naprezanja. Pro-
mjenljivo opterećenje dovodi do očvršćivanja materijala u zonama koncen-
tracije naprezanja. Vlačno naprezanje izazvano klizanjem bokova dovodi do
stvaranja mikroprskotina. U tako stvorene mikroprskotine utiskuje se ulje
kapilarnim djelovanjem i pritiskom.
U periodu zahvata bokova zubi ostaje to utisnuto ulje zatvoreno u prsko-
tinama. Radi međusobnog valjanja bokova zubi raste pritisak ulja zatvo-
renog u prskotinama, pa sc zbog toga prskotine povećavaju. Stalnim otva-
ranjem i zatvaranjem prskotina (ulaskom bokova zubi u zahvat i izlaskom iz
zahvata) dolazi do loma djelića materijala s rubova prskotina i do ispadanja
odlomljenih dijelova. Ulje može izazvati širenje pojedinih prskotina samo
dok prskotine ne postanu tako duge da svojom dužinom omoguće ulju koje
je izloženo pritisku (radi valjanja zuba po zubu) jednostavno istjecanje iza
zone pritiska bokova. Sve dok prskotine ne dostignu tu veličinu, lomovi ma-
terijala zauzimaju tipičan trokutasti oblik, a nastale rupe imaju školjkastu
formu. Daljnjim povećanjem prskotina oblik lomova materijala, a isto tako
i presjeci rupa postaju nepravilni. Lomovi materijala do kojih dolazi u ovom
periodu izazvani su kontaktnim pritiskom i tangencijalnim opterećenjem
onih rubova rupa koji leže u smjeru valjanja.

123
 Prskotine nastale opisanim mehanizmom leže prema površini boka zuba
pod određenim kutom. Kut prskotine prema površini boka iznosi 5° do 20°.
Primjećeno je da tendencija otvaranja prskotine ovisi o odnosu smjera kli-
zanja prema smjeru prskotine. Ako se nagib prskotine podudara sa smje-
rom klizanja. doći će zbog tlačnog opterećenja, prije nego što kontaktna
površina dospije iznad same prskotine, do otvaranja prskotine i do ulaska
(tlačenja) ulja u prskotinu. Nakon toga prskotina se zatvara, pritisak ulja
se povećava, a time i prskotina. Kod prskotine koja ima suprotan smjer
doći će do istiskivanja ulja. Premda će se i u ovom slučaju prskotina po-
većati ulje neće utjecati na to širenje. Na onim mjestima bokova zuba gdje
je smjer klizanja suprotan smjeru gibanja (ulaska u zahvat pojedinih točaka
boka zuba - negativna brzina klizanja), doći će do otvaranja prskotina. To se
odnosi na podnožni dio pogonskog i gonjenog zupčanika.
Međutim, na stvaranje rupičavosti ne utječe samo Hertzov pritisak, već i
uvjeti klizanja. Kao dokaz poslužit će pokus gdje je veći zupčani k bio po-
gonski (multiplikator). S obzirom, na nepovoljne uvjete klizanja, ali sada na
velikom zupčaniku, rupičavost se je pojavila najprije na velikom zupčaniku.
N\l malom zupčaniku s malim brojem zuba polumjer zakrivljenja boka
na podnožju zuba u početnoj točki zahvata gotovo je jednak nuli. To znači
da je Hertwv pritisak u toj točki vrlo visok, bez obzira što ovdje nije riječ
o točki pojedinačnog već dvostrukog zahvata. U takvim slučajevima se može
vrlo brzo rupičavost očekivati.
Nastajanje rupičenja uvjetovano je veličinom kontaktnih pritisaka i sila
trenja, a veličina sile trenja od hrapavosti bokova i podmazivanja (načina
podmazivanja i vrste maziva). čim je površina bokova glađa, a podmazi-
vanje bolje, opasnost od pojave rupičenja je manja. Termičkom obradom
(cementiranjem, nitriranjem, kaljenjem) i očvršćavanjem površine povećava
se čvrstoća, a time i veća otpornost prema gibanju površinskih slojeva ma-
terijala silama trenja.
Inicijalno rupičenje (initial pitting) javlja se pri puštanju u pogon no-
vog zupčanog para. Ono traje općenito samo dok se ne izravnaju nadvišenja
izazvana hrapavošću, dok se ne stvori dovoljno velika površina nošenja koja
će moći preuzeti opterećenje bez oštećenja. Ova vrst rupičenja prestaje naj-
češće nakon uglačavanja i ne širi sc.
Progresivno mpičenje (progresive pitting, sl. 124.1) nastavlja se i nakon
izravnavanja početnih neravnina bokova. Opseg rupičenja nakon dužeg vre-
mena rada zupčanika je toliki da preostali neoštećeni dio površine bokova
više ne može prenositi opterećenje, pa vrlo
brzo nakon toga nastupa potpuno droblje-
nje (gnječenje) površine boka, a dolazi i do
loma.
Rupičavost se najčešće javlja nakon po-
gona od godine i pol (10 5 do 10 . 106 zahva-
ta). U početku je teško odrediti je li riječ o
neopasnoj ili progresivnoj rupičavosti. Mi-
nimalni broj zahvata nakon kojeg može do-
ći do rupičavosti iznosi 105 do 2 . 105. Jako
napredovanje rupičavosti dovodi do unište-
nja zupčanika.
SI. 124.1 Progresivno rupičenje (pitting)

124
 Zupčanike smatramo izdržljivim u odnosu prema rupičavosti ako pri
nepromijenjenim pogonskim uvjetima opada rupičavost svedena na jedinicu
vremena (dcgrcsivna rupičavost). Zupčanici koji nisu izd r 71jivi prema mpi-
čavosti jesu oni kod kojih je rupičavost svedena na vremena kon-
stantna ili se povećava (linearna, odnosno progresivL ,'<:1). Broj i
veličina novo nastalih rupica mora biti uzeta u obzir. h , ' ) n j u ru-
pičavosti uzima se u obzir cjelokupna površina bokova .'0\ Ii Radi
kvantitativnog utvrđivanja opsega rupičavosti, potrebno je označitI
zube i uzeti ih u obzir pri utvrđivanju rupii::avostL
Stanje bokova potrebno je II kritičnim slu{:a,icvima kontrolirati najm8.
njc triput. Prvu kontrolu potrebno je obaviti tek nakon 10'; promjena. Dal}
nje kontrole potrebno je obavljati u odgovarajućim vremens!; im. razmacima,
na osnovi nalaza prve kontrole.

4.5.1.2.4 Zaribavmzje

Zaribaval1je je oštećenje bokova izazvano istodobnim djelovanjem visokih

površinskih pritisaka i brzina klizanja najčešće li blizini tjemena i podnožja
boka zuba. Posljedice zaribavanja su udubljenja i brazde u smjeru brzine
klizanja. Razlikuje se lako zaribavallje (sl. 125.1) kao posljedica urađivanja
novih zupčanika i teško zaribaval1je (sl. 125.2) koje se nastavlja dok s bokova
nije odnesena tolika količina materijala da sc zubi počinju lomiti. Pri sa-
mom nastajanju zaribavanja teško je utvrditi je li riječ samo o lakom za-
ribavanju koje prestaje nakon urađivanja ili o teškom zaribavanju. Ako se na
zaribanoj površini javljaju samo mali znaci nastale hrapavosti, male dubine

Sl. 125.1 Početak zaribavanja

Sl. 125.2 Teško zaribavanje

125
hrapavosti s izgledom površine koja kao da je jetkana, riječ je o lakom za-
ribavanju. Ako su zaribane površine jako hrapave, s dubokim brazdama, go-
vorimo o teškom zaribavanju.
Do zaribavanja dolazi, kako se pretpostavlja, zbog prekida uljnog fil-
ma izazvanog visokim opterećenjem i velikim brzinama klizanja. Prekidom
uljnog filma dolazi do metalnog dodira, a time djelovanjem trenja do naglog
povećanja temperature, lokalnog zagrijavanja i zavarivanja. Idućeg momenta
zavareni dijelovi su otrgnuti i dio materijala odnesen, što dovodi do zariba-
vanja. Ulja veće viskoznosti stvaraju uljne slojeve veće nosivosti nego ulja
niže viskoznosti.
Da bi se spriječilo zaribavanje, upotrebljavaju se ulja s aditivima za
visoke pritiske (HP). Da bi se izbjegla mogućnost zaribavanja, potrebno je
pri proračunu zupčanika paziti da kontaktni pritisci ne budu previsoki, a isto
tako ela i brzine klizanja na tjemenu i podnožju zuba ne budu previsoke (po-
mak profila, korekcija profila, izbor modula). Porastom hrapavosti raste
opasnost od zaribavanja, a na isti način djeluje i valovitost površine, nepra-
vilan oblik boka, greška u koraku. Utjecaj materijala javlja se samo kao
posljedica ispravnosti sparivanja materijala. Preporučuje se da materijali
zupčanog para budu od različitih vrsta čelika i da pogonski zupčanik ima
veću tvrdoću od gonjcnog zupčanika.
Visina zuba i veličina koraka imaju velik utjecaj na zaribavanje. Na
velikim zubima javljaju se velike brzine klizanja. Pri odredenoj obodnoj
brzini mogućnost zaribavanja mijenja se s visinom zuba. Zupčanici s ve-
likim brojem zubi male visine, mnogo se manje zaribavaju od odgovaraju-
ćih zupčanika s malim brojem zubi velike visine. To proizlazi iz činjenice
da zupčanici s velikim brojem zuba male visine imaju nižu dinamičku izdrž-
ljivost na savijanje, pa je opterećenje niže, a niže su i brzine klizanja. Opće­
nito se može reći da se zupčanici s malim brojem okretaja manje zariba-
vaju. S povećanjem brzine vrtnje postoji veća opasnost zaribavanja, naro-
čito u periodu uhodavanja. Da bi se opasnost zaribavanja izbjegla, potrebno
je veću pažnju posvetiti kvaliteti površinske obrade, odstupanjima oblika
i točnosti ugradnje. Ulje veće viskoznosti daje uljni film koji omogućuje
veću opteretivost i veću zaštitu od zaribavanja nego ulje niže viskoznosti.
Potrebno je ipak napomenuti da je za smanjenje mogućnosti zaribavanja,
osim naziva, važan izbor materijala, njegove mikrostrukture i tvrdoće te
kvaliteta površinske obrade.
Ako je zaribavanje otkriveno u početnoj fazi, mogu se strugalom i smir-
kovim papirom ukloniti oštećenja, a pri ponovnom puštanju u pogon upot-
rijebiti ulje veće viskoznosti i aditive za visoke pritiske (HP ulja). Uređaji za
podmazivanje moraju omogućiti dobro omreženje (oplakivanje) bokova uljem.
Preporučuje se da radi sprečavanja zaribavanja novi prijenosnici rade neko
vrijemc s manjim opterećenjem i manjom brzinom. Postepeno se povećava
opterećenje i brzina vrtnje do punog opterećenja, dok se zubi ne uglačaju.
Nakon toga potrebno je zamijeniti ulje. Neki termokemijski (difuzni) po-
stupci povećavaju otpornost na zaribavanje (sulfirizirunje u solnoj kupelji,
nilriranje). Na površinama ovako obrađenih zubi dobivaju se tanki slojevi
koji sadrže sumporne, odnosno dušične spojevc. Ti spojevi posjeduju dobra
svojstva u odnosu prema trenju i onemogućuju hladno zaribavanje.
Cementirani mali zupčanik velike tvrdoće (brušeni zubi) u zahvatu s
velikim zupčanikom srednje tvrdoće (poboljšan) bit će otporniji na zariba-
vanje i pri većem opterećenju od zupčanika izrađenih od dva jednaka ma-

126
terijala srednje tvrdoće. Praksa je pokazala da su zupčanici s ravnim i kosim
zubima, izrađeni od čelika s visokim sadržajem nikla ili nikla i kroma, skloni
zaribavanju. To vrijedi posebno ako su zupčanici izrađeni od spomenutih
materijala međusobno u zahvatu. Materijali s dodacima kroma i molibdena
s kaljenim i brušenim površinama bokova, uz primjenu odgovarajućeg ma-
ziva, visoko su otporni na zaribavanje. Već smo rekli da veličina zuba,
odnosno modul, ima velik utjecaj na zaribavanje. Kao orijentacija može se
uzeti da kod m ~ 1,25 mm nema zaribavanja; kod m = 1,25 do 2,5 mm do
zaribavanja može doći pri velikim brzinama i s uljem niske viskoznosti;
kod m = 2,5 - 5 mm do zaribavanja može doći pri srednjim brzinama; kod
m = 5 - 10 mm do zaribavanja može doći i kod malih brzina i srednje
viskoznog maziva.
Novi prijenosnici moraju se uhodavati uz niže opterećenje koje se poste-
peno povisuje do punog opterećenja. Pri tome dolazi do uglačavanja bokova
zubi. Metalni djetići od uglačavanja odlaze u ulje. Zato je potrebno nakon
uhodavanja promijeniti ulje.

4.5.1.2.5 Trošenje (habanje)

Trošenje (habanje) je oštećenje povrsme nastalo odnošenjem materijala sa

cijele širine i visine zuba dugim radom. Samo ona oštećenja bokova kod
kojih dolazi do više-manje ravnomjernog odnošenja materijala s površine
bokova zuba smatraju se trošenjem (habanjem). Ako je ulje čisto i ako su
brzine klizanja između bokova jako rnale, ili, ako je ulje tako niske viskoz-
nosti da ne omogućava stvaranje kontinuiranog uljnog filma, doći će do
trošenja bokova, koje svedeno na 106 promjena opterećenja može biti dosta
visoko. Trošenje može u ovom slučaju biti smanjeno upotrebom ulja veće
viskoznosti ili upotrebom aditiva koji povećavaju prionIjivost maziva. Pove-
ćana hrapavost bokova povećava trošenje.
Onečišćeno ulje, pijesak, oksidi, prašina od brušenja i ostala strana
tijela dovode, bez obzira na brzine, do povećanog trošenja. Da bi se spriječilo
trošenje, potrebno je ugraditi filtre.
Ako je ulje izloženo visokim temperaturama, stvaraju se kiseline i uljni
talog kao posljedice rastvaranja ulja. Ako su kontaktni pritisci visoki, uljni
talog izaziva povećano trošenje. Naj-
veće trošenje javlja se na tjemenu i
podnožju boka. Slika 127.1 prikazuje
troš'enje bokova. Profil boka mijenja
sc trošenjem. Iako sc veličinc troše-
nja kreću II mikronirna, promjena pro-
fila dovodi do nepravilnosti prijenos-
nog omjera (udari).

Korozija trenja javit

će se kao cr-
vcnkastosmeđi korozioni talog, ako su
dvije metalne površine tlačene jedna
na drugu visokim pritiskom i ako pri
tome dolazi i do vibracija malih
amplituda. Ako zupčanici stoje. a bo- Sl. 127.1 Trošenje bokova

127
kovi zupčanika su izloženi pritisku i vibracijama, javlja se korozija trenja.
Djelovanjem ulja, vlage i kisika mogu se na mjestima dodira takvih bokova
pojaviti duboki zarezi, kao posljedice korozije trenja.
Oštećenja bokova zubi izrađenih od mekih materijala nastaju kao pos-
ljedica plastične deformacije bokova izazvane naprezanjima bokova koja pre-
laze granicu tečenja. U kombinaciji tvrdog (kaljenog) i mekog (nezakaljenog)
boka dolazi pri udaru do utiskivanja tvrdog u meki materijal. Ako je pri
tome prekoračena granica tečenja, tvrdi bok ostavit će otisak u mekom boku.
Ako su oba boka mekana, dolazi do gnječenja i pomicanja površinskih slo-
jeva materijala prema djelovanju sila trenja.
Granica opteretivosti zupčanika određena je sposobnošću preuzimanja
odredenog opterećenja, ,l da pri tome ne dođe u pitanje normalan rad.
Razlikujemo nosivost korijena zuba, nosivost bokova, nosivost tl odnosu pre·
Illa zaribavunju, nosivost li odnQsu prema [roŠCl1 ju (habanju). Iz sl. 128. I vid·
ljivo je da se granice opteretivQsti nezakaljenih i zakaJjenih zupčanika među­
sobno razlikuju. Zu nezakaljene zupčanike granica opteretivosti određena
je granicom nosivosti bokova. osim za vrlo male obodne brzine gdje granica
trošenja može biti mjerodavna za granicu opteretivosti zupčanika.
Kod zakaljenih zupčanika granica nosivosti korijena mjerodavna je pri
normalnim oboelnim brzinama, a za vrlo niske obodne brzine opet je mje-
rodavna granica trošenja. Praksa je, međutim, pokazala da opterećenje koje
je dovelo do jedne vrste oštećenja vodi elo povećanja sklonosti prema dru-
goj vrsti oštećenja. Tako se na zupčanicima mogu javljati istodobno različita
oštećenja kao što su: rupičenje, zaribavanje, plastične deformacije i kona-
čno lom zuba.
Na sl. 128.1 sc vidi da bi pri vrlo visokim obodnim brzinama granica op-
teretivosti mogla biti uvjetovana granicom zaribavanja. Trenjem proizvedena
toplina pri velikim obodnim brzinama odvodi se presporo. To izaziva povi-
šenje temperature bokova pri čemu se zagrijava i ulje, a time se mijenja i
snIzuje viskoznost, a smanjuje sposobnost podmazivanja. Novija istraživa-
nja pokazala su, međutim, da nakon dostizanja minimuma, opteretivost na
zaribavanje počinje ponovno rasti. Uzrok tome je deblji uljni sloj pri većim
obodnim brzinama pa je trenje niže.

ZOkQLJeni
zupčaniCI

t,

'"
<:
'"
·U

'"2
o.
o

obodna br zlno obodna brZina --- v",

Sl. 128,1 Granice opterctivostl nezakaljenih zakaljenih bokoY3 zubi

128
4.51 OPTERECENJE ZUPCANlKA

Osim nazivnih obodnih sila koje se izračunavaju iz nazivnih okretnih

momenata, kod zupčanih prijenosnika javljaju se i dodatna dinamička op-
terećenja.
Nazivna obodna sila izračunava se iz nazivnog okretnog momenta, od-
nosno nazivne snage:

Tl Pl
FI = - - = - - ,
rl v
gdje je
U N
FI - nazivna obodna sila na diobenom promjeru
Tl u Nm - nazivni okretni moment pogonskog zupčanika
rl u m - diobeni promjer pogonskog zupčanika
PI u W - nazivna snaga pogonskog zupčanika
v u m/s - obodna brzina diobenih promjera = dl . 'lt • nl (s nl u 1/s).
Dodatna dinamička opterećenja dijele se na tzv.:
vanjska dodatna dinamička opterećenja,
unutrašnja dodatna dinamička opterećenja.

4.5.2.1.1 Vanjska dodatna dinamička opterećenja K(

Vanjska dodatna dinamička opterećenja Klovise o karakteristikama pogon-

skog i gonjenog stroja, mase koje se pokreće i vrste spojke. Osnovna ka-
rakteristika vanjskih dodatnih dinamičkih opterećenja leži u tome da su
ona u toku rada promjenljiva. Promjenljivost pri tome može biti periodična
(ako se opterećenje mijenja po nekom ciklusu) ili povremena (opterećenje se
povremeno povećava i smanjuje).
Električni i turbostrojevi imaju ravnomjerniji okretni moment od klip-
nih (pogonskih ili radnih), a neravnomjernost klipnih ovisna je o broju ci-
lindara i o stupnju uravnoteženosti masa.
Radni strojevi kod kojih se javljaju velika ubrzanja masa (strojevi koji
kružna gibanja pretvaraju u pravocrtna), strojevi kod kojih radne sile naglo
rastu (valjaonički stanovi, drobilice), predstavljaju strojeve s naglim pove-
ćanjem radnog okretnog momenta.
Pri proračunu zupčanika mjerodavan je najveći okretni moment kojeg
zupčani par mora prenijeti.
Budući da 'Ila veHčinu stvarnog maksimalnog okretnog momenta utječe
čitav niz utjecajnih faktora koje je teško analitički obuhvatiti, usvojeno je
da se oni obuhvate iskustvenim pogonskim faktorom K, (tablica 130.1).
Pogonski faktor Kl

II - OzubJjenja i zupčaniC!i 129

 Tablica 130.l
Vrst pogonskog stroja
Opterećenje radnog
stroja elektromotor tUI1bostroj I jedll100ilJrlJndrični
klipni stroj
I
ravnomjerno l 1,25 1,75

s umjerenim uda/ninla 1,25 1,5 2,0

s jakim udarima 1,5 1,75 2,25

._.

Prema tome stvarno najveće vanjsko opte~rećenje dobiva se množenjem

nazivnog opterećenja pogonskim faktorom K;) (ISO dokument 192 E od
1977. godine). . /~

4.5.2.1.2 Unutrašnja dodatna dinamična opterećenja!y-_

Kao posljedica postojećih grešaka ozubljenja i deformacija zuba zbog opte-

rećenja, javljaju se na gonjenom zupčaniku kolebanja kutne brzine. Za vri-
jeme zahvata zuba na pogonskom igonjenom zupčani ku mijenja se u ovis-
nosti o položaju točke zahvata na zahvatnoj crti, veličina kraka na kojem
djeluje sila sa zuba na zub, a time i progib zuba. Ovisno o stvarnim unu-
trašnjim dinamičkim dodatnim opterećenjima povećava se nazivna obodna
sila Ft. Unutrašnja dodatna dinamička opterećenja ovise o krutosti zuba,
pomaku profila, greški koraka zahvata, obodnoj brzini, krutosti uvijanja i
savijanja vratila, veličini okretnih masa. U kinematici gibanja se pretpos-
tavlja da su zubi i vratilo kruti, da zubi imaju točan oblik, da su koraci
zahvata međusobno jednaki i da je kutna brzina gonjenog zupčanika propor-
cionalna kutnoj brzini pogonskog zupčanika. Sve je to u stvarnosti drukčije:
zubi su elastični, deformiraju se, oblik zuba ne odgovara teoretskom obliku,
stvarni korak odstupa od teoretskog. Sve to mijenja kinematske odnose, a
kao posljedica javljaju se unutrašnje dodatne dinamičke sile.

4.5.2.1.3 Utjecaj elastične deformacije zuba Ha veličinu unutrašnjih dodatnih

dinamičkih opterećenja

Na sl. 131.1 prikazan je slučaj kad novi par zubi (2, 2') ulazi u točki A u
zahvat, a stari par zubi (1, 1') nalazi se u točki D koja je od točke A udaljena
za korak zahvata (Pe)' Isto tako kada će stari par zubi (1, 1') u točki E
dzlaziti Ijz zahvata, novi par zubi (2, 2') nalazit će se u točki B koja je od
točke E također udaljena za korak zahvata Pe' B E = Pe' Iz toga proizlazi
da će se između točaka A B i D E u zahvatu nalaziti istodobno dva para
zubi, a između B D samo jedan par. Ako se pretpostavi da par zubi 1, l' još
nije dospio u točku D, a da ni par zubi 2, 2' nije dospio u točku A u zahvatu
se nalazi samo jedan par zubi (1, 1'). Sila zuba na zub djeluje u smjeru
zahvatne crte. Zubi su elastični i deformirat će se djelovanjem sile. Slika

130
 SI. 131.1 Zaostajanje zupčanika 2. zbog elastične deformacije zuba zupčanika I.

131.1 simboličnopokazuje kako i koliko se je deformirao zub 1 u blizini

točke D (crtkane linije). Zub 1, a time i gonjeni zupčanik, zaostao je u
svom gibanju radi deformacije zuba 1 za kut zaostajanja. Deformacije pa-
gonskog zupčanika i gonjenog zupčanika neće, međutim, u periodu zahvata
biti jednake, mijenjat će se jer se mijenja položaj hvatišta sile na boku,
zuba, a time i krak savijanja. Na boku zuba pogonskog zupčanika krak
se, počevši od točke A povećava prema tjemenu, a na gonjenom smanjuje
prema korijenu. Veličina deformacija jednog para zuba predstavlja zbir
deformacija jednog i drugog zuba, a mijenja se u toku zahvata relativno
malo tako da je i kut zaostajanja malen i nema bitan utjecaj na dinamiku
zupčanog para.
U momentu kada je novi par zubi ušao u točki A u zahvat, opterećenje
koje je do tada prenosio samo par zubi 1, 1', preuzeo je sada i par zubi
2, 2'. Time su se smanjile deformacije zuba zupčanika 1 na polovicu, pa je
radi toga došlo do ubrzanja gonjenog zupčanika. Budući da se ta promjena
dogodila u vrlo kratkom vremenskom periodu, moralo je ubrzanje gonjenog
zupčanika biti veliko. Slično se događa u točki B kada cijelo opterećenje
preuzima samo jedan par zubi (2, 2') jer je drugi par (1, 1') u tom momentu
ušao u točki E iz zahvata. Sada dolazi do povećanja deformacija na zubu 2

131
i do zaostajanja gonjenog zupčanika. Iz toga proizlazi da u periodu zahvata
dolazi stalno do ubrzavanja i usporavanja gonjenog zupačnika. Sile potrebne
za ubrzanje i usporavanje čine dio tzv. unutrašnjih dodatnih dinamičkih
opterećenja. Deformacije zuba proporcionalne su visini opterećenja. To
znači da će dodatna dinamička unutrašnja opterećenja biti to veća što su
veća opterećenja. Deformacije će s druge strane kod istog opterećenja biti,
to veće što je presjek zuba u korijenu zuba manji, a taj će biti malen kod
zupčanika s malim brojem zuba i kod zupčanika s negativnim pomakom
profila.
Budući da je kod čelnika s ravnim zubima Emax = 1,98, a kod čelnika
s kosim zubima najčešće je E> 2, to znači da su kod čelnika s ravnim
zubima dodatna unutrašnja dinamička opterećenja veća nego kod čelnika
s kosim zubima.

4.5.2.1.4 Utjecaj nepravilnosti profila boka zuba na veličinu unutrašnjih

dodatnih dinamičkih opterećenja

Odstupanja od idealnog evoiventnog profila nose sa sobom promjenu brzine

gonjenog zupčanika. Budući da u ovom slučaju promjene brzina dulje traju,
ubrzanja su mnogo niža, a time i dodatne dinamičke sile.
Potrebno je napomenuti da se korekcija profila zuba vrši, kako je već
objašnjeno, radi poboljšanja uvjeta rada zupčanika pri ulasku i izlasku
zubi iz zahvata. Tu je zapravo riječ o tome da vrh zuba zadire u podnožni
dio boka zupčanog para, što dovodi do trošenja i vrha i podnož~a zuba.
Zato se, zapravo, i vrši korekcija profila zuba (sl. 132.1) koja naročito dolazi
do izražaja pri jako opterećenim zupčanicima kod kojih dolazi do velikih
deformacija.

korigirani profil
tjemenog dijela
boka

Sl. 132.1 Korelacija profila tjemenog dijela boka

132
4.5.2.1.5 Utjecaj odstupanja koraka zahvata (pJ na veličinu unutrašnjih
dodatnih dinamičkih opterećenja

Na sl. 133.1 prikazan je zahvat zupčanika kod kojih je korak pogonskog

zupčanika Pel veći od koraka gonjenog zupčanika Pel' Pel > Pel. Pri tome
pretpostavljamo da su bokovi zubi točne evolvente i da neće doći do de-
formacija zuba. Kada će se zupčanici 1, l' nalaziti u točki E, na izlasku
iz zahvata, nalazit će se zupčanici 2, 2' u točki B. Budući da je Pel > Pel,
zupčanik 2' će zastati. To će trajati sve dok zupčanik 2 ne savlada razliku
u koracima Pel - Pel. Kada dođe do dodira bokova, bit će potrebno gonjeni
zupčanik ubrzati. Za to ubrzanje potrebna je sila.
Ako je korak zahvata gonjenog zupčanika Pe2 veći od koraka zahvata
pogonskog zupčanika Pel' Pe2 > Pel' kako je to prikazano na sl. 133.2, doći će
do slijedećeg: u času kada će u točki A novi par zubi 2, 2' ulaziti u zahvat
(zubi 1, l' nalaze se u tom času u točki D) do dodira bokova neće doći na
zahvatnoj crti. Radi toga ni odnos kutnih brzina neće moći biti konstan-
tan, što znači da mora doći do ubrzavanja gonjenog zupčanika sve dok se

I
I
I I
~ . 4;, TW'
o, o,

Sl. 133.1 Položaj zuba u krajnjoj točki Sl. 133.2 Položaj zuba u početnoj točki
zahvata E i unutrašnjoj točki zahvata zahvata u slučaju da je p" > p"
B za slučaj P.t > p"

133
dodir bokova ne počne ostvarivati na zahvatnoj crti. Pri ponovnom ulasku
novog para zubi u zahvat slika će se ponavljati. I ovdje će za ubrzanje biti
potrebna sila.
Iz svega do sada navedenog vidljivo je da se radi elastičnih deformacija
zuba, grešaka u profilu boka zuba, grešaka u koracima, elastičnog uvijanja
vratila itd. javljaju dodatna dinamična unutrašnja opterećenja. Logično je
da će se pojave koje su ovdje promatrane odvojeno dešavati istodobno.
Osim razlike u koracima, javljat će se istodobno i deformacije zuba (sl.
134.1). Odstupanja koraka ovise o načinu izrade, o odstupanju alata i odstu-
panju odnosa alata prema izratku i o kinematskim odstupanjima strojeva
na kojima se izrađuju zupčanici.

Izubi1 I l' su
deformirani

zub 2 prodire u
zub 2'

Sl. 134.1 Međusobni položaj zubi u zahvatu kod kojih su pored greške u koraku
zahvata vidljivi i progibi zubi
Utjecaj razlike u koracima na veličinu dodatnih dinamičkih optere-
ćenja veći je nego utjecaj elastičnih deformacija zuba. Pri tome će do
većih dodatnih dinamičkih sila prije doći ako su razlike u koracima u pro-
sjeku male, ali pojedinačne razlike velike, nego u slučaju ako su razlike
u koracima u prosjeku velike, ali su pojedinačne razlike od para zubi do
para zubi približno jednake.
Ako su zupčanici jače opterećeni, doći će u slučaju da je Pel > Pe2'
radi jače deformacije pogonskog zupčanika, do smanjenja razlike u koraci-
ma. Ovisno o veličini razlike u koracima i o veličini opterećenja zupčanici
2, 2' preuzet će ili samo manji dio opterećenja koje se prenosi zubima, ili
će cijela opterećenja preuzeti tek onda kad par zubi l, l' izađe iz zahvata.
Ako su razlike u koracima velike, a opterećenja mala, pa su i deformacije
male, cjelokupnu silu u periodu zahvata preuzima samo jedan par zubi.
Koliki dio sile će u periodu zahvata preuzeti par zubi 1, l', ovisit će o
razlici u koracima i o veličini opterećenja.
Ako je Pe2> Pel' doći će kod većeg opterećenja radi progiba zuba po-
gonskog zupčanika, do povećanja razlike u koracima, jer je progibom po-
gonskog zupčanika došlo do zaostajanja gonjenog zupčanika. To će dovesti
do toga da će par zubi 2, 2' preuzeti dio opterećenja, smanjiti deformaciju
pogonskog zupčanika, a time smanjiti i razliku u koracima. Par zuba 2, 2'

134
ulaskom u zahvat također se je deformirao i time smanjio razliku u kora-
cima. Međutim, ako je razlika u koracima velika, a opterećenje malo pre-
uzet će cijelo opterećenje par zuba 2, 2', a par 1, .l' će se razdvojiti.
Promjene kutnih brzina, odnosno potreba za ubrzanjem o kojem je bilo
riječi, javlja se u određenim vremenskim periodima pri ulasku, odnosno
izlasku zubi iz zahvata. Kod većih kutnih brzina ove promjene bit će vre-
menski kraće, pa će ubrzanja i usporenja biti veća, a time i dodatno di-
namička unutrašnja opterećenja.
Kod obodnih brzina većih od 40 do SO m/s postaju vremena potrebna
za ubrzanja i usporavanja tako mala da se zbog inercije masa prije opisani
procesi ne mogu ostvariti. Zato kod obodnih brzina većih od 40 do SO m/s
i ne dolazi do povećavanja dodatnih dinamičkih sila. Iznad tih brzina za-
državaju wiutrašnje dodatne dinamičke sile približno istu vrijednost.
Do znatnog povećanja dinamičkih dodatnih opterećenja može doći ako
se vibracije izazvane dinamičnim silama podudaraju s vrijedrtostima vlasti-
tih vibracija, tj. ako dođe do rezonancije. U takvim slučajevima mora se
obodna brzina kretati u potkritičnom i natkritičnom području.
Računsko obuhvaćanje dodatnih unutrašnjih dinamičkih opterećenja je
vrlo teško. Pri tome nije problem u brojnosti utjecajnih faktora, već u nji-
hovoj međuovisnosti. Zato i određivanje vrijednosti ovog faktora počiva na
rezultatima eksperimentalnih istraživanja. Prema dokumentu ISO 192 E od
1977. godine za industrijske prijenosnike i mjenjače ugrađene u strojeve,
za zupčanike od čelika s velikim presjekom vijenca s brojem zuba ZI < SO,
učestalosti vrtnje u potkritičnoj zoni, izraženu izrazom ~< 10 i nor-
100
malnom silom sa zuba na zub Fbtl > 150 N/mm (prosječno visoka optere-
ćenja),mogu se vrijednosti faktora unutrašnjih dinamičkih sila Kv za čel­
nike s ravnim zubima očitati iz dijagrama na sl. 135.1. Za čelnike s kosim

2~r---r---.---'---'---'----r---'---'

2p f----f----+--

područje
rezonancije

2 4 6 8 10 12 14 16
VZ1 ( l
- 100 mIs

Sl. 135.1 Vrijednosti faktora unutrašnjih dinamičkih sila K,. za čelnike s ravnim
lubinu l:l ISO k\'aJi!c'tc ozubIicnia 3. do 10.

135
zubima s ~< 14, i E > 1, a sve ostalo isto kao kod čelnika s ravnim
100 li
zubima, veličine Kv faktora unutrašnjih dodatnih dinamičkih opterećenja da-
ne su na sl. 136.1.
Za zupčanike s kosim zubima kod kojih je E < 1 vrijednost faktora Kv
~
izračunava se za istu vrijednost v . zl/100 iz jednadžbe:
Kv = Kvr - E (Kvr -" K vk ) ,
li
gdje je Kvr vrijednost Kv očitana iz dijagrama za čelnike s ravnim, a Kvk za
čelnike s kosim zubima.
1,6 r--,---,-----.--,----,---,----r--.----r---,--~

1,5 f--+---+-

t 1,4

1,3 r------./+--I---f-iL-----j,.L--+---,,.L+---+---7"q------:l--+--++-------j

1,2 r---+-+-~-Y-------"~-+-"'---+---cJ.,.""""""-+-------:l--+--++--~
3

1,1

4 12 14 20 22
§( /)
- 100 m s
Sl. 136.1 Vrijednosti faktora unutrašnjih dinamičkih sila Kv za čelnike s kosim
zubima s E~ > l za ISO kvalitete ozubljenja 3. do 10.

Potrebno je napomenuti da se na traženju rješenja unutrašnjih dodat-

nih dinamičnih opterećenja radi više od pedeset godina. U početkU su to
bile više-manje empiričke metode (Barth, Agma), kasnije se pokušalo ener-
getskim metodama, (uzimanjem u obzir masa i krutosti zupčanika) razviti
nove metode proračuna (Buchingham, Tuplin). Tek u posljednje vrijeme
počela su se vršiti istraživanja vibracija elastičnih rotacijskih sistema da bi
se dobili podaci za dinamičko opterećenje. Ove nove metode proračuna
vrlo su složene i nedovoljno eksperimentalno dokazane da bi mogle biti
primijenjene u praksi. Jednostepeni prijenosnik može biti prikazan kao
vibracijski sistem prema slici 131.1. Za prikazani sistem može se transforma-
cijom dobiti jednadžba:
mr ii +k . Y + e (t) [y - t (t)] = FI,
gdje je:
k - prigušnost
e (t) - promjenljiva krutost zuba
t (t) - funkcija greške ozubljenja
- reducirana masa zupčanika.

136
 Rješenje spomenute jednadžbe može se radi promjenljive krutosti do-
biti samo pomoću računala metodom približavanja, tako da jednadžba unu-
trašnje dodatne dinamičke sile glasi:
Fdin = mr' ti·

Sl. 137.1 Jednostepeni prijenosnik prikazan kao vibracijski sistem

4.5.3 SILE KOJE OPTERECUJU ZUB (OPTERECENJE ZUBA)

Općenito je pri proračunu zupčanika poznata nazivna snaga P, -brzina vrtnje
n (S-I), odnosno kutna brzina w (rad/s), a time i veličina okretnog momenta
p
T=-(Nm).
w
Nazivna vrijednost okretnog momenta na pogonskom zupčaniku:
Pl
Tl=-(Nm),
Wl

gdje je:
PI u W - nazivna snaga koju treba prenijeti pogonskim zupčanikom
WI u rad/s - kutna brzina pogonskog zupčanika
TI u Nm - nazivni okretni moment pogonskog zupčanika.

Nazivna snaga može se izraziti i obodnom silom:

P = Ft • v = T • W (w) ,
gdje je:
p u W - nazivna snaga
Ft u N - nazivna obodna sila na diobenom promjeru
v u m/s - obodna brzina na diobenom promjeru
TuNm - nazivni okretni moment
rad
wu-- - kutna brzina.
sec

137
 Uzima se da sila sa zub na zub (normalna sila) Fbn (sl. 138.1) djeluje u
smjeru zahvatne crte na sredini širine zuba u kinematskom polu C.

Normalna sila:

Radijalna sila:

Fr = Frl = Fr2 = Fbn sin a.w = Ft tan (J. = Ftw tan (J.w •

Komponente normalne sile Fb",

sile Fr> Ft prenose zubi zupčani­
? ogonsJ·- ka, a moraju biti preuzete od
tY~
ležaja i vratila.
I Pogonski zupčanik 1, čiji je
smjer gibanja u smjeru kazaljke
na satu (sl. 138.2), djeluje na zup-
čanik 2 silama F bn2 , odnosno kom-
ponentama F tl i F r2 . Gonjeni zup-
1iw2 čanik 2 djeluje isto tako velikim
reakcijama F bnt , odnosno kompo-
nentama Fr! i Ft! na zupčanik l
natrag. Prema tome je:

----~--­
~! cos (J.w

I
~
;? gonjenI

Sl. 138.1
zubima -
,.. r-- -

- --

-- .

f-"
Sl. 138.2 Sile na zupčanom paru - '" r------, r-
čelnika s ravnim zubima
b
138
 Iz toga proizlazi da sile koje se sa pogonskog zupčanika 1 prenose na
gonjeni zupčanik 2 djeluju u smjeru kretanja pogonskog zupčanika. Ove
sile opterećuju zube, vratilo i ležaje zupčanika 2. Na pogonski zupčanik, nje-
govo vratilo i ležaje djeluju sile koje se javljaju kao reakcije djelovanja
sila pogonskog zupčanika na gonjeni zupčanik. Njihov je smjer suprotan
smjeru kretanja pogonskog zupčanika.
Prikazani pogonski zupčanik 1 na sl. 139.1 okreće se u smjeru kazaljke
na satu i prenosi snagu i gibanje na zupčani k 2, čije je vratilo uležišteno
u ležaje A i B i za koje valja izračunati sile koje ga opterećuju i reakcije.
Sa vratila zupčanika 2 prenosi se preko spojke S snaga i gibanje dalje. Sna·
ga i broj okretaja zupčanika 1 su poznati. Zanemarivši gubitke koji nastaju
u radu zupčanika, izračunava se veličina obodne sile koja se sa zupčanika
1 prenosi na zupčanik 2 iz jednadžbi:

Pl Pl Tl
Ft =--=----
v tv • rl rl

ležaj B
,

J
/
2h
l2
I a2 b2 C2
I
b
F.Ah
FAv
a2 b2 C2

l2
GS(težina f2v
spojke)
G2 (teži no zupčanika) Sl. 139.1 Sile koje opterećuju
vratilo i reakcije u ležajima

139
 Da bi se dobile sile koje opterećuju vratilo zupčanika 2, treba silu Fl-n~
koja, budući da je zupčani k 2 gonjeni, djeluje u smjeru gibanja zupčanika 2.
Nanošenjem sila ED Fbn2 i El Fbn2 u središte zupčanika 2 dobit će se veličina
okretnog momenta koji opterećuje vratilo 2:

Preostalu silu @ Fbn2 treba rastaviti u horizontalnu vertikalnu kompo·

nentu F2v i F 2h •

Uzmu li se u obzir i vlastite težine: spojke Gs> zupčanika 2 - G 2, zane-

marujući vlastitu težinu vratila, dobit će se da u horizontalnoj ravnini dje-
luje samo sila F2h = Fbn2 sin (cp - cx.w ) •
U vertikalnoj ravnini djeluju sile Gs> F 2v = Fbn2 cos (cp - cx.w ), G2•
Reakcije u horizontalnoj ravnini:
F2h . C2
FA2h = - - - -
13

Reakcije u vertikalnoj ravnini:

Gs 12 + (F2v + G2) c2
13

(F2v + G2J b2 - Gs a2
FBv =
13

2 2
FB2h + F B2v •
Moment savijanja:
Mr = FB' C2 •

Dimenzije ležaja mogu se odrediti na temelju izračunanih sila i pred-

viđenog vijeka trajanja ležaja, tek pošto su određene dimenzije zupčanika,
razmještaj zupčanika na vratilu i dimenzije vratila. Veličine i smjer sila
koje opterećuju ležaje ovisit će o:

140
 - razmještaju ležajnih mjesta (razmacima između ležaja),
- međusobnim položajima pogonskog i gonjenog vratila,
- smjeru vrtnje.
S obzirom na mogući progib vratila moraju ležajna mjesta biti što
bliže hvatištima sila na zupčanicima. Pri tome ne treba smetnuti s uma da
se kod konzolnog smještaja zupčanika pojavljuju najčešće veće sile u le-
žajima. Ako se zupčanik smješta konzolno, što često ima određene kon-
struktivne prednosti, potrebno je tada između ležaja ostaviti dovoljno velik
razmak.
Na sl. 141.1 pokazano je međuvratilo na kojem su smješteni zupčanici
2 i 3. Pogon dolazi od zupčanika 1 (pogonski) koji je u zahvatu sa zupčani­
kom 2 (gonjeni). Zupčanik 2 učvršćen je na vratilu I na kojem je učvršćen
i zupčanik 3. Prema tome će zupčanici 2 i 3 imati isti smjer vrtnje. Budući
da se pogonski zupčanik 1 vrti u smjeru kazaljke na satu, vrt jet će se zup-
čanici 2 i 3 suprotno smjeru kazaljke na satu. Zupčanik 3 prenosi gibanje
na zupčanik 4. Zupčanik 3 je, prema tome, pogonski, a zupčani k 4 gonjeni.
Sila koja se sa zupčanika 1 prenosi na zupčani k 2 je Fbn2 i djeluje u
smjeru vrtnje zupčanika 2 (zupčanik 2 je gonjeni). Sila koja opterećuje zup-
čanik 3 je F bn3 , a djeluje suprotno smjeru vrtnje (zupčanik 3 je pogonski).
Kao i ranije u središta zupčanika O2 i 03 dodaju se sile E) Fbn2 i Fbn2 tee
® Fbn3 i e F bn3 • Spreg sila El Fbn2 koja djeluje u točki CI ,2 i sila F bn2 , e
stvaraju okretni moment; a preostala sila ill Fbn2 rastavlja se u točki O2 u
vertikalnu F2v i horizontalnu komponentu F 2h. Isto tako postupa se sa sila-
ma na zupčaniku 3.

"i. 18.
verti~alno
ravnIna
a 0).
"ih F3h
hori2o!1tolno
ravnno
a b e

Sl. 141.1 Reakcije na vratilu na kojem je smješteno više zupčanika

141
 Vrijednosti pojedinih sila:

F2v = Fa tan <Xw2'

Vrijednosti horizontalnih i vertikalnih komponenata reakcija u leža-

jima A i B:
F2h(b + e) + F3h
FAh = - - - - - - - - . e ,
l

- F2v (b + e) + F 3v • e
F Av = ----------
l

F2v a-F3v ' (a + b)

F Bv = - - - - - - - - - - -
1
F2h • a + F3h
FBh = (a + b).
1
Rezultirajuće sile koje opterećuju ležaje:

Veličine savojnih momenata koji opterećuju vratil,,, I:

M f2 =FA ·a,

Mu = FB' c.

Osim na savijanje, vratilo je opterećeno i na uvijanje uvojnim momen-

tom:

4.5.3.1 T r e n j e, l s k o r i s t i vos t, P r i j e n o s n i o m j e r i

Zub pogonskog zupčanika tlači na zub gonjenog zupčanika. Normalna sila

F bn okomita je u točki dodira na bokove zuba. Sila F bn izaziva na bokovima
radi klizanja boka po boku silu trenja F bn P, (sl. 143.1).
Na sl. 143.1 prikazan je smjer djelovanja sile pogonskog zupčanika 1 na
zupčanik 2 s jako označenim vektorom, a djelovanje gonjenog zupčanika 2
na zupčanik l sa slabije označenim vektorom. Snaga na gonjenom zupčaniku
2 iznosiP2 = T2 . W2 •

142
 zupčanik l Da bi se snaga P2 mogla prenijeti
na gonjeni zupčanik, mora se pogon-
skim zupčanikom 1 dovoditi snaga
pogonski TJ
Pl =--·
w,
Trenjem koje se javlja između zu-
bi dolazi do gubitka dijela dovedene
snage. Kada ne bi bilo trenja, bilo bi
Pl = P2·
Iskoristivost 11 označava odnos od-
vedene snage Pl prema dovedenoj sna-
zi Pl:
iskoristivost
Pl T2 . W2 Tl
11=-=
Pl Tl . Wj Tl . i
Sl. 143.1 Normalna sila i sila trenja

Iskoristivost nije konstantna za cijelo vrijeme zahvata zuba, ali se ra-

čuna srednja vrijednost. Prema iskustvu gubici u zubima iznose:
- kod dobre izvedbe ozubljenja čelnika s ravnim zubima:
= lO/o (11 = 0,99),
- uz najbolje uvjete podmazivanja gubici u valjnim ležajima iznose:
= 1!2<l/o prenesene snage za dva ležaja vratila.
Gubici u kliznim ležajima iznose:
= 310/0 prenesene snage za dva ležaja vratila, pri normalnim uvjetima
podmazivanja,
= 1/2 do 1% prenesene snage za dva ležaja vratila, za visokoučinske
ležaje.
Gubici u brtvama i zbog bućkanja pri podmazivanju uronjavanjem, ovi-
sno o načinu brtvenja, viskoznosti i visini punjenja maziva, iznose od 1%
do 5% prenesene snage. Mjerenja su pokazala da ukupni gubici snage iznose
10% ako je napunjeno 3/4 visine kućišta prijenosnika, a 25"J/o snage ako je
kućište napunjeno uljem do vrha.

Prijenosni omjeri

Kod većih prijenosnih omjera bio bi gonjeni zupčanik jako velik. Zato
seveći prijenosni omjeri nastoje podijeliti na veći broj stupnjeva. Time se,
međutim, smanjuje iskoristivost prijenosnika.
Maksimalne vrijednosti prijenosnog omjera za jednostepene prijenosnike
iznose i ~ 8, za dvostepene i ~ 45, a za trostepene i ~ 200. Za podjelu i = il,
i 2 , koristi se ako je to konstruktivno izvodivo, veći prijenosni omjer za prvi
stupanj nego ·za drugi.
Preporučuje se il ~ 0,8 f/if ili il ~ 1,25 fl. Ako iz funkcionalnih raz-
loga ne mora prijenosni omjer biti bezuvjetno cijeli broj (1: l, l: 2, l: 3
itd.), bira se tako da se umjesto, npr. ZI = 20, Z2 = 20 bira ZI = 20, Z2 = 21 .
Na taj način ne dolazi stalno isti zub malog zupčanika u zahvat s \istim
zubom velikog zupčanika. To omogućuje ravnomjernije trošenje svih zuba

143
- STANDARDNI PRIJENOSNI OMJERI
:t Tablica 144.1

Red Nazivni prijenosni omjeri

I
R20/2 1,12 1,0 1,80 2,24
q = 1,25 2,80 I
- - -- - - - - --- - - - - -- - - -- - - -- - - - - - - - - - - - --
R=20 1 1,12 1,25 1,40 1,60 1,80 2,0 2,24 2,50 2,80
q = 1,12
-- - - - - - - -- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -- - - - -
R =40 1 1,06 1,12 1,18 1,25 1,32 1,40 1,50 1,60 1,70 1,80 1,90 2,0 2,12 2,24 2,36 2,50 2,65 2,80 3,00
q = 1,06

Red Nazivni prijenosni omjeri (nastavak)

I
R20/2 3,55 4,50 7,10 9,0
5,60 I
q = 1,25 i
- - -- - -- -- -- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - I
3,55 4,0 4,50 5,0 5,60 6,30 7,10 8,0 9,0 I
R =20 3,15
q = 1,12
-- - -- - - - -- - - - - - - - - - - - - -- - -- - - -- --- - - - -
R=40 3,15 3,35 3,55 3,75 4,0
q = 1,06 4,25 4,50 4,75 5,0 5,30 5,60 6,0 6,30 6,70 7,10 7,50 8,0 8,50 9,0 9,50
'--- ~ ~ --

Vrijednosti u tablici važe za zatvorene jedinice za prijenos snage od modula m ~ 0,5 kod kojih su dopuštena odstu-
panja nazivnih prijenosnih omjera. Tablica ne vrijedi za prijenosnike čija funkcija zahtijeva točne prijenosne omje-
re. Vrijednosti iz tablice mogu se proširiti množenjem slO, 100 itd. Redu R20 treba dati prednost pred redom R20/2,
a ovom ispred reda R40.
jer isti zubi dolaze za navedeni slučaj ponovno u zahvat tek nakon 21 okre-
taja. Na isti način dolaze do izražaja greške koraka tek nakon većeg broja
okretaja. To ima prednosti i u odnosu prema vibracijama i prema buci.
Za zatvorene jedinice prijenosnika stupnjevaju se prijenosni omjeri pre-
ma geometrijskom redu R20/2 (q = 1,25), R20 (q = 1,12), R40 (q = 1,06).
Tablica (144.1) daje pregled standardnih prijenosnih omjera prijenosnika
za prijenos snage, za module m ~ 0,5 kod kojih je dozvoljeno odstupanje
od nazivnih vrijednosti.
Vrijednosti iz tablice mogu biti proširene množenjem s 10 i sa 100.
Redu 20/2 treba dati prednost pred redom R20, a ovom opet pred redom
R40. Ako između naručioca i isporučioca nije drukčije dogovoreno, izve-
deni prijenosnici mogu odstupati od nazivnih:
± 310/0 kod prijenosnika s čelnicima, stožnicima, kombiniranim prije-
nosnicima s čelnicima i stožnicima kao i planetarnim prijenosnicima
za i ~ 250,
± 5'0f0 kod prijenosnika kao gore uključivo i pužne prijenosnike s
i> 250.
Najveći broj prijenosnika čine prijenosnici s većim brojem vratila koja
mogu biti međusobno povezana međuzupčanicima ili stepenasto. Slika 145.1
prikazuje prijenosnik s međuzupčanicima. Takvi prijenosnici upotrebljavaju
se:

a)
Tok kretanja i sila

/-!-~
/~- .
\
,
, ,

3
b) e)

Sl. 145.1 Prijenosnici s međuzupčanicima, a) s vanjskim ozublj enj em, b) s

vanjskim i unutrašnjim Qzubljenjima, e) s unutrašnjim ozubljenjem

a) radi postizanja promjene smjera vrtnje,

b) radi mogućnosti istodobnog pokretanja većeg broja vratila,
c) radi mogućnosti presvođavanja većih razmaka osi pomoću manjih
zupčanika.
Parcijalni prijenosni omjeri za prijenosntk prema sl. 145.1.a: il = n l /n 2 ,
i2 = n 2/n 3 , i3 = nJn4 , i4 = nJns .

10 - Ozubljenja i zupčanici 145

Ukupni prijenosni omjer:
. .... nl n2 n3 n4 nl
luk = tl 12 13 14 = - - - - - - - - = - - .
n2 n3 n 4 ns ns

Iz spomenute jednadžbe proizlazi da na ukupni prijenos ne utječu među­

zupčanici. Slično je kod prijenosnika s međuzupčanicima prikazanim na
sl. 145.1.b i 145.1.c.

4.5.4 PRIJENOSNICI SA STEPENASTIM ZUPCANIM PAROVIMA

Prijenosnici sa stepenastim zupčanim parovima omogućuju veće prijenosne
omjere pomoću većeg broja manjih stepenastih parova. Na sl. 146.1.a ,prika-
zan je stepenasti prijenosnik s dva para zupčanika, a na sl. 146.1.b isti prije-
nosnik s vratilima čije se osi podudaraju. Prostorno je ovaj drugi prijenosnik
omogućio sažetiju konstrukciju.

Sl. 146.1 Stepenasti prijenosnici, a) pomoću dva

zupčana para, b) pomoću dva zupčana para s
vratilima čije se osi poklapaju

al

al bl

Sl. 146.2 Dvostepeni prijenosnik, a) Uključivanje

pomoću spojke, b) Uključivanje pomoću aksi-
jalno pomoćnih zupčanika

Oba prijenosnika mogu se upotrebljavati tako da se zamjenom zupča­

nika promijeni prijenosni omjer.
Dvostepeni prijenosnik (sl. 146.2.a), omogućuje uključivanjem pomoću
spojke promjenu prijenosnog omjera. Ako je, na primjer, spoj ka elektroma-
gnetska, promjena prijenosnog omjera može se obaviti II toku rada. Prijenos-
nici na sl. 146.2.a i 146.2,b, predstavljaju jednostavna konstruktivna rješenja s
vrlo malo dijelova. Na sl. 147.1 prikazan je trostepeni prijenosnik na kojem je
nacrtan tok snage od ulaza Pl do izlaza P6• U svakom paru zupčanika troste-
penog prijenosnika gubi se jedan dio snage. Ukupna iskoristivost 1)uk dana
je u.mnoškom iskoristivosti svakog stupnja:

1)uk = 1)1 1)2 1)3 ••••• 1)n •

146
 T,

SI. 147.1 Trostepeni prijenosnik

n2 n3=nZ
Z2 i2
T2 Ts
Na taj način je ukupna iskoristivost
Yluk niža od iskoristivosti pojedinog n nS=n4
stupnja. Snaga koja se od zupčanika ZI
prenese na zupčanik Z2 iznosi:

Snaga za trostepeni prijenosnik (sl.

147.1) koju valja dovesti mpčaniku ZI
da bi se na vratilu zupčanika Z6 dobila
snaga P6 iznosi:
P6 Pn
Pl = P61 Yll . 1)2 . Yl3 = - - , općenito Pl = - - .
Yluk Yln

Vratilu zupčanika ZI dovodi se okretni moment Tl' Na zupčani k Z2 prenijet

će se okretni moment:
T2 = Tl . il . Yll ,

Tn
Tl =-.---
luk . Yluk

Općenito moment pogonskog vratila Tn U Nm je okretni moment izlaz-

nog vratila.

4.5.5 OPTERETIVOST ČELNIKA S VANJSKIM I UNUTRASNJIM OZUBLJENJEM

4.5.5.1 O P t e r e t i vos t k o r i j e n a z u b a

Proračun naprezanja u korijenu zuba treba provoditi za jedan i za drugi

zupčanik zupčanog para posebno. Prema sl. 148.1 zub je opterećen istodobno
na savijanje, pritisak (tlak) i smik.
Iako se prema sl. 148.1 maksimalna naprezanja nalaze na strani tlaka ipak
se pri proračunu naprezanja u korijenu zuba uzima strana vlaka na kojoj
se kod prekoračenja elastičnih deformacija javljaju plastične deformacije i
prskotine. Do prskotina dolazi radi toga jer plastične deformacije dovode
do očvršćavanja materijala, a time do promjene granice elasticiteta (B au-
schingerov efekt). Time se pravokutni presjek korijena zuba mijenja u tra-
pezni što dovodi do promjene položaja neutralne osi.

147
 Sl. 148.1 Naprezanja u korijenu zuba

Budući da je stupanj
prekrivanja E" > 1, raspo-
djeljuje se normalna sila
F bn, koja za vrijeme puta
zahvata (A E) djeluje na
zub, dijelom na dva para,
a dijelom na jedan par zu-
bi.
Ova raspodjela odvija se kod čelnika s ravnim zubima prema sl. 149.1
ovako:
Točka A predstavlja početak zahvata novog para zubi. Zubi koji su
ranije ušli u zahvat nisu još izišli iz zahvata, nalaze se u točki D koja je
od točke A udaljena za dužinu koraka zahvata Pe' U točki A podnožje
pogonskog zupčanika zahvaća tjeme gonjenog zupčanika. Silu Fbn preu-
zimaju u točki A dva para zubi. Točka A zove se vanjska točka zahvata.
Točka B je unutrašnja točka zahvata u kojoj se nalazi onaj par zubi
koji je u točki A ušao u zahvat, a kada će par zubi koji je do tada bio
u zahvatu izlaziti iz zahvata, u točki E.
Točka e je kinematski pol.
Točka D je unutrašnja točka zahvata. U točki D nalazit će se par zubi
koji je dotle bio u zahvatu kada novi par zubi u točki A bude ulazio u
zahvat. U točki D počinje opet zahvat dva para zubi. Sila Fbn dijeli se
opet na dva para zubi.
Točka E je točka u kojoj tjeme pogonskog zupčanika zahvaća podnožje
gonjenog zupčanika izlazeći iz zahvata. Odstupanja oblika zuba i ko-
raka kao i elastične deformacije zuba dovode do toga da se raspodjela
opterećenja ne vrši onako kako je prikazano na sl. 149.1. Samo zubi izra-
đeni s vrlo velikom točnošću mogli bi osigurati područja dvostrukog
zahvata A B i l} E prema sl. 149.1.
Na sl. 149.1 prikazani su polumjeri zakrivljenja bokova na zupčanicima
s vanjskim ozubljenjem, a na sl. 149.2 s unutrašnjim ozublj enj em. Polumjeri
zakrivljenja bokova prikazani su za kinematski pol e i unutrašnju točku
zahvata B.

148
 Sl. 149.1 Raspodjela opterećenja kod istovremenog zahvata dva para zuba

Sl. 149.2 Radijusi zakrivljenja

bokova p" pz na zupčanicima
s unutrašnjim ozubljenjem

149
4.5.5.1.1 Proračun naprezanja u korijenu zuba

Na sl. 150.1 prikazan je tok naprezanja korijena zuba optički.

Sl. 150.1 Optički prikazan tok naprezanja u korijenu zuba

Presjek zuba s kojim treba računati kod izračunavanja naprezanja u

korijenu zuba dobiva se tako da se na polumjere zakrivljenja u korijenu
zuba (PF) povuku tangente pod kutom od 30° prema simetrali zuba (sl. 148.1).
Iz sl. 148.1 proizlazi:

Ft.
Fr = Fbn SIn ClF = - - - SIn ClF
I •
I

COS cl

Ft
Ff = F bn COS ClF = - - - COS ClF .
COS cl

Naprezanje na savijanje:

F' . hF F' h F 6 FI 6 hF COS ClF

crF = =--.
W b . SF2 b sl cos cl

Naprezanje na tlak:

Fr' FI sin ClF

(J=---=--.
b . SF b SF • cos cl

150
 Naprezanje na smik (srednje):

Ff Ft cos aF
'tm = -- = --.
b . SF b SF • cos a

Pojedinačna naprezanja zajedno dala bi tzv. usporedno (ekvivalentno)

naprezanje. Istraživanja su pokazala da je proračun dovoljno točan ako se
dimenzioniranje vrši samo na osnovi savojnih naprezanja.

Ako se jednadžba za (jF proširi s modulom, (množi i dijeli s modulom m),

dobiva se:

Ft 6 . m . hp . cos ap Ft
(jF = - - - . - - - - - - - - = - - - . Y p,
b . m Sp2 • cos a b . m

YF = ---------
( : fcos a

Gdje je Y F faktor oblika zuba, a može se za vanjska ozubljenja sa standar-

dnim profilom JUS M. Cl. 016 za z = Zn' ~ = 0 u zavisnosti od faktora poma-
ka x očitati iz dijagrama na sl. 153.1. Dijagram omogućava i očitavanje fakto-
ra Y F za čelnike s kosim zubima u ovisnosti o kutu nagiba boka ~. U dijagram
je uneseno i grafičko preračunavanje stvarnog broja zubi Z na fiktivni broj
zuba Zn (vidi kasnije kod čelnika s kosim zubima).
Faktor oblika Y F za zupčanike s unutrašnjim ozubljenjem jednak je
faktoru koji odgovara ozubnici s osnovnim profilom JUS M. Cl. 016 i
e = 0,25 m, koja je u sprezi s malim zupčanikom unutrašnjeg ozubljenja i
ima istu visinu zuba kao i unutrašnje ozubljenje (sl. 154.1). Faktor oblika
zuba Y F za čelnike s unutrašnjim ozubljenjem s ravnim i kosim zubima izra-
čunava se za faktor visine zuba h2* unutrašnja ozubljenja prema slijedećoj
jednadžbi:

= 2,06-1,18 ( 2 , 2 5dal- -- -d- - )

f2
YF
2m

dal - d f2
hz* = - - - -
2m

U gornjoj jednadžbi pri skraćenju tjemene visine računa se tjemeni prom-

jer prema jednadžbi:

dak = d + 2x m - 2 k m = da - 2 k m .
F
Cesto u proračun uvodimo obodnu silu po jedinici širine zuba W Ft = _ t _
b

15]
 Dijagram vrijedi za kut zahvatne crte cxn=20~ tjemenu visinu alata
hao = 1.25 mn. polumjer zakrivljenja na tjemenu alata Slao =O.25mn i zup- e
čanike bez skraćenja tjemena. Pri skraćenju tjemena. a pri tjemenoJ
zračnosti O.25mn' mijenja se faktor YF samo neznatno. utjecaj skraće-
nja tjemena može općenito biti zanemaren. da::: dak.
t
N

~ w ~ ~ rt') N _ o m ~ ~ w ~ ~ M N - o m oo ~
(V')-- M~ ('f")" ("1")'" f"'>" r;t')'" ("1')- ('f")'" N'" N- N- N'" N"' e N'" ~... N"' ~... ..-- -'" ""'--0

g:
I ' .. ..V9J\.. I ~g
F~~~~~~;~.-~-l~.WItI*\#~gg
R=t ! ' ........ ~~ I

r- -- ~R
-~ ~ /~ o
r--,-- ! ++-+--1-,.++-I---i,-+ - -f-f:;.-P--~ V / / '//, lIZL L. lj ,\\,
ID

~. -t
Lf)

fJ~t""""1j:tn~'/:t/~I/~~~tm"M~~~ ....
f-f-
i .'f-"op:--~o; t:= V; ~ /;~~ fl j I \\
~
cl

<fl
r<)

.g
,-=+=

152
 Faktor oblika zuba YF za vanjsko ozubljenje

tt:~
~Q:.?

o o o o o
inS;! ~ ll, o ll, ~ ln
~ N N (") (") ~ ~

u.w nn_
Illl,no
10
~~l ~
/.(\
l-
r- :;::~~ ~~ ~~
l?'
;:;: :::::::::
~ T :::: ~ ~

~ ~ v v
;~~
[~l ~~
,o.
\~

"
~~1 ~~. ,/
V
,/
,~ ~":
V V V
,/ V /l V
,..r ,/ ,/
/
I\~
,,\'1.. /' ,/
vl" y /f 1/
! V / I V
,~ \()
VI V,
.
'/ / /
! II
,o, . .,..'/ V V
/
I V
/ i

, / V /
i I / / i I
I /
V :
~I /'0 / l
il'
/

V /
ilj

/
, I I
/ /> i >/
'I'V.
!
I I
V / ,

I
i
V V I

~
V I
I I I
/
~"1~ !h &
N
ll,
N
&
"" ~ ~
~
ll,
~

Primjer: Zl = 33, Z2 = 34, ,{3= 24, Xl = 0,164, x2=O,174,

YF,= 2,30 , YF2 =2,29

Sl. 153.1 Faktor oblika zuba YP za vanjsko ozubljenje

153
 koja predstavlja specifično
opterećenje zuba. Prema to-
me naprezanje u korijenu
zuba može se izraziti:

W Ft
(fF=--' YF .
m

Osim utjecaja izraženog

faktorom oblika Y F, posto-
je i daljnji utjecajni fak-
tori.
Sl. 154.1 Veličine koje određuju faktor
oblika zuba Y p kod unutrašnjeg ozubljenja

4.5.5.1.2 Faktor učešća opterećenja YE

Već je spomenuto da će samo kod zupčanika velike točnosti raspodjela opte-

rećenja odgovarati onoj na sl. 149.1, prema kojoj jedino II području B D silu
prenosi jedan par zubi. Pretpostavi li se da moment savijanja, a time i
naprezanje u korijenu zuba raste linearno od početne točke zahvata, naj-
veće naprezanje bit će u točki D. Iz sl. 154.2 proizlazi:
,
(fn:. : (ffD = Pe . E
cr;
: Pe ,

w,
Sl. 154.2 Tok naprezanja zuba na savijanje

154
gdje je savojno naprezanje zuba zupčanika 1 u točki E ako se cijelo
(TfE
opterećenje prenosi jednim parom zubi, a (TfD najveće naprezanje u korijenu
zuba ako se opterećenje prenosi s dva para zubi.
Iz gornje jednadžbe proizlazi:

Pe 1
(TfD = (Tf E = (TfE - - •
Pe· E" E",

1
Odnos - - zove se faktor učešća opterećenja, a označava se:
E",

1
ye =--.
E",

Prema ISO dokumentu 201 E iz 1977. godine faktor 1'. može se izraziti
jednadžbom:
0,8
1'.: = 0,2 + --o
E", je stupanj prekrivanja: ('

g.. ga +&
E.. = - - =
Pe Pe
Način izračunavanja stupnja prekrivanja E", mogućnost očitavanja iz
dijagrama vidi poglavlje 4.2.

4.5.5.1.3 Faktor raspodjele opterećenja (sile) na pojedine zube

pri proračunu opteretivosti korijena K F..

Raspodjela sile Fbn na pojedine zube u periodu zahvata bit će ravnomjerna

samo onda ako su koraci zahvata (Pe) oba zupčanika jednaki (Pel = Pe2). Ako
bi, na primjer, korak zahvata pogonskog zupčanika bio Pel > Pe2 (sl. 156.1),
to bi se u slučaju da su zubi zupčanika potpuno kruti, sila prenosila samo
jednim parom zubi. Na sl. 156.1, prikazan je zahvat zubi II točki Pl negdje
između D E, prije krajnje točke zahvata E. Drugi par zubi nalazi se tog
trenutka u točki P2 i prikazan je s obzirom, da je Pel > PeZ, kao da se zubi
uopće ne dodiruju. Tako bi zaista i bilo kada se zubi ne bi elastično de-
formirali. Elastičnom deformacijom zubi koji su u zahvatu u točki Pl može
biti anulirana razlika Pel - Pe2 = AtBb , pa da i drugi par zubi u točki Pz
preuzme dio ukupne sile F bn • Pri tome će par zubi u točki P 2 preuzeti samo
manji dio sile F bn • Veći dio sile preuzet će prvi par zubi.
Ukupna sila sa zuba na zub iznosi:

155
 Fbnl
Odnos - - - = qL predstavlja pomoćni faktor raspodjele (korektivni
Fbn
f~ktor) i pokazuje koji će dio ukupne sile preuzeti pojedini par zubi u
zahvatu. Faktor qL kreće se u granicama:

0,5 < qL < 1.

e D E

Sl. 156.1 Tok naprezanja zuba na savijanje za slučaj da je p., > Pol

Ako bi se sila Fbn ravnomjerno rasporedila na oba para zubi, bio bi

qL = 0,5. Ako bi cijelu silu za vrijeme zahvata prenosio samo jedan par
zubi, bio bi faktor qL = 1. Pomoćni faktor raspodjele qL-ovisit će o kvali-
teti ozubljenja i opterećenja, a može se izračunati približno iz jednadžbe:

( AFtlb-2) ,
qL = 0,4 1 +
tBb

gdje je A tBb u (.l.m - srednje izmjereno odstupanje koraka zahvata (JUS M.

Cl. 035).
AtBb = AtB! - AtB2 .
Ft u N - obodna sila.
b u mm - širina zupčanika.

156
 Iz spomenutog proizlazi da bi se qL moglo izračunati tek pošto su zubi
završeni, a odstupanja izmjerena tako da bi pri tome trebalo uzimati u
obzir predznak. Pri proračunu uzimaju se, međutim, vrijednosti prema mak-
simalnim dopuštenim odstupanjima iz JUS M. Cl. 035. Pretpostavlja se da
zbroj srednjih odstupanja izrađenih zupčanika neće prcr:na~;ivati maksimalne
vrijednosti dopuštenih odstupanja.
Jednadžba za qL vrijedi za zupčanike od čelika. Ako nisu od
čelika nego od nekog drugog materijala, modula elastičnosti ,pomoćni
faktor raspodjele qL izračunava se iz dopuštenog odstupanja:

gdje je:
EJ u MPa modul elastičnosti materijala od kojeg su izrađeni zupčanici.
Et u MPa - modul elastičnosti čelika.

Pomoćni faktor raspodjele qL očitava se iz dijagrama na sl. 159.1. Pomoćni

faktor raspodjele qL dan je u dijagramu na sl. 159.1 u ovisnosti o normalnom
modulu mn (mm), diobenom promjeru dl (mm), kvaliteti ozub lj enja, speci-
fičnom opterećenju -Ft- ( N ) . U dijagramu su dane i vrijednosti i od-
b mm
stupanja koraka zahvata A tBb ([1.. m) potrebne jl:a očitavanje qL' Već je rečeno
da se pomoćni faktor raspodjele qL može kretati između 0,5 < qL < 1 .
1
Iz sl. 160.1 vidi se, prema ranijem, da je qL = - - naprezanje u korijenu
Eo:
zuba u točki D najveće i jednako naprezanju u točki kraja zahvata E. Pre-
l
ma tome će za qL < -- najveće naprezanje korijena zuba biti na unutraš-
Ea
njoj točki zahvata D.
1
Za qL > -- najveće naprezanje korijena zuba nastupit će u krajnjoj
E
a
točki zahvata E. U prvom sh':'::lju riječ je o točnijoj, a u drugom o grubljoj
izradi zuba (viša i niža kvaliteta ozubljenja).
Faktor raspodjele opterećenja KFo: uzima prema tome u obzir nerav-
nomjernu raspodjelu opterećenja zupčanih parova u zahvatu, a izračunava
se iz pomoćnog faktora raspodjele qL i stupnja prekrivanja Ea'
Pri E ~ 2 uzima se:
a.

za qL > -- da je K Fa. = qL • Ea: '

Ea:

1
za qL ~ -- da je KFa. = 1.
Ea.

157
 KltOlitet ozubljenja prema JUS M.C1. 031
3 4 5 6 7 8 9 10
V J.'T ~ (-;0, V /' ",. :/ I-'

v-""K~~ ",.V V
,/:/ ",./ ,/
V
/':> / /~ q;./ V ,IV V V V....
/
'" '4~r-7·-7(
//<->
~~
V I' /-
/ /
/ VI
'<:,'
It( ~: /( ~I /"1 <'i
/,/ JI l~ / I
V /
V I /
l'
1,0
lj
II ~. / /1 / / II IV
I
11/

rl
li
~-r lJ
ii? lJ!
fi?
/ lI:7-o
II
~ lj / / / VI 1
0,80
II / V V / &.
rv V L 111I1I J
-I-r ~' / V V ,~ ~ J /IVVJ
0,70 rt/ I-c~
1/
I I[E' lj I / /
/ V II II / // /~ ~/Y V /
VI ~ I/,/VY
~ j

17 / 1'1/
I- / -~~~tz Ir
/~
0,60
I' / / / '/'~
/ /Vl. / / / ~j~~~~~
't
Vj 1 / /

V / / /~ V';.( v~~ ~~ ~;::;~ ~~ ~I-'

0,50
4 5 6 7 8 910 12 14 161820 'lJ. 28 323640 50 60 708090100
Odstupanja temeljnog koraka AtBb (}lm) kod •
čelika (E::: 210000 MPa)
<00# U')U) ClOS!
N
o
M ~ IJ)CD :::a 5! N
0000
M -4' i1S
o g g8~

"'" "I", ,I, 1,1,1, ",I", ,I, 1,1,1

Odstupanja korakn zahvata AtBb ()lm)
*'
ri E 210000 MPa
~ ~ 8g§§g§ § 88 o
o
e
N §~g~S~ ~ ~~ N

->t'-\.........r+-r'--'-t-t--'--'--'--I.-J...-U....I....I.-.........................................-'--'--'--'-'-.........'---I. ~ E (MPa )
Fenoplasti , ,Poliolefini
PolikarbQ1ati I Polifluorolefini
IDuroplasti{slojasti) , , Poliamidi
P,olisterolj
,Pojačanesrnoenabazi poliestera, ,Poliacetati ,

158
Normalni EE Dijagram pomoćnog faktora raspodjele (korektivnog faktora) qL'
modul mn (mm) ~<:) _ fa~tora raspodje.le opterećenja na pojedine zube KRX za pro-
'o~ N racun naprezanja u korijenu zuba i K~ za proračun no-
o u'l
lD iD
ci .-' ... ~ N
,.... ~
~:b<J
"'o
'- prezanja.
u bo koVima
.
~...;" I ~ ~r;:;<::><::> <lJ
ci ..: ... ~ "'~~<:) g _Ako je AtBb < L.]lm ( krajnja lijeva granica dijagrama) onda
:t<J':t<:) 5. treba qL izračunati pomoću jednadžbe
4~ A
"''''",,,,, .~ qL =0,40 ( 1 + tBbFi- 2 )
-,/L,J'--.I--j''';
.~ ~
(5
%
- Ako bi qL bio veći od vrijednosti na gornjoj granici dijagrama,
uzima se qt...:= 1, a za vrijednosti m.anje od do~je ~ranice dija-
grama qL=O,~. Prema tome Je podrucJe qL' 0,5 = qL = 1 .
Dijagram vrijedi za osnovni profil prema JUS M.C1.016

1,2 1,4 1,6 1,8 2 2,2 2,4 1,2 1,4 1,6 1,8 2 2,2 2,4
KFd.. .. KHd..--

Primjer 1 :
Zadano: d2 =74,5 mm, mn = 2 mm, kvalitet ozu-
bljenja 6, ~/b = 252 N/mm
Očitano: qL=O,5 (ispod donjeg ruba dijagramal.
pri tome je KFo. = KHd = 1

Primjer 2 :
Zadano: A tBb =16J..1m, ~/b=25 2 N/mm, Z(=O,81,
Eex" =1,42
Očitana qL=O,63 ,KFo(=1, K Hot =1,14

Sl. 159.1 Dijagram pomoćnog faktora raspodjele (korektivnog faktora) qL, faktora
raspodjele opterećenja na pojedine zube K Fa. , za proračun naprezanja
u korijenu zuba i K Ha. za proračun naprezanja u bokovima

159
Pri Ea; > 2:

Faktor raspodjele opterećenja KFa; za proračun naprezanja u korijenu

zuba može se očitat iz dijagrama na sl. 160.1 u ovisnosti o stupnju prekrivanja
E i pomoćnom faktoru raspodjele qL, odnosno kvalitete ozubljenja. Za ori-
CI
jentacijski proračun ili za jako gruba ozubljenja uzima se K = E • Uzme
Fa. CI
li se u obzir i utjecaj faktora raspodjele opterećenja K Fa;' jednadžba napre-
zanja korijena glasit će:

W Ft
(JF
m y F . Y E K FCI =<,.."'FP,
= --

gdje su (JFP u MPa - dopuštena naprezanja u korijenu zuba.

_\ ___ .....-t-----.
0.{ ___

---

A B e D E

Sl. 160.1 Različite mogućnosti raspodjele naprezanja u korijenu zuba

4.5.5.1.4 Faktor raspodjele opterećenja po dužini boka zuba kod proračuna

opteretivosti korijena K F~

Radi mogućeg odstupanja uzdužne linije boka (A ), radi mogućeg odstu-

p
panja paraleinosti osi (inklinacija Ap' i devijacija Ap") bokovi zuba ne na-
liježu međusobno na cijelu dužinu. Na mjestima gdje bokovi naliježu jav-
ljaju se najveća opterećenja i deformacije. Raspodjela opterećenja po cijeloj
dužini boka ovisna je o krutosti boka, o veličini odstupanja uzdužne linije
boka, o odstupanju paraleinosti osi, visini opterećenja, deformaciji kućišta,
vratila i tijela zupčanika (sl. 161.1).

160
 ------------r---~~~~

~--~-----1

. progib

I
uvijanje
I
izroda
l
-----.;;:;lb"..
-------tkUćište
---------- ''''TN
,

-~===~- d'icifi;:,t
Sl. 161.1 Uzroci odstupanja uzdužne linije boka

U praksi se mogu javiti tri slučaja mogućeg nošenja opterećenja:

a) nošenje po cijeloj dužini, ali nejednoliko (sl. 161.2.a),
b) nošenje na dijelu dužine boka zuba (sl. 161.2.b),
c) nošenje na ispupčeno m dijelu boka zuba (sl. 161.2.c).
Nejednakomjernost nošenja ne može se odrediti unaprijed. Točno se
može utvrditi tek nakon izrade zuba. Otisak nošenja može se dobiti pomoću
indiga, boje za tuširanje, olova umetnutog između bokova. U gradnji prije-
nosnika velikih snaga dorađuju se zupčanici prilagođavanjem (skupo) da bi
izbjegao utjecaj faktora KF~ . U dokumentu ISO - 192E iz 1977. godine
obrađen je prijedlog proračuna faktora K
F~

Uzmu Ii se u obzir svi do sada nabrojeni utjecaji na visinu naprezanja

u korijenu zuba, dobiva se jednadžba:

Ft
CJF = --:b-.-n-1- • Y F • Y, . K Fct' K F~ • K I' Kv ~ (h .

Sl. 161.2 Mogućnosti nošenja (nalijeganja) bokova, a) nošenje na cijeloj dužini

boka, b) nošenje na dijelu dužine boka, e) nošenje na ispupčenom dijelu boka zuba

II - Ozub ljenja i zupčanici 161

4.5.5.1.5 Dopuštena naprezanja korijena zuba CTFP

Dopuštena naprezanja' u korijenu zuba CTFP ovise o materijalu, toplinskoj

obradi, tehnologiji izrade, traženom vijeku trajanja, potrebnoj sigurnosti
protiv loma. Dopuštena naprezanja protiv loma CTFP utvrđena su bilo isku-
stveno bilo eksperimentalno. Pri tome moraju biti uzeti u obzir utjecaji za-
reznog djelovanja, a u iznimnim slučajevima i utjecaji veličine zuba.
Dopušteno naprezanje CTFP potrebno je utvrditi posebno za mali, a po-
sebno za veliki zupčanik:
CTF lim
CTFP = - - - Y S K FX ,
SFmin
gdje je:

CTFP U MPa - dopušteno naprezanje u korijenu zuba za mali i veliki

zupčanik
CTF lim U MPa - dinamička izdržljivost u korijenu zuba za materijale velikog
i malog zupčanika. Orijentacijske vrijednosti dobivene ispi-
tivanjem na prednaponskom uređaju dane su u tablici 169.1
SFmin minimalni faktor sigurnosti
YS faktor zareznog djelovanja
Za polumjere zakrivljenja korijena zuba veće od 0,25 m
treba računati s Y = 1 . Za ocjenjivanje veličine polumjera
S

može se koristiti polumjerom zakrivljenja tjemena alata.

Ako je PF < 0,25 mn, mora se faktor zareznog djelovanja
posebno računati.
- faktor veličine. Obično se može računati s K FX = 1 . Vrijed-
nosti za ovaj faktor nisu još točno određene. Za zupčanike
jednakih veličina modula kao i za zupčanike koji su ko-
rišteni za utvrđivanje dinamičke izdržljivosti (3 < mn < 5)
K FX = 1 , kod većih modula (mn> 5) K FX < 1 (vidi kasnije).

4.5.5.1.6 Orijentacijske vrijednosti dinamičke izdržljivosti CTF lim' CTH lim

Podaci o čvrstoći pojedinih materijala kolebaju ovisno o sastavu, struk-

turi, toplinskoj obradi, stanju isporuke (valjane šipke, otkovci), tvrdoći i
o preostalim napetostima. Podaci na sl. 163.1, 164.1, 165.1, 166.1 predstav-
ljaju orijentacijske vrijednosti područja unutar kojih se prema danas uobi-
čajenim toplinskim obradama mogu kretati vrijednosti dinamičke izdržlji-
vosti ovisno o tvrdoći bokova. Pri tome nisu uzeti u obzir posebni postupci
očvršćavanja prijelaznog polumjera u korijenu zuba sačmarenjem.
Primjena gornjih graničnih vrijednosti izdržljivosti iz dijagrama zahti-
jeva brižljiv izbor kvalitete i šarže materijala, brižljivo ispitivanje mate-
rijala i toplinsku obradu s odgovarajućom kontrolom, kao način oblikovanja
prilagođen predviđenoj toplinskoj obradi.
Za normalne slučajeve vrijednosti čvrstoće zadovoljavaju donje polovice
područja pojedinih dijagrama.
Dinamičke izdržljivosti za opteretivost korijena vrijede za obradu pod-
nožja zuba bez tragova obrade kao i bez prskotina izazvanih brušenjem ili
kaljenjem.

162
 Konstru ktivni čelici Ljevano željezo slamelarnim grafitom
JUS C. BO. 500-1972 JUS C J2.020-1973
Čelični liv Crni temper liv JUS C.J2.021-1958
JUS C. J3.011 -1955 Ljevano željezo s kuglasti m grafit om
JUS C. J2.022-1974
400,-----r---~--~

cl cl ~
~.oN
>U :::J E
·E N E
ecl g
<11
--
z 300 ; - - - - t - -
:c; :2 -
cl ~ E
> <11 G:
~·c\D
.~
E ~~
o o.
~ cl
t 200
o.c
o cl
e N
4Jlil
'E' :=-.
ll)
~
g~
"0"0
-. .-
<11 N
o-+-r..,....,.,-t-r-r..,....,.-r,-......... O~~~~~~~~~~
1000 2000 1000 2000
___ tvrdoća bokova HB(N/mm 2) ~ tvrdoća bokova HB (N/mm 2 )

e e
~ ~
N 700 +---+---+----1 eocl ~ 700 r---t-----t---t---i-__I
e
cl
E N
E
~M
--
~
~ sl ~
E
600
~
cl
~
~

sl
E
__
~ 600+---+---+-_··

1
Vi:~ E ~ °z E
o ~ :.:: >.~ :.=
> o. :t: .- o. :t:

~;; 10 500+----t--\-~f+-; >~>1Q

~~ t
~~ ~UlJ1---TT-~r7~~~~~~
cl <11
~I ~I
~~ - 400--lf---~~~~f'-__I >u-
E E
cl cl
e e
O O

200 -+-r-.-.-,-t..,....,......,....,..+r"""'" 200~-'-'-~-'-'--'-'-~"""""'""T"""T""""""'-'-'-~~

1000 1000 2000
_____ tvrdoća bokova HB(N/mm 2 ) ~ tvrdoća bokova HB (N/mm 2 )

2) u šrafiranom području materijali su obično teško obrad i vi

3) važi za srednju hrapavost bokova Rtm ::: 6}lm

Sl. 163.1 Orijentacijske vrijednosti (J Flim i (J Alim za konstruktivni čelik, čelični lim,
lijevano željezo s kuglasti m ilamelarnim grafitom i temper liv

163
 400,----,-----.----.----.----~--~~

~ tvrdoća bokova HV 10 (N/mm2)

~ tvrdoća bokova HV10(N/mm2 )

2) u šratiranom području materijali su obično teško obradivi

4} sadržaj ugljika 2: 0,32 0/0
5) važi za srednju hrapavost bokova Rtm ::: 3p.m

Sl. 164.1 Orijentacijske vrijednosti (1 Ph.. (1 Rh .. za čelike za poboljšavanje

164
 cl
]-§
-u
·E g
N
~500~----~-----~----~----~
Cl.9:!. E
E
c·- __
:.00
cl ~ Z
>
:=.,
.9:!.
e
e cl
.9:!. N
E

E
o a.

a. g~
.~ ~
E ~
~

I 300~-----r--t~
III .-
o~
e ~

...., .-N
""
OJ
o
- - -...... tvrdoća bokova HV 1 (N/mm2)

e
~ ~ l~UIJ~-----;r-----r----T----~~~
E
eocl __
E
~~ z
cl ~ -1400~~--~----+-----+----~---r-----t-----;
N cl
~ .§

fi t
III
o:~ ~
> ~ 10

13
]~ 1
-u -
'E
cl
e
iS 1100 -+----t-----j~

10uu--r-----t-

5000 7000 8000

~ tvrdoća bokova HV 1 (N/mm2)

5) važi za srednju hrapavost bokova RIm:::: SfLm

Sl. 165.1 Orijentacijske vrijednosti O"Flim i O"Hlim za čelike za poboljšavanje,

plameno i indukciono kaljenje kao i za čelike za cementiranje

165
 1600+-r----t----t--+---j---j--+---+--H

3) važi za srednju hrapavost bokova Rtm '" 6;.un

6) kod tvrdoće bokova HVl > 750 pada dinamička izdržljivost

Sl. 166.1 Orijentacijske vrijednosti CTFIi.. i CTHlim za čelnike za poboljšavanje

nitrirane u kupci i plinu

Dinamičke izdržljivosti bokova dane u dijagramima vrijede za iste kva-

litete površinske obrade kakve su za određenu grupu materijala navedene u
tablici 169.1.

166
 Orijentacijske vrijednosti dinamičke izdržljivosti prema tablici 169.1

Podaci u tablici 169.1 dobiveni su pretežno pokusima na strojevima za

ispitivanje zupčanika u radu uz obodnu brzinu v = 8 do 18 m/s. Zupčanici
su bili podmazivani nisko legiranim uljem za prijenosnike (osnovu čini mi-
neralno ulje nazivne viskoznosti 50 do 100 cSt pri 50° C). Zupčanici pomoću
kojih su se vršila ispitivanja imali su osnovni profil JUS M. Cl. 016, osni
razmak kretao se između a = 91,5 do 125 mm, mn = 3 do 5 mm, a. = 20°,
Z2
prijenosni omjer - - = 1,0 do 1,6, b = 10 do 30 mm, ~ = O°, XI ~ x 2 :;:::: O,
ZI
PF ~ 0,2 mn (polumjer zakrivljenja korijena zuba). Vrijednosti dinamičkih iz-
držljivosti materijala navedenih u tablici 169.1 pod rednim brojevima od 1 do
11 dobivene su na zupčanicima čiji su zubi bili glodani, a imali su kvalitetu
7 odnosno 8, dok su zupčanici od rednog broja 12 do 36 imali brušene,
odnosno brijane zube, a kvaliteta im je bila 5. odnosno 6.
Dinamičke izdržljivosti za korijen zuba dobivene su djelomično ispiti·
vanjem na pulzatoru, pa su dobivene vrijednosti preračunane na uvjete
ispitivanja pomoću prednaponskog uređaja.
1. Navedene vrijednosti hrapavosti predstavljaju srednje vrijednosti su-
pornirane unutar odstupanja profila bokova zuba malog i veHkog zupčani­
ka. Ako je hrapavost veća nego što je navedeno, opada nosivost bokova, tj.
faktor hrapavosti ZR bit će manji od 1. Kod hrapavosti koje su niže od na-
vedenih u tablici, faktor hrapavosti ZR bit će veći od 1.
Kao orijentacijske vrijednosti za nezakaljene materijaie, materijale za
poboljšanje, od kojih su izrađeni zupčanici s čisto glodanim zubima sred-
nje hrapavosti R ~ 6 ~m, faktor hrapavosti iznosi ZR :;;;: 0,85 u odnosu prema
ZR = 1 , gdje su zubi fino brušeni, a hrapavost R 8;; 3 ~m.
2. Kao dokaz da u materijalu nema zaostalih napetosti, koje bi svakako
utjecale na vrijednosti dinamičke izdržljivosti, tvrdoće mjerene ispod po-
vršine ne smiju biti više od tvrdoća mjerenih na površini. Mjerenja tvrdoća
od površine prema jezgri ne smiju dati veće vrijednosti tvrdoća na mje-
stima koja su udaljenija od površine u odnosu prema tvrdoći mjesta koja
su bliže površini. Ako ovi uvjeti nisu ispunjeni, moraju biti snižene vrijed-
nosti dinamičkih izdržljivosti iz tablice 169.1.
3. Vrijednosti dinamičkih izdržljivosti dane u tablici 169.1 vrijede samo
za hrapavosti navedene u tablici.
Za kaljene zupčanike koji su služili za ispitivanje, dobivene vrijednosti
dinamičkih izdržljivosti bokova odnose se na zupčanike kod kojih dubina
prokaljivanja na gotovo obrađenim :z.ubima iznosi 0,25 mn ili više. Iznimku
čine nitrirani zupčanici. Vrijednosti dane u tablici 169.1 vrijede za zupčanike
kod kojih je površina rupičavosti (pitting) iznosila kod nezakaljeni.h zubi
nakon 50 . 106 okretaja malog zupčanika 2010 ukupne aktivne površine boka
zuba malog i velikog zupčanika, a kod zakaljenih zuba samo 10J0 površine.
4. Dinamička izdržljivost korijena zuba je ono naprezanje kod kojeg
nakon najmanje 3 . 106 promjena nije došlo do loma.
Velik utjecaj na dinamičku izdržljivost korijena zuba ima kvaliteta povr-
šine materijala. Greške u korijenu zuba nastale pri izradi, kao što su od-
ugljičenje, odnosno oksidacija površine, mjesta na kojima je radi nepravilnog
brušenja došlo do popuštanja, do prskotina od brušenja i kaljenja znatno sni-
zuju vrijednosti dinamičke izdržljivosti u korijenu zuba.

167
o-
- ORIJENTACIJSKE VRIJEDNOSTI čVRSTOĆA
oo PREMA REZULTATIMA ISPITIVANJA
Tablica 169.1
čELICI
I Tvrdoća na zupčaI1i.ku
Vrijednosti trajne čvrstoće
(izdržljivosti) za
Statička
Istosmjerno čvrstoća
Srednja Her!.Zov promjenljivo
Redni Grup'a Ol'naka prema hrapavost u kori-
Stanje pritisak 2 J opterećenje jenu
broj matertijaJa Unutrašnjost Površina
materijala bokova korijena 2 • 5 zuba'
C1H lim aF lim'
JUS-u DIN-u ~mt MlPa MPa MPa MPa M1Pa

1 SL 20 GG 20 6 HB = 1700 HB = 1700 270 8 50 7 200

--- Lijevano žeLjezo
2 s amelarnim SL 25 GG 26 6 HB = 2100 HB = 2100 310 8 60 7 260
--- grafi10m
3 SL 35 GG 35 6 HB = 2300 HB = 2300 360 8 80 7 350
---
4 NL 42 GGG42 6 do 7 HB = 1700 HB = 1700 I 360 B
200 7 800
---
S Lijzvano željezo NL 60 6 do 7 490 8 220 7 1000
GGG 60 HB = 2500 HB = 2500
--- suglastim
6 grafitom GGG80 6 do 7 HB = 2750 HB = 2750 560 B 230 7 1200
---
7 6 do 7 &10 B 240 7 1300
GGG 100 HB = 3000 HB = 3000
---
8 C TeL 35 6 190 7 800
GTS 35 HB = 1400 HB = 1400 360 '
Crni teIl1iJ)erirani
9 Lijev GTS 65 6 do 7 HB = 2350 HB = 2350 490 8 230 7 1000
10 CL. t545 GS 52 4 do 5 HB = 1500 HB = 1500 340 9 !o 150 7 470
--- Celični lijev
II GS 60 4 do 5 HB = 1750 HB = 1750 4209 !o 170 7 520
CL.~~
---
12 C. 0462 St 42 6 HB = 1250 HB = 1250 290 9 tO 170 7 450
---
13 C. 0545 St 50 .- 6 HB = 1500 HB = 1500 340 9 !o 190 7 550
--- Konstrukcijski
14 čcUci C. 0645 St 60 6 400 9 !o 650
HB = 1800 HB = 1800 200
--- 1 7
lS C. 0745 St 70 6 HB = 2080 HB = 2080 460 9 tO 210 7 800
--- 10 7
16 C. 1331 Ck 22 poboljšano 3 HV 10 = 1400 HV 10 = 1400 4409 170 600
---
17 C. 1531 Ck 45 normalizirano 3 590 9 10 200 7 800
HV 10 = 1850 HV 10 = 1S50 -
---
18 C. 1730 Ck 60 poboljšano 3 HV 10 = 2100 HV 10 = 2J100 620 9 10 220 7 900 I
--- Celiai za
19 poboljšavanje C. 4130 I 34 Cr 4 poboljšano 3 HV 10 = 2600 HV 10 = 2600 6509 !o 900
I 260 7
--- I
20 I 37 Cr 4 poboljšano 3 HV 10 = 2600 HV 10 = 2600 650 9 10 I 270 7 950
L __ I
 --~--- ------
I
21 Č. 4731 42 Cr Mo 4 poboljšano 3 HV 10 =2800 HV 10 =2800 I 670 9 10 290 7 1100
čeliciza
---
22
poboljšavanje Č. 5431 34 Cr Ni Mo 6 poboljšano 3 }IV 10 = 3100 HV 10 = 3100 770 9 10 320 7 1300
Č. 3 HV 10 = 2200 1100 11 14 270 12 13 14 1000
1531 Ck 45
-HV 10 = .'l6OO
23 Rotacijski
9elici. zay:obolj-
sa.vanJe. p ameno postupak 3 HV 10 = 2700 HV 10 = 6100 1280 11 14 310 12 13 14 1150
24 ili in u!kcijsko 37 Cr 4 sa ikaljenjem
kaljeni čelici C. 4732 42 Cr Mo 4 !korijena 3 HV 10 = 2750 HV 10 = 6500 1360 11 14 350 12 13 H 1300
25
~
26 C. 1531 Ck 45 u i<UJpCi 3 HV 10 = 2200 HV 1 = 4000 1I00 14 350 13 l' 1100
.~
--- čeliciza pobolj-
27 Č. 4732 42 Cr Mo 4 li kupci 3 HV 10 = 2750 HV 1 = 5000 1220 I' 430 lJ l ' 1450
šavanje, nitrka:ni .=t:
---
28 Č. 4732 42 Cr Mo 4 'e plinsko 3 HV 10 = 2750 HV 1 = 5500 1220 14 430 13 l' 1450

29 Čelici za
31 Cr 1110 V 9 plinsko HV 10 = 3200 HV 1 = 7000 1400 14 15 500 13 J-l 1500
nitrira\l1je nitriranje 3

30 Č. 1220 C 15 3 HV 10 = 1900 HV 1=7200 1600 14 230 13 14 900

--- cementacHa
3·1 Č. 4320 16 Mn Cr 5 plinska HV 10 = 2700 HV 1=7200 1630 14 460 lJ l ' 1400
3
--- -
32 č.4321 20 Mn Cr 5 3 HV 10 = 3300 HV 1 = 7200 1630 14 480 lJ l ' 1500
--- Celioi za
33 cementiranje 20 Mo Cr 4 3 HV 10 = 2700 HV 1=7200 1630 14 400 13 14 1300
--- -----
34 Č. 5420 15 Cr Ni 6 3 HV 10 = 3100 HV 1=7200 1630 l. 500 u H 1600
---
35 Č. 5421 HV 10 = 4000 HV 1 = 7400 1630 l' 500 13 14 1700
118 Cr Ni 8 3
---
36 17 Cr Ni M06 3 HV 10 = 4000 HV 1= 7400 1630 14 500 jJ l-l
-
UOO

UMJETNI MATERIJALI
VrijednoSIti trajne čvrstoće 1
(i21držIJ·i.\,osti) za
I I IIstosmjerno Stati:l
Hertzov promjen!}ivo čvrstoća u
Rodni Grwpa korijenu
broj materijala Oznaka U v j e t i pogona pritisak 2.3 opterećenje
I korijena 2. 4. 5 zuba 6
aH lim j (f
I
MPA 1 F lim
I MPa MPa
oo+
37 gruba
U zahvatu s kaljenim ; fino brušenim čel.iČInjm
1 - Duroplast zupčanikom podmazivanje uljem ~ 60 °C.
slojevi·ti
Obodna brzina v ~ 5 m/s.
>- 38 fina 130
~~--I-~"-+ 16 17 60 17

\ci
'" '--
 5. Ako je riječ o naizmjenično-promjenljivom opterećenju zubi (ako se
radi npr. o međuzupčanicima), onda se može računati samo sa 700/0 vrijed-
nosti dinamičkih izdržljivosti iz tablice 169.1, koje se odnose na jednosmjerno
promjenljivo opterećenje.
6. Vrijednosti su dobivene na kidalici tako da su zubi izloženi tlačnom
opterećenju. Prije postizanja danih vrijednosti na nezakaljenim zupčanicima
mogu nastupiti trajne deformacije, a na zakaljenim može doći do prskanja
površinskog zakaljenog sloja.
7. Ž·elimo li približno izračunati dinamičku izdržljivost aF lim x zupča­
nika tvrdoće JI B x , odnosno HV 10" a poznata nam je dinamička izdržljivost
(}'F lim y kod tvrdoće H By, odnosno HV lOY' poslužit ćemo se jednadžbom:

(}'F lim x = aF lim y J HBx

- - - , odnosno
J HVlOx
.
HBy HVlOy

Indeks x predstavlja tražene, a y poznate vrijednosti.

8. želimo li približno izračunati dinamičku izdržljivost bokova (}'H lim x
zupčanika tvrdoće H Bx a poznate su nam tabelarne vrijednosti dinamičke
izdržljivosti bokova (}'H lim y i tvrdoća HBy. koristimo se jednadžbom:

aH lim x
,J
= (}'H lim y
HBx
--- •
HBv

Indeks x predstavlja tražene, ,.a y poznate vrijednosti.

9. Ako želimo približno izračunati dinamičku izdržljivost bokova (}'H lim x
zupčanika tvrdoće HB x , a poznate su nam tabelarne vrijednosti dinamičke
izdržljivosti (}'nlim y i tvrdoća HB y , koristimo se jednadžbom:

(}'H lim x = aH lim y(_H_B_x_) , odnosno ( HV lOx ).

HBy HVlOy
Indeks x predstavlja tražene, a y poznate vrijednosti.

Navedeni odnosi dobiveni su pokusima. Rasipanja kod homogenih struk-

tura materijala (poboljšani materijali) su manja od onih kod nehomogenih
struktura (lijevano željezo s lamelarnim grafitom).
10. Kod sprezanja s čeličnim zupčanikom čiji su zubi kaljeni i fino bru-
šeni mogu vrijednosti biti za 20% više.
ll. Vrijednosti dinamičke izdržljivosti bokova jednake su bilo da se
površinsko kaljenje bokova vrši kaljenjem oba boka jednog zuba ili suprot-
nih bokova dvaju susjednih zubi.
12. Ako se pri kaljenju bokova ne obuhvati i podnožje korijena zuba,
dinamička se izdržljivost poboljšanog osnovnog materijala može postići
samo onda ako je zona kaljenja dovoljno udaljena od opasnog presjeka u
podnožju zuba. Inače postoji opasnost da dinamička izdržljivost padne ispod
vrijednosti poboljšanog osnovnog materijala.
13. Kod visokoopterećenih zupčanika od čelika prednost treba dati
kovanom ishodnom materijalu. Time se izbjegava mogućnost nepovoljnog
opterećenja korijena zuba s obzirom na tok slojnica u kritičnom presjeku.

170
Posebno u području vremenske i lomne čvrstoće imaju kovani zupčanici
veću nosivost od zupčanika izrađenih od šipkastog valjanog materijala. Iz
toga proizlazi da je povoljno ako se slojnice valjanja ne poklapaju s uzduž-
nim linijama bokova.
14. Ovdje ne postoji jednostavna mogućnost preračunavanja na druge
vrijednosti površinske tvrdoće, s obzirom da se ovdje ne radi samo o po-
stignutoj površinskoj tvrdoći, već i o dubini prokaljivanja, a osim toga
postoji i utjecaj pada tvrdoće površinskih slojeva.
15. Dinamička izdržljivost ovisna je o fiktivnom polumjeru zakrivljenja
bokova i dubini nitrirnog sloja.
16. Vrijedi za oko 108 okretaja malog zupčanika.
17. Vrijednosti padaju s porastom temperature ulja, kod rada na suho
i kod veće hrapavosti (R > 3 [J.ffi) zupčanika >s kojim je u zahvatu.

4.5.5.2 F a k t o r u t j e c a j a vel i č i n e KFX

Faktor veličine K FX uzima u obzir smanjenje dinamične izdržljivosti kod

savojnog opterećenja većih presjeka zuba. Ako se radi o zupčanicima prib-
ližno istih dimenzija kao oni na kojima su vršena ispitivanja dinamičke
izdržljivosti «(Tlim) , faktor utjecaja veličine K FX = 1 (3 < m < 5). Za zupča­
nike modula mn ~ 10, K FX < 1. Na sl. 171.1 dane su orijentacijske vrijed-
nosti faktora K FX u ovisnosti o materijalu i modulu.
Točne vrijednosti faktora K FX mogu se utvrditi pokusom eventualno na
pulzatoru.
I t"k I t I, . I . I ..
sta IC o op erecenje - SVI materIja I
I
1,0

~\
'"~ ~
!
konstruktivni čelici i
I

1~
čelici za poboljšavanje

..........
\~ ~ I
i

0,8 \ \
~ čelici Nmentrnje
za I

~
0,7 \ l·· I. I ...
IjevanI materijalI

I I
10 20 lJ 40
~ modul mn [mm]

Sl. 171.1 Faktor utjecaja veličine zupčanika K"

4.5.5.2.1 Faktor vijeka trajanja Y N

Zupčanici koji rade u području vremenske čvrstoće imaju veće vrijednosti

dinamičke izdržljivosti od zupčanika koji rade u području trajne čvrstoće
(dinamičke izdržljivosti). Na veličinu vremenske čvrstoće utječe materijal

171
(uključivo toplinska obrada), predviđeni vijek trajanja (broj promjena), hra-
pavost (Rt), dimenzije zupčanika, zarezno djelovanje. Broj promjena optere-
ćenja za koje se prema sl. 172.1 može računati s faktorom Y N = 1, (N = 3 . 10 6
promjena), relativno je malen (kod nl = 16 sek- I dalo bi to ukupno 50 sati
rada) tako da mogućnosti primjene ovog faktora (Y N > 1) za praktične po-
trebe gotovo i nema.
2,5 i I ~------,

konstrukclonl čelici,čelici za POboljšavanje,nodularni

lijeV, temp er lijev (perlltni I
~---i..// II
čelicI za cementiranje
+1------t-----
čelici za poboljšavanje i
nitriranje(pllnsKol,sivl lijev
, I
čelici za poboljšavanje

/1
nitrirani u solnoj kupCI

-----+----- :-,,~
I

10 -1. ""4" ----

I 10 3 104 105 106 3'106 107
- - - - - broj promjena opterećenja N

Sl. 172.1 Faktor utjecaja vijeka trajanja Y N

4.5.5.2.2 Faktor hrapavosti Y R

Hrapavost prijelaznog polumjera (pp) u podnožju zuba ima velik utjecaj na

dinamičku izdržljivost korijena zuba. Veličina utjecaja hrapavosti ovisi o
vrsti materijala i o toplinskoj obradi. Na sl. 172.2 prikazana je ovisnost fak-
tora Y R o hrapavosti za razne materijale i razne toplinske obrade.
1,15
t--..
t---. 2'-.....
j----- j----
tr
>- 1,1
t--~ t-.....

--
~ t--- ........
~
1,05 - - - - - r----- j---
1 1--
t- ~
~ svi materijqli pr\s totičkom
1,0 opterecenju
~ sivi lijev
0,95 ~~ čeliCI za nitriranje

čeliCI
za cementiranje i
~
0,9
f- - - "
"~
mekI čelici sa o'M<800 MPa
čelici za poboljšanje I5'M>OOJMPo
i i" čelici za opruge

0,8 1 2346810 20 30 40
- - - - hrapavost Rt f-lm
SL 172.2 Faktor utjecaja hrapavosti Y R (vrijedi za faktor zareznog djelovanja
modelnog zupčanika = 2,1)

172
4.5.5.2.3 Faktor zareznog djelovanja Y S

Ako je prijelazni polumjer od boka na podnožje zuba veći od 0,25 m onda

je Y S = l. Da bi se odredila stvarna veličina prijelaznog polumjera (PF),
može se računati s prijelaznim polumjerom tjemena alata, s kojim se vrši
izrada. Osim zareznog djelovanja 1,1Zi.ma ovaj faktor u obzir i činjenicu da
na ugroženom presjeku vlada kombinirano (normalno i tangencijalno) na-
prezanje.
Zupčanici na kojima su vršena istraživanja radi utvrđivanja dinamičke
izdržljivosti CTlim imali su srednju vrijednost faktora zareznog djelovanja
Y m = 2,1. Faktor zareznog djelovanja ovisi o tzv. parametru zareza qs:
SF debljina zuba u koriienu
qs = 2 PF = polumjer zakrivljenja korijena zuba '

kao i od hvatišta sile na zubu (Ysa označava faktor zareznog djelovanja ako
je hvatište sile na tjemenu zuba). Na sl. 173.1 dan je faktor Ysa u ovisnosti o
pomaku profila (x) i broja zubi (z ili zJ.
Ysa=2,383
2,3

2'21
2,1

2,0

1,9
.,..~v ,./ "./ IJ~I; II/V ~J
,./,. ...,./ /"V- \J';' I 1/ V W
1,8

1,7

1,6

1,5

I 14
o 5 10 11 12 13 14 15 20 25 II 3540 !'lJ 100 tro LJJJ '
z ili Zn ..
Sl. 173.1 Faktor utjecaja zareznog djelovanja Y sa za zupčanike s h.. = 1,25 m i
P.o = 0,25 m (h", i Pao se odnose na dimenzije alata) za različite faktore pomaka
profila i različite brojeve zubi

173
 Jednadžba dopuštenog naprezanja glasi sada, nakon uzimanja u obzir
navedenih utjecajnih faktora:

4.5.5.2.4 Faktor sigurnosti korijena zuba SF

Iz već danih jednadžbi proizlazi mogućnost da se jednadžbom izrazi vrijed-

nost faktora sigurnosti SF' prema lomu u korijenu zuba. Faktor sigurnosti
treba odrediti posebno za pogonski, a posebno za gonjeni zupčanik:

SF
(jF lim
- - . K Fx • Y N • Y R
Ymsa
Y(
= -_-_-F=t~-.-y--.-Y- -K- -.K- -.K
- -.K
I
--- ~
v F~ F~
l SF min (1,5 ... 1,7) .

b. m F

Izračunan faktor sigurnosti slagat će se sa stvarno postojećom sigur-

nosti to bolje što su točnije obuhvaćeni pogonski i ostali faktori dani u
zagradi što je točnije stvarno postojeće naprezanje bliže izračunanom prema
jednadžbi:

(jp lim
(jFP =
SFmin

Na sigurnost utječe i postotak zahtjevane vjerojatnoće da će zupčanici

stvarno izdržati eksploataciju. OVdje se uzima u obzir i visina štete koja bi
nastala lomom kao i potrebna sigurnost ljudi koje bi lom mogao ugroziti.
Za faktore sigurnosti ne postoje zvanični podaci, pa se izbor vrši prema
preporukama priznatih autora. Donje vrijednosti sigurnosti SF = 1,5 uzete
su prema preporukama standarda TGL 10564 iz DDR, dok prof. Niemann
predlaže SF = 1,7 (ali dopušta nešto veće vrijednosti dopuštenih naprezanja
(jpp). U iznimnim slučajevima, kada se od prijenosnika zahtijeva posebna
eksploatacijska, sigurnost može biti SF = 2 .

4.5.6 OPTERETIVOST BOKOVA

Opteretivost bokova predstavlja granicu do koje mogu biti opterećeni bo-

kovi zuba, a da ne dođe do oštećenja .bokova zbog pojave rupičenja (pit-
tinga). Već je ranije objašnjeno da su »rupičenja« posljedice umornosti
materijala, a da su naprezanja površina bokova izazvana kontaktnim pritis-
cima, trenjem i klizanjem bokova uz prisutnost maziva. Naprezanja površina
bokova izračunavaju se pomoću Hertzovih jednadžbi kontaktnih naprezanja
svedenih na bokove zuba (sl. 175.1).

174
Sl. 175.1 Površine dodira bokova T,
zubi u zahvatu
radijus zakrivljerjo
boka 2 trenutne
točke dodira

4.5.6.1 K O n t a k t n a (H e r t z o v a) n a p r e z a n j a o p ć e n i t o

Ako dva valjka naliježu jedan na drugi i ako su međusobno tlačena silom
F bn , javit
će se na dodirnoj elastično deformiranoj površini valjka kontaktna
naprezanja u obliku elipse (sl. 175.2).

Sl. 175.2 Kontaktna naprezanja (Hertzovi pritisci) dvaju valjaka

međusobno tlačena silom Fbn

Hertzovo kontaktno maksimalno naprezanje

rr'-
H -
J 2 'lt •
F bn •

P . b (1 -
E
(12)
J F bn • E
0,175---
p.b
FbnU N - normalna sila
E u MPa - modul elastičnosti.
p u mm - srednji polumjer zakrivljenja valjaka
b u mm - širina valjaka
[1 - Poissonova konstanta i za čelik (l. = 0,3.

Ako je riječ o dva različita materijala s modulima elastičnosti El

_1_ = ~(_1_ + _1_),
E 2,
bit će E = 2EIE2 .
E 2 El E2 El + E2
175
 p je srednji polumjer zakrivljenja valjaka, a proizlazi iz jednadžbe:

111 PI P2
--=--+--, p=---
p PI P2 PI + P2
Širina površine dodira
I 32 (1 - IJ.2) • Fbn • P
bH = .1 - - - - - -
V rc.E.b

4.5.6.1.1 Kontaktna (Hertzova) naprezanja primijenjena na evolventne

bokove zuba

4.5.6.1.2 Polumjeri zakrivljenja evoIventnih bokova zubi

Točka P predstavlja trenutnu točku dodira, PI i P2 polumjere zakrivljenja

boka u toj trenutnoj točki dodira (sl. 177.1):

Srednji polumjer zakrivljenja p=---

PI + P2
PI + P2 = a . sin ri. w = e .

Ako se polumjeri zakrivljenja izraze pomoću PI e, dobiva se da je

1 (
P = --e- PI--2-
e)2 + -4-'
e

što predstavlja jednadžbu kvadratne parabole.

Maksimalna vrijednost polumjera zakrivljenja bokova (sl. 177.1):
pmax = (PI + P2) 1/4.
Hertzovom jednadžbom kontaktnih naprezanja može se koristiti samo
pri mirnom opterećenju i tlačnim naprezanjima ispod granice elastičnosti.
Prema tome ta jednadžba obuhvaća stvarna naprezanja bokova zubi tek
približno, jer se, pored ostalog, na bokovima zubi javlja i sila trenja IJ. . Fbn
i hidrodinamički pritisak uljnog filma.
Iz sl. 177.1 proizlazi:

sin ri.w = PI + P2 = (rwl + r w2 ) • sinri.w •

r wl + r w2
Z2 rw2
Korištenjem prijenosnog omjera: u = - - = - - ;;; 1, proizlazi
ZI rwl

176
 /
/ J
I
I
I
I
\
\
\
\
\

I ryl = OlP
ry2 = °2 P
rbl = °lTl
LlI _ _ _ rb2 = 5;12

Sl. 177.1 Tok promjera radijusa zakrivljenja bokova između TI T,

Pl + P2 = (u • r wl + r wl) sin aw = r wl (u + l) . sin aw ,

Pl = rbl • tan al, P2 = rb2 • tan 0.2 = U • rbl • tan 0.2 ,

2
Pl P2 rbl • tan al • u . rbl • tan 0.2 rbl u tan al tan 0.2
p=---
Pl + P2 r wl (u + l) . sin aw (u + 1) r wl sin aw
cos a
r wl = rl • - - - -
cos aw

r 12 • cos2 a . u . tan al . tan 0.2 cos aw

p=
(u + 1) rl cos a sin aw
u cos a . tan al . tan 0.2
= -- . - - . ----------
2 u +1 tan aw

cos a

12 - Ozubljenja i zupčanici 177

Uvrštavanjem dobivenih izraza dobiva se da je kontaktni pritisak na bo-
kovima zuba za bilo koju točku zahvata:

Ft E 2 (u + 1) tan cx.w
0,175 - - - - - - - - - - - - - -
b . cos cx. dl cos cx. tan cx.l tan cx.2 • u

CT~ = J u+l
0,175---
u
FtE
b. dl
2 . tan O:w

cos2 cx. tan 0:1 tan cx.2

4.5.6.1.3 Kontaktno naprezanje u kinematskom polu e

Pri dodiru bokova zuba ukinematskom POIUcx.l = cx.2 = cx. w , pa se dobiva

CTH = J u+l Ft· E 2

0,175 - - - . - - - - - - - - - -
U b . dl cos2 cx. • tan cx.w
~ CTHP

YI 0,175 E =
J 0,175 2.E E
1 2

El + E2
= ZM u g - - je faktor materijala.
mm2
N
Eu-- je modul elastičnosti ako su oba zupčanika od materijala
mm2 jednakog modula elastičnosti.
N
El E2 U --- su moduli elastičnosti zupčanika od različitih materijala u
mm2 zahvatu.
Točan izraz za faktor materijala ako se radi o različitim modulima
elastičnosti glasi:

ZM ~ JC~~.' i~~i)
---+--- 7t
El E2
~l' ~2 su Poissonovi brojevi s ~ = 0,3 za čelik.
Vrijednosti za ZM dane su II tablici 179-1.

4.5.6.2.2 Faktor oblika zuba ZH

Vrijednost - -
1-
cos cx.
~
cos cx.
= ZH faktor je oblika zuba.
w

Za vanjsko i unutrašnje ozubljenje i kut zahvatne crte cx. = 20° dan je

na sl. 182.1 faktor oblika zuba ZH u funkcionalnoj ovisnosti o Xl + XiZI + 22-

178
4.5.6.2.1 Vrijednosti faktora materijala ZM
Tablica 179.1
POGONSKI ZUPCANIK GONJENI ZUPCANIK
Faktor i
-Materijal- - - - Materijal materijala I
Modul Modul ZM
elastič- elasti~- J~
I

nosti nostI __ =
Naziv Oznaka Naziv Oznaka
I N/nlnl' = N/mm2 = I mm 2
=MPa I = MPa I = . . ; MPa
I I
I

I
čelik
I C. 206000 189,84 I
,
I čelični I CL. 0645 202000 189,9
lijev I CL. 0545 II 201000 188,7
I
I
nodularni NL 50
(sferni) 173000 181,4
NL 42 172 000 181,1
lijev I I
I
čelik C. 206000
kositrena I I
I
bronca I !
I I
lijevana PCuSn 14 103000 155 I
I
I
kositrena
bronca Cu Sn 8 113 000 159,8
I
sivi l
lijev SL 25 126000 I 165,4
I (lame- SL 20 118000 162
I 1arni) i
I
I
čelični I
I I
I
i
II
I lijev I CL. 0545 201000 187,8
čelični CL. nodularni
lijev 202000 I
0645 lijev I NL 50 173000 180,5
I

sivi I I
i lijev I
SL 20 118000 161,4
I
I nodularni I
nodu- lijev NL 42 172 000 173,7
I larni NL SO' 173000 I
sivi
I I
lijev I
I
I
lijev SL 20 118000 156,6
I I I
II SL 25 126000 146
sivi sivi
lijev SL 20 118000 lijev ! SL 20 118000
143,7
I I I I
čelik C. 206000 duroplast l - 7850' 56,4'
I I I I
l srednje vrijednosti

S faktorima materijala ZM i oblika zuba ZH glasi jednadžba kontaktnog.

(Hertzovog) naprezanja u kinematskom polu:

179
4.5.6.2.3 Faktor prekrivanja Z E

Faktor prekrivanja uzima u obzir utjecaj stupnja prekrivanja profila na

veličinu kontaktnih (Hertzovih) naprezanja. Na sl. 180.1 prikazano je kako se
mijenja dužina dodira bokova kod čelnika s ravnim zubima, a na sl. 181.1 kod
čelnika s kosim zubima. Iz jednadžbe kontaktnih pritisaka vidljivo je da
veličina naprezanja bokova 0'11 ovisi o dužini dodira bokova (b). Samo ako je
E = 1, dužina dodira bokova kod čelnika s ravnim zubima je konstantna.
a.
Ako je E > 1, odnosno, ako kod čelnika s kosim zubima E (stupanj pre-
a. ~
krivanja dodirnog luka bočne linije ili kraće stupanj prekrivanja bočne linije,
vidi kasnije) nije cijeli broj, dužina dodira bokova nije konstantna. Za pro-
račun opteretivosti bokova trebala bi prema tome biti mjerodavna računska
dužina dodira bokova br koja je veća od širine zupčanika b. Odlučujući utje-
caj na računsku dužinu dodira bokova br ima stupanj prekrivanja E kod
a.
čelnika s ravnim zubima, a E , E i kut nagiba boka na temeljnom cilindru
a. ~
~b kod čelnika s kosim zubima. Računsku dužinu dodira ili zapravo ra-
čunsku širinu zupčanika br treba smatrati kao stvarnu dužinu dodira za
vrijeme perioda zahvata. S obzirom na jednadžbu kontaktnog naprezanja
u kojoj je širina b indirektno proporcionalna s visinom kontaktnog napre-
zanja, može se uzeti da će uz ostale jednake veličine iz jednadžbe kontaktnih
naprezanja (F bn, E, p) veličine kontaktnih naprezanja biti obrnuto proporcio-
nalne s dužinama dodira, tj.:

~r\ Taj odnos zove se faktor prekrivanja,

a označava se s Z E :

•
E D c/.7. Pokusima je utvrđen odnos kod
čelnika s ravnim zubima:

b
3
4-E a.

Iz toga proizlazi za Ea. > 1:

-Lb;;

Sl. 180.1 Dužine dodira bokova kod

čelika s ravnim zubima

180
Sl. 181.1 Dužine dodira boko-
va kod čelnika s kosim zu-
bima za razne vrijednosti
kuta nagiba boka na te- \
meljnom valjku ah \

Za čelnike s kosim
zubima, a sa stupnjem
prekrivanja bočne linije
E ~ 1:
~

(1 - E )
~
+ -E~-
E
a.
l
cos {3b •

~b U jednadžbi je kut nagiba boka na temeljnom cilindru (vidi kasnije).

Za E > 1 uzima se E = 1, pa je:

~ ~

Faktor prekrivanja Z. može se ovisno o stupnju prekrivanja profila

(E a. ) kod čelnika s ravnim zubima i o stupnju prekrivanja profila kod čel-
nika s kosim zubima (Ea.)' stupnja prekrivanja bočne linije (E~) i nagiba
boka ~, očitati iz dijagrama na sl. 183.1.

181
 2,9 +---+--+---i

2J3.t=::::::t

21 1+---+

2,0--t--~ 0,05 +---+---==~.t-----f:~--3o,~~~~.......3ioo~"""*"~

0,06 ____
l J 9 --t=~-+O ,07 -+--;;;;;;::=-t---'='~t::--~~-r~--"~~~~~
t - - -.... 0,08 -'-__ 1

',8 '-"---"0,09 +~~.........=-=~~P~~~~~....J-.:~~

..--'-_-1
O,,=-

l. 7+----+---+----+---+----+----'=-..d-~~"'o::::_---""o,~~"""'"

l,6+-----+--+---+---+-----+--+---+--...po..~"'_o:l

1,5~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
O° 5° 10° 15° 20° 25° 300 35° 40° 45°
(3 -
Sl. 182.1 Faktor oblika zuba ZH za a =: a. =: 20°, JUS M. Cl. 016

182
 --+-+-~.

~-L _ _L - - L_ _ ~~ __ ~~ __ ~ __ ~~ __ L-~~~~d
ID

~~--~~--~~--~~--~~r--r--~~-'~-.~

o o

<-
<lJ
E
Oi:
o...

Sl. 183.1 Faktor prekrivanja Z( . Dijagram vrijednosti za rL = rL" = 20e

183
4.5.6.2.4 Faktor raspodjele opterećenja (sile) na pojedine zube
pri opteretivosti bokova K Ha

Zbog istih razloga kao i pri opteretivosti korijena, raspodjela sile Fbn na
pojedine zube u periodu zahvata neće biti kod E > l ravnomjerna. I ovdje
a
jer razlog u odstupanjima koraka zahvata Pe (AtBb)' To je za opteretivost ko-
F
rijena prikazano na sl. 156.1 odnosom ~ = qL (korektivni faktor). Pri
Fbn
tome je za približan proračun služila jednadžba:

qL = 0,40 l + AtBb-
~
2] .
(

b. m
Budući da se i kod opteretivosti bokova javljaju ista odstupanja koraka
zahvata, uveden je i ovdje faktor raspodjele opterećenja (sile) koji poka-
zuje koliko puta je opteretivost bokova veća ako koraci zahvata nisu jed-
naki, u odnosu prema slučaju kada bi koraci zahvata bili jednaki. Faktor
se izračunava iz jednadžbe:

K
Ha
= l + 2(_1_
Z2
-1) (qL - 0,5) .
E

Za qL = 0,5, što predstavlja prema ranijem točno ozubljenje i raspo-

djelu opterećenja na oba para zubi u zahvatu, K = 1 . Za qL = l , što pred-
Ha
stavlja slučaj kada cijelu silu u periodu zahvata prenosi jedan par zubi,
K _1_. Međuvrijednosti se linearno raspoređuju između navedenih gra-
Ha Z2
ničnih vrijednosti. Faktor raspodjele opterećenja KHa može se u ovisnosti
o ZE očitati u dijagramu na sl. 158.1.

U dokumentu ISO 192E iz 1977. godine dana je za proračun KHa nova

jednadžba s većim brojem utjecajnih faktora.

4.5.6.2.5 Faktor raspodjele opterećenja (sile) po dužini boka

pri opteretivosti bokova KH~
Utjecaj nejednake raspodjele opterećenja (sile) po dužini boka razmatran
je već pri opteretivosti korijena zuba. Zato je potrebno razmatrati kakav
će utjecaj imati nejednaka raspodjela opterećenja (sile) po dužini boka
na opteretivost boka. Uzroci odstupanja uzdužne linije boka prikazani su
na sl. 161.1. Najnepovoljniji slučaj, koji zapravo može nastati samo pri neop-
terećenim zubima, da dodir bude samo u jednoj točki, prikazan je na sl.
185.1.a. Pri opterećenim zubima doći će radi elastičnih deformacija do djelo-

184
mičnog dodira (sl. 18S.l.b). Pri samo djelomičnom dodiru uzdužne linije boka
biti će kontaktna (Hertzova) naprezanja bokova ovisna o specifičnom opte-
rećenju:
Ft obodna sila
W = -- = ------
max b širina zuba

Na sl. 161.2.a, 161.2.b i 161.2.c prikazana su ranije tri moguća slučaja na-
lijeganja bokova. Na sl. 185.l.c, 185.l.d i 185.l.e prikazane su raspodjele
specifičnog opterećenja za navedena tri slučaja.

Presjek A-A Presjek A-A

b b

al bl

.-8--
3
! 2
x
o

1j
! o
x
~ ;
cl dl el
Sl. 185.1 Mogućnosti dodira uzdužne linije boka pri odstupanju uzdužne linije
boka, a) dodir neopterećenih bokova, b) dodir opterećenih bokova, e) bok nosi na
cijeloj dužini, d) bok nosi na dijelu dužine, e) bok nosi na sredini
Faktor raspodjele opterećenja (sile) po dužini boka uzima se kod opte-
retivosti bokova kao odnos maksimalnog i srednjeg specifičnog opterećenja:

Wmax
K =--
H~

Iz toga proizlazi da će se faktor raspodjele opterećenja K kretati u

H~
granicama:

185
 b
Za slučaj b/b;;;; 1 (sl. 185.l.d) je K =2-.
H~ b'

s:
2 b'/b
Za slučaj b'/b 1 (sl. 185.l.c) je K =-----
H~ 2 (b'/ b) - 1

b
Za slučaj ispupčenih bokova (sl. 185.l.e) K = 1,5 - - .
H~ b'

Između faktora K i K postoji prema ISO mjerenjima određena ovis-

H~ F~

nost. Za ISO kvalItete ozubljenja od 5 do 8 i slijedeće uvjete:

krutost e (N/!J.,m mm) ... 15 < e (= 20) < 25,
širina zuba (mm) ... 50 < b < 400 ,
b/dj ... ;;;; 2,

O'H lim (MPa) dinamička izdržljivost bokova O'H lim = 400 -1000 (MPa) ,
F/b (MPa) ... 400 ;;;; Ft/b;;;; 1000 ,

).. = b/h . .. 3 < ).. < 12, iznosi:

K = X + Y (b/d )2 + Z
j . 10- 3 • b,
H~

)..2
K = Kv v=----
F~ H~' 1 +).. +)..2

gdje je X j Y j Z dano u tablici 14.

Tablica 186.1
Kvaliteta ozubljenja
I
I i
Način izrade
I Faktor
zupčanika 5 6 7 8
I I I
X 1,10 1,15 1,17 1,23
I I
Normalno izrađeni zupčanici
(glodani, brušeni)
y 0,18 0,18 0,18 0,18
I I
1---------------
Z 0,115 0,3 0,47 0,61
I I
X 1,135 1,11 1,12 1,15
IGlaČani (lepani) i u toku rada I
~eđusobno prilagođeni zupča- Y 0,18 0,18 0,18 0,18
I ill parovI
- - Ii
i Z 0,23 0,15 I 0,23 0,31
I
1
I I I

186
 Iz navedenog se može vidjeti da se određivanje faktora raspodjele opte-
rećenja (sile) po dužini boka, kako pri proračunu opteretivosti korijena K Fil
tako isto i pri proračunu opteretivosti bokova K Hil ' teško mogu dobiti jed-
nadžbe koje bi omogućile jednostavno određivanje vrijednosti tih utjecajnih
faktora. Zato se ti faktori mogu samo približno procijeniti.
Za odgovorne prijenosnike (turbinske), radi smanjenja utjecaja faktora
K f~ i K Hil na opteretivost korijena i bokova zuba, vrši se naknadno prilago-
đivanje bokova obradom pomoću strugala sve dok se kontrolom pomoću
otiska ne postigne zadovoljavajuća slika nošenja.
Uzmu li se u obzir vanjske i unutrašnje dodatne dinamičke sile i utje-
cajni faktori raspodjele opterećenja (sile) na pojedine zube K,ro. i faktor
raspodjele opterećenja (sile) po dužini boka KHil ' jednadžba specifične opte-
retivosti bokova glasit će:

Jednadžba kontaktnog naprezanja u kinematskom polu e sada glasi:

O"H '= Z M
• Z
H
• Z
E" I u +1 ~K
u b . dl I
.K
H,,·
K
/llil
<
=
O"HP
.

4.5.6.2.6 Kontaktna (Hertzova) naprezanja u unutrašnjim

točkama zahvata B i D (O"HB i O"HD)

Kod čelnika s vanjskim ozubljenjem z ~ 20 i čelnika s unutrašnjim ozub-

ljenjem z ~ 30 potrebno je kontrolirati visinu kont::tktnog pritiska u unutraš-
njoj točki zahvata B pogonskog zupčanika. U točki B je polumjer zakrivljenja
pm manji od polumjera zakrivljenja u kinematskom polu C.
Prema ranijem može se pisati:

u+1 Ft' E 2 tan aw

0,175 - - -
u b . dl cos 2 a . tan aBI • tan aB2

Pojednostavljeno se može pisati:

UHB =, UH . ZB = UH ~' PIC P2C

- - - - ~ O"HP ,
pm P2R

Z B-- J PIC P2C

--
PlB P2B

Polumjeri zakrivljenja mogu se dobiti grafički prema sl. 188.1 (za vanjsko
unutrašnje ozubljenje).

187
Sl. 188.1 Radijusi zakrivljenja li točkama B i e čelika s vanjskim i unutrašnjim
Qzubljenjem

Prema jedmidžbama za kontaktna naprezanja u unutrašnjoj točki zah-

vata B mogu se izračunati i kontaktna naprezanja u unutrašnjoj točki
zahvata D:

ZD = I PIC P2C .
-V PlD P2D
Prema osnovnoj jednadžbi kontaktnog (Hertzovog) naprezanja:

CJ~ = J F bn
0,175---
p.b
• E

proizlazi da Vlsma kontaktnog naprezanja ovisi o sili -V F bn recipročnoj

vrijednosti J: . Modul elastičnosti E i širina zupčanika b ostaju za

određen zupčani prijenosnik konstantni. Gornja jednadžba za CJH može se

pisati:

( -1 + -
1 )
PI P2

Tok promjene sile F bn na putu zahvata A E prikazan je ranije na sl. 149.1,

a tok promjene polumjera zakrivljenja bokova između TI T 2 , također ranije,
na sl. 177.1. Promjena veličine sile na putu zahvata A E i polumjera zakriv-
ljenja bokova prikazana je i na sl. 189.1 za zupčani par s malim brojem zubi
pogonskog zupčanika, što dovodi do toda da se točka A početka zahvata
nalazi vrlo blizu točke Tl .

Nanese li se (sl. 189.1) bezdimenzionalna vrijednost ITI T2

-V
(_1_
PI
+ _1_)
P2

188
 o, iznad Tl T 2 , i1H bit će u blizini točaka
Tl T 2 , vrlo velik, a minimum leži na
sredini između Tl T 2 • Na sl. 189.1 vi-
di se da je kod malog broja zubi po-
gonskog zupčanika (ZI) utjecaj polu-
mjera zakrivljenja boka u točki B to-

T
\ ED AT,
liko velik da j.e i1HB > O"lIe .
4.5.6.3 D o p u š t e n o k o n t a k t n o
27---------~~7_~--~~~
(H e r t z o v o) n a p r e z a n j e
O"HP

Dopušteno Hertzovo (kontaktno) na-

prezanje ovisi o materijalu, toplinskoj
obradi, tehnologiji izrade, željenom
vijeku trajanja i potrebnoj sigurnosti.
Osim toga potrebno je uzimati u ob-
zir i materijal zupčanog para s kojim
je zupčanik u zahvatu kao i uvjete pod-
T, mazivanja. Dopušteno kontaktno (Her-
tzovo) naprezanje valja izračunati odvo-
jeno za pogonski i za gonjeni zupčanik:

i1HP = -----
i1Hlim K
L·
K HX· ZR· Z y. ZN . Zw ,
N

) SH lim

gdje je
i1HP u MPa -
dopušteno Hertzovo
naprezanje za pogon-
skj i gonjeni zupčanik
i1H lim U MPa - dinamička izdržljivost
bokova za pogonski i
gonjeni zupčani k (vi-
di tablicu 169.1)
SH min - minimalna vrijednost
faktora sigurnosti
protiv stvaranja ru-
pičenja (pittinga)
KL - faktor utjecaja ulja
za podmazivanje (sl.
190.1)
K HX - faktor utjecaja di·
menzija na optereti-
5 HO 6Hc vost bokova.
\
, Za sada se uzima da je faktor
utjecaja dimenzija na opteretivost bo-
"-
' ...... kova K HX = 1.
ZR - faktor utjecaja hrapavosti (sl.
191.2)
Zy - faktor utjecaja brzine (s1.192.1)
E D e B A T, ZN - faktor utjecaja vijeka traja-
n ja (sl. 193.1)
Sl. 189.1 Raspodjela kontaktnih na- Zw - faktor utjecaja očvrsclvanja
prezanja i1H na dužini puta AE, za bokova gonjenog (mekšeg)
slučaj da je broj zubi Z, malen zupčanika (sl. 194.1)

189
4.5.6.4 F a k t o r u t j e c a j a u l j a z a p o d m a z i van j e KL

Uljni film između bokova zubi omogućava ravnomjerniju raspodjelu opte-

rećenja bokova što dovodi do sniženja naprezanja bokova. Zbog toga su i
maksimalna naprezanja bokova «(jR) niža od izračunan ih na osnovi neposred-
nog materijalnog dodira cilindara «(jR'). Kontaktna naprezanja dodirnih po-
vršina ovisit će o debljini uljnog sloja, a debljina uljnog sloja o osobinama
maziva i o brzini klizanja. Na nosivost bokova povoljan utjecaj imaju sin-
tetička ulja i ulja s dodatkom aditiva za pritisak (HP ulja). Povećana opte-
retivost bokova, odnosno povećana dinamička izdržljivost bokova, proizašla
iz ravnomjernije raspodjele naprezanja bokova, u ovisnosti o viskoznosti
maziva, izražava se koeficijentom utjecaja ulja za podmazivanje K L •
Na sl. 190.1 prikazan je dijagram funkcionalne ovisnosti faktora utjecaja
ulja KL o kinematskoj viskoznosti mineralnog ulja izražene u cSt 40° i 50° e
(mm2js). Za sintetička ulja treba vrijednosti iz dijagrama množiti s 1,1 kod
cementiranih zupčanika, a s 1,4 kod meko poboljšanih zupčanika.

- - _ kinematska viskoznost li kod 40 0 e

100 200 300 400 500 r(cstl l
1,2 L(mm'fs~

c5Hli~ ~ aj
~ :.-::::::: ~ ::::::: t::::-:
MPc
O'Hlim = gx) MPa
-:::::

~ ~ :.:::- ~
1,1
~

= 1000 MPa~
.Jill' ~ G'Hlim
V
MP~/

0,9 ~~
~ ~
"" !
OHlim: 1100
6' Hlim = 1200 MPa

---1.-
o,a
20 40 60 80 100 120 140 160 180 200 220 240 260 280 300 n~SI]
kinematska viskoznost V kod sooe

Sl. 190.1 Faktor utjecaja ulja za podmazivanje KL

4.5.6,6 F a k t o r u t j e c a j a h r a p'a vos t i ZR

Ako zupčanici imaju drukčiju hrapavost od one koju su imali zupčanici s

kojima je utvrđivana (jR lim (tablica 169.1) dinamička izdržljivost bokova bit će
drukčija. Hrapavost bokova smanjuje površinu nalijeganja bokova, a time i
površinu koja mora preuzeti opterećenje, što dovodi do povećanja optereće­
nja bokova. Dinamička izdržljivost bokova manje hrapavosti veća je od
dinamičke izdržljivosti bokova veće hrapavosti. Hrapavost ne utječe jednako
na dinamičku izdržljivost zakaljenih i poboljšanih zupčanika. Hrapavost
zupčanog para izražava se srednjom hrapavošću zupčanika u sprezi:
_ 1 _ _ __
Rmax = - - (Rmax) + R mas2 ) .
2

190
 Radi istraživanja utjecaja hrapavosti površine bokova i opteretivosti
bokova vršeni su opsežni pokusi s cementiranim zupčanicima i s poboljša-
nim zupčanicima. Na sl. 191.1 prikazana je ovisnost opteretivosti bokova zup-
čanika Č. 4732 o obodnoj brzini i hrapavosti. Dobiveni rezultati vrijede samo
za navedeni materijal. Utjecaj hrapavosti ne može se promatrati izolirano od

Sl. 191.1 Ovisnost opteretivosti

bokova izražena odnosom bdiF
od obodne brzine i srednje hra-

+=
E
pavosti materijala Č. 4732 o
~ ~ 0.6 -:7""4---:7'F--+--+ -- ---
~ ~ 0.4 ~-1--~.
<.fl
I

-}--i-
g.~ I I

t ~ 0.2
materijal Č 4732
~_LI
I 0,1 '----"'---'-2-----'4--'-6--'--1L-
0- 20 40 60 100
- - - - obodna brzina vim/s)
utjecaja zarezne osjetljivosti materijala. Na sl. 192.2 prikazana je ovisnost
faktora hrapavosti ZR o prosjeku maksimalnih hrapavosti. Dane vrijednosti
treba smatrati samo kao orijentacijske, posebno one koje se odnose na
zakaljene bokove za koje još ne postoji dovoljan broj rezultata ispitivanja.
Radi orijentacije navode se hrapavosti koje je moguće ostvariti pojedinim
tehnologijama:
1. Finim brušenjem i električnim poliranjem može se ostvariti hrapa-
vost od 2 IJ.m.
2. Finim brušenjem 2,5 ... 3,5 J.lm (kvaliteta 6 do 7).
3. Grubim brušenjem ili glodanjem ilepanjem 3,5 .. .4,5 IJ.m (kvaliteta 7).
4. Finim glodanjem i elektropoliranjem 4,5 ... 5,5 IJ.m (kvaliteta 7).
5. Finim glodanjem 5 do 7 IJ.m (kvaliteta 8).
6. Glodanjem 7,5 IJ.m i više (kvaliteta 9).
I kod zupčanika s korekcijom uzdužne linije boka hrapavost utječe na
opteretivost bokova, ali nešto manje.
1,6
, prijedlog ~a zokaljene Ibokove
1,4 \
I I
\
II uzdužno~ linijom
1.2
\

I', / +--
jPokusi ls korigiranom
boko I
/
Ir

-
N / rprijedlog za poboljšane ,zube
...." ::~ /
~ 1.0 ....:..
~ / / ifrOSjecneVrijednosti pre-
mo pokUSimo Niemonno
I 0,8 I".:
-.......
0.6

0.4
2 4 6
t---

Sl. 191.2 Faktor utjecaja hrapavosti ZR u ovisnosti od prosječne hrapavosti

----
-- 8 --/

10
Rmax ';lm)
12 14

bokova pogonskog i gonjenog zupčanika

191
4.5.6.6 F a k t o r u t j e c a j a b r z i n e Zv

Povećavanjem obodne brzine, povećava se debljina uljnog filma između

bokova zubi, a time i hidro dinamička nosivost mazivog sloja, što omogućava
veću opteretivost bokova. Sile trenja su zbog povećane debljIne uljnog sloja
manje, a time su niža i tangencijalna naprezanja bokova. Utjecaj faktora
brzine Zy dolazi do izražaja samo kod zupčanika kvalitetnije izrade (~ 7).
Poseban utjecaj ima veličina odstupanja profila (Aev). Pokusi su pokazali
da kod Aev > 20 (lm opteretivost bokova pada i pri porastu obodne brzine. Na
sl. 192.1 prikazan je dijagram za određivanje faktora utjecaja brzine. Istraživa-
nja su pokazala da između utjecaja ulja za podmazivanje hrapavosti, obodne
brzine postoje u odnosu prema opteretivosti bokova određene međuovisnosti,
pa je teško pojepine utjecaje međusobno odvojiti. Na svim spomenutim
područjima utjecaja postoji potreba za daljnjim istraživanjima jer nedos-
taju sigurni podaci da li i koliko se ovi utjecaji superponiraju. Preporu-
čuje se posebna opreznost da se kod ZR, Ku Zv > 1 ne dobije nerealno vi-
soka povećana opteretivost bokova zuba.

I I I I IIII
0Hlim: 800 MP~~ ~i'
1,1 5'Hlim - 900 MPa
O'Hlim=loooMPal~
ce ~
~ ;.::~~
..... [

l'
>
N
~ V IIII
II

--
/

~~ ~~~ 0Hlim = 1100 MP~/

0Hlim = 1200MPa
-::::: ~
0,9 ~~

0,5 1,0 2 3456810 20 406000m

~ obodna brzina v [m/sl
- -.......

Sl. 192.1 Faktor utjecaja obodne brzine Z.

4.5.6.7 F a k t o r u t j e c a j a v i j e k a t r a j a n j a ZN

Kao i kod opteretivosti korijena zuba i kod opteretivosti bokova potrebno

je u slučaju rada u području vremenske čvrstoće imati na umu faktor
vijeka trajanja ZN. Taj faktor, ovisno o vrsti materijala i toplinskoj obradi,
pokazuje da se broj promjena područja vremenske čvrstoće kreće u gra-
nicama N = 2 . 106 do 109•
Na sl. 193.1 prikazan je dijagram funkcionalne ovisnosti ZN o broju prom-
jena za različite materijale i razne toplinske obrade. Ako se broj promjena

192
 1,8
meko zakaljeni čelici ,nodularni lij~v,
plameno kqljeni čelicI ukoliko se 9~tećenja
1,7 ,
' - -_ _ _ _- j - _
- PlttJnga krecu u dopuštemm granicama

z 1,6
N
1,5

1 1J4

1,3

1,2

1,1

- -...~- broj promjena N

SI. 193.1 Faktor utjecaja vijeka trajanja ZN

uz određeni broj okretaja (sek- J) izrazi kroz vrijeme rada, dobiva se slije-
deći pregled (tablica 193.1).

Tablica 193.1
Broj radnih sati kod
----II
I
_. ---~-- ...-

Brzina vrtnje
N=2·1O' N = 5 ·10' N = !O' !
I
I
n, = 16 sek- I I 35 870 I 17400 I
I
n, = 24 sek- I 23 580 ! 11600
!

n, = 49 sek- l
--~--~I-'--I-
I 11 282 5650
i I I

Računa li se u prosjeku s 2000 radnih sati godišnje na radu u jednoj

smjeni, praktična primjena tog faktora dolazi u obzir samo kod materijala
čije se područje vremenske čvrstoće proteže do N = 109 •
Zato je, ovisno o primjeni zupčanika, potrebno izvršiti procjenu vijeka
trajanja, što omogućava da se eventualno korištenjem faktora ZN smanje
dimenzije zupčanika.

4.5.6.8 Fa kt or utjecaja očvr š ć i van j a b o k o v a Zw

Ako se u zahvatu nalazi pogonski zupčani k sa zakaljenim i brušenim bo-

kovima i gonjeni zupčanik čiji su bokovi samo poboljšani, s vremenom do-
lazi do očvršćivanja bokova gonjenog zupčanika. Očvršćivanje dovodi do
povećanja tvrdoće bokova, što ovisi o materijalu, toplinskoj obradi gonje-
nog i tvrdoći bokova pogonskog zupčanika. Očvršćivanjem se povećava di-

13 ~ OzubJjenja i zupčanici 193

namička izdržljivost bokova. Orijentacijske vrijednosti utjecaja očvršćlvanja
bokova gonjenog zupčanika izraženi faktorom Zw prikazani su na sl. 194.1, a
predstavljaju rezultate eksperimentalnog istraživanja zupčanih parova od
različitih materijala i tvrdoće bokova zuba. Šrafirano polje prikazuje pod-
ručje rasipanja rezultata kao posljedicu drugih utjecaja.
Dijagram faktora Zw vrijedi za Rmax < 7 [J..m, a može se izračunati iz
jednadžbe:
HB (MPa) -1300
Zw = 1,2-
1700
gdje je HB (MPa) Brinellova tvrdoća g;mjenog (mekšeg) zupčanika.
Za tvrdoću gonjenog zupčanika koja se kreće u području 1300 :5 HB :5
:5 4 000 MPa uzima se Zw = l .

1000 2000 3000 4000

---0,,_ Bnnellova tvrdoća HB [MPa]

Sl. 194.1 Faktor utjecaja očvršćivanja bokova Z"

4.5.6.9 F a k t o r s i g u r n o s t i b o k o v a SH

Faktor sigurnosti bokova odnosi se na sigurnost prema pojavi rupičenja

{pittinga). Pojava rupičenja ovisi o veličini kontaktnog (Hertzovog) napre-
zanja O'H' a ova od drugog korijena sile koja opterećuje bokove (opća Hert-
zova jednadžba kontaktnih naprezanja).
Budući da je opteretivost korijena zuba izravno proporcionalna optere-
ćenju (sili), bit će odnos faktora sigurnosti bokova prema faktoru sigur-
nosti za opteretivost korijena izražen odnosom:

Pri ovom odnosu sigurnosti bokova i korijena moralo bi doći istodobno do

.oštećenja korijena i boka zuba kod iste obodne sile koja opterećuje bokove,
odnosno istog okretnog momenta.
Ranije je bilo predloženo, na osnovi orijentacijskih iskustvenih poda-
taka, da se sigurnost u odnosu prema opteretivosti korijena kreće u gra-
nicama od 1,5 do 1,7 (2), pa će prema tome sigurnost u odnosu prema opte-
retivosti bokova iznositi:

J94
 SII ~ 1,25 do 1,3 (1,4) .

Uzmu li se u obzir svi spomenuti utjecajni faktori u jednadžbu kon-

taktnog pritiska u kinematskom polu, dobiva se izraz za sigurnost bokova:

SH = -J~F;:t==U=+:::;:lC1=H=lim=======-_. (KJH~. ~~ ..Z; . Z.V ~ZN . Zw ) ~ SH min

__ - - - (Z . Z . Z ) 1 V Ha H~
bdi U H M •

4.6 SMJERNICE ZA IZBOR BROJA ZUBA, SIRINE ZUPCANIKA,

DIOBENOG PROMJERA, MODULA KOD PRORACUNA
PARA CELNIKA

Pri proračunu i oblikovanju zupčanog para treba poći od određenih pret-

postavki. Glavne dimenzije mogu biti bilo odabrane, bilo zadane (za neki
određeni stroj). U tom slučaju potrebno je izvršiti kontrolni proračun usvo-
jenih dimenzija i eventualno potrebne izmjene.

Smjernice za izbor broja zuba

Izbor broja zuba potrebno je vršiti tako da stupanj prekrivanja bude
E ~ 1,15, a kod brzohodnih parova, radi mirnoće hoda, E > 1,5. Prije-
,,- "
nosni omjer »i« ne treba biti cijeli broj (izbor prijenosnog omjera vidi
na tablici 144.1).
Ako zupčani par mora biti bez pomaka profila, mora biti ZI ~ Zg'.
Najmanje brojeve zuba treba birati prema tablici 195.1.

SMJERNICE ZA IZBOR MINIMALNOG BROJA ZUBI Tablica 195.1

ZI min = 16 kod zupčanika s v = 12 ... 60 m/s

ZI min = 12 kod zupčanika s v = 4 ... 12 m/s
ZI min = 10 kod zupčanika s v = 0,8 ... 4 m/s
Za precizne prijenosnike:
ZI min = 20 ... 25 za prvi stupanj
ZI min = 14 ... 17 za drugi stupanj.
Kod zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem:
(zz) ~ ZI + 10 kod aksijalne montaže
(zz) ~ ZI + 15 kod radijalne montaže.

------------------------- --------------------.------

195
Promjer diobene kružnice

Ako se zupčanik i vratilo izrađuju kao jedan strojni dio, orijentacijske

vrijednosti diobenog promjera iznose:

dl min = 1,2 dvr (d vr = promjer vratila) .

Za zupčanike učvršćene na vratilo:

dl min ~ 2 dvr (dvr = promjer vratila) .

Sirina zupčanika

Pri izboru širine zupčanika zupčanog para mjerodavna je kvaliteta

ležištenja. Cim su stvoreni bolji uvjeti za ostvarenje paraleinosti osi vra-
tila, tim širina zupčanika može biti veća. Pri neparalelnosti vratila nose
zubi samo na krajevima pa postoji opasnost od loma.
Ako je ležištenje izvedeno kruto, tako da se s paraleinosti osi pod opte-
rećenjem može računati, treba birati širinu zupčanika kod dvostranog le-
žištenja vratila:

Sirina zupčanika kod dvostranog ležištenja

b
-- ~ 1,2.
dl

b
U posebnim slučajevima, kao npr. turbinski prijenosnici, odnos - - = 2.
dl
Kod konzolnog ležištenja opasnost progiba vratila je veća, a time i mo-
gućnostrubnog opterećenja, pa se bira:

Sirina zupčanika kod jednostranog ležištenja

b ~ 0,75 dl

b
- ~ 0,75.
dl

Ovisno o načinu ležištenja i uvjetima eksploatacije dana je širina zupča­

nika ovisno o modulu:

Najveća širina zupčanika

196
Utjecaj načina ležištenja A. = bm:JX/m n •
Tablica 197.1
I
Ozubljenje Način ležištenja A. I

čisto lijevano 10
- I
ležištenje na čeličnim konstrukcijama, nosa- i
čima itd.
15
I
rezano mali zupčanik konzolno ležišten 15
ili I
brušeno I
dobro ležištenje u kućištu prijenosnika 25

valjni ili vrlo dobri klizni ležaji na krutom po-

30 I
stoiju i krutim vratilom I I

Modul
Donja granica modula određena je opasnošću loma izazvanu napreza-
njem u korijenu zuba.

Najmanji modul:
b
mmin=--'
A.

Gornja granica modula određena je diobenim promjerom i minimalnim

brojem zubi Zj min'

Najveći modul:
dl
mmax = --o
ZImin

Ako se ozubljenje vrši bez pomaka profila, broj zubi ne smije biti manji od
graničnog:

mmax = --o
Zg '

4.7.1 ORIJENTACIJSKI PRORACUN MODULA NA OSNOVIOPTERETIVOSTI

KORIJENA ZUBA

Ovakav proračun mjerodavan je za dimenzioniranje zakaljenih zupčanika u

slučaju da modul nije zadan. U jednadžbu

197
 Ft
(J'F =- - YF Y K F~ K Fa K I K v~-
bm E
(J'FP

2 Tl max b dj
uvrštene vrijednosti za Ft = ---- ).. = - - i m = - daju:
dl m

Pl
Tl = TI naz = --
WI

modul
--_._--- ------ ---------

1-
i

I: m~ 17'V)..__. 2_Tl_ _ y Y K
ZI (J'FP F E Fa
K
F~
K K
I v
= 2 Tl max

A . Z\ (J'FP
Y Y K
F E Fa;
K
F~
i
l~, ____.___.___ .. _.._.._______ ...

gdje je:
ln U mm
- modul tablica 8.1
Z\ - broj zuba, tablica 195.1
Tl u Nmm - nazivni okretni moment
A - odnos širine zuba, tablica 197.1
CiFP U MPa - dopušteno naprezanje korijena zuba
YF - faktor oblika, orijentacijski
Y F =2,2
- faktor stupnja prekrivanja, uzima se 1; = J
K - faktor raspodjele opterećenja (sile) kod opteretivosti korije-
Fa;
na, K = l
Fa;

K - faktor raspodjele opterećenja (sile) po uzdužnoj liniji boka

F~
zuba K FP = l

- vanjsko dodatno dinamičko opterećenje, tablica 130.1

- unutrašnje dodatno dinamičko opterećenje, sl. 135.1

Za proračun modula uzima se orijenticijsko (J'FP

__ .• ,_
= (J'F lim

SF
lI
Jednadžba za proračun modula može se pisati i ovako:

198
 Ft
m=-.K.K.Y .K .K .Y
b I v Fa; F~ F

Srodni faktori združuju se s obzirom na njihovu sličnost djelovanja do-

biva se:

QFA =K .K .K uzima u obzir kolebanja opterećenja izazvana

I F~
vanjskim i unutrašnjim dodatnim dinamičkim
opterećenjima i raspodjelu opterećenja po du-
žini bokova zuba
QFB = Y .K - uzima u obzir točnost izrade ozubJjcnja
E Fa:

2,1 - uzima u obzir utjecaje koji djeluju na dina-

QFD = K FX • Y N • Y R • -- mičku izdržljivost
Yea

Ft SF
nI = - - QFA · QFB' YF • -----
b QFD (jF lim

Kao prva aproksinacija uzima se kod zupčanika s pomakom profila

x = 0,6 i Y F = 2 slijedeća raspodjela dana u tablici 199.1.

ORIJENTACIJSKE VRIJEDNOSTI FAKTORA QFA, QFB, QFD Tablica 199.1

Ozubljenje
f
Faktor
točno ozublje-
nje i visoko gruba kvaliteta Primjedbe
I
opterećenje qL = 1
I
qL = 0,5 I
I ocjenjuje se na osnovi danih tab-
QF' >1 lica i dijagrama kao i širine na-
lijeganja boka

XI +X,
QFB 0,55 ...0,75 l =0 ... 0,Q2
ZI +Z,
standardni profil JUS M. Cl. 016

=1 . PF 2: 0,25 ill i ako na prijelaznom

polumjeru nema zareza
QFD
<1 PF ~ 0,25 ill i ako su na prijelaz-
nom polumjeru zarezi od bruše-
nja

199
Ako se u jednadžbi

2,1
(J'FlimKFX' YN • YR ·--
Ysa
SF = ---------------- ~ SF min
F
_l.K .K.K .K .y.y
bm l Fa F~ F

d 2 P
širina b izrazi odnosom b = A. . dl , a m = _1_, te Fl = T - - = 381310--
ZI d nd
(P u [kW], n [S-l], d [mm]), dobiva se mogućnost orijentacijskog proračuna
diobenog promjera:

P.K .K.K .F
I v F", FP
--------- . Y . Y Y [mm].
111 . K FX • YN • YR F sa E

4.7.2 ORIJENTACIJSKI PRORAčUN MODULA NA OSNOVIOPTERETIVOSTI

BOKOVA ZUBA

Orijentacijski proračun modula na osnovi opteretivosti bokova zuba mjero-

davan je za dimenzioniranje nezakaljenih zupčanika, u slučaju da modul
nije zadan. Iz jednadžbi:

(J'H=Z
M
.Z.Z
H,
J+ Ll 1 Ft max
- - . - - - . K .K
II b . dl Ha. Hp
A.=- ,
m
b

dl
111 = --,
ZI

modlll

l1l ~
f II 1+
II
2 Tl • K J • Kv
--- . -------- •

A. . Z; . (J'~p
K
Ha.
.K
H~
. Z2 . Z2
M H
• Z2 =

y(~ .K .K .Z2 .Z2 .Z2

Ha. H0 M H

200
gdje je:

m u mm - modul, tablica 1.
Pl
- nazivni okretni moment, TI = Tl naz = -- ,
WI
Tl max = Tl naz • KI . Kv

Ll - prijenosni omjer, u = ~, tablica 144.1

ZI
- broj zuba, tablica 195.1
- odnos širine zuba, tablica 197.1
- faktor raspodjele opterećenja (sile) na pojedine zube kod
opteretivost boka, K = 1
Ho:

K - faktor raspodjele opterećenja (sile) po dužini boka zuba,

H0
K =1
- faktor materijala, orijentacijski za č/č ili čL;
.
ZM = 190 VMPa za Č/SL; ZM = 165 v'MPa za SL/SL;
ZM = 145 VMPa, tablica 179.l.
- taktor oblika, orijentacijski ZH = 2,5
- faktor stupnja prekrivanja, orijentacijski Z = 1
E

- vanjsko dodatno dinamičko opterećenje, tablica 130.1

- unutrašnje dodatno dinamičko opterećenje, sl. 135.1
GH lim
GHP U MPa - dopušteno naprezanje, orijentacijski GHP = ----
SH

Ako se jednadžba za sigurnost SH dana ranije, piše ovako:

(GH lim' K HX • KL . ZR • Zv . ZN)2

SH = - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - ~ SH min'
Ft U + 1
-- . - - K . K . K .K . Z2 . Z2 • Z2
b dl II l Ho: H~ H M

2T PI
a širina b izrazi s b = A . dl, Ft = - - = 381310 - - (P II kW, n u S-l,
d nl d
d u mm), dobiva se

31 + 1 K l . K . K H" . K H~ . Z2H . Z2M . Z2 . SH

dl ~ 68,28
r PI Ll

I -A . n l ' -II- . - - - - - - - - - - - - - - - - [mm] .

E
m"n
l

201
Uvedu li se u jednadžbu faktori:
QA = K .K .K ,
I v H~

QB = 1/Y- . Z .Z ,
V H", E H
Qo = K HX • KL . ZR . Zv . Zw . ZN,

ZM = 189,8 tl MPa za č/č,

dobiva se:

dl ~ 104,68 II
3 C

104
---- . -

A . O'H2 l""
PI

nl
U +1
. - - Smin'

tl
QA •

Q02
Q;
(mm) .

Na osnovi zadanih veličina Pl' nl' U, odabranog A i materijala te procjene fak-

tora QA> QB' Qo prema tablici 202.1 može se za zupčanike od čelika (ZM = 189.8
tl MPa za č/č) izracunati promjer kinematske kružnice, a iz dl modul. Za
druge kombinacije materijala za koje je mjerodavna opteretivost bokova,
potrebno je vrijednosti za ZM (MPa) odgovarajuće odabrati i jednadžbu za dl
preračunati za novu vrijednost ZM'

Q FAKTORI KOD PRORAčUNA OPTERETIVOSTI BOKOVA Tablica 202.1

Ozubljenje
I
točno ozublje-
Faktor I nje i visoko gruba obrada Primjedbe
opterećenje qL =1
I
I qL = 0,5
I

QA >1
ocjenjuje se na osnovi tablice br.
10. i dijagrama na sl. 67.

QB I
!
2,05 ... 2,12 2,4946
XI+X,
ZI +Z2
=O... 0,G2
I
~~I
I
procijeniti prema sl. 190.1,
Q" 0,8 ... 1,2 0,5 ... 1 191.1, 192.1
= 1 , Zw = 1, = 1)
i (KHX ZN

202
Primjer:

Proračun čelnika s ravnim zubima

Na trostepenom prijenosniku, prema skici, predviđeno je

da je pogonska snaga II stupnja prijenosnika P = 20,4 kW,
n = 23,6 s-', faktor K. = 1,2. Prijenosni omjer II stupnja
prijenosnika usvojen je i = 2,5 ± 1 %. Usvojeno je da broj
zubi bude z, = 22, m = 2,5 mm, da zubi budu cementiran i
i kaljeni, kvalitete 7. Osni razmak a = 100 mm.
_r- Potrebno je dimenzionirati zupčanike, kontrolirati stupanj
b..J prekrivanja i kontrolirati da li se naprezanja korijena i
$-----16 r I bokova zubi kreću u dopuštenim granicama.
'--

Proračun dimenzija zupčanika II stupnja

Oznake i primjedbe
I
I----------...::.~;--''---------''--'<-----_t
zupčanik z, I zupčanik z.
Broj zubi :::, = 22 Iz. = i z, = 2,5 ·22 = 55
Osni razmak z, + z. 22 +2 55
(računska veli- a, = --2-- m = ·2,5 = 96,25 mm
čina ar)

Diobeni promjeri d, = z, 111 = 22,' 2,5 = 55 mm ld. = z.m = 55 '2,5 = 137,5 mm

Pogonski kut 22+55
zahvatne crte ako cos aw = m cosa = 2 . 100 2,5 cos 20° = 0,904
je osni razmak
zadan aw = 25,25°
x, + x. = ----------
(z, + z.) (ev aw -
=
eva)
2 tana
Zbroj faktora
pomaka profila (22 + 55) (ev 25,25° - ev 20°)
= 2 tan 20
x, + x. = 1,6957
Prema slici podre- x, max = 0,71 x.= 0,9857
zanosti i zašilje-
nosti čelnika u za kaljene zube sa
ovisnosti od Sa = 0,4 m može pri z, = za z. = 55. možebiti x. u
broja zubi = 22 iznositi x, max = 0,71 odnosu na zašiljenost x. > 1

Pomak profila x, m = 0,71 ·2,5 = 1,775 mm x. m = 0,9857 . 2,5 =

= 2,4643 mm
cos a cos a
dw,=d,--= dw.=d.--=
cos aw cos aw
Promjeri kinemat-
skih kružnica = 55 cos 20° = 137,5 _c_os___
20°
-
cos 25,25° cos 25,25°
d w' = 57,17 mm d w• = 142,93 mm
Promjeri t jeme- daJ =d +2m+2x,m da. = d. + 2 m + 2 x. m
= 137,5 + 2·2,5 + 2 . 2,4643
J

nih kružnica = 55 + 2·2,5 + 2 . 1,775

Polumjeri tj eme- da' = 63,55 mm da. = 147,42 mm
raO = 73,71 mm
nih kružnica r a, = 31,775 mm

203
 ~~~~~e i primjedbe I Zupčani k z, Zupčani k z,

Pol Llmjeri podnož- df] = d,-2m-2c+2x,m df< = d. - 2 m - 2 C 2 x. m +

nih kružnica pri = 55 -
2 . 2,5 - 2 . 0,25 . = 137,5 -2·2,5 -2·0,25·
tjemenoj zračnosti +
. 2,5 2 . 1,775 ·2,5 + 2 . 2,4643
e = 0,25 m
df] = 52,3 mm d" = 136,18 mm
- - - - - ' - - - - - _.._ - - - - _...
d" + df< = 100 63,55 + 136,18
Postojeća tjemena c=a
zračnost 2 2
__. ~...__ ..___-I c = 0,135 < Cmin = 0,12· m = 0,12·2,5 = 0,3 mm ._ .______ .
. .
Sk racen]c tjemcne
I k ln = a, + (x, + x,) m - a

I_V_i_Si_n'_~_z_u~a _ .... ___ .. . _k_l_n_:_~_~4_'~_~_3+_m_~_'_7_1_+_0_,_98_5_7_)-;-'2_,_5__10_0_ __

d,u = da' - 2 k nl d,k4 = da' - 2 k m
Skrać~n~ tjcmeni
I promJcn = 63,55 - 2·0,4893 = 147,42 - 2·0,4893
CLkl = 62,57 mm
= 146,44 mm d,k4
l·--__________ I·_ _ ·__ ··_·_·~___ _
Promjeri temeljnih
kružnica i polu-
db, = d, cos lJ. = 55 . cos 20° db. = d. cos lJ. = 137,5 . cos 20°
mjeri temeljnih
1.1

1 db, = 51,68 mm db, = 129,2 mm

kružnica rb' = 25,84 mm fb. = 64,6 mm
i
i
E = -- = = E, + E, - Ea
a. pc p COS lJ.

E, =
-v r:k3 - r~J V31,285'-25,84' = 2,39
1t m cos lJ. 1t 2,5 cos 20 0

Stupanj
prckrivanja
E4 =-
-V 2
Yak4 -
2
rb4 V73,22'_64,6' = 4,67
1t m cos lJ. 1t 2,5 cos 20°
a sin IJ. w 100· sin 25,25°
Ea == = 5,78
1t m cos lJ. 1t 2,5 cos 20 0

E
a
= 2,39 + 4,67 - 5,78 = 1,28
Proračun opteretivasti
zupčani k z, I zupčani k z.
F"
(]' =--Y Y K 5, (]'
F3 bl m F3 E Fa - FP3

F"
(]'F4=--Y Y K 5,0-
Naprezanja u b. m F4 , Fa - FP4
korijenu zuba P lO' ·20,4 lO' . 20,4
zupčanika T,=--=---~ ----=-~~- = 137,1 Nm =
w 21tn 2 1t 23,6
= 137100Nmm
2 Tl 2 ·137100
F" = F" = Kr - - = 1 2
dl ' 55
= 5980 N

204
-----,,--

Oznake i primjedbe I Zupčanik z, Zupčanik z,

----- - - - - - -
I
Odabrano A. = 20, b = A. m = 20 . 2,5 = 50 mm , što je !1lze
ov

nego što predviđa tablica. To je učinjeno radi dvaju

širina zuba zupčanika koji se nalaze na vratilu, male dimenzije
zupčanika, a time i male dimenzije vratila, što opet iza-
ziva veći progib.
I
Faktor oblika zuba Ye. = t (z" x,) = 1,97
YF = t (z, x), (3=0 YF, = t (z" x,) = 2,05
I
Faktor učešća 1 1
Y =-=--=078
opterećenja E E 1,28 '
a.
----

qL = t ( d" .
m, kvahtete, bp" ) ; .,
I
~= 5980 = 1196~
Pomoćni faktor b 50 ' mm
raspodjele qL
5980 N )
qL = t ( 137,5 mm; 2,5 mm; kvaI. 7; - - = 1 1 9 , 6 - -
50 mm
qL = 0,77
-
Faktor raspodjele 1
opter. na pojedine qL = 0,77 <- = 0,78 , bit će K =1
zube K Fa E
a.
Fa
___o
---

O'n = -b·-p"m- Y F3 Y K
Fa.
O'F' = -b·-
p"
-y
F4
Y K
Fa.
Naprezanje ko- Jn
E E

rijena zuba 5980 5980

=- - 2 05 . O,78 . 1
50·2,5'
,,-= - - 1.97 . O78 . 1
50·2,5' ,
(in = 76,5 N/mm' = 76,5 MPa I 0'14 = 73,5 N/mm' = 73,5 MPa
- - - - - - - - - - - - - - - --- --------
Dopušteno napre- (jF Jim3
O"FP3 : : : : : - - -
O"F Jjm4

zanje zuba
O'rP4:::::: - - -
Sn SF4
--------~~-----~---
------------------ ------~ --- --------------_._-"_._-----

odabran Č. 1220 odabran Č. 1220

O'r !i.,3 =cc 230 N/mm' = O'F lim4 = 230 N/mm' =
Materijal =,230 MPa = 230 MPa
O'li lim' = l 600 N/mn1' =
I (JJI [un4 -= l 600 N/nun' =

I = 1600MPa = 1600MPa
-- ---_.- - _._--_. -- ------_. - - I -~-------------

Faktor = 1,5
SF' SF. = 1,5
sigurnosti Ovisno o postojećim uvjetima pogona
._--_._-------------- ------- -------- ---
230 230
Dopušteno napre· = -- (J'F lil",l';
(fF lilld
== - - - == - - - = - -
lanje u korijenu
(fF!'] O"jp.f
Sr3 1,5 S,-,! 1,5 ,
I
I
zuba ()fpJ ,= 153 N/mm' = 153 MPa 0'lP4 = 153 K/mm' = 153 MPa II
Kontrola da li su
napn:zan.i~ II km i- 0'" == 76,5 N/mm' < (im = O'r; == 73,5 N/mm' < (irN = I
i
oo, 153 N/mm'''' 152 MPa

20::;
 Oznake i primjedbe I Zupčanik Z, Zupčani k 2,

Kontaktni pritisak
ukinematskom G =Z z Z lu+l~K <G
polu e II M II ''\j II b d, Ho; = HP
Faktor materijala
Z" .::a čelik na čelikZM = 190 V N/mm' = 190 {MPa

Faktor oblika zuba Zl!

+ X, + 0,9857 ) = 22
, ,_ (0,71
,
Z" = f ( Xlz, + 2,
)'
+ 55
ZI! - ' t 22

1----------------1-----------------------------------------
Z, = J'-4--C: = J4 -31)8
Faktor prekrivanja za
opterećenjebokova
Z 3 II =0,95

Prijenosni omjer bro- :::, 55

.)oa zubi II
,
II == -~,- = --2,5
22

Kll", --1+2(_1 ___ 1)'

. .c', o (ql - 0,5)
Faktor raspodjele sile
II odnosu prema opte-
rećenju bokova = 1 + 2 (_1 -
0,95'
_ 1 ) (O 78 - 05)
"
o

K If", l
-------------------1---------------------------------------------------
v =Z Z Z /1I+1~K <G
II M II ''\j II b il, _ H" = HP
Kon laktno napreza-
nje II kinematskom I 2,5 + 1 5980
polu e = 190 o2,2 o0,95 V 2,5 50 o55 o1
G" = 965 N/mm' = 965 MPa
1------------ -----0-----------,--------'-----
Koeiicijent sigurnosti SH = 1,3
bokova S" ovisno o postojećim uvjetima pogona
-------,--------,------------------------ ------

GlI ,,,' 1 600

Dopušteno kontaktno VEP == ----- = -----
.'lli 1,3
naprezanje G"I'
VIII' = 1231 Nj mm' = 1231 MPa

Kontrola da li je kon-
taktno naprezanje bo- Gli = 965 N/mm' < GlIP = 1231 N/mm' - za bok l
kova niže od dopus-
tenog kontaktnog na- Gl!
prezanja
= 965MPa < GHP = 1231 MPa - za bok 2

'-------,---"------------------------------

206
Primjer:

Dimenzioniranje čelnika !
Potrebno je dimenzionirati par čelnika s ravnim zubima za snagu na pogon- II
skom zupčaniku od 20,4 kW, brzina vrtnje n = 23,6 l/s, i = 2,5 , pogonski faktor
K, = 1,2. Proračun izvršiti prvi put za nelegirani čelik. I

Zupčanici od nezaka-
ljenih materijala di- V+ l 2T
Proračun c',,' ~I
menzioniraju se na m ~ ~ 1 mn K 22 Z' Z'

~ :; _I;_:_:_:;_·~_Ub_'_.~ :~b:O~,: ::;,' '" ---- --------

osnovi nosivosti bo- II Z' A rl"' Ho: M II I I

l
I
Maksimalni okretni
Tl m-o, = K, -P-, = K, -P-,_ = I 2 __2_0_4_00__ = I
o·
UJ, 2 TI nl ' 2 TI 23,5
I n10men t T 1 m" I
= 164~ Nm = 164800 Nmm ___________ 1

I Od:OS širine zuba A A = -m- = 20

I Izbo_r,_.m
__a,t,erijaJa, ___ pogonski zupčani k Č. 0645, O"H j,m = 400 MPa
_ gonjeni zupčanik Č. 0545, 0"" lim = 340 MPa
SH = 1,3 odabrano uz pretpostavku određenih
-~~.-~---.-------

I._F__a_k_t_o_r__si_g_u_r_n__o_s_ti_____ I _______-'p'-o-'g='-o_n~s~kc-i-h--u-v'"j.e-t-a---------------------
I' Kontaktno
naprezanje
(Hertzovo) O"H 400
O"HP = -- = -- = 308 MPa
S 1,3
Koeficijent raspodj'ele
sile u odnosu prema
upterećenju bokova
K
Ha:
=l
K
Ha:

I Faktor materijala ZM Z" = 190 V MPa za čelik na čelik

I 2,5 uzima se kod prethodnog
Faktor oblika zuba Zli Zli ~ proračuna zupčanika
---------

Koeficijent prekrIva-
=1
I

nja za opterećenje bo- Z uzima se kod prethodnog proračuna

kova 2

~ 1/'
m --,
3r 2,5 + l
2· 164800------
l 190' 2 S' j ' - 5,6
Modul 2,5 222 . 20 . 308 2 '

--------_·"----------1
Diobeni promjer
odabrano prema tablici, 8,1, m - 6 mm
dl = m ZI = (,. 22 -.- 132 Inili

3r p
Kontrola da li će zup- dH ~ 365V KJ za vratila od Č. 0545
čanik moći biti nakli- - n dop 'to dop 'Co c-= 20,4 MPu I
njen na vratilo ili će
morati biti izrađen s dH ~ 36513,,)r;-~
/ ' 1420 20
= 384 mm
"
usvoJ'eno d
"
= 38 mITI
vratilom iz jednog di-
jela, uvjet dl > 2 dH dl ~ 2d,- d, = 132 > dH = 76

207
4.7.3 OPTERETIVOST ZUPčANIKA U ODNOSU PREMA ZARIBAVANJU
(GRANICA ZARIBAVANJA)
Kod brzohodnih visokoopterećenih zupčanih parova (prijenosnika), kao i kod
zupčanih parova kod kojih se javljaju visoke brzine klizanja, može doći do
zaribavanja. Do pojava zaribavanja dolazi, kako se pretpostavlja, kod stal-
nog prekidanja (probijanja) uljnog filma i time izazvanog metalnog dodira
i zagrijavanja. Do početnih pojava zaribavanja dolazi najčešće djelovanjem
rubnih pritisaka tjemenog dijela zuba prilikom ulaska u zahvat.
Postoji mnogo pokušaja da se granica zaribavanja (čvrstoća bokova
zubi na zaribavanje) izrazi matematički na taj način da bi se proračunom
obuhvatili svi mogući utjecajni faktori kao što su: kontaktni pritisci, brzine
klizanja, hrapavost, dužina zahvata, koeficijent trenja, materijali bokova,
udari, slika nošenja, temperatura itd.

Blokova hipoteza munjevitog rasta temperature. Prema toj hipotezi

tzv. munjevitog rasta temperature (Blitztemperaturhypothese) do zariba-
vanja dolazi zbog prekida uljnog filma i time izazvanog munjevitog rasta
temperature kao posljedice metalnog dodira i trenja. Na temelju vlastitih
istraživanja dao je Blok jednadžbu koja je trebala omogućiti proračun
temperature bokova zubi u zahvatu.
Prema Bloku postoji za svaku kombinaciju maziva i materijala zupča­
nika jedna kritična temperatura zaribavanja koja ovisi o vrsti kliznih površi-
na, ali je u ;širokom području neovisna o brzini klizanja i pritiscima kliznih
površina. Ako se ta kritična točka prekorači, doći će, prema Bloku, do zari-
bavanja (T B max = 250°C za rijetka, a 450°C do 500 cC .za gusta ulja).
Pomoću Blokove hipoteze željelo se dobiti opterećenje zubi kod kojeg
će doći do zaribavanja (dozvoljeno granično opterećenje na zaribavanje):

FB = k . n l !3 • d 3:S ,

gdje je
k - konstanta za određenu kombinaciju materijala maziva
n - broj okretaja
tl - kinematski promjer.

Almenove jednadžbe opteretivosti na zaribavanje (PVT) primjenjivale

su se u toku drugoga svjetskog rata u SAD pri proračunu malih avionskih
prijenosnika na otpornost na zaribavanje. Te jednadžbe nosile su u SAD
oznaku PVT. Pri tome je prema američkom načinu označavanja P označavao
kontaktni pritisak tjemenog dijela pogonskog i gonjenog zupčanika, V brzi-
nu klizanja u onoj točki u kojoj se računa kontaktni pritisak, a T udaljenost
između točke II kojoj se pmmatra kontaktni pritisak i kinematskog pola
mjereno na zahvatnoj crti. Za kinematski pol zupčanika s ravnim i kosim
zubima iznosi umnožak PVT = O. Umnožak je, međutim, to veći što je veća
udaljenost trenutne točke dodira od kinematskog pola. Maksimalna vrijed-
nost postiže se pri ulasku zuba u zahvat. ;Zato se i umnožak PVT računa
samo za točke ulaska zuba u zahvat.
Prema tome Almenove jednadžbe za tjeme pogonskog i tjeme gonjenog
zupčanika glase:

208
gdje je
F All i opterećenje zaribavanja
FAU -
8,2 . 106 za cementirane zupčanike podmazane mineralnim uljem
FAL gran =
srednje viskoznosti, a za obodne brzine v = 10 m/s.
Almenove jednadžbe za proračun opterećenja zaribavanja bile su u po-
četku prihvatljive za proračun malih prijenosnika, II zrakoplovstvu. Kasnija
istraživanja pokazala su da Almenove jednadžbe ne uzimaju dovoljno u ob-
zir mnoge druge utjecajne faktore. Zato Almenove jednadžbe imaju samo
ograničenu mogućnost primjene.

Kelleyove jednadžbe 11lunjevitog rasta temperature kao granice zariba-

vanja rješavaju problem zaribavanja primjenom Blokove hipoteze. Kelley je
u Blokove jednadžbe uveo temperaturu ulja i hrapavost bokova.
Neka kasnija istraživanja vršena u Institutu za elemente strojeva Teh-
ničkog sveučilišta u Dresdenu kao i u Institutu za zupčanike i prijenosnikt~
Tehničkog fakulteta u Munchenu, osporili su ispravnost Blokove hipoteze
munjevitog rasta temperature, a i drugih metoda proračuna opteretivosti
na zaribavanje.
Dosadašnja istraživanja pokazala su da za sada ne postoji niti jedna
zadovoljavajuća metoda za proračun optcrctivosti na zaribavanje. Na sl. 209.1
prikazani su rezultati pro-
računa dopuš tenog granič­
N/mm2
nog opterećenja dobiveni 2000 r-.r..,--,
prema jednadžbama raznih 750
autora u ovisnosti o obod- ~~~ 1800 f-HIHl--l
noj brzini. Svi rezultati 600
odnuse se na materijal Č. 550 1600 rt11M+1-~
4321, cementiran, kaljen i 500
450
brušen na brusilici Maag, E 400 1400 H~-4-
za isto mazivo. ~ 350
z
- 300 1200 f--t-lfM~-.d·-+
~250

75
50
25
10 200
:Sl. 209.1 Rezultati proračuna
duru';tCl1u:_: ~rani~'n()g
~pt,--'! ~l:l)qJ'J. lEl 1.:1rib;"i\·~tn.iL'
l:ul)l\ l_'f;i ~I. Li;l~ldjbatr;J,
- __ obodno brZlno v invs)
'aL;:1~1l ~L~[UL-l
 Na sl. 210.1 prikazani su rezultati ispitivanja ponašanja maziva na ve-
ličinu graničnog opterećenja kod zaribavanja. Vidi se da kod obodnih
brzina većih od 25 m/s dolazi čak do porasta graničnog opterećenja na
zaribavanje. Razloge ovog porasta potrebno je prema još nepotpunim istra-
živanjima, tražiti pored hidrodinamičkih efekata i u kemijskom sastavu ulja
za podmazivanje. Tako su, na primjer, neka istraživanja pokazala da postoji
ovisnost između sadržaja ugljikovodika u ulju i rasta graničnog opterećenja.
Pokazalo se je isto tako da neki termokemijski difuzioni postupci top-
linske obrade (SULFIRIZIRANJE - SULF - INZU, difundiranje dušika i
sumpora kod oko 570°C i SULFIRIZIRANJE elektrolizom - SULF - BT
kod temperature od 200°C, kao i nitriranje u solnoj kupelji - TENIFER)
povisuje otpornost na zaribavanje.
Na otpornost prema zaribavanju utječe i hrapavost površine bokova.
Otpornost prema zaribavanju povećava se smanjenjem hrapavosti i svakako
izborom odgovarajućeg maziva.
Preporučuje se da se novi prijenosnici puštaju u rad s nižim optere-
ćenjem koje se postepeno povećava do punog opterećenja. Na taj se način
hrapava mjesta postepeno izglade (urađivanje prijenosnika). U toku procesa
»urađivanja« dospijevaju čestice materijala u ulje. Zato je potrebno odmah
nakon »urađivanja« promijeniti ulje.
Granica opterećenja na zaribavanje može se bitno povećati izborom
odgovarajuće vrste ulja za podmazivanje. To može značiti upotrebu ulja
povećanog viskoziteta, legiranog ili sintetičkog ulja. Istraživanja koja se u
posljednje vrijeme vrše sa sintetičkim uljem pokazala su iznenađujući dobre
rezultate. U svakom sluča­
ju ne smiju se kod toga
isključiti utjecaji materija-
1000 r----r--,--~___r--.--r___r--,--r__,___,
- 900
la i toplinske obrade. Na
E sl. 211.1 prikazan je pri-
~ 800
mjer jako zaribanog zup-
~ 700 čanika.
Radi mogućnosti zar i-

./--
§'"
--~
600
bavanja za konstruktora je
\~
>
E 500 važan izbor materijala zup-
"2 čanika, zapravo izbor mi-
g
2'"
400
--~~~~\, ~ ----=- krostrukture materijala,
tvrdoće i' kvalitete površin-
"'.
'u
'" 300 .. ~m
. <37cst
ulje za mJenjač~ ske obrade. Neke kombi-
~
\ "'1-......\ --tf;,-- / nacije materijala sklone su
Q;
~
oe
\ 6 --'/'
zaribavanju jače od drugih.
'u
e Međutim, treba ipak nagla-
e
\ 80-150 eSt •• / •

o> 200
\ neleg.min.ulja / siti da je ovdje riječ o za-
\ ,//
I . . . . -~ <37cSt
neleg.mln.ulja

SI. ~ I (1.1 Rezultati ispitivanja

runašanj:l maziva na
veličinu graničnug
_ _ obodno brZina v (mis) Urtcfccenj :l

210
 Sl. 211.1 Primjer jako zaribanog zupčanika

jedničkom utjecaju i površina i maziva. Kod čelnika s ravnim i kosim zubima

pokazalo se da veći sadržaj nikla ili nikla i kroma u materijalu, posebno ako
su oba zupčanika iz istog materijala, naginju jače zaribavanju. Isto tako jav-
ljaju se i velike anomalije u ovisnosti tvrdoće i otpornosti na zaribavanje.
Tvrdi zupčanici urađuju se sporije. Time je opasnost zaribavanja veća i traje
duže. EP ulja kao i ulja veće viskoznosti mogu u ovom slučaju pomoći. Svaki
onaj faktor koji kod velikih brzina klizanja dovodi do lokalnog ili općeg
preopterećenja može dovesti do zaribavanja. A takvih faktora ima više:
povećanje dodatnih dinamičkih opterećenja kao posljedica trošenja, sma-
njenje noseće površine kao posljedica rupičenja, oštećenja bokova, prekid
uljnog filma kao posljedica diskontinuiteta noseće površine (jamice), po-
grešna ugradnja, toplinsko opterećenje, sniženje debljine uljnog filma kao
posljedica povećanja temperature nedovoljnim podmazivanjem uljnim mla-
zom (promjena viskoznosti maziva).
Nadalje konstruktor mora obratiti pažnju na to da izbjegne nepovoljne
kombinacije opterećenja, brzine klizanja i obodne brzine. Na zupčanicima s
velikim zubima javljaju se pored veće čvrstoće i veće brzine klizanja. Kod
dane obodne brzine mijenja se otpornost na zaribavanje u razmjeru s vi-
sinom zuba. Zupčanici s većim brojem zuba male visine imaju veću otpor-
nost na zaribavanje od istih veličina zupčanika sa zubima veće visine.
Sporohodni zupčanici općenito ne naginju zaribavanju jer im je brzina
klizanja niska. Ovdje se u većoj mjeri javlja trošenje.

211
 5. CILINDRIČNI ZUPČANICI (ČELNICI) S VANJSKIM
OZUBLJENJEM KOSIM (HELIKOIDNIM) ZUBIMA

5.1 NASTAJANJE ZUPčANIKA S KOSIM (HELIKOIDNIM) ZUBIMA

Kada je govoreno o cilindričnim zupčanicima s ravnim zubima, nastajanje

evoiventnih bokova zamišljeno je kao valjanje ravnine po temeljnom ci-
lindru (sl. 212.1). Time je dobivena cilindrična evolventna površina s izvod-
nicama koje su paralelne s izvodnicama temeljnog cilindra.
Kod cilindričnih zupčani­
ka s kosim zubima bok zuba
izvodni~e evolv~ntne
ci lindricne površine je helikoidna evolventna povr-
šina s izvodnicom koja s iz-
vodnicom temeljnog cilindra
zatvara kut ~b (sl. 212.2). He-
likoidnu evolventnu površinu
opisuje pravac ravnine koja
se valja po temeljnom cilin-
dru bez klizanja. Pri tome za-
tvara taj pravac sizvodnicom
temeljnog cilindra kut ~b. Pre-
sjek tako dobivene uzdužne li-
nije boka zuba s bilo kojim ci-
izvodnice temeljnog
Cilindra lindrom čija se os podudara s

tangencIJalno ravnina
temeljnog Cilindra
~ /~
-----,.( v

/ - temeljna kruznica

//./
tangenClpina ravnina
SI. 212.1 Nastajanje evoiventnog evolventa
kružnice / /
//
~ temeljnog Cilindra
boka I, ./
/ ..
....j Izvodnica evolventne temeljni Cilindar
hellkoidne površine
;1

Sl. 212.2 Nastajanje he!ikoidnc

cvolvcntnc površine
osi temeljnog cilindra, daje zavoJ OlCU. Kut nagiba zavoJOlce uzdužne linije
boka zuba na cilindru diobenog promjera (d) je kut nagiba boka zuba (3. Kut
nagiba zavojnice boka zuba na temeljnom cilindru je (3h (sl. 213.1).

Sl. 213.1 Kut nagiba zavojnice tangenta na zavojnicu

na alobenom cilindru
boka na diobenom i temeljnom
cilindru

Nastajanje uzdužne linije

bokova zupčanika s kosim zu-
bima može se zamisliti i ova- zavojnica na
ko. Cilindrični zupčanik s rav- diobenom cilindru
nim zubima razrezan na tanke
pločice (sl. 213.2) koje su onda odgovarajuće međusobno pomaknute tako da
se kinematske točke e pojedinih pločica (koje su zapravo uski cilindrični
zupčanici s ravnim zubima) nalaze na zavojnici e - C' cilindra diobene
kružnice na polumjeru r. Oblik zavoj nice imaju također granične linije vrha
zuba K - K' na polumjeru r., podnožne kružnice B - B' na polumjeru r[. I
ovdje se oštar kut kojeg zatvara tangenta na zavoj nicu (točka e) s linijom
plašta diobenog cilindra koja je paralelna s osi vrtnje (CC") označava s (3,
a zove kut nagiba boka zuba. Kutovi nagiba boka zuba na zavojnicama tje-
mena i podnožja zuba nisu međusobno jednaki. Kao kut nagiba boka zuba čel­
nika s kosim zubima «(3) uzima se onaj kut kojeg zatvara tangenta na zavoj-
nicu u točki e s linijom e - e" na plaštu diob.enog cilindra koja je para-
lelna s osi vrtnje.

zavojnice ~-----="'~-I-

7, '
diobeni cilinda~, J
Sl. 213.2 Prikaz zamišljenog nastajanja uzdužne linije boka čelnika
s kosim zubima

213
 Prednost čelnika s kosim zubima u odnosu prema čelnicima s ravnim
zubima jest u tome što zubi postepeno ulaze u zahvat. Zahvat počinje na
jednoj strani zupčanika i postepeno se širi po cijeloj širini zuba. Ovisnost
o prijenosnom omjeru i promjeru zupčanika nalazi se istodobno u zahvatu
veći broj zubi. Dodirna crta bokova zupčanog para u zahvatu je ravna
linija, a leži dijagonalno prema bokovima zuba. Zahvat počinje na podnožju
zuba pogonskog zupčanika i širi se postepeno preko širine zuba (sl. 214.1).
Zbog postepenog ulaska zubi u zahvat, zubi su postepeno opterećivani, tako
da je rad zupčanika tih.

Opterećenje zuba nije isto-

dobno preko cijele širine zuba,
već postepeno i dijagonalno pre-
ko bokova, što dozvoljava veću
opteretivost zupčanika. Okreta-
njem zupčanika bokovi zupčani­
ka prolaze površinom zahvata
(sl. 214.2). Ova površina je kod
evoiventnih zupčanika ravnina
koja tangira temeljne cilindre
obaju zupčanika u zahvatu. Ako
zupčanici nisu podrezani, povr-
šina zahvata ograničena je t je-
menim cilindrima. Linije dodira
s bokovima (nenacrtanog suprot-
nog zupčanika) su presječnice
bokova i površine zahvata. Lini-
je dodira su i kod čelnika s ko-
sim zubima pravci ako je kut na-
giba boka (~) konstantan na ci-
jeloj širini zuba.
Sl. 214.1 Zahvat čelnika s kosim zubima Granični broj zuba je ma-
koji počinje u podnožju pogonskog nji, o čemu će kasnije biti riječi.
zupčanika Nedostatak cilindričnih zupčani­
ka s kosim zubima je postojanje
aksijalne komponente sile koju
linije dodira treba uhvatiti u ležajevima. Ova
aksijalna komponenta sile koja
bokovi predstavlja veće opterećenje le-
žaja i vratila, a može da dovede
~~~~~~~~~~~povrŠina
S zahvata
do nagibanja zupčanika, može se
poništiti upotrebom zupčanika
sa strelastitn i dvostrukim stre-
lastim zubima (sl. 215.1). Stre-
lasti i dvostruko strelasti zup-

Sl. 214. 2 Površina zahvata čelnika

s kosim zubima

214
čanici izrađuju se tako da su širine lijevih i desnih kosina međusobno jed-
nake. U tom slučaju su i aksijalne komponente sila međusobno jednake, ali
suprotnog predznaka pa se poništavaju. Treba odmah reći da je za nosi-
vost zupčanika povoljnije da se vrh strelice nalazi II smjeru okretanja. Zup-
čanici koji se okreću u jednom i drugom smjeru izvode se kao dvostruko
strelasti.

strelasti zubi strelasti zubi s dvost ruki strelasti zubi

istekom za nož

Sl. 215.1 Strelasti, strelasti s istekom na nož, dvostruki strelasti zupčanici

5.2 KARAKTERISTIčNE VELIčINE čELNIKA S KOSIM ZUBIMA

5.2.1 KUT NAGIBA BOKA ~

Dva cilindrična zupčanika s kosim zubima u zahvatu imaju suprotne kutove

nagiba boka zuba ~. Ako pogonski zupčanik (1) ima desni kut nagiba boka
(zavoj nice), onda gonjeni zupčanik (2) ima lijevi kut nagiba boka (zavojnice)
kako se to vidi iz sl. 216.1.
Kut uspona y je dopunski kut do 90°, tj. y = 90° -~.
Da aksijalna sila, čija veličina ovisi o kutu nagiba boka zuba ~, ne bi
bila prevelika, kreće se kut nagiba između

Ako je kut nagiba ~ manji od 8°, gube se gotovo sve prednosti koje
pružaju čelnici s kosim zubima. Kut nagiba ~ treba biti po mogućnosti
cijeli broj. Time je olakšano nastavljanje kuta na stroju. Rečeno je da
kutovi zavojnice na diobenom (~), tjemenom (~a), podnožnom (~f) i temelj-
nom promjeru (~b) nisu međusobno jednaki. Za sve te kutove jednak je,
međutim, uspon zavojnice P (sl. 216.2).

215
 -t /---1, desna zavojnica
Sl. 216.1 Kutovi nagiba bokova

Q,

a>
e
u

o'
>
o
N
e
o
D.
u)
:J

lijeva
ZQvoJnica
Sl. 216.2 Kutovi zavojnice na
-=t-=--=-
i
temeljnom, podnožnom, diobenom
I t jL'mellom l'ililldnl

Iz uvjeta jednakog uspona P proizlazi:

21t ra
tan ~a = -P-- ,

21t rb
tan~b= --,
p

rb
tan ~b = - - tan ~ ,
r

21t rl
tan ~f = ---o
p

edni modul (mJ, normalni modul (mn), čelni kut zahvatne crte «(lt).
Između koraka u ravnini okomitoj na os vrtnje (Pt) i koraka okomitog
na uzdužnu liniju boka (Pn) postoji ovaj odnos (sl. 218.1):

216
 -} Pn mn . 1t mn normalni modul
cos [3 -.--. - - = = -- =
Pl mt· 1t ml čelni modul

čelni modul:
Inn
I11t=---·
cos f3

Promjer diobene kružnice (sl. 218.1)

Iz odnosa d . 1t = Pt . z

Pt mt . 1t z. mn
cl = --. Z = ----= z· mt = Z---,
1t 1t cos [3

mn
cl = Z • mt = Z • --- .
cos [3

Kut zahvatne crte (sl. 218.1)

Pn mn· 1t mn
Iz trokuta I (sl. 218.1) proizlazi cos f3 = -- = ---
Pt mt· 1t mt

Pn / 2
Iz trokuta II proizlazi tan a =--
n La'

Pn/ 2
La=---·
tan an

p t/ 2 Pt Pt tan an
Iz trokuta III proizlazi tan at = -- = --- = ----
La 2 La 2 Pn/2

Uvrštavanjem cos f3 = ~ dobiva se čelni kut zahvatne crte:

Pt

tan an
tan at = ----
cos [3

Promjer temeljne kružnice (sl. 218.1)

rb
-- = cos at,
r

2J7
 / .tl

/
/

/
Sl. 218.1 Zavisnost pojedinih veličina čelnika s kosim zubima u
čelnom i normalnom presjeku

5.2.3 KUT NAGIBA ~b NA TEMELJNOJ KRUžNICI

rb
Iz već izvedene jednadžbe tan ~b = ~ . tan ~ odnosa -- = cos lXt
r r
dobiva se: tan ~b = cos lXt • tan ~ .

218
 Iz jednadžbe:
tan Ctn
tan Ctt = ---- tan Bb =- cos Ctt . tan ~ ,
cos ~

može se eliminiranjem ~ ili Ctt dobiti:

sin Ctn-
cos ~b ~~. ,
SIn (Xt

5.2.4 ČELNI KORAK, NORMALNI KORAK ZAHVAlA (sl. 218.1)

Na slici se vidi da kod čelnika s kosim zubima postoji čelni korak (Pt) i
normalni korak (Pn)' Iz toga proizlazi da će postojati čelni korak i normalni
korak zahvata. čelni korak zahvata (Pte) je razmak paralelnih tangenti polo-
ženih na istoimene bokove zubi u ravnini okomitoj na os vrtnje.
Normalni korak zahvata (Pne) je razmak paralelnih tangencijainih ravnina
položenih na istoimene bokove zubi u ravnini okomitoj na uzdužnu liniju
boka. Kod čelnika s ravnim zubima bio je odnos između koraka zahvata (koji
je jednak temeljnom koraku) Po = Pb i diobenog koraka dan odnosom
Pe (Pb)
COS ct = - - - , Pe ~= Pb ,~ P . COS ct. Analogno je kod cilindričnih zupčanika
P
s kosim zubima:

Celni korak zahvala

Pet = Pbt = Pt • cos Ctt = mt . 1t • cos (Xt ,

Normalni korak zahvata

Pen = Pbn = Pn . cos Ctn = 11ln • 1t • cos Ctn •
U praksi se mjeri normalni korak zahvata Pen' jer se čelni korak zahvata
(Pet) teško može mjeriti.

5.2.5 FIKTIVNI CILINDRIčNI ZUPČANIK S RAVNIM ZUBIMA,

FIKTIVNI BROJ ZUBI

Ako se čelnik s kosim zubima presječe ravninom okomitom na uzdužnu

liniju boka zuba (N - N), u presjeku će se s diobenim cilindrom promjera
r
cl dobiti elipsa, čija je kraća poluos b n ,= r, a duža poluos an = --- .
cos ~
U presjeku s čelnikom s kosim zubima dobit će se u ravnini N - N, oko-
mitoj na uzdužnu liniju boka, eliptični zupčani k - fiktivni ciilndrični zup-
čarzik s ravnim zubima. Sve što je ranije rečeno za zahvat čelnika s ravnim
zubima vrijedi i za taj fiktivni zupčanik za zahvat u kinematskoj točki C.
Korak ovog fiktivnog zupčanika Pn je lučni razmak istoimenih bokova mje-
ren na fiktivnoj diobenoj kružnici polumjera r ll koji odgovara polumjeru
zakrivljenja elipse u kinematskoj točki C.

219
 Veličina polumjera zakrivljenja elipse u kinematskoj točki e, što ujedno
odgovara polumjeru diobene kružnice fiktivnog cilindričnog zupčanika s
ravnim zubima, dobiva se iz pravokutnika A B e D (sl. 218.1) pomoću dužina
kraće i duže poluosi elipse, spajanjem točaka A i C, te povlačenjem okomice
iz točke B na spojnicu A e dok ne presječe u točki E produženu kraću po-
luos elipse e D. Iz toga sc dobiva:

Polumjer diobene kružnice fiktivnog zupčanika s ravnim zubima

rl

cos 2 B
2
an rn an r
r
bn
--=-- =--=
bn an
n
r cos2 B
Isto tako se može pisati da je:

(duža poluos )2 r
rII =
kraća poluos r

Diobeni promjer fiktivnog zupčanika s ravnim zubima

d
d =---
n cos2 B

Sa Pn = n . mn može se uzeti da je umnožak broja zubi fiktivnog zupča­

nika (Zn) i normalnog koraka (Pn), tj. da je zn . Pn = 2 . n . rn iz čega proiz-
lazi:

Broj zuba fiktivnog zupčanika

2 . n . rn
zn=-----
Pn
r
Uvrstimo li u gornju jednadžbu rII = - - - , Pn = mn . n, ln n = mt . cos B,
cos 2 B
dobivamo:
2·n· r r z
zn=-----
cos 2 Bmn . n

Ovo je, međutim, samo približna jednadžba za odnos broja zuba stvar-
nog (z) i fiktivnog zupčanika (zn), koja zadovoljava praktične potrebe. Uz-
dužne linije bokova zubi čenlika s kosim zubima nisu pravci, već dijelovi
zavojnice. Zato bi i presjeci N - N, kojima se dobiva fiktivni zupčanik
s ravnim zubima, morali biti okomiti na zavojnicu uzdužne linije boka.
Točan proračun zn proizlazi iz sl. 221.1, gdje su dani polumjeri zakrivljenja
evolvente Pn i Pt, U normalnom i čeonom presjeku i PB' kao polumjer zakriv-
ljenja boka u presjeku III-III okomitom na liniju dodira. Točna evolventa

220
 nastaje valjanjem zahvatne crte po temeljnim kružnica ma u ravnini III-Ill
okomitoj na linije dodira. Na sl. 221.1 PB predstavlja polumjer zakrivljenja
evolvente u ravnini zahvata, a njegova veličina dana je i7 trokuta (':o, T:. Bc
jednadžbom:

cos ~b

r . sin a,
Budući da jc Pt= r sin at, to je PB
cos ~b

Za točku CB presjek III--IIl može se pisati:

tan aB tan an'

Presjek ll-ll

ul

Presjek III -III

Presie~ r·"

Sl. 221.1 Fiktivni čelni u normalnom tangencijalnom presjeku

 r
Polumjer zakrivljenja elipse u točki Cs je rs = ---
COS2 ~b

Ako se prihvati da je Ps = Pn' dobiva se iz Zy' Ps = 2 . 'lt • rs tzv.

fiktivni (virtuelni) broj zuba (zn = Zy):

2 . 'lt . rB Z
Zn = Z y = - - -
cos2 ~b • COS ~

Na sl. 222.1 dana je u obliku dijagrama ovisnost fiktivnog broja zubi Zn

O stvarnom broju zubi Z i o kutu nagiba boka zuba ~, prema približnoj
Z
jednadžbi Zn = ---
cos 3 ~

-t r-~t+ . r Hlillfr-+- +~
400
.~
+
l-
tf§' i I 1lJ. ...1-...1 V
300
250 .. C~·~ _ :"++:<~. ZnE f::"-= -
- - ",r-
cll ~ " x:'?'!J=
t-
\. r-
R:'""J
i"- 17'
200 --~ -r-- r~

p'

150 t-+-
~r /
+-R=;C . <CP ~'
_

~ 1(~ ..
Z
-=-r- - . . tL f- p'
/r
V- v'
100 ~t- .~. . 'V / 1/ V V V V I" v'
90 II
e
N
80 .. -
+
.+
l
--~I
IL
IL
IL
-

70 ~I IL lL
~ t-. - ~ 1/ /
'"
,

60 C(/ c§
~~~ IL
t- IL:
1 50
{5 0'- ~.
1
J
40 ~
I I

-1..j,' j7 ':,0'" e--~~ -

1
30 1/. v' V
-
t-.. t- t- t-- 1= 1-'
25 1:::-.::
,- r-
~ t-. ~.- T

20 r-- e--
-

15 Z ~z f"~~ Z __ Z_
,L -/ n- C053,8

~ 7- 77- .
e--
/ /
-,

10 IL I)
8
~ "'r-
8 10 15 20 25 30 40 50 60 70 OO 90 100
-Z

Sl. 222.1 Zavisnost fiktivnog (virtualnog) broja zubi Zn od stvarnog broja zubi z
za razne veličine kuta nagiba boka ~

222
5.2.6 GRANIčNI BROJ ZUBI

Kod čelnika s ravnim zubima jednadžba za granični broj zubi dobiva se iz

odnosa:
Zm h'm
r=-------
2 sin2 a

Analogno je za čelnike s kosim zubima

z mt z mn h' mn
rt = - - - = --- = ----
2 2 cos B sin2 at

Jednaka VIsma osnovnih profila u čelnom i normalnom presjeku omo-

gućava da se za čelnike s kosim zubima postavi odnos h/ . mt = hnk . mn,
odnosno h t ' = hnk cos ~. Ako se po analogiji za granični broj zuba čelnika
s ravnim zubima izvede jednadžba za čelnike s kosim zubima, dobit će se:

..... gs

2 cos f3
Zg, = - - - - -
sin at
2

20

18

16

)" 12

_ lO
N

D
xn;;:; h-n -
:J
N
0'8
.o
6

Sl. 223.1 Zavisnost granice podrezanosti i zašiljenosti zuba od kuta nagiba boka ~­
Do ~ ~ 45° čelnici s kosim zubima, ~ ~ 45° evolventni puž. Nagib boka
omogućava sprezanje sjednovojnim pužem

223
 tan2 at
Ako se sin 2 at izrazi jednadžbom sin' a, "-- . - - - - - , a tan a, ,-=.
1 +- tan 2 a,
tan o.jcos r'i , dobiva sc za h,,' a,. --- 20- ,

2 cos ~ (1 +- tan 2 a,jcos 2 ~)

tan 2 a,/Cos' 0
2 cos ~ (l + 0,132496/cos 2 ~ 2 cos' r3 -1 2 . 0,132496 cos~

0, 132496/cos 2 ~ 0,132496

Prema tome .IC teoretski točan granični broj zubi:

15,097 COSI ~ +- 2 cos ~ .

Za ~ = 0 (ravni zubi) 15,097 -1 2 17.

'-g

2 cos ~
Ako se u gornjoj jednadžbi ~F' vrijednost sin 2 al izrazi jed-
nadžborn:

a prema ranijem:
tan IXn tanZ an
tan 2 IXt = ----
cos ~ cos 2 ~
dobiva se:
, , tan 2 IXn
SIn" IXt = - - - cos 2 IXt •
COS 2 ~

2 cos ~
Uvr,štavanjem vrijednosti sin2 IXt U jednadžbu Zgs =

dubi\'Zt se:

2 cos ~ cos' ~ 2 cos' ~ cos 2 IXn

Z",· -::: - - - - - - - - - -- --~--------

'S' tan" IXn cos 2 (J., ~in2 an cos 2 CCt

_ , cos z IXn
tJc1nos -.------ l za male kutove ~ (~ ~= 8. .20°) jednadžba dobiva oblik:
cos: (J~t

2
BuduCi da graničn; broj zubi cilindril~nih zupčanika s
Sin'lX n
!'a\'l!iHl lubirn~L dt)b.iva se konačno kao:
Teoretska vrijednost graničnog broja zubi:
Zgs = Zg cos 3 ~ = 17 cos 3 ~ •

Praktična vrijednost graničnog broja zubi:

Zg.' = Zg' cos 3 ~ = 14 cos 3 ~ •

I minimalno mogući broj zubi čelnika s kosim zubima može se izračunati

iz gornje jednadžbe Zg.' = 14 cos 3 ~, prema Zs min = Z min COS3 ~. Na sl. 223.1
dan je dijagram podrezanosti i zašiljenosti čelnika s kosim zubima u ovis-
nosti o kutu nagiba boka zuba ~.

5.2.7 STUPANJ PREKRIVANJA

Na sl. 225.1 prikazano je tzv. polje zahvata čelnika s kosim zubima. Iz sl.
225.1 vidi se da broj linija dodira za vrijeme perioda zahvata ne mora biti
stalan. To znači da mogu postojati i minimalni (Emin) i maksimalni (EmaJ
stupnjevi prekrivanja. Ako je širina zupčanika b (sl. 223.1) u odnosu prema

Sl. 225.1 Polje zahvata i dužine linije dodira čelnika s kosim z).1bima

15 - Ozubljenja i zupčanici 225

 .. lnom k ora k u P. ( tan fljJb = -Pet
a k sIJa - - ) CIJe
- , Pa = -Pet .. l·l b l-OJ. (b/ Pa = CIJe
.. l·l
Pa tan ~b
broj), ostaju dužine linije dodira bokova u svim položajima zahvata
(l = II + 12 + 13) jednake. U svim drugim slučajevima je dužina linija dodira
bokova ovisna o položaju zahvata, a dobiva svoju najmanju vrijednost kada
novi par zubi u točki A ulazi u zahvat Imin = II + 12 • Za praktične svrhe
stupanj prekrivanja se u~ima prema prosječnim vrijednostima. Stupanj pre-
krivanja čelnika s kosim zubima (E) sastoji se od stupnja prekrivanja pro-
fila E (kao kod čelnika s ravnim zubima) i stupnja prekrivanja bočne li-
nije E •
B

Stupanj prekrivanja profila E (sl. 227.1)

fl

put zahvata u čelnoj ravnini AE

korak zahvata u čelnoj ravnini Pet

Pet = Pt . cos at , tan at = tan an/cos ~ , Pa = Pet cotg ~b •

Iz sl. 227.1 vidljivo je da porastom kuta Ctt pada dužina A E, a to znači ujedno
da povećanjem kuta 0 raste tan at, a time pada stupanj prekrivanja profila E •
fl

Međutim, porastom 0 raste broj zuba koji se istodobno nalaze u zah-

vatu (razumljivo samo sa dijelovima dužina zuba), pa na taj način raste
ipak stupanj prekrivanja s povećanjem kuta 0. Stupanj prekrivanja profila
računa se kao kod čelnika s ravnim zubima iz jednadžbe:

.1-2- -2 _I 2 2
'J dal - d bl + 'J da2 - d b2 - 2 a sin Cttw
E
ex.
=------------------------------------
2 Pet' "

Parcijalne vrijednosti stupnja prekrivanja E

fl

.1 2
2
'J d al -
db!
El=------ E2 =
2 . Pet

a sin Cttw
Ea = --------
Pet
mogu se za vanjsko ozubljenje očitati iz dijagrama na sl. 40.1, 41.1, 42.1 u ovis-
nosti o broju zubi zupčanika Zli Z2' zbroja ZI + Z2. zbroja faktora pomaka
Xl + x 2 i faktora visine zuba.
 o, Sl. 227.1 Stupanj prekrivanja čelnika
s kosim zubima

Pri tome je:

Yal =

Ya2=----
2. mt

Za NULTE parove je:

Kao i kod čelnika s ravnim

zubima i ovdje se stupanj pre-
krivanja profila može izraziti
ovako:

_I 2 21 2 2
"v r al - rbl " ra2-
= ------ + ------
rb2
E = El + E2 - Ea
tt
Pet Pet Pet

ZA NULTE PAROVE mogu se gornje jednadžbe transformirati i na slijedeći

oblik:
V (ZI + 2 cos ~)2 - (ZI cos at)2
E = El + E2 - Ea = +
tt
2'71: cos at

V (Zl + 2 cos ~)2 - (zz cos at)2

+
2'71: cos at

Iz sl. 227.1 vidi se da je:

Razmak osi čelnika s kosim zubima

227
Prema sl. 228.1 predstavlja odstojanje između početka i kraja uzdužne linije
boka projicirano na kinematsku kružnicu d w , tzv. dodirni luk bočne linije
(luk sprezanja bočne linije), g = b tan ~. Odnos između dužine dodirnog
p
luka bočne linije g = b tan ~ i diobenog koraka Pt daje stupanj prekrivanja
p
dodirnog luka bočne linije (stupanj prekrivanja bočne linije).

5.2.7.1 Stupanj prekrivanja bočne linije Ep (sl. 228.1)

gp b tan ~
E =--= Pt----
P Pt Pt cos ~

Stupanj prekrivanja bočne linije

b . tan ~ b . sin ~
E = -----cos ~ = - - - - -
p

Ukupni stupanj prekrivanja

Da bi prednosti čelnika s kosim zubima, o kojima je već bilo riječi, bile

potpuno iskorištene, mora E biti cijeli broj. Naime, ako je u jednadžbi
~
E = E +E , npr. E = 1,5 , E = 2, onda je E = 3,5. To znači da se naizmje-
"p " p
nično 3, odnosno 4 zuba nalaze u zahvatu. U prosjeku su to 3,5 zuba. Ako je
stupanj prekrivanja cijeli broj, u zahvatu se stalno nalazi isti broj zubi. Ka-
ko se iz sl. 225.1 vidi, prijenos gibanja sa zuba na zub vrši se u polju zahvata
preko ravnih dodirnih linija koje su za svaki par bokova u zahvatu drukčije
dužine. Samo ako je stupanj prekrivanja profila' E ili stupanj prekrivanja
"

kinematski cilindar bočno linija

luk sprezanja bočne linije 9/3

Sl. 228.1 Luk sprezanja bočne linije gp

228
luka sprezanja bočne linije E cijeli broj, onda je zbroj istodobnih dodir-
~
nih linija bokova nepromjenljiv. Budući da općenito stupanj prekI-ivanja
mora biti E > l , mogli bi prema tome parcijalni dijelovi E i E ukupnog
- a p
stupnja prekrivanja biti i manji od l, ako bi samo njihov zbroj bio veći od L
Kod uobičajenih brojeva zubi (ZI> 10) i kutova nagiba boka (~ = 10° ...
. . . 35°) vrijednosti E i E su veće od 1. Povećanjem kutova nagiba boka B i ši-
a p
rine zupčanika b može se povećati stupanj prekrivanja luka sprezanja bočne
linije E • Kod toga može E dostići vrijednosti 2 pa i 3 itd. Povećanje E ,a
p p p
time i E ima kod čelnika s kosim zubima veliki utjecaj na opteretivost zuba.
Približna vrijednost E može se dobiti crtanjem (sl. 227.1) tako da se u
p
mjerilu nacrtaj u tjemene kružnice sa zal1Vatnom crtom. Razmak presječnica
tjemenih kružnica daje put zahvata A E kojeg treba dijeliti s čeonim kora-
50
J -+-/.5' l.-J.J j
I l
I
V ii~
~ T
e-~

e-~ .l I / t- _JJ
/1 ,
r----I
45 !-~
II~
'
/ 1/
/'
I .D I f l/ 1±t±
lLL
,~
, I
r-~
'1/ 1 e-r~
II
_1
I-~

L _ ...
I-~
--tEl}-t--
~

40 r-r-
-
-L9a I
I
-[-e- II
r-r- r-:-'
---~
IL V1 +r-
~= r-- :=~ 417 t-+-tV'
.-t- I-~

iL
~.

l-
o
35 e-r-
$?
f- I- o J 1.
~I- f- I-~
j-~
I--'II~
o
1i
t-:-17 r t- V
I

J~
I--~-
e- V
II
J
II LL rv
9?, -tz~t-
30
I il- ,.t-'"~ V
t--I-iiI/t}t
r- - r-t- . I o,!- V
r- tz -+-;t
t- ~ ++v
1 25 +-
r-t-- . II r- .r-- ~e-
-t- 11- ~I ' f-- II - ",,<:) I'~~
,-
t-
.
.. J
II I -f- t~ V'
- lj
V
+~ IL'
0~

20
-I--
r- -
- ..
,
1
- /
ll! V tl?
r- V
V __ ,
V
1

,
II V t-r-
1"- t-t-. -1-"- I- -j- IL_ -/- t / ._'/- ,;'- t--t- -t- -- - -t-
t-

--l-
t-- J
I-~
r--
. -f- ,--
.. - -~

r----r--
V / LL
15
-i- . f, / V .._ ..
__
_-
--+-t-+-
t- ~,
I
v
v'
V //
v~
,/ . .-

..-. l e- ~-tt-j~
e--
Sl. 229.1 Stupanj
-
-~ 1 ~11 .1,/ 1-1-
prekrivanja bočne li-
10
II Vi/ / -
I E -..2'L - bSlnt3 1-'- r-i
1

nije E dan u funk-

lLL II IL 1/
iL L --t- B- Pt - mn'lI :- ,-:-+-

++--±t±H-
.- -
_.
p
i
-I
cionalnoj zavisnosti - l l i lL IL Lk" -- -
, [- I--t-
5 u. v"v.
b O 2 3 4 5 6
od i ~
mn
----- C;.3
229
kom zahvata Pet. Na sl. 229.1 dan je dijagram iz kojega se može očitati
E = t (b/mn ~), E = g /Pt = b sin ~/mn 7t.
o 0 0
Ako se broj zubi velikog zupčanika poveća beskonačno, dobiva se ozub-
nica s ravnim zubima.
5.2.7.2 I zb o r k u t a n a gib a b o k a zu b a ~

Veličina kuta nagiba boka zuba ne može se propisati jer ovisi o nizu uvjeta.
Međutim, spomenuta veličina mora ipak biti tolika da veličina stupnja pre-
krivanja luka sprezanja bude:
b. tan~
E = ~l.
~ Pt

Već je rečeno da se B kreće između 8 i 20°, a njegov izbor valja izvršiti na

0

osnovi širine zupčanika b i stupnja prekrivanja luka sprezanja bočne linije

E • U posebnim slučajevima (uski zupčanici kod prijenosnika vozila) ~ može
o
ići do 30 pa i više. U tom slučaju raste aksiialna sila za koju je potrebno
0

posebno oblikovati ležaj na mjesta ili upotrijebiti strelaste zupčanke. S po-

većanjem kuta nagiba bokova, smanjuje se bučnost visoko opterećenih zup-
čanika. Zato se za visoko učinske prijenosnike (turbinske prijenosnike) upot-
rebI javaju kutovi nagiba bokova ~ = 100 ... 20° za nestrelaste, a ~ = 30° za
strelaste zupčanike (u posebnim slučajevima ~ = 45 Da bi se postigao
0
).

miran rad, potrebno je da broj zubi koji se istodobno nalaze u zahvatu

bude po mogućnosti veći od 5 (E ~ 5). Ako je moguće kut nagiba boka
0-
zuba B treba biti cijeli broj (zaokružen najmanje na 10').
Ako je nagib boka zuba određen danim diobenim promjerom i normal-
nim modulom, neće se najčešće dobiti cijeli broj. U takvom slučaju treba
birati slijedeći cijeli broj (zaokružen na 10'), a nastalu razliku razmaka osi
izravnati pomakom profila.

5.3 POMAK PROFILA

Ako je fiktivni broj zuba Zn < 17 , odnosno praktično zn' < 14, mora se i
kod čelnika s kosim zubima vršiti pomak profila da bi se izbjegla podreza-
nost korijena zuba.
Na sl. 231.1 prikazan je slučaj kod kojeg još nije došlo do podrezanosti.
Kao i za čelnike s ravnim zubima, jednadžba za faktor pomaka profila
kod cilindričnih zupčanika s kosim zubima glasi:
Faktor pomaka profila

X=

Za ctn = 20° i h* = 1 dobiva se praktična vrijednost za faktor pomaka profila:

230
 Sl. 231.1 Granični slučaj čelnika s kosim zubima kod kojeg nije
došlo do podrezanosti korijena

Praktična vrijednost faktora pomaka profila

z
14---
cos3 B
x=-----
17
Pomak profila (mm) dobiva se, kao i prije, kao radijalna mjera odmicanja
ili primicanja alata od diobenih promjera zupčanika za vrijednost ± x mn'
Pomak profila jednak je u čelnom i normalnom presjeku, pa je prema tome:

mn
Xt = X • - - = X • cos B.
mt

I kod čelnika s kosim zubima pomak profila se ne upotrebljava samo radi

izbjegavanja podrezanosti korijena zuba već, kao i kod čelnika s ravnim
zubima, radi postizanja povoljnijih oblika zuba, veće opteretivosti, povolj-
nijih uvjeta klizanja mijenjanja razmaka osi itd.
Jednadžbe izvedene za čelnike s ravnim zubima vrijede i za čelnike s
kosim zubima ako se upotrijebe oznake sa sl. 232.1.

Debljina zuba na diobenom promjeru:

St = ~(~ + 2xtanan).
cos B 2

+(
Debljina zuba na proizvoljnom polumjeru ry:

Sty = 2 ry [ ~ + 2 x tan an ) - (ev aty - evat)]

r
cos aty = -- cos al .
ry

231
 cl

Sl. 232.1 Oznake za debljinu zuba čelnika s kosim zubima sa i bez pomaka profila

Korak na proizvoljnoj kružnici:

ry cos (X.t
Pty = Pt-- = Pt
r cos (X.ty

Korak na temeljnoj kružnici:

Ptb = Pt cos (X.t .

Vrijednosti faktora pomaka profila proizlaze iz jednadžbe:

z
14---
cos 3 ~
x = --------, odnosno
17

232
 z
14------
cos Bb . cos B
2
x = -----------------
17

Međutim, pomak profila može biti veći od dane minimalne vrijednosti x mn'
Kao i kod čelnika s ravnim zubima, maksimalna vrijednost pomaka pro-
fila određena je minimalno dopuštenom tjemenom debljinom zuba od
0,25 . mn' Granica zašiljenosti dana je na dijagramu (sl. 223.1).

5.3.1 NULTI PAROVI, V-NULTI PAROVI I V-PAROVI CELNIKA

S KOSIM ZUBIMA

Celnici s kosim zubima mogu se međusobno sprezati u NULTE, V-NULTE

i V-parove kao i čelnici s ravnim zubima.
Ako se broj zubi velikog zupčanika poveća beskonačno, dobivaju se ozub-
nice s kosim zubima. Izrađuju se istim alatom kao i ozubnice s ravnim
zubima.

5.3.2 NULTI PAROVI CELNIKA S KOSIM ZUBIMA

NULTI par čelnika s kosim zubima dobit će se onda ako se sprežu dva
NULTA čelnika s kosim zubima kod kojih je broj zuba svakog zupčanika u
paru veći od graničnog broja zubi:

ZI ~ Zg' (14 cos 3 B) ,

Z2 ~ Zg' (14 cos3 ~) •

Dimenzije čelnika s kosim zubima NULTOG para s vanjskim i unutrašnjim

ozubljenjem dane su u tablici 234.1.

Primjer:

Za NULTI par čelnika s kosim zubima ZI = 19, Z2 = 78, mn = 2 mm,

a = 20 ad = 100 mm, b = 30 mm valja izračunati:
0
,

1. kut nagiba boka B,

2. diobene i tjemene promjere zupčanika,
3. čeoni kut zahvatne crte at,
4. stupnjeve prekrivanja E ,E i Euk'
" ~

RješeIlje:

2 (19 + 78)
1. cos B= = 0,97,
2 . 100

B= 14° 04' 10" .

233
N
tN Dimenzije čelnika s kosim zubima NULTOG para s vanjskim unutrašnjim ozubljenjem
.j:>.
Tablica 234.1

Vanjsko ozubljenje Unutrašnje ozubljenje

Pogonski (ZI) Gonjeni (Zl) Pogonski (ZI) Gonjeni (Z2)

Diobeni d, = ZI· mn d2 = Zl· mn ZI· mn Z2 • mn

dl = d2 =
promjer cos (3 cos (3 cos (3 cos {3

dal = dl + 2 mn = dal = dl + 2 mn = dal = dl + 2 mn = dal = d 2 - 2 mn =

Tjemeni
promjer = mn(_ZI_ +2) = mn (_Zl_ + 2) = mn(_ZI + 2) = mn ( e:: {3 - 2 )
cos (3 cos (3 cos {3

Podnožni df1 = dl - 2 haO df2 = d 2 - 2 haO df! = dl - 2 haO d fl = d 2 + 2 haO

promjer df! = dl - 2 mn - 2 e d fl = dl - 2 mn - 2 e df! = dl - 2 mn - 2 e d f2 = d 2 + 2 mn + 2 e

dl + d2 mn ZI + Z2 dl-dl mn Z2- Z1
a ---o
2 cos (3 2 2 cos {3 2
Razmak
osi i-l
mn ZI i +l mnZI
------- . -------
cos (3 2 cos {3 2

Nazjivna mjera
debljine zuba Pn mn . 'lt Pn mn . 'lt
(bez bočne snI = sn2 = -2- = 2 SnI = sn2 = -2- = 2
zračnosti)
 Stupanj prekrivanja čelnika s kosim zubima s vanjskim ozubljenjem

~2 2 2 .
r al - r bl ra2- rb2
+ ~2 -a sm<x't b tan ~
E =. +
Pt cos <x't Pt

b tan ~
E ZI +2 Z2 2
= _1 [ff Z~ + - Z2 - (ZI + Z2) tan <x't ] +
211: cos <x't
r- ( cos+<x'2t r Pt

Stupanj prekrivanja čelnika s kosim zubima s unutrašnjim ozubljenjem

2 j2 2 .
~
~ ral2 - rbl- ra2 - rb2 + a SIn <x't b tan
E= +
Pt cos <x't Pt

b tan ~
ZI +2 2
E ZI - " \ . - Z2
= -l-
2 11:
[Jr cos <x't
r - rpj;:--ry--; +
cos <x't
(Z2 -- Zt) tan <x't
]+
Pt
._--------

N
W
ul
 ZI mn 19.2
2. dl = - - = = 39,175 mm ,
cos ~ cos 14° 04' 10"

Zz mn 78.2
d2 = - - = = 160,825 mm ,
cos ~ cos 14° 04' 10"

dal = al -I- 2 . IIl n = 39,175 -I- 2 . 2 = 43,17 mm ,

.(ia2 = az +2. Inn =-~ 160,825 -I- 2 . 2 = 164,82 mm .
Kontrola razmaka osi na osnovi izrač1.lnanih diobenih promjera:

39,175 + 160,825
= 100 mm .
2

tanan
3. tan at = --- ----- = 0,37523
cos~ cos 14° 04' 10"

at = 20° 34' 03" .

4 E
"
=_1
2. 'lt
[J( zl+2 )2_Z~+
cos at .
J( Z2+
cos at
2 )2_Z~2_

E = --1-[ J( 19 + 2 )2 -19 2 + ~(
78+ 2 )2-78 2-
" 2. 1t cos 20° 34' 03" cos 20° 34' 03"

- (19 + 78) tan 20 0

34' 03") ],
E = 1,656,
"
b . sin ~ 30 . sin 14° 04' 10"
E = ------- = 1,16,

Euk = E +E = 1,656 + 1,16 = 2,816.

cr. ~

.'i.3.3 V·NULTI PAROVI čELNIKA S KOSIM ZUBIMA

Kod V-NULTIH parova čelnika s ,kosim zubima, kao i ikod čelnika s rav-
nim zubima, veličine pomaka profila međusobno su jednake, ali suprotnog
predznaka ( + XI = - X 2 , Xl + X2 = 0). Prema tome, ako je broj zubi malog

236
zupčanika manji od praktične vrijednosti 14 COS3~, mora biti izvršen po-
zitivni pomak. Kod V-NULTIH parova je negativni pomak zupčanika 2
velik isto kao i zupčanika 1. Razmak osi se zbog toga ne mijenja, a jednak
je zbroju polumjera diobenih kružnica. Kao i kod čelnika s ravnim zubima,
uvjet za primjenu V-NULTOG pomaka profila V-NULTOG para je (ako
se računa s praktičnim vrijednostima graničnog broja zubi):

ZI < Zg' (14 cos3 ~) ,

Z2 > Zg' (14 cos 3 ~) ,

ZI + Z2 ~ 2 Zg (28 cos3 ~) ,

Ako se pomakom profila povećava debljina zuba pomak je prema DIN-u

3990 pozitivan.
Razlozi primjene V-NULTIH parova čelnika s kosim zubima isti su kao
i razlozi primjene V-NULTIH parova čelnika s ravnim zubima.
Dimenzije čelnika s kosim zubima V-NULTOG para s vanjskim i unut-
rašnjim ozubljenjem dane su u tablici 238.1.
Primjer:

Zupčani par čelnika s kosim zubima ZI = 11, Z2 = 45, an = 20° ,

mn = 4,5 mm, ~ = 10°, potrebno je dimenzionirati kao V-NULTI par.
Rješenje:

Uvjeti da bi se zupčani par mogao dimenzionirati kao V-NULTI par

jesu:

Minimalni pomak profila:

11
14---
cos 3 10° _ 14-11,5
---- = 0,147 ,
17 17 17

X2 = -XI = -0,147.
Diobeni i tjemeni promjeri:

ZI' mn 11 .4,5
dl = = 50,264 mm,
cos ~ cos 10°

Z2' mn 45 .4,5
d2 = = 205,624 mm,
cos ~ cos 10°

237
 Dimenzije čelnika s kosim zubima V-NULTOG para s vanjskim unutrašnjim ozubljenjem
~ Tablica 238.1

Vanjsko ozubljenje Unutrašnje ozubljenje

Pogonski (ZI) Gonjeni (Z2) Pogonski (ZI) Gonjeni (Z2)

Diobeni ZI· mn Z2· mn ZI· mn Z2· mn

dl = d2 = dl = d2 =
promjer cos ~ cos f3 cos~ cos ~

Tjemeni dal = dl + 2 mn . dal = d 2 + 2 mn . dal = dl + 2 mn . dal = d 2- 2 mn·

promjer . (1 + XI) • (l-xI) . (1 + XI) • (l-xI)
~

df! = d l -2 . d f2 = d2- 2 . dn = d l -2 . d f2 = d 2 + 2 .
Podnožni . (haO-xI . mn) . (h ao + XI • mn) . (h.o-x l . mn) . (h.o + XI • mn)
promjer
df! = d l -2 m n - d f2 = d 2 - 2 mn - dn = dl - 2 mn - d f2 = d2 + 2 mn +
-2c + 2xI mn -2c-2xlmn -2c + 2xl m n + 2c + 2xI mn

dl + d2 mn ZI + Z2 d 2- dl mn Z2- Z1
a= =---. = a= =---. =
Razmak 2 cos ~ 2 2 cos ~ 2
osi mn zdi + 1) mn ZI (i -1)
=---. ----o
cos~ 2 cos ~ 2

Nazivna mjera
mn·TI mn·TI mn·TI mn·TI
zuba u 5n1 = - 2- - + Sol = - - - - 51=---+ 5 2=----
normalnom 2 n 2 n 2
presjeku (bez + 2 XI • mn . tan «n - 2 XI • mn . tan ctn + 2 XI • mn . tan ctn - 2 XI • mn . tan ctn
bočne zračnosti)
- --- -------- - - -- - - - - - - - _ .. _ - - - - - - - - - -
 Stupanj prekrivanja V-NULTOG para zupčanika s vanjskim kosim ozub[jenjem

~-2---2--
~ 2 2
r al - rbl ra2 - rb2 a . sin at b. tan ~
10= + +
Pet Pet Pet Pt

Z2 +2 b tan ~
1 [~( ZI +2 ) 2_ Z~ _ (ZI + Z2) tan at] +
E = 2 1t cos at -Z: + ~( co,s at
r Pt

Stupanj prekrivanja V-NULTOG para zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem

2
~
~ r 2a l - rbl2 ~ 1"a22 - rb2 a· sin at b . tan
10= - + +
Pet Pet Pet Pt

N
"'oc"' --
 dal = dl + 2 mn (1 + Xl) = 50,264 +2 . 4,5 (1 + 0,147) = 60,59 mm ,

d a2 = d2 + 2 mn (1 - XI) == 205,624 +2 . 4,5 (1 - 0,147) = 213,30 mm.

Razmak osi:

50,264 + 205,624
= 127,944 mm.
2

5.3.4 V-PAROVI ČELNIKA S KOSIM ZUBIMA

V-parovi čelnika s kosim zubima primjenjuju se u istim onim slučajevima
u kojima se primjenjuju i V-parovi čelnika s ravnim zubima:
a) radi izbjegavanja podrezanosti kod
1. ZI < Zg' (14 cos3 ~)
Z2 < Zg' (14 cos 3 ~) •

2. ZI < Zg' (14 cos 3 ~)

Z2 > Zg' (14 cos 3 ~)
ZI + Z2 < 2 Zg' (28 cos3 ~) .
b) radi sprezanja V-plus zupčanika s NULTIM zupčanikom,
c) kada se kod propisanog kuta nagiba bokova i modula (mn) želi ostva-
riti zaokružena mjera razmaka osi,
d) radi povećanja nosivosti korijena i bokova,
e) radi poboljšanja uvjeta klizanja,
f) radi produženja vijeka trajanja.
Ako je kut nagiba bokova zuba izračunan pomoću diobenih promjera
i normalnog modula (mn), neće se najčešće dobiti zaokružena vrijednost
kuta. U tom slučaju treba ići na najbliži cijeli broj za kut nagiba (ili se
zaokružuje na lO'), a dobivena razlika izravnava se pomacima profila. Isto
se tako pomacima profila, osim cijelih brojeva za kutove nagiba, mogu do-
biti i potrebne zaokružene vrijednosti tjemenog promjera i razmaka osi.
Tako zaokružene vrijednosti olakšavaju čitanje crteža i mjerenje izratka,
a ujedno i pri izradi isključuju mogućnost grešaka do kojih može doći
očitavanjem mjera s više decimalnih brojeva.
Jednadžbe dane za V-parove čelnika s ravnim zubima vrijede i za V-pa-
rove čelnika s kosim zubima, ako se u te jednadžbe umjesto kuta
zahvatne crte a unese kut at, debljina zuba St mjesto S, koraka Pt i Pet'
umjesto P, Pe' Dimenzije čelnika s kosim zubima V-parova dane su u tablici
243.1.
Pogonski kut zahvatne crte atw može se izračunati iz jednadžbe:
(Xl + Xz)
evatw=2. tanan + ev at ,

a potrebna vrijednost at iz jednadžbe:

tanan
tan at =
cos ~

240
 Razmak osi kod zahvata bez bočne zračnosti:

cos at cos at
a = (rl + r2 ) • ---- = mt .

cos at
cos B cos atw

Kod danog razmaka osi i broja zubi može se pogonski kut zahvatne crte
u čelnoj (a pomoću njega i zbroj faktora pomaka Xl + X 2) ravnini izračunati
iz jednadžbi:

cos B
(ZI + Z2) (ev atw - ev at)
2 tan an

Raspodjela Xl i X 2 na zupčanik ZI i Z2 vrSI se pomoću dijagrama na sl. 74.1.

Razmak osi pri prekrivanju osnovnih profila u čelnoj ravnini, slično kao
kod V-parova čelnika s ravnim zubima (sl. 67.1), izračunava sc iz jednadžbe:

Promjeri tjemenih i podnožnih kružnica izračunavaju se kao i kod čel­

nika s ravnim zubima. Tako jednadžbe za tjemene promjere i za podnožne
promjere dva V-plus zupčanike V-para bez skraćenja glave glase:

5.3.4.1 Tjemeni promjeri V-plus zupčanika

bez skraćenja glave

dal = d2 + 2 . X2 • mn +2. mn

df! = dl + 2 . Xl • mn - 2 . mn - 2 e

5.3.4.2 Tj em eni p ro m j e r i zup č anika

sa skraćenjem glave:

dal = 2 (a + mn - x2 • mn) - d2

Skraćenje glave je, kao i kod čelnika s ravnim zubima, naJcesce vrlo malo,
tako da se praktično može zanemariti. Smanjenje tjemene zračnosti je pri

16 - Ozubljenja i zupčanici 241

tome tako malo da preostala tjemena zračnost natčešće još uvijek zado-
voljava.

5.3.4.3 R a s p o lož i vat j e m e n a z r a č Il ost p r oizlazi

iz razmaka osi

Raspoloživa tjemena zračnost proizlazi iz razmaka osi tjemenog ipodnožnog

promjera:
c = a-- =~ a------
2 2

Promjeri temeljnih kružnica:

cos at
d bl = dt! - - - -
cos atw

cos at
d b2 = - - - -
cos atw

5.3.4.4 De b lj i n a zu b a
Kod čelnika s kosim zubima valja razlikovati:
a) Debljinu zuba u čelno m presjeku St (sl. 242.1).
To je dužina luka diobene kružnice između bokova jednog zuba, a
izračunava se iz jednadžbe:

Pt
St = - - +2 .x • mn . tan at .
2

b) Debljinu zuba u normalnom presjeku. To je dužina luka između

bokova na diobenom cilindru mjerena okomito na zavojnicu uzdužne
linije boka zuba. Izračunava se iz jednadžbe:

Pn
Sn = -- +2.x . mn . tan an .
2

nulti zupčanik VpLUS zupčanik VMINUS zupčani k

Sl. 242.1 Debljine zuba u čelnom presjeku NULTOG, V-plus i V-minus zupčanika

242
 V-parovi čelnika s kosim zubima s vanjskim s unutrašnjim ozubljenjem
~--,~
Tablica 243.1

Vanjsko ozubljenje Unutrašnje ozubljenje

I
I

Pogonski (ZI) Gonjeni (z~ Pogonski (ZI) Gonjeni (Z2)

I
Diobeni ,Zl • mn Z2' mn ZI' mn Z2' mn
dl = d2 = - - - - dl = d2 =
promjer ~ ~ ~
cos cos~ cos cos
.
Tjemeni promjer dal = dl + dal = dp + dal = dl + dal = d 2 -
- bez skraćenja
glave + 2 mn (1 + Xl) +2mn (1+x 2) + 2 mn (1 + Xl) - 2 mn (l-X2)

- sa skraćenjem dal = 2 (a + mn - dal = 2 (a + mn- dal = d 2 - 2 (a- + 2 (a -

dal = dl I
glave -X2 mn) - d2 -Xl mr) -dl - mn - x2 m n ) -mn + ~l mn) __ 1
I
Skraćenje dl + d2
k . mn = + (Xl + X2) mn - a k . mn = a - ad - (X2 - Xl) mn
glave
2
I

df! = d l - d f2 = d 2 - df! = d l - d f2 = d 2 +

Podnožni - 2 (hao-XI mn) - 2 (hao-x2mn) -2 (hao-xl mn) + 2 (h ao + X2 mn)

promjer
df! = dl - 2 mn - df2
= d 2 - 2 mn - df! = dl - 2 mn - d f2 = d 2 + 2 mn +
-2e + 2xl m n -2e + 2x2 m n -2 e + 2XI mn + 2 e + X2 mn
Fiktivni broj
ZI Z2 ZI Z2
I
tv
zubi (približna Znl = Zn2 = Znl = Zn2 =
./:> vrijednost) cos3 ~ cos 3 !3 cos3 ~ cos3 ~
w I I
tv
~ Nastavak tablice 243.1
~

Vanjsko ozubljenje Unutrašnje ozubljenje

Pogonski ZI Gonjeni Z2 Pogonski ZI Gonjeni Z2

Normalni dl cos ~ dl cos ~

modul mn = = mt . cos ~
ZI Z2

čelni mn
modul mt = = mn sec ~
cos ~

čelni kut tan G. n

tan G.t =
zahvatne crte cos ~

Pogonski kut XI + X2 X 2 - XI
ev G.tw = 2 tan G. n + ev G.t ev G.tw = 2 tan G. n + ev G.t
zahvatne crte ZI + Z2 Z2-Z1

Promjeri d _ d cos G. d W2 = d 2 cos G.t cos G.t I cos G.t

kinematskih wl - 1 t ;r-;"1-/• . . d WI = dl
cos G.tw cos G.tw cos G.tw I. d W2 = d2
kružnica cos G.(W

Računski razmak dl + d2 mn ZI + Z2 d 2 - dl mn Z2- Z1

osi za ad = ----o ad = =---.---
NUL TE-parove 2 cos ~ 2 2 cos ~ 2

cos G.t mn ZI + Z2 cos G.t mn Z2- Z1

-- 2 a = ad =---.--
a = ad-- =cos~
Razmak cos G.tw cos G.tw cos ~ 2
osi cos G.t d WI + d W2 cos G.t d w2 - d wl
=---
cos G.tw 2 cos G.tw 2
 Nastavak tablice 243.1
-"
Vanjslw ozubljenje Unutrašnje ozubljenje
Pogonski ZI Gonjeni Z2 Pogonski ZI Gonjeni Z2
I I
dal + df2 dal + dfl d f 2 - d al dal - df!
Postojeća c = a- =a- c= -a= -a
tjemena zračnost 2 2 2 2

SnI = mn( : + sn2 = mn( +

SnI = mo( + sn2 = mn(
Nazivna mjera
+ + +-
debljine zuba +" 2 XI tan (Xn ) + 2 x 2 tan (Xn )
+ 2 Xl tan (Xn) - 2 x 2 tan (Xn )
u normalnom i -
čelnom prosjeku it
st! = mt ( -2-+ st2 = m t( +
(bez bočne + Stl = mt (: + st2 = m t(
zračnosti)
+-
+ 2 XI tan (Xn) = + 2 x 2 tan (Xn) =
+ 2 XI tan (Xn) - 2 x 2 tan (Xn )
= Sn deo s ~ = s,dcos ~
Pogonski kut
mn ZI + Z2 mn ZZ-ZI
zahvatne crte cos (Xtw = --- . cos (X, cos (Xtw = --- . cos (Xt
kod propisanog cos ~ 2a cos ~ 2a
Zbroj faktora ev (Xtw - ev (Xt ev (Xtw - ev (Xt
pomaka profila XI + x 2 = (ZI + zz) X2 - X I = (ZZ-ZI)
2 tan (Xn 2 tan (Xn
/'

~ z 2 ~ 2 2 -.
Stupanj prekrivanja ral - rbl + ral - rb2 - a sin (Xtw b . tan ~
za vanjsko ozubljenje E= +
mt . it . cos (x, mt . it

Stupanj prekrivanja ~2 2 ~z 2 .
za unutrašnje ral - rb! - ra2 - rb2 + a SIn (Xtw b . tan ~
E= ..i..
,..) ozubljenje
+o- mt . it . cos (Xt mt' it
ul
Primjer:

Zupčani par čelnika s kosim zubima ZI = 22, Z2 = 39, an = 20 ~ = ISo, 0

,

mn = 2,5 mm treba dimenzionirati kao V-par tako da razmak osi bude

a = 80mm.

Rješenje:

Diobeni promjeri:

Zj· mn 22 .2,5
dl = --- = 56,940 mm,
cos ~ cos ISO

Z2· mn 39 . 2,5
d2 = --- = 100,940 mm .
cos ~ cos 150

Razmak osi za NULTI-par (računske veličine):

56,940 + 100,940
= 78,94 mm .
2

Ako se ne mijenja kut nagiba boka, a razmak osi prema zadatku mora
biti a = 80 mm, to se zupčani par mora dimenzionirati kao V-par.

čelni modul:

mn 2,5
mt = --- = = 2,588 mm .
cos ~ cos 150

čelni kut zahvatne crte:

tan an tan 20 0

tan at = ----
cos ~ cos 150

Pogonski kut zahvatne crte:

ad 78,94
cos atw = - - cos at = - - - cos 20 0 38' 49"
a 80
atw = 22 0 34' 45" .

Faktori pomaka profila:

Zj + Z2
Xl + X2 = (ev atw - ev at) - - - -
2 tan an

246
 22 + 39
Xl + X2 = (ev 22° 34' 45" - ev 20° 38' 49") = 0,444 .
2 tan 20°

Raspodjelu zbroja faktora pomaka (Xl + X2) na Xl i X 2 trebalo bi vršiti

tako da se osigura jednaka opteretivost zuba obaju zupčanika. To se može
ostvariti korištenjem dijagrama na sl. 74.1 ( ---2--
Znl + Zn2 Xl +2 X2 )
odabrano:
Xl = 0,3, X2 = 0,144 .

Tjemeni promjer:

dal = 2 (a + mn --X2 mn) - d2 = 2 (80 + 2,5 - 0,144 . 2,5)-

-100,940 = 63,34 mm

da2 = 2 (a + mn - Xl mn) - dl = 2 (80 + 2,5 - 0,3 . 2,5) -

- 56,94 = 106,56 mm.

5.4 ZRAčNOST IZMEĐU BOKOVA čELNIKA S KOSIM ZUBIMA

I kod čelnika s kosim zubima, kao i kod čelnika s ravnim zubima, potrebna
zračnost između bokova može se postići odgovarajućim odstupanjem deb-
ljine zuba i povećanjem razmaka osi.

Postizanje potrebne zračnosti između bokova uzimanjem u obzir odgova-

rajućih odstupanja (odmjera) debljina zuba

Veličinu potrebne kružne zračnosti, odnosno toleranciju kružne zrač­

nosti (jmax, jmin) uvjetuje izbor veličine odstupanja (tolerancije) mjere preko
zuba (A wg , A wd ) kao i odstupanje razmaka osi (Aag , Aad)' Odstupanje mjera
preko zuba spregnutih zupčanika s odstupanjem razmaka osi određuje
kružnu zračnost NULTIH, V-NULTIH i V-parova:

Awl,d + A w2 ,d
jmax = - + 2 Aa,g tan /Xnw
cos /Xn cos ~b

Awl,g + A w2 ,g
jmin = - + 2 Aa,d tan /x nw
cos /Xn cos ~b

AWld + A w2d
jp max =- + 2 Aag sin /Xn'"
cos ~b

A wlg + A w2g
jp min = - + 2 Aad sin /xnw •
cos ~b

Odstupanja mjera preko zuba dana su u JUS M Cl. 034, i tablici 110.1,
a odstupanja međusobnog položaja osi u JUS M. Cl. 036 i tablici 112.1.

247
 Kao i kod cilindričnih zupčanika s ravnim zubima, dijagram na sl. 111.1
(JUS M. Cl. 031) daje orijentacijske vrijednosti za izbor veličina tolerancije
kružne zračnosti u ovisnosti o modulu. Na osnovi usvojenih vrijednosti naj-
veće i najmanje kružne zračnosti i tolerancija razmaka osi, prema prethodno
usvojenoj kvaliteti, mogu se odrediti granične vrijednosti odstupanja mjera
preko zuba najbližih slovnih oznaka:

Nakon usvojenih vrijednosti odstupanja mjera preko zubi potrebno je,

kao i ranije kod čelnika s ravnim zubima, provjeriti stvarne vrijednosti
kružne zračnosti. Radi izbjegavanja zaglavljivanja mora biti zadovoljen uvjet:
jmin > (2 T:; + T;;) tan a nw ,

gdje su T;;, T;;granična odstupanja kod radijalne kontrole sprezanjem.

(Tablica 113.1).

Postizanje potrebne zračnosti između bokova povećanjem razmaka osi (za-

državanjem nazivne mjere debljine zuba)

Ako se postizanje potrebne profilne zračnosti (jp) iznimno želi ostvariti

povećanjem razmaka osi uz zadržavanje nazivne mjere debljine zuba, onda
razmak osi (a) za zahvat bez zračnosti treba povećati za veličinu:

. jp
Jr = 2 .
SIn a nw

Prema tome će novi razmak osi (aj) s odgovarajućom profilnom zračnosti

(jp) iznositi:

Pri tome je a razmak osi bez zračnosti, a a nw pogonski kut zahvatne crte u
normalnom presjeku kod zahvata bez zračnosti.
Praktično je razlika između a i aj vrlo mala, pa se proračun kuta a nw
može vršiti prema jednadžbi:

tan a nw = tan atw cos ~.

5.5 ODNOSI SILA NA čELNICIMA S KOSIM ZUBIMA

Na sl. 249.1 prikazan je par zupčanika s kosim zubima i sile koje djeluju sa
zuba na zub, opterećujući zube, vratila i ležaje. Zupčani par na kojem je
prikazano djelovanje sila je V-par. Zupčanik l je pogonski, pa sile koje

248
 1

'~_\
/

Sl. 249.1 Sile na čelnicima s kosim zubima

se javljaju djeluju suprotno smjeru gibanja. Zupčanik 2 je gonj,eni, pa sile

djeluju u smjeru gibanja zupčanika.
Sila Fbn javlja se kao sila kojom pogonski zupčanik (1) djeluje na go-
njeni (2) u ravnini okomitoj na uzdužnu liniju boka zuba pod normalnim
kutom zahvatne crte a nw . Pri tome je:

tan anw = tan atw cos ~

ad
cos a nw = - - cos an
a

cos at
tan~b = ---tan~.
cos atw

Sila F bn rastavlja se na slijedeće komponente:

- Obodnu silu
TI PI PI
F wt = -- = --- = --
r wl WI rw! Vw

249
Vw = d WJ • TI • nl (m/s) je obodna brzina na kinematskoj kružnici

- Radijalnu silu
tan a nw
Fwr = Fwt tan atw = Fwt - - - -
cos ~

Aksijalnu silu

Zupč.anik 2 suprotstavlja se silama koje djeluju od zupčanika L Sile

kojima se zupčanik 2 suprotstavlja silama zupčanika l, velike su kao i sile
iz suprotnog smjera.
Kod NULTIH i V-NULTIH parova:

- Obodna sila
TI Pl Pl
Ft = - = --- = - (NL
rtl (.Ul • rtl Vl

Vl = Lj • TI • nl (m/s) je obodna brzina na diobenoj kružnici.

- Aksijalna sila

- Radijalna sila

Na sl. 251.1 prikazane su punim crtama sile koje djeluju na vratilo pogonskog
zupčanika koje se okreće u smjeru kazaljke na satu, a isprekidanim crtama
sile koje djeluju na vratilo gonjenog zupčanika. Ako su vratila opterećena
samo silama zupčanika, u jednoj od ravnina (yz) djeluje samo obodna sila
Ftw = Ft, a u drugoj, okomitoj na prvu (xz), sile Fwr = Fr i Fwa = Fa.

Reakcije u ravnini xz:

Fr! . bl-Fal' r wl
FA;U =
II

Reakcije u ravnini yz:

Ftl bl
FAYI=~
II

250
Reakcije moraju biti pozitivne. Ako je rezultat neke od izračunanih reakcija
negativan, potrebno je mijenjati smjer sila, a i predznake pojedinih mome-
nata u brojniku.

Rezultante reakcije:

FAl =,
I
~
2
FAxl
2
+ F Ayl

Momenti savijanja:

Sl. 251.1 Sile momenti na čelnicima s kosim zubima

251
Na sl. 251.1 prikazan je tok momenata savijanja u dvije međusobne okomite
ravnine kao i rezultanta momenata površina koja se dobiva geometrijskim
zbrajanjem momenata Mxl i MYI .

Rezultantni moment savijanja:

,..----
Mf1 = J M:I + M:I .

Najveći parcijalni momenti:

Mxlmax = FAxl· al + Fal· r wl = F Bxl · bl

Djelovanjem aksijalne sile Fal dolazi u ravnini xz do skoka momenta

savijanja:

Osim sila koje izazivaju opterećenja na savijanje, vratilo preuzima još i

aksijalnu silu Fal i moment uvijanja. Vlačna, odnosno tlačna opterećenja
aksijalne sile mogu se zanemariti.

5.6 OPTERE TIVO ST čELNIKA S KOSIM ZUBIMA

S VANJSKIM OZUBLJENJEM

5.6.1 OPTERETIVOST KORIJENA ZUBA

Kod čelnika s kosim zubima nalazi se općenito u istodobnom zahvatu

veći broj zubi nego što je to slučaj kod čelnika s ravnim zubima. Mjesta
pojedinačnog zahvata zubi (unutrašnje točke pojedinačnog zahvata zubi) mo-
guća su kod čelnika s kosim zubima samo u slučaju Euk = E +E < 2,
" ~
odnosno kod vrlo uskih zupčanLka. Na sl. 225.1 prikazano je polje zahvata
kao područje korišteno za zahvat. Polje zahvata tangira temeljne cilindre
obaju zupčanika u zahvatu. Bokovi zuba zupčanika u zahvatu dodiruju se na
pravcima (linijama dodira bokova) koso položenim u polju zahvata.
Uzduž linija dodira bokova zupčanika opterećenje se ne raspoređuje
ravllomjerno, jer se krakovi savijanja zuba uzduž tih linija mijenjaju.
Time se mijenja krutost zuba.
Na isti način kao i kod čelnika s ravnim zubima, proračun naprezanja
korijena zuba vrši se za slučaj djelovanja sile na tjemenu zuba. Proračun
naprezanja u korijenu zuba vrši se za pogonski i gonjeni zupčanik.

Naprezanje u korijenu zuba svedeno na normalni presjek:

='
Ft
O"F
b . mn
. YF .Y
,
.Y
~
. K.. . K
h:< F~-
:5 O"FP [MPa] ,

gdje je

252
 2 Tt max
Ft u N - obodna sila na diobenom cilindru Ft =

Pl
Tl naz U N mm nazivni okretni moment Tl naz = Tl = ---
Wt
- pogonski faktor, tablica 130.1
- faktor unutrašnjih dinamičkih sila (sl. 136.1)
- širina zupčanika; b;::; 1,2 dl kod dvostrukog ležištenja
vratila, b;::; 0,75 dt kod konzolnog ležištenja, b max = )" .
. mn, )" iz tablice 197.l
- modul prema tablici 8.1 s tim da je mn = 111
- faktor oblika (sl. 152.1) u ovisnosti o ZI' Z2' ~, XI> X2 za jedan
i drugi zupčanik
1
y faktor učešća opterećenja, Y = - - (E iz dijagrama na
E
o.
sl. 40.1, 41.1 42.1 u ovisnosti o ZI> Z2' Yal' Ya2, ZI + Z2,
XI + X 2)
y
p faktor utjecaja nagiba boka (vidi dalje)
K - faktor raspodjele opterećenja (sile) na pojedine zube
Fa
uzima u obzir neravnomjernu raspodjelu opterećenja na
zub u zahvatu ovisan je od pomoćnog faktora qL> dan je
na sl. 158.1, a može se izračunati i pomoću jednadžbi:
l
l ~ K ~ q E za E ;::; 2 i q >--
Fa: L rt. rt. L E
rt.

l
KFa =1 za E ;::; 2 q :5-- ~'- = /
o. L - E (r;<.:- e'..<.
o.
za E > 2

K = l + 2 (q - 0,5) (E - 1) .
~ L o.

(jFP U MPa dopušteno naprezanje korijena zuba:

(jFlim Ym
(jFP = ___ o - - K Fx • YN • YR •

SF min Ysa

Značenje pojedinih oznaka i mogućnosti izračunavanja, odnosno očitavanja

iz dijagrama objašnjeno je kod čelnika s ravnim zubima.

5.6.1.1 F a k t o r u t j e c a j a n a g i b a b o k a z u b a Y
p
Kod čelnika s kosim zubima stupanj prekrivanja je veći, a to znači da će
se u zahvatu nalaziti istodobno veći broj zubi. U odnosu prema čelniku s
ravnim zubima istih dimenzija naprezanje u korijenu zuba bit će radi toga
niže. I sam helikoidni oblik zuba daje zubu stanovitu krutost što ga čini

253
pogodnijim za preuzimanje opterećenja. Već smo spomenuli da dodirna
crta bokova zupčanog para čelnika s kosim zubima leži dijagonalno prema
boku zuba. To znači da je krak savijanja hF radi toga manji nego kod čel­
nika s ravnim zubima, pa su i naprezanja niža. Povećanje opteretivosti čel­
nika s kosim zubima u odnosu prema čelnicima s ravnim zubima eksperi-
mentalno je utvrđivano. Rezultati su pokazali da j,e kod kuta nagiba boka
zuba ~ = .30° porast opteretivosti, li odnosu prema čelnicima s ravnim zu-
bima, najveći. S porastom kuta nagiba boka zuba ~ > 30° opteretivost se
prema rezultatima ispitivanja ne povećava.
Prema ISO-u faktor utjecaja nagiba boka zuba Y izračunava se iz jed-
~

Y = 1-
~
E
~
~:;:::
120° -
Y
~ min
= 1 - 0,25 E
~
•

Faktor utjecaja nagiba boka zuba Y dan je u obliku dijagrama na

~
sl. 254.1 iz kojeg se vidi da se vrijednost tog faktora kreće između ~ :;:::
l
.Y ~

~ 0,75. 1.0 f.s=0

0,1
0,2
0,3
0.9 0,4
;$l

t
0,5
0,85 0,6
0,7
0,8 r----+---+~~~'i----~ 0,8
0,9
0,75 ---- ----- "t------lf.s~ 1

100 20 0 40 0
_/30

Sl. 254.1 Faktor utjecaja nagiba boka zuba Y ~ u zavisnosti od kuta

nagiba boka zuba [3

5.6.1.2 Or ijen t aeij sk i p r or a ču n m odu la n a osnovi

opteretivosti korijena zuba

Kao i kod čelnika s ravnim zubima, iz jednadžbe naprezanja u korijenu zuba:

Ft
(fF = --- . Y .Y .Y .K
b . mn F ~ Fa

te

mn
d = Z • mt = Z - - - ,
COs~

254
 cos ~
mn = d 1 - - - ,
ZI

dobivamo jednadžbu za orijentacijski proračun modula:

2 . Tl cos ~
~
max'
mn~ .YF·Y .Y .K .K
ZI • A. O'FP E ~ F", Fa

gdje je
Inn U mm - normalni modul, tablica 8.1
ZI - broj zuba, tablica 195.1
- odnos širine zuba, tablica 197.1
O'F lim
MPa d opusteno naprezanje,
v •
O'FP U O'FP = ---
SF
faktor oblika, orijentacijski Y F = 2,2
y faktor stupnja prekrivanja, orijentacijski Y = 1
Y faktor utjecaja nagiba boka zuba, orijentacijski Y = 1
~ . p
faktor raspodjele opterećenja (sile), orijentacijski K = 1
F",

K faktor raspodjele opterećenja po dužini zuba, K

Fp
= 1.
F~

5.6.2 OPTERETIVOST BOKOVA ZUBA

Smatra se da se kod čelnika s kosim zubima, kao i kod čelnika s ravnim
zubima, kontaktni pritisak izračunava u kinematskom polu e, a kontrolira
u unutrašnjim točkama zahvata B i D ako je fiktivni broj zubi Zn ~ 20 .
Jednadžba kontaktnog (Hertzovog) pritiska u kinematskom polu e glasi:

u +1
. -·-.K .K . Z . Z .Z ~ O'HP [MPa] .
H", H~ M H
II

gdje je
2T
Ft max U N - obodna sila pogonskog zupčanika Ft! max =~
dl
Pl
Tl max = Tl nat • KI . Kv, TI naz = --
Wl
b u mm .širina zupčanika b ~ 1,2 dl kod dvostrukog, a b ~ 0,75 dl kod
konzolnog ležištenja vratila, b max = A. . mn A. iz tablice 197.1
dl u mm diobeni promjeri pogonskog zupčanika
Z .
u - prijenosni omjer, u = _2_, tablica 144.1
ZI
K Het - faktor raspodjele opterećenja na pojedine zube izračunava se

255
 iz jednadžbe 'K.
H"
= 1 + 2 (q _ 0,5)
L
(_1_
Z2
- 1) ; !
E

1
za qL = l je K a može se očitati IZ dijagrama na
Ha

sl. 158.1
K - faktor raspodjele opterećenja po širini zuba, K = 1
H~ H~

ZM VMPa - faktor materijala, tablica 179.1

ZH - faktor oblika može se prema jednadžbi faktora oblika čelnika

s ravnim zubima ZH
cos cl.
= _1_ J 2
tan aw
izračunati za čelnike s
kosim zubima iz jednadžbe:
1 fTC~
ZH = cos at ~ tan atw
faktor oblika ZH može se očitatI iz dijagrama na sl. 182.1 u
XI + X2
ovisnosti o i ~
ZI + Z2
Z - faktor prekrivanja ZE koji obuhvaća utjecaje stupnja prekri-
vanja profila E i stupanj prekrivanja bočne linije E ,a može
a ~
se izračunati iz jednadžbe:

Za E
~
> 1 uzima se E
~
= 1, pa jednadžba za Z glasi:
E

Z
E
= J_I-cos
E
~b'
a

Faktor prekrivanja ZE može se u ovisnosti o Ea' E~ i W očitati ~ dija-

grama na sl. 183.1
Za proračun kontaktnog (Hertzovog) pritiska u unutrašnjim točkama
pojedinačnoga zahvata B i D vrijedi sve ono što je rečeno za čelnike s rav-
nim zubima. Razlika je samo u tome da su ovdje mjerodavni brojevi zuba
fiktivnog zupčanika Zn ~ 20, kod vanj-skog ozubljenja, a zn ~ 30, kod čel­
nika s kosim zubima i unutrašnjim ozubljenjem.

CTHP U MPa dopušteni kontaktni pritisak:

CTH lim
CTHP = - - - KL • K Hx • ZR· Zv· ZN· ZW·
SH lim

256
 Značenje pojedinih oznaka način izračunavanja dano je kod čelnika
s ravnim zubima.

5.6.2.1 Or ij en ta cij sk i Pr o r a ču n m o d u la n a os n ovi

opteretivosti bokova

Iz jednadžbe kontaktnog pritiska:

+
~
u 1 Ft max
(jH = ZM • ZH • Z --- • ---- . K .K ~ (jHP,
E U b . dl Ha; H~

mn 2 tl max
d = Z • mt = Z --- , Ft max = ----
cos ~ dl

.može se, kao i kod čelnika s ravnim zubima dobiti jednadžba za orijentacij-
ski proračun modula:

mn u mm - normalni modul, tablica 8.1

ZI - broj zuba, tablica 195.1
A - odnos širine zuba, tablica 197.1
.. .. Z2
U - pnJenosm omjer u =--
ZI
Tl max U N mm - okretni moment, Tl max = Tl naz • Kl . Kv
W kut nagiba boka zuba na diobenom promjeru treba po
mogućnosti birati kao cijeli broj

• • CTH lim
(jHP U MPa dopušteni kontaktni pntlsak, CTHP = ---
SH
K faktor raspodjele opterećenja (sile) na pojedine zube
II"

kod opteretivosti bokova, K = 1

Ha;

K faktor raspodjele opterećenja po širini zuba, K = 1

H~ H~

ZM - faktor materijala, orijentacijski za CIC ili CL, ZM =

= 190 li MPa, kod C/SL ZM = 165 li MPa, kod SL/SL
ZM = 146 li MPa
- faktor oblika, orijentacijski ZH = 2,5
- faktor prekrivanja, orijentacijski ZE = 1 .

17 - Ozubljenja i zupčanici 257

Primjer:

Proračun helikoidnih zupčanika na bazi odabranih mjera

i kontrole naprezanja
Dvostepenim zupčanim prijenosnikom pogonske snage 20,4 kW, broja okretaja
23,6 S-l (1420 min-'), treba izvršiti redukciju broja okretaja na n, = 5 S-l
(300 min-l). Pogonski faktor K,-1,2. Redukciju broja okretaja treba izvršiti
pomoću dva para čelnika s kosim zubima. Odabrano je da u I stupnju reduk-
cije modul bude m" = 2,5, prijenosni omjer il = 2,5, ~I = 20°, a zubi cemen-
tirani i kaljeni, kvalitete 7. Treba provjeriti da li odabrane dimenzije mogu
podnijeti nastala naprezanja. U cilju određivanja grubih dimenzija I stupnja
prijenosa usvojit će se da zupčani k ZI treba da bude naklinjen na vratilo
elektromotora. Budući da motor od 24 kW ima prema katalogu promjer ru·
kaVGi d,o = 45 mm, to promjer pogonskog zupčanika ZI naklinjenog na vratilo
mora biti:
dl ~ 2 d" = 2·45 = 90 mm

.,. > dl cos ~_ 90· cos 20° = 33,8 odabrano ZI = 34

~l = ln,,'- 2,5

2, = i ZI = 2,5 . 34 = 85
. z, 85
l == - - = -
z, 34
= 2,5
i ----.-.-----.---------- -.----..,- I
---o----:.--...--....--..-.- i
i. Oznake i primjedbe Proračun dimenzija
I__________ zupčanika I stupnja prIjenosa
c..:....;~"-"-c..:....;~:,.:."-.:.c..c.-'---'--~:.:L=;!.:~'-=-=:!,;:;
I
1----.-.--------- zupčanik l
____~upčanik ~_____ .___ _

dl = ZI - - - = 34 . = 85 . 25'
25 mn
d, = z, __
1 ln
I Diobeni promjeri ' n -
I zupčanika cos ~[ cos 20° cos ~, cos 20°
i d, = 90,5 mm d, = 226,1 mm
i·- ----------------.-.-------.--.--- -i __ o - --------------------1
- - . - . - - - - - - - - - - - - .

i
l Radijusi fiktivnih
!
: r .- -
r,
-
45,25
- r -
r,
-
113,05
-
I
I
i zupčanika i n' - cos' ~I - cos'20· - I nl - COS' ~, - cos'.200 --- I
,,",51,2 mm : = 128 mm
1 -"''"------...~--.-- --. oo. _ _ _ _ °o I - ....---.-----

i Broj zubi I ~_ ZI _ 34 z, 85
I fiktivnih zupčanika I <.nl - ~osJ ~l - -c-os-='-=2"::"00- = 41 Zn2:=: -co-S-'-~-l = cos' 200 = 102
1--------- ------.. ·..--1 _____________ ·
Odabran je velik
I faktor pomaka x, = 1,0 I + 1,0 +
I::::a:u~, :~v:t:e-I tan .,~-;~-a-n--··-tan-2-0-0-=-
x, =

0,387329
crte cos ~I cos 20"
I
a, =o, 21" 10' 22" a, = 21,1728°
iI ------.. ----_. ---I !
I Kut nagiba boka na tan ~hl =., tan ~I cos a, = tan 200 cos 21,1728 0 I
i _t~:~l~~o! kruŽ~i~i_ fi" = 18° 44' 50" ~bl =__l~~~.:~ __________ il

I 2 tan a.. (Xl + Xl) 2 tan 20° (l + l) I

cv a,w = z, + 4' + eva, = 34 85+ +I
Pogonski kut za-
hvatne crte + ev 21,1728° _ I
ct' 0,012234
(1 .. c..= + 0,017793-= 0,030021 I
a.., = 25,0108 0 I
I Oznake i primjedbe I Zupčanik 1 i Zupčanik 2 l
L~---~~s a.-----------------~-- cos~~---- --~--I
Promjeri
d w , = d,
cos a..
= 90,5' tl", = d,cos a,.-
= 226,1 ' I
kinematskih cos 21,1728° cos 21,1728° I
kružnica
zupčanika cos 25,0108° cos 25,0108° I
d", = 93,12 mm d .., = 232,65 mm I

Tjemeni
da, = d, + 2 mn + 2 mn
= 90,5 + 2 ' 2,5 + 2 ' 1 ' 2,5
x, - dal= d, + 2 mn + 2 x~-;;;':-~-I
= 226,1 + 2 . 2,5 + 2 . 1 ·2,5
promjeri
da' = 100,5 mm dal = 236,1 mm 1

dt! = d,-2m n -2c+2x.m n d" = d,-2m n -2c+2x,m n

Podnožni = 90,5 - 2 . 2,5 - 2 ' 0,25 ' = 226,1 - 2 ·2,5 - 2 . 0,25· I
promjeri ·2,5+2·1·2,5 ,2,5+2·1·2,5 ~
dil 0=89,25 mm dil = 224,85 mm
f-----~--------

mn 2,5
Čeoni ln, = -- = = 2,66 mm ,
modul ' cos ~. cos 20°
I----------~-r-------------- ·----------1
Razamk osi d, + d, 90,5 + 226,1
= 158,3 mm
(računski) 2 2
d w ' + d w' 93,12 + 232,65
Razmak osi II = --2--- = 2 = 162,885 mm
----~---------------- --1-----------------------1
Postojećatje- c = a_ d •• -; d" = 162,885 _ 100,5 ~ 224,85 = 0,21 mm
I mena zračnost

I Najmanja dopu-
stiva tjemena e,.,," = 0,12 mn = 0,12·2,5 = 0,3 mm
I_!.!::~~':l°st _________________ r - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - I
e == 0,21 < = 0,3 mm najmanje skraćenje
l_Skraćenje_~l_av__e_'___ I_c_'m_''' Cmin

__c_=_0_,3__0_,2_1_=_0_,0_9_m_m
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _- l
I Odabrano km" = a, + mn (x. + x,) - a = 158,3 + 2,5 ( 1 + 1) - I
! skraćenje glave - 162.885 = 0,415 mm

Tjemeni promjer d,,, = d" - 2 kmn d,k' = d., - 2 kmn -I

zupčanika nakon = 100,5 -- 2,0,415 = 236,1- 2·0,415
skraćenja glave d,ll =, 99.67 mm d. = 235,27 mm
k,

rb' = r. cos a, = rb' = r, cos at =

Radijusi temelj- = 45,25 cos 21.1728° = 113,05 cos 21,1728°
nib kružnica
________________..L____, __r_b'_=-_-_42_,_19_5_m_m
_ _ _ _ _--'-_r_b_,_=_1_0_5_,4_2_mm
_ _ _ _ _ _-t

Stupanj
prekrivanja ]I 49;B35'-'=" 42,195'-
-~-:----::-:-=~ = 3,41
nl. cos at
7: 1t 2,66' cos 21,1728°

V r'ak' - rb' ]I 117,635' -105,42'

= 6,68
1t mt cos a, 1t 2,66· cos 21,1728°
a sin a tw 162,885 sin 25,0108
= 8,86
0

E, =
1t mt cos a, 1t 2,66· cos 21,1728°
( = 3,41 + 6,68 - 8,86 = 1,23
a

259
 Oznake i primjedbe I Zupčanik 1 Zupčanik 2

Stupanj prekrivanja 40 sin 20

b sin ~, 0

E = = - - - - = 1,74
bočne linije p 7t mn 1t 2,5

širina b usvojena je b = ). mn = 15·2,5 = 37,5

usvojeno b = 40 mm
Ukupan stupanj
prekrivanja E"k = E + E = 1,23 + 1,74 = 2,97
'" ~
Proračun opteretivosti
zupčanik l zupčani k 2
Fti
Naprezanje korijena apl
Fti
= b-- Y Y Y
mn FI El ~I
:s
K F",I- CTF2 = b--
mn f2 El \ll f",1 =
Y Y Y K <
zuba
~ CTm ~ CTm

Nazivni okretni 20 400 20 400

= -w, = - - = 2 7t 23,6 = 137,1 Nm = 137100Nmm
P
moment T,
2 7t n,
Obodna sila na 2 T, 2 . 137 100
diobenom cilindru Fil = K , -d,- = 1,2 90,5
= 3640N

Faktor oblik;! Yn = t (ZI, X" ~,) = 1,95 Y F2 = t (z" X" ~,) '= 2,01

1 1
Faktor učešća Y =-=-=0,813
opterećenja El E 1,23
tt

Faktor utjecaja
kuta nagiba boka

Pomoćni faktor qL = f( d" mn, kvalitete, r~~) = 0,95

1
Faktor raspodjele budući da je q,. = 0,95 > -E - = 0,813 vrijedi da je
opterećenja na
pojedine zube K Fo'l = q L. E f].
= O, 95 . 1J 23 = 1 17 ,

3640 3640
CTFI = - - . 1 95 . O813 . aF> =- - ·201 . O,813 .
Naprezanja II 40 . 2,5' , 40 . 2.5'
korijenu zuba ·0,833·1,17 ·0,833·1,17
aF' = 56,3 N/mm' = 56,3 MPa an = 57,9 N/mm' = 57.9 MPa
Dopuštena aFP' = - -
(fp lim1
aFP2=--
aF lim2
naprezanja S", SF2
odabran C. 1220 odabran C. 1220
Ih li ... , = 230 N/mm' = 230 MPa CTF Um' = 230 N/mm' = 230 MPa
Materijal
aH li,., = 1 600 N/mm' = CTH 'Im' = 1 600 N/mm' =
tabela 169.1 = 1 600 MPa = 1 600 MPa
Sn = 2,0 S., = 2,0
Faktor sigurnosti (prema pogonskim uvjetima (prema pogonskim uvjetima
u odnosu na lom uzimanjem u obzir prim- uzimanjem u obzir prim-
jedbe iz tablice) jedbe iz tablice)

260
 I
Oznake i primjedbe 1 Zupčani k 2
I 230
Zupčanik
I
230
Dopušten~
naprezanje CTFP'
2
= 115 N/mm'
= -- = = - - = 115 N/mm' =
korijena I = 115MPa
CTFPl
2
= 115 MPq

Kontrola = 53,6 MPa < CTfPJ = = 57,9 MPa < CT.., ,1=
naprezanja u
CTfJ CTF'
= 115MPa = 115MPa
korijenu zuba
Kontaktno
naprezanje II ~-
u+1 FuK
kinematskom
C
II
=Z Z Z
M
---
u b d, =
<CT

polu e
H E _ HDL HP

Faktor materijala za čelik prema čeliku ZM = 190 JI MPa

Faktor oblika Z" = t (X'z, ++ x, )

z,'~! = t (1 +1
34 + 85 ,20°
)
= 2,16 ./ r ·((2.
budući da je E > 1, onda je
Koeficijent DL
prekrivanja za
opterećenje Z = /_1_ cos (3b!
E
= ~ 2,~3 cos 18,74724° = 0,88
bokova E ,
• DL

Prijenosni omjer u=~=~=25

z, 34 '

K = 1+ 2 (qL-O,5) (_1__ 1) = 1 + 2 (0,95 -0,5)

z'
Faktor raspodjele HDL
E
sile u odnosu
na opterećenje
bokova ( O,~82 -1)
KHDL = 1,262
Kontaktno
(Hertzovo)
naprezanje II
CH = 190·2,16·0,88 2,5+2,5
l J 3640
O 90 1,262
4· ,S
kinematskom CTH = 481 N/mm' = 481 MPa
J)()lu e
Faktor sigurnosti SH = 1,8
u odnosu na
opteretivost uzimanjem u obzir pogonskih uvjeta i primjedaba danih
bokova uz tablicu

O"H 1600
lim
Dopušteno UHPI1=--=--
"
kontaktno ' SH 1,8
naprezanje CTHP'" = 890 N/mm' = 890 MPa

Kontrola da li se
kontaktno
naprezanje kreće CTH = 480 MPa < aHPI,] = 890 MPa
u dopuštenim
granicama

261
 6. EVOLVENTNI ZUPCANICI S UNUTRASNJIM
OZUBLJENJEM

6.1 OSNOVE I STUPANJ PREKRIVANJA

Bokovi zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem su evolvente kao i kod zupča­

nika s vanjskim ozubljenjem. Razlika je samo u tome što se kod zupčanika
s unutrašnjim ozubljenjem upotrebljava unutrašnji (konkavni) dio evol-
vente.
Zupčani par s unutrašnjim ozubljenjem dobiva se sprezanjem jednog
zupčanika s vanjskim i jednog zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem. Zup-
čani parovi s unutrašnjim ozubljenjem imaju, u odnosu prema zupčanim
parovima s vanjskim ozubljenjem, stanovite prednosti, a i stanovite ne-
dostatke:
- Međusobnim nalijeganjem konveksnog boka zupčanika s vanjskim
ozubljenjem i konkavnog boka zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem dolazi
kod prijenosa snage do povoljnijih uvjeta klizanja nego kod zupčanika s
vanjskim ozubljenjem. Pri tome treba napomenuti da je smjer gibanja (okre-
tanja) sprege zupčanika s vanjskim i unutrašnjim ozubljenjem jednak, što
također pridonosi povoljnijim uvjetima klizanja.
- Stupanj prekrivanja (sprezanja) kod zupčanika s unutrašnjim ozub-
ljenjem veći je nego kod zupčanika s vanjskim ozubljenjem. To znači da
je istodobno u zahvatu veći broj zubi. Ako se još pomakom profila malog
zupčanika može poboljšati oblik zuba tog zupčanika opteretivost zupčanika
s unutrašnjim ozubljenjem je veća.
- Budući da se jedan zupčanik (s vanjskim ozubljenjem) nalazi u
drugom (s unutrašnjim ozubljenjem), postiže se kod zupčanika s unutraš-
njim ozubljenjem bolje iskorištenje prostora, odnosno manja potreba pro-
stora.
- Rad zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem je mirniji.
- Zupčanici s unutrašnjim ozubljenjem ne mogu se izraditi alatom u
obliku zupčane letve, već bilo alatom u obliku zupčanika, ili pločastim fa-
zonskim glodalom čiji zubi odgovaraju profilu zupčanika s vanjskim ozub-
ljenjem. OdvaIno glodanje nije moguće. Brušenje zubi zupčanika s unutraš-
njim ozubljenjem može se obaviti samo tzv. fazonskim (profilnim) postup-
kom. Sve to smatra se stanovitom teškoćom u izradi. Manji zupčanici s
unutrašnjim ozubljenjem mogu se izrađivati provlačenjem.
- Vanjska površina zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem može biti
oblikovana kao remenica, kočnica, čelnik s vanjskim ozubljenjem i kao
pužno kolo.
- Radi povoljnijeg oblika u korijenu kod zupčanika s unutrašnjim
ozubljenjem, a isto tako radi nalijeganja konkavnog dijela boka zupčanika
s unutrašnjim ozubljenjem i konveksnog boka zupčanika s vanjskim ozub-
ljenjem, kontaktni pritisci su niži. To znači da su uvjeti opteretivosti (no-
sivosti) zupčanika povoljniji.
- Iskoristivost (stupanj djelovanja) zupčanika s unutrašnjim ozublje-
njem je povoljna.
- Zupčani parovi s unutrašnjim ozubljenjem najčešće se primjenjuju
kod planetarnih prijenosnika sl. 263.1 (tekstilnih strojeva, dizalica, vozila,
aviona itd.).

262
 Sl. 263.1 Primjena zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem kod
planet arnog prijenosnika

-- Kod ležištenja samog zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem naila-

zimo na teškoće.
- Kod zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem dolazi lako do nepravil·
nosti u zahvatu. Do ovih nepravilnosti u zahvatu može doći već kod same
izrade zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem pomoću alata u obliku zupča­
nika, kao i kod zahvata zupčanika u radu. Spomenute nepravilnosti dovode
do potrebe korekcije, bilo tjemenog promjera zupčanika s unutrašnjim
ozubljenjem ili korekcije pomakom profila.
Zupčanici s unutrašnjim ozubljenjem imaju najčešće ravne ili kose a
ponekad i strelaste zube. Slika 263.2.a prikazuje planetarni prijenosnik
(ravni zubi, unutrašnje ozubljenje), sl. 263.2.b unutrašnje ozubljenje je s kosim
zubima, a 263.2.c planetarni prijenosnik sa strelastim zubima i unutrašnjim
ozubljenjem. Tjemena kružnica zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem, mje-
rodavna za stupanj prekrivanja, tzv. kinematski djelotvorna tjemena kruž'
nica (ra/), prolazi uvijek sjecištern tjemene linije alata (s kojim je rađen
zupčanik s vanjskim ozubljenjem) i zahvatne crte (sl. 264.1). Ako je stvarni

aj bl cJ

Sl. 263.2 Zupčanici s unutrašnjim ozubljenjem, al ravni zubi, bl kosi zubi,

cl strelasti zubi

263
N
O-
""" ~

fJodro?l)o '-
'<rl.J~l)i
--- t·J€>tr)€>1Jq_____ _____ Co r.•
krv..=-:' ,
I)/c "-
O,.
.Q/

•
pod ruCJe :>~
aktivnog / /
profila. /
unut<l.rnJeg
~ZUbljenja

"-

T~""

'-""\\\
\
\
\
\
\
\
\
\
\
Sl. 264.1 Pogonski zupčani k 5 vanjskim, a gonjeni s unutrašnjim ozubljenjem. Područja aktivnog profila vanjsko?, A2
unutrašnjeg ozubljenja i alata u obliku ozubnice v 1\\
 s
polumjer tjemene kružnice (rd zupčanika unutrašnjim ozubljenjem manji
od tog kinematski djelotvornog polumjera (ral')' na primjer, r a2 = r 2 - m <
< ral" mora biti nekorisni dio zuba zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem,
koji leži između ta dva polumjera (ral*- ral), zaobljen (sl. 264.1, šrafirani dio
zUba). Ovo zaobljenje nekorisnog tjemenog dijela zupčanika s unutrašnjim
ozubljenjem ima svoju pozitivnu stranu, jer zahvat tjemenog dijela zuba
ne počinje na oštrom bridu tjemenog dijela zuba. Time je povećana opte-
retivost glave zuba zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem.
Da pri izradi zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem ne bi bio skraćen
konkavni tjemeni dio boka, alat za izradu mora biti tako dimenzioniran da
radijaino pravocrtno oblikovani podnožni dio alata ne zasijeca u područje
aktivnog dijela boka. To se postiže kad se točka Tl (krajnja moguća točka
zahvata alata u obliku ozubnice) podudara s točkom A2 (početa~ahvata)
ili ako leži ispod točke A2, odnosno ako je dužina C A2 manja od C Tl .
Na sl. 264.1 alat u obliku ozubnice, kojim se ozubljuje zupčani k s vanj-
skim ozubljenjem, siječe tjemenom crtom liniju zahvata u istoj točki (A3 ) u
kojoj tjemena linija zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem siječe zahvat nu
crtu (A 2 ). Put zahvata (dodirnica profila) je g , a stupanj prekrivanja:
'"
ga.
E =--.
a. Pe

Pri unutrašnjem ozubljenju ne treba tjemenu kružnicu bez razmiš-

ljanja dimenzionirati s r - m. Iz trokuta CO2 A2 proizlazi:

ral' = II (r2- m)2 + (m Itan C()2 •

Podnožna kružnica ovisi o tjemenoj visini glave alata u obliku zupča­

nika, odnosno fazonskog pločastog glodala. Tjemena visina glave alata u
obliku zupčanika uzima se 1,25 m, tako da između tjemenog polumjera ma-
log zupčanika i polumjera podnožne kružnice velikog zupčanika ostaje tje-
mena zračnost e = 0,25 m. Da bi se u zupčanik s unutrašnjim ozubljenjem
mogao ugraditi zupčanik s vanjskim ozubljenjem, mora se odnos broja zubi
tako birati da se zubi malog zupčanika mogu kretati u oba smjera, ulazeći
i izlazeći iz uzubina zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem, a da pri tome ne
udaraju po tjemenu zupčanika s unutrašnjim zubima ili da ih ne sijeku.
Ovom je zahtjevu udovoljeno kad je broj zubi zupčanika s unutrašnjim
ozubljenjem veći od broja zubi zupčanika s vanjskim ozubljenjem, za 10
kod aksijalne, a za 15 kod radijalne montaže malog zupčanika. Posebno
valja paziti na slijedeće (sl. 264.1): ako vršna točka boka zupčanika 1, Avi'
pri određenom smjeru gibanja, dođe u točku Av21 prije nego što u točku dođe
tjemena točka velikog zupčanika Av2 , onda se takvi zupčanici ne mogu spre-
zati.
Osno rastojanje nekorigiranih zupčanika (sl. 266.1) iznosi:

m
a = rz-rl = --(Z2-ZI)'
2

265
 1"-
I

/
I
,-0/
/
/
i /
tj I I
:1
\\
\ \ I /1li !

\\--,>~/A,.. i
\ \' ,~
\\ i /

oJ---
II i
\\' ;' l'
--~

Sl. 266.1 Stupanj prekrivanja E o; zupčanika s unutrašnjim Qzubljenjem

Iz sl. 266.1 proizlazi da je put zahvata ACE:

A CE = T,E - TlA = TIE - (T2A - T IT 2)

-
ACE = -V/ral
2
-
2
rbl -
J2r a2 - rb22 •
+ a sm (x

Pe = P cos u. = 111 TI cos (x

Ea = _A_C_p_~_ = -;-:- = 111 . TIl. cos (x ( J ra2, rb~ - Jr~ rb~ + a sin (x )

266
6.2 KLIZANJE ZUPCANIKA S UNUTRAšNJIM OZUBLJENJEM

Brzina klizanja kod čelnika s unutrašnjim ozubljenjem, kao i kod čelnika

s vanjskim ozubljenjem jednaka Je razlici vektora brzina u smjeru zajed-
ničke tangente:

gdje su
Pl i pz polumjeri zakrivljenja evolvente u trenutnoj točki dodira. Iz toga
proizlazi:

e = PI - rl sin f1. = pz - r2 sin f1. •

Na sl. 267.1 prikazani su polumjeri zakrivljenja bokova u točkama T2 i Tl

(gdje su polumjeri P = 0), točki početka zahvata PA' kinematskom polu pc i
krajnjoj točki zhvata PE' Srednji polumjer zakrivljenja bokova:

Sl. 267.1 Radijusi zakrivljenja bokova zupčanika s unutrašnjim Qzubljenjem

267
 PI • PZ
p=--.
PI-PZ

Funkcionalna ovisnost P dana je jednadžbom kvadratne parabole:

l ( c)Z e
P = -c- PI +2 - -4- .

e = Pz - PI = a sin II = konst.

Budući da je veličina kontaktnog pritiska to manja što je veći polumjer

zakrivljenja boka, proizlazi da bi točka početka zahvata A trebala biti što
udaljenija od središta polumjera zakrivljenja boka u točki Tl. To je moguće
ostvariti odgovarajućim dimenzijama malog i velikog zupčanika, a i pozitiv-
nim pomakom zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem, što dovodi do poveća­
nja polumjera tjemene kružnice zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem. Po-
mak profila je pozitivan prema DIN-u 3960, ako se njime postiže povećanje
debljine zuba.
Na sl. 268.1 prikazane su komponente brzine klizanja u smjeru zajedničke
tangente, brzine klizanja u točkama. početka i kraja zahvata (A, E) i kine-

Sl. 268.1 Brzine klizanja, specifične brzine klizanja zupčanih parova s unutrašni i Il;
<l/llhl kn ićni

268
mats kom polu. Osim toga, prikazani su i tokovi specifičnih brzina klizanja:

Vkl e (Wl - W2)

ŠI = - - = - - - - -
v t1 v t1 Wl· Pl

= LI LI l ( 1_ rl sin a. )
Pl

Vk2 e (WI - W2)

Š2=-=----
lJ 12 1',2

l' '
= (u-l) ( 1 _ _2_ Sina.).
, P2

U točki Tl je lJt\ = O, pa je ŠI = - oo, a S obzirom na tok š2 = + 1.

specifičnog klizanja i brzina klizanja Vkl = Vt1 - proizlazi da točka A po-
V t2 ,
četka zahvata treba biti što je moguće udaljenija od točke Tl što se postiže
povećanjem polumjera tjemene kružnice ral i pomakom profila. Samim po-
većanjem polumjera tjemene kružnice ra2 snizuje se stupanj prekrivanja.

6.3 KOREKCIJA POMAKOM PROFILA ZUPčANIKA

S UNUTRAšNJIM OZUBLJENJEM

Zupčanici s unutrašnjim ozubljenjem, kao i zupčanici s vanjskim ozublje-

njem mogu se pomakom profila korigirati, jer je teoretska osnova zupčanika
s unutrašnjim ozubljenjem jednaka teoret~koj osnovi zupčanika s vanjskim
ozubljenjem. Do sada se pomak profila smatrao pozitivnim ako se alat
(alat u obliku zupčanika) odmicao od središta zupčanika. Prema novom
DIN-u 3990 i ISO-u/TC 60, pozitivnim pomakom smatra se onaj pomak kada
se pomicanjem alata dobiva ojačani zub u korijenu. Budući da se kod zupča­
nika s unutrašnjim OZUbljenjem odmicanjem alata (alat u obliku zupčanika)
od središta slabi korijen zuba, ,to bi u odnosu prema novom DIN-u i ISO-u
korekcija pomakom profila morala biti smatrana negativnom, a ne pozitiv-
nom kao do sada. U ovom radu nije mijenjan dosadašnji način označavanja
pozitivnog i negativnog pomaka. Na sl. 270.1 je zupčani k s unutrašnjim ozub-
ljenjem z = 50, m = 10, a. = 20, x =, ± 0,5 s negativnim i pozitivnim po-
makom.
Iz sl. 270.1 je vidljivo da se pomakom profila zupčanika s unutrašnjim
ozubljenjem mijenjaju polumjeri tjemenih i podnožnih kružnica, debljina
zuba i polumjeri zakrivljenja evoIvente. Iz toga proizlazi da će kod različito
velikog pomaka profila za vapjsko i unutrašnje ozubljenje biti u zahvatu
različiti dijelovi evolvente.
U sprezi zupčanika s vanjskim i s unutrašnjim ozubljenjem, zupčani k s
unutrašnjim OZUbljenjem, na osnovi njegove geometrije, jest zupčanik s
mogućnošću veće opteretivosti od zupčanika s vanjskim ozubljenjem, koji
na taj način uvjetuje opteretivost zupčanog para. Iz toga proizlazi da se

269
 V-minus zupi'onik s unutrašnjim V-plus zupć'an,k s unutrašnjim
clz~jbljp.n)\:;,rn ozubljenjem

l:- SC
rT" ](; !
ex ;0° ~
X' :..~~O,~)
,

SJ no 1 ZurC'anik s unutrašnjim ozuhljcnjem prikazan kao V-plus kao

V-minus zupčani k

izhor vc!kine pornaka profila zupi\mika s van'iskim uzubljenjem obavlj,-,

prema istom kriteriju kao i kod i:'elnika s vanjsk;.m ()zubljenjem (povećanje
nosivosti korijena. pobolj sanje uvieta klizanja uvjeta zahvata itd.). Izbor
j'lnmaka profila zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem vr~i St: prema druk-
(:ijim kri ima.
Zup.:ani pan}\'i s unutrašnjim ozubljenjem omogućuju kod malog pri-
Jenosnog omjera (hlizu 1) koaksijalnu iZ\edbu prijenosnika, koja radi male
razli'ke Z" -..- Zj dovodi uo smetnji u zahvatu. Oyakve smetnje daju se ukloniti
pomak()m pmfiJa zupe-anika s unutrašnjim ozubljenjem. Smanjenje smetnji
tl zahvalu uz p,.,boljšanje svojstčwa malng ika postilI.: s(' i7borom po-
maka Xl .C\., 05
Pozitivnim pomakom J:upčanog para" unutrašnjim ozubljt:njcm pove-
ć,wail! se polum zakrivljenja bokm<l, pa time i opterdivosti bokova.
Pomakom profila mogu se kod zupčanih parova s unutrašnjim ozublje-
njenl ost\'cJrit1 lt.'lj~ni raznlaci osi.
Zup,':ani paro\'i s unutra~njim o7ubljcnjem mogu sc, kao i zupčani pa-
rovI ozubljenjem, Izradivati kao NULTI (Xl cc ~2 O) V-NULTI
V'I ';L

tl 1:--JUTl PAROVI ZC'P(:ANIKA S UNlHRAšNJJi\·l OZLBLJENJE\1

kod kojih su ldnemalske kružnice iden·

ti,:ne s dir.bellim O. Srednja linija osnovnog pro-
CI Xl ~. A2'0
fita 13.1Ign'a diobcn(~ knJ.wicc\,;l ,,1 271 1 pl iki17:Jl1 je NULTI par s unutraš-
 -~--

Z,= 37
\ z2~50
\ rr" 10
\\ Xl~x2=O

o-
\~

! i

SI. 271.1 NULTI par s unutrašnjim ozubljenjem

nj im ozubljenjem ZI ~.. 37 , Z2 = 50, 111 oo= 10, a: c 20°, Xl -= X 2 '.c O. Osni ra/.-
mak se nc mijenja. Razlika li broju zubi Z2 - ZI ~ 10, odnosno 15, ovisnu o
montaži.
Za a cc 20 i h* = 1 , Z2 ~ Zg = 34 (vidi kasnije). Budući da je kod malog
0

broja zubi malog zupčanika, zbog pove(:anja čvrstoće, potreban pozitn'an

pomak profila, primjena NULTIH parova s unutrašnjim ozubJjenjem jf~ ogra·
ničena.

6.3.2 V·NULTI PAROVI ZUPćANIKA S UNUTRAšNJIM OZUBLJENJEM

V·NULTI zupčani par je korigirani par pomakom profila s istom vrijed·

nošću pomaka za zupčani k s unutrašnjim i vanjskim ozubljenjem. Pomak
za jedan i drugi zupćanik ide od osi vrtnje OI i O2 prema van. I ovdje se
kao i kod NULTIH zupčanika diobene kružnice međusobno dodiruju u ki·
nematskoj točki e i predstavljaju ujedno kinematske kružnice.
Srednja linija osnovnog profila odmaknuta jc od kinematske točk<: za
vcli('inu pomaka +- X m.
Na sl. 272.1 prikazan jc: zupčani par ~:1 .')0. '.1 15. 111 10. rx -, 20'
Xl =- X? == 0,5. Potrebno jc napomenuti da pomak može biti i ncgati van, tj.
- ' Xl m ~C - X2 m (V·NULTI minus par). V·NULTI minus par ne donosi
nikakve prednosti, pa se i ne preporučuje. Razmak osi (a) se kod ovog po·
maka ne mijenja. V-NULTI parovi s unutrašnjim ozubljenjem uspješno se
primjenjuju. Jednaki pomaci protila II istom smjeru imaju \Tlo pozitivno
djelovanje na svojstva (lzuhJjenja. Vrlo česta je, radi dobrih svojstava,
primjena V-NUL TIH zupčani b parova s pomacima Xl = X2 ~, 0,5, koja se i
11<1zivaju {J,S ozubljenja. Razlika u broju ZUb'l V-NULTE parove 0,5 ozub·
ljen ja iznosi ;::., - ZI ~ 7 .

271
 Sl. 272.1 V-NULTI par s unutrašnjim ozubljenjem

6.3.3 V-PAROVI ZUPCANIKA S UNUTRASNJIM OZUBLJENJEM

V-parovi s unutrašnjim ozubljenjem su korigirani zupčanici pomakom pro-
fila kod kojih zupčanici s vanjskim i unutrašnjim ozubljenjem dobivaju
različite pomake profila (Xl ;J! X2). Na sl. 273.1 prikazan je zupčani par s
unutrašnjim OZUbljenjem m = 10 , ZI = 15, Z2 = 19, Xl = + 0,56 , X 2 = + 1,183 .
Iz slike se vidi da se diobeni promjeri zupčanika ne dodiruju ukinematskoj
točki C.
Pogonski kut zahvatne crte a.w na kinematskoj kružnici veći je ili manji
od izradnog kuta zahvatne crte a (aw Z a).
Razlikuju se dvije vrste V-parova s unutrašnjim ozubljenjem:
1. V-plus par s unutrašnjim ozubljenjem - kad je r~zlika faktora
pomaka pozitivna X 2 - Xl > O .
2. V-minus par s unutrašnjim ozubljenjem - kad je razlika faktora
pomaka negativna X2 - Xl < O. V-minus parovima koristi se samo
u posebnim slučajevima.
Na sl. 273.1 lijevo prikazanom V-plus paru s unutrašnjim ozubljenjem
vidi se da izvršenim pomakom dobiveni razmak osi ad + (x 2- Xl) m one-
mogućava rad zupčanika. Kao kod zupčanika s vanjskim ozubljenjem, i
ovdje mora biti izvršeno skraćenje glave (km) da bi sc izradni razmak osi
ad + (x2 - Xl) nz (prekrivanje profila) doveo na pogonski razmak osi a = ad +
+ (X2 - xl)m - km. Zato je potrebno zupčanik s unutrašnjim ozubljenjem
odmaknuti (sl. 272.1 desno) na veličinu a, čime se ostvaruje potrebna tje-
mena zračnost i izbjegavaju smetnje u radu. Veličina potrebnog pomaka
izračunava se iz slijedećih odnosa dobivenih kod zupčanika s vanjskim
ozubljenjem:

272
 Sl. 273.1 V-parovi zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem

cos aw r
cos a a

m casa
a = - - (Zl- ZI) - - -
l cos aw

Za zadane vrijednosti X2 i Xl izračunava se kut aw iz jednadžbe:

X2 -XI
ev aw = l tan a -eva
Z2- Z1

COSa )
km = ad - a = a( 1-
cos aw
Ako je zadan razmak osi a, dobivaju se veličine pogonskog kuta zahvatne
crte i razlike faktora pomaka x 2 - Xl :
m (Zl-Zl)
cos aw = - - - - - COSa
la
evaw-eva
X2 - XI = (Z2- ZI)'
l tana

18 - OzubJjenja i zupčanici 273

 Primjena V-parova s unutrašnjim ozubljenjem omogućena je do razlike
Z2 - ZI = l. Pri projektiranju V-parova s unutrašnjim ozubljenjem mora
se polaziti od razlike pomaka profila (x 2 - Xl) ln koja je potrebna da bi
se izbjegle smetnje u zahvatu.
Za V-parove s unutrašnjim ozubljenjem vrijede ovi uvjeti: Z2- ZI < 7,
X 2 - XI r!: O a a :§: ad.

6.3.4 NEPkAVILNOSTI ZAHVATA ZUPčANIKA S UNUTRAšNJIM

OZUBLJENJEM

Kada tjemeni promjer zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem ral prolazi unu-

tar točke TI (sl. 274.1) ili čak unutar točke T 2 , nastupa jedna od mogućih ne-
pravilnosti zahvata. Da bi se ta nepravilnost zahvata izbJegla, mora biti

ra2 ?; O2 TI. Iz toga proizlazi:

Iz toga proizlazi i to da i ral mo-

ra biti veće od rb2 (ra2 ?; r b2 ) • Ako
se zupčanici s unutrašnjim ozub-
ljenjem izrađuju kao NULTI, iz
gornjeg odnosa proizlazi granični
broj zubi zupčanika:

Sl. 274.1 Granični broj zubi zupčanika

s unutrašnjim ozubljenjem

2 h*
Zg2=-----
l-cos a
Za a = 20 h* = 1 Zg2 = 34.

Da bi se izbjegle spomenute nepravilnosti zahvata, potrebno je izvršiti

pomak profila čija potrebna veličina proizlazi iz izračunatog polumjera t je-
mene kružnice ral:

274
 Z2 • In
--2- + X2 • In = ra2 + /1* . In ra2 ~
( Z2
-2-- /1* + X2
)
nl

+
ra2 Z2
X2 ~ - - h* - -- .
ln 2

Dimenzije NULTIH, V-NULTIH i V-parova zupčanika s unutrašnjim

ozubljenjem, stupanj sprezanja, dani su uz odgovarajuće dimenzije cilin-
dričnih zupčanika s vanjskim ozubljenjem.

7. ZUPČANICI S UNUTRASNJIM OZUBLJENJEM

I KOSIM ZUBIMA

Kod zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem i kosim zubima zupčanik s vanj-

skim ozubljenjem i zupčanik s unutrašnjim ozubljenjem imaju jednaki kut
zakošenja i jednak smjer zakošenja (zupčanik s vanjskim ozubljenjem i des-
nim kutom zakošenja u zahvatu je sa zupčanikom s unutrašnjim ozub lj e-
njem također s desnim kutom zakošenja i obratno). Ovo je, zapravo, obratno
nego kod čelnika s kosim zubima i vanjskim ozubljenjem.
Za izradu zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem i kosim zubima mora
alat (alat u obliku zupčanika) dobiti još jedno gibanje, u odnosu prema
gibanju koje vrši pri izradi zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem i ravnim
zubima. Ovo dodatno gibanje alata je prisilno gibanje u obliku zavoj nice
kojeg alat dobiva najčešće pomoću vodeće čahure sa zavoj nicom.
Najveći mogući kut zakošenja Smax dan je kod zupčanika s unutrašnjim
ozubljenjem maksimalnim brojem zubi alata (zo) i minimalnim mogućim
usponom (P) kojeg sc na određenom stroju može ostvariti:

mt . 7t • Zo
tan Smax = .
P min

P min je uspon vodeće čahure (svaka tvornica, proizvođač strojeva za ozublje-

nje daje, za svaki tip svog stroja na kojem se mogu izrađivati zupčanici s
unutrašnjim ozubljenjem s kosim zubima, podatke bilo o Pmin bilo O Smax (to
je broj zubi alata u obliku zupčanika).

Stupanj prekrivanja zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem i kosim zu-

bima (sl. 276.1) kao i zupčanika s kosim zub~ma i vanjskim ozubljenjem, dan
je odnosom puta zahvata (dodirnice profila) i čelnog koraka zahvata (Pte):

g a. Tl A - T2 Ji. + Tl Tl
E = -- = ---------
o. Pte Pte

27.'1
 g
a.
E = -- = ----------------
a. Pte Pot
Kao i kod čelnika s kosim zubima, ovom stupnju prekrivanja potrebno je
dodati još dio stupnja prekrivanja koji proizlazi iz zakošenosti bokova:

b . sin f3 b. tan f3
Pn Pt
Treba nastojati i kod zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem da, E bude cijeli
~
broj ako je riječ o prijenosu većih snaga. Ukupan stupanj prekrivanja:
E=E TE·
a. ~

Kod parova s unutrašnjim ozubljenjem i kosim zubima, kao

zupčanih
i kod zupčanihparova s unutrašnjim ozubljenjem j ravnim rubovima, jav-
ljaju sc razne nepravilnosti zahvata.

Sl. 276.1 Stupanj prekrivanja zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem i kosim zubima

276
7.1 OPTERETIVOST CELNIKA S UNUTRASNJIM OZUBLJENJIMA
I RAVNIM ZUBIMA

Radi povoljnijeg oblika boka, zupčanici s unutrašnjim ozubljenjem imaju

visoku opteretivost korijena što proizlazi iz veće debljine korijena zuba kod
unutrašnjeg ozubljenja. Radi toga je dovoljno uzeti samo proračun optere-
tivosti u korijenu zuba zupčanika s vanjskim ozubljenjem koji je u zahvatu
sa zupčanikom s unutrašnjim ozubljenjem.
Opteretivost korijena i opteretivost bokova čelnika s unutrašnjim ozub-
ljenjem i ravnim zubima vrše se prema istim jednadžbama kao i za čelnike
s vanjskim ozubljenjem i ravnim zubima.

7.1.1 OPTERETIVOST KORIJENA

Orijentacijski proračun modula na osnovi opteretivosti korijena:

m 1
s -----
2. TI
.Y max

)." • ZI • eTFP F
Y .K
E F"
[mm]

eTF lim
eTFP = - - - o
SF

o faktoru oblika zuba YF zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem govorilo

se u poglavlju u kojem je objašnjavan faktor oblika zuba za čelnike s vanj-
skim ozubljenjem (sl. 152.1).
Faktor učešća opterećenja ~ i faktor raspodjele opterećenja na pojedine
zube K izračunavaju se prema stvarnim uvjetima zahvata (E ) zupčanika
~ "
s unutrašnjim ozub1jenjem.
Ako je riječ o unutrašnjem ozubljenju sa specijalnim osnovnim profilima
koji se razlikuju od standardnog (JUS M. Cl. 016), faktor oblika zuba može se

6 ('h F ) cos <l.nF

Inn
izračunati iz jednadžbe YF =------- ako se veličine hF
( _S_nF_ ) 2 COS (J.~
Inn

utvrde iz uvećanog crteža osnovnog profila (sl. 152.1). Pri tome mora ukupna
visina zuba osnovnog profila odgovarati visini zuba zupčanika s unutrašnjim
ozubljenjem, a kut(J.nF = (J.n .

277
7.1.2 OPTERETIVOST BOKOVA

Opteretivost bokova čelnika s unutrašnjim ozubljenjem veća' je od optere-

tivosti čelnika s vanjskim ozubljenjem jer dolazi do nalijeganja konveksnog
boka čelnika s vanjskim ozubljenjem s konkavnim bokom čelnika s unut-
rašnjim ozubljenjem. Kontaktni (Hertzov) pritisak je radi toga niži.
Pri
proračunu prijenosnog omjera u valja obratiti pažnju da kod zup-
čanika s unutrašnjim ozubljenjem negativni predznak dobiva broj zubi zup-
čanika s unutrašnjim ozubljenjem Z2, svi promjeri zupčanika s unutrašnjim
ozubljenjem, prijenosni omjer u i razmak osi a.
Polumjeri zakrivljenja bokova čelnika s unutrašnjim ozubljenjem pri-
kazani su na sl. 188.1. Relativni polumjer zakrivljenja bit će prema tome;

Pl . P2
p=---,
P2-PI
odnosno;

sin aw =
r w2 - rw!

O'H = Z M' ZH • Z
•
J u +1
---- •
u
Ft
b . dl'
KI . K . K
v
H ::; O'HP
0:-
[MPa] .

Orijentacijski proračun modula na osnovi opteretivosti bokova:

m;:::
-
. ~. u + 1
---
u
2 Tl max
A.. Z2 • ~HO:
.K . n . Zk . Z~ [mm]
l HP

O'H lim
O'HP = -- [MPa] .
SH

Značenje pojedinih oznaka u jednadžbama, dimenzije kao i naeIn izra-

čunavanja objašnjen je kod čelnika s ravnim zubima i vanjskim ozubljenjem.

7.2 OPTERETIVOST čELNIKA S UNUTRAšNJIM OZUBLJENJEM

I KOSIM ZUBIMA

Za opteretivost korijena i opteretivost bokova čelnika s unutrašnjim ozub-

ljenjem i kosim zubima vrijede iste napomene kao i za čelnik s unutraš-
njim ozubljenjem i ravnim zubima, a proračuni se vrše prema istim jed-
nadžbama kao i za čelnike s vanjskim ozubljenjem i kosim zubima:

278
7.2.1 OPTERETIVOST KORIJENA
Ft
UF = Y .Y .Y .K ;;§; UFP [MPa].
b . mn F ~ FIX

Orijentacijski proračun modula na osnovi opteretivosti korijena:

mn ~_ ,3( 2 Tj max • cos f1

V - - - - - . Y .Y .Y .K [mm] .
ZI • A . UFP F ~ ftX

7.2.2 OPTERETIVOST BOKOVA

UH=Z
M
.Z.Z
H E
V u
U
+1
b . d, I
Ft
- - - - . K . K . K ;;§;
V HIX
UHP [MPa] .

Orijentacijski proračun modula na osnovi opteretivosti bokova:

>
m= II u + 1 2 TI max' cos 2 f1 .K .Z2 .Z2 .Z2 .
___
U z2. A . u 2 HIX M H E
I HP

Vrijednosti dopuštenog naprezanja u korijenu zuba UFP i na boku zuba

UHP izračunavaju se prema istim jednadžbama kao i kod čelnika s unutraš-
njim ozubljenjem i ravnim zubima.
Značenje pojedinih oznaka u jednadžbama, dimenzije, kao i način izra-
čunavanja objašnjen je kod čelnika s kosim zubima i vanjskim ozublj.enjem.
Pri proračunu opteretivosti bokova potrebno je kod proračuna prije-
nosnog omjera u obratiti pažnju da kod zupčanika s unutrašnjim ozublje-
njem negativan predznak dobiva broj zubi Z2' svi promjeri zupčanika s unut-
rašnjim ozubljenjem, prijenosni omjer u i razmak osi a.

8. ČELNICI SA STRELASTIM ZUBIMA

Na sl. 215.1 prikazani su strelasti i dvostruko strelasti zupčanici. Kod stre-

lastih zupčanika riječ je o spajanju dvaju čelnika s kosim zubima sa sup-
rotnim smjerom nagiba boka zuba. Aksijalne komponente sila se radi
suprotnog smjera nagiba boka međusobno poništavaju, tako da ležaji nisu
aksijalno opterećeni. Na sl. 215.1 prikazana je i razlika između strelastih
zupčanika s utorom u sredini radi izlaska (isteka) noža i strelastih zupča­
nika bez utora za izlazak noža. Spajanjem zubi na sredini povećava se
krutost, a time i otpornost zubi. Već je napomenuto ako se zupčanici okreću
samo u jednom smjeru, vrh strelice mora biti. okrenut u smjeru okretanja.
Na taj način vrh strelice preuzima sile pri ulazu u zahvat. Ujedno se spre-

279
čava gomilanje ulja u kutu strelice jer se zahvatom ulje istiskuje. Pri prom-
jeni smjera okretanja ulaze u zahvat čelni dijelovi zuba, što može dovesti
do savijanja i do lomova.
Kut nagiba boka bira se najčešće ~ = 30° do 45°. Ovaj kut nagiba boka
omogućava smanjivanje broja zubi. Tako se, na primjer, mogu sprezati i
zupčanici sa ZI = 3 i Zz = 4. Mogućnost malog broja zubi (npr. 3) pogonskog
zupčanika omogućava velike prijenosne omjere.
Kod čelnika sa strelastim zubima uzima se za b 2 3 dl' kod obostranog
ležištenja.
U odnosu prema čelnicima s kosim zubima, izrada strelastih zupčanika
zahtijeva više rada. Isto je tako i izrada strelastih zupčanika složenija, jer
zahtijeva podudaranje položaja zubi i kutova nagiba boka obiju strana.
Pri montaži valja obratiti pažnju na to da se podudaraju ravnine koje pro-
laze vrhovima strelica, što mora osigurati da obje strane jednako nose. Da bi
se to postiglo, položaj jednog zupčanika se fiksira, a drugom zupčani ku omo-
gućava se aksijalno nastavljanje pomoću male aksijalne zračnosti. U tom
slučaju sile se ravnomjerno raspodjeljuju na obje polovice zupčanika.
Primjena strelastih zupčanika ograničena je na one slučajeve u kojima
su aksijalne komponente sila čelnika s kosim zubima velike. Dobra svojstva
strelastih zupčanika dolaze posebno do izražaja kod pogona s velikim i prom-
jenljivim udarnim opterećenjima. Riječ je o povoljnim svojstvima zahvata
i odnosa sila strelastih zupčanika. Uz to upotreba strelastih zupčanika omo-
gućuje sažetiju konstrukciju i malu bučnost.
Ako su to vrlo velike sile i vrlo jako udam\> opterećenje, primjenjuju
se dvostruki strelasti zupčanici koji su ujedno pogodni i za promjenljiv
smjer vrtnje. Nastavljanje dvostrukih strelastih zupčanika ne može biti
izvedeno tako dobro kao kod običnih strelastih zupčanika.

9. WILDHABER-NOVIKOVLJEVO (WN) OZUBLJENJE

Već dugo se nastoje izraditi takvi zubi zupčanika čiji bi oblik bio povoljniji
od evo Iven tnih zubi. Kod evoiventnih zubi dolazi do zahvata konveksnih bo-
kova što nije povoljno naročito kod visokoopterećenih zubi, s obzirom na
visoke kontaktne pritiske.
Kao rezultat nastojanja da se poveća opteretivost zupčanika, 1921. se
pojavilo ozubljenje VICKERS-BOSTOCK-BRAMLEY-MOORE (VBB), a
1923. ozubljenje WILDHABER s modifikacijom NOVIKOVA 1953. godine
(WN). Ozubljenje VBB na sl. 281.1 je zapravo cikloidno ozubljenje, dok WN
ozubljenje na sl. 281.2 ima kružni profil zuba boka. Pri tome Wildhaberovo
ozubljenje predviđa kružni profil u normalnom presjeku, a Novikovljevo u
čelnom presjeku (sl. 282.1). Pokusi izvršeni s Novikovljevim zupčanicima po-
kazali su da je sposobnost prenošenja obodne sile mnogo veća nego kod
zupčanika s evoiventnim ozubljenjem. Wildhaberovo ozubljenje, koje pred-
viđa kružni profil u normalnom presjeku, ima stanovite prednosti u odnosu
prema alatu. Isto glodalo može se koristiti, bez obzira na kut nagiba bo-
ka. Za Novikovljevo ozubljenje koje predviđa kružni profil učeinom

280
 z,=15, m=20mm

281.1 Vickers-Bostock-Bramley-Moore (VBB) ozubljenje

presjeku, potrebno je za svaki kut nagiba boka zuba imati posebno korigi-
rano glodalo (budući da prvo ozubljenje s lučnim bokovima potječe od Wild-
habera, a da je Novikov modificirao to ozubljenje, ozubljenje nosi oznaku
WN prema početnim slovima obojice autora). Karakteristike Novikovijeva
ozubljenja jesu:
1. Konveksni profil jednog zupčanika u zahvatu je s konkavnim bokom
drugog zupčanika.
2. Nosivost bokova povećana je na taj način da su polumjeri zakriv-
ljenja profila međusobno malo različiti, što ujedno donosi i manju
osjetljivost na moguće promjene razmaka osi.
Stupanj prekrivanja (koji mora biti veći od l) dobiva se jedino kroz za-
košenost uzdužne linije bokova, kao stupanj prekrivanja dodirnog luka bočne
linije. Na sl. 282.2 prikazan je dio proizvoljno odabranog boka. Granice oda-
branog boka označene su s BI i B 3 , a sjecišta okomica na tangente u točkama
Bl B3 skinematskom kružnicom rl BI' i B{. Trajanje zahvata profila BI B3 dano
je vremenom u kojem će točke B{ B3' na kinematskoj kružnici proći kine-
matskim polom C. Stupanj prekrivanja, kao odnos puta zahvata i koraka
zahvata, zapravo ne postoji.
Na sl. 281.2 vidi se zahvat bokova. Konveksni bokovi pogonskog zupča­
nika zahvaćaju u konkavne bokove gonjenog zupčanika. Na sl. 281.2 vidljiv

Sl. 281.2 Wildhaber-Novikovljevo

(WN) ozubljenje

281
Sl. 282.1 Novikovljevo ozubljenje - - - ' - CD
I 2
I

Sl. 282.2 Trajanje zahvata profila i:B,

i vrlo znacaJan detalj Novikovijeva

(WN) ozubljenja - zahvat u točki.
Za razliku od evolventnog ozuh-
!
ljenja kod kojeg se javlja ravnina
zahvata, WN ozubljenje ima samo
liniju dodira koja na udaljenosti g
teče paralelno s osi vrtnje (sl. 281.2). U sjecištu s ravninom okomitom na os
vrtnje dobiva se točka dodira A. Dodirne linije na bokovima zuba su za-
vojnice.
Okretanjem zubi dolazi do dodira u ravnini koja se aksijalno stalno
pomiče.
Da bi se izbjegla osjetljivost na točnost razmaka osi, polumjeri zakriv-
ljenja bokova u zahvatu nisu međusobno jednaki. Polumjer zakrivljenja
konkavnog profila boka P2 = -S2-X nešto je veći od polumjera zakrivljenja
konveksnog profila boka Pl = -~-A. Dodir lukova u točki A određen je du-
žinom g i kutom zahvata CGt.
Da bi se sNovikovljevim (WN) ozubljenjem izbjegle nepravilnosti zah·
vata, moraju biti ispunjeni ovi uvjeti:
1. U svakom položaju točke zahvata moraju bokovi zubi imati zajed-
ničku okomicu na tangentu kroz trenutnu točku dodira. To se postiže
tako da središta Sl i S2 zakrivljenja bokova leže na zajedničkoj crti
koja povezuje kinematsku točku e s dodirnom točkom A.
2. WN mora biti izvedeno tako, da je stupanj prekrivanja
bočne E > 1. Ako je b širina zuba mora čelni
~
bit; \ od luka bočne linije b tan B> Pt.

1,2) .
nIt' TI

282
 3. Kod WN ozubljenja ne smije doći do podrezanosti bokova. To se
postiže na taj način što središta zakrivljenja profila bokova ne leže
izvan odgovarajućih kinematskih kružnica. Za WN ozubljenje pre-
poručuju se slijedeći parametri:

g = PI = [0,05 do 0,20] . rl
P2 = [1,03 do 1,1] . PI
11 = 20 do 30°
~ = 5 do 25°
E = 1,1 do 1,2.

Odnos debljine zubi na kinematskim (diobenim) kružnicama iznosi:

s;; : 5;2 = 1,4 do 1,7 .

Bočna zračnost j = Pt - (StI + St2) = (0,2 do 0,4 mm). Tjemeni dio zuba go-
njenog zupčanika (većeg) izrađuje se malim dodatkom iznad diobene kruž-
nice (sl. 283.1) da bi izbjegao dodir u točki vrha glave zuba.
Kružni lukovi bokova zubi dodiruju se s obzirom na različite polumjere
zakrivljenja, samo u točki A. Taj dodir u točki nastavlja se ravnomjernom
brzinom po pravcu koji je, polazeći od točke A, paralelan s osima vrtnje.
Brzina klizanja u točki A jest:

Sl. 283.1 Dodatak tjcm.:nom dijelu gOllJCnog zupčanika WN 0zubljcnja

283
 Dodir između bokova dotjeruje se lepanjem i urađivanjem tako da se
nakon deformiranja zuba kod opterećenih zupčanika i djelovanjem uljnog
sloja u čelnim presjecima, može računati s dodirom na cijeloj aktivnoj visini
boka (kao dodir kružnih lukova jednakih polumjera zakrivljenja PI = P2 = g).

Prednosti WN ozubZjenja

1. Korijeni zuba su vrlo jaki.

2. S obzirom na povoljnije oblike bokova u zahvatu, kod nezakaljenih
zupčanika mogući su mnogo veći kontaktni pritisci na bokovima nego
kod zupčanika s evoiventnim bokovima istih dimenzija (prema sovjetskim
podacima čak 2 do 3 puta viši kontaktni pritisci).
3. Ravnomjerno trošenje zubi po cijeloj dužini profila, jer su brzine klizanja
svugdje jednake.
4. Zbog manjih gubitaka trenjem manji su i gubici snage, a iskoristivost je
dobra.
5. Za stvaranje uljnog sloja između bokova postoje dobre mogućnosti.

JEDNADžBE ZA PRORACUN WN OZUBLJENJA Tablica 284.1

P'Ogonski zupčanik ZI Pogonski zupčanik Z2

Diobeni z.· mn Z2' mn

promjeri rl = r2 =
2 cos ~ 2 eos~

Korak na 1t. mn
diobenom Pt=
promjeru cos ~

Normalni
korak Pn = 1t . mn

Tjemeni
promjeri Tal = TI + 1,2 mn ra2 = r2 + (0,0 do 0,1) mn

Podnožni
promjeri rf! = TI - 0,3 mn rf2 = r 2 -1,36 mn

Stupanj b. sin~
prekrivanja E~ =
1t • mn

Razmak ZI + Zz
osi a = Tl + Tz = . mn
2eos~

284
Nedostaci WN ozubljenja
1. Osjetljivost na promjene razmaka osi.
2. WN zupčanici u radu, naročito kod velike brzine vrtnje stvaraju ve-
liku buku.
3. Kod malih dimenzija pogonskog zupčanika krutost zupčanika je mala.
Velike sile na zubu dovode do progiba vratila koje je to veće što je ši-
rina zupčanika veća.
Naprezanje na savijanje vratila je visoko. Progib vratila pogoršava uvjete
rada s obzirom na osjetljivost zupčanika na promjenu razmaka osi.
4. Izrada WN zupčanika je skuplja, jer za pogonski i gonjeni zupčanik
mora imati različite alate. Izrada WN zupčanika može se vršiti pločastim
glodalima diobenim postupkom i odvainim postupkom na odva1nim glo-
dalicama.
5. Zahvat zubi se ciklički vrlo brzo aksijalno pomiče, što može dovesti do
rezonantnih titranja.
6. Stupanj prekrivanja je nizak (samo jedan par zubi je u zahvatu).
7. Zakaljeni zubi WN zupčanika pokazuju manju opteretivost od zupčanika
s evoiventnim bokovima.
Da bi se iskoristile prednosti WN ozub ljenj a, nastoji se zupčanike dimen-
zionirati na najveću nosivost, to opet traži što manji kut ~. Iz već danih
jednadžbi proizlazi:

Pt· E 21t . E • rl
~ ~
tan~ = - b - ' Pt=---- tan~=----­
ZI. b
Da bi se postigao minimalni kut nagiba boka zuba ~, moraju biti ispunjeni
ovi uvjeti:
- birati što manji korak Pv odnosno modul mv koliko to dozvoljava
dopušteno naprezanje na savijanje i osjetljivost na razmak osi: korak
ovisi o odnosu rl/ZI, što znači da treba birati mali polumjer rv
- birati što manji stupanj prekrivanja E [E = 1,1 do 1,2] ,
- birati što veću širinu zupčanika b, zapravo najmanji omjer rl/b.

10. STOlASTI ZUPCANICI (STOlNICI)

S RAVNIM ZUBIMA

10.1 TEORIJA NASTAJANJA STOžASTIH ZUPCANIKA (STOžNIKA)

Na sl. 286.1.a prikazan Je čelnik s ravnim zubima. Bokovi tog zupčanika su

evolvente kružnice, a uzdužne linije bokova su pravci. Taj isti cilindrični
zupčanik s ravnim zubima može se zamisliti i tako da se njegovi tjemeni,
diobeni podnožni cilindri sijeku s osi vrtnje negdje u beskonačnosti. Prema
tome može se taj cilindrični zupčanik s ravnim zubima zamisliti i kao stožnik
kod kojeg promjer tjemene kružnice predstavlja i,sječak kugle sa središtem u

285
 f
-oi
i-t
: I

~i _
/ dlOb~nt CIlindar
evol vento cilindra evolventa kugle
šup\jeg stošco
evolvento kugle S-ob~~p!d'~I~·~I~~~ugl.
al b) cl dl el
Sl. 286.1 Stožnik promatran kao čelnik zakrivljen u obliku kugle, a) čelnik s vanj-
skim ozubljenjem sa vrhom stošca u beskonačnosti (o = O), b) stožnik s vanjskim
lJzubljenjem u ubliku kugle, ii < 90-, cl zupčasta ploča (osnovni stožnikl, 0=90',
d) stožnik u obliku kugle s ullutrašnjim ozubljenjcm, o> 90 , e) stožnik u obliku
('Inika s u!lutrašnjim ozubljcnjem
beskonačnosti. Debljina tog isječk<;l kugle odgovara širini zupčanika b. Vanj-
ski pmmjer kugle je Ra = oo, unutrašnji R; = oo. Zamislimo sada da je cen-
tar tog čelnika s ravnim zubima zamišljen kao stožnik s vrhom u beskonač­
nosti, pomaknut iz beskonačnosti na neku konačnu mjeru, s tim da su
polumjeri zakrivljenja dobivene kugle sada Ra i Ri (sl. 286.1.b). Na taj je
način čelnik s ravnim zubima iz njegova ranijeg oblika prikazanog na sl.
286.1.a, zakrivJjen u obliku kugle na stožasti oblik, prikazan na sl. 286.1.b.
Diobeni cilindar čelnika s ravnim zubima postaje sada diobeni stožac (ki-
nematskl ~tožac) s kutom stošca O < 90°. Evolventni bokovi, koji su ranije
kod čelnika s ravnim zubima nastali valjanjem kinematske ravnine po te-
meljnom cilindru, dobiveni su sada valjanjem kinematske ravnine (ploče) po
temeljnom stošcu (sl. 286.2). Ona ranije evolventna površina dobivena valja-
njem kinematske ravnine po temeljnom valjku bila je ravninska, a ova nova,

kinematska
ploča -

Sl. 286.2 Nastajanje evolvente kugle

dobivene valjanjem kinematske ploče
temeljni stožac po temeljnom stošcu

286
dobivena valjanjem kinematske ravnine (ploče) po temeljnom stošcu je
sferna evolventa ili evolventa kugle.
Ta evolventa je evolventa kugle jer je svaka točka te tako nastale evol-
vente jednako udaljena od vrha stošca. Naime, kinematska ploča koja se
valja po tjemenom stošcu valja se oko točke O, u kojoj se sijeku izvodnice
stošca i os vrtnje (sl. 286.2). Prema tome će se dobivena evolventa nalaziti na
površini kugle.
To što je rečeno za nastajanje evolvente vrijedi za sve evolvente na
cijeloj širini valjanja, tj. za cijelu širinu boka zuba (b).
Visina zuba, debljina zuba i modul čelnika zakrivljenog u obliku kugle
(sl. 286.b) linearno se smanjuje prema vrhu diobenog stošca O. Dobiveni
stožnik ozubljen je izvana, a zubi imaju konveksne bokove evolvente kugle.
Tjemeni diobeni, podnožni i temeljni stošci su vanjski, puni stošci (za razliku
od unutrašnjih, šupljih stožaca).
Ako se sada čelnik u obliku kugle s ravnim zubima zakrivi još više,
tako da se dobije stožasti oblik prikazan na sl. 286.1.c s kutom diobenog
stošca 0=90°, imat će diobeni stožac oblik kružne ploče. Zubi ovako dobi-
venog stožnika leže jedni nasuprot drugima. Dobiveni stožnik ima tanjurast
(pločast) oblik. Diobeni stožac, koji u ovom slučaju ima oblik kružne ploče,
nalazi se zapravo na graničnom području između vanjskog punog tjemenog
i unutrašnjeg šupljeg podnožnog stošca.
Ako se nastavi još i dalje zakrivljavanje u obliku kugle, dobit će se
stožnik s unutrašnjim ozubljenjem (sl. 286.1.d). Bokovi zuba ovako dobivenih
stožnika s unutrašnjim ozubljenjem bit će također kugle, ali sada konkavnog
oblika. Ako se zakrivljenje u obliku kugle nastavi i dalje, dobit će se na
kraju čelnik s ravnim zubima i unutrašnjim ozubljenjem.
o
Diobeni stožac na sl. 286.1.d je šuplji stožac s > 90°. Isto tako je i dio-
beni valjak na sl. 286.1.e šupalj. Bokovi zuba kod stožnika s kutom izvodnice
o
diobenog stošca < 90° bili su konveksne evolvente kugle, a kod > 90° o
konkavne evolvente kugle. Kod 0= 90°, kod tzv. zupčaste ploče, dobivena je
na tjemenom dijelu boka zuba evolventa kugle konkavnog oblika, a na pod-
nožnom dijelu boka evolventa kugle konveksnog oblika. Jedino na samom
diobenom stošcu (kružnoj ploči) bokovi imaju nagib (J. = 20°. Cijeli bok
zuba ima, pr·ema tome, oblik sličan slovu S. Poveća li se promjer zupčaste
ploče dotle dok ne postane beskonačno velik, zupčasta ploča prelazi u
ozub nicu s ravnim bokovima. Zupčasta ploča - osnovni stožnik - ima za
stožnike istu važnost kao i ozubnica za čelnike.
Celnici s evo Iven tnim bokovima (evo Iven te cilindra - ravninske evoivente)
izrađuju se odvainim postupkom s alatom koji ima ravne bokove (alat u
obliku ozubnice). Evolventa kugle ne može se izraditi kao ravninska evol-
venta s alatom u obliku ozubnice. Ako bi alat imao bokove zakrivljene u
obliku slova S (kakve ima zupčasta ploča), oni ,bi morali omogućiti da se
kretanjem oštrice kroz uzubinu prema vrhu linearno smanjuju visina i deb-
ljina zuba. To je tehnički neizvedivo, pa se bokovi evolvente kugle mogu
dobiti samo kopirnim postupkom pomoću šablone. Ovim kopirnim postup-
kom mogu se izraditi besprijekorni bokovi evolvente kugle. Zupčasta ploča
ima u tom slučaju dvostruko zakrivljenje bokova u obliku slova S. Ovaj
postupak izrade je nepodesan i skup i nema praktične važnosti. Odvaini po-
stupak s alatom u obliku ozubnice sličan postupku izrade čelnika s ravnim
bokovima bio bi prikladniji i jeftiniji.

287
 Zupčasta ploča morala bi u tom slučaju imati ravne bokove kao i ozub-
nica. Međutim, tako dobivena evolventa bokova zuba nije ni evolventa kugle,
ni ravninska evolventa kružnice, iako je zapravo bliža evolventi kugle. Na
sl. 288.1 prikazano je nastajanje evoiventnih bokova na čelniku i na stožniku.

--t-----
I

Sl. 288.1 Nastajanje evoiventnih bokova kod čelnika stožnika

evolventa kugle ____ evolventa kugle

zupčaste ploce ________
(S-profil)

Sl. 288.2 S profil zupčaste ploče,

standardni profil, evolventa kugle,
oktoida

Pri izradi stožnika odustaje se, iz ekonomskih razloga, od bokova u obliku

evolvente kugle i prihvaća takav oblik boka zuba kojeg je moguće izraditi
odvainim postupkom pomoću alata s ravnim bokovima. Na sl. 288.2 prikazana
je evolventa kugle zupčaste ploče profil) i osnovni (standardni) profil
prema JUS-u M. Cl. 016. Iz slike se vidi da je osnovni (standardni) profil
prema JUS-u M. Cl. 016 na tjemenom dijelu zuba uži od evolvente kugle
zupčaste ploče, a na podnožju zuba širi. Prema tome, ako bi se stožnici izra-
đivali pomoću alata s ravnim bokovima (sl. 289.1), odstupali bi dobiveni boko-
vi također od evolvente kugle, tj. na tjemenom dijelu bili bi uži od evolvente
kugle, a na podnožnom dijelu širi. Ovaj oblik boka naziva se oktoidnim
(prema lat. octo, osam) jer zahvatna crta tako dobivenih zupčanika stvara
na površini kugle oblik osmice.
Na sl. 289.2.a prikazan je položaj zahvatne crte (zahvatne površine) evol-
vente kugle zupčaste ploče koja je u odnosu prema diobenom stošcu (kruž-
noj ploči) nagnuta za kut r:J.. Zahvatna crta oktoidnog boka zuba (izrađenog
pomoću alata s ravnim bokovima) imat će oblik pri.kazan na sl. 289.2.b.
Iz sl. 289.2.b vidi se da bi zupčasta ploča s kinematskom ravninom koja
odgovara ravnini baze polukugle mogla predstavljati ekvivalent osnovnom
(standardnom) zupčaniku čelnika s ravnim zubima.
Najjednostavniji i najupotrebljiviji oblik zupčaste ploče bio bi takav
oblik čiji bi bokovi bili ravni i čije bi se ravne površine bokova sužavale

288
 /izradak

Sl. 289.1 Princip izrade stožnika blanjanjem pomoću dva noža. Lijevo je sto7.nik
kuieg treba izradili II /ah\-atu sa zupčastul11 plučum_ Desllu su elva
boka !.ll{lca<;k ploč-l' l~lmiicnil'nl' " (ha !l()ža la blanianie

~diobena _~oktoidna
kružnica zahvatna
crta

~·zah,<:atna
povrsIna

,~ klne.matska
ravnina
,~ zahvatna
crta

a) b)

Sl. 289.2 Ozubljenje stožnika, a) evolventa kugle zupčaste ploče s kružnicom koja
predstavlja zahvatnu crtu i zatvara s diobenom kružnicom kut CL ,= 20, bl oktoidno
uzubljenie lupc'aste pluč,' '> r~lvl1im bokovima i (ah\-alnom crtom II ublik\l
osmicl' na kugli

i prema vrhu O. Na sl. 290.1 prikazani profil bokova Aj e A2 je ravan i leži na

kružnici u ravnini I-L Promjer kružnice ravnine I - I odgovara promjeru
kugle (C( je kut zahvatne crte). Zahvatna crta koja odgovara ravnim bokovima
stožaste ploče dobiva se na slijedeći način:
Ravnina okomita na zahvatnu ravninu postavlje~je tako da tangira u
položaju prikazanom na sl. 290.2 liniju dodira boka CO, koja leži udiobenoj
ravnini. Zahvatnu crtu na površini kugle može se dobiti obzirom da je
poznata diobena kružnica i profil boka zupčaste ploče. Na diobenoj kružnici
uzete su tri proizvoljne točke a, b, c. Kružnicama a', b', c' radijusa kugle,
prenijete su točke a, b, C okomito na kružnicu ravnine okomite na zahvatnu
ravninu. Na toj kružnici dobivene su na taj način točke aj, bl. Cl' Dok točke
a, b, C, putuiući po diobenoj kružnici dospiju u točku C, dospjet će točke
'IV.
aj. b l. Cl, U po ozaJe a" al al, 1 l ' C---..,
' b l'' C j '•LUkOVI·----'~bb' j CI paralelnl' su s

19 - Ozubljenja i lUpi:auici
kružnicom diobene ravnine, a dužine su određene kutovima al' a2 i 90 Na 0
•

taj način dobivene su točke al', bl', Cl' zahvatne crte koja ukinematskom
polu C tangira zahvatnu kružnicu evolvente kugle. Zahvatna crta oktoidnog
ozubljenja i evolvente kugle su prema tome različite. U području praktične
primjene, ograničene visinom zuba, te razlike ne dolaze posebno do izražaja.
Spoj svih zahvatnih crta oktoidnog ozubljenja prema vrhu O daje za-
hvatnu površinu koja predstavlja isječak iz oktoidne površine. Oktoidno
ozubljenje odnosi se prema tome na oblik zahvatne crte, a ne na oblik boka
zuba. Dok Je kod evoiventnih ozubljenja kut zahvatne crte konstantan u
cijelom području zahvata mijenja se taj kut kod oktoidnog ozubljenja kon-
tinuirano.
Od cjelokupne tako dobivene zahvatne crte upotrebljava se zapravo
samo dio ACE (sl. 290.1) a taj odgovara približno pravcu. što je visina zuba
manja, odnosno što je veći broj zuba, to je zahvatna crta bliža pravcu i to-
liko oktoidni profil evolvente kugle odstupa manje od ravninske evoivente.
Za praktične svrhe može se zato s dovoljnom točnošću upotrijebljavati pri
istraživanju uvjeta zahvata zupčanika s brojem zubi ~ 8.

Zahvatna crta Ravnina sklonjena prema

oktoidnog ozubljenja '--------..r~__ diobenoj ravnini za kut 90- ci
{ravnina oštrice alata}

c-
Diobena ravnina
kinemotska zupčaste ploče
ravnina
'" Diobena kružnica
zupčaste ploče

~~,
Zahvatna ravni na
evolvente kugle
Zahvat na kružnica
evolvente kugle

Sl. 290.1 Zahvatna crta stožnika Sl. 290.2 Konstrukcija zahvatne crte-oktoide

Prema Tredgoldovom postupku uvjeti zahvata stožnika mogu se raz-

matrati na tzv. dopunskim zupčanicima stožnika kao zahvat čelnika s ravnim
zubima (sl. 291.1). Na taj način je omogućeno da se obavljaju sva proračuna­
vanja o odnosima kod zahvata zubi, trajanju zahvata, obliku zuba pri prora-
čunu izdržljivosti u korijenu, pomaku profila, zašiljenosti itd.
Tredgoldovim postupkom približneevolvente kugle svodi se stožasto
ozubljenje na OZUbljenje čelnika.
Ovo tzv. ekvivalentno ozubljenje leži u ravnini koja kuglu polumjera
R dodiruje u kinematskoj točki čiji su diobeni polumjeri jednaki izvod-
nicama dopunskih stožaca (sl. 291.1). Zubi odgovarajuće zupčaste ploče ima-
ju u ravnini koja dodiruje kuglu polumjera Rukinematskoj točki ravne bo-
kove. Na-površini kugle zubi su ovog stožnika na tjemenu nešto tanji, a na
podnožju nešto širi od odgovarajuće evolvente kugle, a odstupaju i od okto-
ide. Zahvatna crta te približne evolvente kugle je krivulja koja leži na ravnini
kugle, a koja od kružne zahvatne crte evolvente kugle malo odstupa.

290
 evolventa~ugle

.?
di
lem.eIJna. \ Lg'-j!
>:o~1
~
kruznlcQ \
ravni nske
evolvente ~
\

\
~
.
I
.;;
I/
aj
.g
~\! I fi

~
rl \ \

__ ~,,-2l____~_____ ~_ ~/
" \ \ I II
:~
~~- --~ --------.-

Sl. 291.1 Dopunski stožnici, Tredgoldov postupak

10.2 EKVIVALENTNI (DOPUNSKI) ZUPCANICI

Ranije je potreba svođenja stožastog ozubljenja na ozubljenje cilindrič­
nih zupčanika bila zapravo potreba točnog crtanja boka zuba prema kojem
bi se onda izrađivali modeli livenih zupčanika i profila glodala. Budući da
je točan profil zuba stožastih zupčanika dan samo na površini kugle koju,
međutim, nije moguće razviti, trebalo je naći neku mogućnost razvijanja.
Danas se zubi liju samo onda ako se zaista radi o sasvim podređenoj prim-
jeni takvih zupčanika. Zubi glodani fazonskim glodalima na univerzalnim
strojevima ne smatraju se točnim. Najveći broj stožastih zupčanika proiz-
vodi se danas samo na odvainim strojevima gdje se točni bokovi dobivaju
bez crtanja. Samo kada je riječ o vrlo velikim zupčanicima može doći do
potrebe obrade zubi fazonskim glodalima ili blanjanjem pomoću šablone.
Tredgold je svojim dopunskim stošcima pronašao mogućnost da se za
praktične potrebe, a uz to i dovoljno točno, mogu prikazati odnosi stoža-
stih zupčanika tako da se površina kugle zamijeni površinom stožaca (do-
punskih stožaca) koji u području ozubljenja odstupaju vrlo malo od povr-
šine kugle. Na sl. 292.1 prikazani su stožnici s tijelom koje ima oblik kugle j
s diobenim, tjemenim ipodnožnim stošcima. Izvodnice dopunskog stošca
okomite su na izvodnice diobenog stošca. Na sl. 292.1 je O e jedna izvodnica
diobenog stošca, a e OVi jedna izvodnica dopunskog stošca. Druga izvod-
nica dopunskog stošca, koja se odnosi na zupčanik 2, je e 0v2' Vrhovi dio-
benog štošca zupčanika 1 i 2 nalaze se u točki O, a dopunskih stožaca u
točkama OVi i 0v2' Dopunski stošci mogu se razviti u ravninu. Dužina iz-
vodnice dopunskog stošca (polumjer diobene kružnice dopunskog stošca):

291
 /
I""
1

razvijeni dopunski stožac

I
I
Ov1

pod nožni
stožac

diobeni
stožac

t je,m eni
stOZQC

Sl. 292.1 Dopunski zupčanici

10.3 GEOMETRIJSKE OSNOVE

Ako se prema sl. 293.1 za NULTE i V-NULTE stožnike kut kojeg zatvaraju
osi vrtnje zupčanika 1 i 2 označi sa 2:, a kutovi između izvodnica diobenih
stožaca i osi vrtnje sa 01 i 15 2 , onda je:

Polumjeri diobenih stožaca rl r2 mogu se izraziti ovim odnosima:

2 'Tt rl = Z\ • P = ZI . m . 'Tt ;

m
r2 = - - . Z,
2 .

Moduli (m) u spomenutim jednadžbarna moraju zadovoljavati standardne

vrijednosti prema JUS-u M. Cl. 015.

292
Sl. 293.1 Diobeni i dapumki
~ tašci,površina kugle

kinemotski
stožac 1
diobenu
Prema sl. 293.1 dužina r kružnica 1

izvodnica diobenog stošca

(dužina ac
predstavlja
diobene stošce ograničene
diobenim kružnicama) iz-
nosi:

fl r2
R =--=--
a sin 01 sin 02

Ako klizanja nema, obodne brzine kinematske točke e moraju biti među
sobno jednake.

Obodna brzina za stožac 1 iznosi:

Obodna brzina za stožac 2 iznosi:

W2

iz toga proizlazi prijenosni omjer stožnika s ravnim zubima:

nl WI r2 sin 02
i = -- = -- = - - = ---o
n2 W2 rl sin 01

10.3.1 PRIJENOSNI OMJERI STOžNlKA (sl. 294.1)

Prijenosni omjer (i) izražen je prema prednjem kao odnos kutnih brzina,
polumjera diobenih kružnica, sinusa kutova izvodnica diobenih konusa:

. Wj r2 sin 02
l=--=--=---.
W2 fl sin 01

293
Prijenosni omjer izražen odnosom broja zubi dvaju zupčanika u neposred-
nom zahvatu označava se sa u.

z veliki
U=
z mali
Prijenosni omjer općenito glasi:

fZ sin 02 Z2
i=--=---=--.
fl sin 01 ZI

J[
-------
Sl. 294.1 Diobeni (kinematski) stošci)

10.3.2 KUTOVI DIOBENIH STO:žACA

Kutovi diobenih stožaca (sl. 294.1), dužine izvodnica diobenih stožaca:

. sin (1: - 01)

Budući da je 02 = 1: - 01, to je 1=-----
sin 01
sin (1: - 01) = sin 1: cos 01 - cos 1: sin 01 ,
to je
sin 1: cos 01 - cos_1: sin 01
1= = sin 1: cos 01 - cos 1:
sin 01
Z2
- - + cos 1:
ZI i + cos 1: sin 1: sin 1:
COt01 = ----------- tan 01 = -----
sin 1: sin 1: i + cos 1:

2'-)4
 Zz .
--smL
sin L ZI i sin L
Analogno dalje je tan 02 = -----
1 + i cos L

Za L > 90° potrebno je uvrstiti sin L = (180 - L), a cos L = - cos (180 - L),
pa se dobiva:

sin (180 - L) sin (180 - L)

tan OI = ---------
Z2 i-cos (180-L)
- - c o s (180-L)
ZI

Z2
- sin (180 - L)
ZI i . sin (180 - L)
tan 02 = ---------
Z2 1 - i cos (180 - L)
1 - - c o s (180-L)
ZI

Za L < 90° je:

sin L sin L
tan OI = - - - - -
Z2 i + cos L
- - + COSL

Z2
--sin L
ZI i . sin L
tan 02 = ------
Z2 1 + i . cos L
1 + --cos L
ZI

~
--+ cos L
ZI + cos L
i
cos OI ----:=====:;::=============
J( _Z_2 )
=
2+ 1 + 2 _Z_2_COS L
V i2 + 1 + 2 i cos L
ZI Zj

Z2
1 --l- -COSL
z, 1 + i . cos L
cos 02 = --:==================== V i2 + 1 + 2 i cos L
I(_Z_2 ) + 1 + 2 _Z_2_ cos L
2

1J ZI ZI

295
 sin l: sin l:
sin OI = --:======;============= V iZ + l + 2 i cos l:
~( - Z2 ) 2 Z2
+ l + 2--cosl:
ZI ZI
Z2
--sin l:
ZI i . sin l:
sin 02 = --=====::::;============= V iZ + l + 2 i cos l:
I(_Z_2 ) 2+ l + 2 _Z_2_ cos l:
1/ ZI ZI

Za l: = 90°:

l l
tan OI = - - = -:- '
Z2 l

Z2
tan02=--=i,
ZI

Z2

ZI
cos OI = sin 02 = --:;:::===::::;::=-
V 1"2 + l
J( :: f+ l

Dužine izvodnica diobenih stožaca

Prema sl. 293.1 dužina izvodnice vanjskog diobenog stošca je općenito,

. rl r2
R =--=--
a sin OI sin 02

Dužina izvodnice unutrašnjeg diobenog stošca (općenito):

Dužina izvodnice srednjeg diobenog stošca (općenito):

b rm dm
sin o 2 sin o
R =R - - = - - = - - -
m a 2

296
10.3.3 POLUMJERI mOB ENIH KRUžNICA DOPUNSKIH STOžACA
__ rl -- rz ,
Ako se u jednadžbe za r vl = Ovi e= --, r v2 = Ov2 e= --- unesu vec
cos OI cos 02
izračunane vrijednosti za cos OI i cos 02, dobiva se:

V 1 + i2 + 2 i cos 1:
1 + cos 1:

V 1 + il + 2 i cos 1:
1 + i cos 1:

Za 1: = 90° :

1'2 +1 ZI' m
r vl = rl
J i2 2

. J 2 + 1
zdzl
2

Z2/ Z2
ZI' m
J l
ZI + Zz2 ,
2 I
2 Zz

zz· m
2

IZ
_1_2_ + 1
'v Z2
I
J 2
ZI + Z2'
2

Ako se dopunski stošci razviju u ravninu (sl. 298.1), i snabdiju normalnim

evoiventnim ozubljenjem (cilindrično ozubljenje ekvivalentnih zupčanika),
tako dobiveni bokovi predstavljaju dobro približavanje bokovima dobivenim
stvarnim oktoidnim ozubljenjem.

10.3.4 BROJEVI ZUBA DOPUNSKIH STožACA

Minimalni broj zubi, pomak profila, stupanj prekrivanja kao i proračun

opteretivosti stožastih zupčanika svodi se uvijek na ekvivalentne zupčanike
(cilindrične) dopunskih stožaca. Na sl. 298.1 prikazan je par stožnika i odgo-
varajući par srednjih ekvivalentnih zupčanika, prikazan kao par cilindričnih
zupčanika. Ako se diobeni promjeri dopunskih stožaca izraze pomoću p<r
lumjera srednjih diobenih stožaca, dobit će se (sl. 298.1):

297
 Sl. 298.1 Stožnici i odgovarajući dopunski zupčanici

2 . 'lt . rl = ZI . P = ZI • 111 • 'lt ; 2. 'lt . r2 = Z2 • P= Z2 • m . 'lt ,

b
mm = m---sinOI .
ZI

298
 Povuku li se iz točke e, koja predstavlja sredinu širine zuba, okomice na
osi vrtnje, dobivaju se točke A i B. Okomice iz sredine dužina e A i e B
sijeku se u točki O' koja predstavlja središte kružnica koja prolazi točkama
ACBO.
Prema sl. 298.1 dobivaju se za polumjer kugle Rm i za k =" 90° srednji
polumjeri ekvivalentnih zupčanika:

U trokutu ABD je cos OI = ==-

BD
AB
rm2 +
= -------
AB
cos 1: rml

r ml
Ako ovu vrijednost za cos OI unesemo u jednadžbu r vml = ---, do-
cos OI
bivamo za zupčanik l:
rmlAB
r vml = -------
rm2 + rml cos 1:
I 2 2
Iz trokuta ABC je AB = ~ r ml + rm2 - 2 rml • rm2 cos (180 -1:)

Na taj način postaje

rvml = _ _ _r_m_I_ _ _ I r!1 + r!2 + 2 rml • rm2cos1:

rm2 + rml cos 1: -V
Z2 m m
Uvedemo Ii za rml = , a za rm2 = - - - - dobivamo:
2 2

ZI mm I 2 2 -
rvml = ------- I ZI + Z2 + 2 ZI • Z2 cos 1:
2 (Z2 ZI cos 1:)
+ 'v

r vml =
ZI' mm

2 Z2
. J+ZI2 Z22

rvm2 =
Z2'

2 ZI
mm
• J+ZI2 2
Z2'

Polumjeri temeljnih kružnica vanjskih srednjih ekviva:lentnih zupča-

n:ilka (sl. 292.1):

299
 rvmbl = rvml cos (J.
rvmb2 = rvm2 cos (J. •

Broj zubi ekvivalentnog zupčanika dobiva se iz jednadžbi:

2. 'lt . r vl = Zvi • P= Zvi • m . 'lt ; 2 . 'lt . r v2 = Zv2 • P = Zv2 • m . 'lt ,

d V1 d V2
Zvi =--, Zv2 = --o
m m
Pomoću:

dl ZI' m d2 Z2' m
dVl = --- = --- d V2 = --- = ----
cos 01 cos OI cos b2 cos 02
proizlazi:

ZI Z2 i2+ i cos L
Zvi =---, Zv2 = - - - = Zvi - - - - -
cos bl cos b2 1 + i cos L

,,- Z2 \f1~+1
"v2 - l = Zvi • l
'2
.

Brojevi zubi ekvivalentnih zupčanika ne moraju biti cijeli brojevi. Na

sl. 301.1 dan je dijagram odnosa između broja zubi stvarnog i dopunskog
(ekvivalentnog) zupčanika.

10.4 ZUPČASTA PLOČA - OSNOVNI STOZNIK

Stožnici mogu za određeni kut L biti u zahvatu samo sa odgovarajućim

svojim zupčanim parom. Za potrebe proračuna i izrade, slično kao kod
čelnika, upotrebljavaju se zupčaste ploče (b = 90°). Može se kazati da je
osnovni (standardni) profil dobiven kao isječak iz zupčane ploče besko-
načno velikog promjera. Zupčasta ploča ima za stožnike istu važnost kao i
osnovni (standardni) zupčani profil za čelnike. Na sl. 302.1 prikazana je zup-
časta ploča, zapravo stožnik s bp = 90°.
Iz sl. 302.1 proizlazi rl = Ra sin bl, r bl = rl cos (J. , rbl = Ra sin bl cos (1. za
evolventu kugle sin bb = sin bl cos (J.

. rl dl ZI
sm bl = -- = -- = -- .
R. Da Zp

300
 500
I I I IIIIII III

"'~l
II
400

~/ ,~'
II ~
300

~~_\// V
-
lli l/III
V 1/
V lili
I
200 I- ,Y
lli 1/ II Y
150
"'" . II V /
lli l/V J/ II I

>
. 0 1
11
./ / 1/
N
/ 1/ 1/ II
,,</5 / v VII ,

I~<V
')'0
l/l/

60 v~%~
-.5.'5<§ vliv
~ 'J~
"3<§
50
JI '/V y'<:
,
40 'lV V
./ 1/ ~ VV
30 II /1/ II V

20 ~

15 /
Z
zv-coso
/ 1/ !./
'L ILI/
10 '/
V
V
8 V
8 10 15 20 25 30 40 50 60 70 OO 90 100
- - - - 1__ Z

Sl. 301.1 Pronalaženje broja zubi dopunskog zupčanika (z,) pomoću

stvarnog broja zubi (z) i kutova diobenih stožaca (o., o,)

Broj zuba zupčaste ploče (osnovnog stožnika):

ZI
zp C~ - - ,

sin 01

Budući da je 02 = 90 sin 02 = 1,0, cos 02 = O, dobiva se polumjer diobene

0
,

kružnice zupčaste ploče rp = R a , 1,0 = Ra '

Dopunski stožac, jer je cos 02 = O, prelazi u cilindar čiji polumjer iznosi:

30J
 SI. 302.1 Zupčasta ploča - osnovni stožnik

1'2 r2
1" .. 2 = - - - = --- = oo .
COS 02 COS 90

Vanjski korak mjeren na luku iznosi Pt = Da . -rt / Zp = dl . -rt • Z\ .

Kutni korak:
"' = 2 -rt / Zp .

Zubi zupčaste ploče za oktoidne zube imaju ravne bokove s kutom zahvatne
crte rl. = 20° .

10.5 GRANIčNI BROJ ZUBI STOžNIKA

Granični broj zubi stožnika, kao i granični broj čelnika, određen je grani-
com podrezivanja korijena zuba. Budući da do podrezanosti može doći prije
kod malog zupčanika, to se i kontrola podrezanosti vrši za mali iZupčanik.
Prema sl. 303.1 koja se odnosi na ekvivalentni zupčanik vrijede slijedeći
odnosi:

302
 Sl. 303.1 Granični broj zubi stožnika

ako je m = 1 visina podnožja zuba hf, a e visina zaobljenog dijela vrha zuba,
linija A T ležat će na granici podrezivanja za vrijednosti (hf - e) ispod ki-
nematske točke C:
--
v
°t Zvi· m
C =---
2
ZI • m
2 . cos St
Da ne dođe do podrezanosti, vrijedi jednadžba:

m . (hf - e) ~ Ovi C . sin a. . sin a. ,

-- ZI
m . (hf - e) ~ Ovt C ., sin2 a. = sin2 a. ,
2. cos St

2 (hr-e)
ZI ~ ----o COSSI.
2sin a.
2
Za hf - e= 1 dobiva se ZI ~ - .- - cos SI .
sm2 a.
2
Odnos -.- - predstavlja kod čelnika s ravnim ~ubima granični broj zubi
sm2 a.
2
- .- - = Zg. Iz toga proizlazi da granični broj zubi stožnika s ravnim zu-
sln2 a.
bima kod kojeg još neće doći do podrezanosti iznosi:

303
 Za teoretski granični broj zubi kod rl. = 20° iznosi:

Zgk = 17 cos OI ,

a praktični granični broj zubi kod a. = 20 :

Za

O, O ... 21° 22° ... 30° 31 0

••• 37° 38° ... 44°

,
--
~,
14 13 12 11

Kod broja zubi manjeg od gramcnog mora biti izvršen pomak profila. Pri
tome treba dati prednost V-NULTIM parovima jer su kod njih diobeni stošci
identični kinematskim stošcima. Mogući su, međutim, i V-parovi kod kojih
pogonski kinematski stošci nisu identični diobenim stošcima. Pomak profila
V-parova primjenjuje se samo iznimno.

10.6 STUPANJ PREKRIVANJA STOžNIKA

Stupanj prekrivanja E stožnika s ravnim zubima NULTIH, V-NULTIH ili

o.
V-parova, može se s dovoljnom točnošću izračunati iz dopunskih zupčanika.
Budući da zahvatna crta oktoidnog ozubljenja ima za desni i lijevi bok oblik
osmice, stupanj prekrivanja oktoidnog ozubljenja je nešio niži nego pri
evolventnom Qzubljenju. Prema sl. 305.1:

g vo; Av Ev
E = - - = - - - - = El·t- E2-E 3
a Pve Pvc

Proračun stupnja prekrivanja Eo. za stožnike vrši se, prema tome, po

istim jednadžbama prema kojima je vršen proračun stupnja prekrivanja
čelnika s ravnim zubima, samo što se umjesto diobenih promjera ral i ra2 U
jednadžbu unose rval i r va2 i ZVi i Zv2 :

E = ---------------------------
'" Pve
 Sl. 305.1 Stožnici s ravnim zubima, zupčasta ploča dopunski zupčanici

10.7 POMAK PROFILA

Ako broj zubi stožnika mora biti manji od Z:k = 14 cos 01' potrebno je, da
bi se izbjeglo podrezivanje korijena zuba, izvršiti pomak profila.
Ovisno o alatu za ozubljivanje, kod stožnika s ravnim zubima moguće
je izvršiti pomak profila na jedan od ovih načina:
- postrani pomak profila
- visinski pomak profila,
- postrani i visinski pomak profila.
Na sl. 305.2 prikazano je ozubljenje zupčaste ploče (osnovnog stožnika) i
stožnika bez pomaka profila.

ozubljenje zupčaste ploče

""
=standardni profil

Sl. 305.2 Ozubljenje zupčaste ploče(osnovnog stožnika) stožnika bez

pomaka profila

20 - Ozubljenja i zupčanici 305

10.7.1 POSTRANI POMAK PROFILA (sl. 306.1)

Kod postranog pomaka profila pomaknuti su bokovi stožnika u odnosu

na zupčastu ploču (osnovni stožni'k) za veličinu xm na diobenom promjeru
zupčaste ploče. Mjere debljina zubi na diobenom promjeru odstupaju od
nazivnih mjera polovice koraka.
Pri pomaku boka od sredine zuba prema van, dobivaju se deblji zubi,
pri pomaku prema sredini, zubi su tanji. Veličina x predstavlja faktor po-
stranog pomaka. Pomakom se dobivaju ove nazivne mjere:
m.'lt
- debljina zuba na diobenom promjeru s = - - - ± 2 x m ,
2
- tjemena visina zuba ha = m.
- podnožna visina zuba hf=m.+c.

Faktor pomaka x je pozitivan pri pomaku od sredine zuba prema van,

a negativan pri pomaku prema sredini zuba.

Sl. 306.1 Ozubljenje zupčaste place (osnovnog ~tožnika) i ~tožnika s postranim

PUIll~\ kom profila

10.7.2 VISINSKI POMAK PROFILA (sl. 306.2)

Pri visinskom pomaku mijenja se tjemena i podnožna visina stožnika u od-

nosu prema zupčastoj ploči (osnovni stožnik). Već prema tome vrši li se
pozitivni ili negativni visinski pomak, povećava se ili smanjuje tjemeni kut
Xa zupčaste ploče za kut visinskog pomaka XX" Za istu vrijednost Xx smanjuje
se i podnožni kut zupčaste ploče Xf'
Kod negativnog visinskog pomaka smanjuje se tjemeni kut zupčaste
ploče Xa za veličinu kuta visinskog pomaka Xx, a istodobno se povećava
podnožni kut zupčaste ploče za kut visinskog pomaka Xx'

Sl. 306.2 Ozubljenje zupčaste ploče i stožnika s visinskim pomakom profila

306
 Visinskim pomakom dobivaju se ove nazivne mjere:
a) tjemeni kut Xa = Xa zupčaste ploče ± Xx ,
b) podnožni kut Xf = Xf zupčane ploče ± Xx'
Kut visinskog pomaka Xx je kut koji se javlja u aksijalnom presjeku
između izvodnice diobenog stošca i pravca povučenog od vrha diobenog
stošca do sredine profila. Visinski pomak iznosi Xh • m a mjeri se na povr-
I

šini kugle polumjera Ra . Xh je faktor visinskog pomaka.

lO.7.3 VISINSKI I POSTRANI POMAK PROFILA (sl. 307.1)

Visinski i postrani pomak profila predstavlja kombinaciju visinskog i isto-

dobnog postranog pomaka profila. Najčešće je s visinskim pomakom pro-
fila povezan i postrani pomak profila. Faktor visinskog pomaka Xh mno-
žen modulom m predstavlja veličinu visinskog pomaka na površini kugle
polumjera Ra.
Veličina visinskog pomaka je Xh . m .
Faktor visinskog pomaka Xh je pozitivan ako se sredina profila odmiče
od diobenog stošca. Ako sredina profila ulazi u diobeni stožac, faktor vi-
sinskog pomaka je negativan. Kod pozitivnog visinskog pomaka dobiva se
V-plus zupčanik, a kod negativnog visinskog pomaka V-minus zupčanik.
m
Prema tome kut visinskog pomaka je arc Xx = - - - .
Xh'

Ra

SI. 307.1 Ozubljenje zupćastc pJQ(:c i stožnika s postranim i visinskim pomakom

profila

10.7.4 FAKTOR POMAKA PROFILA

Da bi se spriječila podrezano st, potrebno je povezivanje visinskog i postra-

nog pomaka profila u slučajevima kada je broj .zubi dopunskog rzupčanika
manji od praktične vrijednosti graničnog broja zubi. U tom slučaju mini-
malna vrijednost faktora pomaka profila iznosi:

ZI
Zg'----
Zg'-ZvI cos gl
Xh=Xy=---
Zg

307
Za a. = 20 kuta zahvatne crte:
0

ZI
14---
14 - Zvi cos 01
17 17

10.7.5 GRANICA ZASlU ENOSTI

Već je kod čelnika pokazano da se granica pomaka profila određuje prvi put
u odnosu prema mogućnosti ozubljenja bez podrezanosti korijena, a drugi
put u odnosu prema izbjegavanju zašiljenosti. I kod stožnika je potrebno
granicu pomaka, pored već određene vrijednosti pomaka radi izbjegavanja
podrezanosti korijena, ograničiti s druge strane granicom, dopuštene zašilje-
nosti zuba, odnosno granicom tjemene debljine zuba (sa) koja iznosi = s.:
= 0,25 m za nezakaljene, a s.: ;;;
0,4 m za zakaljene zube. Prema tome, gra-
nični broj zubi koji praktično može biti upotrijebljen određen je i gornjim
uvjetom.

10.8 KLIZANJE STOZNIKA S RAVNIM ZUBIMA KOD}; = 90 0

Prema sl. 309.1 koja vrijedi za čelnike s ravnim zubima brzina klizanja tre-
nutne točke dodira P jest:

Relativna kutna brzina stožnika s proizvoljnim kutom 1: kojeg zatvaraju

osi vrtnje glasi:

W = J 2
Wl
2
+ W2 + 2 Wl w2 cos 1: ,
a za }; = 90 0 :

= 2 Ra sin o,
v
Budući da je općenito W = --, a d =Z •m dobiva se:
r

v v

Time je brzina klizanja:

308
Za 1: = 90°: sin ~h = cos Sl' pa je
e.v 1
Vk = --- . ------
RB sin Sl . cos Sl

Iz gornje jednadžbe dobiva se daljnjom transformacijom:

(za čelnike Sl i S2 = 0, pa je cos SI = cos S2 = 1).

Kod ;stožnika je, pored ostalih istih uvjeta, specifično klizanje manje
nego kod cilindričnih zupčanika (za i = 1 iznosi oko 710/0).

10.9 ZUPCANI PAROVI ST02NIKA

/
10.9.1 NULTI PAROVI STOtNIKA (sl. 305.1) ~~
Ako su u zahvatu dva zupčanika kod /
kojih su diobeni stošci identični kine-
matskim stošcima, govori se o zahvatu ~f
NULTOG para. Da bi zupčanik bio
NULTI, mora biti stvarni broj zubi
malog zupčanika (pogonskog) ZI i veli-
/
e'
kog (gonienog) Z2. jednak ili veći od
graničnog broja zubi Zg' •

NULTI parovi daju kod velikih

prijenosnih omjera nepovoljne uvjete
klizanja, a isto tako i nejednake opte-
retivosti korijena zuba malog i velikog
zupčanika. Zato ih valja primjenjivati
kod prijenosnih omjera, bliže jedinici.
Kod većih prijenosnih omjera treba bi-
rati V-NULTE parove.

Sl. 309.1 Klizanje kod stožnika

309
10.9.2 V·NULTI PAROVI ST02NIKA (sl. 310.1)
Ako su pomaci profila dvaju zupčanika u zahvatu međusobno jednaki ali
suprotnog predznaka. govori se o V-NULTOM paru. Zbroj faktora pomaka
mora biti jednak nuli. Kao i kod čelnika s ravnim zubima. V-NULTI pomak
profila primjenjivat će se radi sprečavanja podrezanosti onda ako je broj
zubi manjeg zupčanika manji i od graničnog. zapravo ako je broj zubi do-
punskog zupčanika manji od praktične vrijednosti graničnog broja zubi Zg'
čelnika s ravnim zubima istog kuta zahvatne crte. Primjena V-NULTOG
para bit će moguća ako je:

ZI
ZVi = --- < Zg' • odnosno ZI < 14 cos OI •
cos 01

Z2
Zv2 = - - - > Zg'. odnosno Z2> 14 cos 02.
cos 02

~/
/ osnovni
i~upčan~~

Sl. 310.1 V·NULTI par stožnika s pripadajućom zupčastom pločom

310
 ako je

Zvi + Zv2 >= ZI

-- - + ---
Zz >
= 2 Zg '(28) •
cos OI cos ~h
Kod V-NULTIH parova mijenja se samo tjemena i podnožna visina
zuba i s njom vezani kutovL Tako je:

hf! = 1,25 111 - Xhf 11l ,

hol = 111 - Xhl 111 hf2 = 1,25 111 + Xhl 11l .

Da bi se postigle jednake debljine zuba u korijenu malog i velikog zup-
čanika, potrebno je faktor pomaka profila Xh birati prema sl. 311.1. Broj zubi
malog zupčanika traži se u gornjoj ljestvici dijagrama i slijedi odgovarajuća
krivulja prema dolje do sjecišta s okomicom broja zubi velikog zupčanika.
Na lijevoj ljestvici očitava se pomak profila. Minimalna tjemena debljina
zuba ograničava pomak profila.

.. z

.c
X

0,5 I-+--t--I-t-+

Sl. 311.1 Faktor pomaka profila Xh za stožnike s ravnim zubima pri k = 90",
IX = 20° - Primjer: z,lz, = 20/30, Xh = 0,23

10.9.3 V-PAROVI STOZNIKA S RAVNIM ZUBIMA

Ako kinematski i diobeni stošci zupčanika u sprezi nisu identični, dobivaju

se V-parovi. Kod stožnika s ravnim zubima pomak profila Vozubljenja
bit će samo onda besprijekoran ako površina zahvata malog i velikog zupča­
nika ostane zajednička. V-parovi stožnika s ravnim zubima imaju u praksi
malu važnost.

311
 10.10 PRIJENOSNI OMJERI

Za prijenosne omjere u zatvorenim jedinicama zupčanih prijenosnika sto-

žastih zupčanika vrijede vrijednosti dane u tablici 144.1.

10.11 DIMENZIJE ST02NIKA

Geometrijske mjere stožnika dane su na sl. 312.1, a jednadžbe za proračun

pojedinih mjera dane su u tablici 313.1.

Sl. 312.1 Dimenzije stožnika (treba da bude iznad tabele)

312
 Tablica 313.1

Oznake i primjedbe I Zupčanik ZI Zupčanik Z,

. nl
Prijenosni omjer l=--
n2
Omjer broja zubi Z •• Hkl > 1
(kinematski omjer) u=--=
Z mali

Kut kojeg zatvaraju

osi vrtnje
~
... =
.,
Ul
+., U2

--------------------.----------------------
1
= 90°
ZI
za I: tan SI = - - = - -
u-o " Z2
., sin I:
tan Ul = u+ cosI: =
sin I:
=------
+ cos I:
Z2/Z,
sin (180 - I:)
tan SI = -----..,.:-:-:::--::::-
U - cos (180 -1:)

Diobeni promjer pz, d,=z,m=--

P Zz
stožnika dl=Zlm=--
7t 7t

Polumjer zupčaste
ploče (dužina
= -::-:--::- =- -
dl d2
izvodnice diobenog R.
2 sin SI 2 sin S,
stošca)
R. Rm
Sirina zuba b m .. ~ -3-' bmnS-
- 2,5
----------------1
Srednji diobeni dml = dl-bsinS dm' = d, - b sin S, =u d
promjer stožnika I ml

Broj zubi ekviva- Z.I=--

ZI
Z.2=--
Z,
lentnog zupčanika cos SI cos S,
Srednji modul d ml dm>
mm=--=--=m.
stožnika ZI z,

Tjemena zračnost e = (0,1 do 0,3) m u prosjeku e = 0.2S m

Ukupna visina zuba hl = h2 = 2 m + e = h. + hf

NULTOG para haI = ha' = m
'"
5"''''r--------~~-------------._----------------1
SE~~ V·NULTOG para
~.~ haI m (1 XI) \
=
h., m (1- XI) + =
NULTOG para hu = hil = m + e = h-h.
.E'" l\Il\I
g.~~I---------I-------------------'1------------------~
~.;: N V-NULTOG para hu = 2 m-h., + e hu = 2 m-h., + e

313
I 07nake
,- , primjedbe I Zupčanik z Zupčanik 7~,
l
.~.~-------

kružnice
~--

Promjer tjemene
r-" ~
------
d, + 2 h" oo, ,: da' = d, + 2 h" cos o,
Tjcmeni kut h'l ha'
zuba tgXal = --- tgxa' = R.
R,
Podnožni kut hf! h"
zuba tgXf1 = - - tgXf2 = - -
Ra Ra
-----
Tjcmcni kut
stošca 15,1 0 = OI +X,I Oa' = 0,+ x,,

Projekcija širine cos Oal cos Oal

zuba al = b a, = b
cos Xal cos Xa'
Projekcija tjemene
visine zuba CI = h'l sin OI C, = ha2 sin 02

Unutrašnji tjcmeni b sin Oal b sin Oa'

promjer zuba d"l = d al -2 d", = d,,-2
cos Xa' cos Xa'
Unutrašnja visina
štošea gl = dd/ 2 tg 0_" g, = d,'; 2 tg 0_,

Diobeni promjer d _ drni _ ZI mm d m2 z, mm

srednjeg ekviva-
cos o,
vml - --- - --- d Vm2 == - - - = - - -
lentnog zupčanika cos OI cos OI cos O,
Broj zuba 2Ra ZI Z,
sin o,
zupčaste ploče ze = - - - = - - - = - - -
m sin OI
Diobeni promjer dl d,
ekvivalentnog d,1 = - - -
cos o,
d,,=---
zupčanika cos O,
Tjemeni promjer
ekvivalentnog d", = d,1 + 2 h." d", = d" + 2 ha'
zupčanika

Temeljni promjer
ekvivalentnog d,bl = d" cos a d", = cL cos a
zupčanika

Razmak osi d'l+d"

a\ =::
2
g gva
va
E =--= = El +El~E.,
a PH peos a

Stupallj ~-~----;-
V, '
-~---~-~

prekrivanja r val - r"bl f va 2 - r vb2

E, = E2 ==
7t m cos a 7t m cos a
a, sin a",-
Ea ==
7t m cos a

314
 b
Faktor širine zuba ).. = - - Tablica 315.1
mm

Izvedba ozubljenja I I ). Način leži'štel:;~-------

- - - - - - - - - - - - - - - + - - - - - -..-------------.-J--------- :
Zubi čisto lijevani neobra-
đeni ili autogeno rezani
I 3 ... 6 ii
.------ ~~~--~--~~--.~~--~~~~.---~
Zubi rezani termički ne-
Ležištenje na čeličnoj konstrukcij i
obrađeni ili je mali zupčanik konzalno le- 6 ... 8
- - - - - - - - - - - - - - 1 - -žišten
_ . _ - - - - - - - - - - - _ . _..
Dobro obrađeni zubi Ležištenje u kućištu prijenosnika I _~~~
--------------I''TD'o'bC''ro ležištenje i dobro podmazi·
Zubi veoma kvalitetno obra· vanje u kućištima prijenosnika kod
rf 12 ... 22
đeni 11 :o; 50 S-l

Veoma dobro ležištenje, na krutom

Zubi veoma kvalitetno obra·
đeni, vrlo visoka točnost
I postolju, vrlo dobro podmazivanje u I
kućištima prijenosnika kod ~ 11 22 ... 50
I
i I
;:::_ 50 S-l _ _ _ _~

Maksimalna širina zuba b max = ).. mm . Međutim, širina zuba ne bi trebala

biti veća od trećine izvodnice diobenog stošca:

R
ili b :o;~
- 2,5

Širina zuba isto tako ne bi trebala biti veća od 10 mm:

Ra
Kada je potrebno kao kontrolu širine zuba upotrijebiti odnos b:O; - - a
- 3
kada b ~ 10 mm, vidi se na sl. 316.1.

Najmanji modul mm min:

b
mm min = --o
)..

Najmanji broj zuba

ZI
Najmanji broj zuba dopunskog zupčanika Zvi == - - - ne smije biti
cos 01
manji od vrijednosti danih II tablici 316.1:

ZI
Zvi =---, ZI min = Zvi min COS OI .
cos OI

31:;
 0,8 Granična krivulja b = 0,3 Ra
i područja b = 10 mn
0,7

0,6

I 0,5

-::. 0,4
t
I
I

:o
D

O)

O) r i I

: U području ispod granične krivulje

trebo racunotl s b=10m m
0,1
I

I -t -~- I -~~

-----
! I
O
O 0,1 O) O) 0,4 0,5 0,6 0,7 0/3

---
veliki prijenosni
omjeri
sin 6\-----
moli prijenosni
omjeri

Najmanji broj zubi ZI min zbroj zubi Tablica 316.1

Način obrade zupčanika Obodna brzina m/s z, min

I
I Zubi lijevani ili grubo obrađeni ;:2 0,8 m/s ~1O

I Zubi fino obrađeni = 0,8 ... 4m/s ~ 12

Zubi brušeni ~ 4 m/s ~ 16

4

Zbroj zubi z, + z, ~ 24 I
I

Prema orijentacijskim podacima Richera i Ohlendorfa potrebno je mi-

nimalni broj zubi malog zupčanika birati na osnovi kvalitete izrade i obodne
brzine prema ovim jednadžbama:

V dl
ZI ~ 16 + -- + -- za poboljšane zube,
5 20

V dl
ZI = 14 + - - +-- za površinski kaljene zube.
5 40

316
gdje je
v - obodna brzina u mjs
dl - promjer diobene kružnice u mm.

10.12 OSJETLJIVOST STOžNIKA NA GREšKE

Bez obzira na utjecaj grešaka izrade, kod stožastih zupčanika već kod ma-
log aksijalnog pomaka (greška pri montaži ili pri nastaloj e1astičnoj dcfor~
maciji), vrhovi se stožaca ne podudaraju sa sjecištern osi. Do toga posebne,
dovodi svaki progib vratila (zbog preopterećenja) zbog toga dolazi do ne-
jednolikog nošenja bokova (lokalnog preopterećenja), neravnomjernog okreta-
nja (vibracije, buke), a moguće je i zaglavljivanje zuba. Utjecaj spomenutih
grešaka može se ograničiti smanjenjem širine zuba ili izradom tzv. bom-
biranih bokova.
Bombiranje (korekcija bočne linije zuba) je odstupanje boka od teoret-
ske površine boka da bi se izbjeglo prenošenje opterećenja preko krajnjih
bridova zuba. Potrebno je razlikovati bombiranje zuba u smjeru širine zuba
{korekcija bočne linije zuba) i bombiranje u smjeru visine zuba (korekcija
profila zuba). Korekcija bočne linije je postepeno povećanje zakrivljenja
bočne linije zuba u odnosu prema teoretskoj od sredine bočne linije prema
čelnim površinama. Korekcija profila zuba je postepeno povećanje zakriv-
ljenosti aktivnog dijela profila zuba u odnosu prema teoretskoj, počevši od
točke u kojoj kinematska crta presijeca profil zuba bilo samo na tjemenom
dijelu ili prema tjemenom i podnožnom dijelu.

10.13 SILE NA ZUBIMA STOžNIKA S RAVNIM ZUBIMA

Na sl. 317.1 prikazan je stožnik s ravnim zubima i silama koje djeluju na

zub. Pretpostavlja se da je opterećenje ravnomjerno raspoređeno po širini
zuba i da sila sa zuba na zub djeluje u kinematskoj točki e u polovici širine
zuba. Sila djeluje u smjeru zahvatne crte, a to znači da djeluje okomito na
uzdužnu liniju boka i da je u odnosu prema tangenti kinematskih kružnica i
kinematskoj točki sklonjena za kut zahvatne crte (J.. Tu silu Fbn može se
rastaviti u tri komponente: lj
obodnu silu Ft koja djeluje u rav-
nini srednjega dopunskog stošca. a
okomito na izvodnicu kinematskog
stošca,
raclijalnu silu Fr koja djeluje u ray·
nini koja prolazi kinematskom toč­
kom C, a položena je kroz os vrt-
nje, sila Fr djeluje okomito na os
vrtnje,
- aksijalnu silu Fa koja djeluje u rav-
nini koja prolazi kinematskom toč­
kom C, a položena je kroz os vrtnje.
Sila F, paralelna je s osi vrtnje.

Sl. 317.1 Sile na stožniku

317
 U smjeru zahvatne crte sila Fbn ima, kao i kod čelnika, na pogonskom
zupčaniku smjer suprotan smjeru vrtnje, a na gonjenom zupčaniku smjer
je identičan sa smjerom vrtnje. Na sl. 318.1 prikazane su sile Fbn kao sile
koje djeluju sa zuba na zub, a koje opterećuju zub pogonskog i zub gonjenog
zupčanika, svojim komponentama.

gonjeni

T,~
!/
-~V

Sl. 318.1 Komponente sila na stožniku s ravnim zubima

Indeks 1 odnosi se na sile koje opterećuju zub pogonskog, a indeks 2

na sile koje opterećuju zub gonjenog zupčanika. Sile Fbnl i Fbn2 koje djeluju
u ravnini srednjega dopunskog stošca rastavljaju se na obodne Ft! i Fa i
radijalne komponente F;l i F;2' Komponente F:I i F;2 su radijalne komponente
dopunskog zupčanika, a djeluju u smjeru izvodnice srednjega dopunskog
stošca. Te radijalne komponente dopunskog zupčanika rastavljaju se u aksi-
jalne i radijalne komponente stvarnog zupčanika, koje djeluju u smjeru osi
vrtnje i okomito na os vrtnje.
Sile se izračunavaju iz snage (Pl) koju s pogonskog zupčanika treba
prenijeti na gonjeni zupčanik i iz okretnog momenta (Tl):
Pl
Tl =-(Nm).
WI

Sile kod NULTIH i V-NULTIH stof.nika:

TI PI
Fti == Fa = Fbncos« = - - = - - - = Ftm ,
rml WI r ml

318
gdje je
PI (W) - nazivna snaga koja se prenosi malim zupčanikom
T (Nm) - nazivni okretni moment malog zupčanika
r ml (m) - srednji polumjer diobene kružnice = d m1 /2
w (rad/s) - kutna brzina malog zupčanika.

Vrijednosti radijainih i aksijalnih sila za zupčanike čije osi zatvaraju

proizvoljan kut jesu:

Radijalne sile

Fr2 = Ft2 . tan a. . cos 02

Aksijalne sile

Fal = Fti . tan a. . sin OI

Za k = 90°:

10.13.1 OPTEREćENJE VRATILA I LE2:AJA (sl. 320.1)

T P
Obodna komponenta Fti = _1_ = __1 _ = F tm opterećuje vratilo 1 na uvija-
rml WI rml
nje momentom uvijanja i na savijanje momentom čija veličina ovisi o polo-
žaju sile Fti prema ležajevima (poduporama). Isto vrijedi i za silu F t2 u
odnosu prema vratilu 2. Radijalna komponenta sile Frl opterećuje vratilo 1
na savijanje momentom čija veličina ovisi od položaja sile Frl prema ležaje-

319
 ----1

h l
J[

Sl. 320.1 Sile koje opterećuju vratilo ležaje

vima. Isto vrijedi i za silu Fr2 u odnosu prema vratilu 2. Aksijalna sila Fal
opterećuje vratilo 1 na savijanje momentom Fal r ml i na vlak, odnosno
tlak, ovisno o tome na kojoj se strani, u odnosu na silu Fal' nalazi aksi-
jalni ležaj koji mora uhvatiti silu Fal' Isto vrijedi i za silu Fa2 u odnosu
prema vratilu 2.

Opterećenje ležaja

Sile Fti' Fal i Fr! koje djeluju u dvije različite međusobno okomite rav-
nine prouzrokovat će u ležajevima (poduporama) odgovarajuće reakcije II
te dvije ravnine (x - z i Y - z) sl. 320.1. Reakcije u ravnini x - z izračunat će
se iz momenata:

Reakcije u ravnini x - Z :
FAx . l = Fr! (a + I) - Fal r ml

Frl (a + l) - Fal rm!

FAx = ---------

320
Reakcije u ravnini y - z :
F Ay • l = FtI (a + l)
Fti (a + l)
F Ay =
l

F By • l = Ft! . a

Fti . a
FBv
.
= ---o
l

Moguća dodatna opterećenja potrebno je posebno obuhvatiti. Ako bi re-

zultat proračuna neke reakcije bio negativan, znači da je potrebno promije-
niti smjer te reakcije na skici. Time će se izmijeniti predznaci pojedinih
momenata.
Rezu1tante vrijednosti pojedinačnih reakcija daju sile koj-e opterećuju
ležaje:

FB = J F Bx
2
+ F By
2

Osim toga, pojavljuje se u smjeru osi z aksijalna komponenta sile Fal

koju valja uhvatiti u jednom od ležaja. Kod konzalnog smještaja zupčanika
treba razmak a držati, po mogućnosti što niže, a razmak ležaja l što veći
=
(l 2 dl , odnosno l ~ 2,5 a) .
Momenti savijanja na ležaju A od sila koje djeluju u ravnini x - z ,
sl. 321.1:

Moment savijanja u točki 1:

Moment savijanja ležaja A od sila koje djeluju u ravnini y - z:

MYA = Fti . a.

Rezultirajući moment u ležaju A:

Osim savojnih momenata, vratilo 1 mora prenositi i uvojni moment T

i aksijalnu silu Fal' Sva ta opterećenja izazivaju u vratilu kombinirana napre-

21 - Ozuh\jenja i zupčanici 321

zanja. Vlačno, odnosno tlačno naprezanje vratila od aksijalne sile Fal najčešće
se zanemaruje. Na sl. 322.1 pokazane su momentne površine savijanja i uvi-
janja.

I
.J

,tl
I
I
I
I
I
I
I
I
I

Sl. 321.1 Momentne površine savijanja uvijanja

10.14 PRORAćUN OPTERETIVOSTI ST02:NIKA S RAVNIM ZUBIMA

Opteretivost stožnika vrši se prema srednjim vrijednostima dopunskih zup-

čanika kao opteretivost virtualnih čelnika. Proračun je, prema tome, u na-
čelu isti kao proračun čelnika, samo što srednji dopunski zupčanik ima
istu širinu b kao i stožnik. Srednji dopunski zupčanik ima promjer:

322
 dm Z· mm
d vm = - - - = - - - ; dm = d - b sin O;
cos O eos O

10.14.1 OPTERETIVOST KORIJENA STOŽ:NIKA S RAVNIM ZUBIMA

Kao i kod čelnika s ravnim i kosim zubima, tako je i kod stožnika napreza-
nja u korijenu zuba potrebno provjeriti za pogonski i gonjeni zupčanik:

F'm
IJ'p=---y Y
b . mm F €V

gdje je
IJ'p MPa - naprezanje u korijenu zuba
F ,m U N - nazivna obodna sila na srednjem diobenom promjeru:
2 TI max PI
F'm = TI max = TI nU Kr Kv , TI nU = - -
dml WI
- srednji modul (računska vrijednost)
- faktor oblika zuba (sl. 152.1), sa Zv = zn' mm = mn i ~ = 0
- faktor učešća opterećenja dopunskih stožnika; kod stož-
nika s ravnim zubima uzima se "Y.v = 1
K - faktor raspodjele opterećenja (sile) na pojedine zube; za
Pet
stožnike uzima se K = 1
Fa

K
p~
- faktor raspodjele opterećenja po dužini boka zuba; (vidi
poglavlje o faktoru raspodjele opterećenja po dužini boka
za čelnike). Za stožnike se uzima Kp~ = 1
Flim
IJ'PP MPa - dopušteno naprezanje korijena zuba IJ'PP = . ys .
Sp min
. KFx. • YN • Y R (vidi poglavlje o dopuštenom naprezanju
čelnika).

10.14.1.1 Or ij en t aeij ski p ro ra ču n m odu la n a osnovi

opteretivosti korijena zuba

Iz jednadžbe za naprezanje u korijenu čelnika:

F tm
O'F = ----Y Y K K ~ O'pp,
b . mm F EV po: P~

2TI _
F ,.. =----
dm

323
jednadžbe
cos o
te graničnih vrijednosti za širinu zuba stožnika
R
b=:;).. mm =:; - - O. prema tablici 315.1) ili
- - 3

b ~ -)...- mm ~ -R- ().. prema tabl'lCl. 1971)

.
2 3

i za modul mm ~ T
b
(približno je mm = -5-
4
m, pri tome je m standardni
modul prema tablici 8.1), dobiva se

"]3/ TI max cos OI

m ~ 2 V . YF ,
- ZI • ).. • O"FP
gdje je
YF - faktor oblika zuba, za prethodni proračun YF = 2,2
• O"Flim
O"FP U MPa - dopušteno naprezanje bokova O"FP = ---
SFmin

10.14.2 OPTERETIVOST BOKOVA STOžNJKA S RAVNIM ZUBIMA

I ovdje se računa s dopunskim stošcima kao sa čelnicima i ravnim zubima.

Najčešće je dovoljna provjera kontaktnog pritiska u kinematskom polu.
Potrebno je kontrolirati je li kontaktni pritisak pogonskog i gonjenog zup-
čanika jednak ili manji od granice dopuštenog pritiska.

10.14.2.1 Kon taktni p ri tisak u kinematskom polu e

o"
H
= Z Z
M Hv
Z
'V
J UV + 1

u,.
F lm
-- . -- •K
b d Vml ,Ha;
.K
H~
~ O"HP

'~ I

ZM U 11 MPa - faktor materijala, tablica 179.1 d T' I~ 1

ZHv - faktor oblika boka zuba; za NULTE i V-NULTE parove
ZHv = 2,5

ZEV - faktor stupnja prekrivanja, za stožnike ZEV = 1

u. - prijenosni omjer dopunskih stožnika:
Zv2 d Vm2 d m2 cos OI cos OI
UV = -- = --- = = u ---
Zvi d Vml d ml cos 02 cos 02
za l: = OI + 02 = 90° , Uv =u 2

2 Tl max
- obodna sila F lm = , TI max = Tnaz Kr Kv
drni

324
 R
b u mm - širina zuba b :::; ).. . mm :::; - -
- - 3
K - faktor raspodjele opterećenja (sile) na pojedine zube za
stožnike K = l
Ha.

Ha.

K - faktor raspodjele opterećenja po dužini boka (vidi poglav-

H~
lje o faktoru raspodjele opterećenja po dužini boka čel­
nika, za stožnike K = l)
Hfl

O"HP - 'dopušteni kontaktni pritisci u MPa prema jednadžbi

-
I
O"HP =
O"H lim

SH min
. KL . K Hx • ZR . Zv . ZN • Zw

dopušteni kontaktni pritisak (vidi poglavlje o dopuštenom

O"HP U MPa
kontaktnom pritisku čelnika gdje su obuhvaćeni i svi na-
vedeni utjecajni faktori Ku K Hx , ZR. Zv, ZN' Zw kao i mi-
nimalna vrijednost sigurnosti bokova).

10.14.2.3 Orijentacijski proračun modula na osnovi

kontaktIlog pritiska

Na osnovi jednadžbe za kontaktni pritisak čelnika:

m~ V_-o
+ u
u
l 2 TI max
K
).. . ZZ • ~HP Ha.
.K .Z
Hfl
2

M
,z
H
2
.Z
2

izračunava se iz jednadžbe za kontaktni pritisak stožnika:

o" = Z Z
H M
Z
U v +l
--
Hv EV
J
Ftm
.K .K
Uv
~
b d Vml Ha. Hfl
O"HP ,

uzimanjem u obzir jednadžbe:

Ftm =
2TI max b<' R8
< __ dm Z • mm 4
=I\,.mm= dvm = - - - = - - - , mm=--m,
d ml 3 cos O cos O 5
dobiva se jednadžba za modul:

gdje je
m u mm - modul, tablica 8.1
cos OI
- prijenosni omjer dopunskih stožnika Uv = u ---
cos 02
- okretni moment = TI naz KI Kv ..
- broj zuba pogonskog, tablica 195.1
b 2b
- odnos širine zuba tablica 315.1 ili ).. = -- prema
mm
tablici 197.1

325
 O'H lim
O"HP U MPa dopušteni kontaktni pritisak = (vidi poglavlje o
SH
dopuštenom kontaktnom pritisku čelnika)
ZM U II MPa faktor utjecaja materijala; za prethodni proračun uzima se
kod č/č ili č/čL: ZM = 190 II MPa; č/SL: ZM = 164 II MPa;
SL/SL: ZM = 144 II MPa
ZHv faktor oblika zuba; za NULTE i V·NULTE parove ZHv =
= 2,5
Ze< - faktor stupnja prekrivanja; za stožnike ZEV = 1 .

10.15 OBLIKOVANJE STOžNlKA

Pri izradi stožnika moraju se izvodnice diobenih stožaca sjeći u vrhu stošca
(koji stvarno ne postoji). Pri ugradnji moraju se vrhovi diobenih stožaca
poklapati. Da bi se to moglo postići, potrebno je poštivati određena pravila
koja se odnose na usporedne površine stožnika.
Usporedna površina stožnika pri ozubljenju (sl. 326.1) je slobodno odab·
rana površina okomita na os vrtnje. Usporedna površina je, umjesto neposto-
jećeg vrha diobenih stožaca, odabrana površina prema kojoj se vrši izrada,
mjerenje i montaža. Položaj usporedne površine prema vrhu diobenih sto-
žaca uzima se kao točan. Odstupanja na stožniku uzimaju se u odnosu
prema usporednoj površini.
Udaljenost vrha Kb (sl. 326.1) je udaljenost vrha diobenih stožaca od
usporedne površine.
Udaljenost kružnice glave Kk (sl. 326.1) je udaljenost kružnice glave od
usporedne površine.

r
pomoćna ploha 2

P<>mOCOO PIO,/
~lr~
~I l
_lJ -- ~;...L...+-~-r',-----\---+-I-
ploha dopunskog
stosea

____ ~~dQ_~ pomoćna

ploha

Sl. 326.1 Izbor uporednih površina stožnika

326
 Pomoćna udaljenost Kh (sl. 326.1) je udaljenost slobodno odabrane plohe
okomite na os vrtnje u odnosu prema usporednoj površini. Pri ugradnji
stožnika aksijalni položaj zupčanika može se osigurati pomoću distancionih
limova. Distancioni limovi ili prsteni dovode se nakon mjerenja zračnosti
na potrebnu mjeru Sl i Sz i ugrađuju. Usporedne površine ležaja mogu biti
i s:elne površine ležaja (sl. 327.1), a isto tako i stupnjevane površine vratila.

o
ci'
'N
~
o
e
,~
>
8.
O
e
u
-- '"
o
\it
:::J

~ ravnaloqopunskog
stosca

Sl. 327.1 Točna ugradnja stožnika pomoću dosjednih distančnih

prstena

327
I
Proračun stožnika s ravnim zubima
Treba dimenzionirati zupčani par stožnika s ravnim zubima za pogonsku snagu
p = 0,612 kW, pogonski broj okretaja n, = 15,6 s-' (940 min-'), gonjeni broj
okretaja n, = 5 s-' (300 min-'). Kut kojeg zatvaraju osi vrtnje iznosi ~ = 90°.
Pogonski faktor K, = 1. Kut zahvatne crte rl. = 20°. Predviđeno je da zupčani
par bude V-NULTI s x, = + 0,4, x, =-0,4, da zubi neće biti toplinski obrađeni.
Odabrano je z, = 10, m = 5mm.

Oznake i primjedbe Zupčani k 1 Zupčani k 2

. 15,6
Broj zubi z, = l Z, = -5- . 10 = 31,3
z, m;n = 10 za z, = 10 (v, = 2,4 m/s)
v = 0,8 ... 4 m/s odabrano z, = 31
z, 31
Prijenosni omjer i-- -z,- --- -
10- 3
- 1
,

Diobeni promjeri d, = z, m = 10·5 = 50 mm d, = z, m = 31 ·5 = 155 mm

z, 10
Kutovi diobenih tan O, = - - = - - = 0,323 O, = ~ - O, = 90 - 17° 52' 43"
z, 31
stožaca za ~ = 90°
O, = 17° 52' 43" O, = 72° 7' 17"
---------
Tjemene visine h" = (1 + x,) m = (1 + h" = (1 - x,) m = (1-
zuba +0,4)5 = 7,0 mm - 0,4) 5 = 3,0 mm
d" = d, + 2 ha' cos O, da' = d, + 2 haz cos O,
Tjemeni promjeri = 50 + 2·7 cos 17,879° = 155 + 2 . 3 cos 72,12°
zupčanika
da' = 63,324 mm da' = 156,842 mm

Dužina izvodnice d, 50
diobenog stošca R= = = 81,43
2 sin O, 2 sin 17,879°
ha' 7 ha' 3
tan x,, = - - = - - = tan Xa' = - - = - - =
Tjemeni kutovi R 81,43 R 81,43
= 0,08596 = 0,03684
x" = 40 54' 48" Xa' = 20 6' 36"
-----_.
Oa' = O, + Xa' = 17 0 52' 43" + Oa' = O, + Xaz = 72 0 7' 17" +
Tjemeni kutovi
stožaca + 40 54' 48" + 20 6' 36"
Oa' = 22 0 47' 31" O,, = 74° 13' 53"
I
1 1
Širina zuba b ::;
-
"3 R = -3 81,43 = 27,14 mm, odabrano b = 25 mm
b sin O,, b sin Oa'
d;" = dal -2 d;" = d a,-2
cos Xa' cos Xa'
Unutrašnji promjeri d;a' = 63,324 - 2· d;a' = 156,842 - 2·
tjemene kružnice 25 sin 22 0 47' 31" 25 sin 74° 13' 53"
cos 40 54' 48" cos 20 6' 36"
d;a' = 43,883 mm d;a' = 108,691 mm

328
 Oznake i primjedbe I Zupčanik 1 Zupčanik 2

dl d2
Diobeni promjeri dVI = - - = d v2 = - - =
dopunskog cos OI cos 02
50 155
= -----:--::-:-=--:-:--:-:- = 52,54 mm = - - - - - - = 504,85 mn:
zupčanika
cos 17° 52' 43" cos 72° 7' 17"
Tjemeni promjeri dVal = dVI + 2 haI = 52,54 + dVa2 = d V2 + 2 ha2 = 504,85 +
dopunskog
zupčanika + 2 . 7 = 66,54 mm +2·3 = 510,85 mm

Promjeri temeljne dVbl = dVI cos (J. = 52,54 . d Vb2 = d V2 cos (J. = 504,85·
kružnice dopun-
skog zupčanika . cos 20° = 49,37 mm . cos 20° = 474,4 mm
Razmak osi ---1---------------'----- ---------

= 52,54 +2 504,85 = 278,695 mm

(računska vrijed-
nost) dopunskih
zupčanika

E
a:
= --
pe
= p COS (J.
= 1t m cos (J.
= El + E2 - E.

-v 2 2
y' 33,272- 24,685 2
= 1,51
rYal- rvbl

Stupanj 1t m cos (J. 1t 5 cos 20°

prekrivanja .. I 2 2
\' rVa2 - rvb2 y' 255,425' - 237).2
E2 = -1t-m-cos
- - = ----:::---::-:---
1t 5 cos 20°
= 6,42
(J.

E. = ar sin = 278,695· sin 20° = 6,46

(J.w

1t m cos (J. 1t 5 cos 20°

Erz = E
I
+ E2 - Ea = 1,51 + 6,42 - 6,46 == 1,47
Proračun opteretivosti
zupčanik 1 I zupčanik 2
Kontaktno
naprezanje lJ" =Z Z Z I +1 Uv F'm K .::5 lJ"
ukinematskom H M Hv tV -V Uv b d Vml Ha: - HP
polu C.
Orijentacijske ZHV = 2,5 , Z tV = 1, K Ha: = 1
vrijednosti za
za čelik na nodularni lijev ZM 181 y' MPa
faktor materijala =
1-.-,.--,-;----;-----;---1------------------------
Prijenosni omjer Zv2 z,jcos 02 31/cos 72° 7' 17"
dopunskih
zupčanika
Uv = --
ZvI
=
ZI/COS OI
= ---:--:---:-=--:-:::-:-::-:-:- = 961
lO/cos 17° 52' 43" '
Srednji promjer
stožnika dOlI = dl - b sin OI = 50 - 25 sin 17° 52' 43" = 42,32 mm
Srednji modul drnI 42,32
stožnika mm =- = - - = 4,232 mm
ZI 10
Diobeni promjer ZI mm 10·4,232
srednjeg dopunskog
stošca
dVml =- -=
cos OI cos 17° 52' 43"
= 44,5 mm

329
 Oznake i primjedbe Zupčanik l Zupčani k 2
I
Nazivni okretni PI 612 612
TI =--=--= = 6,244 Nm = 6 244 Nmm
moment WI 21t nl 21t 15,6
--
Obodna sila 2·6244
2TI
stožnika Ftm=Kr - - = l
dml 42,32
= 295 N
+
9,61 1 295
Kontaktno
naprezanje bokova
ukinematskom
polu e
O'H

N
= 181 . 2,5 . l
J 9,61 25· 44,5
·1 =
=243--
mm'
Odabrana sigurnost I
protiv stvaranja I SHI = 1,6 SH2 =2 I
rupičavosti
(pittinga)

C.0645, lim = 400 MPa NL 60 O'H = 490 MPa

lim
Materijal
O'H
200 MPa nodularni
O'F lim = 220 MPa
O'F lim =
lijev

400 490
= -SHI- = =
aH aH
Dopušteno = - - = -- =
lim lim
--
1,6
(jHPI CTHP2
kontaktno SH' 2
naprezanje = 250MPa = 245MPa
Kontrola da li je
kontaktno napreza· O'H = 243 MPa < O'HPI = O'H = 243 MPa < O'HP2 =
nje u dopuštenim = 250MPa = 245MPa
granicama
F tm
=-
F tm
Naprezanje O'FI = --y Y K <
bm m Fl EV Fa =
0'F2 - Y F2 Y
b mm K ~
korijena zuba
EV Fa-

orijentacijske ~ O'FPI ~ 0'FP2

vrijednosti Y EV = l, K
Fa
=1 Y EV = l, K
FCL
= l

Faktor oblika YFI = t (ZvI, x, , a= 0) = 2,68 YF' = t (Zv' , X" a= O) = 2,34

295 295
O'FI =
25·42,32
. 2,68· l . l O'F2 = ·234·1·1
25·42,32 '
Naprezanje
korijena zuba N N
O'FI = 7,47 - - = 7,47 MPa
mm'
O'F' = 6,52 - - = 6,52 MPa
mm'
Sigurnost protiv
loma korijena SFI = 1,8 SF' = 2,0
zuba
(JF limI 200 aF tim2 220
Dopušteno napre- Q"FPl :=: - - = -- a'fP2=--=--
SFI 1,8 2,0
zanje zuba u
SF'
N N
korijenu O'FPI = 111-- = 111 MPa
mm'
0'FP2 = 110 - - = 110 MPa
mm'
Kontrola da li se
I naprezanje
kreće
korijena
u dopuštenim
O'FI = 7,47 MPa < 0'FP1 = O'F' = 6,52 MPa < 0'FP2 =
= 111 MPa 110MPa
granicama
=

330
 11. STOZNICI S KOSIM IZAKRIVLJENIM
ZUBIMA; STOZNICI S KOSIM ZUBIMA

Ovi stožnici pripadaju grupi zupčanika sa zakrivljenim zubima. Zakrivljeni

karakter imaju bokovi malog zupčanika, dok su bokovi velikog zupčanika
tek neznatno zakrivljeni. Zupčanici s kosim zubima izrađuju se na istim
odvaInim strojevima na kojima se izrađuju oktoidni bokovi stožnika s n1\'-
nim zubima. Dva boka zuba blanjaju se istodobno pomoću dvaju noževa
koji vrše pravocrtno gibanje, pri čemu pravci njihovih oštrica opisuju rav-
nine dvaju bokova jedne uzubine zupčane ploče. U usporedbi sa stožnicima
s ravnim zubima, stožnici s kosim zubima imaju veći stupanj prekrivanja
jer se u zahvatu nalazi stalno veći broj zubi (sl. 331.1). Dok kod stožnika s
ravnim zubima stupanj prekrivanja ovisi isključivo o prekrivanju profila E ,
fJ.
kod stožnika s kosim zubima dolazi i do stupnja prekrivanja bočne linije
(E ), tako da je ukupni stupanj prekrivanja dan zbrojem E + E , pa je zbog
~ fJ. ~
toga rad zupčanika mirniji.

Sl. 331.1 Slika zahvata stožnika s kosim zubima

11.2 STUPANJ PREKRIVANJA E

fJ.

E
fJ.
=
Pte

Pri tome j'e rv = Zv • m t l2, rva = rv + mn, rvb = rv cos ·(Xt, Pte = mn • 1t/cos ~m'
tan (Xt = tan (X/cos ~m «(X = 20° je kut zahvatne crte NULTOG zupčanika),
mt = mn/cos ~m •

Stupanj prekrivanja bočnih linija:

cp • Ra
E ~ =g~ /Pt m = - - ,
Ptm
gdje je

Pim = mnm . 1t/COS ~ - srednji čelni korak.

331
 ~----------------- ..-

!
I
/

Sl. 332.1 Zupčasta ploča (osnovni zupčani k) stožnika s kosim zubima

Kut dodirnog luka bočne linije cp (sl. 332.1) najlakše se utvrđuje crtanjem.
Stupanj prekrivanja bočne linije E ovisi o toku linije boka. Kod stožnika
~
s kosim zubima treba da je polumjer kružnice (p) koju tangiraju bokovi
kosih zubi (sl. 332.1) tolik da bude Ej! ~ 1. Prevelik polumjer potrebno je iz-
bjegavati, jer se u protivnom javljaju nepotrebno velike aksijalne sile:

p = (Ra -- b/2) sin ~m' P = R • . sin~., p = (R. -- b) sin ~i'

Ukupni stupanj prekrivanja:

Općenito se uzima E
~
= 1, b ~ 10 . b ~ 10 mnm i b ~ R./3,5 .

Na vanjskom obodu kut nagiba boka ~a, a na unutrašnjem ~i' Za uvjete

zahvata mjerodavan je srednji čelni presjek dopunskog zupčanika, dok je
za proračun opteretivosti mjerodavan normalni presjek NN. Isto je tako
za proračun mjerodavan srednji broj zubi fiktivnog dopunskog zupčanika:

Zv z
cos3 ~m cos o
Zn=--- -------------= -----------
cos3 ~m cos2 ~bm cos ~m

z
=
Zv
cos o . cos 3 ~m

332
11.3 BROJ ZUBI DOPUNSKOG ZUPCANIKA (VIRTUELNI BROJ ZUBI)

Broj zubi dopunskog zupčanika (virtuelni broj zubi) mjerodavan je i za

proračun graničnogbroja zubi (da ne bi došlo do podrezivanja):

,
Zgk = Zg
, to
cos o . cos
3 (.l
I-'m

Zgk = 14 cos o . cos 3 ~m (cx = 20°) .

Stožnici s kosim zubima izrađuju se sa standardnim veličinama srednjih
d
normalnih modula mnm = m (tablica 333.1), što ujedno odgovara
cos ~m
Z •
normalnim modulima čelnikas kosim zubima, ovdje srednjim dopunskim
čelnicima. Prema sl. 334.1, geometrijske mjere stožnika s kosim zubima jesu:

11.4 GEOMETRIJSKE MJERE STOZNIKA S KOSIM ZUBIMA

Tablica 333.1
,

Jednadžbe sa proračun dimenzija stožnika s kosim zubima

mnm • z
Srednji diobeni promjer d tm = I
cos ~m

Srednji polumjer zupčane ploče Rm = rtm/sin O

Vanjski polumjer zupčane ploče Ra = Rm + 0,5 b

,

Diobeni promjer dt = d tm (1 + 0,5 b/Rm)

Tjemena visina zuba ha = mnm Ra/Rm

I

Podnožna visina zuba hf = 1,2 ha

Tjemeni promjer dia = dt + 2 ha cos O

Podnožni promjer d tf = dt - 2 hf cos O I
\ I

Ponekad se vanj,ski normalni modul .~ izvodi kao standardni (tablica 1).

U tom slučaju je ha = mn, hf = 1,2 mn, pa je ham = ha Rm/Ra, hf = 1,2 ha·

333
 rv
~------------~--

i.. dv

l------ ~~_R_"__ _ __

Sl. 334.1 Svođenje stožnika s kosim zubima na čelnik s kosim zubima

z'
Prij'enosni omjer apsolutni u = -"-, a virtualni (dopunskih zupčanika)
Zj
zvl
= - - . B rOJ. zub·l zupcaste p loce zp = - -
~

u. = u cos 01
... / ...
cos 02 v v ....

~ ~O
Kutovi diobenih stožaca iznose:
1 Zl
k = 90°: tan 01 = - - , tan 02 = - - = u;
u ZI

Sink sink
k < 90 o :tan 01 = - - - - tan 02 = - - - - -
U + cos k

sin (180 - k) sin (180 - k)

k > 90°: tan OI = , tan 02 = ---------
U - cos (180- k) ZI
< - - cos (180 - k)
Zz

11.5 FAKTOR POMAKA PROFILA I BROJ ZUBI z" DOPUNSKOG

ZUPCANIKA ST02:NIKA S KOSIM ZUBIMA (sl. 335.1)

Faktor pomaka profila dopunskog zupčanika iznosi:

334
Sl. 335.1 Kut pomaka profila x na

t
zupčastoj ploči (prikazan je
negativni pomak)
~
-+-_x+-__ diobena ravnina
eli
- !
-7sredin
o Profila

tan ex' R
x=-----
COS ~111 rn, COS ~m • mtm

d dm
Pri tome je mt = --, a mtm = --o
Z· Z

Kod zupčanika s kosim zubima dobivaju se, ovisno o visini zuba, razli-
brojevi zuba dopunskih zupčanika Zn' Ako je visina zuba proporcionalna
čiti
normalnom modulu, iznosi:

Zn=-------
cos 2 ~bm . cos ~m

Za visine zuba proporcionalne čelnom modulu:

Zn=-----
cos2 Bbm

Ako ozubljenje odstupa od standardnog profila prema JUS-u M. Cl. 016,

mogu se veličine hF' snF i !lnF očitati iz uvećanog crteža oblika zuba dopunskog
čelnika (sl. 335.2). Oblik zuba određen je prema:

tan exR
Zn=----- x = -------
cos 3 Bm mt cos ~m

Sl. 335.2 Veličine hF, SnF, a.F

335
11.6 SILE NA STOžNICIMA S KOSIM ZUBIMA

Na sl. 337.1 prikazane su sile na stožnicima s kosim zubima. U normalnom

presjeku (NN) sila sa zuba na zub Fbnl rastavlja se u dvije komponente Fnl
(normalna obodna sila) i Fnrl (normalna radijalna sila). U tlocrtu razlaže se
sila Fnl na obodnu silu Fti i silu u smjeru izvodnice plašta F sl ' Sila Fnrl i Fsl
daju rezultantu Rl koja se rastavlja na aksijalnu Fal iradijalnu Frl kom-
ponentu.
Na zupčani k 1 djeluju ove sile:

TI Pl
- obodna: F11 =---=
r,mi WI . r trul

mnmZ
r,m =
2 cos ~m

sin OI
- aksi j alna: Fal = Fti ( tan (Xn =+= tan ~m cos OI ),
cos ~m

cos 01
radijalna: Frl = Fti ( tan (Xn =+= tan ~m sin 01 ).
cos ~m
Na zupčani k 2 djeluju ove sile:

- obodna:

sin 02 )'
- aksijalna: Fal = Ft2 ( tan (Xn =+= tan ~m cos 02 ,
cos ~m

radijalna: Fr2 = Ft2( tan (Xn COS 02 =+= tan ~m sin 02 ) .

cos ~m

Gornje jednadžbe vrijede za smjer gibanja pogonskog zupčanika u smje-

ru kazaljke na satu i lijevu zavojnicu pogonskog zupčanika. Ako je smjer gi-
banja i smjer nagiba boka zuba jednak kao na sl. 337.2, onda u slijedećoj
jednadžbi za pogonski zupčanik dolazi predznak plus (+), a za gonjeni zup-
čanik predznak minus (-):

sinOI~) )
Fal (2) = Ft ( tan (Xn =+= tan ~m cos OI (2) •
cos I3m

Kod stožnika s ravnim zubima ovisila je veličina aksijalne sile samo

o kutu izvodnice stošca (OI (2) i kutu zahvatne crte «(Xn), a bila je usmjerena
uvijek suprotno vrhu stošca. Kod stožnika s kosim zubima ovisi veličina i
smjer aksijalne sile još i o kutu nagiba boka (~m) i od smjera vrtnje.
Kod suprotnog smjera gibanja i nagiba boka dobiva pogonski zupčanik

336
 Sl. 337.1 Sile na boku pogonskog stožnika s kosim zubima

predznak - (minus), a gonjeni zupčanik predznak + (plus). Ako je rezultat

proračuna pozitivan, aksijalna sila djeluje od vrha stošca. Ako je rezultat
proračuna negativan, aksijalna sila djeluje prema vrhu stošca. Pri danom
smjeru gibanja zupčanika potrebno je smjer nagiba boka zuba birati tako
da aksijalna sila gonjenog zupčanika djeluje prema van (+ Fa).
Isto tako ovisi i smjer radijalne sile Fr O kutu izvodnice stošca OI (2),
kutu zahvatne crte an i kutu nagiba boka zuba ~m' Kod 1: = 90° određena
je veličina radijalne sile od aksijalne sile zupčanog para:

COS 01 (2) . )
Frl (2) = Ft ( tan an =+ tan ~m SIn OI (2) •
COS ~m

Ako je smjer gibanja i smjer zavojnice jednak (sl. 337.2), u gornju jednadžbu

-F,

..
-Fa

Sl. 337.2 Ovisnost smjera aksijalne

i radijalne sile

22 - Ozubljenja i zupčanici 337

valja za pogonski zupčanik upisati predznak minus (-) a za gonjeni zup-
čanik predznak plus (+).
Ako je smjer gibanja suprotan nagibu boka zuba, za pogonski zupčanik
uvrštava 'se predznak plus (+), a za gonjeni zupčanik predznak' minus (-).
Tok uzdužnih linija bokova odgovara zupčanoj ploči u ravnini papira
razvijenog plašta stošca. Gledano s vrha stošca, zupčanik u zahvatu ima
jedan lijevi, a drugi desni nagib boka.

11.7 OPTERE TIVO ST STOZNIKA S KOSIM ZUBIMA

Stožnici s kosim zubima imaju radi istodobnog zahvata većeg broja zubi,
II odnosu prema opteretivosti i radnim svojstvima, iste prednosti kao i
čelnici s kosim zubima. (Veći stupanj prekrivanja, mirniji rad (manja buč­
nost), veća opteretivost bokova i korijena zuba, niži granični broj zuba, veći
prijenosni omjer kod istih dimenzija nego kod stožnika s ravnim zubima).

11.7.1 OPTERETIVOST KORIJENA ZUBA

Osnovu za proračun opteretivosti korijena čini ekvivalentni čelnik dopunskog
zupčanika
F tm
eTF 0= - - - - • Y . Y . Y .K .K -~ O"FP,
h . mnm F EV ~ FtI F~

gdje je
naprezanje na savijanje korijena zuba
- obodna sIla na diobenom promjeru u sredini širine zuba

- nominalni modul u sredini širine zuba

faktor oblika zuba izračunava se prema obliku zuba čelnika
dopunskog zupčanika (sl. 335.1):

mnm
( ~)cos
(InF

YF = --------
( _S_nF_)J COS tL.,
mnm

Za zupčanike standardnog profila prema JUS-u M. Cl. 016,

može se Y F u ovisnosti o x i Zn očitati iz dijagrama na sl. 152.1
Dijagram vrijedi za zupčanike bez skraćenja glave zuba. Prj
skraćenju glave mijenja se Y F samo neznatno, tako da može
biti zanemareno. Broj zubi dopunskog zupčanika iznosi kod
L = 01 + 02 = 90°:

338
 Vl + U 2
u
y - faktor učešća opterećenja dopunskih zupčanika; općenito iz-
EV
nosi Y.v = 1
y - faktor utjecaja zakošenosti zuba na raspodjelu naprezanja
f3
u korijenu zuba, Y = 1- L120 za ~ do 30°; za ~ > 30° iz-
~
nosi Y = 0,75 (sl. 339.1)
f3
K - faktor raspodjele opterećenja, K = 1
Fil Fil

K - faktor raspodjele opterećenja po dužini boka, K = 1

Ff3 Ff3

. k .. Y S K Fl<
- d opuŠ teno naprezanje orljena zub a, (fFP
(fF lim
= ---
SFmin
(fFlim U MPa - dinamička izdržljivost u korijenu zuba pogonskog i go-
njenog ziUpčanika, tablica 169.1
- minimalni faktor sigurnosti protiv loma u korijenu zuba
- faktor zareznog djelovanja; ako je polumjer zakrivljenja
korijena zuba veći od 0,25 mn, Y s = 1; za određivanje polu-
mjera zakrivljenja može se koristiti zakrivljenje alata; ako
je PF ~ 0,25 1nn, mora se faktor Y s posebno računati
- faktor veličine, K Fx = 1

1.00

t
-JP.
0.95
0.90
0.85
"'" ~ ......
.........
..........
....................
0.80
0.75 ...............
0.70
o 5 10 15 20 25 30 35 40 45°
-13

Sl. 339.1 Ovisnost faktora utjecaja zakošenosti boka YI!

od kuta zakošenosti boka ~

11.7.2 OPTERETIVOST BOKOVA

Za proračun opteretivosti bokova osnovu čini ekvivalentni čelnik dopun-
skog zupčanika.

339
 I F tm
(TH = Z
Hv
Z Z
M tV
V bdvI

(TH = Z
Hv
Z Z
M
J~
bd
JI Uu2 + 1 K Ha
K
H~
~ (THP,
EV
ml

gdje je
(TH u MPa - kontaktno (Hertzovo) naprezanje u kinematskom polu
- faktor oblika zuba za djelovanje sile u kinematskom polu
ovisi o kutu nagiba boka Bbm na temeljnoj kružnici i kutu
zahvatne crte u čelnom presjeku dopunskog zupčanika (at).
Za NULTE ili V-NULTE vrijedi (at = atw):

Bbm
ZH =
v
J cos
sin 2 at

dijagrama na sl. 182.1

- faktor materijala dan je u tablici 179.1
- faktor prekrivanja za opterećenje bokova, Z = 1
EV

- obodna sila na diobenom . promjeru u sredini širine zuba

2 TI max
F tm =----
drni
d VI u mm - diobeni promjer dopunskog zupčanika malog zupčanika
d VI = drni / cos OI; OI = kut izvodnice diobenog stošca po-
gonskog zupčanika;

- diobeni promjer stožnika pogonskog zupčanika

u - prijenosni omjer = ZJZI

- prijenosni omjer dopunskog zupčanika Uv = u cos OI/COS 02 =

= zvJzvI; za 1: = 01 + 02 = 90° je Uv = u 2

340
 - faktor raspodjele opterećenja za opteretivost bokova,
K =1
Ha

K - faktor raspodjele opterećenja po dužini boka za opteretivost

H~
bokova, K = 1
H~

O"HP U MPa - dopušteno naprezanje bokova za pogonski i gonjeni zupčanik

Hlim
O"HP = - - - . KL . K Hx • ZR • Zv . ZN .
SH min
(Značenje pojedinih oznaka vidi kod stožnika s ravnim zu-
bima)

12. STOŽNICI SA STRELASTIM ZUBIMA

Osim stožnika s kosim zubima, izrađuju se i stožnici sa strelastim zubima.

Na sl. 341.1 prikazana je zupčasta ploča stožnika sa strelastim zubima.
Načelo izrade stožnika sa strelastim zubima počiva na valjanju satelita
Z2 s osi vrtnje OI po unutrašnjem obodu zupčanika ZI (sl. 342.1). Gibanjem
__ l
nastaje hipocikloida HC. Ako je ekscentrici tet OI O = el = - - rl' tj.
4
3
nastaje poseban slučaj hipocikloide, tj. asteroida. Alat A
rl 4
čvrsto vezan uz kolo Zl stvara krivulju k koja ograničava strelaste bokove
zuba (produžena hipocikloida). Dva noža uložena su u glavi držača noža.
Ta vrst ozubljenja rijetko se upotrebljava.

Sl. 341.1 Zupčasta plQča

stožnika sa strelastim
zubima

341
 Sl. 342.1 Princip izrade "toinika
sa strelastim zubima

13. STOŽNICI SA ZAKRIVLJENIM ZUBIMA

OPĆENITO O STOŽNICIMA SA
ZAKRIVLJENIM ZUBIMA
Prednosti koje se javljaju kod čelnika s kosim zubima u odnosu prema
čelnicima s ravnim zubima, dolaze također do izražaja kod stožnika sa
zakrivljenim zubima u odnosu prema stožnicima s ravnim zubima. Zubi, kao
i kod čelnika s kosim zubima, ulaze postepeno u zahvat i izlaze postepeno
iz zahvata. Potrebno je odmah naglasiti da je prednost stožnika sa zakriv-
ljenim zubima u odnosu prema ravnima mnogo veća nego što je kod čelnika
s kosim zubima u odnosu prema čelnicima s ravnim zubima. Stožnicima
sa zakrivljenim zubima ostvaruje se miran hod i kod malog broja zubi ma-
log zupčanika, kao i kod prenošenja velikih snaga kod visokog broja okre-
taja. Ove prednosti ostvaruju se i kod konzolno (nepovoljno) uležištenog ma-
log zupčanika.
Osnovni zupčani k čelnika ima oblik ozubnice i predstavlja zupčanik
beskonačno velikog promjera. Kod stožnika je osnovni stožnik kružna ploča
s konačno velikim promjerom stožnika. Ako pogonski zu.pčanik ima desni
nagib boka zuba, gonjeni mora imati lijevi nagib i obratno kao i kod čel­
nika s kosim zubima. Ako se traži određen smjer okretanja zupčanog para,
smjer zakrivljenja boka valja birati tako da aksijalna komponenta sile zuba

Sl. 342.2 Sila Fa :>a smjerom od vrha stošca dobiva predznak j.,
a sila F. sa smjerom ka vrhu zuba dobiva predznak -

342
djeluje prema van, tj. ne prema vrhu stošca, već od vrha stošca (sl. 342.2).
Inače bi se mali zupčanik zaglavljivao u uzubine velikog.
Stožnici s ravnim zubima ulaze u zahvat najedanput po cijeloj dužini
boka, pogonski svojim podnožjem, a gonjeni svojim tjemenim dijelom (sl.
343.1), a isto tako najedanput izlaze iz zahvata. Zato već i mala greška u ko-
raku izaziva buku i udare. ledino na pravcu koji odgovara izvodnici diobe-
nog stožca, zub se po zubu samo valja (nema klizanja). Ta činjenica je vrlo
nepovoljna jer ne omogućava stvaranje potrebnog uljnog filma.

Sl. 343.1 Zahvat zuba na ulazu i izlazu iz zahvata s naznakom sila

trenja na pogonskom ztlpčaniku

Trajanje zahvata ograničeno je samo na dužinu zahvata profila, tako da

stupanj prekrivanja tek malo prelazi brojku 1. U zahvatu se najvećim dije-
lom nalazi samo jedan par zuba. Da bi postigao točan i konstantan prije-
nosni omjer, moraju profili bokova biti točni na cijeloj visini zuba. Mon-
taža stožnika s ravnim zubima mora biti točna, jer će dodir po cijeloj
dužini boka moći biti ostvaren samo onda ako je montaža izvršena tako da
to omogući. Pri opterećenju dolazi do deformacije samih zubi kao i do
deformacije uležištenja. To izaziva otklon iz točnog položaja, a dovodi do
rubnih pritisaka na krajevima zuba. U točkama zahvata bokova zuba stož-
nika imaju brzina klizanja i trenje vezano uz klizanje takav smjer da
površinske slojeve boka pogonskog zupčanika gura od kinematske kružnice
prema tjemenu i podnožju, a gonjenog zupčanika prema kinematskoj
kružnici.
Na diobenom stošcu klizanje je jednako nuli, pa dolazi do valjanja
bokova. Na toj osnovi moguće je upoređivati uvjete zahvata stožnika s rav-
nim i zakrivljenim zubima. Stožnici sa zakrivljenim zubima imaju zahvat
u liniji koja teče dijagonalno (sl. 343.2). Zub ulazi u zahvat svojim debljim

r--
/
---- \

1
/ slika \
/ nošenja
I sli~a
/ nosenja2 \
/ \

----
LI ______ _ I~~ ......___ \ ~

2
Sl. 343.2 Zahvat stožnika sa Sl. 343.3 Pomicanje slike nošenja
zakrivljenim zubima prema krućem dijelu zupčanika l i 2

343
krajem, a izlazi iz zahvata na tanjem kraju. To vrijedi za mali i za veliki
zupčanik. I ovdje, kao i kod stožnika s ravnim zubima, zahvat počinje na
podnožnom dijelu pogonskog zupčanika i postepeno prelazi na tj,emeni dio.
Pogodnom tehnologijom postiže se pri izradi da se slika nošenja (nalije-
ganje bokova) locira na površinu smještenu u sredini širine zuba.
Slika nošenja ima velik utjecaj na eksploatacijske karakteristike stož-
nika sa zakrivljenim zubima. Zahvat zubi je ispravan, bez buke i onda kada
međusobni položaji zupčanika nisu točni. Razni međusobni položaji zupča­
nika izazvani odstupanjima mjera i netočnostima montaže mijenjaju samo
položaj slike nošenja. čim je opterećenje zuba veće, pomiče se slika nošenja
prema debljem (krućem, manje elastičnom) dijelu zuba, i to na oba zup-
čanika (sl. 343.3). Slika nošenja na pogonskom zupčani ku nalazi se na kon-
veksnom boku, a na gonjenom zupčaniku na konkavnom dijelu boka. Pos-
ljedica pulzirajućeg opterećenja jest izmjenična promjena položaja slike
nošenja. Pri tome zahvat ostaje i dalje dobar.
Širina slike nošenja ovisi o razlici polumjera zakrivljenja konveksnog
boka pogonskog i konkavnog boka gonjenog zupčanika (sl. 344.1).
Manje kruti zubi i elastično vratilo dat će manju površinu slike no-
šenja, ali zato veće specifične pritiske.

Sl. 344.1 Slika nošenja ovisi od razlike radijusa zakrivljenja

konkavnog i konveksnog boka

Kruti zubi vratila i kruta uležištenja daju veću povrsmu slike nošenja
i ,time niže specifične pritiske bokova. Veličina i položaj slike nošenja do-
biva se odgovarajućim podešavanjem stroja. Konačan položaj slike nošenja
dobiva se nakon toplinske obrade lepanja i urađivanja zupčanika, pri čemu
se gonjeni zupčanik malo koči da bi se postigao određeni pritisak između
zubi.
Dodir stožnika sa zakrivljenim zubima ostvaruje se na krivulji koja je
ograničena slikom nošenja (sl. 344.2). Iz slike nošenja vidi se dalje da se

Sl. 344.2 Širina slike nošenja

344
napadna točka sile koja savija zub nalazi stalno negdje oko sredine slike
nošenja, tako da je krak savijanja povoljniji (manji) nego kod stožnika s
ravnim zubima, a i samo zakrivljenje bokova povećava otpornost na savi-
janje.
Na ravnomjernost prijenosnog omjera i tihi rad zupčanika u zahvatu
utječe u velikoj mjeri zahvat zakrivljenih bokova po dužini diobenih kri-
vulja (sl. 344.2). Na uskom pojasu tih krivulja u odnosu prema malom za-
krivljenju bokova po visini zuba dolazi do valjanja bokova. Prema tome je
ovdje trenje zuba malo.
Trajanje zahvata po dužini boka raste s kutom zakrivljenja boka f3m
(sl. 345.1). Stupanj prekrivanja bočnih linija iznosi:

g~
E =--.
~ Pt

Ukupni stupanj prekrivanja dan

je zbrojem stupnja prekrivanja pro-
fila i stupnja prekrivanja bočnih linija:

Sl. 345.1 Dodirni luk bočne linije

U zahvatu se nalaze uvijek najmanje dva para zubi, pa prema tome se i

opterećenje prenosi preko dvaju parova zubi.
Prednosti stožnika sa zakrivljenim zubima:
- tihi rad i pri visokom broju okretaja i pri konzolnom uležištenju,
- prijenosni omjer može biti velik,
- kod ZI min = 5 ne dolazi još do podrezivanja,
- opteretivost na savijanje i kontaktni pritisak povećana je u odnosu
prema stožniku s ravnim zubima,
- vijek trajanja je duži nego kod stožnika s ravnim zubima,
- produktivnost izradnih strojeva je veća,
- težina zupčanih parova je mala,
- trošenje zubi je ravnomjernije nego kod stožnika s ravnim zubima,
- stupanj prekrivanja veći je nego kod stožnika s ravnim zubima.
Nedostaci:
- opterećenje ležaja i vratila veće je nego kod stožnika s ravnim zubima,
- proračun je složeniji,
- strojevi za izradu su skupi a traži se kvalificiranija posluga stroja.
Prema različitim tehnologijama izrade proizvedeni zupčanici sa zakriv-
ljenim zubima imaju srednji kut nagiba boka f3m najčešće između 35° do 40°,
a može biti i O°. Smjer nagiba boka pogonskog i gonjenog zupčanika je raz-
ličit. Najčešće korišteni oblici uzdužne linije boka zupčane ploče jesu:
1. Kružni luk (Gleason), sl. 346.1.
2. Produžena evolventa (Klingelnberg), sl. 347.1.
3. Produžena epicikloida (Klingelnberg, Oerlikon), sl. 349.1.

345
13.1.1 STOž:NICI SA ZAKRIVLJENIM ZUBIMA U OBLIKU KRUŽ:NOG LUKA

Kod Gleasol1ovih lučnih zubi (sl. 346.1) izrada se vrši pomoću glave za glo-
danje koja rotira, a na kojoj su kružno po obodu razmješteni trapezni noževi
koji u diobenom postupku izrezuju iz tijela zupčanika uzubine. Glava za glo-
danje s trapeznim noževima predstavlja zupčastu ploču koja se pri izradi
odvaljuje po zupčaniku koji se izrađuje.
Zubi Gleasonova zupčanika snizuju se prema vrhu zuba. Smjer nagiba
boka može biti lijevi i desni, a srednji kut nagiba boka ~m može biti nula ili
vrlo malen (5°). Takvi zupčanici zovu se Zerol, a imaju svojstva stožnika s
ravnim zubima, tj. aksijalne sile koje kod promjene smjera vrtnje ne mije-
njaju svoj smjer su niske, a izrada je mnogo ekonomičnija od izrade stož-
nika s ravnim zubima.
Stožnici s bokovima u obliku kružnih lukova mogu se brusiti. Prora-
čun dimenzija, opteretivosti i sila vrši se prema podacima proizvođača.

13.1.2 STOŽ:NICI SA ZAKRIVLJENIM ZUBIMA U OBLIKU EVOLVENTE

Klil1gell1bergovim postupkom izrađuju se pomoću puž nog odvainog stožastog

glodala u kontinuiranom postupku zubi čiji bokovi imaju na zupčastoj ploči
oblik malo izmijenjene produžene evolvente (sl. 347.1). Time se postiže da su

Sl. 346.1 Stožnici s lučnim zubima - Gleasan, proizvedeni

tanjurastom glavom za glodanje

346
bokovi sa svih strana zaobljeni (paloidno ozubljenje) i povoljna slika no-
šenja. Zubi imaju kon s tat nu visinu (ne snizuju se prema vrhu zuba), a
normalni korak i debljina zuba na vanjskom i unutrašnjem obodu gotovo
su jednaki.
Kut stošca pogonskog zupčanika Orl je, radi postizanja boljih pogonskih
uvjeta, u odnosu prema računskoj veličini diobenog stošca OI, smanjen za
korekcijsku vrijednost kuta r.'.lk, a kod gonjenog zupč,anika povećava se za
istu vrijednost.
Vrhovi tih tzv. izradnih stožaca ne podudaraju se (sl. 347.1). Veličina
korekcije kuta koja odgovara promjenljivom, izvana prema unutra rastućem
pomaku profila, ovisi o prijenosnom omjeru i; kod i ~~ 1 iznosi e.Polumjeri
zakrivljenja bokova pogonskog i gonjenog zupčanika su različiti (sl. 348.2).
Konveksni bok jednog zupčanika ima manji polumjer zakrivljenja od kon-
kavnog boka zupčanog para.
Time se i kod progiba vratila zbog opterećenja, promjene opterećenja
ili pogrešne montaže ostvaruje pravilna slika nošenja. Zubi se ne zaglav-
ljuju, a pri povećanju opterećenja slika nošenja se povećava. Međutim, spe-
cifično opterećenje ne raste proporcionalno s opterećenjem. Budući da je
trajanje zahvata veće nego kod stožnika s ravnim zubima, može pogonski
zupčani k imati mali broj zubi (ZI min = 6), a prijenosni omjer može biti velik

Sl. 347.1 Stažnici s palaidnim zubima -Klingelnberg, proizvedeni

stožastim pužnim kolom

347
(i = 15). U posebnim slučajevima može biti ZI min = 4. Veliki zupčanik može
biti istodobno u zahvatu s većim brojem malih zupčanika različitog broja
zubi. Ako se postavljaju veći zahtjevi na tihi rad zupčanih parova radi izbje-
gavanja vibracija, broj zubi gonjenog i pogonskog zupčanika ne smije biti
djeljiv (10: 50). Potrebno je birati 10: Sl. Smjer vrtnje može biti proizvo-
ljan. Dobro izrađeni zupčanici mogu se okretati u jednom i u drugom
smjeru. Klizanja uzduž bokova zubi nema.
Takvi se zupčanici primjenjuju tamo gdje se pri velikoj brzini vrtnje
zahtijeva ravnomjeran prijenos kutne brzine. Paloidni zupčani parovi mogu
biti NULTI, V-NULTI i V.parovi. Stupanj prekrivanja E = E + E • Kod
a. ~
zupčanih parova s malim brojem zubi pogonskog zupčanika mora biti
E > 2.5. Proračun dimenzija opteretivosti i sila vrši se prema podacima
proizvođača.

13.1.3 STOžNICI SA ZAKRIVUENIM ZUBIMA U OBLIKU

PRODUžENE EPICIKLOIDE (sl. 349.1)
Manji ciklopaloidni stožnici Klingenberga i Elloidni stožnici Oerlikona iz-
rađuju se kontinuiranim postupkom glodanja pomoću glava za glodanje.
Zupčaste ploče imaju bokove zakrivljene u obliku produžene epicikloide
(sl. 348.1). I ovdje se postiže slika nošenja na sredini boka zuba kao rezJUltat
različitih polumjera zakrivljenja bokova pogonskog i gonjenog zupčanika.
Visina zuba je kod jednog i drugog ozubljenja konstantna.
Noževi trapezastog oblika nisu na glavi za glodanje raspoređeni ravno-
mjerno po obodu. Skupina od tri noža leži na spirali. Svaka skupina noževa
sastoji ,se od noža koji grubo reže uZJubinu, od drugog noža koji oblikuje
konveksni bok i od trećeg noža koji oblikuje konkavni bolk. Za izradu para
zupčanika potrebne su dvije glave za glodanje: jedna lijevohodna ,i jedna
desnohodna. Eloidni zupčasti parovi mogu biti korigirani pomakom prof>Ha.

Sl. 348.1 Eloidno ozubljenje prema Sl. 348.2 Zakrivljenost bokova jednog
OerIikonu i drugog zupčanika

348
 Kod ZI < 10, a velikih prijenosnih odnosa bivaju zubi kod pomaka profila
zašiljeni, pa se zato visinski pomak dopunjava postranim. Proračun dimen-
zija, opteretivosti i sila vrši se prema podacima proizvođača.

Sl. 349.1 Stožnici sa zubima zakrivljenim u obliku produžene

epicikloidt! (ciklopoloide), Klingelnberg i Oerlikon

14. ZUPČANICI ZA MIMOSMJERNA VRATILA

14.1 OPćENITO O ZUPCANICIMA ZA MIMOSMJERNA VRATILA

Za razliku od zupčanih parova kod kojih se kinematski cilindri i stošci

valjaju jedan po drugom, a osi vrtnje su međusobno paralelne ili se sijeku,
ovdje je riječ o zupčanim parovima s mimosmjernim osima vratila. Kine-
matski cilindri i stošci ne valjaju se jedan po drugom s obzirom na to
da su obodne brzine na oba tijela različite, kako prema smjeru tako i prema
veličini. Time se dobiva da u smjeru linije boka djeluje dodatno relativna
brzina klizanja i dolazi do vijčanog gibanja. Prvotno su tijela zupčanih
parova bili rotacijski hiperboloidi dobiveni rotacijom jednog koso postav-
ljenog pravca (generatrise g) oko jedne i druge osi (sl. 350.1). Generatrisa g

349
predstavlja dodirniju liniju bokova. Od tijela hiperboloida praktično se upot-
rebljavaju samo deblje izvučeni dijelovi koji se opet zamjenjuju tijelima
jednostavnijih oblika. Srednji dio zamjenjuje se cilindrima, a krajnji dije-
lovi stošcima. Time se dobivaju vij čanici (čelnici sa zavojnim zubima) iz
srednjeg dijela hiperboloida i hipoidni zupčanici (vijčani stožnici) iz krajnjih
dijelova hiperboloida. Kao vijčanici primjenjuju se normalni čelnici s ko-
sim zubima kod kojih su linije bokova zavoj nice koje se zbog mimosmjer-
nosti osi vrtnje dodiruju u točki.

SI. 350.1 Nastajanje hiperboloida

Kut kojeg zatvaraju osi vrtnje kod hipoidnih zupčanika (vijčanih stož-
nika) iznosi najčešće 90°. Na sl. 351.1 prikazani su hipoidni zupčanici s mi·
mosmjernim osima vrtnje (na sl. 351.1.b prikazan je stožnik sa zakrivljenim
bokovima i osima koje se sijeku). Prema sl. 351.l.a i e mogu osi stožnika iz
položaja u kome se sijeku biti pomaknute u smjeru zakrivljenja boka (a)
i suprotno smjeru zakrivljenja boka (e). U prvom slučaju (sl. 351.1.a) bit će
čelni korak malog zupčanika veći od čelnog koraka velikog (tanjurastog)
zupčanika. U drugom slučaju (e) bit će čelnik korak malog zupčanika manji
od čelnog koraka velikog (tanjurastog) zupčanika. Promjeri malog zupčanika,
čelni modul i kut stošca 01 su zato odgovarajuće povećani odnosno sma-
njeni, u odnosu prema normalnim stožnicima sa zakrivljenim zubima. Uobi-
čajeno je da se pomicanje osi vrši u onom smjeru koje zahtijeva povećanje
promjera pogonskog zupčanika. Ovo vrijedi poglavito za zupčane parove
primjenjene u gradnji vozila. Kod tekstilnih strojeva primjenjuju se i sma-
njeni pogonski zupčanici. O smjeru pomicanja ne ovisi samo veličina nego i
oblik pogonskog zupčanika. Povećanjem pogonskog zupčanika mijenja se
(povećava se) i kut stošea (01), a smanjuje smanjen}em pogonskog zupča­
nika. Kut osi vrtnje najčešće je 90°, ali ne mora biti.
Bokovi stožnika sa zakrivljenim zubima ne kližu samo u smjeru visine
boka zuba, već i u uzdužnom smjeru. Time Je olakšano stvaranje uljnog
filma, a poboljšava se i mirnoća hoda. Nedostatak čine veliki zahtjevi koji
se odnose na mazivo. Kod veće mimosmjernosti osi dolaze u obzir samo
tzv. hipoidna ulja.

350
 Sl. 351.1 Stožnici sa zakrivljenim bokovima i mimosmjernim osima vratila
(hipoidni zupčanici)

Gonjeni zupčamcl (tanjurasti) stožnika sa zakrivljenim bokovima i mi-

mosmjernim osima vratila izrađuju se jednako kao i obični stožnici sa zakriv-
ijenim bokovima. Odgovarajući pogonski zupčanici obrađuju se u položaju
pomaknute osi. Prednosti hipoidnih stožnika leže u mogućnosti da se po-
gonski zupčanik uležišti s obje strane umjesto konzolnog uležištenja, kao i u
mogućnosti da se s jednog pogonskog vratila prijenos snage i gibanja vrši na
više gonjenih vratila.

14.2 čELNICI SA ZAVOJNIM ZUBIMA -- VIJčANICI (sl. 351.2)

Sparivanjem dvaju NULTIH čelnika s kosim zubima različitih kutova na-

giba boka (~l ;;ć ~2) s istim kutom zahvatne crte (Xn' dobivaju se cilindrični
zupčanici sa zavojnim zubima - vijčanici, čije se osi sijeku pod kutom:

1: = ~l + ~2'
Najčešće je kut 1: kod vijčanika 90°. Zubi obaju zupčanika imaju također
najčešće isti smjer nagiba, tj. oba su ili lijevohodna ili desnohodna. Radi bo-
lje iskoristivosti kut nagiba boka ~l mora biti veći od ~2' Dodir zuba je u točki
(sl. 351.3). Dodir se zuba odvija samo u označenom normalnom presjeku (sl.

Sl. 351.3 Dodir vijčanika u točki

351
353.1) na putu zahvata A E, tako da ne dolazi do prekrivanja uvjetovanog do-
dirnim lukom bočne linije (E,5)' Stupanj prekrivanja (E ) izračunava se kao kod
rl.
čelnika s ravnim zubima s brojevima zuba ZI = Znl, Z2 = Zn2 i modulom
=
m = mn, (Zn z/cos 3 ~).
Diobeni promjeri i osni razmaci izračunavaju se iz jednadžbi:
mn' ZI mn' Z2
dl = mti . ZI = - - - d 2 = m t2 • Z2 = - - -
cos ~I cos ~2

a=

Prijenosni omjer:

nl Z2 mn
i=--=--=----
n2 ZI dl cos ~I

nl Z2 d2 cos ~2
i=--=--=---
n2 ZI dl cos ~l

Kod ~ = 90° je i ~l + ~2 = 90° pa se može uvrstiti cos ~ = sin ~l

nl Z2 d2
i = - - = - - = - - tan ~l
n2 ZI dl

14.2.1 BRZINE NA VIJCANICIMA

Osim valjanja i klizanja boka zuba po boku zuba, dolazi još i do klizanja
uzduž linija boka zuba (vidi sl. 353.1). Zupčanik 1 okreće se obodnom brzinom
VI' a zupčanik 2 obodnom brzinom V2' U smjeru uzdužne linije bokova dje-
luju komponente Vkl = VI • sin ~1' Vk2 = V2 • sin ~2 •
Zbog različitog smjera, a i zbog različitih veličina vk1 i vk2, kližu bokovi
međusobno uzduž boka.

Iz trokuta A B e (sl. 353.1) dobiva se pomoću sinusnog pravila:

sink sin~

siny

Vk sin~ sin~
-- = - - = - - iz čega proizlazi
V2 sin A. cos ~1 '

352
 sin 1: sin 1:
Vk = Vkl + Via = Vl - - - = V 2 - - - .
cos ~2 cos ~l
Obodne brzine iznose:

Kod 1: = 90·
V2 V2 cos ~l
= - - - = -.--;
Vl Vl
Vk=---=---· Vk V2 = Vl ---·
cos ~2 sin ~l ' cos {31 sm {32 cos {32

Na sl. 353.1 označavaju bl min i b2 min projekcije puta zahvata A E. Budući

da se dodir ne može odvijati izvan ovih širina, nije opravdano uzimati veću
širinu zupčanika b nego što to zahtijeva projekcija kuta zahvata. Obično se
uzima b = 5 do 10 . mn .
Budući da je
mn = mu . cos ~l = mil . cos ~2'

cos ~2 Pt! Pt
m t =--,
cos (31 Pil 'lt

d2 • Pu . ZI = dl . Pil . Z2, tada je

zupčomk 2
dolje
/ II

Sl. 353.1 Obodne brzine, brzine klizanja, put zahvata AE, a) razvijeni plaštevi
diobenih cilindara, b) standardni profil

23 - Ozubljenja i zupčanici 353

 mti· ZI mn' ZI mu' Z2 mn' Z2
TI = T2 =
2 2 cos BI 2 2 cos B2

ZZ d2 m tl d 2 cos B2
=i (prijenosni omjer).
ZI dl mu dl cos Bl

14.2.3 SILE NA VIJCANICIMA

Iz sl. 355.1 proizlazi:
F nl = Rl cos p' , F n2 = Rz cos p' ,

Fti = Rl cos (BI- p') , FU = R2 cos (B2 + p'),

Fal = Rl sin (Bl - p') I Fal = R:z sin (B2 + p') ,
Frl = F nl tan an = Rl tan.cx.n cos p' ,

Fr2 = Fn2 tan an = R2 tan an cos p' ,

Frl tan an cos p'

Fti cos (~l - p') ,

Fu cos (Bz + p')

Fti cos (~2 - p')

Fa2
- = tan (~2 + p') ,
Fu
Zupčanik 1

- obodna sila:

- aksijalna sila:
tan an cos p'
- radijalna sila: FrI = Fti , - - - - -
cos (B! - p')

Zupčanik 2
cos (~2 + p')
- obodna sila: Fu = Fu ,
cos (~I- p')
-- aksijalna sila: Fal = Fu tan (~2 + p'),
- radijaina sila:

354
 - sile
- pogonski faktor (vidi tablicu 130.1)
- polumjer diobene kružnice
Pl
- nazivni okretni moment pogonskog zupčanika Tl = - -
WI

p' ( 0) reduciran kut trenja = 6° (kod dobrog podmazivanja),

tan p r.t.
tan p' = - - = - - = r.t.'
cos lXn cos lXn

....... pogons~

SL 355.1 Sile na vijčanicirna

14.2.4 ISKORISTIVOST VIJCANIKA

Iskoristivost 'll. je odnos korisnog rada na gonjenom zupčaniku (Ft2. V2)

prema uloženom radu na pogonskom zupčaniku (Fu • VI) :

cos <B2 + p') cos Bl cos Bl cos (~ + p')

'l1z = - - -
Fti . Vl cos (BI - p') cos B2 cos B2 cos (BI - p')

cos p' - tan (32 sin p' l-r.t.'tanB2

cos p' + tan Bl sin p' 1+ (1.' tan Bl

355
Odnosi među vijčanicima slični su odnosima između vijaka za pokretanje:
1 - tan p' tan ~2 1- (.L' tan ~2
~z= =
1 + tan p' tan ~1 1- (.L' tan ~1

Za l: = ~1 + ~ = 90° postaje sa ~2 = 90° -131

~z =
tan (~2 + p')
Ukupna iskoristivost
1 - tan p' tan ~2
~uk=~z~ = ~,
1 + tan p' tan ~1
gdje je
~z - iskoristivost vijčanog spoja
~ - iskoristivost pri kotrljanju (valjanju) zuba po zubu.

Pogonska snaga
P2
PI = - - = TI • WI,
~uk
gdje je
Tl Nm - nazivni okretni moment
Wl rad/s - kutna brzina.
~max - postiže se kod ~I = 0,5 (l: + p'). Samokočnost nastupa kod
~2 ~ 90° -p'.

14.3 OPTERETIVOST VIJCANIKA

Vijčanicima se mogU prenositi samo male snage (radi dodira bokova u točki).
Uzdužno klizanje bokova zahtijeva materijale otporne na trošenje, odnosno
toplinski obrađene materijale, kao i podmazivanje s visokotIačnim uljima
(EP ulja).
Proračun modula vrši se na osnovi faktora graničnog opterećenja Cgran
Obodna sila (Fti u N) na pogonskom zupčani ku dobiva se iz odnosa:
PI = Fti . VI

Snaga koja se može prenositi

356
gdje je
Cgr... u MPa - faktor graničnog opterećenja prema tablici 357.1; potrebno
je izračunati za oba zupčanika i dobivenu veću vrijednost
usporediti s dopuštenom. Kod kaljenih i brušenih zupčani­
ka u zahvatu s kolima od sivog lijeva ili bronce dopuštene
su 1,5 veće vrijednosti graničnog opterećenja.
=
b 10 mn - širina zupčanika
Pn = mn . 1t - normalni korak

Snaga koja se može prenijeti zupčanicima iznosi:

Ako se prema iskustvu pretpostavi b =10 mn, dobiva se:

m >
n = J Pl
101t Cgran Vl
= J Fil
10 1t Cgran
[mm] .

Cgran u MPa - opteretivost dana u ovisnosti o brzini klizanja, Vk faktora

(qr) i vrsta materijala koji se sparuju (tablica 357.1).
Fil u N - obodna sila pogonskog zupčanika Fti = KI Tt/rt.

Dopuštena opteretivost Cgran i faktor qr Tablica 357.1

Sparivanje
materijala I IC.~ I
m/s
Vt
MPa
qT
mm2/kW
/I
Sparivanje
materijala
Vt
m/s
CBran
MPa
qT
mm2/kW

- 3-
4,00 Nezakaljeni 3 ~
3,30 čelikna kosi- S 1,20 5400
Zakaljeni - 4- trenu broncu
0,80
čelik na
zakaljeni
- S- 2,80
2700
8
2,50 1 ~
čelik - 6- SL na SL ili - 2-
7 2,20
-- 8 2,00
nezakaljeni - - ~
čelik na SL 3 1,10
9500

Sigurnost protiv zaribavanja:

dl· bl
Sz = ----1----- ~ 1,2,

gdje je
P -1). qr
2 (T}uk

P2 kW - odvedena snaga
dl mm - diobeni promjer
bl mm - izvedena širina pogonskog zupčanika
qr mm2/kW - faktor temperature, tablica 357.1
T}uk - ukupna iskoristivost.

357
v.., 14.4 DIMENZIJE VIJčANIKA S PROIZVOUNO VELIKIM KUTOM
Ul
OO
KOJEG ZATVARAJU OSI VRTNJE (I:)

Tablica 358.1

Nazivi Pogonski zlipčanik (1) Gonjeni zupčanik (2) Pri~jedbe

r

Kut kojeg zatvaraju osi vrtnje I: = ~I + ~2

za I: = 90°
nl Z2 d 2 • cos ~2
Prijenosni omjer i=--=--= . d2
n2 ZI dl . cos ~2 l = --tan BI
dl

mn mn
čelni modul mti = - - - mu =---
cos ~I cos ~2

Zl~ Z2 mn
Diobeni promjer dl = - - - = ZI mti d2 = - . - - = Z2 mu
cos ~I cos ~2

Tjemeni promjer dal = dl + 2 mn da2 = d 2 + 2 mn

dl + d2 mn( 1 1)
Razmak osi a=
2 = ZI -2- cos ~I + cos ~2

Sirina zupčanika b= 10 mn

Obodna brzina VI = dl . 'lt • nl V2 = d 2 • 'lt • n 2

I
 za l: - 90°
sin l: sin l: V·
Brzina klizanja vk = VI - - - = V 2 - - - Vk=---
cos ~2 cos ~l
cos ~2

Normalni modul ~ PI ~ Fti

mn = 10 . "7t • Cgran • VI = 10 . "7t • Cgran

Ukupni gubici zbog trenja izazva-

nog klizanjem i valjanjem boka Pguk = Pg• + Pg
po boku
I
Snaga koja se gubi klizanjem
(trenjem) bokova P gz = PI (1- 1).)

za l: = 90°
Iskoristivost zupčanog para vijča- l - !J.' tan ~2 1 - tan p' tan ~2 tan % _p')
1)z= =
nika 1). =
l + !J.' tan f31 1 + tan p' tan f31 tan f31

Iskoristivost bez gubitka u leža- PI -Pguk

1)1= I
jima PI I

I
dl . bl I
Sz = ~ 1,2
Temperaturna sigurnost,
sigurnost protiv zaribavanja P 2(_1 -1 )qT
1)uk

Snaga koja se može prenositi u

odnosu prema faktoru graničnog PI dop = Cgran • bl . mn • "7t • VI
w optere6enja
ul
\o
 15. KONSTRUKTIVNE IZVEDBE ZUPCANIKA
I PRIJENOSNIKA
Konstruktivna izvedba zupčanih parova uvjetovana je cijelim nizom faktora
kao što su: primjena, vrst i veličina opterećenja, upotrijebljeni materijal i
njegova mehanička svojstva, tehnologija izrade (lijevanje, slobodno kovanje,
kovanje u ukovnju, zavarivanje, tokarenje iz punog materijala), željeni vijek
trajanja, potrebna točnost, broj izradaka. Ako se pri velikim brzinama vrtnje
zahtijeva visoka iskoristivost i mala bučnost zupčanih parova, potrebno je
kvaliteti obrade zupčanika i uravnotežavanju masa, pokloniti posebnu pažnju.
Ekonomičnost i niska cijena izratka moraju se također uzimati u obzir.
Kod malih dimenzija pogonskih čelnika i stožnika često je kinematski
promjer u odnosu prema promjeru vratila relativno malen, pa zupčanik s
vratilom treba izraditi kao jedan dio, kako to pokazuje sl. 360.1 za čelnik,

A B
I I
.
I. . j4-
PresjekA-A Presjek B-B - 1------
, '--

1
-r--

••
~ rv
1- _" ----

I" r-- -- f-----

-
r--

I I
A B
Sl. 360.1 telnik Ilrađen s vratilom iz jednog dijela

a 360.2 za stožnik. Ako je riječ o manjem broju izradaka, zupčanici se naj-

češće tokare iz okruglog valjanog profila ili kuju slobodnim kovanjem. Kod
većih serija kuje se u ukovnjima .

• -F---I1E-3a-
SL 360.2 Stožnik izrađen s vratilo m iz jednog dijela

Veći čelnici i stožnici pričvršćuju se na vratilo pomoću pera ili kli-

nastih utora. Na sl. 361.1 prikazan je čelnik pričvršćen na vratilo pomoću
pera, a na sl. 361.2 čelnik pričvršćen na vratilo pomoću klinastih utora. Na
sl. 362.1 prikazan je stožnik koji se na vratilo pričvršćuje pomoću pera.
Na sl. 362.2 prikazane su različite izvedbe lijevanih čelnika, a na sl. 363.1
lijevana izvedba stožnika. Kod lijevanih izvedbi treba obratiti pažnju na
blage prijelaze s manjih presjeka na veće. Isto tako potrebno je izbjegavati

360
 E
~
A"

SI. 361.1 Celnik pričvršćen na vratilo pomoću pera

SI. 361.2 Cclnik pričvršćen na vratilo pomoću klinastih utora

nagomilavanje materijala na pojedinim mjestima radi sprečavanja nastajanja

preostalih n~petosti, usahlina i deformacija. Radi mogućnosti vađenja mo-
dela iz forme, potrebno je predvidjeti kosine. Do promjera 500 mm lijevani
zupčanici rade se s pločama i rebrima za ukrućenje (sl. 363.1), a više od
500 mm s paocima. Paoci mogu imati eliptičan presjek, a za zupčanike
s više od 1000 mm promjera presjek u obliku slova I (sl. 362.2). Računa se da
samo četvrtina paoka prenosi obodn.u silu Ft. Paoci su opterećeni na savija-
p
nje silom FI = - - , od čega na jedan paok otpada:
v

361
 Sl. 362.1 Stožnik pričvršćen na vratilo pomoću pera

h... 6 ... 8m

Sl. 362.2 Lijevani čelnici, a) i b) s pločom i rebrima, e) s paocima I presjeka

362
 ZA je broj paoka, računa se približno = 0,4 ... 0,45 -Vrd?;
ZA
cm
4

Mf Ft' . y . 6
Cff = - - = - - - - - ~ dop Cfr
W Sg hg2

Ft' . r . 120
h g =~
---

ZA • dop. Cff

dop Cff ;::::: 60 N/mm2 za CL., dop Cfr ;::::: 30 N/mm 2 za SL.

Sl. 363.1 Lijevani stožnik s pločom i rebrima

Na sl. 364.1 prikazan je zUipčanik s lijevanom glavinom i vijencem od

visokovrijednog legiranog čelika, dobivenog najčešće kovanjem, toplo navu-
čenog na glavinu. Ojačanje a omogućuje pri toplom navlačenju aksijalno
nalijeganje. Preklop kod toplog navla2:enja uzima se iskustveno:

=
1
dglavina - dvijenca dg -1-5-0-0--2-0-0-0-

Pri manjem broju izradaka, kovani zupčamcI mogu se proizvoditi, pre-

šanjem iz valjanog materijala ili iz pogodnijih poluproizvoda (što je eko-
nomičnije). Za velike serije čelnici i stožnici kuju se u ukovnjima. Kod
manjih zupčanika, posebno stožnika, mogu se i zubi dobiti kovanjem u
ukovnjima. Na sl. 364.2 i 364.3 prikazane su grubim prešanjem dobivene po-
gače iz kojih se obradom dobivaju konačni oblici zupčanika. Na sl. 364.4 pri-
kazan je u ukovnju kovani čelnik, a na sl. 365.1 u ukovnju kovani stožnik.
Zavareni čelnici većih promjera prikazani na sl. 365.2, 366.1 i 366.2 dobi-
veni su na taj način da su vijenci izrađeni od valjanog obruča ili savijenog
plosnatog profila zavarenog X zavarom, kako to pokazuje sl. 367.1. Zavar mo-
ra nakon obrade zubi ostati u uzubini. Glavina je ili od debelostijene cijevi ili
je kovana. Ploča se autogeno ureže iz lima. Radi olakšanja zavarivanja i po-

363
a -osigurava na-
!ibn ·~kom
~navicienja b

Sl. 364.2 Celnik dobiven

prešanjem valj nog
materijala, obrađen

cs. =(!+l)(O,8 do 1,4) + 2,Sm

6y =( ..ir l,8)(O,8dol,4l...Jednadžbe vrijede za A=!=lOdo40
SI. 364..1 Lijevana glavina s toplo navučenim vijencem

. - r-

...

~ -._- -

Sl. 364.3 Celnik dobiven prešanjem valj nog

materijala, obrađen, olakšan bušenjem izvrtina

Sl. 364.4 Celnik kovan u ukovnju

364
 , SI. 365.1 Stožnik kovan u ukovnju

~
~
r'""I
n
-
- go1oo1)m

j C>OII! ~
:: (1do1.3)dv,.
-- r--

..
"tJ

Sl. 365.2 Zavareni čelnik s pločom

i rebrima -
c--
 zavareni zupčanik

Sl. 366.1 Zavareni čelnik s dvije međusobno zaokrenute ploče

J ..
...,....,...,.,~',
7t-1'-~"':":'~~
.....-----b ----,..,.,i
,

Sl. 366.2 Zavareni čelnik s pločom 6 rebara

3DO
 Sl. 367.1 Način zavarivanja vijenca

većavanja krutosti, glavina i vijenac se obradom malo upuštaju, a osim

toga ugrađuju se i rebra. Na sl. 366.1 prikazana je drukčija izvedba zava-
renog čelnika. Na sl. 367.2 prikazana je izvedba zavarenog stožnika. Prednost
zavarenih konstrukcija leži u smanjenim težinama, otpada izrada modela,
vrijeme izrade je kraće, a cijena izratka je niska. Zavarivanje je ekonomski
opravdano samo kod malog broja izradaka. Kod zavarenih izvedaba postoji
mogućnost da se za pojedine dijelove zupčanika koriste različiti materijali,
vijenac od kvalitetnijeg, a glavina, ploča i rebra od manje kvalitetnog ma-
terijala. Kod zavarene izvedbe treba odrediti odgovarajući tehnološki postu-
pak da bi deformacije izazvane zavarivanjem bile što niže. Konačna obrada
vrši se tek nakon zavarivanja i eventualnog žarenja radi uklanj,anja pre-
ostalih napetosti. Zavareni zupčanici imaju tanke stijenke, tako da kod ve-
likih obodnih brzina stvaraju buku.
Pričvršćenje zupčanika na vratilo mora biti provedeno to brižljivije što
je brzina vrtnje zupčanika veća i što je ozubljenje točnije. Provrt uglavini
mora biti koncentričan s kinematskim cilindrom, inače bi moglo doći do ne-
ravnomjernog trošenja i do nemirnog rada zupčanika. Spajanje zupčanika s
vratilom vrši se pomoću klinova, pera, naprešavanjem na cilindrično ili sto-
žasto vratilo, klinasto vratilo, vratilo poligonog profila.
Uležištenje vratila na kojem su smješteni zupčanici ovisit će o veli-
činama i smjeru sila koje opterećuju ležaj no mjesto, brzine vrtnje, zahtje-
vane točnosti uležištenja. Na sl. 368.1 prikazani su načini uležištenja čelnika

a) izrada vijenca iz punog materijala b) izrada vijensaiz savijenog plosnatog

cellka

Sl. 367.2 Zavareni stožnik, a) zupčani vijenac izrađen iz punog

materijala, bl zupčani vijenac izrađen savijanjem
plosnatog čelika

367
 Sl. 368.1 Način uležištenja čelnika s ravnim zubima

368
 Sl. 369.1 Način uležištenja čelnika s kosim ravnim zubima

24 - Ozubljenja i zupčanici 369

 --+-- - - - - --+--+--- -X7~~:r

Sl. 370.1 Načini uležištenja pogonskih stožnika

s ravnim zubima, na sl. 369.1 lež,ištenje čelnika s kosim zubima, na sl. 370.1
ležištenje pogonskih stožni,ka. Na :sl. 371.1 prikazano je leži,štenje čelnika i
stožni'k<l1 na jednom vratilu. Na istoj slici vidi se i stožnilk koji se sastoji
od ~lavine na ,koju je vijcima spojen vijenac. Slična izvedba moguća je i
koci čelnika.

Kućišta prijenosnika čelnika i stožnika

Besprijekoran rad prijenosni'ka pretpostavlja besprijekorno ležištenje.

Ovom zahtjevu može se udovoljiti ako se vrati'la zupčastih parova na odgo-
varajući način uležište l i zatvoreno ku6šte. Kao materijal kućišta upotre-
bljava se najčešće lijevano željezo, rjeđe lijevani čelik ili laki metali. Dobri
rewltati postižu se i kućištima u zavarenoj izvedbi.
Kućišta od lijevanog željeza smanjuju buku radi svog prigušenog dje-
lovanja. Standavdi,zacijom dijelova prijenosn1ka i kućišta prema sistemu do-
gradnih jedinica proizvodnja postaje ekonomičnija.

370
 Sl. 371.1 Uležištenje stožnika i čelnika na jednom vratilu

Kućišta od lakih metala primjenjuju se radi male težintj u gradnji vozila.

Lijevani čelik je mnogo skuplji od lijevanog željeza, pa se upotrebljava
tamo gdje se radi visine opterećenja lijevano željezo ne može upotrebljavati.
Najčešće se izvode dijeljena kućišta, s ravninom dijeljenja koja prolazi
kroz osi vrtnje vratila. Na taj način olakšava se ugradnja i demontaža ležaja
i vratila. Da bi se ostvario spoj koji sprečava izlaz ulja i ulaz prašine, pre-
mazuju se kvalitetno obrađene naležne površine gornjeg i donjeg dijela
kućišta masom za brtvenje i spajaju vijcima. Zatici ili dosje dni vijci osigu-
ravaju točan međusobni položaj obiju polovica kućišta.
Na sl. 372.1 prikazano je dvodijeino lijevano kućište za jednostepeni pri-
jenosnik čelnika. Pojedine mjere kućišta su iskustvene i navedene su u
tablici na crtežu 372.1.

371
-.j
""
N
Presjek A-A
~

~
B

Orjentacione dimenzije kućišta prijenosnika male i srednje snage (do 500 kW)
o o o, e D h h, d, d2 82 83 K, i K2 B B L e
stondordni ",0.030+5m.m. ",(0.8do1)6 ",H",a ",2d prem.a ",(0.35doO.4)0 ",0.59 ?ovisi <;ld
razm.akosi 1.55 d=prom.Jer ",0.8d ",0.6d ",(0.8do1)6 ",(0.8do1)6 Prom.Jeru za vIse- sInnelezap ",(8do10)d2
"'1- vIjka VIJ ku za jednostepene stepene =(IS+o,).5rnrn

Sl. 372.1 DvodijeIno lijevano kućište za jcdnostcpcni prijenosnik čelnika s iskustvenim vrijednostima za pojedine mjere'
Sl. 373.1 Jednostepeni prijenosnik čelnika s ravnim zubima

373
 Sl. 374.1 Jednostepeni prijenosnik stožnika

Na sl. 373.1 prikazan je jednostepeni prijenosnik čelnika s ravnim zu-

bima svratilima uležištenim u jednoredne kuglične ležaje. U načelu je pot-
rebno kod svih prijenosnika, osim uležištenih u konično-valjkasti ležaj, da
jedan ležaj bude čvrst a drugi slobodan (potreba za mogućnosti toplinske
dilatacije). Ulazno i izlazno vratilo imaju odbojne prstene za ulje (može se
koristiti do v < 10 m/s). Pogonsko vratilo i zupčanik izrađeni kovanjem su
kao jedan dio, a gonjeni zupčanik je lijevan.
Na sl. 374.1 prikazan je jednostepeni prijenosnik sa stožnicima. Pogon-
sko vrat Ho uležišteno je u konično-valjkaste ležaje uložene u čahuru. Ležaji
preuzimaju radijalna i aksijalna opterećenja. Pogonsko vratilo montira se
zajedno sa čahurom. Nastavljanje pogonskog stožnika vrši se pomoću distan-
cijskih limova. I ležaji gonjenQg vratila uležišteni su u čahure.

374
 16. PUZNI PRIJENOSNICI

16.1 OPCENITO O PUžNIM PRIJENOSNICIMA

Pužni prijenosnici sastoje se od puža i pužnog kola (sl. 375.1), a predstavljaju

ozubljene prijenosnike s mimosmjernim osima vratila. Kut kojeg zatvaraju
osi vratila najčešće je 90°, međutim, kut može biti ~ od 90°. Mimosmjernost
vratila omogućuje da se Qd jednog pogonskog vratila može odvoditi snaga
na veći broj gonjenih vratila. Najčešće je puž pogonski dio prijenosnika (ako
se vrši redukcija broja okretaja). Međutim, pogonski dio prijenosnika može
biti i pužno kolo (u slučaju multiplikacije broja okretaja, uz nisku iskoris-
tivost prijenosnika). Smjer okretanja pužnog kola ovisi o smjeru okretanja
puža i smjeru zavoj nice puža. Na sl. 376.1 prikazan je puž smješten iznad

Sl. 375.1 Puž i pužno kolo

pužnog kola (a) i puž smješten ispod pužnog kola (b). Tablica uz sl. 376.1
daje pregled smjera okretanja puža i smjera zavojnice kao i smjer djelovanja
sila. Pužnim· prijenosnicima mogu se postići veliki prijenosni omjeri kod
redukcije od i = 1 do i = 100, kod multiplikacije od i = l do i = 15. Pove-
zivanjem dvaju pužnih prijenosnika mogu se postići vrlo visoki prijenosni
omjeri (sl. 377.1).

Prednosti pužnih prijenosnika jesu:

1. Vrlo visoki prijenosni omjeri (i ~ 100) koji se mogu postići jednim pa-
rom prijenosnih elemenata (puž, pužno kolo). Do sada su već izrađeni
pužni prijenosnici čija je snaga od 1000 kW s brojem okretaja puža do
500 lis. Povezivanjem dvaju pužnih prijeposnika (sl. 377.1) mogu se postići
vrlo visoki prijenosni omjeri.

375
 v

v
VII

al

Sl. 376.1 Smjer okretanja pužnog kola dan zavisno od smjera

okretanja puža i smjera zavoj nice

Tablica 376.1
Puž smješten iznad pužnog kola (sl. 376.la)
Smjer okretanja Smjer sila osi
Smjer
zavoj nice puža pužnog kola puža pužnog kola
I I
desni 1 2 V VI

desni 3 4 VII VIII

lijevi 1 4 VII VI

lijevi 3 2 V VIII

PUŽ smješten ispod pužnog kola (sl. 376.lb)

Smjer okretanja Smjer sila osi
Smjer I

zavoj nice puža pužnog kola puža pužnog kola

I I
desni 2 4 VII V

desni 1 3 VIII VI

lijevi 2 3 VIII V

lijevi 1 4 VII VI

376
 Sl. 377.1 Povezivanje dvaju pužnih prijenosnika

2. Tihi rad prijenosnika kod visokih i niskih brojeva okretaja, praktično

u cijelom vijeku trajanja prijenosnika. Kod pužnih prijenosnika ne dolazi
do valjanja zuba po zubu, već samo do klizanja zuba po zubu. Ovo kli-
zanje omogućuje tihi rad i prigušivanje, ali zahtijeva s druge strane po-
sebne mjere kada je riječ o glatkoći naležnih površina, o sparivanju ma-
terijala puža i kola, da bi osigurala dobra antifrikciona svojstva, o pod-
mazivanju, da bi se smanjili gubici trenjem kao i trošenje.
3. Visoka opteretivost koju omogućava dodir u liniji većeg broja zubi (2
do 4). Kod puža s malim brojem zubi (brojem zavojnica) ne raste
zakrivljenost bokova, kao što je slučaj kod ostalih prijenosnika gdje
smanjenjem broja zubi malog zupčanika raste zakrivljenost bokova. Na
taj način ima pužni prijenosnik bolje uvjete za stvaranje uljnog filma.
Povoljan je također i relativni smjer gibanja površina bokova u zahvatu.
Kod povoljnog oblika zakrivljenosti bokova i relativnog gibanja može
pužni prijenosnik prenositi velike snage.
4. Dugačak vijek trajanja uz uvijet točne izrade, pravilne montaže, pra-
vilnog izbora materijala puža i pužnog kola, dobrog i obilnog podmazi-
vanja, dobrog ležištenja.
S. Relativno dobra iskoristivost prijenosnika kod viševojnih puževa. Uz
određene uvjete moguće je dostići iskoristivost i do 98%. Kod malog
kuta uspona velikih prijenosnih omjera, malih brzina klizanja i malih
dimenzija, iskoristivost pada (i do ispod SO%).
6. Mogućnost da prijenosnik bude samokočiv (pri tome je 1] < SO%).
7. U odnosu prema prijenosnicima s cilindričnim ili stožastim zupčanicima
za prijenos iste snage obično su lakši i lakše izvedivi, a kod većih prije-
nosnih omjera su i jeftiniji. U odnosu prema hipoidnima pužni prijenos-
nici imaju veću dužinu dodira bokova i veću mirnoću hoda, a u odnosu
prema prijenosnicima sa zavojnim zubima veću opteretivost i bolju
iskoristivost.
8. Mogućnost da se puževi određenih veličina upotrebljavaju za veći broj
pužnih kola (drukčiji prijenosni omjeri).

377
Nedostaci pužnih prijenosnika
1. Iskoristivost pužnih prijenosnika posebno onih s cilindričnim pužem je
manja od iskoristivosti prijenosnika s cilindričnim i stožastim zubima.
2. Kod prijenosnika niske iskoristivosti razvija se toplina koju treba odvo-
diti umjetnim hlađenjem.

Pužni prijenosnici primj·enjuju se najčešće za snage do 100 i 150 kW, a

primjenjuju se pri izradi transportera, 1iftova, motornih dizalica, tekstilnih
strojeva, brodskih kormila, pogona bubnjeva, roštilja, centrifuga, pumpi.
Osim toga, primjenjuju se i u gradnji alatnih strojeva, šinskih i cestovnih
vozila itd.
U novije vrijeme pužni se prijenosnici primjenjuju i za manje prije-
nosne omjere (i = 1 do S) s kojima se postižu prijenosi velikih snaga s dob-
rom iskoristivošću. Takvi prijenosnici ugrađuju se ispred ili iza cilindričnih
prijenosnika radi postizanja velikih prijenosnih omjera s dobrom iskoristi-
vošću (sl. 378.1).

Sl. 378.1 Pužni prijenosnik povezan s prijenosom čelnika

Takozvani visokoučinski prijenosnici s toplinski obrađenim i brušenim

zubima, hlađeni (rebra na kućištu, rotor puhala smješten na pužu, hla-
đenje vodom), s odgovarajućim oblikom bokova puža, omogućuju uz prib-
ližno jednaku cijenu po Jedinici snage, veću iskoristivost, postizanje ma-
njeg volumena po jediJlllci snage. U odnosu prema pužnom kolu puž može
imati ove položaje (sl. 379.1): puž ispod pužnog kola (a), puž iznad pužnog
kola (b), puž sa strane ravnina dijeljenja horizontalna, os pužnog kola ver-
tikalna (c), puž sa strane ravnina dijeljenja vertikalna, os pužnog kola hori-
zontalna (d).

16.3 OBLICI PUžNIH PRIJENOSNIKA PREMA GEOMETRIJSKIM

OBLICIMA PUžEVA I PUŽNIH KOLA

Puž i pužno kolo mogu imati bilo valjkasti bilo globoidni oblik. Prema tome
\"azlikuju se slijedeće vrste pužnih prijenosnika:

378
SI. 379.1 Mogući položaj puža u odnosu na puž no kolo, a) puž ispod pužnog
kola, b) puž iznad pužnog kola, e) puž sa strane, os pužnog kola
vertikalna, cl) puž sa strane, os pužnog kola horizontalna

Sl. 379.2 Mogući oblici puža i pužnog

kola, a) cilindričan puž globoidno
pužno kolo, b) globoidan puž i pužno
kolo, e) globoidan puž cilindrično
pužno kolo

379
 1. Prijenosnici s valjkastim pužem globoidnim pužnim kolom (sl.
379.2.a).
2. Prijenosnici s globoidnim pužem globoidnim pužnim kolom (sl.
379.2.b).
3. Prijenosnici s globoidnim pužern. i cilindričnim pužnim kolom (sl.
379.2.c).
PUŽ najčešće ima: manji prom}er od pužnog kola, a kut uspona navoja
puža manji je od 45°. Puž ima jedan ili više zavoja (zuba) koji su navijeni
na cilindrično (sl. 380.1) ili globoidno oblikovanu plohu (diobeni ili srednji
cilindar), slično kao navoj vijka. Prema broju hodova puževi mogu biti
jednohodni, dvohodni, trohodni i višehodni (sl. 380.2).
Zavoji puža (zubi puža) mogu biti desni, odnosno lijevi; tada se govori o
pužu s desnom, odnosno s lijevom zavojnicom (sl. 381.1). Desnoj zavojnici
puža treba davati prednost. Lijevu zavoj nicu treba birati samo kod određenih
zahtjeva na smjer gibanja. Na sl. 381.2 vidljiva je ovisnost okretanja pužnog
kola o smjeru zavojnice puža.

diobeni cil indar

1fd

Sl. 380.1 Nastajanje zavojnice

al bl cl

Sl. 380.2 Jedno, dvo i trohodni puževi

380
Sl. 381.1 Puž s desnom i lijevom
zavoj nicom

al desnohodi puž bl !ijevohodi puž

Sl. 381.2 Ovisnost okreta·

nja pužnog kola o smjeru
zavoj nice puža a) puž s desnom zavojnicom b) puž s lijevom zavojnicom

16.3 OBLICI BOKOVA PUŽEVA

Slika 382.1 pokazuje nastajanje zavojnice kao rezultante okretnog gibanja

oko osi vrtnje i pravocrtnog gibanja u smjeru osi vrtnje. Ravnina A' (sL
382.1) valja se bez klizanja po valjku polumj.era rb (temeljni valjak). Pravac
p' koji leži u ravnini A' opisuje pri tome zavoj nicu. Položaj pravca p' odre-
đen je, u odnosu prema osi valjka, polumjerom rb (kao najkraće rastojanje
između osi O i pravca) te kutom -Yb' Presjek ravnine okomi,te na os O i za-
vojnice je evoiventa. Izvrši li pravac jedan okretaj oko osi, zakrenu se i sve
točke na pravcu za 360 0
,a ujedno se pomaknu za veličinu uspona P do po-
ložaja paralelnog s prethodnim položajem pravca. Sve točke na pravcu p'
izvršit će jednak pomak P (uspon zavoj nice), ali će kut nagiba I' pravca p'
biti različit i ovisit će o udaljenosti r pojedinih točaka na pravcu p' od osi O:

p
tanI' = ---.
2'1tr

381
 SI. 382.1 Nastajanje zavojnice kao rezultante okretnog i pravocrtnog
gibanja

Površina koju opisuje pravac p' zavojnim gibanjem oko osi O je pro-
storna kosokutna otvorena zavojna površina. Ako na udaljenosti (rb - r) od
ravnine A leži čvrsto s njom spojena druga ravnina A', to će pravac p u
ravnini A opisivati kod valjanja ravnine A' po valjku promjera rb također za-
vojnicu.
Pravac p paralelan je s pravcem p', a prema osi nagnut je za kut y. Kod
valjanja ravnine A' po temeljnom valjku rb obavija ravnina A' valjak polu-
mjera rb. Presjek ravnine okomite na os O :sa zavojnicom pravca p dat će
produženu evoiventu. Površina zavoj nice ograničena je tjemenim ipodnožnim
valjkom. Ako je rb = r (y = Yb) dodiruje se pravac p s temeljnim valjkom, a
zavojnica nastaje nizom tangenti na temeljnu zavojnicu. Tako dobivena za-
vojna površina je evolventa koju je moguće razviti u ravninu. Evolventna
zavoj na površina identična je sa zavojnomevolventnom površinom bokova
cilindričnih zupčanika s kosim zubima. Ovako dobiveni puževi su evolventni,
naime, presjek ravnine okomite na uzdužnu os sa zavoj nom površinom je
evoiventa. Budući da se dobivena površina može razviti u ravninu, moguće je
ostvariti i dodir s rotacijskom stožastom površinom ili s ravninom, što znači
da se takvi bokovi mogu brusiti stožastim brusom.
Valjanjem ravnine A' po temeljnom cilindru rb kod rb = r, opisuje pravac
p prostornu kosokutnu zatvorenu površinu, koja se ne može razviti u rav-
ninu, pa prema tome ni brusiti stožastim i ravnim brusom.
Prema načinu izrade bokovi cilindričnih puževa mogu imati različite
oblike. Ako alati za izradu puževa imaju ravnu oštricu (koja je ujedno gene-
ratrisa boka zuba), profili bokova zuba puža mogu imati:
Oblik boka A (ZA, Arhimedov spiralni puž, sl. 383.l.a) izrađuje se pomoću
trapeznog tokarskog noža čije oštrice prolaze kroz os vrtnje. Učeinom
presjeku okomitom na os vrtnje bokovi imaju oblik Arhimedove spirale.
U ravnini koja prolazi kroz os vrtnje bokovi su ravni, a u ravnini okomitoj

382
 QI~ b)

Jt~~
RT
TN = tokarski nož
RT = rezni točak
BP ČG = čeono gloda lo
PG = prstasto gladalo
BP = brusna ploča

~
. c12~... ,,3
- w ~-~$i!'ilIDt

~l _3-/
c)
e) __ '"__
ZC = zahvatna crta
w = kinematska crta
1,2,3= linije dodira

Sl. 383.1 Oblici puževa prema načinu izrade, a) oblik boka A-Arhimedov ZA-puž
(TN = tokarski nož, RT = rezani točak), b) oblik bokova N-ZN puž (D = tokarski
nož, čG = čeono glodalo, PG = pločasto glodalo), e) oblik puža K-ZK puž
(BP = brusna ploča), ct) oblik puža E-ZE puž, e) oblik boka H

na kut uspona navoja bokovi su ispupčeni. PO obliku odgovara oblik A tra-

peznom navoju. Izrada puževa s većim kutom uspona je otežana radi nepo-
voljnih uvjeta rezanja. A-puž može se izraditi i odvainim postupkom izrade
alatom u obUku zupčanika (sl. 384.1). Na takav način izrađuju se puževi u
serijskoj i masovnoj proizvodnji. Alat u obliku zupčanika sličan je alatu za
izradu čelnika s kosim zubima. Za obradu služe odvaine glodalice s tangenci-
jalnim suportom.
A-puž brusi se trapeznom brusnom pločom, pri čemu je os vrtnje brusne
ploče naklonjena prema osi puža za k!ut uspona zavoj nice (Ym), asimetrala
profila brusne ploče podudara se sa sjecištern osi brusne ploče i puža (sl.
384.2). Pri takvom nastavljanju brusa pri brušenju A-puža profil brusne ploče
mora biti zakrivljen. Ako je kut uspona malen, A-puž se može brusiti bru-
snom pločom s ravnim bokovima. Što je promjer bmsa manji, to je manje
odstupanje profila boka.
Oblik boka N (ZN,puž, približan spiralni puž, sl. 383.l.b) dobiva se ako je
tokarski nož trapeznog oblika u odnosu prema ravnini koja prolazi kroz os
vrtnje postavljen koso za veličinu kuta uspona navoja puža. N-profil može
se približno proizvesti pomoću prstastog i malog pločastog glodala (sl. 383.l.b).
U presjeku okomitom na os vrtnje N-puž ima oblik približan Arhimedovoj
spirali, u presjeku N - N (sl. 385.1) trapezni oblik. U presjeku A - A (sl.
385.1) bokovi su lagano ispupčeni. Kod N-puževa trapezni oblik standardnog
profila može imati bilo zub bilo uzubina.

383
 a)

Sl. 384.1 Izrada A·puža, a) odvainim

postupkom, b) pomoću alata u
obliku zupčanika

Sl. 384.3 Brušenje puža

Sl. 384.2. Brušenje A-puža

Brušenje N-puževa vrši se kao i brušenje A-puževa (sL 384.2) samo što
profil brusne ploče ima ravne bokove.
Oblika boka K (ZK-puž, sl. 383.Lc) izrađuje se pločastim glodalom ili
brusnom pločom trapeznog presjeka, čija je os vrtnje u sredini uzubine na-
klonjena prema osi puža za kut uspona "(m. I pored ravnih bokova alata
generatrisa nije pravac, već prostorna krivulja. Do različitog zakrivljenja
bokova puža dolazi radi različitih promjera alata pri gruboj i finoj obradi.
Oblik boka E (ZE-puž, sL 385.2 i 386.1) odgovara čelniku s .kosim zubima
evoIventnog profila, velikog kuta nagiba boka (~). Izvodnica oštrice noža
(generatrisa) tangira temeljni cilindar polumjera rb, a zatvara s ravninom
okomitom na os vrtnje kut "(b. Oblik boka u ravnini okomitoj na os vrtnje

384
 Sl. 385.1 N-puž

je evolventa (sl. 385.2). U ravnini koja prolazi kroz os vrtnje (A - A) profil

boka je hiperbola, a u ravnini koja prolazi okomito na kut uspona (N - N)
profil boka je ispupčen. Taj profil odgovara obliku boka čelnika evoiventnog

Sl. 385.2 Evolventni E-puž

\
\

J5 - Ozubljenja i zupčanici 385

 Sl. 386.1 Položaj noža kod izrade E-puža

profila s kosim zubima velikog kuta nagiba boka. E-puževi se izrađuju toka-
renjem, odvainim glodanjem ili odvainim brušenjem (sl. 383.1.d), na primjer,
pomoću brusne ploče čija os vrtnje zatvara s osi puža kut Ym, a ujedno je
prema osi puža nagnuta za kut a.w (sl. 383.l.d). Bokovi evoiventnih puževa
mogu se jednostrano brusiti stožastim brusnim pločama kako pokazuje sl.
384.3.

Konkavni bokovi sl. 383.1.e i 387.l

Cilindrični puž s konkavnim bokovima, u zahvatu s globoidnim puzmm
kolom, pokazuje prema ostalim pužnim prijenosnicima bitne razlike:
1. Zubi puža imaju konkavan profil prema konveksnim ili ravnim bokovima
izvedaba običnih puževa. .
2. Specifični bočni pritisci vrlo su niski, što omogućava uz određenu prila-
godljivost·bokova (priljubljivost) održavanje potrebnog uljnog sloja.
3. Povoljan položaj dodirnih crta bokova (okomito na smjer klizanja) i oblika
boka puža omogućava stvaranje hidrodinamičkih pritisaka u uljnorr. siloju.
pužni priJenosnici skonkavnim ozubljenjem bolji su od svih ostalih
vrsta pužnih prijenosnika zato jer su:
a) gubicI trenjem niski, time je nisko i zagrijavanje, pa uz iste ostale
uvjete ovi prijenosnici mogu, u odnosu prema ostalim prijenosnicima,
prenositi 250/ 0 do 30~/o veće snage,
b) trošenja zuba su manja, a time je produžen vijek trajanja,
e) jer je korijen zuba deblji (kod istog modula zubi konkavnog puža u
korijenu su jači) otpornost na savijanJe je veća.

Globoidl1i oblici puža (G-puževij sl. 387.2

Kod globoidnih pužnih prijenosnika i puz l pužno kolo su globoidnog
oblika. Puž je na cijeloj dužini prilagođen obliku pužnog kola. Globoidni
pužni prijenosnici imaju visoku opteretivost i dobru iskoristivost. Budu-

386
ći da se diobeni promjeri uz-
duž osi puža mijenjaju ovisno
o globoidnom obliku, mijenja
se i kut uspona. Da bi se osi-
gurala dobra slika nošenja
globoidnih prijenosnika, mora
postojati mogućnost da se
pužno kolo, u odnosu prema
sredini puža, kao i puža u od-
nosu prema sredini pužnog
kola, dade aksijalno nastav-
ljati. Izrada ozubljenja glo-
boidnog pužnog prijenosnika
teža je nego kod normalnih
pužnih prijenosnika jer su za
to potrebni posebni alati.
Iskoristivost globoidnih pUž-
njh prijenosnika jednaka je SI. 387.1 Konkavni bok puža Cavex-prijenosika
iskoristivosti E puževa, dok

+
I
I

Sl. 387.2 Globoidni oblici

opteretivost leži između E i H pužnih prijenosnika. Globoidni puževi mogu

se sprezati i sa cilindričnim zupčanicima s kosim zubima (sl. 388.1.a), a
primjenjuju se kod volana cestovnih vozila.
Spiroidni prijenosnici (sl. 388.1.b) predstavljaju nov oblik ozubljenja pri-
jenosnika s mimosmjernim vratima. Pogonski dio prijenosnika je stožasti
puž, gonjeni dio je stožasti zupčani k s lučno zakrivljenim zubima. Ti prije-
nosnici mogu prenositi velike snage. Veličina mimosmjernosti osi vratila leži
između hipoidnih i pužnih prijenosnika. Kod velike mimosmjernosti osi vra-
tila u zahvatu je velik broj zubi, a i brzine klizanja su tako visoke kao i
kod pužnih prijenosnika. Iskoristivost je blizu iskoristivosti pužnih prijenos-
nika. Spiroidni prijenosnici s prijenosnim omjerom i = 10 i više već su bili
proizvedeni u jednom stupnju.

387
a) Sl. 388.1 Sprezanje globoidnog
puža s čelnikom s kosim zubi-
ma (a), spiroidni prijenosnici
(b i e)

e)

16.4 DUPLEKS PUžNI PRIJENOSNICI

To su posebni prijenosnici s tzv. dupleksnim pužem (si. 389.1). Primjenjuje se

često kod alatnih strojeva, jer omogućavaju ograničavanje zračnosti između
zubi puža i pužnog kola pri montaži i zbog trošenja u eksploataciji. Ograniča­
vanje zračnosti postiže se vrlo jednostavno. Puž spomenutih prijenosnika
ima različite uspone lijevog i desnog boka zuba, zato se i naziva duple ks.
Kod različitog uspona uzubina se postepeno širi, a debljina zuba suzuje.
Aksijalnim pomicanjem puža, protivno puž nom kolu, zračnost između poje-
dinih zubi puža i pužnog kola nastavlja se na željenu mjeru. Prednost leži II
tome da se ne mijenja ni razmak osi, a ni položaj polja zahvata. Izrada odgo-
varajućih uspona mora odgovarati zahtjevima zadanog omjera. Pri tome
se teži. minimalnoj zračnosti koja je ovisna o veličini modula i broja zubi
pužnog kola.
Ako za aksijalno pomican}e puža ima dosta mjesta, bira se mala r'azlika u
veličini uspona. U protivnom slučaju bira se velika razlika koja je u uspo-
nima nepovoljna jer se teže može točno nastaviti željena zračnost. DupJeJ.r.s-
ni puževi izrađuju se bija s jednakim ili s različitim kutom zahvatne crte
I~jevog i desnog boka. Za izradu dupleksnih puževa nisu potrebni posebni
alati. Potrebno je obratiti pažnju samo na izradu bokova koji imaju r:::::?:ličite
uspone. Izrada pužnih kola s istim, odnosno s različitim kutom zahvatne crte
zahtijeva posebne alate.

388
 Sl. 389.1 Dupleksni puž

16.5 OSNOVNI POJMOVI ZA ODREĐIVANJE DIMENZIJA PUžA

I PUžNOG KOLA

Osnovna dimenzija cilindričnog puža je srednj.i promjer dm (sl. 389.2). Evol-

ventni puž prikazan je na sl. 389.3. Pužno kolo prikazano je na sl. 390.1. Fak-
tor oblika zuba ZF i njegov utjecaj pokazan je na sl. 390.2.

Pa

Sl. 389.2 Osnovne dimenzije cilindričnog puža

Sl. 389.3 Osnovne dimenzije evoiventnog E-puža

389
 cl

Sl. 390.1 Osnovne dimenzije pužnog kola

Sl. 390.2 Utjecaj faktora oblika (ZF) na oblik pužnog prijenosnika s istim osnim
razmakom (a), prijenosnim omjerom (i) i brojem zubi ZI = 1

390
 DIMENZIJE PUžA I PU.žNOG KOLA Tablica 391.1
~---.~~---------~----------

Naziv Oznaka Jednadžba Primjedba

-~

p sl. 389.2 (P ~ uspon navoja pu-

Broj zubi puža ZI=-- ža) (Pa = aksijalni korak), vidi
ZI
Pa tablicu 439.1
dz sl. 390.1, P = korak pužnog ko=--
Broj zubi pužnog kola Zz=-- la, (d z = diobeni promjer puž-
Z2
m nog kola)
-~--~-----------~-.----
--------~---~-------
~--
-.----- -

Uspon P P = ZI . Pa sl. 389.2

~~-~------

P
sl. 389.2, P = korak pužnog ko-
Aksijalni korak Pa = - - = P = 1t • m
Pa la
ZI
~-

Normalni korak Pn Pn = mn . 1t = Pa . cos Ym (Ym = srednji kut uspona)

-----~

Pa
Aksijalni modul m
1t

Normalni modul mn mn = m cos Ym

Faktor oblIka karakterizirao~
drni ZI lik puža posebno moment ot-
ZF = pora u odnosu prema progibu
m tanYm ZF = t (Yrn)' Za ZI = 1

Faktor oblika puža drni = srednji promjer puža /_Z_F /___~~+_~I~ I __

ZF Ym 8,1 0 5,7 0
- --~------------
3,4°..--I

ZI
Na sL 390.2 pokazan je utjecaj
tanYm =-- ZF
na oblik prijenosnika s jed-
ZF nakim razmakom osi al prije-
VJ
'cl nosnim omjerom i, a za ZI = 1 .
W (Nastavak tabele 391.1)
'.o
N

Naziv Oznaka Jednadžba Primjedba

ZI m zJ p
Srednji kut uspona "(m tan "(m = - - = - - - = ---
ZF drnI drnI . 7t

Kut zahvatne crte u tan aw Za ZA puževe vidi sl. 383.l.a.

aksijainom presjeku a tan a = - - - za ZN, ZK i ZE puževe Za ZN, ZK i ZE puževe vidi
a = aw za ZA puževe cos "(m sl. 383.l.b, c, d.

Kut zahvatne crte u
normalnom presjeku
an = aw za ZN, ZK i ZE puževe.
tan an = tan aw cos "(m za ZA puževe
0
= 20 kod "(m do 15°
an = 22,so kod "(m = 15 do 25°
= 25° kod "(m = 25 do 35°
= 30° kod "(m > 35°

Tjemena visina zuba = l·m = 1mn

ha za 'Ym < 1,5 0
za "(m> 15°
-

Podnožna visina zuba hf = 1,2m = 1,2 mn

Ukupna visina zuba h h = ha + hf h = hl ,= h2

Promjer tjemene kružnice dal dal = drnI + 2ha haI = m

Promjer podnožne kružnice df! df! = drnI - (2 m + 2 CI)

-- --- ----- --- ----
 (Nastavak tabele 391.1)

Naziv Oznaka Jednadžba Primjedba

Tjemena zračnost Cl CI = 0,167 m do 0,3 m prednost treba dati CI = 0,2 m

Promjer srednje kružnice ZI' mn

puža drni drni = ZF • nz = - . - -
smYm
Promjer srednje kružnice za prijenosnike bez pomaka
pužnog kola d m2 d m2 = 2a-d m ! d m2 = d 2
Promjer diobene srednje
kružnice pužnog kola d2 d 2 = Z2 m

m7t snm =dužina luka između 2

Debljina zuba snm snm = - - cos Ym boka mjerena na srednjem pro-
2 mjeru okomito na zavoj nicu.

Pa Sam (debljina zuba na srednjem

Aksijalna debljina zuba sam S =-- promjeru u aksijalnom presje-
am 2
ku.
7tm
Širina uzubine enm enm = - - cos Ym
2

bl = ~ d a22 - d 22 sl. 389.2

Dužina puža bl
bez pomaka profila
bl min ~ lOm
b l =2m VZ2 + 1
W
\o
----- --- ------- ----- - - -- - - ------ - ---- - -- - - ~----.--.--
W ---
l.>J (Nastavak tabele 391.1)
\o

"""
Naziv Oznaka Jednadžba Primjedba

dz · 'lt
Korak pužnog kola p p=m'lt=--- sl. 390.1
Zz

m . 'lt
.Debljina zuba pužnog kola s --- sl. 390.1
2

m.'lt
Sirina uzubine pužnog kola e --- sl. 390.1
2

Tjemena visina pužnog ha = m

kola ha ha = m + xm pri pomaku profila sl. 390.1

Polumjer zakrivljenja l
tjemena pužnog kola rK rK = a - - - dal sl. 390.1
2

dal = d z + 2 m
Tjemeni promjer pužnog sl. 390.1
dal dal = d 2 + m + 2 xm pri pomaku
kola
profila

Vanjski promjer pužnog

kola dA dA =dal + m
cp bz dal
Središnji kut pužnog kola cp sin--=-- sl. 399.1, rao = -- +e
2 2 rao 2
 (Nastavak tabele 391.1)

Naziv Oznaka Jednadžba Primjedba

Podnožna visina pužnog hf = m + c2

kola hf hf = m - xm + Cz pri pomaku
profila
C2 = 0,167 m do 0,3 m prednost dati
Tjemena zračnost Cz
C2 = 0,2 m
Podnožni promjer pužnog
kola dfz df2 = dal - (2 m + 2 C2)
12 2 -~ Vidi sl. 399.1
Korisna širina zuba b ~ dal - drnI = 2m -V Zp + l
pužnog kola b 0,45 (dal + 4 m) za pužno
=
bez pomaka profila kolo. od bronce
b = 0.45 (d.! + 4 m) + 1,8 m za
pužno kolo od lakog metala I-
~I-- ----------- -~--- ---- ---
= 0,8 drnI
Vanjska širina pužnog b2
kola =b+ m
I

Prijenosni omjer i = n l /n 2 = zJ ZI 1 Z2 ~ 30 ------,

. [- I--~ --------~
I

drnI + d2 m I
a ~~ = -- (ZF + Z2)
221
Osni razmak a drnI + d2 m
a = + xm = - (zp + Zz + 2 x) I
2 2
VJ II slučaju pomaka profila L ______ _
\o
vl
16.6 ZAHVATNE CRTE PUZNIH PRIJENOSNIKA

Uvjeti gibanja pužnih prijenosnika odgovaraju uglavnom gibanju cilindrič­

nih zupčanika sa zavojnim zubima (vij čanika) , samo što se kod pužnih pri-
jenosnika dodir ostvaruje u liniji, pa je gibanje ipak bliže gibanju matice i
vijka. Puž se može u načelu promatrati kao cilindrični zupčanik s kosim
zubima. U toku okretanja, promatrano u uzdužnom presjeku, puž pokazuje
ravnomjerno gibanje navojnih profila u aksijalnom smjeru. Gibanje pužnog
kola bit će jednako ako se puž okreće ravnomjerno oko svoje osi ili ako qlU
se mjesto okretaja dade odgovarajući aksijalni pomak. U slučaju da je kut
kojeg zatvaraju osi vrtnje I: = 90°, odgovarajući profili zavojnice puža u
srednjoj ravnini pužnog kola daju vrlo jednostavnu zahvatnu crtu koja
odgovara zahvatu ozubnice (uzdužni presjek puža) s profilima srednjeg pre-
sjeka zuba pužnog kola. Za presjeke koji leže izvan sredine pužnog kola
može se dodir svesti na dodir ozubnice s odgovarajućim profilom pužnog
kola. Ravnine položene paralelno sa središnjicom pužnog kola sijeku puž u
presjecima koji imaju razna zakrivljenja i različite nagibe (sl. 396.1).
Zahvatne crte mogu se odrediti prema zakonu ozubljenja. Na sl. 396.1.
predstavljaju AI do As zahvatne crte koje prolaze kroz kinematske točke CI
do Cs koje leže na kinematskoj osi. Zahvatne crte mijenjaju pri tome svoj
nagib i tok ovisno o nagibu i zakrivljenju bokova od l do 5.

Sl. 396.1 Konstrukcija z,,:hvatnih crta

16.7 POLJE ZAHVATA, LINIJE ISTODOBNOG ZAHVATA (sl. 397.1)

Geometrijsko mjesto mogućih točaka zahvata: između puža i pužnog kola

označava se tkaopolje zahvata. Da bi se dobilo polje zahvata, potrebno je
odrediti točke početka i kraja zahvata. Točke kraja zahvata dobivene su u
presjecištu zahvatnih crta (... A2 , A3 , A4"') i odgovarajućih graničnih t je-
meni h linija profila puža (... 2, 3, 4 ... sl. 397.1) u pojedinim presjecima.

396
Točke početka zahvata dobivene su u presjecištu odgovarajućih tjemenih
kružnica pužnog kola u pojedinim presjecima (1, 2, 3, 4, 5) s odgovarajućim
zahvatnim crtama (Al, Al, A3 , A4 , As). Tako dobivene točke prenesene na
tlocrt puža na linije 1, 2, 3, 4 i 5 daju točke unutar kojih se nalazi polje
zahvata. Ograničenje polja zahvata na strani ulaza u zahvat (ispod kinemat-
skog pola C) određeno je profilom vijenca pužnog kola. Presječnice tjemenih
kružnica pojedinih presjeka pužnog kola (tjemene kružnice 1 do 5 odgo-
varajućih presjeka 1 do 5 pužnog kola) sa zahvatnim crtama prenesene u
tlocrt određuju granice projekcije polja zahvata.

Bokocrt Tlocrt
1---~Hct--i{\--2------':~-'---++---~1---

4 ---il++-"~-t+-----t.<H-I--·

-----+----
,

Sl. 397.1 Polje zahvata

Polje zahvata je zakrivljena ploha koja je na ulaznoj strani (presjek 5)

kraća nego na izlaznoj strani (presjek l). Dobiveno polje zahvata odgovara
kutu. k = 90°. Za druge kutove k dobiva se projekcija polja zahvata na sli-
čan način. Linije dodira označene sa I, II, III predstavljaju geometrijsko
mjesto točaka istodobnog zahvata, a dobivene su kao presjek polja zahvata
i boka zavoj nice puža. Položaj i dužina ovih linija dodira može se dobiti
ovako:
Točka u kojoj pojedina zahvatna crta siječe svoj odgovarajući profil ozub-
nice daje jednu od točaka linije dodira. Projekcijom te točke na odgovara-
juću liniju dodira u tlocrt i prenošenjem visina te točke od osi puža u
odgovarajućem presjeku bokocrta dobiva se odgovarajuća točka u tlocrtu (T)
i bokocrtu (B). Taj postupak potrebno je ponoviti za razne aksijalne pomak-
nute položaje puža dok se ille dobije potpuna crta dodira cijelom širinom i
visinom polja zahvata.
Na sl. 398.1 prikazano je .kako teku linije dodira zuba od početka do
kraja zahvata u redoslijedu l-početak, 3-kraj zahvata, jednog evoiventnog i
jednog H-pužnog prijenosnika. Na ::;L 398.1 pokazane su Z2. ob" prijenosnika
(E i H) za proizvoljno odabrGl.ne točke dodira i dijagrami brzina. p.ezu1tantna

397
 uzdužni (aksijalni) presjek puža

kinematski provoe

Linije dodira E· puža

uzdužni (aksijalni) presjek puža

~~~~~W~:.-~!:: ~ kinematski pravac

n2 _ _ _

linije dodira H· puža

SL 398.1 Linije dodira E i H puža

brzina gibanja (v) odabrane točke dodira dobivena je iz obodne brzine te

točke (v,) i brzine valjanja (v 2 ). Obodna brzina v je projekcija brzine klizanja
t'k (u ravnini papira). Brzina valjanja v2 je negativna brzina pomaka linije
dodira od početka prema kraju dodira. Ako je vektor rezultantne brzine od-
ređene točke na liniji dodira okomit na tangentu (T) u toj točki, postoji
mogućnost da se u ulj nom filmu stvore uvjeti za dinamičko plivanje, a i da
se gubici svedu na relativno niske vrijednosti. Tamo gdje se rezultanta
brzine približava smjeru dodirne crte, pritisak u uljnom sloju bit će nizak
ili ga uopće neće biti, pa će zato rad trenja biti visok. Leže li dodirne crte
jedna blizu druge, znači da je polumjer zakrivljenja bokova (u presjeku oko-
mitom na dodirnu crtu) malen i da su zbog toga pritisci valjanja visoki (po-
java rupičenja - pittinga).
A-, N-, E-, i K-puževi s kinematskom osi smještenom na sredini zuba
(sl. 383.1) podjednake kvalitete izrade, veoma se malo razlikuju međusobno, u
pogledu opteretivosti bokova, pritiska u ulj nom filmu i gubitka snage.
H-pužni prijenosnici, kod kojih kinematska os leži gotovo na vanjskom
promjeru (sl. 398.1), a i linije dodira su strmije, postižu povoljnije vrijednosti
od E-pužnih prijenosnika, koje su to veće što su veće obodne brzine, što je
veći kut uspona, što je veći razmak osi, a manji prijenosni omjer.

16.8 STUPANJ PREKRIVANJA PUžNIH PRIJENOSNIKA (sl. 399.1)

Da bi se dobile približne vrijednosti stupnja prekrivanja, promatra se zahvat

profila puža s pužnim kolom u srednjem presjeku kola, što približno odgo-

398
 daL_____ _

Sl. 399.1 Stupanj prekrivanja pužnih prijenosnika

vara zahvatu ozubnice s pužnim kolom. U aksijalnom presjeku nagnuta je

zahvatna crta za kut aa' Ako zubi kola nisu podrezani, bit će u polju zahvata
mj-:rodavni put zahvata:

E EA ~= l . cos aa ,

određen tjemenim promjerom pužnog kola ra2 (u graničnom slučaju s rA)

tjemenom linijom puža. Iz gornje jednadžbe proizlazi:

EEA
l~-­
cos aa

Stupanj prekrivanja (srednji) predstavlja odnos:

dužina zahvata u ravnini okomitoj na kut uspona

Em =
normalni korak

Em = - - - - . - - .
cos Ym Pn

Pn O~ V, . cos Ym .

399
Iz sl. 399.1 proizlazi:

lSlSA 1
--o
cos C1:, cos 2 rm
Em= .
Pa

Izrazi li se lS E~ pomoću veličina koje proizlaze iz sl. 399.1:

lS lSA = T1lS A - Tl e+ E e,

dobiva se da je stupanj prekrivanja:

rm
Em =------------------~~
COSC1: a cos 2 Pa

J 2
r a2 - (r2 cos C1: a )
2
-
J 2
r 2- (r2 cos C1: a )
2 ha
+ --.---
SIn C1: a
rm Pa
~-------------------------------------
COS C1: a • cos 2

Za evolventne pužne prijenosnike stupanj prekrivanja može se izračunati

Z2
na isti način, samo treba računati s fiktivnim brojem zubi zn = -------
cos 3 rm
kao da se puž nalazi II zahvatu s cilindričnim zupčani kom s kosim zubima
čiji nagib bokova zubi odnosi rm'

16.9 GRANIčNI BROJ ZUBI

Ako je broj zubi pužnog kola malen, može se desiti da kod glodanja pužnog
kola tjeme glodala (odvainog glodala) izazove podrezivanje korijenja zubi kola.
Time dolazi do slabljenja zubi u korijenu i do sniženja stupnja prekrivanja.
Granični broj zubi pužnog kola Zg kod kojeg glodanjem pomoću glodaJa neće
doći do podrezivanja korijena izračunava se pomoću sl. 401.1:

-- haD Zg Ina sin C1: a

CT=--=-----
sin C1: a 2

Zg = ----------- = ------
sin 2 C1: a m" sin2 C1: a

Zg ""'" 30 kod C1:" = 15'

Zg = 17 kod C1:. 1 0= 20' .

400
 hao = tjemena visina alata (glodala )
ha = tjemena visina puža

SI. 40t.l Granični broj zubi pužnog kola

16.10 POMAK PROFILA (sl. 402.1)

Pomak profila pužnih prijenosnika vrši se ako je broj zubi pužnog kola
manji od graničnog (Zg) da bi se izbjeglo podrezivanje korijena iIi stvaranje
zašiljenosti, tj. ako se žele poboljšati eksploatacijski uvjeti rada. Isto se tako
pomak profila vrši ako se žele ostvariti razmaci osi koje bi trebale biti veće
ili manje od izračunatih.
Pomak profila pužnog kola vrši se na isti način kao i pomak profila
cilindričnih zupčanika. Zadržavanjem istog alata (odvainog glodala) vrši se
bilo odmicanje alata od središta pužnog kola (pozitivan pomak) iIi njegovo
primicanje središtu zupčanika za veličinu pomaka. Da bi se izbjeglo podre-
zivanje kod Z2 < Zg, iznosi veličina potrebnog faktora pomaka:

Z2 Z2 sin2aa
X = 1---'~ 1-----
Zg 2

Najmanji pomak profila

xm = ( l _ _Z2_si_2n_2_a_a_ ) IH .

Radi izbjegavanja podrezanosti uzima se kao potreban pomak profila

sin 2 aa . Z2 • nz
X/1l'~ 11. 0 ---------
2

Pomakom profila (pozitivnim) povećat će se tjemeni i podnožni promjer

pužnog kola, a promijenit će se (povećat) razmak osi. Negativnim pomakom

26 - Ozub\jenja i zupčanici 401

smanjuje se tjemeni i podnožni promjer i razmak osi. Dimenzije punog kola
s pomakom profila:

Razmak osi:

a= ± Xn!.

Stupanj prekrivanja pri pomaku profila svođenjem zahvata na zahvat

prijenosnika s ozubnicom:

Em<~--------------------------------------

Zahvat je sveden na srednji presjek kola i aksijalni presjek puža.

Sl. 402.1 Pomak profila pužnog kola

402
 Pomak profila može se vršiti i radi postizanja potrebnog razmaka osi uz
mogućnost da pomak profila u tom slučaju može biti pozitivan i negativan.
Ova vrst pomaka profila vrši se onda ako se iz ekonomskih razloga želi
iskoristiti postojeći prijenosnik s danim razmakom osi za nekoliko pužnih
prijenosnika s različitim prijenosnim omj-erom i za različito velike snage.
Ako razmak osi treba povećati na veličinu (/, onda je razlika:

(l-(/d = + :1:111.
Za ;:2 > 50 preporucuJc se negativan faktor pomaka do Xc - 1 J'adi po·
boljšanja polja zahvata.

16.11 BRZINE l PRIJENOSNI OMJER PUžNIH PRIJENOSNIKA (sl. 403.1)

Između obodne brzine puža VI' pužnog kola Vl i brzine klizanja Vk vrijede
ovi odnosi:
(m/s)

(m/s)

Vl sin Ym = 1'2 cos Ym Vl = Vl • tan Ym·

Brzina klizanja:

Vl rl· Wl
Vk=----
CosYm sinYm CosYm sinYm

Određena veličina brzine klizanja ne smije biti prekoračena. Dozvoljena

brzina klizanjaodređuje se prema točnosti ozubljenja, točnosti montaže,

Sl. 403.1 Brzine na pužu

403
kvaliteti podmazivanja, vrsti materijala i visini opterećenja. Orijentacijski
se uzima da kod zakaljenog puža i pužnog kola od fosforne bronce brzina
=
klizanja može iznositi Vk 30 m/s. Za prijenosnike velike točnosti i kvalitet-
nih materijala puža i kola Vk ~ 50 m/s. Za puževe od čelika poboljšanog na
35 HRC, a pužnog kola od fosforne bronce Vk ~ 15 m/s.
Prijenosni omjer:

nl WI Z2 r2
i =-- =--=--= --tanYm.
n2 W2 ZI rl

Ako su pužna kola s pomakom profila,

16.12 SILE NA PUžNIM PRIJENOSNICIMA

Sile na pužu i pužnom kolu određuju se slično kao i kod čelnika sa zavoj-
nim zubima vijčanika. Na sl. 405.1 prikazane su sile koje djeluju na zube
puža i pužnog kola. U kinematskoj točki C, na srednjem promjeru puža i
pužnog kola, djeluju okomito na bok sile Fbnl i F bn2 • Sile s indeksom 1
odnose se na puž, a s indeksom 2 na pužno kolo. Puž, kao pogonski dio
prijenosnika, djeluje na pužno kolo silom F bn2> a pužno kolo djeluje na puž
jednako velikom silom u suprotnom smjeru Fbnl = F bn2 •
Normalne sile F bnl i Fbn2 izazivaju na bokovima zubi u smjeru uspona
Ym sile trenja Fbnl • ll. i Fbn2 • ll.' Rezultantna sila R2 (u presjeku C-C) dobive-
na iz sila Fbnl • p. i Fbn2 • ll. nagnuta je prema sili Fbn2 za kut trenja p. Razloži
li se u presjeku N-N normalna sila Fbn2 u komponente, dobiva se radijalna
sila Fr2 = Fbn2 sin an i na nju okomita Fn2 = Fbn2 cos an. Kut an predstavlja
normalni kut zahvatne crtc. U tlocrtu predstavlja Fn2 projekciju sile F bn2 ,
a R/ projekciju sile R 2 •
Kut trenja p' između sila Fn2 i R'2 dobiva se iz odnosa:

ll. Fbn2 ll. Fbn2

tan p' = - - - = - - - - - - -ll.- = [l.'
Fn2 Fbn2 cos an

F n2 Fbn2 • cos an
Rz' = --- = ------
cos p' cos p'

Prema tlocrtu proizlazi da je:

Obodna. sila pužnog kola Fil:

Fbn2 cos an
Ft2 = Rz' cos (Ym + p') = - - - - - c o s (Ym + p').
cos p'

404
Aksijalna sila pužnog kola Fal:
Fbn2 cos an
Fa2 = R/ sin (rm + p') = - - - - - s i n (rm + p').
cos p'

Radijalna sila pužnog kola FIl:

Iz jednadžbe za Fr2 i F a2 proizlazi:

cos p'
Fbn2 = Ft2 - - - - - - - - -
cos an cos (rm + p')
cos p'
Fbn2 = Fa2 - - - - - - - - -
cos an sin (rm + p')

gonjeni ---t

'tl

Tlocrt

Presjek N-N

Sl. 405.1 Sile na pužu i pužnom kolu

405
Kako iz sl. 405J.a proizlazi da je:

dobivaju se za pužni prijenosnik u kojem je puž pogonski dio (Fti = Fal) :

Obodna .sila na pužu aksijalna sila na putnom kolu

--, Tl
Fti = Fal = --o
rl '"

cos p'
Iz jednadžbi za Fbn2 = F tl - - - - - - - - -
cos an cos (rm + p')

cos p'
Fbn2 = Fal - - - - - - - - -
cos an sin (rm + p')
proizlazi:
cos (rm +- p') 1
F[2 = Fal = Fal - - - - - -
sin (rm + p') tan (rm + p')

Sa Fa2 = Ft! dobiva se:

1
F tl = Ft! - - - - - -
tan (rm + p')

Ako se u Jednadžbi Fr2 = Fbn2 sin an unesu izračunane vrijednosti za

COS p' cos p'

Fbn2 = Fa---------------- =F~ . '
cos an cos (rm + p') cos an sm (rm + p')
dobivaju se sa Fa2 = Fti sile na pužu:

Radijalna sila na pužu Frl = radijalna sila pužnog kola

tan an cos p' tan an cos p'

Frl = Frz=Fa = Ft'------
cos (rm + p') • sin (rm + p')

406
Sile na pužnom kolu:

Na sl. 407.1 prostorno su prikazane sile koje djeluju na puž (bez sila tre-
nja), a na sl. 407.2 prikazane su sile koje djeluju na puž u horizontalnoj
ravnini i sile trenja.
Sl. 407.1 Prostorno prikazane sile
na pužu

407
16.13 ISKORISTIVOST IZMEĐU PUžA I PUžNOG KOLA

a) Ako je puž pogonski dio.

Za vrijeme jednog okreta puža izvršen korisni rad na pužnom kolu:

p = p . ZI = d ml • 'It • tan Ym

U isto vrijeme ulaže se na pužu rad:

Iskoristivost je tada:

Wk Fa' dml • 'It • tanYm Fa

1)z=-W = =--. tanYm·
u Ftl . dml • 'It Ftl

l
Kako je već izračunano Fa = Ftl . , iz čega proizlazi i isko-
tan (Ym + p')
ristivost između puža i pužnog kola:

tanYm
1)z=---~--
tan (Ym + p')
II
tanp'=---
cos tIn

b) Ako je pužno kolo pogonski dio:

tan (Ym-P')
tanYm

Kod pužnih prijenosa vladaju odnosi slični VIJcima za pokretanje jer

se uzdužnim gibanjem vijka dio pogonske snage PI gubi radi trenja, tako
da je snaga na gonjenom dijelu P2 manja:

tanYm
(ako je puž pogonski dio).
tan (Ym + p')
PGZ je snaga koja se gubi tre~jem u zubima.

tan (Ym-P') (ako je pužno

1)z' = kolo pogonski dio).
tanYm

408
Koeficijent trenja 1J.' = tan p' mijenja se s porastom brzine klizanja prema
sl. 409.1.
Za kaljene i brušene puževe kao i za poboljšane puževe glodane ili to-
karene, vrijednost koeficijenta trenja lJ. u slučaju tekućeg trenja dana je na
sl. 409.2.

~JnOO 5°44'
Op"O 5°0S'
0.000 r-.... 4°34'

I 0.070
0,060
0050
f'-..
.....
.....
4°00'
3"26'
~51'
t
l"'-
hi'
~18 0,040 2017' C.
r--.
~

"
-o- .....
~ 0,030
-o.

1°09'
o) 0)0,4 q6~1 1,2 1,4 1,61,8 2 3 4 5 6 7 S 9 10
brzina klizanja "k (m/sl -

Sl. 409.1 Koeficijent trenja lJ. dan u ovisnosti od brzine klizanja Vk

t 0,1
0,09
O,OS
['\.
1'-
/

~0,07
~0,o6
r-.....
. . . r--. a I
~ 0,05
ID 0,04
2'0,03
" i'-r-..
b
li 0,02
0,01

° 234567
brzina klizanja vk (misl
8 9 10 II

al puž pobolJšan,zubi rezani no tokarilici

bl puž koljen ,zubi brušeni

Sl. 409.2 Koeficijent trenja lJ. u ovisnosti od brzine klizanja i načina izrade puža

U slučaju samokočenja puž i pužno kolo mijenjaju svoje uloge: pužno

kolo postaje pogonski, a puž gonjeni dio, Iskoristivost je u stanju samoko-
čenja:

tan (Ym - p')

tan Ym

_~~mokočenje nastupa pri YII1 = p' (p' p). Da bi se radi mogućnosti even- =
tualnih potresaKojiina mOže biti izložen prijenosnik osigurala samokočnast,

409
 mora lm < p. Time se sprečava samovoljno okretanje pužnog kola. Za slučaj
Ym ~ p iznosi'

tan lm 1 -. tan 2 p
11,k =.~ ------
tan ("(m + p) 2

\l1zk Je iskoristivost kod samokocnosti).

U slučaju samokoćnosli 1],k 2 0,5 ('Cc; DA . ... 0,45), a llzk' c. (:). Za ,,(m.2 p je
~Lz?; tan lm
U konstrukciji koristi Sl? često dijagram iskoristivosti za pužne prije·
nosnike s cilindričnim pužem prikazan na sl. 410.1. Dijagram vrijedi za pre:·
cizne prijenosnike od kvalitetnog materijala (puž cementiran, kaljen, i brušen,
a pužno kolo od fosforne bronce, u!ežištenje puža i kola u valjnim ležajima,
podmazivanje mineralnim uljem).
Iz sl. 411.1 vidi se da porastom kuta uspona zavojnice lm raste iskori·
stivost ll. do izvjesnog maksimuma pa poslije opet pada. Najveća vrijed-
nost iskoristivosti ll. max postiže se u blizini kuta lm = 45° i pomiče se tim
više u lijevo čim j~ veći koefici jent tren ja. Maksimalna iskoristivost dobila
bi se diferenciranjem dll/ dl fu' sto bi pokazalo da se Th m'~ nalazi pri kutu
uspona l:r. = 45 - p'/2 .
Gubitak snage u zubima:

-Om

:1r+i=
0,15 2° 3° 4° 5° 60 7° 8° 10° 12° 15° 25° 45°

6t' " n t=t H

~~ ~,-"" LfftnR
~++ ~
rl\~\ ... , i l
0,1
J'.. , H- ~~ ~ l'i' l th ;t:t ,l
.-
C:c
t'Sn
+ _."
0,09 t
,.
0,08 r-- .J i'-, :J L"!.. I"S.i ~ 1.'i...'i r- 1-'1<;: • tti tii , 'i

0,07
'c-- 1·1 }-+'1 .'±'srs. tt'l\ -+ ~ jf-! f+jl
1-- j--j-- l- i'" i 1"'1;:" t--,,\ ~ t- , 'c ,l- t- t+
"/"IT tl -+
0,06
,-- i- 'h, j'" I'" -~ l ---- --- --t-+-t 'Ri ti ..~. -r-!- - -+
H
:::z 0,05 r--~
ji

t N; N~" t~ t\\ t:'\~, -:- - H~~ '-' r

F~
t- t-
r~l j -- . ,
f - ,icF
m- nT
1-
0,04 f

~t:f: j:-:: t~1-:-J"'ll- ~+ [tj-B- EsJ"S t~ ~ ill

tc"
fj1f :t'! U
---r-:.j m. rF 19 ff -
.i-

l-f
0,03 I:±
fry tf: 11.++iltm rr
ti
f-=~f
r j-r h- '\,:1\ ~~ ~ 1- t I -}" H·

r;1 l,
,
0,02
I

rij:
~::::w i-t I
iJ-: -lHr it,
.~'. r-Tf ~
~ -ml
- - - .-..• -~
~.

rC "r:: --
+it s!±

~ lJ ffii fm' h-i-

c
r- ---
+l--t-
r=ti I- ri '1 -- --1'4
0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1

-Vk

Sl. 410.1 Dijagram iskoristivosti pužnih prijenosnika s cilindričnim pužem

410
 100
}l
%
0,02
95
0,G3
0,04
90 0,05
0,06
t-- j l 0,07
85 l ....r-
0,08
0,09
l
!--f
0,10
80

75

l
~
70

65

60

55 _ _ _

Sl. 411.1 Iskoristivost u zubima pužnih prijenosnika

Ukupna. iskoristivost
Ukupni gubitak snage prijenosnika:

PGL!I P GL2predstavljaju gubitke u ležajima puža i pužnog kola, gubitke

bućkanja i gubitke ubrtvama.
- gubici u valjnim ležajevima iznose = l/2 0/c snage koja se prenosi
(za par ležaja),

411
 - gubici u normalnim kliznim ležajevima iznose =
30/0 snage koja se
prenosi (za par ležaja), .
- gubici u visokoučinskim kliznim ležajima iznose =
toto snage koja se
prenosi (za par ležaja),
- gubici bućkanjem i u brtvama iznose = 1 ... 5% prenošene snage,
ovisno o načinu brtvljenja i sadržaja ulja uprijenosniku:

(ako je puž pogonski dio).

(ako je pužno kolo pogonski dio).

P2 (ako je puž
Potrebna pogonska snaga PI = P2 + PGuk = -- pogonski dio).
1}uk

P
Potrebna pogonska snaga Pz' = PI' + P Guk = _1_ (ako je pužno
1}uk kolo pogonski dio).

Pl' korisna snaga na pužu, ako je pužno kolo pogonski dio. Pz' je ukupna
pogonska snaga na vratilu pužnog kola, ako je pužno kolo pogonski dio.

Snaga koja se prenosi prijenosnikom:

- ako je puž pogonski dio P = Pl - PGLI = Pl . 1}L1 •

- ako je pužno kolo pogonski dio P = Pz' - PGU = Pz' . 1}2'

tanYm
Iz jednadžbe za iskoristivost 1}z = proizlazi da će 1}. rasti
tan (Ym + p')
do određene granice s porastom kuta uspona Ym' To bi značilo da treba ići
na viševojne navoje. Povećanje kuta uspona ima opravdanje samo kada je
praćeno s povećanjem promjera puža, da bi krutost mogla biti dovoljna i da
ne bi dolazilo do većih progiba puža. Iskoristivost će biti niska ako bude
dolazilo do jačih elastičnih deformacija vratila ili kućišta, ako kut kojeg
trebaju zatvarati osi vrtnje ne bude 90° i ako bude dolazilo do aksijalnog
pomaka puž nog kola.

412
16.14 ODREĐIVANJE VELIčINA REAKCIJA U LEžAJIMA VRATILA
PUžA I PUŽ NOG KOLA

Određivanje reakcije na vratilu puža i pužnog kola vrši se prema sl. 414.1.
Silama koje djeluju sa zuba na zub javljaju se ove reakcije:
- vratilo puža: - vratilo pužnog kola:

Fal' rl + Frl . bJ Fal . r2 + Fr2 ' b?

Fcv = - - - - - - -
lJ 12

Fal' r 2 - F r2 • a 2
F BV = F DV = - - - - - - - -
12

Ako se pri proračunu pojedinih komponenata reakcija jave vrijednosti

s negativnim predznakom, potrebno je promijeniti smjer takve reakcije.
Rezultirajuće sile u ležajima:

r 2 2
FfJ = ~ F DV + F fJH .
Jedan ležaj puža mora preuzeti aksi· Jedan ležaj pužnog kola mora isto
jalnu silu FaJ . tako preuzeti aksijalnu silu Fa2 .

16.15 PRORAčUN SNAGE KOJA SE MOŽE PRENOSITI PUŽNIM

PRIJENOSNIKOM NA OSNOVI FAKTORA OPTEREćENJA c (Pa)

Još se često za proračun prijenosa snage pužnih prijenosnika upotrebljava

jednadžba za savojno opterećenje korijena zuba cilindričnog zupčanika s
ravnim zubima koju je dao Bach prilagođena pužnim prijenosnicima u
obliku:

Ft2 = e . b . Pa . t, (N) .

413
 Sl. 414.1 Reakcije u ležajima pužnih prijenosnika

414
Dopuštena snaga na vratilu pužnog kola:

Pz = e . fz . b . Pa . d 2 • nz . T)u (W)

odnosno:
3'
,"/ pI • T)z • T)LI
m=v-------
e . fz . tjJ . ZI • nl
(m) I

gdje je

e u Pa - faktor opterećenja (sl. 416.1)

fz - značajka broja zubi (sl. 416.2)
b u m - korisna širina zuba puž nog kola (sl. 417.1)
Pa U m - aksijalni korak
d2 u m - diobeni promjer pužnog kola
n2 u S-I - broj okretaja pužnog kola
nl u S-I - broj okretaja puža
ZI - broj zubi puža
T)" T)L - parcijalne iskoristivosti zubi, ležaja
b
tjJ = - - = (1,5 ... 3). U gornju jednadžbu treba uvrstiti tjJ = 2,5, što odgo-
Pa
drni Zt
vara ZF == - - = - - - = 14.
nz tan "rm

Takav proračun ne zadovoljava današnje zahtjeve. Pokusima pronađene

vrijednosti faktora opterećenja e dovode do pogrešnih proračuna. Osim na-
prezanja od savijanja zuba i progiba vratila puža, kod pužnih prijenosnika
javljaju se kontaktni pritisci, trošenje bokova, zagrijavanje zuba, koji ogra-
ničavaju veličinu snage koja se može prenositi pužnim prijenosnikom. Brzi-
na klizanja, klizna svojstva sparivanih materijala, površinski pritisci, viskoz-
nost maziva kao i maziva sposobnost maziva, predstavljaju faktore koji
utječu na trošenje. Do trošenja zbog trenja dolazi u području mješovitog
trenja. U području tekućeg trenja do trošenja ne može dolaziti radi posto-
janja uljnog sloja između bokova. Pritisak se u tom slučaju prenosi uljnim
slojem. Stalnim opterećenjem i odterećenjem zuba dolazi, međutim, do
pojava umornosti materiJala površinskih slojeva koje se očituje pojavom ru-
pičenja (pittinga).

415
 f-- I--- ·1·· f-- .
8 f..- f-.
o 1-.
-r- l-- i-- 1 puž poboljšan,

-
lL

- - - - --
zubi rezani na
L 5 .. 2 takorilici
~
..- f- "3

-
1
~ l,
t= 2
I-- 3
I-- 4r--
r-. I-- ...

o 2 3 l, 5 6 7 8
- - - brzina klizanja Vk (mis)

14 -_ '1_+_ .... .+. - - -.+.- r-+-·+~

..._.-+1-:-_--+1-:-_--1._•• _~.-.-I.. _...-1._--+--_-+-H-f-· - ~--S
12 I-~-+.':--+"f....-r-+
I--- --1+ .-f- -+-1--- ~..+-- 1 :-~fc..::1___
=1:..,..

rl---~·te=-.~·tF~..F~·..t·:~···tl--;-·~-=·~~·t~. .·~..t~--~I-~..~.-.tr~~·~~~2 F..... ·:.-l~

puž ka lien ,
_ 10 zubi bruseni

~
o 8 t=
~-. ···ch", -J:=--+= ".~'r::- "~ 3 = I:;?.:::,E
1 -'l-- -3I.~ .- .... .-b- v -. 1--1-

t 5 ~ 2

l,
f=
f::= 3 ;:;;-r-
~ ""
l,

-- ----~

84~
2
l-t· .+.- -I_.

o 2 3l, 5 5 7 8
___ brZina klizanja Vk (mis)

Materijal vijenca kola: kositreno bronco centrilugircna

2 aluminijska leguro
3.leguro dobiveno od pretopljenog aluminija
4.legura cinko
- e vrijednosti za pužne prijenosnike podmazivane umakanjem, temperatura
ulja 50 do 70 ac
-- c vrijednosti za pužne prijenosnike s tlačnim podmazivanjem i hlađenjem ulja
DUagroIl]I vrijede za troJni pogon Ako j~ kod podmazivanja umakanjem pogon Inter -
mltlroJuel onda vrijednosti mogu do leze Između pune I lsprekldane ert\" oko Je
trajanje prekida tako veliko do se akumulirano toplina moze odvesti zracenJem.
e vrijednosti done su za z2=32 Za druge vrijednosti Z2 trebo e množiti s laktarom Iz·

SL 416.1 Faktor opterećenja e (Pa) za pužne prijenosnike dobiven pokusima

1,8 .-.--.---,--,----,--.--,-,---,-,--,--,-,

tI 1,6

1,4,__+_.+_-+ .. _1 r --+--
+.+__ t-~-...rr':-_±-j ,=+::' -t-
:1, -+--+--;-1
...t' 1,2
T--1~-
__ ...L
~ 1,0 " . -i-·L·-[I-··
E 0,8 ~-:-~t ·;·~t+i=+~r+=.
0,6- . -!--tu.:--r- t-r-r-r-t -tr-
20 30 40 50 60 70 80
broj zubo kola z2 ._-...,. SL 416.2 Značajka broja zubi j,

416
 o

f:!
~_________b~2______~ ~

Sl. 417.1 Dimenzije pužnog kola, korisna širina pužnog kola

b(m)

16.15.1 PRORACUN SNAGE KOJA SE MOZE PRENOSITI PUZNIM

PRIJENOSNICI MA U ODNOSU PREMA ZAGRIJAVANJU (SIGURNOST
PROTIV ZARIBAVANJA I TROSENJA)

Za prijenosnike kod kojih kućište ima rebra za hlađenje u visini sloja ulja
za podmazivanje, proračunava se sigurnost protiv previsokih temperatura,
ako su dopuštene temperature zagrijavanja ulja = 55 cC, prema jednadžbi:

ST = tdop = (~ ql . q2· q3· q4 il;; 1,

)2
tmax 100· 1,36 Pl
gdje je

tdop U cC - najviše dopuštena temperatura, tdop = 80 cC

tmax u cC - pogonska temperatura ulja
a u mm - razmak osi il;; 100 /--~-p;---­
Vql . q2 . q3 . q4
ql - koeficijent hlađenja za prijenosnike koji se nalaze u prostoriji
s dovoljnom cirkulacijom zraka:

ql = (1 + _Y_)(100
1+Y TP
+ Y)

TT - Ozubljenja i zupčanici 417

y - koeficijent = 1,45 V(~) 1000
i, za izvedbu prijenosnika bez pro-

pelera za hlađenje na pužu

y = 3,1 13((~)
2, za izvedbu prijenosnika s propelerom za
1000 V
hlađenje na pužu
TP °jo - trajnost pogona (TP = 50% ako prijenosnik u toku jednog sata
radi pod punim opterećenjem u prosjeku 30 minuta)
n u min-I - brzina vrtnje
q2 - koeficijent prijenosnog omjera prema tablici 418.1

Koefidjent prijenosnog omjera ako je puž pogonski organ Tablica 418.1

n,
--
n,
S 7,5 10 15 20 25 30 40 50 60

q, 1,16 1,10 1,0 0,81 0,68 0,59 0,52 0,41 0,32 0,28

- koeficijent ovisan o sparivanju materijala dan je u tablici 418.2

- koeficijent koji uzima u obzir način izrade prijenosnika dan je
u tablici 419.1
- pogonska snaga prijenosnika.

Koeficijent sparivanja materijala q3 za A-, E-, K-, N-puževe Tablica 418.2

Materijal
q,
puža I pužnog kola I
čelik Cu - Sn centrifugirana bronca II ·1,00
I

kaljeni i Al-Iegure 0,87

brušen lijevano željezo 0,80

čelik Cu - Sn bronca, Zn-Iegure I 0,67

i
I
poboljšan Al-Iegure, sinterirano željezo 0,58
nebrušen lijevano željezo 0,55
--. I
lijevano željezo Cu - Sn centrifugirana bronca 0,87
nebrušeno lijevano željezo I 0,8
i
418
Koeficijent načina izrade prijenosnika q4 Tablica 419.1

,
Za prijenosnike s pužem dolje tako da puž dobavlja
ulje za podmazivanje q. = 1,0
Za drugačije smještene puževe tako da pužno kolo
dobavlja ulje za podmazivanje q. = 0,8
Za dodatnim hlađenjem ulja (podmazivanje brizga-
II njem) q. > 1,0 I

16.15.2 SIGURNOST PROTIV OPASNOSTI OD STVARANJA

RUPICAVOSTI (PITTINGA)
Ova sigurnost određena je odnosom dopuštenog i postojećeg pritiska valjanja
bokova, a izražava se jednadžbom:
k dop kdop • dl . d m2 • qs
SH = -- = = 0,6 do 2,2,
kroax Ft2 max

gdje je
kdop u MPa - dopušteni pritisak valjanja bokova, tablica 419.2

Dopušteni pritisak valjanja bokova kdop (MPa) Tablica 419.2

- Puž od čelika k dop (MPa)

Materijal pužnog kola zakaljen i
nezakaljen brušen

Cu - Sn centrifugirana bronca 3,6 6,0

Al-Iegure 1,5 3,2
AI- Si legure - 3,4
Zn legure, zagrijavanje ~ 60°C 1,3 -
sinterirano željezo J 1,2 2,5
Vt S 2mjs
lijevano željezo - 1,8 3,0

k ma" u MPa - postojeći maksimalni pritisak valjanja bokova

dl u mm - srednji promjer puža, uzima se dl = (0,2S ... 0,6) a
d m2 u mm - srednji promjer pužnog kola d m2 = d 2 + 2 xm = 2 a - dl
qs - koeficijent koji uzima u obzir srednji kut uspona zavoj nice
puža i oblik puža, dan je u tablici 420.1
Fti
F 12mu: U N - maksimalna obodna si'la pužnog kola FI2 = - - - - - -
tan (Ym + p')

-419
Koeficijent srednjeg kuta uspona j'm oblika puža Tablica 420.1

Oblik
puža tan Y..I 0,0 I 0,1 I 0,2 I 0,3 I 0,4 I 0,5 0,6 I 0,7 0,8 0,9

A-,N-,E- i
K-puž qs 0,41 I 0,36 I 0,32 I 0,29 I 0,265 I 0,248 0,233 0,223 0,215 0,213
I
H-puž qs I 0,50 I 0,48 I 0,46 1 0,445 1 0,433 1 0,425 0,42 0,417 0,415 0,415

Vrijednosti za qs iz tablice 420.1 točne su za m = 0,1 . dl i širinu b2 = 0,8 dl

16.15.3 SIGURNOST PROTIV LOMA ZUBA PUZNOG KOLA

Ova sigurnost dana je odnosom dopuštenog i postojećeg maksimalnog opte-

rećenja korijena zuba:

Visokoučinski prijenosnici s visokim brzinama klizanja i tlačnim pod-

mazivanjem, kaljenim, brušenim i lepovanim bokovima čeličnih zuba puža,
visokoopteretivim materijalom pužnih kola, s rebrima za hlađenje na ku-
ćištu prijenosnika, ili hlađenjem cirkulacijskim uljem, mogu se jače opte-
retiti. Računaju se na

Hertzovo naprezanje C1H= J Ft2

--.Z.Z.Z
b.d2 H M •

C1H u N/mm2 - Hertzovo naprezanje bokova u kinematskom polu e

F
Ft2 U N - obodna sila pužnog kola prema jednadžbi F t2 = tl
tan(j'm + p')

b u mm .- korisna širina zuba = Jd!1 d:

d 2 u mm - diobeni promjer pužnog kola
ZH - faktor oblika boka prema tablici (421.1)
ZM u V N/mm2 - faktor materijala prema tablici (421.1)
Z. - faktor stupnja prekrivanja prema tablici (421.1)

420
Faktor oblika boka ZH, faktor materijala ZM, faktor stupnja
prekrivanja Z, i dopuštene vrijednosti dop (TH za visoko-
učinske puž ne prijenosnike Tablica 421.1
---
Faktor oblika boka ZH za ZA i ZN puževe pri an =
I
I
15° 18° 20° 23° 25° 30°
I I I I I
2 1,84 1,77 I 1,67 1,61 1,52
I I I I I
Faktor oblika boka ZH za ZK i ZE puževe pri "(m =
I
3° 5° 10° 15° 20° I 25° 30° 35° 40° 45°
l i I
4,35
I
3,4 II
i
2,4
I
2
I
1,77
I
1,61
I
1,52
I
1,46
I
1,44
I
1,42 I
Faktor materijala ZM u V N/mm' kod pužnih prijenosnika od

SnBz Al Si, Al Cu legura ZnAllegura I

I I I
220 200 190
I I I
Faktor stupnja prekrivanja Z
E
pri "fm ==

E
(1. 20 5° 10° 15° 20° 25° 30° 35° 40° 45°
I I I I I I I I I l
1,0 1 1 0,99 0,98 0,97 0,96 0,94 0,92 0,89 0,86

1,5 0,82 0,82 0,81 0,80 0,79 0,78 0,76 0,75 0,73 0,70

2,0 0,71 0,71 0,71 0,70 0,69 0,68 0,67 0,65 0,63 0,61

2,5 0,63 0,63 0,63 0,62 0,61 0,60 0,58 0,56 0,54 0,52

Dopušteno Hertzovo
naprezanje·
Materijal i Materijal pužnog kola dop CTH u N/mm'
izvedba puža pri Vk u m/s
8 I 11 I 13 I 15
C. 4320 ili C. Cu Sn 12 500 520 540 550
C. 1220 cementiran K.AISiMg
---- ----
i kaljen na 600 HB, 280 290 310 320
P. Al Cu 5 Ti Mg
bokovi brušeni i -- ---- --
lepani GB-ZnAl 4 Cu 1 (DIN) 220 245 275 295

421
Cdop u MPa - dopušteno naprezanje materijala pužnog kola (za puž od
čelikadano u tablici 422.1).

Dopušteno naprezanje materijala pužnog kola Cdop Tablica 422.1

CcIop MPa
oblik puža
Materijal pužnog kola
AiN BiK H

Cu - Sn, centrifugirana bronca 24,0 30 40,0

Al-Iegure 11,5 14,3 19,0
AI- Si legure 7,6 9,5 12,7
Zn Iegure
sinterirana željezo Vk ~ 2 m/s 7,6 9,5 12,7
lijevano željezo Vk ~ 2 m/s 12,0 15,0 20,0

Cmax u MPa - postojeće maksimalno savojno naprezanje korijena zuba

pužnog kola
mn u mm - normalni modul = m . cos 'rm (= ma cos 'rm)
'b;
u mm - lučna mjera širine korijena zuba pužnog kola, sl. 417.1 iz

. prOIz
k Oje . l az1. d a Je
. '""'b2 = 'Tt • rao' cp /180 , dal
S rao = - - + e, PrI.
2
b
čemu je e = 0,2 m, a sin cp/2 = __2_
2 rao
F
Ft2max U N - maksimalna sila pužnog kola = tl
tan ('rm + p')

16.15.4 SIGURNOST PROTIV PROGIBA VRATILA PUZA

Pravilan zahvat ozubljenja moguće je ostvariti samo kod točnog uležištenja

puža i pužnog kola. To ujedno znači da se deformacija (progib) vratila puža
smije kretati u iskustveno utvrđenim dopuštenim granicama. Potrebno je
zato da kod konstruktivnog oblikovanja puža promjer vratila bude što veći,
a razmak ležaja što manji kako bi deformacije zbog progiba bile što niže.
Sigurnost protiv progiba izražava se jednadžbom:

S f-- -tfdop
--= ,
> 1
tf

422
gdje je
d
tf dop u mm - granica dopuštenog progiba = ~
1000
drnI u mm - srednji promjer puža
tf u mm - stvarna veličina pr-ogiba, ako je puž u sredini između ležaja
A i B, sl. 423.1
FI . 113 J

tf=----
48. E.I '

FI U N - · · ' ·Sl
rezul tlraJuca 1a = JF + Fl
2
tl rl

II u mm - razmak ležaja ~ 1,5 a

E u MPa - modul elastičnosti materijala puža
I u mm4 - moment inercije s konstantnom vrijednošću kroz cijelu du-
žinu .

Sl. 423.1 Smještaj puža između ležaja

16.16 OBLIKOVANJE PUŽNIH PRIJENOSNIKA

Već je rečeno da puž može biti u prijenosniku smješten gore, iznad pužnog
kola, ispod pužnog kola ili sa strane. Ako se podmazivanje vrši brizganjem,
onda je spol'edno je li puž smješten gore ili sa strane. Pri podmazivanju
umakanjem puž može biti, ovisno o obodnoj brzini, smješten dolje, sa strane
(VI ~ 10 m/s) ili gore VI ~ 5 m/s.
Na sl. 424.1 prikazana je izvedba prijenosnika s pužem smještenim gore
uležištenim u stožne ležaje. Pužno kolo uležišteno je u kuglične ležaje. Hla-
đenje je izvedeno pomoću rebara i puhala smještenog na vratilu puža. Pod-
mazivanje je ostvareno umakanjem pužnog kola. Kućište je lijevano dvo-
dijelno. Na sl. 424.2 prikazana je izvedba s pužem smještenim dolje, uležiš-
tenim u radijalne kuglične i aksijalne ležaje, pužno kolo u klizne ležaje,
~ticiŠte je dvodijeino zavareno bez posebno izvedenog hlađenja. Podmazi-
vanje se vrši umakanjem. Na sl. 425.1 prikazana je izvedba visokoučinskog
prijenosnika s pužnim smještajem dolje, uležištenim u radijalne i aksijalne
ležaje, a pužno kolo u radijalne kuglične ležaje. Kućište je lijevano dvo-
dijelno s puhalom i zračnim kanalima za hlađenje. Podmazivanje se vrši
umakanjem. Na sl. 425.2 prikazan je pužni prijenosnik s vertikalnom osi

423
 Sl. 424.1 Pužni prijenosnik s pužem uležištenim u stožasto-valjkaste ležaje.
Hlađenje kućišta ojačanog rebrima i ventilatorom na vratilu puža

Sl. 424.2 Pužni prijenosnik s pužem smještenim ispod pužnog kola. Kućište je
zavareno. Pužno kolo uležišteno je u klizne, a puž u valj ne ležaje

pužnog kola i pužem smještenim sa strane. Kućište je jednodijelno s poklop-

cem u kojem je smješten ležaj (klizni) pužnog kola. Podmazivanje se vrši
uljem puža uronjenog u uljnu kupelj. Na sl. 426.1 prikazan je globoidni
pužni prijenospik u lijevanoj izvedbi kod kojeg je puž uležišten u bačvaste i
stožaste, a pužno kolo u stožaste ležaje.

424
 Sl. 425.1 Visokoučunski pužni prijenosnik

Sl. 425.2 Pužni prijenosnik s pužem smještenim sa strane

Kućište je dvodijelno, lijevano, orebreno. Podmazuje se umakanjem, a

hlađenje ulja vrši se hladnjacima smještenim u uljnoj kupci.

425
 Sl. 426.1 Globoidni pužni prijenosnik

16.17 LEžIšTENJE PUžEVA

Na sl. 424.1, 424.2, 425.1, 425.2 i 426.1 prikazane su već neke od mogućnosti
ležištenja puževa i pužnih kola koji općenito mogu biti uležišteni u valjne
kuglične ležaje (jednoredne i dvoredne), ležaje s valjcima (jednoredne i dvo-
redne) te stožne, bačvaste ležaje koji primaju i manja aksijalna opterećenja.
Ako su aksijalna opterećenja veća potrebno ih je posebno hvatati u posebnim
aksijalnim jednosmjernim ili dvosmjernim ležajima. Na sl. 42i.1, 428.1, 429.1
prikazane su razne mogućnosti ležištenja cilindričnih puževa. Osnovno je da
razmak između ležaja bude što manji, kako bi progib puža savijanjem bio
što manji. Puževi mogu biti izrađeni s vratilom iz jednog komada (sl. 429.2.a)
iIi mogu biti povezani perom (sl. 429.2.b). Pužna kola ulež1štuju se bilo u
valjne bilo u klizne ležaje. Prema veličini opterećenja upotrebljavaju se ku-
glični ležaji (jednoredni ili dvoredni), ležaj i s valjcima i sa stošcima.

426
 Na sl. 430.1 prikazane su razne mogućnosti spajanja lijevane glavine, naj-
češće od lijevanog željeza i vijenca pužnog kola izrađenog od materijala po-
godnih za izradu pužnih kola. Alternativa A prikazuje preklapanje vijenca i
glavine i spajan}e pomoću dosjednih vijaka. Alternativa B prikazuje spa-
janje pomoću steznog spoja i osiguranje vijcima. Alternativa C prikazuje spoj
sličan bajunetnom zaporu. Alternativa D prikazuje također spoj pomoću
dosjednih vijaka bez preklopa, alternativa E toplo navučen i spoj s naslonom.
Alternative A i D prikazuju ujedno i mogućnosti ležištenja i oblikovanja le-
žajnih mjesta.
Slika 431.1 prikazuje daljnje mogućnosti ležištenja i oblikovanja ležajnih
mjesta pužnih kola. Slika 432.1 prikazuje različite mogućnosti oblikovanja
zavarene glavine pužnog kola, različite mogućnosti ležištenja i razne moguć­
nosti oblikovanja ležajnog mjesta u zavarenoj izvedbi.

16.18 PUžEVI - MATERIJALI, IZVEDBE

Puževi se izrađuju od valjanih profila, a tek kod većih dimenzija puževi Sl'
kuju. Budući da puž ima mnogo veći broj okretaja od kola, za njegovu iz-
vedbu bira se materijal veće tvrdoće da ne bi došlo do brzog trošenja. Za
sporohodne pužne prijenosnike niskih i srednjih opterećenja biraju se če­
lici sa srednjim postotkom ugljika. U tom slučaju najčešće se upotreblja-
vaju čelici za poboljšavanje kvalitete (e. 1731, e. 4731).
Za prijenosnike većih snaga upotrebljavaju se cementirani ili plamenoka-
ljeni puževi, brušeni i polirani, čija je tvrdoća od 59 do 65 HRC. U obzir
dolaze ove vrste čelika: e. 1220, e. 4120, e. 4320 (čelici za cementiranje);
e. 1730, e. 4731, e. 4831 (čelici za plameno kaljenje i kaljenje uronjavanjem).
Materijali puža i pužnog kola dani su u tablici 422.1. Puževi mogu biti izra-
đeni s vratilom iz jednog komada (sl. 429.2.a) ili mogu biti povezani perom
(sl. 429.2.b). Promjer vratila puža izračunava se prema čvrstoći oblika.

---------

Sl. 427.1 Ležištenje puževa u kuglični i dvostruki kuglični ležaj s kosim dodirom

427
Sl. 428.1 Ležištenje puževa, a) stožasto-valjkasti ležaj, b) valjkasti i dvostruki
stožasto-valjkasti ležaj, e) stožasti-valjkasti s drugačijim načinom
nastajanja zračnosti od ležaja prikazanih pod a)_

428
 ~
-ti> NE
N
II ... JI
UD

Sl. 429.2 Izvedbe puževa, a) puž i

vratilo iz jednog dijela, b) puž
naklinjen na vratilo

Sl. 429.1 Aksijalno ležištenje puževa kod velikih aksijalnih sila, radijaino
ležištenje u kuglični ležaj.

429
 Alternativa B Alternativa e Alternativa D
....
'M
o

Alternativa E

Sl. 430.1 Različite mogućnosti lijevanih izvedaba pužnih kola kod kojih je glavina od lijevanog željeza, a pužni
vijenac od materijala pogodnih za izradu pužnih kola
Sl. 431.f Različite mogućnosti ležištenja pužnih kola i oblikovanja ležajnog mjesta

431
~
v.>
t-..)

Sl. 432.1 Različite izvedbe zavarenih ležajnih mjesta pužnog kola zavarenih
pužnih kola
16.18.1 PUžNA KOLA - MATERIJAL, IZVEDBE

Za niska opterećenja i male obodne brzine (do 2 m/s), a kod pogona s pre-
kidima za pužna kola može se upotrijebiti perlitno liJevano željezo. Za niska
opterećenja može se upotrijebiti kositrena bronca (80J0 Sn), a za srednja
opterećenja kositrena bronca sa 120 / 0 Sn lij,evana u pijesku i centrifugirana,
a za još veća opterećenja 140J0 kositrena bronca lijevana u pijesku ili cen-
trifugirana. Kositrene bronce imaju prekidnu vlačnu čvrstoću do 300 N/mm2.
U novije vrijeme se kositrene bronce nadomještavaju aluminijskim broncama
lijevanim u pijesku ili kovanim, čije vlačne čvrstoće iznose od 400 do 500
N/mm2, a istezanje Os = 15 do 18%. Za visokoopterećena pužna kola u kom-
binaciji s cementiranim kaljenim i brušenim puževima upotrebljava se centri-
fugirano lijevane ili kovane aluminijske bronce s dodatkom mangana, nikla
i željeza. Odlikuju se visokom prekidnom čvrstoćom (550 do 700 N/mm2) i
visokim istezanjem (20010 do 25010). Osim spomenutog, za pužna kola upotreb-
ljavaju se cinkove legure, magnezijske legure i plastične mase. Ako dozvo-
ljava konstrukcija, glavina pužnog kola izrađuje se od lijevana željeza ili
lijevana čelika, a samo vijenac od skupih legura obojenih metala. Neke
mogućnosti spajanja vijenaca pužnih kola izrađenih od obojenih metala s me-
talnim glavinama prikazane su na sl. 433.1. Radi nižih vrijednosti dinamičke
izdržljivosti na savijanje aluminija njihovi vijenci su širi od brončanih za istu
snagu, sl. 434.1. Na sl. 434.2 prikazano je pužno kolo izliveno od lijevanog že-
ljeza manje dimenzije, a na sl. 434.3 ')užno kolo izliveno iz jednog komada s
različito oblikovanim paocima.

---+---
Sl. 433.1 Povezivanje glavine i vijenca pužnog kola

28- Ozubljenja i zupčanici 433

 ~2 b 2 = b + 2ma ='MI - df + 2ma
b2 " OJ8d l
bA" b+m

Sl. 434.1 Pužno kolo od bronce od Sl. 434.2 Pužno kolo od

aluminijske legure lijevanog željeza

..........
<hU
~ ~ ]+---h.....~,.,.,.~
~ ~ :c+-~;..;;.:...:...;.::.""'"""I
~~
1,2d

~cti
Broj paoka ZA
E ZA "OJ4 ... 0,45~ H
~
.,; dop I5f " 30 MPa za SL
.11
dopof =60 MPa za ČL
E 1110 h, 1/1~

Sl. 434.3 Lijevano pužno kolo s paocima

434
 MATERIJALI PUtA I PUtNOG KOLA Tablica 435.1

Dopu-
šteno Spari-
Stanje Tvrdoća
napre-
VlaČlla po vanje
Oznaka prema odnosno zanje
Materijal čvrstoća CTM Brinellu dopu- Primjedbe
tU JUS-u način na sa-
,.1;1 N/mm' HB N/mm' šteno
tU lijevanja vijanje
s:: dop CTf sa
N
O N/IlIIli

čelici
za C.4320 850 ... 110024 6000' 1. .. 6 bokovi
A cementiranje kalj en brušeni
C. 1220 5202 6000' 1. .. 6
čeliciza C. 1531 poboljšan 1800 ... 2080
650 ... 750 1. .. 3 bokovi re-
pobolj šavanje
B zani na to-
konstrukcij ski C.0745 700 ....850 2050 ... 2500 1. .. 3 karilici
čelici

l lijevana kosit- Cu Sn 14 centrifugi- 320' 1150' 120 A,B

rena bronca rana
lijevana kosit- Cu Sn 14 lijevana u min 900 A,B
2 rena bronca pijesku min 200 80
Sl. 20 lijevano II min 220 (4001) 1800 ... 2000 45 A,B
3 lijevano željezo v do 3 m/s
Sl. 25 pijesku min 260 (4601) 2000 ... 2200 55 A,B
kod udarnog
pogona treba
4 posebne legure KAISi 10Mg kokilni lijev 200 ... 220' 950 ... 1050' 40' A oJ;!ratiti paž-
aluminija KAI Cu4MgTi nJu na po-
datke proiz-
vođača

5 legure cinka KZnAlCu l kokilni lijev 220 ... 250' 800 ... 1000' 40' A do max 80°C

6 plastične mase 1501 , 350' 35' A v do 2 m/s

""" l savojna čvrstoća, 2 čvrstoća u jezgri, 3 vrijednosti se odnose na površinski sloj, • minimalne vrijednosti, promjenom toplin-
~ ske obrade mogu se postići više vrijednosti čvrstoće, 5 prosječne vrijednosti, točne vrijednosti, prema podacima proizvođača.
16.18.2 KUCHnA PUZNIH PRIJENOSNIKA

Za manje pužne prijenosnike kućište može biti i jednodijelno. Montaža i

demontaža pužnog kola obavlja se tada sa strane, odstranjenjem poklopaca.
Kod većilil prijenosnika kućišta su dijeljena prema vertikalnom ili horizon-
talnom položaju osi pužnog kola u ravnini osi kola ili u ravnini središnjice
kola, radi mogućnosti ugradnje kola i provrtom za ugradnju puža. Pred-
nost imaju simetrične izvedbe kućišta s prolaznim provrtom za prolaz puža,
pri čemu u provrt ugrađene čahure omogućuju laganu ugradnju puža (sl.
42S.1.b).
iNa kućištu pužnog kola moraju postojati mogućnosti ugradnje pokazi-
vača -;azine ulja radi izravnog promatranja razine (sl. 436.1) ili pomoću šipke
koja se uranja, odnosno pomoću plovk~ Kućište mora biti opskrbljeno i
otvorom za pražnjenje, uređajem za odzračivanje (sl. 437.1) kao i otvorom za
mogućnost nadgledavanja i kontrole s poklopcem. Kućište mora biti dovolj-
no kruto da bi se osigurao dobar zahvat puža i kola. Osim toga kućište mora
omogućiti dobro odvođenje topline (orebrenje), a mora raspolagati i dovoljno
velikim prostorom za ulje (radi hlađenja i radi mogućnosti taloženja prljav-
štine kao i radi dužeg vijeka trajanja ulja).!

a) b) c)

Sl. 436.1 Pokazivači razine ulja

a
16.19 PODMAZIVANJE PUZNIH PRIJENOSNIKA

S obzirom na veći opseg klizanja, veće specifične pritiske i VIse pogonske

temperature, pužni prijenosnici postavljaju mnogo veće zahtjeve na mazivo
nego ostali prijenosnici. Ulje mora imati veću prionijivost i veću viskoznost.
Samo kod obodnih brzina v ~ 0,8 m/s dolazi u obzir podmazivanje mašću.
Iznad te obodne brzine do II ~ 10 m/s dolazi u obzir podmazivanje uronja-
vanjem u ulje. S obzirom na trenje i njime razvijenu količinu topline često je

436
 Sl. 437.1 Otvor za odzračivanje

Kod neprekidnog pogona nosivost ograničena snagom koja se može prenositi

<; obzirom na razvijenu količinu topline. Pužni prijenosnici rade obično u
temperaturnom području do 70°C (najviše 90 ec). Gubici a time i zagrijava-
nje mogu nastati i tzv. bučkanjem. Veličina ovih gubitaka zavisi od obodne
br~ine, viskoznosti maziva i dubine uronjenosti. Ako je puž smješten gore,
kod podmazivanja uronjavanjem, koje dolazi u obzir do v ~ 10 m/s, pužno
kolo se uranja do dubine di4 (broj okretaja pužnog kola je nizak). Kod puž-
nog kola smještenog dolje v ~ 10 m/s dubina uronjavanja dd2, što je zapravo
ograničeno položajem ležaja. Valjni ležaji vratila puža su u tom slučaju do-
voljno podmazivani uljem koje prska. Kod puža smještenog sa strane (ver-
tikalna os pužnog kola) dubina uronjavania može se ostaviti isto kao i kod
smještaja puža dolje. U tom slučaju je i cijeli ležaj kola uronjen. Kod većih
obodnih brzina dobro je odvojiti prostor ležaja kola kao što to pokazuje
sl. 425.2, a sam ležaj podmazivati mašću. Slično se postupa kada je os vra-
tila puža vertikalna.
Kod većih obodnih brzina v ~ 10 m/s upotrebljava se cirkulacijsko pod-
mazivanje (zubna pumpa). Ulje se brizga na puž s obje strane i po cijeloj
dužini da bi se bolje odvodila toplina ulje mora u tom slučaju biti kemijski
postojano. Gubici su kod cirkulacijskog podmazivanja niži, ulje se bolje
hladi. Ležaj i se u takvim slučajevima podmazuju uljnom pumpom ili se
rasprskano ulje u kućištu skuplja u kanalima smještenim na stjenkama ku-
ćišta i odvodi u ležaje. Viskozl!-0st potrebnog maziva određuje se prema tab-
lici 438.1. Kod najviših opterećenja dolaze u ob?:ir hipoidna ulja.

16.20 MONTAŽA lURAĐIVANJE

Aksijalno i radij alno podešavanje kola mora dovesti do toga da se nošenje

bokova pomakne u položaj ispravnog nošenja bokova (sl. 438.1). Prvo punje-
nje ulja ostavlja se u kućištu samo za vrijeme uhodavanja (urađivanja, 200

437
 aj b) ej

Sl. 438.1 Slike nošenja pužnog kola

do 500 sati). Pri urađivanju pod opterećenjem može se u ulje dodati 1 do

20/0 grafita ili, još bolje, molibden-disulfida. Nekada se urađivanje vrši po-
moću hipoidnog ulja. Nakon urađivanja ulje se ispušta, kućište pere i čisti
te puni novim uljem. Ulje koje je služilo za urađivanje može se filtraci-
jom i dodavanjem stanovite količine novog ulja ponovno upotrebljavati. Nor-
malna zamjena ulja ovisi o vrsti ulja i eksploatacijskim uvjetima. Pri radu u
prašnjavim pogonima i pri višim temperaturama vrijeme zamjene ne bi tre-
balo biti dulje od 2000 radnih sati.
Pri stavljanju prijenosnika u pogon potrebno je, osim punjenja kućišta
uljem, napuniti sve otvore predviđene za podmazivanje.

Viskoznost maziva za podmazivanje pužnih prijenosnika Tablica 438.1

Ft2
Za (MPa) Viskoznost '\/so u eSt* maziva kod
fz· b . Pa brzine klizanja vit u m/s
f. vidi sl. 416.2.
b = J2
dal-dl2 <2
I
2 ... 6
I
6 ... 10
I
> 10

<3 90 ... 150 60 ... 90 40 ... 60 30 ... 45

3 ... 10 150 ... 230 90 ... 150 60 ... 90 40 ... 60

> 10 230 ... 300 150 ... 230 100 ... 150 60 ... 90
'\/
* dinamička viskoznost 'l} = 0,0009 - - Pas.
eSt

438
Pužni prijenosnici
jednadžbe za proračun A-, N·, E·, K-prijenosnika Tablica 439.1

Naziv

. nl Z2 d2 d2
Prijenosni omjer 1=--=--=--=----- i ~ 110

1----4---
dl . tan "(m
--------- l_! __~__j
~~~ max_= 6)_ _ i___ ____ ~ __
Broj zubi puža
i= 2 I ~ 30 /15 ... 29110 ... 141 > 5 ... 9
1-------1 n2 I ! L__------------
i
' Broj zubi
pužnog kola Z2 = i . ZI' po mogućnosti Z2 ~ 25 J Z2 ~ Zg =-sin-2 Ct- 2 a

Razmak osi

ql= (l+-Y-)(~+Y)
1+ y TP

y = 3,1 13(( ~ ) 2 za izvedbu s propelerom

V 1000

y = 1,4 I(~ ) 2 za izvedbu bez propelera

--J 1000
TP trajnost pogona
U %

q2 iz tablice 418.1, q3 iz tablice 418.2, q4 iz tablice 419.1

Srednji promjer
dm! = dl = (0,25 ... 0,6) . a, u prosjeku 0,45 . a, gor- =
nje vrijednosti vrijede ako su puž i vratilo posebni
puža
dijelovi

Promjer vratila ,3(-

puža d vr ~ 135 V Pmax; za č. 0545, dop 't't = 20 MPa
nl

d ml d ml d ml
m = - - = - - ... - -
ZF 15 6
Aksijalni modul drni
ZF = faktor oblika = - - I ZF = 6 ... 15 , II prosjeku
m
ZF = 10, m = 0,1 . drni -

439
 Nastavak tablice 439.1
Diobeni promjer
pužnog kola d2 = Z2. m

Srednji promjer
pužnog kola (s dm2 = d2 ± 2xm = 2a-dml
pomakom profila)

Osni razmak dl + d2 m
(konačni)
a= ± xm = - - (zp + Z2 + 2 x)
2 2

Srednji kut
uspona tanYm =---
m·ZI
d ml

Y ~ 15° > 15° ... 25° 25° ... 30° > 35°
Izbor kuta
zahvata /Xn /Xn 20° 22,5° 25° 30°

Visina zuba Ym ~ 15° Ym> 15°

I ---
hl = h2' hl = hai+ hf! 2,2 m 2,2 mn
h2 = hu + hu

Tjemena visina hai m ~nn

ha2 m±xm mn ± x· m
Podnožna visina hf! 1,2m 1,2 mn

hf2 h2- h u
Obodna brzina m/s
puža VI = drni . 1t • nl

r
pužnog kola V2 = d m2 • 1t • n2

Brzina klizanja Vk =
cosYm
VI
= VI J( 1+ ;;

Normalni modul mn = m. cosYm

Normalni korak Pn = Pt· cosYm

Uspon p = ZI • Pt = ZI • 1t . m = drni • 1t • tan Ym

I
440
 Nastavak tablice 439.1

Tjemeni promjer d 2 + 2 hol

dal=dl+2hal
I dal =
Podnožni promjer df! = d al -2 hl d f2 = da2 - 2 h2 , h2 = hl
I
K1,lt zahvata u ak- tanan an najčešće 20 0

sijainom presJeku tan at =

cos Ym (vidi izbor kuta zahvata, tabela 439.1)

Okretni moment PI
na pužu TI max = K 1 - -
(Ul

Obodna sila na pu- 2 Tl max

žu = aksijalna si- FtI=Fal=
la pužnog kola dl

Aksijalna sila puža Fti

= obodna sila puž- Fal = F t2 =
nog kola tan (Ym + p')
tan <xn cos p' tan <xn cos p'
Radijalne sile Frl = Fr2 = F t2 . = Fti
cos (Ym + p') sin (Ym + p')
Iskoristivost u zu- tanYm
bima ako je puž 'l}. =
pogonski dio tan (Ym + p')
Iskoristivost u zu- tan (Ym - p') tan P
bima ako je pužno 'l}.' = ' tan p' = ~' =
kolo pogonski dio tanYm cos an

Snaga na gonje-
nom vratilu P2 = 'l}ukPI 'l}uk = 'l}. 'l} Ll 'l}u

Približne vrijedno- ZI 1 2 3 4

r
sti Ukupne iskori-
stivosti 'l}uk= 0,55 ... 0,65 0,65 ... 0,75 0,75 ... 0,80 0,78 ... 0,82

Sigurnost protiv ST = tdop = (~ ql • q2 - q3 • q4 ~1 tdop = 80 aC

zaribavanja tmax 100 1,36 PI

kdop kdop • dl • d m2 • qs
Sigurnost protiv SH=--= = 0,6 ... 2,2
pojave rupičenja kmax F t2max
(pittinga)
qs iz tablice 420.1 kdop iz tablice 419.2

441
 Nastavak tablice 439.1
I-----------------~

I Sigurnost protiv S = ~= Cdop· n . mn . b 2

i
I loma zubi u kori-
jenu pužnog kola
----- ----
l F

Cdop

------~-
iz
C

t~blice 4Z2.1 Ftz max

~ 1 (do 2)

-----J

Dužina luka kori- .-... cp

jena pužnog kola b2 = r a o n - -
180 0

Sigurnost protiv tD dop dl

progiba S[=--~ 1 tf dop = - - (dl u mm)
tD 1000

Progib vratila
puža tr
Fl . ll}
--
48 El
Fl = J Fti2 + Frl2

opći slučaj bez pomaka profila

Dužina puža
bl = J 2
dal-dl2
bl ~ 2 m -V Z2 + l

bronca aluminij
Sirina puž n og
kola
bl = 0,45 (dal + 4 m) b 2 ~ 0,45 (dal + 4 m) + 1,8 m

Y ~ 15" y> 15°

Vanjski promjer .-
pužnog kola
dA = dal + 111 dA~ dal + mn
Vanj ska širina
pužnog kola bA =b 2 +m

Udaljenost ležaja
puža II = 1,5 a (sl. 423.1)

. cp b2
Srednji kut Slll- = - - (sl. 417.1)
2 2 rao

Kut uspona kod

samokočnosti Ym ~ 3,5 puž ostaje potpuno nepokretan
0

442
Primjer:

I Proračun pužnih prijenosnika

Za pogonsku snagu od 15 kW, pogonski broj okretaja 26,1 S-I (1450 min-I),
=
prijenosni omjer i 19, trajnost pogona TP = 75%, treba proračunati i di-
menzionirati pužni prijenosnik s K pužem smještenim ispod pužnog kola, hla-
đen pomoću rotora puhala smještenog na vratilu puža

Oznake i primjedbe I: Orijentacijski proračun

I
I 1,36 PI
Razmak osi - 100
a 2: (mm)
~ ql q,q,q.

Faktor hlađenja
ql =
y = 3,1
(1 + l ~ Y )( ~o~ + y
V3/ ( nl
1000
r = 3,1 V(
)

1450
1000
r C~ 3,97

ql = (1 + 1 +3,973,97 ) ( 100 )
]s"" + 3,97 = 9,53
Faktor prijenosnog
omjera q, q, = 0,706 (Tablica 418.1)

Izbor materijala puž - čelični kaljen i brušen

pužno kolo - Al-Iegura
Faktor sparivanja
materijala q, ql = 0,87 (Tablica 418.2)

Faktor q. q. = 1,0 (Tablica 419.1)

1,36·15
a 2: 100 = 187mm
Razmak osi - 9,53·0,706·0,87· 1
standardni razmak osi (DIN 3976) a = 200 mm
Srednji promjer dl =
0,35 a = 0,35 ·200 = 70 mm
puža prema DIN 3976 odabrano dl = 80mm

Promjer vratila
d" ~ 135 ff -Pm"
- ; za
nl
č.0545 S dop "'r" = 20MPa
puža
dH ~ 135 .~
1450 = 29,4 mm, odabrano dn = 45 mm

Broj zubi ZI = 2 kod i=19 =~; Z, = i ZI = 19·2 = 38 (Tab 439.1)

ZI
Modul m m ~ 0,1 dl = 0,1 ·80 = 8 mm
-
Dimenzije prijenosnika kod a = 200 mm , dl = 80mm
ZI = 2 , z, = 38, 111 = 8 mm
Zlm 2·8
Srednji kut tanYm = -d-I- = 80 = 0,2
uspona Ym
Ym = 11 0 31'
Normalni modul mn = m cos Ym = 8· cos 110 31' = 7,852 mm

443
 Dimenzije pužnog prijenosnika kod a = 200 mm,
dl = 80 mm, ZI = 2, z, = 38, m = 8 mm
Diobeni promjer d, = Z, m = 38 . 8 = 304 mm
Promjer srednje
-
kružnice dm> = dz + 2 x m = 2 a - dl = 2 . 200 - 80 = 320 mm
Faktor pomaka 320-304
dm>-d,
profila x= = 1,00 =
2m2·8
dal = dl + 2 hai = 80 + 2 . 8 = 96 mm
Tjemeni promjeri daZ = d, + 2 haZ = 304 + 2 (8 + 1,0· 8) = 336 mm
(haZ = m +x)
du = dal - 2 hl = 96 - 2 (8 + 1,2 . 8) = 60,8 mm
(hl = hai + hil)
Podnožni promjeri
du = daZ - 2 h, = 336 - 2 (8 + 1,2 . 8) = 300,8 mm
(hz = hl)
Uspon p = ZI "lt m = 2 "lt 8 = 50,24 mm
Dužina puža bl = li daZz- dl = li 336' - 304z = 140 mm

Sirina pužnog
bz= 0,45 (dal + 4 m) + 1,8 m 0,45 (96 + 4 . 8) + =
+ 1,8 . 8 = 72 mm
kola
odabrano za Al-Ieguru kola bz = 70 mm
Vanjski promjer
kola dA = daZ + m = 336 + 8 = 344 mm , odabrano dA = 345 mm
Vanjska širina
kola bA=bz+m = 72+8 = 80 mm
.--. cp dl 80
bz = rao "lt 180 ' r." = - + 1,2 m = - + 1,2·8 = 49,6
Dužina luka 2 2
korijena zuba ...... 89,6"
bz = 49,6 "lt - - = 77,6
180 0

70
cp bz
Središnji kut sin-=--= ~=44,8° cp = 89,6°
2 2 rao 2 ·49,6 2
Opteretivost pužnog prijenosnika
Maksimalni PI 15000
okretni moment TI max = K, ~ = 1· 2 "lt 26,1 = 98,8 Nm = 98800 Nmm
Obodna sila 2 TI max 2·98800
puža = aksijalna Fu=FaZ = - - = = 2470N
sila pužnog kola dl 80
Fu
Fal = Ft'~
tan (Ym + p') ,
, , (.I. 0,023
tanp = (.I. = - - = - - = 0,0228
Aksijalna sila cos a.. 0,939
puža = obodna dl·"lt ·nl
sila pužnog kola (.I. = f (Vk) , Vk = = 6,21 m/s
cosy..
p' = 1,28°'
2470
Fal = F t2 = = 11 060 N
tan (11° 31' + 1,28°)
tana.. cos p' tan 20° cos 1,28°
Radi.ialna sila Frl = Frz=Fu = 2470 =
/X. = 20° s~n (Ym + p') sin (11 ° 31' + 1,28°)
= 4120N , ,( y.',

444
 Opteretivost pumog prijenosnika

Ukupna _ tan 'rm _ tan 11° 31' _ 0897

T)uk - - - ,
iskoristivost +
tan ('rm p') tan (11° 31' 1,28°) +
-----
Snaga na p, = 1Juk Pl = 0,897·15
gonjenom vratilu p, = 13,47 kW

S,~ ( 1~
ql q, q, q.
)' ~1 (traži se)
Sigurnost prema 1,36 Pl
trošenju
S ~ ( ~)' 9,53·0,706·0,87· 1,0 = 1 15 > 1
'100 1,36·15 '

dop k dl dm' qs
SH= ~ 1,5 (traži se)
F t2ma:'{
Sigurnost protiv dop k = 3,2 MPa
pojava rupičenja qs = 0,32
3,2 . 80 . 320 . 0,32
SH = = 2,37 > 1,5
11 060
"lt m.b, dop e
Sp = ~ l (traži se)
Sigurnost protiv Ft2 max -
loma zuba pužnog dop e = 14,3 MPa
kola "lt 7,852·77,6·14,3
SF = = 2,48> 1
II 060
Sigurnost protiv Sf=~~l (traži se)
progiba ff -
dl 80
Dopušteni progib ff dop = 1 000 = l 000 = 0,08 mm
Fil.'
Postojeći progib
ff = 48E I

Rezultantna sila FI = V Fti' + Fd' = V 2470'+ 4 120' = 4800 N

Razmak ležaja
pužnog kola, LI ~ 1,5 a = 1,5·200 = 300 mm
tabela

Moment inercije "lt d:'1 "lt 45'

1= - - = - - = 201888mm'
64 64
Postojeći progib 4800·300'
fr = 48 . 210 -o 6 m
000 201 888 - ,0 39 m

Sigurnost protiv 0,08

progiba Sr = 0,0639 = 1,25 > l

445
 17. PLANETARNI PRIJENOSNICI

17.1 OPCENITO O PLANETARNIM PRIJENOSNICIMA

Planetarni prijenosnici potječu od prijenosnika s konstantnim prijenosnim

odnosom, tzv, standardnih prijenosnika. I jednadžbe gibanja planetarnih
prijenosnika proizlaze iz jednadžbi prijenosnika s konstantnim prijenosnim
odnosom. Planetarni prijenosnici razlikuju se od tzv. standardnih prijenos-
nika u slijedećem: kod standardnih prijenosnika svi zupčanici vrše samo
rotacijsko gibanje oko osi vratila uležištenih u čvrsta kućišta ili postolja;
kod planetarnih prijenosnika vrše, međutim, neki zupčanici, tzv. planetarni
zupčanici - sateliti, istodobno dva gibanja, rotaciju oko vlastite osi i ro-
taciju te vlastite osi oko središnje osi planetarnog prijenosnika.
Planetarni prijenosnik sastoji se, za razliku od standardnog zupčanog
prijenosnika (sl. 446.1), u svom najjednostavnijem obliku prema sl. 447.1 od:

izlaz ,-+-:-if-" ulaz

snage snage

Sl. 446.1 Standardni prijenosnik snage

srednjeg ozubljenog kola s vanjskim ozubljenjem (sunčano kolo) (ZI), plane-

tarnog kola (satelita) s vanjskim ozubljenjem (Z2) i nosača planetarnog kola
(ručice) S. U odnosu prema standardnim prijenosnicima planetarni prije-
nosnici imaju niz prednosti kao:
- veliki prijenosni omjer (npr. neki tipovi planetarnih prijenosnika omogu-
ćuju postizanje prijenosnih omjera kod redukcije do i = 10000, ali uz
nisku iskoristivost) uz male dimenzije i male težine prijenosnika,
- mogućnost postizavanja različitih prijenosnih omjera,
- mogućnost da se snaga pogonskog vratila podijeli na nekoliko gonjenih
vratila,

446
- mogućnost prijenosa različitih pogonskih brojeva okretaja na jedno go-
njeno vratilo (sumarni ili diferencijalni prijenosnik),
- mogućnost da se primjenom nekoliko satelita opterećenje prenosi isto-
dobno s većim brojem zuba, što dovodi do smanjenja opterećenja zuba
i do manjih modula,
- dobar stupanj korisnosti,
- mogućnost reverzivnih prijenosa,
- unutrašnji prostor planetarnih prijenosnika dobro je iskorišten,
- glavni ležaji svih rotirajućih članova planetarnog prijenosnika, osim sa-
telita, nisu radijaIno opterećeni; sile koje ovdje djeluju javljaju se kao
parovi sila (to vrijedi za planetarne prij-enosnike s više od dva satelita).
Srednje ozub ljeno kolo (ZI) obično nije posebno uležišteno, vođeno je
zahvatom sa satelitima. To omogućuje da se na srednje ozubljeno kolo do-
vede vrlo visok broj okretaja (i do 30000 min-l) koji se u prijenosniku re-
ducira na niži broj okretaja (slučaj plinskih turbina).
Kod modernih konstrukcija prijenosnika javlja se tendencija da se
standardni prijenosnici zamjene planetarnim. To vrijedi za gradnju alatnih
strojeva, motornih vozila, transportnih uređaja, tekstilnih strojeva, stro-
jeva za proizvodnju papira, kartona, regulacijskih uređaja itd.

držač S

sunčani 1

Sl. 447.1 Jednostavni planetarni prijenosnik

17.2 PRIJENOSNI OMJERI, BRZINA VRTNJE

PLANETARNIH PRIJENOSNIKA

17.2.1 JEDNOSTAVNI PLANETARNI PRIJENOSNICI

Najjednostavniji planetarni prij.enosnik sastoji se, kako je to prikazano na

sl. 447.1, od srednjega ozubljenog kola s vanjskim ozubljenjem (sunčanog
kola) l, s diobenim polumjerom rl> planetarnog kola (satelita) 2, s diobenim
polumjerom r2 i nosača planetarnog kola (držača) S s asnim razmakom
rs = rl + r2 •

447
 lA
al bl cl dl
p

zatik

Sl. 448.1 Parcijalna gibanja pojedinih članova prijenosnika, a) prvo gibanje, b)

drugo gibanje, e) treće gibanje, d) četvrto gibanje

Kod prikazanog prijenosnika može se istodobno okretati vratilo l s bro-

jem okretaja nl i nosač planetarnog kola S s brojem okretaja ns.
Na sl. 447.1 prikazani planetarni zupčanik (satelit) Z2 je uležišten na
ručici S koja se može okretati oko osi srednjega ozubJjenog kola (sunčani
zupčanik) 1. Ručica S okreće se s brojem okretaja ns. Okretaje u smjeru
kazaljke na satu označujemo s plus (+), a one suprotne smjeru kazaljke na
satu s minus (-).
Za prijenosnik prikazan na sl. 447.1 pretpostavimo kao prvo da su sun-
čani zupčanik l i satelit 2 čvrsto vezani (npr. pomoću zatika) za ručicu S
(sl. 448.1.a). Okrene li se sada ručica S u smjeru kazaljke na satu, za jedan
puni okretaj, dobit će se:
- sunčani zupčanik 1 učinio je jedan okretaj u smjeru kazaljke na satu
+ l okretaj
- planetarni zupčanik (satelit) 2 učinio je također jedan okretaj u smjeru
kazaljke na satu + l okretaj
- ručica S učinila je također jedan okretaj u smjeru kazaljke na satu
+ l okretaj
Ako se broj okretaja sunčanog zupčanika l oznaCI s nl, satelita 2 s n 2,
a S, s ns, dobit će se za opisani slučaj da je nl = n, = ns (sl. 448.1.a).
ručice
Kod jednostavnog planetarnog prijenosnika sa sl. 447.1 naJcesce je ru-
čica pogonski organ. Međutim, pogonski organ može biti i sunčani zup-
čanik.
Ako 'se sada za u kojem je pogon išao preko ručice S, a sate'lit 2
slučaj,
i sunčani zupčanik l bili čvrsto vezani s ručicom S, pretpostavi da je sun-
čani zupčani k l trebao biti vezan uz kućište i da se nije smio okretati, znači
da sunčani zupčanik l koji je učinio jedan okretaj, a kojeg nije smio učiniti,
mora za jedan okretaj biti vraćen natrag, a da pri tome ručica S bude za-
držana (sl. 448.1.b). To znači da je pri tom vraćanju zupčanika l:
- sunčani zupčanik l učinio jedan okretaj suprotan smjeru kazaljke na satu
-1 okretaj,

448
- planetarni zupčanik 2 učinio ZI/Z2 okretaja u smjeru kazaljke na satu
+ ZdZ2 okretaja,
- ručica S j,e mirovala O okretaja.

Povezivanjem ovih dvaju gibanja dobiva s'e:

Sunčani zupča-
Planetarni
Redni broj gibanja nik 1 s brojem zupčanik - S
Ručica I
zuba ZI satelit 2 s bra-
jem zuba Z, l
prvo gibanje - +1
broj okretaja +1 +1

dru~o gibanje - O
brOJ okretaja -1 + zt/z,
rezultat oba gibanja - O 1 + Zt/Z2 +1
broj okretaja I
I I

Prema tome, kao rezultat gibanja planetarnog prijenosnika prikazanog

na sl. 448.1, kod kojeg pogon dolazi preko ručice S a sunčani zupčanik 1 mi-
ruje učvršćen uz kućište, satelit 2 učinio je 1 + ZI/Z2 okretaja.
Prema tome prijenosni omjer n2/nS iznosi (za ns = + l)

. n2 Zi
12/ S = -- = 1 + -- .
ns Z2

Ako roC1ca S učini umjesto jednog ns okretaja, učinit će satelit 2, okre-

taja (sl. 448.1.c):

n2 = + ( 1 + :: ) ns okretaja.

Doda li se sada sunčanom zupčani ku 1 dodatno + nl okretaja, mora

se ranijem prvom i drugom gibanju dodati i ovo treće gibanje (+ nl okre-
taJa). To treće gibanje učinjeno je uz zadržavanje ručice S.
Okretanjem sunčanog zupčanika 1 za nl okretaja u smjeru kazaljke na
satu učinit će:
- sunčani zupčani k 1 + nl okretaja,
ZI
- satelit 2 - - - nl okretaja,
Z2
- ručica S neće se okretati učinit će o okretaja.

29 - Ozubljenja i zupčanici 449

 Zbrajanjem prvih dvaju gibanja i daljnjih kod kojih je držač S učinio
+ ns okretaja, a sunčani zupčanik 1 + nl okretaja, dobiva se:

Sunčani I
Satelit Ručica
Redni broj gibanja zupčanik
z, S
I z, I I
prvo i drugo gibanje
uv ećano za + ns
ok retaja ručice S
O +( 1 +~-
z, Jns
+ ns
------

z,
treće gibanje +n, ---n, e
z,

re zultat sva tri

gi banja +n, ( 1 +--
z,
z,
Z') ns---n,
z, +ns

Iz spomenutog proizlazi:

Prednja jednadžba može se izraziti i odnosom diobenih, odnosno ki-

nematskih kružnica:

rl rl
n2 = ns + --ns---nJo
r2 r2

~
Izrazi li se odnos - - -
o

= ll/2 za vanjsko, a s + -~ - = i l / 2 za unu-

~ ~

trašnje OZUbljenje tako da predznak minus govori o tome da zupčanici ima-

ju suprotan smjer gibanja, dobiva se:

450
 nl-nS Z2
= i 1/2 il/2 = ---.
n 2 - nS ZI

ns 1
n2 = ()
nl 1- il/2

n2 1- i 1/2
-- - - = 1 ~ ill l ... nl = 0.
it/z

Broj okretaja satelita 2 oko vlastite osi n 2S = n 2 - ns

z,
n 2S = --(nS-n1)'
Zz

Gornje jednadžbe predstavljaju opće jednadžbe na osnovi kojih se mogu

izračunati svi planetarni prijenosnici.

Na sl. 451.1 prikazan je planetarni

prijenosnik koji se razlikuje od već
prikazanog na sl. 447.1 samo po tome
što zupčanici nisu čelnici s vanjskim
ozubljenjem već stožnici.
Ovdje vrijede iste opće jednadžbe
kao za planetarni prijenosnik s čelni­
cima i vanjskim ozubljenjem.
Na sl. 452.1 prikazan je jednosta-
vni planetarni prijenosnik kod kojeg
sunčani zupčanik 1 ima unutrašnje
ozubljenje, a satelit 2 vanjsko ozublje-
nje. Budući da se kod sprege zupčanika
s vanjskim i unutrašnjim ozubljenjem

Sl. 451.1 Jednostavni planetarni prijeno-

snik sa stožnicima i vanjskim ozublje-
njem

oba zupčanika okreću u istom smjeru, prijenosni omjer bit će za n 1 = () ,

a + ns okretaja držača S:

. n2 ZI
12/5 = -- = 1---
ns Z2

451
 Ako se i ovdje pretpostavi do-
11 2 - sotelit datno gibanje sunčanog zupčanika 1
\ \ ____ 1-."...~

u smjeru kazaljke na satu, dobit će

se prema općoj jednadžbi:

I držoč S
-----!-- ----11-+4
\

Sl. 452.1 Jednostavni planetarni prije-

nosnik s unutrašnjim ozubljenjem

DVOSTRUKI PLANETARNI PRIJENOSNICI (sl. 452.2)

U tablici 454.1 prikazani su različiti planetarni prijenosnici za koje su

izračunane vrijednosti prijenosnih omjera i broja okretaja na osnovi općih
jednadžbi. Kao prvi prikazan je tzv. povratni planetarni prijenosnik (dvo-
struki planetarni prij·enosnik) kod kojeg sunčani zupčanik 1 i sunčani zup-
čanik 3 leže l i istoj osi (sl. 4S2.2.a). Povratni planetarni prijenosnici (sl. 4S2.2.a,
b, c) imaju prema tome dva sunčana zupčanika 1 i 3. Zadržavan može biti

+n 2 =n 4 2
211

ZI

L....I
rt4
Zz

-nl
S
Z4
Z3

cl

Sl. 452.2 Dvostruki planetarni prijenosnici, a) čelnici s vanjskim

OZUbljenjem, b) stožnici s vanjskim Qzubljenjem, e) čelnici
s unutrašnjim ozubljenjem

452
sunčani zupčanik 1, sunčani zupčanik 3 i ručica S, a pogon može dolaziti od
jednog od nabrojenih organa ili neovisno od dva organa istodobno.
Sateliti 2 i 4 uležišteni su na istom vratilu, pa prema tome imaju isti
broj okretaja (n2)' Pod pretpostavkom da pogon dolazi od ručice S koja
tjera satelite 2 i 4, a da se pri tome sunčani zupčanik 1 ne okreće, dobiva se
(ako se za prvo gibanje pretpostavi da su svi članovi međusobno povezani):

I Sunčani I
Sunčani
Redni broj Sateliti zupčanik
Ručica
gibanja zup~anik 2 i 4 S
3

prvo
gibanje +1 +1 +1

drugo
gibanje -1 +~
Zz
o

rezultat dvaju o
gornjih gibanja l+~
Zz
+1

Doda Ii se sada sunčanom zupčaniku 1 dodatno nl okretaja, mora se kao

i ranije rezultatu prvog i drugog gibanja dodati i ovo treće koje se odvija
uz zadržavanje ručice S.
Okretanjem sunčanog zupčanika 1 za nl okretaja u smjeru kazaljke na
satu, učinit će:
- sunčani zupčanik 1 + nl okretaja,
ZI
- satelit 2 - - - nl okretaja,
Zz
ZI
- satelit 4 učinit će isto kao i satelit 2 - - - nl okretaja,
Z2
ZI Z4 •
- sunčani zupčanik 3 + -- -- nl okretaJa.
Z2 Z3

Zbrajanjem prvih dvaju gibanja s trećim, a davanjem istodobno držaču

S ns okretaja, dobiva se:

453
Najvažniji tipovi planetarnih prijenosnika Tablica 454.1
Prje>nosn/' onyert
Shema /oznoko kod ns ",e- JE>dnadžoe broiY okre/q;Cr
2AA (I
- z,z"
z,?Zj) z, z"
2}n4 · Z2 n, = ns + z, Zif. n3
ll/2=- Z,
n, =(I+ 2) ns - :: n2

~1E i~-- - ..:?t

,
Z4.

z,?·z"
n2= (I + z"
za n, ... e- nsn" =
Z.s
z") ns - z"
/_
n,3
z,Z"

Jl7A
Z/lZ3
r:s=r,"'~ -(3"'/4 L'/j= z,'z,. n, = J- Z2 Z3
zo nJ ",e ns z,z"

· =- -2...
z Z2)
nl = (l -1--
Z, ns- -zt n 2
''12 Z2
z,
rs~r,"'~
211 n={!_r,r")n fZ'Z'.J n.3
· z '
L1/2 = -7,-
~Z~:S z,z"

J1t.
n,=(I- ~) ns + -p,- n2
L.·t!I.3. = .3L
z" n2 =/1 - z"
Z3) ns -I- zif.
Z.3
n,3
ns f- z,z.3
ra n, ",B &= '<;Z+

z.
· r,z
'1/s=~
rs "r,-12 "'Ij-~ Z,Z4 nl=!_~
za nj ",tf ns 2i
II

t,l
rS"'r,-r2
2A!
'
"/2= z;-
Z2
n, == (/ - ZI) ns + z,Z2 n2
zi

n _/1", Z,Z, jn _r,z.s n

Jll
2};4
, ~ , Z,Z. S 2iz", 'J
L~
'2 =- ZI.
n, =(I+.!},-) ns - ~: n2
Z.s
= +i! n3
=,
[2/3 Z~ n2",(1-2)ns
za n,.e ns nj + .z;Z4
L'' 1 3 =2:2 Z3 z'Z3

rs = r, ",r2 "'1J-14
---
z,Z" za n,3 =tJ- .!1!. 2{ z"
= ,+ z.. z"

JILA!
ns
· ~
n," (I + ;~) ns - ~ n,3
~
...

---
-?,- n2
'112 == - Z,
n, D/I + ~~) ns - ~Ir.r
I
, 2:3
n2 z II - Z.s) Z.s n3
Z2 ns + Z2 ~
'2/J= Z2
~
rt "'r,;
r:s=t;~'2 =Ij -'2 '" 2 ' ZJ
za n,,.tJ nJ
ns
=/-Io~
Z3
...
lj -r# L'/3 :=-7,-
ns .. /+ z, "...
~.. 2 za n3 ",fT !Ji. z.s ~

454
 Z2 Z3 Z2 Z3
--n3 = --ns-ns + nl
ZI z4 ZI z4

._ ( Z2 Z3 )
nl ~ ns 1 - - - + n 3Z2 -Z3- '
ZI z4 ZI z4
Prema sl. 448.1 imali smo već da je:

ZI ) ZI
n2 = ns ( l + -- - nl - - .
Z2 Z2
Isto tako je prema sl. 452.2.a:

Iz toga proizlazi:

ZI ) ( Z3 ) 43
nz = ns ( 1 + -- - nl -ZI- = ns 1 + -- - nJ--
Zz Z2 z4 z4

U tablici 454.1, a i ranije kod planetarnih prijenosnika prikazanih na sl.

447.1, 451.1, 452.1 i 452.2 unesene su oznake. Brojke l i 2 označuju jednoste-
pene (1) i dvostepene (2) prijenosnike. Slovo A označava vanjsko, a I unu-
trašnje ozubljenje.
U tablici 454.1, a ranije kod planetarnih prijenosnika prikazanih na sl.
447.1,451.1,452.1 i 452.2 mogu umjesto brojeva zubi u jednadžbe biti uneseni
promjeri diobenih, odnosno kinematskih kružnica. U tom slučaju jednadžba
za planetarni prijenosnik tip l A I prikazan u tablici 454.1 i na sl. 456.1 glasi:

455
 Iz toga proizlazi.
lAl

Kod grafičkog prikaza gibanja treba po-

laziti uvijek od polumjera kinematskih kruž-
nica, jer je moguće da kod jednakog broja
zubi dvaju zupčanika u zahvatu (Zj = Z2) ki-
nematske kružnice budu različite (pomak
profila NULTI, V-NULTI i V-parovi).

Sl. 456.1 Planetarni prijenosnik IAI

17.3 GRAFIčKI PRIKAZ GIBANJA PLANETARNIH PRIJENOSNIKA

Na sl. 457.1 prikazan je planetarni prijenosnik tipa l A I (tablica 454.1). Prije-

nosnik je crtan II određenom mjerilu. U dijagramu (v, r) prikazanom na sl.
457.1 predstavlja prijenosnik kod kojeg se okreću zupčanici Zj, Zz, Z3 i S. Sa
strane, nanesene su u točkama A, 0PL> B, koje predstavljaju točke dodira
pojedinih dijelova prijenosnika, odgovarajuće vrijednosti obodnih brzina po
veličini i po smjeru djelovanja:

vs=rsws,

gdje su

- polumjeri kinematskih kružnica zupčanika Zj, Zz, Z3'

- polumjer držača satelita,
tvl' W2, W3 (;)S - odgovarajuće kutne brzine.

Zrake l, S i 3 spajaju vrhove vektora obodnih brzina Vl' Vs, v 3, s polom

O dijagrama v, r; zraka 2 povezuje vrhove vektora obodnih brzina v 3, vl>
međusobno. Produže Ii se zrake l, S i 3 kroz polO do sjecišta s pravcem
e D, koji je od apscise Ov udaljen za veličinu h, dobit će se u sjecištu pro-
duženih zraka l', S', 3' s pravcem e D, odgovarajuće vrijednosti brojeva
okretaja, uzimajući u obzir mjerilo udaljenosti h. Paralelno sa zrakom 2,
koja povezuje vrhove vektora brzina Vl> 1'3, prolazi kroz pol O zraka 2'. Iz
sličnosti trokuta L\ r3 , V3, 3 i /::,. h, n3, 3' dobiva se:

450
 r3 n3
odnosno h=---, općenito hv = rn.
V3

Budući da je

r3 • n3 r3 • n3 1
h konst.
e . r3 e
= -- = = -- =
V3 • n3

Ako su obodne brzine Vl' Vz, V3 = konst., onda je rl nl = r 2 n 2 = r3 n3 =

= konst. Lijevo od ordinate okretaj i su u smjeru suprotnom kazaljci na
satu (-), a desno u smjeru kazaljke na satu (+).
Ako se usvoji takvo mjerilo za obodne brzine (sl. 457.1) da vektori
Vl'-:;7s i -:;;3 budu jednaki razvijenim dužinama predviđenih putova poje-
dinih članova prijenosnika, dobit će se da kutovi koje zatvaraju predviđeni
putovi pojedinih članova predstavljaju kutne brzine Wj, ws, W3'

r-~-

i ~T 2 22

"'ji r:
~It--- s
II~y:. O
L

L~_· v

1 Z,

Sl. 457.1 Grafičko određivanje gibanja planetarnih prijenosnika

Na sl. 458.1 prikazan je 1 A I planetarni prijenosnik kod kojeg je držač S
zadržavan (ns = 0), s dijagramom brzina i s brojevima okretaja. Ovaj prije-
nosnik s ns = 0 odgovara standardnom prijenosniku. Vektor brzine Vl zup-
čanika 1 nanosi se iz točke A Ulijevo jer se i zupčanik 1 okreće ulijevo.
Satelit 2 uležišten je u držaču S i vrši samo okretno gibanje oko osi OPL
(ns = 0). U točki A vrši se valjanje zupčanika 1 i satelita 2 bez klizanja.
Zat<;W!1ora dužina luka koju je ojgetanjem ulijevo prešao sunčani zupčanik
1 (A Aj) odgovarati dužini luka A A2 kojeg je, krećući se udesno, prešao sa-
telit 2 (sl. 458.1). Na isti način valja se bez klizanja satelit 2 u sunčanom

457
 B,

--r
l--
~I
I
I

) s
I
I
I
j

Sl. 458.1 Grafičko određivanje gibanja planetarnjh prijenosnika IAI pri n, = 0

zupčaniku 3. Zato će se i sunčani z~anik zaokrenuti iz točke B za istu

dužinu luka udesno (AAI = A~ = B Bl)' Okretanjem ulije~ za dužinu
_ A~

luka A AI zaokrenut će se sunčani zupčanik 1 za kut ~I = - - - , satelit 2

~ ~2rI7t
AA2 B Bl
za kut ~2 = - - - , a sunčani zupčanik 3 za kut ~3 = - - - . Ucrtavanjem
27t rz 27t r3
vektora VI = 2 rl' 7t . nl = Vz = 2 r 2 . 7t . nz = V3 = 2 r3 . n3 .7t U koordinatni
sustav V, r, povlačenjem zraka 1 i 3 kroz polO i njihovim produženjem 1', 3'
do pravca e D povučenog paralelno s apscisom na udaljenosti h, te paralele
2 i 2', dobivaju se iz sličnosti trokuta (prema ranijem) odnosi:

Na sl. 457.1 prikazana je analiza gibanja i grafičko pronalaženje broja

okretaja prijenosnika 1 A J kod kojeg se okreću oba sunčana zupčanika 1 i 3,
a istodobno i držač S. Znači da se istodobno okreću sva tri centralna vra-
tila (vratilo zupčanika 1, zupčanika 3 i držača S). Prema sl. 459.1, koja pri-
kazuje p'lanetarni prijenosnik 1 A J, okreće se 'sunčani zupčanik 1 ulijevo, a
držač S udesno. Pri analizi gibanja ide se postepeno od gibanja jednog orga-
na do gibanja drugog, iako se stvarno sva gibanja vrše istodobno.
Sunčani zupčani k 1 okreće se kutnom brzinom WI ulijevo, a držač S
kutnom brzinom Ws udesno. Gibanje satelita 2 i sunčanog zupčanika 3 je
prinudno i rezultira iz gibanja sunčanog zupčanika 1 i držača S.

458
 I
__n"'2S'-----_~~_~~~ _ _____J
Sl. 459.1 Analiza gibanja planetarnog prijenosnika IAI ako se gibaju oba
sunčana zupčanika i držač

Sunčani zupčanik l zaokrenut je u trenutku promatranja za luk iAI

ulijevo. Taj luk odgovara centralnom kutu Wl' Zbog toga je satelit 2 (jer
j~ zahvatu sa zupčanikom l) bio prinuđen da se okrene za istu dužinu luka
(I A 2 ) udesno. Položaj satelita 2 označen je crtkano, jer se os satelita 2,
okretanjem držača S ud~o, ne~alazi u položaju n, već u položaju OPL1 tako
da je dužina luka Ul = I A2 = AsA2 označena u stvarnom položaju središta osi
satelita (OPL)' Držač S zaokrenuo se u isto vrijeme kada se sunčani zupčanik
l okretao za dužinu luka fAl ulijevo, za dužinu luka lloPL udesno. Ovom
~kretanju držača odgovara središnji kut Ws. Zaokretanje držača S za luk
nO PL udesno predstavlja za satelit 2 prinudu da se valjanjem po zupčaniku 1
zaokrene udesno za dužinu luka LAs koja odgovara središnjem kutu Ws.
Time ukupna duži~ljania kinematskih kružnica satelita 2 i sunčanog
zupčanika l iz~As I AI = As A2 A{ , što odgovara središnjem kutu WI + Ws .
Dužina luka As A2 A{ odgovara središnjem kutu satelita W2S' To znači da se
satelit 2 okretao kutnom brzinom WI + Ws i iz ove rezultirajuće kutne brzine
W2S'
Pri analizi gibanja sunčanog zupčanika 3 valja uzeti u obzir činjenicu
da je gibanje sunčanog zupčanika 3 rezultat istodobnog gibanja sunčanog
zupčanika l i držača S. Rečeno je da se gibanje satelita 2 sastoji od okre-
tanja oko osi: OPL i pomicanja držača iz položaja n u 0PL' Ta dva bitno
različita gibanja satelita izazivaju na sunčanom zupčaniku 3 ova gibanja:
1. Zaokretanje sunčanog zupčanika 3 za središnji kut Ws. Za tu veličinu
kuta Ws zaokrenuo .ie satelit 2 sunčani zupčanik 3 Jer je držač S za toliki
kut pomaknuo središte planetarca OPL oko središta O. Pri ovom ne dolazi

459
između satelita 2 i sunčanog zupčanika 3 dg v~ljanja. Ovo gibanje, pri
kojem se sunčani zupčanik zaokrenuo za luk III Bs, odgovara gibanju kan-
džaste spojke (nema valjanja). .-
2. Zaokretanje sunčanog zupčanika 3 za dužinu luka Bs B3 ude~. To
zaokretanje nastaje kao rezultat valjanja stelita 2 dužinom luka As Az' sa
sunčanim zupčani~ 3. ___
Dužina luka Bs B3 odgovara dužini luka As I AI na obodu sunčanog zup-
čanika 1.

--
Ukupno zaokretanje sunčanog zupčanika 3 iznosi prema tome III Bs Bl>
što odgovara središnjem kutu W3 = Ws + W2z' Pri tome odgovara W2z kutu
zaokretanja u kojem se vrši valjanje zupčanika.
Razvijene dužine lukova As I AI' Bs B3 međusobno su jednake, a pred-
stavljaju i dužinu luka zaokretanja satelita 2.
Označe li se vektori brzina odgovarajućim razvijenim dužinama lukova
VI = fA;, Vs = ~L i nanesu u koordinatni sustav v, r (sl. 459.1), dobivaju
se kao i ranije odgovarajući brojevi okretaja:
VSI = rl Ws u točki I, VS3 = r3 Ws u točki III.

Vzz = VI + VSI = r2 Wzs predstavlja obodnu brzinu satelita 2,

V3 = VS3 + Vzz predstavlja obodnu brzinu sunčanog zupčanika 3.

Iz dijagrama brzina prema sl. 459.1 proizlazi Bs B3 = As I AI' Iz sličnosti

trokuta DpL Al As s trokutom DpL B3 Bs (šrafirane površine) proizlazi:

AI As r2 - VI + VSI
-==-=--=1, aiztoga =1.
~~ ~ ~-~
Budući da je općenito V = 2. r. 1t • n, dobiva se:
- rl nl + rl ns rl (ns - nl)
-----=1 =1

=--
Na sl. 461.1 dana je analiza gibanja i grafičko pronalaženje broja okre-
taja planetarnog prijenosnika, ako je zadržavan sunčani zupčanik 3 (n3 = 0).
Sunčani zu~anik 1 okreće se ulijevo i u momentu promatranja zaokrenuo
se za luk I AI s centralnim kutom Wl'
Zaokretanjem sunčanog zupčanika l dolazi do prinudnog gibanja satelita
2 oko vlastite osi DpL• To okretno gibanje satelita 2 oko DpL dovodi u odno-
su prema sunčanom zupčaniku 3 s unutrašnjim ozubljenjem koji stoji, do
valjanja satelita 2 po sunčanom zupčaniku 3, što izaziva zaokretanje držača
S ulijevo. Zaokretanjem držača S ulijevo dolazi do već spomenutog efekta
~an~aste spojke satelita. Stvarno valj no gibanje satelita 2 dano j~ukom
III B i središnjim kutom Ws. Jednako velik luk razvijene dužine A~2 jav-
lja se na satelitu 2. Prinudno gibanje držača S odgovara luku II OPL sa
središnjim kutom Ws, a to prinudno gibanje držača dijeli luk ~ na obodu

460
 Sl. 461.1 Analiza gibanja planetarnog prijenosnika IAI ako sunčani zupčani k
3. stoji
sunčanog zupčanika ----
1 na luk l As sa središnjim kutom Ws i luk As AI sa
središnjim kutom WI - Ws . Iz tog proizlazi zaključak da će se za vrijeme dok
---
neka točka na obodu sunčanog zupčanika 1 prevali luk ~ valj..!llt gibanje
sunčanog zupčanika 1 i satelita 2 vršiti samo na dijelu luka As AI. Iz sl.
461.1 je vidljivo da se kod n3 = 0 i gibanja sunčanog zupčanika 1 suprotno
od kazaljke na satu držač S kreće također suprotno od kazaljke na satu,
ali sporije od sunčanog zupčanika 1. Iz opisanih gibanja proizlazi VI =
= + VZ2 •

--- =--
= Tl Wl VSl
Nanošenjem vektora koji odgovaraju putovima pređenih lukova javlja
se mogućnost grafičkog rješenja broja okretaja.

Iz jednakosti dužina lukova Al As B III i sličnosti trokuta Al As OPL

s trokutom III B OPL proizlazi:

-===-=--=
Al As
B III
rz
1,
T2
- V l - ( - V Sl )
------=1
-VZ2 -VZ2
=1

rl nS-rl nl
-----=1
-T3 nS
--=---

0= ns(1 + ~)-nl~.
Z3 Z3
Iz analize gibanja prijenosnika 1 A I (sl. 458.1, 459.1 i 461.1) proizlazi:
1. Ako je ns = 0 (sl. 458.1) planetarni prijenosnik, postaje standardni s prije-
nosnim omjerom:

--=--
461
2. Ako se istodobno kreću sva tri vratila (oba sunčana zupčanika držač),
smjer gibanja je različit. Prijenosni omjer glasi:

tll - tls
- - - - = i 1/3 •
nJ-nS

3. Ako sunčani zupčanik 3 stoji, jednadžba prijenosnog omjera glasi:

17.4 DIFERENCIJAL SA STOžNICIMA (PLANETARNI PRIJENOSNIK

S DVA STUPNJA SLOBODE

Na sl. 463.1 prikazan je diferencijalni prijenosnik 2 AA sa stožnicima koji se

najčešće primjenjuje za prijenos snage kod cestovnih vozila. Satelit 2 (Z2)
pojavljuje se radi izravnavanja masa dvaput. Prikazani diferencijalni prije-
nosnik ima ove mogućnosti gibanja:
1. Sunčani zupčani k 3 je zadržavan, a gibanje dobiva sunčani zupčanik 1.
Putem satelita 2 dobiva gibanje i držač S. Gibanje držača S u istom je smje-
ru, ali sa samo polovicom kutne brzine sunčanog zupčanika 1 (sl. 463.1.a).
2. Okreće Ii se držač S, a zadržava sunčani zupčanik 3, okreće se sun-
čani zupčanik 1 s dvostrukim brojem okretaja (sl. 463.1.a).
3. Okreće li se držač S, a ne zadržava ni jedan od sunčanih zupčanika,
mogu sunčani zupčanici l i 3 dobiti različite brojeve okretaja (sl. 463.1.b).
4. Zadržava li se držač S (ns = O), okreću sc sunčani zupčanici 1 i 3
jednakom kutnom brzinom, ali u suprotnom smjeru (sl. 463.1.c).
5. Okreću li se sunčani zupčanici 1 i 3 istodobno u istom smjeru, a da se
ništa ne zadržava, okreće se i držač S u istom smjeru s kutno m brzinom
koja odgovara aritmetičkom prosjeku kutnih brzina obaju sunčanih zupča­
nika 1 i 3. Ako se, na primjer, sunčani zupčanik 1 okrenuo jedanput, a sun-
1+2
čani zupčani k 3 istodobno dvaput, okrenut će se držač S = - - - = 1,5 puta.
2
6. li se sunčani zupčanici 1 i 3 suprotno, okretat će se držač S
Okreću
s razlikom kutne brzine sunčanih zupčanika 1 i 3. Držač S okretat će se u
istom smjeru s onim sunčanim zupčanikom koji se brže okreće (sl. 463.1.c).
7. Okreću li se držač S i sunčani zupčanik 1 istodobno u istom smjeru,
okretat će se sunčani zupčanik 3 s dvostrukim brojem okretaja držača S
umanjen za broj okretaja sunčanog zupčanika 1 (okreće li se, na primjer,
sunčani zupčanik 1 dvostruko brže od držača S, sunčani zupčanik 3 se neće
okretati).
8. Okreću li se sunčani zupčani k 1 i držač S u suprotnom smjeru, okreće
se sunčani zupčanik 3 u istom smjeru kao i držač S s dvostrukim brojem
okretaja držača S, uvećan za broj okretaja sunčanog zupčanika 1. To što
je rečeno u točkama 7 i 8 za sunčani zupčanik 1 i držač S vrijedi na isti
način pri okretanju držača S i sunčanog zupčanika 3.

462
 Sl. 463.1 Grafički prikaz obodnih brzina i brojeva okretaja planetarnih
prijenosnika sa stožnicima (diferencijal), a) zupčanik z, zadržavan, b)
zadržavan nije niti jedan zupčanik, n, i n, su različito veliki, smjer vrtnje
je jednak, e) n, i n, su jednaki ali imaju različit smjer i n, i n, su različito
veliki i imaJu različit smjer vrtnje

17.5 SILE, MOMENTI, SNAGE PLANETARNIH PRIJENOSNIKA

Da bi se dobili momenti koji se javljaju kod planetarnih prijenosnika,

potrebno je odrediti vektore sila koji djeluju na bokove zuba zupčanika u
zahvatu, kao i sile na držaču S. Sve sile planetarnog prijenosnika moraju

463
biti međusobno u ravnoteži. Kao sile koje djeluju na bokove zuba zupča­
nika javljaju se obodne i radijalne komponente. Budući da radijalne kom-
ponente sila ne utječu na veličine okretnih momenata, uzimaju se pri računa­
nju okretnih momenata samo obodne komponente sila. Na sl. 464.1 prikazan
je planetarni prijenosnik 1 A I i obodne komponente sila koje se javljaju u
točkama zahvata na satelitu Fti = Ft3 i FtS = Fti + Ft3 = 2 Fti = 2 Ft3 .
Raspored sila koje se javljaju kod planetarnog prijenosnika je neovisan,
kako se vidi iz sl. 464.1, o tome da li je neki od sunčanih zupčanika i držača
zadržavan i koji od njih je zadržavan.
Prema uvjetima ravnoteže mora biti zbroj svih izvana djelujućih mome-
nata međusobno u ravnoteži, tj. mora biti jednak nuli:

Pri tome je za prijenosnik 1 A I:

rl + r3 (r3 )
Ts = - F ts rs = - 2 Fti 2 = - Fti rl 1 + ~

Momenti čiji se smjer podudara sa smjerom kazaljke na satu, imaju

pozitivan predznak, a suprotni negativan.
Pogonski momenti su oni kod kojih se vektori obodnih sila koje djeluju
na satelit i vektori obodnih brzina podudaraju. Kod gonjenih momenata
vektori sila i obodnih brzina imaju suprotan smjer.
Za snage koje predstavljaju umnožak obodne sile i obodne brzine, odno-
sno okretnog momenta i kutne brzine, označava pozitivan predznak pogonsku
snagu, a negativan predznak snagu gonjenog člana. Zanemarujući gubitke
i ovdje mora zbroj snaga biti jednak nuli.

ns=O n3= O nl =0
n l = pogonski nl =pogonski n3 =pogonski
n3 = gonjeni ns =gonjeni ns=gonJem

SI. 464.1 Sile na planetarnom prijenosniku

464
 Tl + T3 + T s = 0.

Pl + P 3 + Ps = 0

Za prijenosnik 1 I A je:

r3
P3 = Ft3 r3 W3 = Fti rl - - W3
rl

Ps ,= - Fts rs Ws = - Ft! rl ( 1 + :: ) Ws •
Ako se zadržava jedno od triju vratila (1, 3, 5) potrebno je izvana dovesti
određen kočni moment. Pri tome je jedno od preostalih vratila pogonsko, a
drugo gonjeno. Ako se sva tri vratila okreću, mogu dva vratija biti pogonska,
a jedno gonjena, odnosno jedno pogonsko, a dva gonjena. Iz toga proizlazi
za prijenosnik 1 A l 12 različitih mogućnosti prema tablici 465.1

Različite mogućnosti prijenosnika 1 A I u pogledu prijenosa

snage i gibanja Tablica 465.1

I i Dva pogonska, I Jedno pogonsko,

i Vratilo I ns = 0 I nl = 0 a jedno gonjena i a dva gonjena
!
nsko
i
1 3 I S 3 I S li311i53isI S 3 1
l I
:::~
I
I
I I
I
I eno 3
I
I l
sI 1 S 3 S 3 1 l i 3 II! j S 3 j Si
I ! I I i I I
---"

Pri proračunu snage do sada nisu uzimani u obzir gubici. Ako se gubici
uzimaju u obzir, jasno je da oni nastaju dijelom kao posljedica trenja bokova
zuba. Međutim, ti gubici zbog trenja bokova zuba nastaju samo onda ako
zaista dolazi do međusobnog valjanja i klizanja boka po boku zuba. Zato
valja utvrditi da li se kod planetarnih prijenosnika osim gibanja, kod kojeg
se javlja i klizanje i valjanje boka po boku, javlja i neko drugo gibanje bez
valjanja bokova. Ako su, na primjer, kod planetarnog prijenosnika 1 AI
držač 5 i satelit 2 međusobno povezani, sunčani se zupčanici 1 i 3 okreću
s jednakim brojem okretaja, prijenosnik djeluje kao spoj ka, nema među­
sobnog valjanja bokova, pa osim gubitaka u ležajima nema drugih gubitaka.
Ako se sile koje djeluju na pojedinim bokovima zuba zamijene utezima
koji djeluju preko užetnjača, kako to pokazuje sl. 466.1.a, dobit će se za prije-
nosnik 1 A I, u slučaju da su međusobno povezani 'satelit 2 i držač 5 (i čine
na taj način neku vrst zupčane spojke), da je za okretanje držača 5 za kut
<jJs (sL 466.1.b) potrebno uložiti na sunčanom zupčani ku l rad veličine: W sp1 =
= Ft! rl <jJs, a na sunčanom zupčaniku 3 rad veličine: W sp3 = Ft3 r3 <jJs' Dobi-
veni rad na držaču 5 tada iznosi: Wsp = - Ft, rs q)s .

'iJ . Ozubljt:lI.ja j .I.upčaIlil.. i 46.~

 Sl. 466.1 Analiza snage kod planetarnog prijenosnika IAI

Zadržava li se držač S, a sunčani zupčanik 1 zaokrene udesno za kut

(CPI - CPS), zaokrenut će se sunčani zupčanik 3 za kut (CPS - CP3) ulijevo (sl.
466.l.c), a uteg Ft3 će se podići za visinu r3 • (CPS - CP3)' To znači smanjenje
uloženog rada na sunčanom zupčaniku 3 za veličinu Wz3 = - Ft3 (CPS - CP3) r3 ,
ali istodobno potrebu povećanja rada na sunčanom zupčaniku 1 za WzI =
= Fti (CPI - CPS) r l ' Dijele li se vrijednosti gornjih jednadžbi s vremenom t,

a zamijeni li se pri tome izraz ~ s w, dobiva se:

t
Pogonska snaga na vratilu sunčanog zupčanika 1 veličine:

Pogonska snaga na sunčanom zupčaniku 3:

Dobivena snaga na držaču S:

Prema tome, pogonske snage se kod planetarnih prijenosnika sastoje, od

dijela snage P sp , kada prijenosnik radi kao spoj ka, i diJela snage PZ! kada
se zubi prijenosnika međusobno valjaju. Pri tome je P zI = - Pz3. Snaga Ps
prenosi se bez gubitaka, a snaga Pz uz gubitke zbog trenja između bokova:

Može se pretpostaviti da gubici snage trenjem (PG1 i P G3 ) moraju biti

proporcionalni snagama koje se prenose valjanjem bokova (PzI' P z3):

gdje su
(J.I i (J.3 koeficijenti trenja između bokova zubi.

466
 Ukupni gubici snage zbog trenja između bokova PG = PGI + PG3 • Za
IJ.l = IJ.3 = 0,01
znači da gubitak snage zbog valjanja iznosi 1% snage va:ljanja.
Relativnim gibanjem satelita (2 i 4 'kod planetarnog prijenosnika 2 A A,
vidi tablicu 454.1) u odnosu prema držaču S, javlja se na vratilu satelita pri-
vidna snaga koja utječe na iskoristivost.
Isto je tako radi izravnanja masa potrebno rasporediti satelite simet-
rično, što znači da držač mora imati dva, odnosno tri satelita raspoređena
po obodu. Ako svi zupčanici jednako nose, može se smanjiti širina zupčanika.
Pod pretpostavkom da je držač S pogonski dio, sunčani zupčanik 1 držan
(r3 > r 2 ), proizlazi (sl. 467.l):

I
n, nz = n4 112s == n 4s nl ns
I
Prvo gibanje +1 +1 O +1 +1
z, Z4
Drugo gibanje -1 +....::..... +....::..... ----~ O
Z4 z, Zz z,

II
Rezultat O 1+~ +....::..... 1-~~ +1
i I Z, Z, Z, Z, II
I
I
I I I I

.::>
.!"

o
Z3 ~
.,-

L-...J
pogonski ~ rl
gonjeni

z, 1
Sl. 467.1 Planetarni prijenosnik 2AA sa silama koje opterećuju
pojedine članove prijenosnika

Ako je zupčanik 1 zadržavan, proizlazi za kinematski pol CI:

467
 Ukupan gubitak snage iznosi kod 2 AA prijenosnika (koci III = 0):

dje je
P Guk - ukupan gubitak snage
Ft2' Ft4 - obodne sile na satelitima 2 i 4
relativne obodne brzine satelita 2 i 4

Z3
n 2s = n 2- ns = ns - - = n 4s
Z4

iskoristivost u zubima
iskoristivost u ležajima vratila satelita, sunčanog zupčanika
držača te gubici u brtvama i gubici zbog bućkanja.

Prividna snaga P pr = T2 n25' Iz odnosa okretnih momenata proizlazi op-

T2 Z2 nl
ćenito -- = -- =--

Kod 2 A A planetarnog prijenosnika je:

Uvrštavanjem se dobiva:

Snaga na gonjenom vratilu jednaka je pogonskoj snazi umanjenoj za

gubitke snage:
P gonj = Ppog - P Guk

P gonj 1
Tluk == - - - - -
P gonj + P Guk P Guk
1+--
P gonj

.J.68
17.6 NEKE OD MOGUCNOSTI PROMJENA PRIJENOSNIH OMJERA

Ako kod planetarnog prijenosnika 2 AA (tablica 454.1) za kojeg jednadžba broja

Z2 Z3) Z2 Z3
okretaja glasi: nl = ( 1--- ns + -- n3 , odaberemo broj zuba tako da je
Zl~ Zl~

L (ZI + Z4) = L (Z2 + Z3) , dobit ćemo zadržavanjem uvjeta o zbroju zubi, mije-
njanjem broja zubi pojedinih zupčanika, zadržavanjem sunčanog zupčanika
Z3, mogućnosti prikazane u tablici 469.1.

MOGUCNOSTI PROMJENE PRIJENOSNIH OMJERA

Tablica 469.1

Kom-
bina- ZI z, 1: ZI + z., z, z, 1: z, + z' n, nl
cija
1 21 19 40 20 20 40 O nl =( 1 _ 2020) n, = _ _1_ n.
21.19 399

2 20 20 40 19 21 40 O nl =( 1- 19.21)
2020 n, = + 4001 n.
-
3 30 30 60 29 31 60 O nl =( 1 -30.30
29.31 ) 1
- - n.=+--n.
900

4 21 21 42 20 22 42 O nl = ( 1- 2022) n. = + _1_ n,
21.21 441

U prvoj kombinaciji ZI > Z3, Z2 = Z4, a L (ZI + ~) = L (Z2 + Z3) dobivamo

smjer vrtnje suprotan smjeru kazaljke na satu.
U drugoj kombinaciji ZI < Z3, Z2 7ć Z4, a L (ZI + Z4) = ~ (Z2 + Z3) dobivena
je vrtnja u smjeru kazaljke na satu.
U trećoj kombinaciji ZI = Z4, ZI < Z3, a ~ (ZI + ~) = ~ (Z2 + Z3) dobiveno
je da je odnos:

ns
- - = ZI • ~ = Z2, jer je ZI = ~.
nl

U četvrtoj kombinaciji koja je identična s trećom, samo što je broj

zuba nešto povećan (od ZI = Z4 = 20 na Zt = ~ = 21), vidi se da prijenosni
omjer raste s kvadratom broja zubi,kako je to vidljivo iz sl. 470.1.
Ako je kod 2 A A prijenosnika Z2 = ~, a Z3,p. ZI (pomak profila) kod
n3 = 0, bit će kod ZI > Z3 smjer vrtnje udesno, a kod ZI < Z3 smjer vrtnje
Ulijevo.

469
 I J
1600
i
~
cl>
E.
o
c
:g 900
~=Z2
n,

/
V
c
."!,
~

t
/
400

100

-- 10
-
20 30 40
broj zubi z,=z,

Sl. 470.1 Promjena prijenosnog omjera 2AA planetarnog prijenosnika

pri Z:t = Z:. i Z:t < ZI, povećanjem broja zuba

Na primjer ZI = 21, Z3 = 19, Z2 = 20, Z4 = 20, znači:

nl = (1- Z2 Z3)ns = (1- 20.19 )ns = + ~n•.

ZI Z4 21.20 420

Ako je ZI = 19, Z2 = 20, z. = 20, n3 = 0, znači:

nl = (1- Z2 Z3)ns = (1- 20.21

ZI Z419.20
) = _~.
380

Na sl. 471.1 prikazana je konstrukcija planetarnog prijenosnika sa sun-

čanim (pogonskim) zupčani kom ZI' tri para satelita Z2 i Z4 (ravnomjerna ras-
podjela masa), sunčanim (gonjenim) zupčanikom Z3 i držačem S.

470
 Z3
Z4

Sl. 471.1 Konstrukcija planetarnog prijenosnika s pogonskim sunčanim zupčanikom Z" tri para satelita ZI i Z. i sunčanim
-...J
""" (gonjenim) zupčanikom Z3
 Primjer diferencijala sa stožnicima
Z, = 80, z, = 30, Z3 = 80
Prva mogućnost gibanja: zadržavan je sunčani zupčani k 1, a pogon dolazi od
držača S
sunčani zupčani k 1 11, =0 (stoji)
držač S okreće se desno n. = + 360 okretaja u min = 6 11.
Treba odrediti smjer i veličine gibanja ostalih članova

Jednadžbe Rješenja

n3 = 2·360 - 0 = + 720 l/min =+ 12 lis

z, 80
n,S = -- (n, -
~,
ns) 11" = 30 (0 - 360) =- 960 l/min = -16 11.

80
n,s = -Z3- (113 - ns) 1125 = -30- (+ 720 - 360) = + 960 l/min = -16 1/
s
Z,

Druga mogućnost gibanja: Okreću se sunčani zupčanici 1 i 3 i držač S

sunčani zupčani k 1 ll, = + 150 l/min = 2,5 lis okreće se desno
sunčani zupčanik 3 1IJ = + 300 l/min = 5 lis okreće se lijevo
Treba odrediti smjer i veličine gibanja ostalih članova

Jednadžbe Rješenja

n3 = 2 ns -11, - 300 = 2 I1s - 150

I1s = -75 l/min = - 1,2 lis
80
n,s = --
Z,
(n, - ns) n,s = 30 [+ 150 - (-75)]
Zz

n,S = + 600 l/min = + 10 lis

Ostale mogućnosti gibanja proizlaze iz sl. 463.1, a proračuni pojedinih giba-

nja dani su uz sl. 463.1.

472
 18. MATERIJALI ZUPČANIKA

Izbor materijala za zupčanike ovisi o svojstvima koja zupčanik mora imati,

a to su: opteretivost, obradivost, cijena, tražena kvaliteta, uvjeti pogona (buč­
nost). Cijena ovisi o tehnološkom postupku kojim se može dobiti zupčanik
tražene kvalitete i svojstava, a tehnološki postupak o materijalu.
Od materijala za zupčanike upotrebljavaju se:
- metali: čelik, sivi, nodularni, kovkasti ili temperovani i čelični lijev,
bakrene, aluminijske i cinkove legure,
- sinterirani materijali,
- plastične mase: termoplasti i duroplasti.
čELIK kao materijal za zupčanike ima prema drugim navedenim ma-
terijalima najveću nosivost po jedinici volumena. Za izradu zupčanika upot-
rebljavaju se razni nelegirani ugljični i legirani termički različito obrađeni
čelici (poboljšani, cementirani i kaljeni, karbonitrirani, nitrirani u solnoj
kupelji i plinu, plameno i indukciono kaljeni). U tablici 169.1 dan je pregled
čeličnih materijala za zupčanike, a u posebnom poglavlju obrađeni su po-
stupci toplinske obrade.

18.1 SIVI LIJEV tablica 474.1 može za niske obodne brzine (v = 2 m/s), niska
opterećenja i podređene svrhe biti s neobrađenim (lijevanim) zubima. Tvrda
kora dobivena lijevanjem otporna je na trošenje (habanje) i koroziju, pose-
bno kod pogona koji rade na otvorenom. Sivi lijev u kvaliteti SL 20, SL 25 i
SL 30 upotrebljava se za nisko opterećene zupčanike. Otpornost na trošenje
(habanje) ovisi o strukturi. Kod običnog lamelarnog sivog lijeva riječ je o
perlitnoj ili feritno-perlitnoj strukturi. Dodavanjem Ni, Cr, Mo i Cu može
se otpornost na trošenje znatno povećati. Sivi lijev ima veliku prigušnu
sposobnost (10 puta veću od čelika), pa se radi toga dobrog svojstva i niske
cijene, ako je riječ o serijskoj proizvodnji, može uspješno upotrebljavati ako
to dozvoljavaju mehanička svojstva.
Sivi lijev dobro se lijeva (dobro ispunjava kalup), skupljanje iznosi do
lO/o. Postotak ugItika iznosi između 3% do 3,66/0, od kojeg je najveća koli-
čina izlučena u obliku grafitnih listića (lamela). Ti grafitni listići imaju
nisku čvrstoću (20 N/mm2). Radi lamelarnog oblika grafita dinamička svoj-
stva sivog lijeva su niska (zarezno djelovanje). Sivi lijev ima, međutim, niz
drugih dobrih svojstava kao što su: dobra livljivost, dobra antifrikciona
(radi grafita) svojstva, dobra prigušna i dobra antikorozivna svojstva.
Upotrebljava se za srednje, velike i male zupčanike koji nisu visoko opte-
rećeni, a imaju kompliciran oblik (građevinski i poljoprivredni strojevi).
Kod većih zupčanika glavina je od sivog lijeva, a vijenac od čelika (bandaža).

18.2 NODULARNI LIJEV tablica 474.2 (sferoidni lijev) se uspJesno upotreb-

ljava za izradu zupčanika. Ima strukturu gotovo istu kao i sivi lijev samo
što je kod nodularnog lijeva ugljik izlučen u obliku kuglica (sferolita). Naziv
nodularni lijev potječe od engleske riječi »nodular« što znači uzlast - u
obliku uzlova. a zovu ga i duktilni lijev (naziv dolazi iz Amedke. a označava
dobra deformacijska svojstva ovog lijeva - duktilnost).

473
SIVI LIJEV ZA ZUPCANIKE prema JUS-u C. J2. 020 - 1973. godine

Tablica 474.1
Promjer
Oznaka Mjerodavna odljevenog
neobrađenog
Vlačna
čvrstoća
Cvrstoća na
savijanje
I
JUS debljina odljevka uzorka CTf
mm (epruvete)
ermin
N/mm2
N/mm"
mm
I

od 4 do 8 13 280 410
iznad 8 do 15 20 230 390
SL20
iznad 15 do 30 30 200 360
iznad 30 do 50 45 160 330
iznad 8 do 15 13 330 -
SL25
I iznad 15 do 30 20 280 460
30 250 420
iznad 30 do 50 45 210 390
I
20 330
I
iznad 15 do 30 -
SL30 30 300 480
iznad 30 do 50 45 260 450

SFERNI (NODULARNI) LIJEV prema JUS-u C. J2. 002-1974. godine

Tablica 474.2

Granica Rela-
Vlačna
razvla- tivno Modul I
čvrstoća produ- Tvrdoća Dinamička elasti~- Osnovna
Oznaka CTM
čenja
ljenje HB30 izdržljivost nOEtl I struktura
N/mm' CTT
05 min
N/mm' N/mm'
N/mm' % N/mm'

NL38 380 240 17 140-180 feritna

280 pretežno
NL42 420 12 150-200 0,45 CTM feritna
o

-
treba line- o
o feritno
NL50 500 350 7 170-240 arno inter- o perlitna
r--
polirati iz- --
među da- perlitno
NL60 600 400 2 190-290 nih vrij ed- feritna
nosti

NL70 700 450 2 210-300 0,35 CTM lperlitna

474
SFEROIDNI LIJEV može se toplinski različito obrađivati (poboljšati, pla-
meno kaliti, indukciono kaliti, nitrirati) što sve govori u prilog mogućnosti
uspješne primjene za izradu zupčanika. Modul elastičnosti sferoidnog lijeva
iznosi približno 170000 N/mm], što leži negdje u sredini između modula
elastičnosti sivog lijeva i čelika. Radi veće elastičnosti (manjeg modula elas-
tičnosti) raspoređuje se opterećenje ravnomjernije po boku. Time je kon-
taktno naprezanje niže. Toplinskom obradom, posebno površinskom toplin-
skom obradom, poboljšavaju se, osim mehaničkih svojstava, u znatnoj mjeri
otpornost na trošenje, zaribavanje i opteretivost korijena.

18.3 TEMPERIRANI ILI KOVKASTI CRNI LIJEV dobiva se žarenjem od-

ljevaka od lijevanog željeza u kojem je cijeli ugljik izlučen u obliku željez-
nog karbida odnosno perlita. Žarenjem u pijesku raspada se željezni karbid,
a ugljik se pretvara u temp er-ugljen. Na taj način dobiva se materijal visoke
čvrstoće ali i prilično elastičan posebno u odnosu prema sivom lijevu. Tem-
per lijev upotrebljen za zupčanike osjetljiv je na zaribavanje. Iako je tehno-
logija izrade vrlo jednostavna, upotreba temper-lijeva za zupčanike je dosta
ograničena.

18.4 čELIčNI LIJEV tablica 475.1 je čelik lijevan u forme kao sivi lijev. Če­
lični lijev dobiva se u SM ili u električnim pećima. Teško se lijeva. Skuplja-
nje iznosi 23/ 0 do 2,5ij/o, a kod legiranog čeličnog lijeva i do 3010. Slabo ispu-
njava kalup (formu) i zato debljine stijenki ne smiju biti male. Razlikuju
se nelegirani i legirani čelični lijevovi. Odljevke čeličnog lijeva treba nakon
lijevanja odgovarajuće toplinski obraditi (normalizirati).
U odnosu prema mogućnostima dobivanja, sastavu, mogućnostima do-
bivanja odgovarajuće strukture kao i mogućnostima toplinske obrade, čelični
lijev je identičan valjanim i kovanim materijalima. Ako svojstva čeličnog
lijeva ovise samo o ugljiku, govori se o nelegiranom čeličnom lijevu. Inače
je riječ o legiranom čeličnom lijevu.
Zupčanici od čeličnog lijeva određenog sastava i čistoće mogu se top-
linski obraditi kao i zupčanici od čelika (poboljšati, cementirati, površinski
kaliti, nitrirati).
Slijedeća tablica daje pregled prema JUS-u C. J. 3. 011 - 1955. godine
standardiziranog čeličnog lijeva kao i legiranog čeličnog lijeva.

čELIČNI LIJEV ZA ZUPčANIKE Tablica 475.1

Granica Vlačna Žilavost
plastič- Relativno (Charpi)
nosti čvrstoća
• produže· Pokus savijanja
Oznaka (fT
(fM
nje 05% P3 (a. = 180°)
N/mm' N/mm' min :t/mm'
min min min

čL. 0545 250 520 18 0,3 D = 4a

čL. 0645 360 600 15 -

475
 Legirani čelični lijev Tablica 475.1

O'T O'M 0,%

Oznaka N/mm' N/mm' min Sastav Stanje

0,3C
Č 4731 520 750-900 12 1,0 Cr poboljšano
0,25 Mo
0,4 C
Č 4732 680 900-1050 9 1,0 Cr poboljšano
0,25 Mo

čelični lijev upotrebljava se za izradu zupčanika ako to:

1. Zahtijeva oblik i dimenzije zupčanika.
2. Ako sivi lijev svojim mehaničkim svojstvima više ne zadovoljava.
3. Ako je riječ o izradi većeg broja jednakih zupčanika, pa je lijevanje
kao tehnologija ekonomski opravdana.

18.5 OBOJENI METALI (bakrene, aluminijske i cinkove legure) upotreb-

ljavaju se tamo gdje se javljaju velike brzine klizanja (pužni prijenosnici).
Mnogi obojeni metali otporni su na koroziju. Jedna od daljnjih prednosti
obojenih metala jest u tome što se zupčanici mogu izrađivati postupcima
bez skidanja čestica zbog dobre deformabilnosti obojenih metala. Zato sc
obojeni metali primjenjuju za izradu zupčanika ekstruzijom i izvlačenjem.

18.6 SINTERIRANI MATERIJALI. Zupčanici od sinteriranih materijala izra-

đuju se od mješavine metalnog praha, koji se preša u odgovarajućim ka-
lupima, a zatim sinterira. Ovisno o pritisku, poroznost može biti manja ili
veća. Radi dobivanja točnih mjera zupčanika nakon sinteriranja vrši se ka-
llibriranje. Sam postupak teče tako da se samljeveni i prosijani prah (Fe, Cu,
Sn, e itd,) miješa, sipa u kalupe, preša, a zatim sinterira. Nakon prvog sin-
teriranja koje može dati gotov proizvod moguće su i daljnje operacije kao
što su: kovanje, ponovno sinteriranje, kalibriranje iIi kovanje i ponovno sin-
teriranje ili infiltracija te konačno samo kalibriranje.
Sinterirani materijali nisu standardizirani. Najčešće se klasificiraju pre-
ma gustoći (poroznosti). U Njemačkoj su grupirani prema poroznosti u 6
grupa označenih slovima: A (60 0/ 0 poroznosti, primjenjuje se za filtre), B
(30010 poroznosti, primjenjuje se za klizne ležaje i zupčanike), e (20010 poroz-
nosti, primjenjuje se za zupčanike i strojne dijelove), Đ (150/0 poroznosti, pri-
mjenjuje se za zupčanike i strojne dijelove velike čvrstoće), E (sil/O poroz-
nosti, primjenjuje se za zupčanike i strojne dijelove velike čvrstoće), F (SOlo
poroznosti, primjenjuje se za strojne dijelove vrlo visoke čvrstoće).
Sinterirani materijali se upotrebljavaju za izradu malih zupčanika koji
sc izrađuju u velikim serijama (zbog ekonomskih razloga), a primjenjuju se
u gradnji automobila, strojeva za domaćinstvo, pri izradi pisaćih i računskih
strojeva.
Točnost sinteriranih zupčanika ovisi o točnosti alata. Za modul m = 0,4
do 4 mm postiže se točnost kvalitete 7. Za zupčanike modula m < 0,4 mm

476
teško je izraditi dovoljno točan alat. Za zupčanike modula m> 4 mm dolazi
kod prešanja do deformacija. Za sinteriranje dolaze u obzir širine zupčanika
b max = 40 do 45 mm zato jer se predmeti manje debljine lakše prešaju.
Netočnosti koje ostaju poslije sinteriranja uklanjaju se kalibrira-
njem. čim je sinterirani materijal gušći (manje porozan), tim se teže preša-
njem postiže odgovarajuća točnost zato jer su kod gušćeg materijala potreb-
ne veće sile prešanja što dovodi do većih deformacija alata. Svaka daljnja
operacija u procesu proizvodnje (kalibriranje, kovanje) poskupljuje proizvod.
Zupčanici sinteriranih materijala imaju dobra svojstva pri valjanju bo-
kova zuba, posebno ako su pore napunjene uljem. Ulje koje se nalazi u po-
rama istiskuje se djelovanjem pritiska bokova zubi i na taj način podmazuje
zupčanike. Tako podmazivani zupčanici mogu se upotrebljavati tamo gdje
podmazivanje inače nije moguće, na primjer kod strojeva za domaćinstvo.
Na sl. 477.1 prikazan je Smithov dijagram s vrijednostima naizmjenične i
jednosmjerno promjenljive dinamičke izdržljivosti (O"DN i 0"01) nekih sinterira-
nih materijala prema kojima se može odrediti opteretivost u odnosu prema

Sl. 477.1 Smithovi dijagrami dinamičke izdržljivosti sinteriranih

materijala

nosivosti korijena zuba. Za nosivost bokova ne postoje odgovarajuće vrijed-

nosti za izdržljivost bokova. Međutim, postoji mogućnost da se cementira-
njem ikaljenjem sinteriranih zupčanika poveća opteretivost bokova. Sinte-
rirani zupčanici sp režu se uspješno sa čeličnim zupčanicima, a i sa zupča­
nicima od plastičnih masa. U tablici 478.1 dana su svojstva nekih sinteriranih
materijala koji se upotrebljavaju za izradu zupčanika.

477
.:o-
'--.l
oo Tnblica 478.1
PREGLED OZNAKA SASTAVA I SVOJSTAVA NEKIH SINTERIRANIH MATERIJALA
I I .~
I
(lj ..... .....'fl
(lj (lj v ~~ o
I v·...., 'u ;;.. C1Jc:j I
I 'u (lj 'u ''''''1=1 u·...., 1=1
Sastav o 1=1 (lj 'SS .~ ~ -'u
;::!.~
I 'o 1=1 0 (Ij'N
I-< >~~ 'ON 1=1 v 'o .....
VV ~I-< (Ij,U o 'fl
;;.. -I-< 1-< ..... .~'o ~ Gj
(lj .~ 1=1
'u ~V f-< ;>,(j CI) .~ P.~ 0 ..... ~~
o
..... NS
'fl 8.2
Fe I C Cu I Pb I Osta- ;::! Oo HB GM Om UDN GT E
I Ni lo 0 P-.;;..
I I
Oznaka % g/cm J % N/mm' N/mm' % N/mm' N/mm' N/mm'

SINT. B11 ostatak 0,4-1 1-5 <3 5,8--6,3 20-25 >700 >220 >1 > 180 90000
SINT. B21 ostatak 0,4-1 5 <3 5,8--6,3 20-25 > 800 > 280 >2 > 220 -
-------- -- --

SINTo C31 ostatak 0,5-1 1-3 Pb6 <3 6,4-7 11-20 > 550 > 180 >3
SINTo CIO ostatak 0,5-1 1-3 <3 6,4-7 11-20 > 550 >200 >4 >85 > 160 105000
- - - -- - - - - - ---- - -
SINTo D11 ostatak 0,4-1 <3 7-7,2 9-11 1000 > 350 >1 120 > 250
SINTo DIO ostatak 1-5 <3 7-7,2 9-11 800 > 300 >7 105 >230 130000
I - - --- - -- - - - --
i
SINTo EIO Iostatak 2-5 l-S <3 7,2-7,4 <9 1000 >400 > 10 120
-
18.7 UMJETNI MATERIJALI (PLASTI) ZA ZUPCANIKE
(DUROPLASTI I TERMOPLASTI)

Za izradu zupčanika upotrebljavaju se različite termoreaktivne (duroplasti)

i termoplastične (termoplasti) plastične mase (umjetni materijali) dobivene
kemijskim putem. Duroplasti su takvi materijali koji se pri određenom pri-
tisku i temperaturi kemijski vežu i stvrdnu. Pri ponovnom zagrijavanju ne
dolazi do omekšavanja. To znači da duroplasti zagrijavanjem ne postaju
plastični. Termoplasti, naprotiv, zagrijavanjem omekšavaju, a stvrdnu se
ohlađivanjem. Prema tome, kod duroplasta proces omekšavanja i stvrd-
njavanja nije reverzibilan dok je kod termoplasta reverzibilan.

18.7.1 DUROPLASTI ZA ZUPCANIKE dobivaju se natapanjem tekstilnih

tkanina (tekstolit), tankih drvenih pločica (lignofol) ili staklenih vlakana u
fenolformaldehidnoj smoli i prešanjem pod pritiskom i temperaturom. Na
takav način dobivaju se poluproizvodi u obliku ploča okruglih profila od
kojih se mehaničkom obradom izrađuju zupčanici.
Zupčanici izrađeni od duroplasta odlikuju se, osim male specifične te-
žine, dobrih mehaničkih svojstava, otpornosti na djelovanje ulja i morske
vode, benzina i alkohola, nekih kiselina, još i velikom sposobnošću priguši-
vanja titraja, otpornošću na djelovanje topline (do 120 cc) ineosjetljivošću
na udarna opterećenja. Duroplasti su otporni prema koroziji, a imaju i izo-
lacijska svojstva. Gustoća duroplasta kreće se od p = 1,3 do 1,4 kg/dm3• Mi-
ran rad (prigušenje) pokazuju i parovi sa čeličnim pogonskim zupčanikom.
Radi niskog modula elastičnosti duroplasta, elastične deformacije zuba pod
opterećenjem su veće, pa se sila koja opterećuje zub ravnomjernije raspore-
đuje po zubu, a utjecaj dinamičkih sila je manji.
Zupčanici od duroplasta mogu se proizvoditi i tako da se prešanjem
dobiju otpresci.
Glavine takvih otpresaka najčešće su od lakog metala ili čelika. Izrada
otpresaka is!,lati se ako je riječ o seriji istih zupčanika. Zupčanici od duro-
plasta obrađuju se na isti način kao i zupčanici od čelika, samo brzine re-
zanja moraju biti veće, a presjek strugotine manji nego pri obradi čelika.
Brižljivo podmazivanje produljuje vijek trajanja. Prije puštanja u
rad prevlače se bokovi zuba tankim slojem grafitne paste. Djelići grafita
uprešavaju se pri radu u pore bokova zuba, što dovodi do uglačavanja
bokova.
U tablici 480.1 dan je pregled svojstava nekih duroplasta koje u Njemač­
koj nazivaju Hartgewebe (tvrda vlakna). U našoj se zemlji duroplasti tako-
đer proizvode.
Zupčanici od duroplasta upotrebljavaju se za obodne brzine do 15 m/s,
a sprežu se s pogonskim zupčanicima od čelika i sivog lijeva čiji bokovi mo-
raju biti glatki. Pogonski zupčanici od čelika i sivog lijeva u sprezi sa
zupčanikom od duroplasta moraju imati veću širinu od širine zupčanika
dUroplasta čija širina mora iznositi b ~ 10 m (sl. 481.1). I zupčanici od duro-
plasta mogu se međusobno sprezati. Sprezanje se vrši kada zupčanici do-
laze u dodir s kiselinama.
Zupčanici od duroplasta (tvrdih vlakana, Hwg) primjenjuju se u mnogim
područjima strojarstva, industriji vozila, alatnih strojeva, tekstilnih strojeva,
električnih strojeva.

479
-f->
oc DUROPLASTI ZA ZUPCANIKE Tablica 480.1
o

I
Cvrstoća I
Vlačna Modul Postojanost
na Udarna Zarezna elastičnosti
I čvrstoća oblika do
savijanje žilavost žilavost
Vrst (jM E temperature
Vrsta Punilo (jIM
smole
Nem Nem N N
N/mm' cc
cm' cm' I mm' mm'

Hwg grubo
platno 100 250 200 50 7000 125
2081

I Hwg fenolna fino

2082 smola platno 130 300 180 80 8000 125

Hwg vrlo fino

2083 platno 150 350 150 100 9000 125

801 _ poliestema umjetna

802 smola svila 210 180 1400
-- ----_.-
 Pri izradi zupčanika od duroplasta potrebno je paziti (radi mehaničkih
svojstava) da slojevi punila od platna budu paralelni s čelnom površinom
zupčanika (sl. 481.2). Korisno je na crtežu propisati položaj punila. Pričvršća­
vanje zupčanika od duroplasta na vratilo može se vršiti preko stožastog
provrta (1 : 10 do - 1 : 20) sl. 481.3 odnosno pomoĆu segmentnog klina ili
dosjednog pera. Utor za pero u glavini valja smjestiti prema sl. 481.2 ispod
sredine zuba. Odstojanje između podnožne kružnice i vrha utora pera mora
iznositi najmanje dvije ukupne visine zuba (sl. 481.3). Od duroplasta mogu
se proizvoditi čelnici s ravnim i kosim zubima, vijčanici, stožnici i pužna
kola.

metalni
zupčanik

______ duroplast
b ~ b'
Sl. 481.2 Zupčani k od duroplasta

L _____b ~---' t
Sl. 481.1 Odnos širine zupčanika
od metala i duroplasta

Sl. 481.3 Pričvršćivanje zupčanika

od duroplasta

:ll - Ozubljenja i zup(:anici 48]

18.7.2 PRORACUN ZUPCANIKA OD DUROPLASTA
Zupčanici od duroplasta imaju nižu opteretivost od čeličnih zupčanika. No-
sivostzupčanika od duroplasta ograničena je nosivošću korijena, optereti-
vošću na zagrijavanje i zaribavanje. Proračun se vrši prema Lewisovoj jed-
nadžbi u odnosu prema faktoru opterećenja e (N/mm2) - (vidi tablicu 482.1):

Ft = e . b . P . fz IN I '
gdje je
fz - faktor ovisan o broju zubi (tablica 482.2)
b (mm) - širine zuba, b = (8 ... 10) m
p (mm) - diohenog koraka.

Faktor opterećenja e (N/mm2) Tablica 482.1

,
I I
v m/s 0,5 l 2 4 6 8 10 i 12 15 I
--- - - - - ---- -- --
e N/mm' 2,5 2,3 I 2,2 1,7 I 1,3 1,1 0,951 0,85 0,7
I I

Faktor broja zubi fz Tablica 482.2

Broj zubi z I 13 115 20 25 30 40 60 100 I 150

-- ---- -- -- --
--1-,-------1-0-,7-1-0-.85- -1-,0-
1 1,08 1,14 1,21 1,27 1,34 1,4

p
Za Ft = -- = e . b . P . fz,
v
b=lO.m;

p=m.'jt dobiva se:

Imml

p u (kW) - je snaga koja se prenosi zupčanicima.

18.8 TERMOPLASTI ZA ZUPCANIKE

Zupčanici od termoplasta manjih dimenzija, a pogotovo u velikim serijama,

proizvode se tako da se materijal zagrije do tekućeg stanja i ubrizgava pod
pritiskom II kalupe. Takvim postupkom mogu se proizvesti zupčanici s mo-
dulom m ~ 0,2 mm i debljinom stijenke ~ 0,5 mm. Gornja granica debljine
stijenke ~ 15 mm. Veće dimenzije zupčanika, a i manje dimenzije onih koji

482
se proizvode pojedinačno (ne isplati se izrada kalupa za brizganje) izrađuju
se obradom iz ploča, okruglih profila (koji se proizvode ekstruzijom). Ekstru-
zijom se mogu proizvesti i profili većih dimenzija, a određenim postupkom
lijevanja mogu se proizvesti blokovi bilo kojih dimenzija.
Od velikog broja postojećih termoplasta za izradu zupčanika upotreb-
ljavaju se samo neki. Osim najčešće upotrebljavanih poliamida, dolaze u
obzir još i poliacetali i poliuretani, jer i oni raspolažu svojstvima neophod-

Termoplasti za zupčanike Tablica 483.1

--.-~~--~

Poliamid Polioksi-
Svojstvo
I
Jedinica IPoliamid 61 6.6 metilen

-------~-----·----

_
kg/dm' 1,14 1,14 1,41
~g~U~s~t~o~ća_~~_ _ _ _ _ _ _~1
I

~:~::;:a___ N/~' : :: :: I

_~_O_d_u~_e_Ia_s~_t~ič_n_o_st_i ______ ~I m:
NN//mm·m !~~~2-184000_ --31-5000-0_1---~1·~700~~-- II

tvrdoća s kuglom (10 s)

-------------------
žilavost J Imm' I bez loma bez loma I bez loma
1--_ _ _ _ _- - - - - - - - __.. ~ _____________________ 1 - - - - -
postojanost oblika (1000 h 45 ss 40
statičkog opterećenja)
--~-------~-------~
-~---- --------
I
koeficijent trenja 0,38 ... 0,45 0,35 ... 0, 42 1 0,34

trošenje lJom/km 0,23 0,09 8,7

mogućnost kratkotrajne
upotrebe kod temperature 160 170 150
I-------------~ -----~--I---·-- -----I~-------

mogućnost trajne upotrebe 120 120 120

kod temperature

toplinska vodljivost W/mk 0,23 0,23 0,31

temperaturno istezanje
20--100 cc % 0,95 0,9 1,15

upijanje vlage % 2,5 .. .3,0 2,5 ... 3,0 0,3

I

483
nim za zupčanike. Poliacetali imaju, na primjer, bolja mehanička svojstva od
poliamida. Tablica 483.1 daje pregled mehaničkih svojstava i trgovačkih
naziva nekih vrsta poliamida, poliacetala i poliuretana koji se upotrebljavaju
za izradu zupčanika.
Vlačna čvrstoća statički opterećenih termoplasta, posebno poliamida,
je u odnosu na metalne materijale za zupčanike relativno niska. Čvrstoća
na savijanje daje veće vrijednosti. Zupčanici su najčešće izloženi visokim
pogonskim temperaturama izazvanim trenjem bokova. Vlačna čvrstoća pada
dosta naglo s porastom temperature. Mjerenje dinamičke izdržljivosti (sl.
484.1) otežano je, posebno ~od poliamida s visokom prigušljivošću. Trajanje
pokusa ne može se skratiti visokom frekvencijom, jer se probni štapovi unu-
trašnjim trenjem jako zagrijavaju. Na sl. 484.2 dana je funkcionalna ovis-
nost opterećenja po jedinici širine Ftfb [Nlmm] o broju promjena N. Vrijed-
nosti na slici dobivene su ispitivanjem zupčanog para m = 3 mm od kojih je
pogonski zupčanik izrađen od čelika, hrapavosti bokova Rt = 1 - 2 {-tm, a
gonjeni zupčanik od termoplasta Z2 = 31 . Podmazivanje je vršeno uljem, a
obodna brzina pri ispitivanju iznosila je v = 10 mis.

~30~~--~~-+~~'
D
t 20r--+---+-r+~--r--r-r~
SI. 484.1 Wohlerove krivulje dinamičke
naizmjenične savojne izdržljivosti pri
--N
frekvenciji od 7,5 Hz

Termoplasti kao materijali velike deformabilnosti (oko sto puta se lakše

deformiraju od čelika). To znači da će u sprezi zupčanika od termoplasta
sa zupčanikom od čelika specifični pritisak na bokove termoplasta biti ono-
liko man) koliko je proporcionalno manji modul elastičnosti. Zbog veće de-
formabilnosti dolazi teže do rubnih pritisaka izazvanih pogrešnom obradom i
montažom. Kod zupčanika izrađenih od termoplasta javljaju se moguć­
nosti oštećenja i lom zubi u korijenu, pojava rupičavosti (pittinga), zari-
bavanje i trošenje.

Q 125,--,---,-,-,,---,--,-,-,,---,-,-----.
c-
.~ § 100
~-

Sl. 484.2 Zavisnost optere-

ćenja po jedinici širine u
4 6 8107 2 4 6 8 10'
---N ovisnosti od broja
promjena

-\::14
 Osim naJcesce korištenih kombinacija - pogonski zupčanik od čelika
gonjeni od termoplasta - moguće su i kombinacije s oba zupčanika od istih
ili od različitih termoplasta (npr. poliamid-poliacetal). Termoplasti upotreb-
ljeni za zupčanike mogu raditi bez podmazivanja, a mogu biti ipodmazivani
(neosjetljivi su na djelovanje maziva). Ukratko, termoplasti imaju prednost
tamo gdje:
- se javljaju udarna opterećenja,
- je podmazivanje manjkavo ili ga uopće nema,
- je potrebna otpornost na trošenje djelovanjem prašine i nečistoća,
- se traži otpornost na koroziju.
Loše strane termoplasta jesu:
- loša provodljivost topline,
- visok koeficijent toplotnog istezanja,
- higroskopnost (što izaziva promjenu dimenzija promjenu mehanič-
kih svojstava).
Zupčanici od termoplasta izvode se s ravnim zubima. Navodno da kosi zubi
ne daju mirniji rad, a ni čvrstoća im nije veća.

18.8.l PRORACUN ZUPCANIKA OD TERMOPLASTA

Zupčanici od termoplasta izloženi su slično kao i čelični zupčamcI moguć­

nostima oštećenja izazvanih lomom u korijenu zuba, pojavom rupičenja
(pittinga) na bokovima, zaribavanju i trošenju (habanju). Osim toga, ovdje se
javljaju i mogućnosti oštećenja kao posljedice deformacija.
Kod termoplasta najčešće se javljaju lomovi u korijenu zuba. Ako su
zupčanici podmazivani, onda je trošenje praktično gotovo isključeno. Pojava
rupičenja nije za sve termoplaste jednaka. Kod poliacetala opteretivost zuba
kod koje dolazi do pojave rupičenja odgovara dinarničkoj izdržljivosti ko-
rijena zuba. Poliamidi, međutim, imaju niže vrijednosti opieretivosti bokova.
Proračun naprezanja u korijenu zuba vrši se prema istim jednadžbama
koje vrijede za proračun zupčanika od čelika (DIN 3990):
F.
CTF = --- . Y .Y ~ CTpp •
b . n1 l' •

Faktor oblika zuba za proračun savojnog naprezanja u korijenu zuba

Y F očitavamo kao i kod zupčanika od čelika iz dijagrama na sl. 153.1. S
obzirom na mali modul elastičnosti zupčanika, od termoplasta, a kao poslje-
dica toga velike deformacije zuba i naležnih površina bokova, uzima se da
kod zupčanika od termoplasta opterećenje ravnomjerno raspoređuje na sve
zube u zahvatu (y. = 1):
CTPlim (jp lim
(jFP = --- = --- .
Sp lim 1,2

Vrijednosti dinamičke izdržljivosti «(jp lim) dobivene ispitivanjem pogon-

skog zupčanika od čelika hrapavosti bokova Rt = 1 - 2 (l.Il1 u sprezi sa zup-
čanikom od termoplasta modula n1 = 2 do 4, kod obodne brzine v = 10 m/s i
pogonske temperature t = 60 °C, a s prijelaznim poIumjerom u korijenu

485
zuba p = 0,25 m, dane su za poliamid 6,6 poliacetale hostaform e 9020 i e 2520
na sl. 486.1. Iz slike se vidi da termoplasti nemaju zapravo dinamičke izdrž-
ljivosti jer Wohlerova krivulja ne prelazi kod većeg broja promjena u pravac
paralelan s apscisom. Za poliamid 6, poliamid 6.10, treba (jF lim uzimati za
oko 200 / 0 niže vrijednosti prema onima iz sl. 486.1.

J
500
'1 25~0
z
E
400 r---r--r- hostaform .1
poliamid 6.6 - - 1---;---+-+--1
r I 1

1:: I /thostaform 9020 :

iL p.....;:~?--i-~c--~+-:~~/,+-+- -~--+1--4~--+---j
10 300 I
i

--tt.
200 ----~---+--J-
1 •
I
i
I
I
I
I
I
100
----t--------r-,
'
I i "
I
! 'I
L I
I
' ,
'
lO?
-___ broj promjena N
m =2 do l. mm, v =10 mis, t= 60°C

Sl. 486.1 Vrijednosti dinamičke izdržljivosti (j'lim dobivene ispitivanjem

pogonskog zupčanika od čelika hrapavosti bokova Rt = 1 do 2 ~m
u sprezi sa zupčani kom od termoplasta

PRORACUN OPTERETIVOSTI BOKOVA

Već je rečeno da od termoplasta samo kod poliamida dolazi do moguć­
nosti oštećenja bokova, do pojave rupičenja kod opterećenja koja leže niže
od onih koja bi izazvala lom u korijenu zuba. Do pojave rupičenja kod zup-
čanika od poliamida dolazi na kinematskoj kružnici. Za proračun se upotreb-
ljavaju i ovdje jednadžbe koje vrijede za zupčanike od čelika:

lM je faktor materijala:

2
'.Ii = \12 = 0,3 .
2 2
1-
(- 1- \II \12 )
TI· -+---
El E2

lH je faktor oblika boka zuba lH = I 1

'v tan ex. • cos 2 ex.

486
Iz toga proizlazi za nekorigirane zupčanike:

CTH = J~.
b.d
u +l
u }
r-- ---~--

0,7
------
( _1_ + _1_) sin a . cos a
El E2

= K J Ft
b.d
u +1
--. --- ~
u
CTHP

~
r 0,7
_1_) cos a . sin a
<yN/mm2)
K = (_1_ +
El E2

dan je za kombinaciju čelik/paliamid 6.6, kao ,i za kombinaciju poliamid

6.6/poliamid 6.6 u ovisnosti o temperaturi dano je u tablici 487.l:

VRIJEDNOSTI K U OVISNOSTI O TEMPERATURI Tablica 487.1

I I I
Temperatura °C 20 I 40 I 60 80 100 120 140

K"'; N/mm'
--I I
- - -I I ------

poliamid 6.6 2 700 2 600 2 300 1 700 1 350 1250 1200

I
čelik

K"'; N/mm'
- ---- 1--- ,---

poliamid 6.6 1800 1 700 1600 1200 900 800 750

poliamid 6.6 I
-'
I i I I I l I
CTH lim CTH lim
CTHP = - - - = - - - .
SH lim 1,2

Na sl. 488.1 dane su vrijednosti CTH iim za poliamid 6.6 za različite tempe-
rature bokova kod podmazivanja uljem. Za isti materijal podmazivan mašću
vrijednosti (jH lim dane su na sl. 488.2, a za nepodmazivane zupčanike na sl.
488.3. Dane vrijednosti CTH lim vrijede za module nl = 1,5 do nl = 4,5 mm, a za
hrapavost čeličnog zupčanika Rt ~ 6 [lm .
U tablici 489.1 dane su izmjerene vrijednosti dinamičke izdržljivosti po-
liamida 6.6 u različitoj sprezi materijala zupčanika, različitog modula, broja
zubi i širine zupčanika.

487
 60
~ I' !' ~
;:; 50
E
I'---. ............. ~ "'
""'" ~ ~~
" ~ ........
.......
~ 40
.S
E

i:
.......
...............
""'"
............. .......
......... ....... ...............
.......
..........
~
"-
20 0 e
~
I'-- I"'-- ::::~~e~
40 oe -
I--

-
'ID 30 .............

t 20
............
............... --r- -~
l- I"'-- 100 e0
80ce

terTrr
~J
120 0 e
10
bOki

-N
Sl. 488.1 Vrijednosti O'Rli.. za poliamid 6.6 kod različitih temperatura
bokova podmazivanih uljem

E ~ r-~~~~~~~~
~
z
.S 15 r--t--t-+-N;;;::---"'I-....2~~~~
'Oi:

t 10

5 temperatura boka -+---+--+-+--+--+---+-+-1

-N

Sl. 488.2 Vrijednosti O'Hlim za poliamid 6.6 kod različitih temperatura

bokova podmazivanih mašću

NE 15 r--t--+-+-P"""'=~l"'--o;;:::-"'''''''''d'''''~~~t....:''---1--
E
z

~
- - - - I.. N

Sl. 488.3 Vrijednosti za poliamid 6.6 u ovisnosti od temperature

O'Hli ..
bokova bez podmazivanja

488
 IZMJERENE VRIJEDNOSTI aH li .. POLIAMIDA 6,6
Tablica 489.1
Broj zubi I Kontaktno
I zupčanika I širina Ob?dna Ob0?na Način Br<?j (Hertzovo)
S .. Modul '. sIla brzma podmazi- promjena naprezanje
pan~!ffi~ ispiti- nJego-. van·a
materIJah vanog vog I b F, v J N aH li..
para
mm mm N m/s N/mm'
poliamid/poliamid 1,5 66 66 20 400 0,52 suho 1,4· lO' 3 100
poliamid/poliamid 1,5 62 61 20 160 7,1 suho 5,7· lO' 2080
poliamid/poliamid 3 43 43 20 39 9,4 suho 3,6 . 10' 1 020
poliamid/poliamid 3 43 43 20 78 9,4 suho! 3,4 . 107 1 360
poliamid/poliamid 3 30 I 30 j 20 220 13,2 suho I 2,7 . lO' 1 270
poliamid/poliamid 3 30 30 20 180 6,8 suho 1,2 . lO' 1 270
poliamid/poliamid 3 29 29 20 280 6,5 mast 8,4 . ID' 1 920
poliamid/poliamid 3 29 29 20 160 6,5 mast 4,4· lO' 2 110
poliamid/poliamid 3 30 30 20 67 13,2 mast 2,0 . 10' 1 550
poliamid/poliamid 3 43 43 20 200 9,7 mast 1,2 ·10' 2 OSO

poliamid/poliamid 4,5 24 24 20 190 7,9 suho 4,4· lO' 1130'

poliamid/poliamid 4,5 24 24 20 SO 7,9 mast 1,6· 10' 1250
poliamid/poliamid 4,5 24 24 20 93 8,2 ~t 3,1 ·10' 1600
poliamid/poliamid 4,5 24 24 20 960 0,57 ulje 1,4 . lO' 5520
poliamid/čelik 4,5 24 24 20 960 0,57 ulje 6,0· lO' 7710
poliamid/čelik I 4,5 16 24 20 420 11,8 ulje 2,1 . lO' 4800
poliamid/čelik 4,5 16 24 20 1110 11,8 ulje 5,3·10' 5100
poliamid/čelik 4,5 24 24 20 370 7,9 ulje 1,9·10' 3000
~
oo poliamid/čelik 4,5 16 24 20 1110 7,9 ulje 1,8· lO' 3700
\D - - - - _..- - - - ---- - - - - - - -
 TROšENJE BOKOVA predstavlja samo u iznimnim slučajevima nepo-
sredni povod oštećenja posebno zupčanika od poliamida. Prije nego li tro-
šenje bokova poprimi kritične razmjere, dolazi u najvećem broju slučajeva
do oštećenja bokova pojavom rupičenja (pittinga) ili do loma u korijenu
zuba. Samo kod podmazivanja uljem ili mašću i kod visokih temperatura
ulja i zupčanika može doći do oštećenja radi prevelikog trošenja. Pri uho-
davanju kod rada na suho pune se brazde hrapavosti čeličnog zupčanika ma-
terijalom zupčanika od termoplasta. Nakon tog početnog većeg trošenja (ako
hrapavost čeličnog zupčanika nije veća od Rt ~ 6 ... 10 !-Lm) trošenje nije više
uvjetovano hrapavošću bokova. Pri podmazivanju Uljem i mašću ne dolazi do
punjenja brazda, pa je trošenje u većoj mjeri uvjetovano hrapavošću bokova.
Trošenje bokova najveće je tamo gdje su brzine klizanja najveće tj. na
tjemenu i podnožju zuba. Na kinematskoj kružnici je trošenje tako malo
da su još dugo nakon početka rada vidljivi tragovi obrade.
Kod podmazivanih zupčanika trošenje nije nikada uzrok oštećenja i
ispadanja zupčanika.
Funkcionalna ovisnost trošenja bokova (!-Lm) o hrapavosti za zupčanik
od poliacetala m = 3, v = 10 m/s, Ft/b = 77 N/mm kod podmazivanja uljem
dana je na sl. 490.1.

100.----~,----,----_.----_,--,,_.

fl I
E 80 --
--t
= 77 N/mm Funkcionalna ovisnost trošenja bokova
od hrapavosti čeličnog zupčanika
--t------t-----+---jf-----j
~ v=10 m/s
e'"
'2'" 60 f---_,------1--- ------ +-------/r---

20

2 L. 6 8 10
- hrapavost čeličnog zupčonika ()lm)

18.82 OBLIKOVANJA ZUPCANIKA OD TERMOPLASTA

Oblikovanje zupčanika od termoplasta i njihova izrada mora biti prilago-

đena svojstvima materija'la. Tako, na primjer, radi velikog toplotnog iste-
zanja (hostaform, trgovački naziv za poliacetal) 1,3 . 10- 4 cm/cm cC mora zrač­
nost između bokova pri ugradnji biti veća. Budući da za odstupanja pri
hlađenju zupčanika ubrizganih u kalupe nema točnih podataka, nije mo-
guće propisati dopuštena odstupanja kalupa pri izradi, pa su zato brizgani
zupčanici manje točni od mehanički obrađenih. No i pored toga mogu zup-
čanici od termoplasta s obzirom na njihove elastične deformacije imati naj-
više kvalitet 8.

490
 Manji i srednji zupčanicimogu se oblikovati prema sl. 491.1. Granice su
određivane mogućnošću prijenosa okretnog momenta vezom zupčanik-vra­
tilo. Utor za pero u glavini može se opteretiti kod poliamida najviše od 15
do 20 N/mm2. Da bi se to izbjeglo, izrađuje se glavina od čdika, a veza vije-
nac od termoplasta i glavina od čelika može se oblik'ovatl pn;ma sl 491.2 i sl.
491.3 (slaba strana da glava vijka leži direktno na termoplaslu) i sl. 491.4
(dobro odvođenje topline).

Sl. 491.1 Oblikovanje manjih i Sl. 491.2 Izvedba glavine od čelika

srednjih zupčanika

Sl. 491.3 Veza glavine i vijenca Sl. 491.4 Veza glavine i vijenca

Veće dimenzije zupčani,ka mogu se oblikovati prema sl. 492.1 (tijelo zup-
čanika uliveno je na čeličnu čahuru (čija stična površina mora biti naro-
vašena). Zubi kod ovako velikih zupčanika mogu biti dobiveni lijevanjem ili
mogu biti obrađeni. Mogućnosti povezivanja vratila sa zupčanikom prikazane

491
 Sl. 492.1 Oblikovanje većih zupčanika

~U na sl. 492.2 (vratilo malo spljošteno) sl. 492.2.a (vratilo ima plitke uzdužne
utore dobivene valjanjem) - (randerirano vratilo) sl. 492.2.b (vratilo je sabi-
janjem dobilo jezičke) sl. 492.c.

bl

Sl. 492.2 Mogućnosti povezivanja zupčanika s vratilom, a) vratilo ima plitke

utore, b) randerirano 'vratilo, e) sabijeno vratilo

18.8.3 PODMAZIVANJE ZUPCANIKA OD TERMOPLASTA

Zbog što manjeg trošenja i zbog gubitaka do kojih dolazi trenjem između
bokova, zupčanike bi trebalo podmazivati. Mjerenja funkcionalne ovisnosti
opterećenja po jedinici širine zuba Ft/b o broju promjena (vijeku trajanja)
zupčanika od poliacetala (C 9020), Z2 = 31, v = 10 m/s u zahvatu sa zupča­
nikom od čelika hrapavosti Rt = 1 - 2 ~m pokazala su da je vijek trajanja
gotovo jednak ako je podmazivanje vršeno vodom ili uljem - sl. 493.1. To
zapravo znači da se podmazivanje može vršiti uspješno i vodom.
Koeficijent trenja nepodmazivanih zupčanika iznosi ~ = 0,2, podma-
zivanih samo jedanput maŠĆu za zupčanike ~ = 0,09, podmazivanih ulj nom
maglom II = 0,07, a podmazivanih uljem ~ = 0,06.

492
 El00r---_r----~_r_r+_~~----4--+-+_+----~--~~~~
.§
z
- 75 t----+---
~I.o

poiiacetai C9020
25 z2=31
v = 10 m/s
Rt =1 .. 2f-lm

2 4 6 8 2
--- N

Sl. 493.1 Specifična opteretivost u odnosu na broj promjena kod podmazivanja

uljem i podmazivanja vodom

19. TOPLINSKA OBRADA ZUPCANIKA

19.1 NORMALIZACIJA, MEKO ZARENJE, ZARENJE RADI UKLANJANJA

PREOSTALIH NAPETOSTI, ZARENJE RADI POSTIZANJA KUGLASTE
PERLITNE STRUKTURE, žARENJE REGULIRANIM HLAĐENJEM,
POBOUSANJE
Cilj je toplinske obrade zupčanika:
1. Da se povećanjem čvrstoće ipovoljnijom superpozIcIJom naprezanja u
korijenu zuba postigne bolja opteretivost korijena zuba.
2. Da se postigne bolja opteretivost bokova i veća otpornost na trošenje (ha-
banje) izazvano trenjem.
3. Da se postigne dobra obradivost. Kovani i valjani čelik ima često tako
grubu strukturu, a radi nejednolikog hlađenja i različitu tvrdoću, da je
radi poboljšanja obradivosti potrebna odgovarajuća toplinska obrada.
Kod zupčanika se primjenjuju:
a) toplinske obrade čiji se utjecaj više ili manje ravnomjerno proteže na
cijeli presjek,
b) toplinske obrade čiji se utjecaj proteže samo na površinu zupčanika (po-
vršinske toplinske obrade).
Toplinskim obradama čiji se utjecaj proteže na cijeli presjek pripadaju:
- Normalizacija pod kojom se razumijeva zagrijavanje na temperaturi
malo iznad Ac] s naknadnim hlađenjem u mirnoj atmosferi. Time se postiže"
ravnomjerna i sitnozrna struktura koja poboljšava obradivost. Normalizirani
strojni dijelovi manje će se deformirati pri kasnijoj toplinskoj obradi. Nor-
malizacija omogućava da se ujednači struktura u materijalima kod kojih je
valjanjem, kovanjem itd. došlo do promjene u strukturi.

4l).\
 - Meko žarenje je žarenje na temperaturi odmah ispod ACt. Nekada se
meko žari kolebanjem temperature tijesno iznad i ispod AcI s naknadnim
polaganim hlađenjem. Time se postiže najniža moguća tvrdoća. Meko žarenje
se primjenjuje da bi se postigla dobra obradivost ugljičnih čelika sa C sa-
držajem iznad 0,5 0/ 0 C.
- tarenje radi uklanjanja preostalih napetosti primjenjuje se onda kada
se želi da se u kaljenom materijalu zadrži tvrdoća postignuta kalj enjem,
a da se uklone napetosti izazvane kalj enjem. To se postiže zagrijavanjem na
temperaturu od 120°C do 180°C. Postupak se često primjenjuje pri površin-
sko kaljenim materijalima.
- tarenje radi postizanja kuglaste perlilne strukture je žarenje s pre-
kidom. Najprije se hladi s temperature koja leži iznad donje pretvorne
točke do ispod donje pretvorne točke. Ta temperatura se zadržava dulje
vrijeme, a nakon toga dolazi do konačnog hlađenja. Time se postiže potpuna
pretvorba u kuglasti perlit. Visokougljični i visokolegirani čelici postižu tako-
vom toplinskom obradom dobru obradivost.
- tarenje s reguliranim hlađenjem ima za cilj postizanje dobre obradi-
vosti. I kod ove toplinske obrade, slično kao kod normalizacije, materijal
se zagrijava nešto iznad AC3' na-kon čega se polagano hladi. Hlađenje se
provodi bilo na taj način da se temperatura peći kontrolirano snizuje iii se
hladi peć i sada u peći kod zatvorenih vrata peći. Time se postiže perlitna,
odnosno perlitno-feritna struktura koja omogućuje da se pri obradi postigne
vrlo kvalitetna površina.
- Poboljšanje je kaljenje kojim se postiže tvrda i krta martenzitna
struktura. Da bi se povećala žilavost, provodi se zagrijavanje (opuštanje) na
temperaturi iznad ACI i naknadno polagano hlađenje. Prema visini zagrija-
tri osnovna načina cernentiranja: temperature kod kojih se vrši pougljičava­
nje, vrijeme (približno) za postizanje pougljičenog sloja debljine 1 mm i
debljine pougljičenryg sloja -koje se mogu postići.

19.2 POSTUPCI POVRSINSKE TOPLINSKE OBRADE

Postupcima površinske toplinske obrade pripadaju:

a) tzv. difuzioni termokemijski postupci,
b) tzv. postupci s površinskom akumulacijom topline.

19.3 DIFUZIONI TERMOKEMIJSKI POSTUPCI

Difuzioni termokemijski postupci obuhvaćaju: 1. cementiranje s naknadnim

kaljenjem, 2. karbonitriranje. 3. nitriranje u solnoj kupelji (tenifer), 4. sul-
firiziranje, 5. nitri ranje u plinu, 6. elektrolitično sulfiriziranje, 7. plameno
kaljenje, 8. indukciono kaljenje.

19.3.1 CEMENTIRANJE S NAKNADNIM KAUENJEM

Cementiranje je najstariji i najrašireniji postupak površinske toplinske obra-
de. Za cementiranje se upotrebljavaju nelegirani ili niskolegirani čelici s nis-
kim sadržajem ugljika (0,1 do 0,3 Q/o C). Samo cementiranje sastoji se od poug-
Jjičavanja i kasnijeg kaljenja. Pougljičavanje se more vršiti u krutom sred-
stvu (granulatu), u solnoj kupelji i u plinu tako da se dio koji se želi

494
pougljičiti zagrijava ugranulatu, solnoj kupelji ili plinu do iznad gornje
točke pretvorbe i drži izvjesno vrijeme na konstantnoj temperaturi. Za vri-
jeme grijanja dolazi do difuzije ugljika u površinske dijelove koji se pouglji-
čuju (cementiraju).
Kaljenjem tako pougljičenih dijelova mogu se na površini postići veće
tvrdoće nego u jezgri siromašnoj ugljikom. Pougljičavanje se vrši tako dugo
dok dijelovi dobiju na površini 0,8 do 0,9010 C. Najčešće se ne prelazi iznad
10f0 C (potencijal ugljika - C vrijednost). Taj postotak ugljika na površini
postepeno se smanjuje prema jezgri. To smanjenje postotka ugljika od povr-
šine prema jezgri je kontinuirano po odgovarajućoj krivulji pougljičavanja.
Na kraju vrijednost sadržaja ugljika pada na onu koju ima osnovni materi-
jal. Dubina gdje vrijednost sadržaja ugljika pada na vrijednost osnovnog
materijala naziva se ukupnom dubinom cementiranja. Prema DIN-u 50190
dubina prokaljivanja cementacionog sloja dobivenog cementiranjem je oko-
mito odstojanje između površine do točke na dogovorenoj dubini u unut-
rašnjosti zakaljenog sloja u kojoj je postignuta tzv. granična tvrdoća od
550 HV1. Pregled različitih mogućnosti toplinske obrade nakon cementiranja
dan je na Tablici 496.1.
Cementiranje kao postupak površinske toplinske obrade predstavlja i
pored izvjesnog rasipanja dobivenih rezultata jedan od najsigurnijih postupa-
ka 7..a povišenje opteretivosti bokova i korijena zuba, kao i povišenje otpor-
nosti na trošenje (habanje). Cementirani zupčanici mogu se upotrijebiti i
tamo gdje se pojavljuje potreba prijenosa velikih snaga uz najmanje moguće
dimenzije zupčanika. Takvi se zahtjevi pojavljuju kod prijenosnika vozila,
avionskih prijenosnika, alatnih strojeva i ustrojarstvu.
Jedan od velikih nedostataka toplinske obrade cementiranjem su velike
deformacije kao posljedica kaljenja. To dovodi do potrebe da cementirane
zupčanike treba najčešće brusiti. Brušenje zubi je za zupčanike diobenog
promjera većeg od 0 800 dosta skupo.
Budući da se pri cementaciji u površinskim cementiranim slojevima po-
javljuju tlačna naprezanja, postoji tendencija povećanja tlačnog kuta, a sma-
njenja kuta nagiba boka zuba (zavojnica se malo razvlači). Provrti postaju
manji, a na tijelu zupčanika dolazi do radijalnog i aksijalnog bacanja. Uzroci
deformacija do kojih dolazi cementiranjem i naknadnim kaljenjem mogu biti:
- nejednoliko zagrijavanje dijelova,
- oslobađanje preostalih napetosti izazvanih prethodnom obradom,
- naprezanje do kojeg dolazi naglim hlađenjem.
Da bi se smanjile deformacije, za mnoge oblike tijela zupčanika prepo-
ručuje se kaljenje pod prešom. Isto je tako potrebno nekada i žarenje iz-
među pojedinih operacija obrade, a svakako prije cementiranja, radi ukla-
njanja preostalih napetosti.
Dubina i sastav površinskog sloja ovisi o vremenu pougljičavanja i o
temperaturi na kojoj se vrši pougljičavanje. Na sl. 497.1 prikazan je utjecaj
Vl'emena pougljičavanja i temperatura pougljičavanja na dubinu cementira-
nog sloja kod plinske cementacije, a u tablici 497.1 prikazani su za svaki od
tri osnovna načina cementiranja:temperature kod kojih se vrši pougljičavanje,
vrijeme (približno) za postizanje pougljičenog sloja debljine 1 mm i debljine
pougljičenog sloja koje se mogu postići.
Da bi se osigurala veća opteretivost, dubina pougljičavaIllja mora, prema
nekim autorima, stajati u odl'eđenom omjeru prema debljini zuba.

495
Toplinska obrada nakon cementiranja Tablica 496.1

Oznaka to- I Postupak Primjedba

plinske obrade I
Poslije cementiranja dolazi do normal- Dolazi u obzir za fi-
nog hlađenja. Nakon toga zagrijava se nozrnate čelike. Povr-
A do temperature pretvorbe naugljičene šina je tvrda a jezgra
površine i gasi. mekana.

Poslije cementiranja dolazi do normal- Dolazi u obzir za fi-

nog hlađenja. Nakon toga slijedi zagri- nozrnate čelike. Povr-
B javanje na temperaturu između Ac, i Ac, šina je tvrda jezgra
i gašenje. Struktura je malo grubozrna- ima veću čvrstoću i
ta. Dio suvišnih karbida je rastopljen. žilavost nego A.

Poslije cementiranja dolazi do normal- Dolazi u obzir za fi-

nog hlađenja. Nakon toga slijedi zagri- nozrnate čelike. Jez-
javanje na temperaturu pretvorbe jez- gra ima najveću mo-
e gre i gašenje. Struktura je jače grubo guću čvrstoću i tvr-
zrnata. Dio suvišnih karbida je rastop- doću. Cvrstoća i žila-
ljen. vost jezgre bolja nego
kod B.

Nakon cementiranja i hlađenja slijedi Dolazi u obzir za gm-

zagrijavanje na temperaturu pretvorbe bozrnate čelike. Jez-
D jezgre što dovodi do normalizacije. po- gra je mekana i lako
vršina se kali zagrijavanjem na tem- obradiva s maksimal-
peraturu pretvorbe Ac, j gašenjem. Su- nom žilavosti i udar-
višni karbidi su rastopljeni. nom čvrstoćom.
------------1-----------------------------1-----------------1
Nakon cementiranja slijedi gašenje. Ne Dolazi u obzir za fi-
E dolazi do taljenja suvišnih karbida. Au- nozrnate čelike. Jez-
stenit ostaje u strukturi. Deformacije gra nije normalizira-
su vrIo male. na.

Za visoko opterećene prijenosnike treba dati prednost postupku e ko-

jim se postiže tvrda površina i žilava jezgra.

496
 2 l. 6 8 10 12 14 16
_ _ _ vrijeme pougl)ičavanja (sati)

Sl. 497.1 Funkcionalna ovisnost temperature i vremena pougljičavanja od

dubine cementiranog sloja

Tablica 497.1

Vrijeme pouglji-
čavanja za de- Dubina pouglji-
I Sredstvo u kome Temperatura bljinu pougljiče- čavanja koja
se vrši pougljičavanje pougljičavanja
nog sloja se postiže
od 1 mm

Granulat - oko 10 0,4 do

kruto sredstvo 900 °C sati 5 mm

Solna kupka oko 2 do 3,5 0.1 do

930°C sata 2 mm

Plin oko 2 do 5 0.1 do

I i 900°C sati 5 mm
I I

900
1~ BOD !
.~z 700 , . - ._-" r-~

l
~:;;: 600 r-~ 1--'
/
..

x
~

:-:..;
.~o
~r...
;; -€i 500
./1
0-

~'"
.~ (; 400
Eo. /
g~ 300
-T'
oo,

I
Sl. 497.2 Dinamička '6- 200 f--~ -------
izdržljivost korijena
zuba data u ovisnosti t 100 1--'
i I

o dubini zakaljenog D 0.1 0.2 0.3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 10
sloja _ dubino zakoljenog slOja (mIT

32 - Ozubljenja i lupćanici
 Na sl. 497.2 i 498.1 pokazana je ovisnost dinamičke izdržljivosti u korije-
nu zuba i statičke lomne čvrstoće o debljini zakaljivog sloja. Zupčanici su
od materijala Č. 5420 modula 2,25 mm.
Tok Wohlerovih krivulja dinamičke izdržljivosti korijena zuba cementi-
ranih zupčanika izrađenih od legiranih čelika s različitim vrijednostima
lomne čvrstoće jezgre zuba prikazan je na sl. 498.2. Krivulja 1 daje područje
dinamičke izdržljivosti korijena zuba legiranog čelika za cementiranje lomne
čvrstoće jezgre O'M = 1200 N/mm2. Krivulja 2 daje područje dinamičke izdržlji-
vosti korijena zuba legiranih čelika za cementiranje s lomnom čvrstoćom
jezgre O'M = 1000 N/mm 2 , dok se krivulja 3 odnosi na područje dinamičke
izdržljivosti korijena zuba legiranog čelika za cementiranje s lomnom čvrsto­
ćom jezgre od O'M = 700-900 N/mm2 .

NE 3200
~ 3000
-;; 2800 ~
'll 2600 ~ x

~ 2400
...........
• t.) ..........
g 2200 x .......
.§ 2000 x ....... ........
~ 1800
~ 1600 "-
o
r--..
t
iii 1400
1200 -
1000
O W ~ ~ ~ ~ ~ ~ W M M
_ dubino zokoljenog sloja Imm)
Sl. 498.1 Statička lomna čvrstoća data u ovisnosti o dubini
zakaljenog sloja

i~1!R SI
:~;:
I

ii ~
~
I I ~
600
500 3/ r-
2 -.
400
I I
300 --

I I
I
I
?nn
I I
,on I I

I I I
N

~ ~ ~ ~ ~ ~ ~ ~
- -......- broj promjena N
1 - čel ik lomne čvrstoće 6 M = 1200 N/mm2
2-čelik lomne čvrstoće 6 M = 1000 N/mm2
3-čelik lomne čvrstoće 6 M = 700 do 900 N/mm2
Sl. 498.2 Iskustvene vrijednosti dinamičke izdržljivosti korijena čelnika izrađenih
od legiranih čelika za cementiranje 1. čelik lomne čvrstoće C1M = 1200 N/mm',
2. čelik lomne čvrstoće C1M = 1000 N/mm', 3. čelik lomne čvrstoće
C1M = 700-800 N/mm'

498
 Na sl. 499.1 prikazani su rezultati dobivenih vrijednosti dinamičke izdrž-
ljivosti korijena zuba, zupčanika m = 1.75 mm, z = 130, b ~~ 10 mm, razli-
čitih materijala za cementiranje, tretiranih različitim postupcima cementi-
ranja (plinska cementacija, solna kupelj, granulat).
Dobiveni rezultati pokazuju da cementiranje u granulat u daje najviše
vrijednosti dinamičke izdržlj ivosti korijena (srednja vrijednost 536 N/mm2).
Isto tako su i dobiveni rezultati cementiranja ugranulatu najujednačeniji.
Cementiranje u cijanovim solima daje u odnosu prema dinamičkoj izdržlji-
vosti najlošije rezultate (srednja vrijednost 386 N/mm2). Cementiranje u sol-
nQj kupelji dalo je, međutim, najbolje vrijednosti statičke čvrstoće korijena
zuba.
Rezultati pokazuju da na dinamičku izdržljivost korijena zuba, osim utje-
caja proizašlog iz konstruktivnog oblikovanja i načina izrade, velik utjecaj
ima i način pougljičenja. Iz pokazanih rezultata proizlazi očito da je dina-
mička izdržljivost u većoj mjeri uvjetovana strukturom zakaljenog sloja i
tlačnim vlastitim napetostima nego sastavom materijala. U području vremen-
ske čvrstoće utjecaj sastava materijala ulazi u prvi plan.
Debljina pougljičenog sloja ne bira se samo u ovisnosti o očekivanom
opterećenju zupčanika. Ona je uvjetovana sadržajem ugljika u čeliku i top-
linskim postupkol;n. Potrebno je napomenuti da kod debelih pougljičenih
slojeva dolazi do jakog naugljičavanja površinskih slojeva, što često dovodi
do izlučivanja sekundarnog cementita. To dovodi do krtosti i do smzenja
čvrstoće zakaljenog sloja. Za debljine pougljičenog sloja veće od 1,6 mm
teško je spriječiti velik postotak ugljika u površinskom sloju.

Plinska cementociJo Cijanove soli Granulat

~I ~
~
:8 ~ ~
:8 :8 :8 I I I ES .8
o o 8 ~I 8
2N
o

2 2
8c .h?
e
() 8 21 o e u
e I~ oe 01 ~c
!

0
-Oc "§ e g
1.0
12 N e E og o
~ O
o~ 0~10", 2
~.~ ~
jg ~mf5
o ON OO
No NO ~~
o~ O~ O~ O~
~~ NCNN NqNON~Ng
Ooo~
NN
NN NN NN
-.tO -.tO -.tO Mc M·c M.~ ~.o -.t
lf)C "C -.tO -.tc (Y)E' (Y).g ~~ ::;
lf)::JIlf)E N~
o
N
lf)-.t --.t g
".5 -s~ .....t'-....;tC -sC
-o -o o "O "C o 111.2 ul
,,~
~2 Lf)~ -.t
LD. 2 "
1:'-..c
-:: ....:t.o
:~;~ -..:t§
E 'U", ~U~ ~U'U1 'U
"~
U u u 'Uu u~~ulli ~u'iJ) UO> uu uo< >0 >U~ U ~U'U1 U...Y Ulf}·U UT.J
.lS .§ srednjO Vri Jednos t
f3 z srednjO Vrij~dnost 424 N/mm 2 srednjO vrijeanost 386 N/mm 2 ze iii f2 / 536 N/mm2

t. 1-':'---
2t-
600
I .,--
~ .-
llf)g;~l~!
o">
N [
cl> /
<XJ
I
~J
Lf) <XJ

j 500 ~ ill
I--
~ / CD - ..l_~
CD "-s eD "-s
--
lD

1
::J
O o I
! o
f-- - - CD -s- -s- -s eD
400
eD
M - - LO FF <.D - tiS
~' 1- r-'r- , M
Lf) -M
N N I
'N
M
"N
oo M c0 !

.~ 300
o
J
j
-"
~" 200 ,
E
g
cs 100 l I
+I
I
I
I I
I

Sl. 499.1 Dinamičke izdržljivosti korijena zuba zupčanika m = 1,75 mm, z = 130,
b = 10 mm, za različite materijale tretirane različitim postupcima

499
 Ako dođe do oksidacije cementiranog površinskog sloja, dinamička iz-
držljivost može zbog toga pasti i za 30%. U tom slučaju valja oksidirani sloj
ukloniti sačmarenjem pomoću čeličnih kuglica.
Na sl. 500.1 pokazani su rezultati dinamičke izdržljivosti korijena zuba
(W6hlerova krivulja) zupčanika m = 4, b = 42,5 mm od materijala C. 5421
cementiranog i kaljenog, s lomnom čvrstoćom korijena O"M = 1100 ... 1300
N/mm2, s normalnim prijelaznim polumjerom u korijenu zuba (krivulja a) i
isti takav zupčanik sačmaren čeličnim kuglicama (krivulja b). Kada je na
prijelaznom polumjeru korijena zuba brušenjem nehotice učinjen zarez, di-
namička izdržljivost u korijenu zuba pada (krivulja c).

U;_1000
~E 750
:::,E
;~:Z 500
'---o ~ f-. Jt
;.:::: 1:-"":: . - ČS421 sočmaren
I C.5421 I
-0- e o ~Č.5421
.~ .8 so zore z9mno
prelaznom rod IJUSU
0::1
~~ ~ 250
EC
O:~
C~

u~ 100

I 10·
_ _ _ broj promjena N

Sl. 500.1 Wohlerove krivulje dinamičke izdržljivosti korijena zuba na različito

tretiranje cementiranih i zakaljenih zubi

Iz spomenutog proizlazi da se i nakon uspješno provedene tex:..mičke

obrade odgovarajućeg prijelaznog polumjera sačmarenjem mogu postići do
30% povećane vrijednosti dinamičke izdržljivosti u korijenu zuba. U područ­
ju vremenske čvrstoće utjecaj sačmarenja pada s brojem promjena. Naj-
bolje je da se ozubljenje vrši tzv. protuberančnim alatom (koji u vrlo maloj
mjeri podrezuje prijelazni pdlumjer) pa je pri brušenju bokova moguće
ostvariti da se prijelazni polumjeri uopće ne moraju brus iti. Kao granica
opteretivosti cementiranih i kaljenih zupčanika smatra se opteretivost ko-
rijena zuba. Ispitivanja sa zupčanicima modula 3 mm, a većeg prijenosnog
omjera pokaza'la su, međutim, da je za područje viših opterećenja mjeroda-
vna opteretivost korijena, a za niža Qpterećenja opteretivosti bokova. Po-
kusi su isto tako pokazali da W6hlerove krivulje dinamičke izdržljivosti bo-
kova imaju tok sličan toku dinamičke izdržljivosti korijena. Razlika je u
tome što broj promjena koji odgovara graničnom opterećenju leži za dina-
mičku izdržljivost korijena ikod 106 do 5. 106 promjena, a za dinamičku
izdržljivost bokova kod 5 . 107 do 10 . 107 promjena.
Na dinamičku izdržljivost bokova cementiranih i kaljenih zupčanika utje-
če materijal, postupak cementiranje (plin, kupelj, granulat) dubina cemen-
tacionog sloja, kvaliteta površinske obrade i mazivo.

SOO
19.3.1.1 O d r e đ i van j e p o t r e b n e d e b I j i n e z a k a I j e n o g
sloja bokova zubi

Prema DIN-u 50190 list l i list 2 dubina prokaljivanja cementacionog sloja

(prema DIN-u 50190 oznaka Eht) dobivenog difundiranjem ugljika, odnosno
ugljika i dušika (karbonitriranje), kao i dubina prokaljivanja (prema DIN-u
50190 oznaka Ht) dobivena indukcionim i plamenim kaljenjem ikaljenjem
uronjavanjem je okomito odstojanje između površine do točke u unutraš-
njosti zakaljenog sloja u kojoj je postignuta dogovorena tvrdoća (granična
tvrdoća (prema DIN-u 50190 oznaka HG). Ta dogovorena tvrdoća odnosi se
na stanje dano u izvedbenoj dokumentaciji. Kao granična tvrdoća (H G) na do-
govorenoj dubini (Eht) prokaljivanja cementacionog sloja treba da iznosi 550
HVl (npr. na dubini Eht = 0,65 mm). Kao granična tvrdoća kod indukcionog
i plamenog kaljenja i kaljenja uranjavanjem uzima se 80% propisane mi-
nimalne površinske tvrdoće mjerene u HVl (npr. Ht 600 = 0,65 mm).
Prema hipotezi o uzrocima nastajanja rupičenja (pittinga) maksimalno
smično naprezanje izazvano djelovanjem kontaktnih pritisaka O"H leži na
dubini od 0,8 a (gdje je a polovica širine kontaktnim pritiskom elastično de-
formirane površine), a iznosi = 0,3 O"H • Ako maksimalno naprezanje prekorači
smičnu izdržljivost na odgovarajućoj dubini, doći će do pojave rupičenja.
Prema Wolkensteinu, koji je razvio proračun dubine i tvrdoće na toj dubini,
potrebne za određene uvjete opterećenja bokova, izračunava se rezultira-
juća smična izdržljivost prema jednadžbi:

'ts rez = 5 . 0,4 aH .

U konstanti 0,4 (prema ranijem 0,3) uključena su osim maksimalnih
smičnih naprezanja još i naprezanja izazvana silama trenja. 5 predstavlja
minimalno potreban faktor sigurnosti u odnosu prema kontaktnim pritiscima
(za nitrirane bokove zupčanika 5 = 1,5 do 1,7, za cementirane, plameno i
indukciono kaljene bokove 5 = 1,7 do 1,9). Prema Foplu položaj (dubina)
maksimalnih smičnih naprezanja može se izračunati iz jednadžbe:

T' = 0,78 1_8_ (1- v 2) pm' P-;;"--.

-V 7t b.E

Sažimanjem konstanti, proširenjem za veličinu faktora sigurnosti (5),

uvođenjem potrebnog dodatka za konačnu obradu, odnosno brušenje (Z) kao
i korekcionog faktora dubine K" dobiva se potrebna konačna dubina:

aH . Pm
T = 5. + K t + Z.
78000

U jednadžbi je Pm relativni polumjer zakrivljenja bokova u onoj točki u

. . (d PI • P2 .
O"H O"HC, O"HB o nosno eTHA); pm = - - - (za površInsko pia-
k oJoJ se racuna
v

PI + P2
meno kaljenje potrebno je vrijednosti (T - Z) množiti sa 3,5, a za indukciono
kaljenje sa 3. Objašnjenje za to povećanje leži u činjenici da rezu~tantno

501
smlcno naprezanje mora sigurno ležati unutar zakaljivanjem
dinamičko
očvršćene zone. Korekcijski faktor dubine K t dan je na dijagramu sl. 502.1.
Da bi se odredila potrebna tvrdoća (najbolje u Vickersima) (HV) na du-
bini T, polazi se od vlačne čvrstoće (O"M) koja odgovara smičnom naprezanju
'ts rez' Kod toga se polazi od pretpostavke da se odnos prekidne vlačne čvrs­
toće jezgre (O"M jezgre) i smične dinamičke izdržljivosti jezgre ('tsD jezgre) ne
mijenja ni u zakaljenoj zoni onoliko koliko bi to moglo biti nepovoljno za
proračun.
Prema tome minimalna vlačna prekidna čvrstoća na dubini T:

O"M min = O"M jezgre

't s rez - - - - - .
't sD jezgre

0,4 ~---.-----r-----r-------'

.'!!,
Li
.ot:
~ 0,2 f.-4--t-----1-----f-------j
.y

~
oY
~

1o., ll_----L--~
°1 0,2 0,3
_~ nekorigirana dubino položaja
0,4
maksimalnih smičnih naprezanjalmml Sl. 502.2 Korekcijski faktor dubine K,

Ako se ne raspolaže vrijednostima 'tsD jezgre' odnosi O"M jezgrel'tsD jezgre mogu
se očitatiiz tablice 502.2.
Tablica 502.2
_ _ _ - - - - - - _ _ _ _ _ _ 0 _ _ _ _ _- - - - - , - - - - - - - - - -

Materijal Odnos
I
1--------_ 0 _---
O"M jezgrJ'tsD jezgre

I C. 1531 i C· _l_7_31_ _ _ _ _ _ _-'--_____3_,O_ __

o

I legirani čelici za poboljšavanje

i - niska mehanička svojstva poboljšavanja 2,5
, - srednje visoka mehanička svojstva poboljšavanja 2,3
l - visoke vrijednosti mehaničkih svojstava
poboljšavanja 2,1
I legirani čelici za cementiranje 2,2 do 2,4
I
aluminijem legirani čelici za nitriranje 2,4 do 2,5
i

c;02
 Između prekidne vlačne čvrstoće (fM i tvrdoće po Vickersu postoji odnos
prikazan na sl. 503.1.

9JOr-----,------,------,-----~--------~
->
I
:o
800
;"
~ 700 ---
'>"
8. 600
·3 I
.g 500 +--------~ -----+------ -i-------------
E i I i

t ::: ·-----~i_\---=--·-L-=- t~j ~~.-J

2.00 ! : i
L -____- ' -____- - '____---:-'-____--'----:_ I
1000 1600 2000 2400 3000
_ _ prekidno vlačno čvrstoća (N/mm 2 )

SI. 503.3 Ovisnost između lomne čvrstoće i tvrdoće po Vickersu

Za zupčanik od materijala Č. 4320 modula m = 4, (fHC = 1400 N/mm2 ,

Pm = 14 mm, s dodatkom za brušenje Z = 0,15 mm, uz S = 1,9:

'ts rez = S . 0,4 (fHC = 1,9 . 0,4 . 1400 = 1060 N/mm2

S • (fHC • Pm 1.9 . 1400 . 14

T = + K, + Z = + O + 0,15 = 0,63 mm
78000 78000

(fM jezgre
(jM min::=:::::;: 'ts rez = 1060 . 2,3 = 2440 N/mm2 ,
"t'sD jezgre

čemu odgovara HV min = 725 kp/mm2.

Da bi se dobili odgovarajući parametri toplinske obrade za odabrani ma-

terijal, potrebno je izračunate vrijednosti potrebne tvrdoće (H V min) na pot-
rebnoj dubini (T) unijeti u dijagrame toka tvrdoća za odabrani materijal i
odabrani postupak toplinske obrade. Povećanjem izračunan ih vrijednosti za
oko 200;0 dobivaju se u dijagramima toka tvrdoće potrebni podaci za dubinu
cementacionog sloja kao i za dubinu difundiranja koje se unose u crtež.
Na sl. 504.1 prikazan je za Č. 4320 dijagram toka tvrdoće i odgovarajuće vri-
jednosti za već dani primjer.
Nakon proračuna potrebno je kontrolirati da li se na dubini od
3 (T-Z) + Z dobiva još tvrdoća od HV min!2. U protivnom slučaju potrebno
je dubinu povećati.

503
 1000
I I I I
Č.4320 (čelik za cementiranje)

> 800
I
-..........

~~~/ ~l '~
~

ci; '"
5 600

"
-"
......

I"': ~ ~
""
8..
'U
o
o
"E 40 O ~
.::

O L
0,95 Jm debte ZajaljenOg lloja l l
Krivulja odgovara dubini difundiranja od 1.7 mm odnosno

I
O
0,2 0.4 0.6 0.8 1,0 1,2 1.4 1,6 1,8 21J
- - - - 1..
_ dubina difundiranja [mm)

Sl. 504.1 Proračun dubine zakaljenog sloja kod postupka cementiranja

Za navedeni primjer iznosit će:

- potrebna ukupna dubina zakaljenog sloja uključivo
tolerancija mogućih odstupanja 0,95 + 0,2 mm,
- odgovarajuća približna dubina difundiranja 1,70 + 0,3 mm,
- dubina zakaljenog sloja nakon obrade 0,80 + 0,2 mm.
Ako opteretivost korijena predstavlja osnovu za dimenzioniranje, važno
je znati da se toplinskom obradom, a time i dubinom zakaljivanja, može
utjecati na nosivost korijena zuba. Na žalost, do sada ne postoje dovoljno
pouzdani podaci o ovisnosti dubine zakaljenog sloja i opteretivosti korijena
o različitim vrstama toplinske obrade. Pri promatranju opteretivosti korijena
zuba ne smije se kod izbora materijala i toplinske obrade zanemariti či­
njenica da preostali austenit snižava savojnu izdržljivost, a bitno ne utječe
na opteretivost.
Za proračun potrebne dubine zakaljenog sloja koriste se i podaci dobiveni
pokusima. U tablici 505.1 dane su vrijednosti dubina zakaljenog sloja u mm
prema različitim autorima u ovisnosti o modulu.

504
 Tablica 505.1

Preporučljive dubine zakaljenog sloja cementiranih zupčanika u mm

za module od 2 do 6 mm

Modul mm
Autori
2 I 3 I 4 I S I 6
I
Thomas
(0.15 do 0,25) m 0,3--{),5 0,45--{),75 0,6-1,0 0,75-1,25 0,9-1,5

Niemann
0,25 m za
m = 1,5 do 4
0,5 m za
m=4do30 0,5 0,75 1,0 1,1 1,2

Henriot 0,3 0,45 0,6 0,75 0,9

Sipetić 0,5 0,6 0,8 1,0 1,2

19.3.2 KARBONITRIRANJE
Karbonitriranje je postupak pri kojem se u slanoj kupelji od 600/0 KCN i
20% KCNO, u trajanju od 45 do 60 minuta vrši istodobno difundiranje
ugljika i dušika u površinu zupčanika radi stvaranja zakaljivoga površinskog
sloja.
Karbonitriranje se može vršiti iznad i ispod granice pretvorbe. Za kar-
bonitriranje koje se vrši ispod granice pretvorbe (= 710 cc) koristi se nisko-
ugljičnim inelegiranim čelicima. Dirundiranjem dušika u površinski sloj
omogućava se pri gašenju u vodi dobivanje martenzitne strukture u dubini
do koje je dopro dušile Osim martenzitne strukture, stvara se na površini
tanka vezivna zona otporna na trošenje (habanje). Dijelovi za karbonitri-
ranje moraju biti obrađeni na gotovo. Poslije postupka karbonitriranja mo-
gu se zupčanici samo polirati ili lepati, brušenje ne dolazi u obzir jer je
sloj martenzita debeo samo nekoliko stotinki do nekoliko desetinki milime-
tara (do 0,2 mm). Karbonitriranje ispod granice pretvorbe primjenjuje se za
zupčanike manjih modula koji su osim trošenja izloženi i udarnom optere-
ćenju. Budući da je jezgra mekana, primjena tog postupka odnosi se na one
slučajeve kod kojih čvrstoća jezgre nema posebne važnosti.

Karbonitriranje iznad granice pretvorbe vrši se pri temperaturama koje

se kreću od 750 cC do 850 cC. Kod tih temperatura dolazi i do pretvorbe u
jezgri, što omogućava da se kaljenjem poveća i čvrstoća jezgre. Debljina
martenzitnog sloja je veća, ali nema tzv. vezivne površinske zone koja se
odlikovala visokom otpornošću na trošenje izaribavanje.

505
 Karbonitriranje iznad granice pretvorbe vrši se tamo gdje se traži veća
dinamička izdržljivost i otpornost na trošenje (habanje). Ovisno o sastavu
kupelji i temperature, postupak traje 2 do 4 sata.
Difundiranjem ugljika i dušika iz plina, koji se sastoji od 70 0 / 0 rasvjet-
nog plina i 300/0 amonijaka, pri temperaturi 820 DC do 840 DC U trajanju od
2 sata, postiže se dubina sloja od 0,3 do 0,4 mm.
Pri karbonitriranju iznad granice pretvorbe deformacije su niže nego
pri cementiranju, ali su veće nego pri karbonitriranju ispod granice pret-
vorbe.

19.3.3 NITRIRANJE U SOLNOJ KUPELJI (TENIFER) I U PLINU

Mehanizam nitriranja u sol noj kupelji sastoji se u tome da se pri tempera-

turi nitriranja (570 DC) nestabilni kalijcijanat (KCNO) kupke raspada, stva-
rajući aktivni dušik i ugljik. Oba ova elementa difundiraju u površinu čelika,
stvarajući na vanjskoj površini tanak homogeni sloj (vezivna zona), a ispod
vezivne zone tzv. difuzionu zonu s igličastim željeznim nitridima. Vezivni
sloj, osim visoke otpornosti na zaribavanje, ima svojstvo sprečavanja mo-
gućnosti lokalnog zavarivanja bokova zuba koji kližu jedan po drugom
čak i pri nepovoljnom podmazivanju. Radi niskog koeficijenta trenja vezivne
zone bit će smično naprezanje površinskog sloja izazvano kontaktnim pritis-
cima i brzinama klizanja bokova niže. Time se povećava otpor stvaranju
površinskih prskotina. Debljina vezivne zone ovisi o vremenu nitriranja,
temperaturi nitriranja, sadržaju cijanata u kupelji i učešća spoja Na4/Fe CN 6
koji se nalazi u kupelji. Posljednja komponenta ne djeluje samo na jačinu
vezivne zone, već i na njezinu poroznost što utječe na trošenje i nosivost
bokova. Koncentracija dušika u dubinu ovisit će o temperaturi i trajanju
postupka kao i o sastavu materijala. Uležištenje dušika u difuzionoj zoni
dovodi do povišenja čvrstoće, a time i do povišenja granice razvlačenja.
Djelovanjem promjenljivog opterećenja dolazi do daljnjeg očvršćavanja.
Debljina vezivne zone ovisi o vrsti materijala i o trajanju postupka (sl.
506.1).

Č 1220 - Č 1530
legirani čelik za
poboljšavanje
12%Cr čelik
čelik za topli rod
sivi lijev

----- trajanje postupka Tenifer (sati)

Sl. 506.1 Debljina vezivne zone II ovisnosti o vrsti

materijala i trajanja TENIfER postupka

.~06
 Odlučujuće smlcno naprezanje na opteretivost bokova doseći će svoju
maksimalnu vrijednost na određenoj udaljenosti od površine boka, ovisno o
geometriji zuba i o specifičnom opterećenju. Prema tome će različito po-
našanje materijala u pogledu mogućnosti difuzije imati odlučujući utjecaj
na dinamičku izdržljivost bokova. Ako postupak traje 2 sata, difuzna zona
može postići dubine od o,r do 1,0 mm, ovisno o materijalu.
Tenifer postupkom mogu se nitrirati gotovo sve vrste legiranih i nele-
giranih čelika i lijevano željezo. Najčešće se, međutim, koriste nelegirani i
niskolegirani čelnici za cementiranje i čelici za poboljšavanje.
Tenifer postupkom postižu se slijedeća svojstva:
- povećava otpornost prema trošenju (habanju),
- otpornost protiv lokalnog zavarivanja, a to znači povećana otpornost
protiv zaribavanja,
- niski koeficijent trenja,
- elastičnost vezivne zone, što omogućuje dobro podnošenje lokalnih
plastičnih deformacija,
- otpornost protiv korozije.
Zbog niske temperature pri kojoj se izvodi postupak ne dolazi do mar-
tenzitne pretvorbe. Time je i deformacija svedena na praktično beznačajne
vrijednosti. Preduvjet je svakako da zupčanici budu prije samog postupka
bez preostalih napetosti.

19.3.4 SULFIRIZIRANJE

Sulfiriziranje je postupak difundiranja dušika i sumpora u površinu bokova

zupčanika. Sumporom difundiranim u površinu bokova postižu se dobra kli-
zna svojstva. Sam postupak sulfiriziranja vrši se pri temperaturi od S70 ac.
Trajanje postupka ovisi o materijalu i veličini dijelova, a kreće se od 10 mi-
nuta do 3 sata. Sulfiriziranje se vrši u solnoj kupelji sastavljenoj od cijanida
i sumpora, a gasi se u toploj vodi ili na zraku.
Ovim postupkom poboljšavaju se uvjeti klizanja bokova zupčanika, a
ne postiže se neko značajnije povećanje površinske tvrdoće. Krivulja tro-
šenja sulfiriziranih zupčanika zadržava, nakon nešto većeg gubitka težine u.
početku ispitivanja, gotovo konstantnu vrijednost. To svojstvo vrijedi i kod
povišenih temperatura.
Sulfiriziranje se može vršiti pomoću elektrolize pri temperaturi od samo
200 DC. Sulfiriziranje pomoću elektrolize primjenjuje se kod dijelova koji
su bili prethodno cementirani i kaljeni, odnosno plameno i indukciono ka-
ljeni, karbonitrirani ili nitrirani u plinu. Sulfiriziranje pomoću elektrolize
omogućuje postizanje dobrih kliznih svojstava na površinama koje su pret-
hodno dobile tvrdu osovinu. Postupak se može primijeniti kod čelika čija
čvrstoća zagrijavanjem na temperaturu veću od 200 DC jako opada.

19.3.5 NITRIRANJE U PLINU

Pri nitriranju u plinu difundira dušik u jamskim pećima posebnih konstruk-

cija pri temperaturi od 500 DC do S20 DC. Dušik se dobiva iz amonijaka. Difun-
diranjem dušika u trajanju od desetak do sto sati stvara se tanak sloj tvr-
dih nitrida. Brzina difundiranja dušika manja je od brzine difundiranja
ugljika, pa je za nitriranje u plinu potrebno mnogo duže vrijeme. Slika 508.1

507
 E
.,,/' SI. 508.1 Vrijeme nitriranja za
E
0°,75 postizanje određene dubine
nitriranja
'c
e
.~ 0,50 ./
/
d
e
V
o
L
t°
iS 25
J

~
20 40 60 80 100
° ___ vrijeme nitriranja (sati)

daje ovisnost vremena nitriranja i dubine nitriranja u mm. Za nitriranje

u plinu upotrebljavaju se samo specijalno legirani čelici za nitriranje. To su
čelnici s dodacima Al, Cr, Mo, V.
Dijelovi koji su predviđeni za nitriranje moraju biti obrađeni na gotove
mjere, prethodno odmašćeni, a nakon nitriranja hlade se u peći u struji
amonijaka do 80°C, a zatim se vade na zrak.
Radi niske temperature ne dolazi kod nitriranja do unutrašnjih nape-
tosti. Međutim, one napetosti koje su postojale prije nitriranja oslobađaju
se u toku nitriranja, što izaziva deformacije. Da bi se to spriječilo, moraju
odgovarajućom toplinskom obradom prije nitriranja biti uklonjene even-
tualne preostale napetosti. Najbolji rezultati postižu se ako se dijelovi naj-
prije grubo obrade, a onda poboljšaju i popuštaju. Nakon toga obrađuju se
na gotovo, a prije nitriranja žare se radi uklanjanja preostalih napetosti.
Radi niske temperature nitriranja, a s time u vezi niskih deformacija,
postupak nitriranja vrlo je pogodan za dijelove kompliciranih oblika kao
što su zupčanici. Tijela zupčanika obrađuju se i ozubljuju na gotovo u
poboljšanom stanju, a zatim nitriraju. Time se ušteđuje brušenje. Stvara-
njem nitrida raste volumen površinskih slojeva u odnosu prema strukturi
jezgre. Zbog toga se javlja na površini tlačna zona koja povećava čvrstoću
na savijanje.
Nitriranjem se kod specijalnih legiranih čelika mogu postići tvrdoće od
900 do 1000 HV. Tvrdoća vrlo naglo pada od površine prema jezgri.

19.4 POSTUPCI S POVRSINSKOM AKUMULACIJOM TOPLINE

U spomenute postupke ubrajamo indukciono kaljenje i plameno kaljenje.

19.4.1 INDUKCIONO KALJENJE ZUPCANIKA

Teče li kroz namotaje indukcionih svitaka naizmjenična struja, stvara se u

okolini namotaja naizmjenično magnetsko polje. Pusti li se ovo polje kroz
metalno tijelo, ono počinje da djeluje kao kratkospojeni jednozavojni svitak
transformatora kroz kojeg teku struje velike jačine, tzv. vrtložne struje. Te
vrtložne struje pretvaraju se slično kao kod grijaćih otpornika u toplinu.
Važno svojstvo tih vrtložnih struja je da teku samo po površini tako da se
toplina razvij'a samo na površini. Slojevi koji leže dublje zagrijavaju se. samo
vođenjem topline. Sto je frekvencija veća, to je prodiranje u dubinu manje.

508
Za male debljine kaljenih slojeva potrebna je struja visoke frekvencije i
obratno.
Za proizvodnju naizmjenične struje potrebni su generatori. Veliku ulogu
kod indukcionog kaljenja imaju i indukcioni svici (induktori) za zagrijavanje.
Kada je riječ o konstrukciji, na induktore se postavljaju posebni zahtjevi.
Budući da kroz njih prolaze struje velike jačine (300 do 600 A/mm2 ), moraju
biti hlađeni, a svojim oblikom moraju odgovarati dijelu kojeg zagrijavaju.
Indukciono kaljenje zupčanika sastoji se od ovih postupaka:
- kaljenje svih zubi odjednom,
- kaljenje bokova zubi,
- kaljenje uzubine.
Na sl. 509.1 prikazani su postupci kaljenja svih zubi odjednom diobe-
nog kaljenja_

An A
Rotaciono zakaljivanje svih zubi Zakaljivanje uzubine ZakaljivanjE' bokova

J !ll !

H~~~~
8--l -r
~,-J~
~~
I li~
I 1:-

~Prokaijivanje
f\J\ JV\ f\I\
Zakaljivanje
konture

Sl. 509.1 Postupci indukcionog kaljenja zubi zupčanika

Pri kaljenju svih zubi odjednom zagrijavaju se svi zubi odjednom, a

nakon toga se gase. Za ovaj postupak potrebni su veliki generatori i induk-
tori koji odgovaraju promjeru zupčanika koji se kali, što se isplati samo
kod velikog broja istih dimenzija.
Dubina prokaljivanja kod kaljenja svih zubi odjednom ovisit će o ma-
terijalu, snazi generatora na mm? površine zupčanika, vremenu zagrijavanja,
frekvenciji i modulu.
Indukciono kaljeni zupčanici postupkom kaljenja svih zubi odjednom,
deformiraju se tako malo da se poslije kaljenja ne moraju brusiti.
Diobenim postupkom indukcionog kaljenja kali se bilo jedan zub bilo
jedna uzubina. Zupčani k se zakrene za jedan korak i postupak se ponavlja
dok se ne zakale svi zubi. Kod postupka kaljenja uzubine induktor obuh-
vaća i korijen zuba tako da je zakaljen i korijen zuba. Nedostatak ovog po-
stupka jest u tome da su zubi zagrijavani i gašeni samo s jedne strane, što
može dovesti do deformacija.

509
 Pri kaljenju zuba induktor obuhvaća cijeli zub i kali istodobno oba boka.
Pri ovom postupku nije moguće istodobno zakaliti i korijen. To znači da se
čvrstoća korijena zuba ne povećava. Da ne bi došlo do sniženja čvrstoće u
dijelu prijelaznog polumjera, zona zakaljenog boka mora biti dosta udaljena
od prijelaznog polumjera. Gašenje u najvećem broju slučajeva nije potrebno,
jer se toplina vrlo naglo odvodi na hladni dio, stvarajući na taj način efekt
gašenja. Međutim, moguće je pustiti da iza induktora slijedi tuš koji brizga
vodu. Pri stacionarnom načinu kaljenja nakon završenog zagrijavanja čitav
zupčanik pada u bazen s rashladnom tekućinom.
Za indukciono kaljenje mogu se upotrijebiti ugljični čelici kao i legirani
čelici. Sadržaj ugljika kod ugljičnih čelika kreće se od 0,40/0 do 0,50/0. Ako su
vremena zagrijavanja kratka, treba birati takve legure čelika kod kojih će u
tako kratkom vremenu doći do pretvorbe strukture u austenitnu.

19.4.2 PLAMENO KALJENJE

Toplina potrebna za zagrijavanje povrsme dobiva se sagorijevanjem nekog

plina (acetilena, propana, metana, rasvjetnog plina). Na taj način ostvaruju
se uvjeti slično kao pri indukcionom zagrijavanju. Često se kod ovog ka-
ljenja velike količine topline ne mogu prebaciti u kratkom vremenu na iz-
radak tako da mjesto površinskog kaljenja dolazi do kaljenja cijelog pre-
sjeka zubi. Pomoću elektroničkih uređaja moguće je u momentu postizanja
potrebne temperature zakaljivanja isključiti dovod plina.
Ovim postupkom moguće je:
-- kaljenje svih zubi, ali bez kaljenja korijena zuba (rotacioni postupak),
-- kaljenje svih zubi zajedno s korijenom,
-- kaljenje bokova,
-- kaljenje uzubine,
-- kaljenje uzubine i korijena.
Na sl. 510.1 prikazani su navedeni načini kaljenia.

~A~
aj

kaljenje boka zubi

.~
bJ

~
r--.-.--==-~----~------------------------~

"~ kaljenje uzubine i korijena zuba

rolaciono kaljenje bez kaljenja kOrijena

rolaciono kaljenje s kaljenjem korijena

Sl. 510.1 Načini kaljenja
zupčanika plamenim
kaljenjem

.~ lO
Kaljenje svih zubi odjednom zajedno s korijenom

Pri kaljenju svih zubi odjednom zagrijava se zupčani k koji se lagano

okreće većim brojem po obodu razmještenih plamenika. Dovođenje mješa-
vine plina i kisika kroz plamenike, kao i mogućnost prekida dovoda potpuno
je automatizirano, a vezano je uz specijalni instrument za mjerenje tempe-
rature na obodu zupčanika. Pošto je postignuta tražena, unaprijed nastav-
ljena temperatura, automatski se isključuje dovod plina - prestaje dovod
topline (zagrijavanje). Cijeli zupčanik uranja se radi gašenja u emulziju vode
ili u ulje. Ovim postupkom kale se zupčanici do modula 16 mm, a u novije
vrijeme i većeg promjera zupčanika do 2 m. Pri tome se zakaljuje zub; ko-
rijen zuba, a i dio materijala ispod korijena. Na sl. 511.1 pokazane su fotogra-
fije izbrusaka zubi zupčanika plameno zakaljenih rotacionim postupkom.

SI. 511.1 Plameno zakaljeni

zupčamcI rotacionim postup-
kom, a) izbrusak zakaljenog
zuba, b) izbrusak zakaljenog
zupčanika

l.

511
Kaljenje svih zubi odjednom, ali bez zakaljivanja korijena zuba
Ovaj postupak primjenjuje se samo kod nelegiranih čelnika. (Manja
prokaljivost nego kod legiranih.) U poglavlju »Opteretivost korijena kaljenih
zupčanika" objašnjeni su problemi koje u vezi s opteretivosti korijena nosi
spomenuti postupak. Tu je i razlog zašto se taj postupak ne preporučuje.

Kaljenje bokova
Ovaj postupak primjenjuje se za velike module, a pripada grupi diobenih
postupaka. Plamenik ima oblik kojim obuhvaća obje strane boka, pomiče se
postepeno po širini zuba, a iza plamenika kreće tuš s vodom za gašenje.
Istodobnim zagrijavanjem obaju bokova ne dolazi do deformacija. Nedosta-
tak ovog postupka je u tome što uz bokove istodobno ne zakaljuje i korijen
zuba. Zato se taj postupak primjenjuje ponajprije tamo gdje težište optere-
tivosti zupčanika leži na zaribavanju i trošenju.

Kaljenje uzubine
Pri kaljenju uzubine rIjec Je također o diobenom postupku. Kada se
zakali jedna uzubina, prelazi se na drugu. Plamenik i ovdje ima oblik kojim
su obuhvaćena oba boka jedne uzubine i korijen zuba. I ovdje se govori o
zupčanicima većih modula. Plamenik putuje postepeno po širini zuba, a slijedi
ga tuš s vodom za gašenje. Oblik plamenika mora biti pažljivo prilagođen
obliku bokova zuba. Prednost ovog postupka jest u mogućnosti zakaljivanja
korijena zuba, a nedostatak je u zagrijavanju samo po jedne strane boka
jednog zuba, što dovodi do deformacija.
Za plameno kaljenje upotrebljavaju se čelici slijedećih kvaliteta:
č. 4130, Č. 5431, Č. 5430, Č. 4131.. Č. 4732, Č. 4733, Č. 1830, Č. 4831.
Najčešće se upotrebljava Č. 4732 s kojim se mogu postići tvrdoće do 58 ±
± 2 HRc na vrhu, a 52 ± 2 HRc u korijenu zuba.

19.5 KOMBINIRANI POSTUPCI TOPLINSKE OBRADE

Osim opisanih postupaka toplinske obrade, postoje, odnosno razvijen je niz

kombiniranih postupaka, kod kojih se zupčanik podvrgava dvjema ili većem
broju toplinskih obrada. Na taj način dobivaju se rezultati koji se inače samo
jednim od navedenih postupaka ne mogu postići.
Ovamo pripadaju slijedeće kombinacije postupaka:
- cementiranje i indukciono kaljenje; nakon cementiranja, gašenja s
temperature cementiranja, popuštanja, slijedi obrada na gotove mje-
re, a iz toga se vrši indukciono kaljenje,
- plal'neno kaljenje i nitriranje u solnoj kupelji (TENIFER).
- sulfiriziranje nakon cementiranja i kaljenja, plamenog ili indukcionog
kaljenja.
Kombiniranjem pojedinih postupaka toplinske obrade nastoje se postići
što povoljnije vrijednosti pojedinih svojstava koje se zahtijevaju od zupča­
nika. Na primjer, velika dinamička izdržljivost korijena i bokova, velika
otpornost na trošenje i zaribavanje uz malu deformaciju zupčanika izazvanu
toplinskom obradom.

512
 20. PODMAZIVANJE ZUPČANIKA

20.1 ELASTOHIDRODINAMICKA TEORIJA PODMAZIVANJA

Ranijih je godina bilo usvojeno mišljenje da se na visokoopterećenim do-

dirnim površinama kao što su, na primjer, bokovi zubi, ne može ostvariti di-
namičko plivanje. Takvo shvaćanje osnivalo se na zaključcima koji su proiz-
lazili iz klasične hidrodinamičke teorije podmazivanja. Prema toj teoriji
između bokova se ne mogu stvoriti dovoljno veliki hidrodinamički pritisci
koji bi omogućili stvaranje dovoljno debelog uljnog sloja potrebnog za raz-
dvajanje bokova. Zato se zahvat bokova uzimao kao slučaj graničnog pod-
mazivanja. Pri tome se uzimalo da se sile sa zuba na zub gotovo potpuno ili
djelomično prenose putem metalnog dodira naležnih površina bokova. Pret-
postavljalo se da uljni sloj između bokova prianja uz metalne površine bo-
kova djelovanjem fizikalnih ili fizikalno-kemijskih efekata. Praksa je, me-
đutim, pokazala da se između bokova mnogih zupčanih parova nalazi uljni
slpj koji bi morao biti deblji od onog koji bi osigurao samo uvjete gra-
ničnog podmazivanja, iako taj uljni sloj nije potpuno odvajao naležne povr-
šine bokova. Posebno je dugi vijek trajanja sa 'zanemarljivo malim troše-
njem bokova i kod brzohodnih prijenosnika upozoravao na postojanje uljnog
sloja između bokova. Opseg stvarno ostvarenog hidrodinamičkog podmazi-
vanja je prema hidrodinarničkoj teoriji pitanje veličine sile koja se kod
prijenosa sile sa zuba na zub prenosi hidrodinamičkim pritiskom stvorenim
u ulj nom sloju. Kod graničnog slučaja taj je udio zanemarljivo malen. Kod
potpunog hidrodinamičkog podmazivanja prenosi se cijela sila posredstvom
uljnog sloja. U opsegu ovih granica postoje područja koja sežu od graničnog
do gotovo potpuno hidrodinamičkog. Između kvalitetno izrađenih bokova
ona komponenta sile koja se prenosi hidradinamički, s urađivanjem bokova,
zauzima stalno sve veći opseg. Pri tome može nastupiti slučaj da debljina
uljnog sloja doseže ili preseže zbrbj hrapavosti bokova. Najčešće se ostva-
ruje, u :najpovoljnijem slučaju, debljina Uljnog sloja čija je debljina tek
nešto veća od zbroja hrapavosti bokova. Prema tome, najčešće će, prema
hidrodinarničkoj teoriji, dolaziti između bokova povremeno i do metalnog
dodira. Premda se podmazivanje zupčanih parova promatra kao slučaj
hidrodinamičkog ili gotovo hidrodinamičkog podmazivanja, ostaje prema
hidrodinarničkoj teoriji i metalni dodir prisutan i mora biti uziman u obzir.
Klasična hidrodinamička teorija (Reynolds) osnivala se na pretpostavci
da mazivo u zoni dodira zadržava konstantnu viskoznost, a da su dodirne
površine potpuno glatke i krute (n.eelastične). Velik broj znanstvenika na-
stojao je, počevši od 1940. godine, da klasičnu hidrodinamičku teoriju pri-
lagodi uvjetima visokoopterećene površine dodira koja utječe na promjenu
viskoznosti maziva. Ta istraživanja pokazala su da uzimanjem u obzir prom-
jenu viskoznosti uvjetovanu porastom pritisaka daje u proračunu dva do tri
puta veće debljine uljnog sloja prema ranijem proračunu. To je donijelo
određeno teorijsko poboljšanje, ali još nije bilo dovoljno da pruži objaš-
njenje za razloge zašto u praksi stvarno postoji povezan neprekinuti uljni

33 - Ozubljenja i zupčanici 513

sloj. Zatim se prišlo razmatranju utjecaja elastično deformiranih dodirnih
površina. Na taj način došlo je do superponiranja e'lastičnih efekata mate-
rijala i hidrodinamičkih efekata tekućine.
Teoretsko rješenje, koje se pokazalo uglavnom kao ispravno, objavljeno
je na osnovi radova Grubina i Petruševiča u SSSR-u. Iz tih proračuna pro-
izlazilo je da su površine dodira na većem dijelu dodira međusobno para-
lelne. Stvarna slika površine dodira i rasporeda hidrodinamičkih pritisaka
prikazana je na sl. 514.1. Raspored pritisaka približno odgovara HertzovoJ
raspodjeli naprezanja. Na kraju elastično deformiranih površina dolazi do
sužavanja, što dovodi do stvaranja skoka pritiska. Za danu viskoznost,
tj. onu koja vlada na početku procjepa, a uvjetovana je temperaturom tog

- uljni sloj

- raspodjela pritiska

Sl. 514.1 Oblik uljnog sloja i raspodjela pritiska opterećene, elastično

deformirane površine dodira, prema elastohidrodinamičkoj
teoriji

područja i atmosferskim pritiskom koji vlada u tom području, pokazalo se

da debljina uljnog sloja gotovo uopće nije uvjetovana veličinom sile koja
djeluje s boka na bok.
Kombinacija djelovanja elastičnosti dodirne površine i porasta viskoz-
nosti uvjetovane porastom pritiska dovodi do tzv. sinergizma kod kojeg je
utjecaj cjeJine veći od parcijalnih utjecaja pojedinih dijelova te cjeline.
Ispitivanja vršena na stroju s valjcima pokazala su da se uz istu mini-
malnu debljinu uljnog sloja od 2,5 IJ.m dozvoljena opterećenja kreću, prema
proračunima izvršenim na osnovi klasične hidrodinamičke teorije i nekih
poboljšanja klasične teorije kod koje je jedanput bila uzirnana u obzir
promjena viskoznosti s pritiskom, a drugi put i elastične deformacije nalež-
nih površina i elastohidrodinamičke, dozvoljena opteretivost u granicama
vidljivim na tablici 515.1.

514
 Tablica 515.1

Teorija Opterećenje I
N/mm2
I
klasična a) površine nalijeganja krute, a viskoz- II
I
hidrodinamička nost konstantna 24,4

b) uzimanjem u obzir da se viskoznost

mijenja s pritiskom 52,8
I
c) uzimanjem u obzir elastične defor-
macije naležnih površina 97,5

elastohidro- uzimanjem u obzir elastične defor-

dinamička macije naležnih površina i promje-
ne viskoznosti maziva s pritiskom 935
- I
Ispitivanja o utjecaju stlačivosti ulja (Dowson i Higginson) pokazala
su da stlačnost (kompresibilnost) nema za određeno opterećenje znatnijeg
utjecaja na sposobnost preuzimanja pritiska ili debljine uljnog sloja. Samo
je krivulja pritiska i uljnog sloja jače zakrivljena.

20.1.1 DEBLJINA ULJNOG SLOJA KOD ELASTOHIDRODINAMlčKOG

PODMAZIVANJ A
Uzimajući pri proračunu u obzir utjecaj elastične deformacije naležne po-
vršine, kao i promjenu viskoznosti utjecaja pritiska, Grubin je, uz neka
pojednostavljenja, dobio bezdimenzionalnu jednadžbu debljine uljnog sloja
kod tzv. smičnog (vučnog) strujanja:

~= 1,17 ( F bn ) - 0,091 (ex. • E)0,73 (

1]0 V t )0,73 ,

P E. b . p E. p

gdje je

h debljina paralelnog dijela uljnog filma

1 1 1
p - relativni polumjer zakrivljenja bokova zuba - - = -- + --
P Pl Pz
Fbn - sila sa zuba na zub
2 2
1 1 (1 - Vl
E - reducirani modul elastičnosti -- = -- --- + 1-- -V2- )
E 2. El El
V - Poissonov broj
vt - brzina u smjeru zajedničke tangente = V tl + Vt2
1]0 - viskoznost maziva kod atmosferskog pritiska i temperature kliznih
ploha ispred dodirne površine

515
cz - koeficijent ovisnosti viskoznosti o pritisku maziva

gdje je

'T)p - viskoznost kod pritiska p.

Ovisnost 'T)p od 'T)o može se izraziti jednadžbom:

'T)p = 'T)o • e""P

Jednadžba napisana u bezdimenzionalnom obliku vrijedi za svaki sistem

jedinica mjera.
Dawson i Higginson razradili su novu matematičku ovisnost elastohidro-
dinamičkog podmazivanja i izrazili je u slučaju smičnog (vučnog) strujanja
jednadžbom:

h min ( Fns ) - 0,13 'T)o. Vh )0,7

- - = 1,16 . (CZ·E)O,6 (
p E. b . p 2. E. p
F* ć U

gdje je
b - širina dodirne površine okomito na gibanje
h - debljina uljnog sloja
h min , ho - debljina uljnog sloja na najužem mjestu
- vrijeme
VII' VI2 - tangencijalne komponente brzina paralelne s uljnim slojem
Vt - mjerodavna brzina VI = VtI + V12/2
vh - hidrodinamička brzina, Vh = VtI + Vt2 = 2 VI
El, E2 - moduli elastičnosti zupčanika 1 i 2
E - računska vrijednost modula
Fn - normalno opterećenje okomito na uljni sloj
Fns - opteretivost u slučaju smičnog strujanja
F
F* - značajka opteretivosti, F* = ns
b. E. p
G - parametar materijala, G = a . E
ho
H.o - reducirana (specifična) srednja debljina uljnog sloja Ho = --
p
H min - reducirana (specifična) minimalna debljina uljnog sloja H min =
hmin
p
1]0 • Vh
U - parametar brzine, U = ----
2. E. p

516
 - koeficijent ovisnosti viskoznosti o tlaku (J. = [J~ dP] -
o i)p
I

- viskoznost maziva na ulazu uljnog sloja

- yiskoznost kod pritiska p, i)p = ilo . eo;'P
- Poissonovc konstante
- polumjeri zakrivljenja
111
p - mjerodavni polumjeri zakrivljenja - - = - - + - - .
P PI P2

Jednadžba za reduciranu debljinu pij nog sloja dobivenu smlcmm (vuč­

nim) strujanjem može se kod izotermičkih i stacionarnih uvjeta podmaziva-
nja pisati uz određena pojednostavnjenja ovako:

H min = 1.16 . GU,6 • UO,7/F*O,13.

Nasuprot tome, može se za usvojenu debljinu uljnog sloja i brzinu izra-

čunatiopteretivost kod smičnog (vučnog) strujanja:

PnS
- - = 37,17 . E . P . G4,615 • U5,385/H min7,692.
b

Na taj način postoji mogućnost određivanja opteretivosti u slučaju

smičnog (vučnog) strujanja. Na sl. 518.1 prikazan je za put zahvata A E tok
promjena tangencijalnih komponenata brzina, polumjera zakrivljenja i deb-
ljina uljnog sloja.
Čista elastohidrodinamička teorija podmazivanja na osnovi smičnog (vuč·
nog) strujanja samo je iznimno primjenljiva kod strojeva općenito i kod
prijenosnika. Naime, najčešće se ne ostvaruje samo čisto međusobno valjanje
naležnih dijelova zuba, već valjanje i klizanje. To klizanje izaziva trenje, a
time dodatno zagrijavanje ulja i pad viskoznosti ulja u uskom zatvorenom
prostoru uljnog sloja. Radi promjenljivog opterećenja, promjenljivog od-
nosa brzina, različitih polumjera zakrivljenja, dolazi do kolebanja optere-
ćenja, kolebanja gibanja, tako da na površini dodira ne vladaju stacionarni
već nestacionarni uvjeti.
Međusobno gibanje dodirnih površina jedne prema drugoj, dovodi u
uskom sloju uljnog filma, ako polazimo od pretpostavke da su dodirne povr-
šine elastično deformirane i da se između njih nalazi uljni sloj, do tzv. stru-
janja potiskivanjem. Na sl. 519.1 prikazan je raspored pritisaka i oblika ulj-
nog sloja izazvan tzv. smičnim strujanjem, tzv. strujanjem, potiskivanjem i
superponiranjem efekata obaju strujanja.
Za si:lu potiskivanja kod elastičnih bokova ne postoji još neko egzaktno
teorijsko rješenje koje bi obuhvatilo porast viskoznosti s pritiskom, defor-
macije dodirnih površina izazvane kontaktnim pritiscima sa zakrivljenjima
na krajevima i dodatnim porastom pritisaka zbog sužavanja uljnog sloja.

517
 Sl. 518.1 Tok promjena tangencijalnih komponenata
brzina, radijusa zakrivljenja i debljine uljnog
sloja na dužini puta zahvata AE

Za neelastične površine dodira Herrebrugh je izračunao da je reducirana

srednja debljina uljnog sloja dobivena potiskivanjem:

Ho = 5,7 ( 'l'}o •
E. p
v /F* )2/3,

a srednja debljina uljnog sloja:

'l'}o'V )2/3
ho = 5,7. P(
FnP/b

518
gdje je
v - komponenta brzine okomita na uljni sloj
FnP - opteretivost dobivena strujanjem izazvanim potiskivanjem.
Opteretivost pri odgovarajućoj debljini uljnog sloja kao funkcije brzine
približavanja dodirnih površina i viskoznosti maziva iznosi:

13,7 (p/h oP/2 • '"flo • v.

FnP
-- =
b

Reducirana minimalna debljina uljnog sloja strujanja potiskivanjem u

slučaju elastičnih dodirnih površina dobivena je iz odnosa smičnog strujanja
kod neelastičnih i smičnih strujanja kod elastičnih dodirnih površina. Isti

Sl. 519.1 Raspored pritisaka i oblik uljnog sloja izazvan a) smičnim (vučnim)
strujanjem, b) potiskivanjem, e) superponiranjem smičnog strujanja i
strujanja potiskivanjem

odnos postavljen je za strujanje potikivanjem kod neelastičnih povrsma

prema strujanju potiskivanjem kod elastičnih dodirnih površina i dobi-
veno je:
H min = 1,86 . GO,4 • V*O,467/F*o.0867,
gdje je
* '"flo dh
V=-.-
E. p d t

Iz gornje jednadžbe za H min može se kod predviđene debljine uljnog

sloja i brzine približavanja dodirnih površina dobiti opteretivost strujanjem
zbog potiskivanja:
F
bnp = 1,284 . 103 • E . p . G6.92 • V*S.386/H min ll.53.

519
 Superponirana opteretivost smičnim strujanjem i potiskivanjem iznosi:

Fn Fn. FnP
Fn = Fns + Fn p odnosno -b- = --
b + -b- .

Mnoga istraživanja na ispitnim uređajima pomoću valjaka pokazala su

da se izračunane vrijednosti dosta dobro podudaraju s izmjerenim vrijed-
nostima. Na sl. 520.1 prikazan je princip stroja s valjcima koji simulira dodir
bokova zuba.
Kod smičnog (vučnog) strujanja može se debljina uljnog sloja izraziti
kao funkcija normalne sile Fn, hidrodinamičke brzine Vh, polumjera zakriv-
ljenja p, pod pretpostavkom da širina b, računska vrijednost modul elastič­
nosti E, ulazna viskoznost 1')0 i koeficijent ovisnosti viskoznosti o tlaku a.
ostaju konstantni;

Ovaj odnos vrijedi uvijek kad je pritisak potiskivanja zanemariv, tj.

kada se debljina uljnog sloja povećava.

Sl. 520.1 Princip rada stroja s valjcima

Između točke početka zahvata A i kraja zahvata E ostvarit će se ns do-

dira bokova s međusobnim razmakom

il g = (TI E - TI A)/ns •

Dodirne točke bokova kreću se konstantnom brzinom uzduž zahvatne crte,

pa je, osim razmaka pojedinih točaka, konstantan i vremenski tok uza-
stopnih dodira.
Ako utvrdimo debljinu uljnog sloja u nekoj točki h min , možemo izra-
čunati veličinu opterećenja kojeg može prenijeti smično strujanje:

F ns = 37,17 . b . E . G4.615 • U5•385 • p 8.692/hmin7.692 ,

520
 dh
Promjena debljine uljnog sloja u funkciji vremena može se izra-
dt
čunati iz jednadžbe:
d h = ___________
___ 0,265 F npO,186 • p-I,326 • hmin2,141,
dt bO,I86 • EO.470 • cx. 1•285 • 1')0

pošto je iz razlike FnP = Fn - Fns utvrđena sila potiskivanja. Ovoj sili potis-
kivanja odgovara određena brzina približavanja bokova. S obzirom na male
prostorne i vremenske razlike dodirnih točaka može se umjesto diferencijalne
jednadžbe prijeći na jednadžbu razlike:

Ag dh
Ahmin = - - - -
dt

hm in +l = h min +Ah .

Za takav proračun postoji program za računar. Na sl. 521.1, prikazan je

tok promjera uljnog sloja računan na osnovi smičnog strujanja (stacionarno
stanje) i superponirano smično strujanje i strujanje potiskivanjem (nestacio-
narno stanje). Pokusi provedeni zupčanicima s pomakom profila pokazali su
da kod izravnog ozub lj enja, kada je riječ o opteretivosti i bučnosti, do zari-
bavanja dolazi na tjemenu zupčanika s pozitivnim pomakom. Iz toga proiz-
3
1', ...... J2E>bt··
I j/flo . II I
";-!:!J':5!.g~Ojo Su
/ stru -,. -perponiron .. .
Janja potJ'j(-22 sm1cnog strujanja
I s ':onJem--r---
I. l .. ( I
. g sloja smlcnog 5 rUJanjO Dowson )
0
? 0aUI \0

t
A e E
____ put zahvata AE

SI. 521.1 Tok promjene debljine uljnog sloja na putu zahvata AE

lazi da se minimalna debljina uljnog sloja mora nalaziti na desnoj strani

(sl. 521.1) što potvrđuju krivulje na sl. 521.1 dobivene proračunom. Pri pro-
računu uljnog sloja izazvanom smičnim strujanjem najmanja debljina uljnog
sloja morala bi se nalaziti na početku zahvata (A), a u toj točki ne dolazi do
zaribavanja.
Smanjenje modula dovodi također do porasta opteretivosti. Na sl. 522.1
je prikazano kako se smanjenjem modula smanjuje put zahvata pa dolazi
više do izražaja utjecaj strujanja potiskivanjem. Kod smičnog strujanja

521
debljina uljnog sloja se računski gotovo ne mijenja. Treba ipak napomenuti
da je u svim dosadašnjim razmatranjima računano s izotermičkim stanjem,
nije uziman u obzir utjecaj zagrijavanja ulja ni promjena viskoznosti izaz-
vana promjenom temperature.
A
~

A e E
- - _ put zahvata AE

Sl. 522.1 Debljina uljnog sloja kod različitih modula, a konstantnog razmaka osi

20.2 SVOJSTVA I PONAšANJE ULJA ZA PRIJENOSNIKE

Viskoznost je najvažnije svojstvo ulja za podmazivanje prijenosnika. Toč­

nije rečeno to je zapravo ovisnost: viskoznost-temperatura-pritisak. Viskoz-
nost se obično veže uz normalni pritisak, a indeks viskoznosti uz normalni
pritisak i temperaturu. Viskoznost neke tekućine je unutrašnji otpor tečenju
izazvan smičnim silama pojedinih slojeva tekućine. Razlikujemo dinamičku
i kinematičku viskoznost. Dinamička viskoznost predstavlja potrebno smično
naprezanje po jedinici pada brzine, tj. smično naprezanje koje je potrebno da
bi se sloj čija debljina iznosi jedinicu dužinske mjere pomakao u odnosu
prema drugom sloju brzinom koja odgovara jedinici brzine (sl. 522.2):

r-t---l
dv
v

Sl. 522.2 Međusobni pomak

pojedinih slojeva maziva pri
hidrodinamičkom podmazivanju

522
 't smično naprezanje
'l1=--=
dv/dy pad brzine gibanja

Ako je '"t dan u N/m2 = Pa (pascal), dv II m/s, a dy u m dobiva se jedinica

internacionalne dinamičke viskoznosti:

N/m" N
--- = -- . s ~O Pas/s (pascalsekunda).
ms m2
m

Dosadašnja jedinica dinamičke viskoznosti kp . s = 9,81 Pas = poise (P)

m2
se još uvijek upotrebljava kao jedinica viskoznosti:

1 Pas = 10 P ,~ 10 3 cP .

Kinematsku viskoznost dobivamo ako dinamičku viskoznost dijelimo s gus-

toćomulja:
N N
--s --s
1] m2 m2
kinematska viskoznost v = - = ----
p kg/mj s

Ranije se kinematska viskoznost izračunavala ustokesima:

1 St ~ l cm 2/s = 100 cSt

104 St = 106 cSt .

s

Indeks viskoznosti Kod svih ulja s porastom temperature pada viskoz-

nost. Međutim, kod različitih vrsta ulja ovaj pad viskoznosti je različit.
Indeks viskoznosti daje podatke o ponašanju ulja ovisno o temperaturi.
Ljestvica indeksa viskoznosti podijeljena je od O do 100, gdje vrijednost O
odgovara uljima s velikim padom, a 100 uljima s malim padom viskoznosti
pri porastu temperature. Ovisnost viskoznosti o pritisku nalazi s'e u izvjesnoj
ovisnosti o ponašanju, viskoznosti u odnosu prema temperaturi.
Stabilnost ulja - vijek trajanja. Ulje mora biti otporno prema kemij-
skim i toplinskim utjecajima. Ulja postaju najčešće neupotrebljiva radi oksi-
dacije. Ulja u prijenosnicima izložena su naročito utjecajima oksidacije, što
uvjetuju visoke temperature uljnih para, toplina trenja na bokovima zubi,
bućkanje ulja u prisutnosti zraka i dodir s metalnim katalizatorima. Stare-
nje ulja kao posljedica oksidacije, temperaturnih i kemijskih utjecaja, pove-
ćava viskoznost i stvara talog. Kod težih uvjeta rada potrebno je stabilnost
ulja, otpornost protiv starenja, povećati upotrebom inhibitora. Ovdje je riječ
o posebnim kemijskim supstancama dodavanim u manjim količinama radi

523
utjecaja na oksidacione i slične procese. Cesto puta ove kemijske supstance
djeluju tek kod prvih pojava oksidacionih produkata, čineći ih neškodljivim.
Punjenja prijenosnika uljem moraju biti općenito u razmacima od 6 do
12 mjeseci izmijenjena. Kod velikih sistema, kod kojih bi redovita zamjena
nakon 6 mjeseci bila preskupa, radi se tako da se nakon 6 mjeseci kontro-
lira uzorak ulja, a zamjena se vrši onda kada kontrola pokaže da je prijeko
potrebno. Oksidacija se može kontrolirati pomoću neutralizacijskog broja
(kod neutralizacijskog broja 2 mg KOH/g potrebno je ulje zamijeniti, kod
turbinskih sistema za podmazivanje ne treba prelaziti broj od 2 mg KOH/g).
Ulja otporna protiv starenja treba upotrebljavati tamo gdJe se iz ekonom-
skih razloga zahtijevaju dug}. periodi zamjene ulja. Najveći utjecaj na stabil-
nost ulja ima lokalno pregrijavanje. Do lokalnog pregrijavanja može doći u
uljnim rezervoarima električno grijanim radi lakšeg pumpanja ako je top-
linsko opterećenje ogrijevne površine veće od 0,2 W/cm2.

Zaštita od korozije
U uljnim parama prijenosnika često ima vode tako da je prisutna opas-
nost od korozije. Ako ulje mora spriječiti koroziju, onda mora onemogućiti
pristup vlage na površinu metala. To traži sposobnost metalnih površina da
budu dobro omrežene. Nelegirana ulja omrežuju se vrlo umjereno. Tek pošto
se stvore prvi produkti starenja koji sadrže negativno nabijene molekule,
talože se na površini metala, stvarajući tanki adsorpcijski film koji onemo-
gućava dodir vode i metala.
Nezaštićene metalne površine mogu se štititi od korozije pomoću poseb-
nih dodataka - aditiva koji pospješuju omreženje. Međutim, dodavanje adi-
tiva dovodi često i do neželjenih efekata kao što su pogoršanje oksidacijskih
stabilnosti, stvaranje emulzije i punjenje.

Sprečavanje s/varanja emulzije

Važno je da u pogonu ulje ne nagmje stvaranju taloga radi emulzije
vode. Ovo se događa najčešće pri podmazivanju uronjavanjem kada radi vi·
sokih pogonskih temperatura dolazi do isparavanja kondenzata.
U mnogim uljima mogu se nalaziti znatne količine vode. Da bi se ta voda
odstranila, mora postojati mogućnost brzog odvajanja vode od ulja. To zah-
tijeva sposobnost deemulzacije ulja. Sposobnost deemulzacije važna je za
ulja velikih jedinica prijenosnika kod kojih su vremena zamjene druga.
Postizanje dobrih deemulzacijskih svojstava ovisi o stabilnosti samog
ulja i o izbjegavanju da u uljni tok dospiju nepoželjno metali (cink). Jedan
od razloga za stvaranje emulzivnosti leži u boji kojom je obojeno kućište
prijenosnika ili rezervoara ulja. Ako se boja u ulju rastvara, može osim po-
većane emulzivnosti doći i do skupljanja većih količina stranih tijela u ulju
(najbolji je premaz pomoću epoksidnih smola).

Pjenjenje ulja. Kod srednjeturažnih i visokoturažnih prijenosnika nije

moguće spriječiti izvjesno pjenjenje, naročito pri podmazivanju uronjava-
njem, kao i u spremnicima cirkulacijskih sistema. Prijenosnici s cirkulacij-
skim podmazivanjem osjetljiviji su na pjenjenje ulja od prijenosnika podma-
zivanih uronjavanjem. Razlog je u tome što zrak koji se nalazi u ulju izaziva
mnoge teškoće u koje ubrajamo vibracije regulacijskih ventila s hidrauličkim
pogonom, kavitaciju, gubitke pumpe. Da bi se spriječio ulazak velikih koli-

524
čina zraka u ulje, treba ulazak zraka u sistem svesti na najmanju mjeru, a
omogućiti odvajanje zraka iz ulja u rezervoaru. Važno je da granična povr-
šina ulje-zrak u rezervoaru bude mirna, bez turbulencije. Povratni vodovi
moraju ležati ispod razine ulja. Radi sprečavanja pjenjenja nekim se uljima
dodavaju aditivi.

20.3 NAčINI PODMAZIVANJA PRIJENOSNIKA

20.3.1 PODMAZIVANJE RUKOM

Otvoreni prijenosnici do obodnih brzina 2,5 m/s podmazuju se ručno. Ma-

zivo mora u ovom slučaju biti vrlo viskozno da bi se zadržalo na mjestima
koje mora podmazivati. Nanosi se četkom ili posebnim uređajima. Nekada
se upotrebljavaju i masti. Ulju ipak treba dati prednost, jer omogućava duže
periode podmazivanja. Da bi se moglo lako nanijeti na zube, zagrijava se
ili se dodaje razrjeđivač koji kasnije ishlapi. Najčešće se mazivo dodaje
na kraju smjene dok su zubi još vrući, da bi se dobro raspodijelilo i stvo-
rilo za vrijeme mirovanja potreban sloj koji može trajati i do dva tjedna.

20.3.2 CENTRALNO PODMAZIVANJE

Iako je podmazivanje rukom sve rjeđe, ipak se tu i tamo javljaju slučajevi

gdje se sporohodni prijenosnici još uvijek podmazuju intermitirajućim pod-
mazivanjem. Ako je riječ o većem broju prijenosnika, podmazivanje se kom-
binira uz pomoć jednog centralnog sistema. Centralno podmazivanje primje-
njuje se najčešće za snabdijevanje ležaja i drugih mjesta koje treba podma-
zivati mašću ili uljem. Za podmazivanje otvorenih prijenosnika mast nije
najpogodnije sredstvo. Da bi se bokovi pokrili potrebnim filmom, mora se
mazivo češće nanositi. Dobri rezultati postižu se automatskim brizganjem
na pneumatski pogon. Ako se podmazivanje obavlja uljem, upotrebljavaju se
sapnice za ulje. Postoji i mogućnost da se iznad zupčanika smjesti posuda
s rupicama kroz koje curi ulje. Posuda se stalno puni iz centralnog uređaja.

20.3.3 PODMAZ1VANJE URONJAVANJEM

Zatvoreni prijenosnici, pri relativno niskom broju okretaja, podmazuju se

tako da zubi uronjeni u uljnu kupelj nose sa sobom ulje. Kod većeg broja
okretaja zubi djelomično rasprskavaju poneseno ulje. Ako je taj efekt ras-
prskavanja dovoljno velik, upotrebljava se rasprskana ulje za podmazivanje
prostorno više smještenih ležaja i zupčanika. Nisko smješteni ležaj i mogu
biti podrnazivani uronjavanjem. Za podmazivanje rasprskavanjem ulja potre-
ban je određen minimalni broj, okretaja koji ovisi o veličini zupčanika i o
viskoznosti maziva. Porastom obodne brzine jako brzo raste količina rasprs-
kanog ulja i ulja ponesenog zubima. Istodobno se jaVlja i tendencija da cen-
trifugalnom silom ulje bude odbačeno još prije nego što je došlo do zahvata
zubi. I pored toga što je pri tome cijelo kućište ispunjeno ulj nom maglom,
bokovi mogu ostati nepodmazani. Ujedno će i gubici bućkanjem doseći ne-

525
dozvoljene granice uz povećanje temperature ulja i prijevremeno starenje.
Zato se za podmazivanje uronjavanjem mora ograničiti broj okretaja, od-
nosno obodna brzina, do kojeg se ovaj način podmazivanja može još kori-
sti. Kod velikih obodnih brzina centrifugalna sila postaje tako velika da
ulje odlijeće od zupčanika. Da bi se zadržalo na zupčani ku, mora umnožak
ul r = v 2 /r ~ 500 do 600 m/s2. Obodna brzina ovisi o promjeru, pa dija-
gram na sl. 526.1 pokazuje granično područje podmazivanja uronjavanjem.

25.68

\1
;:;;; 23.34

~ 20 \ / ' ulr = 600 mis'

~/
1::
>
o
~ 16.68
po~ručje
.D
13.34 \\ tlačnog podmazivanja

A~
-
10
~r=500 mlS~
6.68 I ~ ::::-r--
POdru1čje podmazivanja
:::-
I uranjanJOm l
3;34

D ~ D ~ ~ ~ ~ ~ B
~ promjer diobene kružnice (mm)

Sl. 526.1 Granično područje podmazivanja uronjavanjem

Ako je broj okretaja nizak, za sakupljanje ulja upotrebljavaju se posebni

strugači koji skidaju ulje nošeno sa strane zupčanika u posudu smještenu
tako da se odande mogu podmazivati zubi.
Ako je količina rasprskanog ulja nedovoljna za podmazivanje, onda se
tako rasprskano ulje sakuplja u tzv. uljnim džepovima smještenim na sti-
jenkama kućišta. Iz ovih džepova, koji mogu biti uliveni u kućište, odvodi se
ulje kanalima ili zupčanicima II ležaje.
Kod višestepenih prijenosnika podmazivanih uronjavanjem potrebni su
često posebni zahvati da bi sei osiguralo dovoljno maziva za svaki stupanj.
Ponekad se za podmazivanje gornjih stupnjeva prijenosnika upotrebljavaju
posebne uljne kupelji. Konstrukcija prikazana na sl. 527.1 omogućava da se
ulje iz donje kupelji odvodi zupčanikom u kupelj više razine. Time se sma-
njuje bućkanje, pa se kod takvih uređaja može ići do obodne brzine od
25 m/s.

526
 Sl. 527.1 Podmazivanje uronjavanjem vištestepenih prijenosnika

Pri podmazivanju uronjavanjem važno je da se održava točna vIsma ra-

zine ulja. Preniska razina nedovoljno će podmazivati, dok će previsoka ra-
zina izazvati, posebno kod brzohodnih prijenosnika, gubitak zbog bućkanja.
Dubina uronjavanja kod zupčanika koji se okreću polagano može biti tako
velika da zupčanici uopće ne rasprskuju ulje (a dozvoljava se i veće kole-
banje razine). Kod brzohodnih zupčanika može biti dovoljna vrlo mala du-
bina uronjavanja sl. 527.2. Sporohodni i srednjehodni prijenosnici, za male
module, mogu biti uronjeni u dubini od dvije do tri visine zuba. Brzohodne
prijenosnike pri većem modulu ne treba uronjavati više od jedne visine zuba.
Može se općenito reći da kod čelnika s ravnim i kosim zubima dubina uro-
njavanja iznosi između 10 i 50 mm.
Kod stožnika (s osima koje se sijeku ili kod mimosmjernih vratila) i
pužnih prijenosnika visina uronjavanja ovisit će o položaju osi.

Sl. 527.2 Dubina uronjavanja,

a) kod sporohodnih,
b) kod brzohodnih prijenosnika

527
 Pri konstrukciji kućišta potrebno je uzimati u obzir dinamičke utjecaje
koji se javljaju zbog rotacije i time deformiraju površinu ulja. Potrebno je
izbjegavati uske procijepe koji izazivaju efekt sapnice, a time i vrtloženje.
Treba predvidjeti dovoljno velike prolaze za ulje da zbog pumpnog djelova-
nja zupčanika ne bi došlo do promjena razine. Na sl. 528.1 i 528.2 prikazano
je podmazivanje pužnih prijenosnika.

Sl. 528.1. Podmazivanje uronjavanjem

pužnog prijenosnika kod kojeg je puž
smješten dolje

Sl. 528.2 Podmazivanje uronjavanjem pužnog prijenosnika kod kojeg je puž

smješten sa strane

20.3.4 TLAčNI CIRKULACIONI SISTEM PODMAZIVANJA

Ako se podmazivanje vrši cirkulacijom, ulje se kroz sapnice prska na bo-

kove zuba. Slika 529.1 prikazuje različite izvedbe spomenute vrste podmazi-
vanja. Ovaj sistem primjenjuje se tamo gdje su obodne brzine tako visoke
da se podmazivanje uronjavanjem ne može primijeniti (za velike čehi-ike s rav-
nim i kosim zubima v ~ 12 m/s). Konstruktor treba uvijek odabrati ovaj
sistem podmazivanja ako su razvijena količina topline, porast temperature
ili gubici prijenosnika pri podmazivanju uronjavanjem previsoki. Ovo će
se najčešće dogoditi kod prijenosa velikih snaga. Zadatak je tlačnog podmazi-

528
 A-A

Sl. 529.1 Izvedbe prskanja ulja pomoću sapnica

34 - Ozubljenja i zupčanici 529

vanja u takvim slučajevima da ne samo smanji gubitke zbog bućkanja,
već da uljem vrši hlađenje i odvodi toplinu, prenoseći je na drugi medij.
Velike obodne brzine izazivaju općenito razvijanje velikih količina topline.
I gubici u ležajevima rastu s brojem okretaja. Osim kod brzohodnih prije-
nosnika, prijenosnika velikih snaga ili kod jednih i drugih zajedno, podma-
zivanje cirkulacijom dolazi u obzir uvijek tamo gdje je za ležaje i ostale
dijelove predviđeno tlačno podmazivanje. Na sl. 530.1 prikazan je cijeli ure-
đaj tlačnog podmazivanja. Ulje svih mjesta koja se podmazuju (zupčanici,
ležaji, spojke i drugi strojni dijelovi) odvodi se s dna prijenosnika preko sita
u rezervoar, odakle se pumpom crpi i preko filtra i hladnjaka odvodi po-
novno na mjesta koja treba podmazivati. U sistemu mora biti ugrađen sigur-
nosni ventil (pretlačni ventil). Hladnjakom treba odvesti količinu topline ko-
ju ulje na izlasku iz prijenosnika nosi sa sobom. Hladnjak može biti smješ-
ten i u rezervoaru ulja. Na slici su prikazani filtri ugrađeni u tlačni vod.
U takvom rješenju postoji opasnost da se filtri začepe i da se dovod maziva
prekine. Zato je bolje da za filtraciju ulja postoji poseban kružni zatvoren
sistem kojim ulje iz rezervoara prolazi kroz filtar i očišćeno se vraća po-
novno u rezervoar, zapravo u pregrađeni dio rezervoara u kojem se nalazi
očišćeno ulje. U filtar za čišćenje ulazi ulje iz onog pregrađenog dijela re-
zervoara u kojem se nalazi neočišćeno povratno ulje iz prijenosnika. Filtri
su najčešće magnetski.

-
ttt~~ii~i\-iSPUSna
usisna košara
slavina

Sl. 530.1 Cirkulaciono podmazivanje

20.4 POTREBNA KOLICINA ULJA

Što je količina ulja koja se nalazi u sistemu veća, to je veća i odvedena ko-
ličina topline, duži je vijek trajanja ulja, a bolja je mogućnost čišćenja ulja
od nečistoća i metalnih djelića koji trošenjem bokova dospijevaju u ulje.
Prema Niemannu je za podmazivanje potrebna količina ulja ovisna o
veličini snage koja se gubi trenjem, s tim da je odnos količine ulja za razli-
čite načine podmazivanja prema snazi koja se gubi određen iskustveno.
Snaga koja se gubi u ozubljenju iznosi za dovoljno podmazivane čel­
nike približno:

530
 0,1 0,Q3 )
p.=PI ( - - - + - - kW,
ZI cos ~ v +2
gdje je
Pl - pogonska snaga kW
v - obodna brzina m/s
ZI - broj zubi pogonskog zupčanika
~ - kut nagiba boka zub.

Potreba ulja u litrima kod podmazivanja uronjavanjem iznosi orijenta-

cijski:

Vu = (3,4 do 11) Pz (I).

Potreba ulja kod tlačnog cirkulacijskog podmazivanja dobiva se iz uvjeta

da uljem treba odvesti ukupnu trenjem razvijenu količinu topline:

Vc . ye. A t = Pz [W]

Vc [m3/s] - potrebna količinakod cirkulacijskog podmazivanja

y [kg/m3] - specifična težina ulja
Nm
c--- - specifična toplina ulja
kgoC
A t [CC] - razlika temperature

Pz [Nsm W] -
= snaga koja se gubi u zubima

Pz 1
Vc = - - - - - m3/s.
y.c At

Za y '-"" 0,85 kg/dm3, c 5;; 0,40 kcal/kg dobiva se:

860 Pz [kW]
V = - - - - - - - - [l/min] .
c 60 . y . c At

Osim toga potrebno je kontrolirati je li vrijeme u kojem ulje protječe

dovoljno da bi se mogle taložiti prljavštine i nečistoće, da ne dođe do pre-
brzog starenja ulja. Ako se uštrcavanje (brizganje) vrši pomoću ulja koje
se nalazi u samom kućištu prijenosnika (bez vanjskog optoka ulja, kako je
to prikazano na sl. 530.1, što je također moguće),postiže se radi manjeg ras-
položivog prostora da je vremenski (minuta) odnos između količine ulja u
rezervoraru (V) i potrebne količine tlačnog ulja koje cirkulira (vc):

V
t = - - = 0,5 ... 2,5 [min] .
Vc

531
 Za tlačno cirkulacijsko podmazivanje pomoću posebnog rezervoara
hladnjaka:
V
t = - - = 4 do 30 [min] .
Vc

Što je vrijeme t duže, a to znači da je vrijeme optoka duže, ulje je

manje opterećeno, a to znači da će vijek trajanja ulja biti duži.
Vrijeme mijenjanja ulja. Budući da je u početku rada prijenosnika koli-
čina metalnih dijelova zbog većeg trošenja veća, potrebno je ulje promijeniti
nakon 200 do 300 sati rada. Kasnije se ulje mijenja nakon 2000 do 5000 sati
rada što ovisi o vremenu optoka (t) i o kvaliteti filtracije ulja za vrijeme rada
prijenosnika.

20.5 VRSTE ULJA ZA PODMAZIVANJE ZUPčANIKA

20.5.1 OBIČNA MAZIVA ULJA IZ NAFTE

Ovamo pripadaju ležajna ulja dobivena rafiniranjem odgovarajućih desti-

lata sirove nafte. Upotrebljavaju se za protočna podmazivanja i za uljna
punjenja kod kojih se ne zahtijeva visoka kemijska stabilnost. Dolaze u obzir
za niska, umjerena, srednjcvisoka i teža opterećenja ležaja, zupčanika i me-
hanizama, kod umjerenih i srednjih brzina gibanja. Standardizirani su pre-
ma JUS-u B.H3. 302 do 305 i zovu se: ležajno ulje lako, ležaj no ulje srednje i
Icžajno ulje srednje leško. Slijedeća tablica 532.1 daje pregled glavnih ka-
raktcristika navedenih ulja.

Obična maziva ulja iz nafte propisana prema JUS-u B.H3 302 do 305 Tablica 532.1

Viskoznost Pla- Stini-

Stan- na 50 cC mište šte
U lj e dard Ozna- -- Primjena
JUS ka
BJE cSt E cC cC
I
ležaj no Umjerena i niska op-
ulje 302 125 21 ... 28 3 ... 3,8 150 -15 terećenja.
lako
----
ležaj no Umjerena opterećenja,
ulje 303 L35 30 ... 38 4 ... S 170 -12
lako umjerene brzine.
----
ležaj no Srednja opterećenja,
ulje 304 L45 40 ... 52 5,3 ... 6,9 175 -10 srednje brzine.
srednje
---- --
ležaj no Teža opterećenja,
ulje 305 L60 55 ... 75 7,2 ... 9,9 185 -8 srednje i male brzi-
srednje- ne, povišene tempera-
I teško ture.

532
20.5.2 MINERALNA UUA ZA MEHANICKE PRIJENOSNIKE
MOTORNIH VOZILA
Ovamo pripadaju ulja koja se upotrebljavaju prema posebnim propisima
proizvođača automobila, za podmazivanje hipoidnih stožnika sa zakrivi jenim
zubima i pužnih prijenosnika, kod velikih brzina i malih okretnih momenata,
kao i kod malih brzina i velikih okretnih momenata. Primjenjuju se također
za podmazivanje teško opterećenih mjenjača i ostalih zupčanih prijenosnika.
Standardizirani su prema JUS-u B.R3. 306 i 307. Tablica 534.1 daje pregled
glavnih karakteristika navedenih ulja. Ulja navedena u ovim standardima
označavaju se oznakama MP4 i MP5 dopisivanjem brojčane oznake SAE
klasifikacije.

20.5.3 CIRKULACIJSKA UUA

Ovamo pripadaju ulja za cirkulacijska podmazivanja, dobivena selektivnim
rafiniranjem odgovarajućih destilata nafte s aditivima ili bez njih. Aditivi
moraju poboljšati kemijsku stabilnost kojoj pripada i otpornost protiv sta-
renja. Zovu se i legirana ulja za podmazivanje. Primjena tih ulja odgovara
približno primjeni mineralnih ulja za mehaničke prijenosnike, ali za više
pogonske temperature. Ovim uljima ne dodavaju se aditivi za otpornost pro-
tiv visokih pritisaka, ali je zato njihova sigurnost u pogonu veća.
Ta se ulja upotrebljavaju za punjenje cirkulacijskih sistema podmazi-
vanja s prinudnom cirkulacijom ili bez nje ili izuzetno za protočne sisteme
podmazivanja osjetljivih dijelova strojeva .kod srednjih opterećenja i sred-
njih brzina, viših opterećenja i manjih brzina ili povišenih temperatura. Kao
primjeri primjene ovih ulja mogu se navesti alatni strojevi i drugi tehnološki
strojevi, zupčani prijenosnici umjerenih opterećenja. Cirkulacijska (legirana)
ulja standardizirana su prema JUS-u B.R3. 135 do 138, tablica 535.1. Za
punjenje većih cirkulacijskih sistema podmazivanja, ležaja, zupčanika i dru-
gih dijelova strojeva srednjih i većih opterećenja, srednjih i manjih brzina
ili viših radnih temperatura, naročito za parne i vodene turbine s prijeno-
som preko prijenosnika, upotrebljavaju se turbinska inhibirana ulja (sred-
nje teška). Ta se ulja odlikuju visokom oksidacijskom stabilnosti, a dodavaju
im se aditivi za sprečavanje korozije i pjenjenja. Turbinska ulja standardi-
zirana su prema JUS·u B.R3. 102. i 103. (tablica 535.1).

20.5.4 UUA ZA VISOKE PRITISKE

U takva ulja ubrajamo mineralna vrlo laka ulja, srednja ulja, teška i vrlo
teška selektivno raHnirana ulja s aditivima za visoke pritiske (EP). Ovi adi-
tivi mogu djelovati fizikalno i kemijski. Fizikalno djelovanje nastaje polari-
zacijom molekula aditiva na površini koja se podmazuje. Pri tome se prvi
molekularni sloj veže uz metal i na taj način onemogućava direktni metalni
dodir u području mješovitog trenja. Ovamo ubrajamo aditive masnih i sin-
tetičkih ulja. Kemijsko djelovanje dolazi od spojeva ili smjesa koje često
sadrže fosfor, sumpor ili klor, koji kod visokih temperatura postaju kemijski
aktivni. Na dodirnim površinama površinske hrapavosti, na kojima se tre-

533
ul
w MINERALNA UUA ZA MEHANIčKE PRIJENOSNIKE PREMA JUS-u B.H3. 306. i 307. Tablica 534.1
.r::.
Stan-
U lj a dard Ozna- Viskoznost Temperatura paljenja II DC
JUS ka na 98,9 DC kinematička
cSt i po Engleru Temperatura stinjavanja u DC
B.H3.

za me- MP4-80 MP4-90 MP4-140 - oznaka MP4-80 MP4-90 MP4-140 -

haničke
prije-
nosnike 306 MP4 9,0-11,5 16,8-19,2 25,5-31,5 - plamište 170 190 210 -
motor-
nih vo-
zila 1,74-1,97 2,51-2,77 3,52-4,25 - stinište -20 -15 -8 -
!

za me- MPS-75 MP5-80 MP5-90 MP5-140 oznaka MP5-75 MP5-80 MPS-90 MP5-140
haničke
prije-
nosnike 307 MP5 4,2 9-11,5 16,8-19,2 25,5-31,5 plamište 150 160 180 200
motor- i
nih vo- mora teći
zila 1,32 1,74-1,97 2,51-2,77 3,52-4,25 na tempe- -25 -25 -18 -7
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - _.. -
raturi - -- - ------ --------- --------
 TURBINSKA ULJA STANDARDIZIRANA PREMA JUS-u B.H3. 102. i 103. CIRKULACIJSKA ULJA STANDARDIZIRANA
PREMA JUS-u B.H3. 135, 136. i 137.
Tablica 535.1

Viskoznost kod 50 °C Plamište Stinište

Standard Oznaka Primjena
U lj e JUS B. H3. cSt E mincC maxoC

cirkulacijska Brzohodni zupčani prijenos-

ulje 135 CP-S 34-42 4,6--5,6 180 -10 nici s umjereno optereće­
srednje nim zubima.

Zupčani prijenosnici s u-
cirkulacij sko mjereno opterećenim zubi-
ulje 136 CP-T 44-52 5,8-6,9 200 -10 ma; jače opterećeni alatni
teško strojevi kod nižih brzina ili
povišenih temperatura.

cirkulacijsko Teže opterećeni alatni stro-

ulje 137 CP-VT 54-76 7,1-10 200 -10 jevi nižih brzina ili poviše-
vrlo teško nih temperatura.

turbinska Teško opterećeni alatni

ulje 138 CP-NT 80-100 10,6--13,2 210 -5 strojevi kod nižih brzina
posebno teško ili povišenih temperatura.

turbinsko
ulje 34-42 4,6-5,6 Parne turbine s prijenosni-
102 ITU-S 180 -10 kom i vodene turbine.
inhibirano
srednje

turbinska Veće parne turbine s prije-

ulje 103 44-52 5,8--6,9 200 -10 nosnikom jače opterećenim
inhibirano ITU-T kod nižih brzina ili viših
ul teško temperatura.
lAJ
ul
nutno mogu javiti visoke temperature, stvaraju ovi dodaci kemijske spojeve.
Masne kiseline vežu se s metalnom površinom, stvarajući tanki sloj metaJ-
nih sapuna, koji sprečava neposredni dodir. Opisano fizikalno i kemij sko
djelovanje ostvaruje se tzv. aditivima za smanjenje trošenja (habanja) i adi-
tivima za visoke pritiske (EP aditivi). Spomenuti aditivi dovode do uglača­
vanja površina klizanja. Sprečavanje zaribavanja EP aditivima (EP ulja) ostva-
ruje se stvaranjem uljnog filma niske smične čvrstoće. Ovaj uljni film biva
odnošen da bi se uz trošenje aditiva stvorio novi. Prema pogonskim uvjetima
stvara se u odnosu prema debljini uljnog filma ravnotežno stanje na svim
dodirnim površinama.
Ulja za visoke pritiske upotrebljavaju se za prijenosnike teško optere-
ćenih zupčanika prijenosnika, gdje se pojavljuju uvjeti graničnog trenja, pri
niskim temperaturama, za podmazivanje mjenjača i stožnika sa zakrivlje-
nim zubima na zadnjem mostu automobila. Ulja za visoke pritiske upotreb-
ljavaju se za nezakaljene i brušene zupčanike kod C1H > 400 N/mm2 i C1H >
> 800 do 1000 N/mm2 za kaljene i brušene zupčanike, za pogonske tempera-
ture 90° C. Spe.cijalna ulja ove vrste mogu se upotrijebiti za pogonske tempe-
rature i do 120° C. Dodatkom EP aditiva povećava se opteretivost ulja bez
potrebe da se povisi viskoznost maziva. Trošenje (habanje) zubi se smanjuje,
a upotrebom ulja niže viskoznosti manji su gubici snage. Ulja za visoke pri-
tiske .standardizirana su prema JUS·u B.H3. 211. do 215. Pregled je dan u
tablici 537.1. .

20.5.5 HIPOIDNA ULJA

U hipoidna ulja ubrajamo mineralna ulja, laka hipoidna ulja, srednja hi-
poidna ulja i teška hip oi dna ulja, selektivno rafinirana s aditivima za visoke
pritiske (EP aditiv1 - extra presure). EP aditivi djeluju, kako je već rečeno,
kemijski tako da se na metalu stvori tanka reakciona prevlaka spojeva koji
sadrže fosfor, sumpor ili klor, koja je vrlo otporna na visoke pritiske i
temperature, a sprečava trošenje. Reakciona prevlaka nastaje na metalnoj
površini kod visokih pritisaka i temperatura (kemijska reakcija dodataka).
Stvaranjem reakcione prevlake, kao posljedice temperaturnog djelovanja,
sprečava se mogućnost zaribavanja. Budući da su EP aditivi vrlo aktivni, ne
vežu se samo na dijelove koji se podmazuju, već i na druge dijelove, pa
dolazi do nepoželjnih posljedica. U novije vrijeme proizvode se hipoidna
ulja koja nemaju nepovoljan utjecaj na bakar i materijale za brtvenje.
Hipoidna ulja se upotrebljavaju za urađivanje hipoidnih zupčanika i za prije-
nosnike koji osim visokih pritisaka bokova imaju i velike brzine klizanja
(hipoidni i pužni prijenosnici). Hipoidna ulja kao i ulja za visoke pritiske
imaju uglavnom iste EP dodatke (S, P, Cl, sapuni olova) samo što je kon-
centracija tih dodataka kod ulja za visoke pritiske manja. Kod hipoidnih ulja
s većom koncentracijom dodataka stvaraju se na bokovima zuba spojevi
visokog plamišta. Time se sprečava da kod teških pogonskih uvjeta dođe do
probijanja uljnog filma i do metalnog dodira. Dodaci podmazuju područja
u kojima mineralna ulja više ne zadovoljavaju.
Hipoidna ulja standardizirana su prema JUS-u B.H3. 202. do 204. Upot-
rebljavaju se prema podacima isporučioca uz odgovarajući atest ili na osnovi
testom dobivenih podataka za određeni prijenosnik.
Tablica 536.1 daje pregled domaćih hipoidnih ulja.

536
 ULJA ZA VISOKE PRITISKE Tablica 537.1

Viskoznost kod 50 °C Plamište Stinište

U lj a Standard Oznaka Primjena
JUS B.H3. eSt E min °C ispod °C

ulje za visoke Teško opterećeni zupčani

pritiske 211 UVP-75 22-29,4 3-4 150 -20 prijenosnici u uvjetima gra-
vrlo lako ničnog trenja.

Kod niskih temperatura za

ulje za visoke podmazivanje mjenjača i
pritiske 212 UVP-80 53-76 7-10 165 - 15 stožnika sa zakrivljenim zu-
lako bima u zadnjem mostu au-
tomobila.

Za podmazivanje mjenJaca
ulje za visoke brzine i stožnika sa zakriv-
pritiske -12 ljenim zubima u zadnjem
213 UVP-96 91-190 12-25 180 mostu automobila i za zup-
srednje čanike koji rade u granič­
nom području.

Za mjenJace automobila i
ulje za visoke 98,9°C 98,9°C stožnike sa zakrivljenim zu-
pritiske 214 UVP-140 200 -10 bima i zupčanike koji rade
teško 25,1-42,9 3,5-5,7 u graničnom području tre-
nja.

Podmazivanje stožnika sa
zakrivljenim zubima puž-
ulje za visoke 98,9°C 98,9°C nih prijenosnika koji rade
pritiske 215 UVP-250 220 s velikim okretnim momen-
±O tom i teško opterećeni zup-
vrlo teško 42,9 5,7
čani prijenosnici koji rade
u uvjetima graničnog tre-
vl nja.
W
-.J
ul HIPOIDNA ULJA Tablica 538.1
W
OO

I
Viskoznost Plamište Stinište I

Ul j a Standard Oznaka Primjena

JUS B.H3. eSt I °E cC cC
I
50 cc 50 cC Kod niskih temperatura
prema preporukama proiz-
hipoidno ulje 202 HIP........sO 53-76 7-10 210 -lS vođača, za hipoidne prije-
lako nosnike velikih brzina s ve-
likim okretnim momentom.

Prema propisima proizvo-

50 cC 50 cc đača automobila za podma-
hipoidno ulje zivanje pužnih i hipoidnih
203 HIP-90 91-190 12-25 180 -12 prijenosa i za podmazivanje
srednje teško opterećenih prijeno- .
snika velikih brzina vrtnje i '
velikih okretnih momenata.

Kod visokih temperatura

prema propisima proizvođa-
100 cC 100 cC ča automobila, za podmazi-
hipoidno ulje vanje pužnih hipoidnih pri-
204 HIP-140 24,5-42,5 3,4-5,6 200 -10 jenosa, kao i za podmazi-
teško vanje teško opterećenih pri-
jenosnika velikih brzina
vrtnje i velikih okretnih
momenata
20.5.6 MAZIVA ZA OTVORENE ZUPCANIKE

Ova maziva izrađuju se od cilindarskog ulja za zasićenu paru ili teških desti-
lata nafte uz dodatke sredstava za povećanje mazivosti i otpornosti na vi-
soke pritiske kao što su: metalni sapuni, bitumen, smole, aditivi i druga
slična sredstva.
Od ovih se maziva traže dobra adheziona svojstva radi dobrog prianjanja
uz metalne površine zuba da ne bi mogla biti istisnuta od pritisaka koji
vladaju između naležnih površina zuba. Osim toga, s obzirom da je riječ o
otvorenim prijenosnicima vremenski utjecaji (kiša, snijeg) ne smiju sprati
mazivo s površina zubi.
Masti za zupčanike najčešće nisu tekuće ili su gusto tekuće, a neke su
i tvrde, pa za podmazivanje valja upotrebljavati razrjeđivače. Razrijeđenu
mast, nanesena na zub, stvara čvrst film otpora na visoke pritiske i vremen-
ske utjecaje.
Masti za zupčanike standardizirane su prema JUS-u B.R3. 271. do 274.
Pregled maziva za otvorene zupčanike dan je u tablici 540.1.

20.5.7 SINTETSKA ULJA

Sinteza označava umjetno dobivanje kemijskih spojeva iz potrebnih eleme-.

nata. Na toj osnovi dobivaju se različitim postupcima maziva sintetska U'lja
koja se odlikuju odličnim svojstvima temperatura - viskoznost uz gotovo
nikakvu mogućnost kokovanja. Sintetska ulja nisu sklona oksidaciji (stare-
nju), pa je uz dobru filtraciju produkata trošenja vijek trajanja vrlo dug.
Veoma su skupa.

20.6 OBIeNA ULJA ZA PODMAZIVANJE PREMA DIN-u 51 501

ULJA ZA PODMAZIVANJE N
To su čista mineralna ulja koja služe za podmazivanje kada se ne postav-
ljaju neki posebni zahtjevi na maziva (postojanost u odnosu prema starenju.
postojanost u odnosu prema visokim temperaturama). Upotrebljavaju se u
slučajevima kada temperatura maziva koje dolazi na mjesto podmazivanja ne
prelazi temperature od 50°C, a temperature maziva koje dotiče na mjesto
podmazivanja leže najmanje 5 °C više od temperatura stiništa navedenih u
slijedećoj tablici. Budući da mineralna U'lja kod viših temperatura brže stare,
ekonomski je opravdanije za takve više temperature upotrebljavati speci-
jalna ulja. Ako je mazivo izloženo temperaturama nižim od onih iz donje
tablice, potrebno se koristiti uljima otpornim na niske temperature. Sposob-
nost preuzimanja pritisaka ovisna je o viskoznosti i konstrukcijom ostvarene
mogućnosti hidrodinamičkog podmazivanja. Kod polusuhog trenja može se
povećanom viskoznosti povećati sposobnost preuzimanja pritiska. N ulja
primjenjuju se kod podmazivanja uronjavanjem i tlačl10g podmazivanja cir-
kulacijom. Ulja za podmazivanje N. dana su II tablici 541.1.

539
ul MAZIVA ZA OTVORENE ZUPCANIKE
.j:> Tablica 540.1
O

Viskoznost Plamište
Mazivo JUS B.H3. Oznaka na 100 DC na 100 DC Primjena
EO DC min
eSt

Za podmazivanje grubljih strojnih

mazivo za otvorene dijelova izloženih povećanim pri-
zupčanike 271 OZ-lO 64,8-76 9-10 190 tiscima s udarima; za podmazi-
tečno - lako vanje lančanika umjerenih tempe-
ratura.

mazivo za otvorene Za podmazivanje težih lančanih

zupčanike 272 OZ-15 114-136,8 15-18 180 prijenosnika i poluotvorenih zup-
čanika podmazivanih zapljuskiva-
tečno - srednje
njem ili uronjavanjem.

penetracija u ne-
mazivo za otvorene gnječenom stanju Za podmazivanje otvorenih i po-
zupčanike 273 OZ-20 na 15 DC 200 luotvorenih zupčanika pri sred-
tečno - srednje njim i povećanim pritiscima.
310-340

penetracija u ne-
mazivo za otvorene gnječenom stanju Za podmazivanje otvorenih i po-
zupčanike 274 OZ-40 na 15 DC 200 luotvorenih zupčanika pri viso-
polu tečno - vrlo teško kim pritiscima.
290-310
 OBIčNA ULJA ZA PODMAZIVANJE N (DIN 51501) Tablica 541.1

Vrst ulja N4 I N9 N161 N25 \ N36\ N491 N681 N92 I N114 I N144 N225 N324
I I I
viskoznost pri "C 20 50

kinematska eSt 13±4 25:!=.4 16±4 25±4 i36±4 149 ±5 68±6 92±7 114±8 144± 11 225 ±25 324± 35
~~ ~-
-- -- -- -- --
dinamička približno cP 11 22 14 44 62 84 104 132 207 308

EO
~I-==-
Englerova 2,1 3,5 2,5 3,5 I 4,5 6,5 9,0 12 15 19 30 43
I
plamište min °C 100 125 150 175 200 225

stinište jednako ili niže uC -9 -3 O

Brzina vrtnje pogonskog zupčanika l/s

Snaga prijenosnika
kW
1,7 do 4.1 4,1 do 12,5 12,5 do 41,6 iznad 41,6
I \

do 3,5 N68 N49 N 36 N 36

3,5 do 75 N68 N68 N49

4-
vl
iznad 75 N92 N60 N 49
~
G-
lJ!
N
"'"

20.7 IZBOR MAZIVA ZA PRIJENOSNIKE

Tablica 542.1
Uobičaje-
Vrst Smjer Ozub- no spari- Teoretski Relativno giba-
prijenos- osi nje dodirnih Opterećenje Vrst ulja
nika ljenje vanje ma- dodir površina
vratila terijala
Nelegirana ulja.
Turbinska ulja za brzo-
normalno hodne prijenosnike i
visoke zahtjeve na
čelnicis maziva.
paralelna ravnim i s
kosim
zubima kotrljanje na di- normalno ili
u je~~oj obenoj kružnici, umjereno Hidroulja s dodacima
ravnInl inače klizanje teško protiv trošenja
svratilima ,

čelik na l u klizanje u čeo- I Umjereno legirana ulja

čelik ..... crti ..... nom presjeku sa- za temperature do
mo na dodirnoj visoko ili 80°C, posebno ako se
crti udarno I traži visoka koroziona
zaštita.
ukrštena stožnici ekstremno vi- I Hipoidna ulja ako ne-
s ravnim i soki (cementi- ma mogućnosti pristu-
rani zupčanici) I pa vlage ili vode.
s!l . zakriv- cementira- u I jako klizanje uz-
IJ!!rum zu- ni i kaljeni crti ..... duž dodirne crte; I Hipoidna ulja; kod po-
bIma čelik na površine se giba- normalno sebno visokih optere-
mimo- hipoidni cementira- ju u različitom ćenja potrebno ulje za
smjerna prijenos- ni ~ kaljeni
I smjeru urađivanje.
pod pra- nici čelIk

svratilima vim kutom puzru .

•. P:r:t- kva1"'
I Jeru \ ~.rt a \ VlSC!
. k e bmne lili.-
u raznim jenosniCl cehk na Ih zanJa na dodir- \ Nelegirana ulja
ravni- fosfornu površina.. n~j. crti ili povr- normalno umjereno legJ.rana EP
ruun:a broncu ŠUll ulja kod ne previsokih
te:rnperat.ura
nizak broj
okI"etaja, , J\A'"2~n!:ti nli"2
 r cu 20.8 ODREDIVANJE POTREBNE
:2' VISKOZNOSTI KOD PRIMJENE
o. ULJA KAO MAZIVA
:s
.......
~
>~ Pri izboru potrebne viskoznosti ulja za podmazi-
til '3 o. vanje prijenosnika potrebno je razlikovati prije-
'3
.~

~
.!>ul<: 'tl~ nosnike s čelnicima i stožnicima od pužnih prije-
til
I=:
......
QJ
O.!><:
.!><:·S nosnika. Orijentacijske vrijednosti kinematičke
ul
.S O <Il viskoznosti mm2/s kod 40°C, odnosno 50 aC, U
--
til ~O
::E CI) ~I=l ovisnosti o tzv. iskustvenom faktoru sila-brzina
:s k/v dane su na dijagramima (sl. 544.1 i sl. 544.2).
--~

6::s (ks je Stribeckov pritisak valjanja, a v obodna

....I=l <Il'"
<Il.;;: ~
O M >~~ brzina diobene kružnice.) Vrijednosti vrijede za
" ti .!><:O~ temperaturu okoline od oko 20 aC.
§ El
o.·S
!td'J;l
..., O...
~ 'tl
]8v Više i niže vrijednosti nazivne kinematičke
<Il
~ I=l.;: QJ
~~ v ~ ... ~
viskoznosti potrebne su:
!~~ § .sa t; El § o·......
~~ QJ S I-<.!><::;;l
~ o ;;.
~.I::
;;. V I-< .!><:o. - ako je temperatura okoline stalno iznad 25 aC
(viskoznost treba povećati za oko 10% za
.~ f svakih 3 aC povišenja temperature),
<Il:a - udarna opterećenja i kratkotrajna preoptere-
~.g ćenja treba kod proračuna Stribeckovog pri-
tiska uzimati u obzir,
. V. . . §
(\I

- ako su zupčanici od materijala približno jed-

:§ l~ nakog sastava ili od Cr Ni čelika (iznimku
>Ul :!<lS čine površinski kaljeni ili nitrirani čelici),
I
- treba nazivnu viskoznost povećati za oko 35%,
- ako su zupčanici osjetljivi na zaribavanje (ma-
la ili nikakva elastohidrodinamička nosivost),
~ ako se ne mogu upotrijebiti maziva koja sma-
...O
>U

'----
njuju trošenje (habanje),
- ako je temperatura okoline stalno ispod 10 aC,
može se viskoznost smanjiti sa 100/0 za sva-
(\I·eJ ka 3 C,
0

.!><: S I=l
~~g - ako su bokovi fosfatirani, sulfurirani ili po-
>U 0...0
I--
bakreni može se viskoznost sniziti za oko 250/0.

....&ls·s S (\I

]0
U .......
....
.s ~Hl
;...0

Ul.
UlOo
~O'\

I 6Es
S·~S
.... S ;:j
SUl.!><:

543
 1/
/" "
, ....
I--'

.......- ...... r-- I I

10 2 2 4 5 810' 2 45810 2 4581)' 2

_ faktor sila - brzina ~ ( M~as )

Sl. 544.1 Izbor viskoznosti maziva za prijenosnike čelnika i stožnika

~1200
E

~1000 - I-
] ./
';> 800
I
] 500 /
'/

-
'5
o
<ll 400 V
oE -~
cl>
~ 200

t 10' 2 3 4 5 5 8 102 2 3 4 5 5 8 103 2 3 4 5 5 8 10' 2 3 4 5 5 8 105

_ faktor sila -brzina *. (~)

Sl. 544.2 Izbor viskoznosti maziva za pužne prijenosnike

Proračun Stribeckova pritiska valjanja ks [~] :

mm2

Ft u +1
ks = - - - . - - - . Z2 • Z2 .
b . dl U H

Za orijentacijski proračun može se uzeti da je Z2 Z2 = 3.

H E

544
U tom slučaju je:

ks=~. u+1 .3[~].

b . dl u mm2

Budući da je l N/m? = Pa, to je l N/mm2 = 1 Mpa to je dimenzija za

v
[MPa . s . m-I] .

Faktor sila - obodna brzina: ks/v omogućava da se iz dijagrama 544.1 oči­

ta potrebna kinematska viskoznost.
Za proračun kontaktnog Hertzovog pritiska vrijedi za materijale čelik/
/čelik:
O"H = 268,4 Vks.
Faktor sila - obodna brzina za pužne prijenosnike izračunava se iz odnosa:

omogućuje da sc iz dijagrama na sl. 544.2 očitaju potrebne kinematičke vis-

koznosti.
Za prijenosnike čelnicima i stožnicima (ne mimosmjernim) od čelika
za poboljšanje, dimenzioniranim na dinamičku izdržljivost, dolaze za pod-
mazivanje u obzir ulja bez aditiva za sniženje trošenja (habanja) ako je
ks ~ 7,5 MPa u području slijedećih parametara:
- kvaliteta ozubljenja 8
- kut zahvatne crte (1n = 20·
- stupanj prekrivanja (1
E
= 1,3
- pomak profila XI' X2samo pozitivan, po mogućnosti
XI =x2
Kod XI ?Ć X 2 mogu biti potrebna ulja s
aditivima za smanjenje trošenja (ha-
banja)
- korekcija profila u tjemenu postoji
- stupanj prekrivanja bočne
linije dodirnog luka E~ ~ 1 (kosi ili strelasti zubi)

- odnos brzine klizanja i

obodne brzine Vl-iv < 0,3
prijenosni omjer za
svaki stupanj

Maziva s dodacima (aditivima za smzenje trošenja) - aditivima za po-

boljšavanje uvjeta klizanja i trenja - upotrebljavaju se za kaljene bokove
zupčanih prijenosnika koji rade u području vremenske čvrstoće ako je
ks > 7,5 MPa, posebno ako je pomak profila koncentriran samo na jedan
zupčanik, tj. ako je Vk/V > 0,3.

15 ,-- Ozubljenja i ZUpČciIlki 545

 21. ISKORISTIVOST CELNIKA S RAVNIM ZUBIMA,
GUBITAK SNAGE

Iako je elastohidrodinamička teorija podmazivanja dokazala postojanje ulj-

nog sloja između bokova zubi, ipak radi međusobnog klizanja bokova dolazi
do trenja, a time i do gubitka snage koja se prenosi zupčanicima. Veličina
sile trenja ovisit će o brzini klizanja, materijala, koeficijenta trenja (ostva-
reni uvjeti podmazivanja).
Brzina klizanja u proizvoljnoj točki na zahvatnoj crti iznosi:

gdje je

xc - udaljenost proizvoljno odabrane točke na zahvatnoj crti od kine-

matskog pola C
lUl lUz - kutne' brzine zupčanika 1 i 2.

Rad sile trenja dan je umnoškom sile trenja (!1- . Fbn ) i puta trenja (v . t).
Izrazi li se rad trenja kao elementarni rad zahvata jednog para zubi, dobiva
se:

cl W =!1-' F bn • Vk • cl t
lt

Brzina kojom se točke zahvata kreću po zahvatnoj crti iznosi:

dXC
- - - = lUl rbl = lUl . rl . cos a.,
dt

dXC
dt=-----
lUl • rl • cos a.t

dW
'"
u+l _ _ .
"d
B U dUCl a 'Je lUl- ,
(.U2 = - to Je
. dW . - - X C . dXC.
u '"' u

Jednadžba za rad sile trenja za vrijeme cjelokupnog puta zahvata koji

iznosi: g = ga + gf glasi:
l
a.

546
 .u: [f
ga gf
W
[!
= 1 XC d XC + J XC d XC]
o O
2 2
~. Fbn +1 ga +&
---. ---.
U
W --
[! rl u 2 cos ~t

Rad sile trenja za jedan okretaj pogonskog zupčanika koji ima ZI zubi
iznosi W[!Z = ~L z, a ako je brzina vrtnje pogonskog zupčanika nl (S-l),
•

iznosit će snaga koja se troši trenjem:

2 2
(J. • Fbn U +1 ga +&
p = nl . ZI • - - - • - - - •
[! rl u 2 cos ~t

Jednadžba snage koja se prenosi pogonskim zupčanikom koji ima ZI :zubi,

a čijabrzina vrtnje nl {S-I) glasi:

Odnos snage koja se gubi trenjem u odnosu prema snazi koja se prenosi
označavamo kao relativan gubitak, a iznosi:

2 2
!J. . Fbn U +1 ga +&
p nl· Z l - - - · - - - .
[! rl u 2 cos ~t
p

p
[L (J. u+l
-- = -- . -- . - - . ------
p 'lt u 2 mt . cos 2 ~t

Analiziramo li jednadžbu, uočit ćemo da će relativni gubitak snage imati

g
a.
. b . 2 2
najmanju vrijednost kada je ga = gf = - - , jer će tada b itI z rOJ ga + gf =
2
g2
a.
= - - . Da bi taj uvjet bio ispunjen, morali bi zupčanici imati jednak broj
2
zubi, tj. u = 1, a ne bi smjelo biti ni pomaka profila. Najveća vrijednost
bit će postignuta kada je g = g , kada je gr = 0. U tom slučaju je
a a.

547
 2 2
g + gf = g . Kod zupčanika s tjemenom visinom Jz a = mn uvijek je:
a a.
m, mt
ga < ---- & <---
sin IXt sin IXt

U tom slučaju će relativni gubitak snage iznositi:

P
[.1. 1 u +l mt [.1. 1 u +l 4 mt
--<------ <---------
I'

p TI rl u sin 2 IXt cos 2 IXt TI rl u sin2 2 IXt

Za IXt = 20· iznosi

sin 2 40·
4
= 10. Ako se još rl izrazi odnosom rl
m.~
= --- ,
2
dobiva se:

P
I.t 20 [.1. u + l 6 !J. u + 1 Z\ + Z2
-<----=---=6IJ.--.
p TI ZI U ZI U ZI Z2

Iz spomenute jednadžbe proizlazi da će relativni gubici snage biti manji

čim je broj zubi ZI i Z2 veći uz isti promjer ali manji modul. Ako su zubi s
pozitivnim pomakom tjemena, visina će biti veća, a time i ga' pa će i gubici
trenjem biti veći u odnosu prema zupčanicima bez pomaka profila.
Iskoristivost zubi TJz dobiva se iz odnosa:

p-p
I.t 6IJ. u + 1 ZI + Z2
TJ. --P--~ 1 - - - - - - = 1-6[.1.--.
ZI u ZI Z2

Osim gubitaka u zubima javljaju se, kako je već spomenuto, još i gubici
u ležajima, brtvama i gubici zbog bućkanja pri podmazivanju.
Vrijednosti koeficijenta trenja [.1. kreću se, ovisno o kvaliteti površine
bokova, maziva, ostvarenih uvjeta podmazivanja, brzini klizanja, II dosta ši-
rokim granicama !J. ,= 0,006 do 0,12. Kod nepovoljnih radnih uvjeta vrijed-
nosti mogu biti i veće.
, ::':1 -+ Zz .. .
Jednadzba Th 'c 1 - 6 !J. - - - vrIJedI za E 1, štu znači da će kod
Zl • l2 fl

E "'-č 1,65 (što je normalan slučaj) smanjit će se brojka 6 u jednadžbi. Uzima

se da će kod E = ],65 iznositi:
Q.

548
 Predznak minus (-) odnosi se na unutrašnje ozubljenje. Iz jednadžbe
je vidljivo da iskoristivost ne ovisi o snazi koja se prenosi, a da je najutje-
cajniji faktor iskoristivosti koeficijent trenja ~.
Snaga trenja pretvara se u toplinu:

p ~---p
6lJ. u +1 [W].
u

Razvijena toplina prenosi se na tijela oba zupčanika preko kojih se od-

vodi. Dio topline odvodi se i vratilom. Manji zupčanik ima manju površinu
i manju mogućnost odvođenja topline, pa se zato jače zagrijava. Razvijena
toplina prenosi se kod podmazivanja uronjavanjem preko kućišta na okolni

+],
zrak:

<I> = (J. A (Tl - To) [

gdje je

A m2 - površina kućišta preko koje se prenosi toplina na okolinu

(J. W /m2 K koeficijent prijelaza topline pri isijavanju
Tl K temperatura zidova kućišta
To K temperatura okoline

Najčešće se uzima da temperatura kućišta ne bi trebala prelaziti 330 K

(= 60 CC) do 340 K (= 70°C).
Kod cirkulacijskog podmazivanja i hlađenja ulja pretpostavlja se da se
ukupna razvijena količina topline odvodi uljem. Iz tog proizlazi:

gdje je

p u W - snaga koja se prenosi

e u J / kg . K - specifična toplina C~ 1700 - 2100 J/kg. K
p u kg/m1 ._- gustoća ulja '-'''' 900 kg/ml
Tl u K izlazna temperatura ulja
Tl U K ulazna temperatura ulja
O II ml/s količina ulja.

Iz gornje jednadžbe proizlazi da Je količina ulja potrebna za odvođenje

razvijene količine topline:

6~ u+l
[~l J.
P
Q=-.--.-----
:] II e . p (T 2 - T])

549
 Orijentacijska vrijednost potrebne količine ulja za hlađenje kod onih
prijenosnika gdje ne postoje posebni uređaji za hlađenje ulja:

Q = 91,6 P [_1_].
~, s

Pri tome se računa da se = 500/0 topline ipak odvodi prijelazom topline,

a razlika temperature ~ T = (T2 - Tl) = 3 K .
Iskustvena vrijednost potrebne količine ulja za punjenje prijenosnika
iznosi kod podmazivanja uronjavanjem:

Q = (3 ... 6) . 10- 3 P [1].

f'

Ako se dio razvijene količine topline mora odvesti pomoću rashladne vode,
površina rashladnih cijevi iznosi:

<l> razv - <l> odv ~ <l>

A = ------- = - - [m 2] ,
(T ulja - T m vode) k ~T k

gdje je
<P razv -
U Jls razvijena količina topline
<l>odv -
u J/s toplina odvedena prirodnim hlađenjem
T ulja U K - temperatura ulja u prijenosniku (Tdop ~ 335 K)
T m vode U K - srednja temperatura rashladne vode
kuW/m2K - koeficijent prijelaza topline (ulje, metal, voda),
= 446,7 W Im2 K za bakreni cjevovod i brzinu strujanja vode
v = 0,5 m/s

1
k=-------
l 15 l
-+-+-
(ll ).. (lz

gdje je
(ll u W Im2 K - koeficijent prijelaza topline ulje-metal
(l2 u W Im2 K - koeficijent prijelaza topline metal-voda
).. u Wim K - koeficijent toplinske vodljivosti
15 u m - debljina stijenke cijevi.

Potrebna dužina rashladnih cijevi:

A
L=--[m].
'/t. d

550
Potrebna količina rashladne vode:

A <I> [dm3 ]
Vrashl = -- ,
e . A Trashl s

gdje je
A <I> u J/s - količina topline koju treba odvesti rashladnom vodom
e u J/K dm 3 - specifični toplinski kapacitet rashladnog medija
= 4200 J/K dm3 za vodu, = 1680 J/K dm 3 za ulje
A Trashl u K - temperaturni pad = Tizl - TuI, ako je T izl izlazna tempera-
tura, a TuI ulazna temperatura rashladne vode. Prema iskus-
tvu A Trashl =
10 K, ne preko 15 K.

Orijentacijski se potrebna količina rashladne vode izračunava:

VrashI = 4,7 [l!min] . v [m/s] . d 2 [cm 2 ] •

Brzina strujanja rashladne vode ne bi trebala prelaziti v = 0,5 m/s, kod

v ..~ 0,5 m/s:
VrashI = 2,35 [ljmin] . d 2 [cm 2 ] •

22. IZRADA ZUPČANIKA

OBRADA ZUPCANIKA

Na sl. 551.1 dan je pregled postupaka za izradu zupčanika i obradu boko v.)
zuba. Za obradu bokova dolaze II obzir četiri principijelno različita postupka
to:
J. Fazonsko glodanje i brušenje tc postupci koji omogućuju da se isto-
dobno obrade svi zubi po obodu zupčanika (provlačenje, štancanje).
2. Odvaino blanjanje i dubljenje alatom u obliku zupčane letve i alatom
u obliku zupčanika (odvaino brušenje).
3. Odvaino glodanje i brušenje alatom u obliku puža.
4. Odvaino glodanje alatom II obliku rotirajuće glave s noževima, od-
valno brušenje.
Nabrojeni postupci pripadaju grupi postupaka obrade skidanjem čestica.
U postupke izrade zupčanika kod kojeg ne dolazi do skidanja čestica
ubraja se:
- lijevanje,
- sinteriranje,
- hladno izvlačenje,
- valjanje.

SS!
 Postupci fazonskog glodanja i postupci koji omogućuju da se istodobno
obrade svi zubi na obodu zupčanika uvršteni su u tzv. fazonske postupke,
jer daju gotovu fazonu (oblik) zuba. Ostali postupci obrade skidanjem čestica
uvršteni su u grupu odvainih postupaka, jer osnovu svih čini odvaljivanje
alatima različitih oblika.

~
e
.
'c
.".
~ E
'"2
O
>
.
g.~
O
-'" 'C"
Ll ~~
O

..
.~

~
'iii

.~ ~
ro
~~ 'S
'"2 ~.t:!
:=.0 ro
O
'u
c..
> ;:l
~ .~ N
Con
g.~
a>

...ro
~:o.
'tl
:.=~
O
.:::l
eo
-'"
o
g2g·B. o~%.g ro
·U
o. J~'[ 9-2-a :;, e cOD
-a.~5ioo
~
ro
c..
:J
~~
>:l;:l::J"N
"2.0.08 5.
_o~
N ~ox
O ....;:l
OIl
'o
O
E' c..
.D
O "8t:~
2~;)oN gg~n
...g.§
'tl
1: ~ oj.': 8 ..:!:l
~?~f~
~u
O :5g.~;
...a>
::J
OD
:.0""8..0915
-"'"
·U
'o
O
E'N y

.
~
':ii O
E- ..-:
'" Oo ~ ......
'U
E ~~ ~;:.~:§ '2io'2~
8.~8 §. f
o
lI'l
lI'l
'" Oc ~~~
'c
O
~.~
~~~ ~ fi)
'-0
.- >
~
.y -uu
::JO
'Da" ~~o;j
ul
O .~g l::.~

_o- gK~Mg
~Ul
-g:g~
e
TI .;::
2 ~'::'Il .:lN Gl
G.loe°='
D
O
'='~;::I
:Oox
o~.
'ij..lo: c::: {5~~~~
:.o c._~U'I

o .-
~g! ~~GI~
~~~~ ------------- :g~~
~>~~ ~
!~~
o-O.u.s
NOOIfI
~_o .EOio.o.. E.č:=E

h ..
~t:::.~~
.~
I~
=~g
'U

~
~!2:Q
" 0.0> K .~

552
 Dok kod fazonskih postupaka oblik alata odgovara obliku uzubine (me-
đuzublja), dotle kod odvainih postupaka alat ima oblik osnovnog profila ili
protuzupčanika s kojim zupčanik koji se obrađuje može bezprijekorno spre-
zati, a sam profil zuba oblikuje se prisilnim gibanjem alata i izratka kojim
se simulira njihov međusobni rad. To vrijedi i za postupak valjanja pri ko-
jem alat i izradak kao dva elementa u međusobnom radu imaju u dodirnoj
točki istu, odnosno identičnu kinematsku i obodnu brzinu. Kod vijčanja,
odvainog postupka pomoću pužnog glodala ili brusa koji ima oblik puža, alat
i izradak vrše pri obradi ista gibanja koja vrše u zahvatu cilindrični zupča­
nici sa zavojnim zubima.

21.1 FAZONSKI POSTUPCI

Obuhvaćeni šire, uključuju fazonski postupci ne samo oblikovanje bokova

reznim alatima u obliku fazonskih glodala, već i postupke koji omogućuju
da se istodobno obrade svi zubi po obodu zupčanika.
Rezni alati za fazonsko oblikovanje bokova zubi mogu biti:
- provlačenje pomoću profilirane igle za provlačenje,
- štancanje,
- profilna pločasta glodala (moduina glodalu),
- profilna prstasta glodala.
PROVLAčENJE POMOĆU PROFILIRANE IGLE ZA PROVLAčENJE. Igla
se provlači kroz izradak u smjeru osi pravocrtno (kod zupčanika s ravnim
zubima) ili zavojno (kod zupčanika s kosim zubima). Igla za provlačenje
snabdjevena je većim brojem oštrica smještenih jedna iznad druge. Svaka
oštrica isturena je prema prethodnoj za debljinu strugotine tako da posljed-
nja oštrica ima profil uzubine koju treba oblikovati. Postupak provlačenja
primjenjuje se za izradu zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem s ravnim i ko-
sim zubima promjera 6 do 80 mm. Strojevi za provlačenje su jako produk-
tivni. Međutim, za svaki promjer i svaki oblik zuba mora biti izrađena po-
sebna igla tako da je postupak rentabilan tek kod velikog broja izradaka.
Slika 554.1 pokazuje vertikalni stroj za provlačenje i provlačenjem izrađene
zupčanike s unutrašnjim ozubljenjem i kosim zubima. Slika 554.1 pokazuje
profiliranu iglu za provlačenje.
šTANCANJE je postupak kojim se iz lima debljine naJcesce između
0,4 do 1,3 mm štancanjem dobiva gotov zupčanik. Štancanje je jedan od
najbržih postupaka izrade zupčanika, a kod velikog broja izradaka i naj-
jeftiniji. Štancani zupčanici nemaju točnost glodanih ili blanjanih, a postu-
pak je primjenjiv samo za manje dimenzije zupčanika (6 do 25 mm). Na
sl. 554.2 prikazana je fotografija alata za štancanje i nekoliko zupčanika izra-
đenih štancanjem.

PROFILNO PLOčASTO (MODULNO) GLODALO, sl. 555.1, ima točno odre-

đen profil koji odgovara uzubini. Ovim glodalom glođe se uzduž širine zuba
jedno po jedno međuzublje. Zupčanik je učvršćen na diobenu ploču pomoću
koje se vrši potrebna podjela od jedne do druge uzubine. Glodanje se može
vršiti i na običnoj horizontalnoj glodalici. Glodalom se ulazi u pun vijenac
zupčanika i glođe sve dok potpuno ne izglođe uzubinu između dva zuba. Na-

553
 Sl. 554.1 Provlačenje čelnika s unutrašnjim ozubIjenjem kosim
zubima

Sl. 554.2 Alat za štancanje zupčanika štancani zupčanici

554
Sl. 555.1 Profilno pločasto
moduino glodalo

I
+
kon toga vraća se glodalo u početni položaj, a zupčanik okrene pomoću
diobene ploče za jednak korak i glodanje počinje iznova. To se ponavlja
sve dok svi zubi ne budu izglodani.
Budući da se ovisno o broju zubi i modula mijenja profil zuba, to bi,
prema tome, za svaki modul i za svaki broj zuba moralo postojati glodalo.
Da bi se ograničio broj potrebnih gloda:la, odustaje se od teoretski točnog
profila boka, pa se jednim glodalom koristi za veći broj zupčanika istog
modula različitog broja zubi. Razumljivo je da brojevi zubi za koje se može
koristiti jednim glodalom mogu biti u određenom rasponu. Obično se za
svaki standardni modul rade slogovi glodala, najčešće 8, 15 do 16 glodala,
pomoću kojih se mogu jzrađivati svi zupčanici određenog modula određenog
raspona broja zubi. Na primjer, s 15 glodala određenog modula mogu se
izrađivati zupčanici s 12, B, 14, 17, 19, 21, 23, 26, 30, 35, 42, SS, 80 i 135
zubi. Svako glodalo iz takvog kao primjer navedenog sloga daje točan profil
samo za označeni broj zubi. Glodalo se, međutim, može upotrijebiti i za veći
broj zubi od onih koji su u spomenutom primjeru navedeni. Logično je da
će profil boka biti toliko nepravilniji koliko se stvarni broj zubi razlikuje
od nominalnog. Iz toga proizlazi da će se kod takvih zupčanika javljati ne-
pravilnosti u radu, a i klizanje i trošenje zubi bit će pojačano. Ovako izra-
đivani zupčanici nalaze primjenu samo tamo gdje se ne traži velika točnost
profila boka, a to znači za zupčanike manjih obodnih brzina i manjih opte-
rećenja zuba.

PRSTA STO PROFILNO GLODALO

Zubi mogu biti glodani i prstastim profilnim glodalom sl. 556.1. Slika
556.2 prikazuje glodanje cilindričnog zupčanika s kosim zubima pomoću
prstastog glodala. Zupčanici velikih promjera, s obzirom na visoku cijenu
odvaInih pužnih glodala, izrađuju se vrlo često pomoću pločastih iprstastih
profi1nih glodala. S pločastim profilnim glodalom izrađivani su zupčanici
modula 60, a promjera 2000 mm, s prstastim profilnim glodalom modula 80
istog promjera.

SSS
Sl. 556.1 Profilno prstasto glodalo Sl. 556.2 Glodanje čelnika s kosim
zubima pomoću profilnog
prstastog glodala

22.2 ODVALNI POSTUPCI

Postupci izrade bokova zubi zupčanika odvaljivanjem su postupci skidanjem

čestica koji se primjenjuju u pojedinačnoj i u serijskoj proizvodnji zupča­
nika. Odvainim postupkom zubi se mogu izrađivati:
- blanjanjem zubi,
- dubljenjem zubi,
- glodanjem zubi,
- brušenjem zubi.

ODVALNO BLANJANJE ZUBI može se kao princip najlakše prikazati

kao zahvat zupčane letve sa zupčanikom. Pri tome se zupčana letva pomiče
tangencijalno u odnosu prema zupčani ku naprijed i natrag. Ako se mjesto
zupčanika postavi okrugla ploča od mekanog plastičnog materijala, a sa
zupčanom letvom vrši tangencijalno gibanje naprijed i natrag to će se zup-
čana letva utiskivati u ploču od mekanog plastičnog materijala, stvarajući
pri tome evolventne bokove zuba. Ako se ploča od plastičnog materijala
zamijeni čeličnom, jasno je da evolventne bokove zuba neće biti moguće
utiskivati kao ranije kad je ploča bila od plastičnog materijala. Zato alat
mora vršiti gibanje kojim se može skidati strugotina, a zubi alata moraju
imati oblik noža. Gibanje noža radi skidanja strugotine vrši se u smjeru
uzdužne osi zuba. Kod cilindričnih zupčanika s ravnim zubima uzdužne osi
zuba podudaraju se s osi zupčanika. Kod cilindričnih zupčanika s kosim
zubima uzdužne osi zuba zatvaraju s osi zupčanika kut ~.
Na sl. 557.1 prikazano je odva Ino blanjanje s alatom u obliku ozubnice
(zupčane letve). Pri izradi zupčanika valja se kinematska kružnica zupčanika,
koja u slučaju da nije vršena korekcija pomakom profila, odgovara diobenoj
kružnici, po kinematskoj crti ozubnice (alata). Pri ozubljenju dolazi do od-
valnog gibanja (valjanja) alata u obliku ozub nice i zupčanika koji se izra-
đuje. Pri tome rotaciono gibanje zupčanika odgovara tangencijalnom giba-
nju alata (sl. 557.1). Zupčana letva (alat) vrši samo rezno gibanje, paralelno s
osi zupčanika (ako je riječ o zupčanicima s ravnim zubima). Bokovi zuba

556
 ..-_---CL'--'--'-dužina noža

. ./y~,
I .//
./. ~

'l
'
./ . ~

/~/ pomak

lj· I w-put odvalJi\.GnJa I \

I ~ "I \
I

Sl. 557.1 Postupak blanjanja čelnika s ravnim zubima

dobivaju se kao niz tangenti oštrice noža na evoiventnim bokovima zub:1

(sl. 557.2). Na sl. 557.2 pokazani su pojedini relativni položaji zuba zupčane
letve (alata) pri rezanju bokova zubi-
Nož u obliku zupčane letve ili češlja, kako se ti noževi često nazivaju,
ima prizmatične zube koji su tako konstruirani da profil ostaje nepromije-
njen i poslije svih oštrenja.
Odvaino gibanje (valjanje) slijedi postepeno, ali uvijek u momentu ka-
da se nož (češlja) nalazi iznad zupčanika. Za vrijeme operacije rezanja (ski-
danja čestica) zupčani k miruje. Budući da nož (zupčana letva) ima u pravilu
manji broj zuba nego što ih ima zupčanik koji se ozubljuje, mora se tijelo
zupčanika zaokrenuti u toku ozubljenja za jedan ili više koraka oko osi O
i dovesti tijelo zupčanika ponovno u odnosu prema nožu II početni položaj
(reverziranje). Za vrijeme ovog pomicanja tijelo zupčanika se ne obrađuje.
Strojeve za izradu zupčanika postupkom odvainog blanjanja, nazvanim

kinematski pravac

kinematska kružnica

SL 557.2 Odva Ino blanjanje zupčanika alatom u obliku ozubnicc'

Maagov postupak, izrađuje tvornica MAAG. OdvaInim blanjanjem može se
vršiti obrada zubi zupčanika s ravnim i kosim zubima, ali samo s vanjskim
ozubljenjem. Prednost ovog postupka je u tome da se alat može relativno
jednostavno i jeftino izraditi. Na strojevima za odvaino blanjanje (sl. 558.1)
mogu se obrađivati zupčanici do promjera 5 m, modula m = 30 mm.
ODVALNO DUBLJENJE ZUBI, za razliku od odvainog blanjanja pri
kojem alat ima oblik zupčane letve, vrši se alatom (nožem) koji ima oblik
zupčanika, sl. 559.1. Nož u obliku zupčanika je zapravo cilindrični zupčanik
s ravnim ili kosim zubima tako podsječenim da bokovi zubi predstavljaju
oštrice noža. I ovdje, slično kao i kod alata u obliku zupčane letve, nakon
svih oštrenja, zubi zupčanika - alata imaju iste evolventne bokove zuba.

Sl. 558.1 Stroj za odvaina blanjanje

čelnika u položaju blanjanja
čelnika s kosim zubima

Postupak odvainog dubljenja zubi razrađen je II tvornici FELLOW u

SAD.
Nož u obliku zupčanika kreće se stalno vertikalno gore i dolje i isto-
dobno se postepeno okreće, dubeći uzubine punog tijela zupčanika koji se
također postepeno okreće (kao da je zupčanik već izrađen i spregnut s no-
žem u obliku zupčanika). Nož skida strugotinu samo pri gibanju prema
dolje. Pri povratnom gibanju odmiče se nož od izratka (ili izradak od noža).
Kada je nož (alat u obliku zupčanika) u svom gornjem položaju, dolazi do
postepenog zaokretanja noža i tijela zupčanika koje odgovara međusobnom
odvaljivanju, a ujedno se vrši i posmak u radijalnom smjeru. Odnos broja

558
okretaja noža i zupčanika koji se izrađuje odgovara prijenosnom omjeru.
To znači da ti brojevi okretaja noža i zupčanika koji se izrađuje ovise o
broju zubi koje ima nož i broju zubi koje mora dobiti zupčani k koji se iz-
rađuje. Na taj način mogu se jednim nožem izrađivati zupčanici s raznim
brojem zuba, ali logično istog modula. Noževima u obliku zupčanika mogu
se izrađivati zupčanici s vanjskim ozubljenjcm (ravni i kosi) i s unutrašnjim
ozubljenjem (ravni i kosi). I strojevi na kojima se izrađuju zupčanici pos-
tupkom odvainog blanjanja (MAAG) upotrebljavaju za izradu zupčanika s
unutrašnjim ozubljenjem iste noževe u obliku· zupčanika kakvi se primje-
njuju u postupku odvainog dubljenja (FELLOW). Slika 559.2 prikazuje po-
stupke izrade zuba noževima u obliku zupčane letve (MAAG) i noževima u
obliku zupčanika (FELLOW). Prednost odvainog dubljenja jest u tome da je
noževima potreban vrlo mali istek (izlaz) na početku i na kraju reznog hoda.
Kod zupčanika s kosim zubima može kut nagiba boka zuba iznositi B O~, 45".
Za svaki kut nagiba i boka zuba i svaki modul potreban je poseban alat.
Područje primjene ovog postupka leži između 1,5 mm do 2,5 m. Slika 560.1
prikazuje stroj za odvaino blanjanje na kojem se pomoću alata u obliku
zupčanika obrađuju bokovi zupčanika s unutrašnjim ozubljenjem.

Sl. 559.1 Princip odvainog dubljenja pomoću

alata u obliku zupčanika

Rovnl bokovi alata u Konveksni bokovi oloto

obliku ozubnice u obliku zupčoniko

Sl. 559.2 Princip obrade bokova pomoću

alata u obliku ozubnice i u obliku zupčanika

ODVALNO GLODANJE ZUBI (sl. 560.2) jc postupak koji jc u principu

sličan postupku odvainog blanjanja pomoću noža u obliku zupčane 'letve.
Alat za postupak odvainog glodanja ima oblik pužnog glodala, sl. 560.3. Ako
se zamisli da sc alat u obliku zupčane letve obavija oko cilindra (valjka)
u obliku zavojnice, pa da se tako dobivena trapezna zavojnica ispresijeca
s nekoliko uzdužnih utora i svakom na ovaj način dobivenom zubu dade
oblik noža s oštricom, dobiva se odvaino glodalo (sl. 560.3). Ako se sada zubi
ovako dobivenog odvainog glodala okreću i glođu tijelo zupčanika, umjesto
da se kao kod MAAG-ova postupka kreću gore-dolje, dobiva se postupak
odvainog glodanja. Glodalo je u principu evolventni puž isprekidan uzdužnim
utorima koji omogućuju da se odbiju čelne površine oštrice noža. Nož i
izradak su u međusobnom odnosu kao cilindrični zupčanic;i sa savojnim

559
Sl. 560.1 Blanjanje zup-
čanika s unutrašnjim
ozubljenjem pomoću
alata u obliku
zupčanika

SL 560_2 Odvaino glodanje zubi SL 560.3 Oblik odvainog pužnog

glodala
560
zubima. Prema broju aksijalnih koraka u odnosu prema veličini uspona raz-
likuju se jednohodna ivišehodna odvaina glodala. Osim što se okreće oko
svoje osi, glodalo se i giba u smjeru uzdužne osi zupčanika. Ovo gibanje u
smjeru osi zupčanika (kod zupčanika s ravnim zubima) iznosi onoliko koliko
je potrebno da se izradi cijela širina zuba. Zupčani k i glodalo vrše konti-
nuirano međusobno ovisno okretanje. Brzina okretanja zupčanika je tolika
da jednom punom okretaju odvainog glodala (sa jednohodnom zavojnicom)
odgovara okretaj zupčanika od jednog koraka. Os odvainog glodala nagnuta
je prema hrizonta1i za kut (J. koji odgovara kutu nagiba zahvatne crte (sl.
561.1). Na taj način mogu se navoji noža gibati paralelno s osi zupčanika (sl.
561.1). Istim glodalol11 određenog modula mogu se izrađivati zupčanici bilo
kojeg hroja zubi.
Postupkom odvainog .glo-
danja mogu se izrađivati sa-
mo zupčamcl sa vanjskim
ozubljenjem (ravni i kosi) i
pužna kola. Za isti modul u
normalnoj ravnini mogu se
glodalom izrađivati zupčanici
hilo kojeg nagiba boka zuba.
Odvaino glodanje ima pred-
nost pri izradi zupčanika ve-
likih širina i zupčanika koji pomak glodala
čine s vratilom jednu cjelinu.

Sl. 561.1 Izrada zupčanika odvainim

glodanjem pomoću pužnog glodala

ODVALNA GLODALA S PROTUBERANCOM

Cilindrične zupčanike čiji se bokovi moraju naknadno brusiti ili grecati,

često se ozubljuje alatom s pro.tuberancom. Na sl. 561.2 vidi se da alati s
protuberancom imaju na tjemenu ispupčenja. Tim ispupčenjima vrši se pri
ozubljenju malo podrezivanje korijena zuba. Ta mala podrezanost korijena
omogućuje da brusna ploča ili alat za grecanje ima kod završne obrade
slobodan istek u korijenu zuba. Time se štedi alat i sprečava mogućnost da
se brusnom pločom i alatom za grecanje stvore zarezi na prijelaznom po-
lumjeru korijena zuba.

gotova evolvento

Sl. 561.2 Obrada bokova pomoću alata s protuberancom

36 - Ozubljenja i zupčanici :;61

22.2.1 OZUBLJENJE ZUPčANIH LETVI (OZUB NICA)
Zupćane letvc (ozubnice) mogu se izradivati:
- postupkom fazonskog glodanja,
- postupcima odvaInog blanjanja idubljenja,
- postupkom odvaInog glodanja.
Postupkom faznog glodanja ozubljuju se ozubnice na univerzalnim glodali-
cama pločastim modulnim glodalom. Pošto se izradi jedan zub, prelazi sc na
lIaljnji. Postupak raznog glollanja izradom zub po zub može se ubrzati pa-
ralelnim radom s više glodala međusobno udaljenih za veličinu koraka. U
serijskoj proizvodnji može se rad ubrzati postavljanjem većeg broja ozubnica
jednu iznad druge.

22.3 BRUšENJE ZUBI

Brušenjem zubi postiže se općenito, osim povišenja kvalitete površinske obra-

de, smanjenje grešaka nastalih prethodnom mehaničkom, odnosno toplin-
skom obradom.
JUS M. Cl. 031, tablica 3, daje smjernice za izbor potrebne kvalitete
tolerancija zupčanika u ovisnosti o području primjene obodne brzine i na-
čina obrade. JUS M. Cl. 031, tablica 4, daje orijentacijske podatke o ve-
zi između kvaliieta tolerancija zupčanika i klasa površinske hrapavosti
u ovisnosti o veličini modula. Prema tome, ako uvjeti opterećenja pri-
mjene i obodne brzine traže zupčanike određene površinske tvrdoće, odre-
đene kvalitete ozubljenja i kvalitete površinske obrade, vrši se obrada zup-
čanika jednim od ranije opisanih postupaka mehaničke obrade, zupčanici
se toplinski obrađuju i bruse. Brušenjem zubi uklanjaju se netočnosti profila
zuba, smanjuje hrapavost površina i snizuju ostale greške ozubljenja. Bru-
šenje zubi 'primjenjuje se ne samo kod zupčanika termički obrađenih na
tvrdoću, koja onemogućava završnu obradu primjenom opisanih postupaka
mehaničke obrade (da bi se uklonile netočnosti nastale deformacijom zbog
termičke obrade), već i kod zupčanika srednje tvrdoće, gdje bi se opisanim
postupcima mogla izvršiti završna obrada. Brušenje se u takvim slučajevima
primjenjuje bilo da bi se postigla određena kvaliteta površinske obrade i
točnosti bokova, bilo da bi se uštedjeli troškovi skupih odvaInih glodala,
alata u obliku ozubnice i zupčanika, alata za brijanje zubi.
Zupčanici malih modula bruse se bez prethodne obrade zuba.
Postoje dva tehnološka postupka brušenja zubi.
a) fazonski postupak brušenja,
b) odvaIni postupak brušenja.
Fazonsko brušenje slično jc profilnom (fazonskom) glodanju, a vrSI se
brusnom pločom koja je oblikovana prema profilu boka zuba. Poseban ure-
đaj na stroju za brušenje (sl. S63.l) daje brusnoj ploči, posebnim uređajem
pomoću dijamanata, stalno potreban evolventni profil.
Prednosti fazonskog brušenja:
- gladak izbrusak i kratka vremena brušenja,
- može se primijeniti za bilo koji profil boka zuba.
Fazonsko brušenje vrši sc na brusnim strojevima s jednoprofllnim ili
dvoprofilnim brusnim pločama (sl. 563.2).

562
 Dvoprofilna brusna ploča je
u radu stabilnija od jednopro-
filne, jer je poduprta sa obje
strane. RadijaInim posrnakom
pri brušenju dvoprofiJnom bru-
snom pločom mora vanjski obod
brusne ploče (sl. 563.2.b) prijeći

--
duži radni hod nego dijelovi
brusne ploče smješteni vi'še pre- pomok
ma njenom centru. Zbog toga se
brusna ploča nejednako troši.
Ravnomjernije trošenje brusne Sl. ,563.1 Fazonski postupak brušenja zubi
ploče može sc postići ako se do-
datak za brušenje u prethodQoj
obradi oblikuje kako to poka-
zuje sl. 563.2.c. Posrnakom dobivenim zakretanjem zupčanika (sl. 563.2.a)
postiže se manji intenzivan dodir brusne ploče i boka zuba, a time manje
razvijena količina topline (manja opasnost od naprslina bokova zuba).
Da bi se spriječilo prekomjerno zagrijavanje brušene površine, mora se
pri brušenju intenzivno hladiti. Jača zagrijavanja, iako su eventualno samo
lokalna, snizuju tvrdoću. Prejaka zagrijavanja bokova dovode do mikro-
skopski malih prskotina površine, koje su posebno štetne ako su na dijelu
korijena zuba, jer snizuju dinamičku izdržljivost korijena zuba. Prskotine
najčešće nisu vidljive prostim okom.
Fazonskim brušenjem mogu se brusiti i drugi profili. Fazonskim bru-
šcnjem bruse se cilindrični zupčanici s ravnim kosim zubima s vanjskim
unutrašnjim ()fU hl jenjem.

a) b) c)
Sl. 563.2 Fazonsko brušenje jednoprofilnom i dvoprofilnom brusnom pločom,
a) brušenje s postranim pomakom, b) brušenje s dvoprofilnom pločom
i paralelnim dodatkom za brušenje, e) brušenje s dvoprofilnom pločom
i nejednakomjernim dodatkom za brušenje
ODVALNI POSTUPAK BRUšENJA ZUBA (diobeni odvaini postupak). Na
sl. 564.1 prikazan jc princip diobenog odvaInog brušenja pri kojem se brus-
nom pločom trapezastog oblika dobiva evolventni bok valjanjem kinemat-
skog pravca po kinematskoj ,kružnici. Bokovi brusne ploče predstavljaju
idealnu zupčastu letvu čija se kinematska crta (pravac) valja u toku rada po
kinernatskoj kružnici zupčanika koji se brusi. Brusna ploča vrši relativno u
odnosu prema izratku tri različita gibanja i to:
- rotaciono oko osi vrtnje,
- tangencijalno II odnosu prema boku zuba koji se pomiče zaokreće
(valjanje),
- uzdužna gibanje preko širine zupčanika.

563
 -.
odvoino gibanje
Time što je kod male uzdužne brzine
gibanja ostvarena velika brzina valjanja
brusne ploče ili kod male brzine valjana ostvaren ve-
presjek brusnom
pločom
likom brzinom uzdužnog gibanja velik
broj hodova, dobiva se površina evoivent-
nog boka kao niz točaka ili crta dodira
boka i brusne ploče.
Na sl. 564.2 prikazan je princip rada
stroja za brušenje zupčanika tvornice
MAAG, a na sl. 565.1 princip rada stroja
za brušenje zupčanika tvornice NILES.

odvaino gibanje izratka

Sl. 564.1 Princip diobenog odvainog
brušenja zuba

al bl

Sl. 564.2 Princip rada stroja zar brušenje tvornice MAAG, a) dvije tanjuraste
brusne ploče tvore profil ozubnice po kojoj se odvaljuju bokovi, b) princip rada
stroja MAAG za odvaino brušenje

ODVALNO BRUšENJE ZUBI

Stroj za odvaino brušenje zupčanika brusnom pločom u obliku puža
prema sistemu Reichshauer radi na istom principu na kojem rade odvaine
glodalice za zupčanike spužnim jednovojnim glodalom trapezastog presjeka.
Umjesto jednovojnog pužnog gJodaJa, ovdje je jednovojna brusna ploča pro-
mjera 200 do 400 mm (sl. 565.2). Moduli ispod 0,8 bruse se iz punog mate-
rijala. Proces brušenja odvija se kontinuirano (nije potrebno, kao kod osta-
lih strojeva za brušenje, pošto su izbrušena dva susjedna boka diobenim apa-
ratom zaokrenuti zupčanik da bi u položaj za brušenje došla dva daljnja su-
sjedna boka).
Brusiti se mogu cilindrični zupčanici s ravnim i kosim zubima s vanj-
skim ozubljenjem promjera od 10 do 700 mm i 280 mm širine, modula
O,:; do 7 mm.

564
 Sl. 565.1 Princip rada stroja za brušenje NILES

III

IV
• .I/

Sl. 565.2 OdvaIno brušenje

po sistemu Reichshauer

565
22.4 BRIJANJE (GRECANJE) ZUBI ZUPCANIKA

Brijanje zubi je postupak za poboljšavanje kvalitete površinske obrade i

točnosti toplinski neobrađenih zupčanika. Alat za brijanje (grecanje) može
imati oblik zupčanika (sl. 566.1), na čijim su zubima narezani kanalići koji su
okomiti ili majo zakošeni prema uzdužnoj liniji boka. Kanalićima se dobi-
vaju sječiva slična turpiji. Alat može biti izrađen i u obliku ozubnice (sl. 566.2)
na čijim su zubima izrezani kanalići (a) koji imaju oblik sječiva kao turpija.
Zupčana poluga sastoji se od pojedinih pločica (b) koje su međusobno spo-
jene vijcima. Debljina pločice (b) odgovara polovici koraka. Ozubnice mogu
imati ravne ill kose zube, a uvršćuju se u čeljusti stroja sl. 567.1 (e) i kreću se
tamo-amo. Zupčanik koji se obrađuje (d) učvršćuje se okretno u glavu stroja
(e). Glava stroja sa zupčanikom zakošena je tako da os vrtnje zupčanika (d)
nije paralelna s uzdužnom linijom bokova. Time se postiže kosi položaj zuba
zupčanika i zuba alata. Ovim zakošenjcm dobiva se, kombinacijom uzdužnog
gibanja alata i rotacionog zupčanika koji se obrađuje, bočno klizanje između
alata i zuba zupčanika. Tim klizanjem skida se oštricama alata vrlo fina stru-
gotina (zupčanici se briju, grecaju). Kod cilindričnih zupčanika sa zavojnim
zubima javlja se u toku sprezanja jedna komponenta brzine klizanja u smje-
ru uzdužne linije boka i druga u smjeru okomitom na uzdužnu liniju boka.
Brzina klizanja u smjeru uzdužne linije boka je to veća što je veći kut kojeg
zatvaraju osi vrtnje. Pošto su oštrice alata za brijanje (grecanje) okomite na
vektor brzine klizanja u smjeru uzdužne linije boka, dolazi kod dodira a'lata
za brijanje i boka zuba do skidanja fine strugotine. Alat i izradak rade kon-
tinuirano. Način skidanja čestica pri brijanju prikazan je na sl. 567.2. Da bi

a - kana1ići za grecanje

b - pločica ozubnice
01010

Sl. 566.1 Alat za brijanje (grecanje) Sl. 566.2 Zub alata za brijanje
zubi u obliku zupčanika u obliku ozubnice

566
f - tlačni cilindar ~E~~
s ogranič€'nim~
hodom

d - izradak

e - glava stroja
alat u zahvatu sizrotkom
__ - b-atat u obliku
olubnice ~_Širtna strugotine
\ kod greeanjo
__ - e -čeljusti stroja

__ - b -alal u obliku
ozubnice

_---- d - izradak

Dodir putuje po širini zubo stim do nakon

što Je greconjem skinuto jedna strugotina
slijedi drugo

Sl. 567.1 Stroj za brijanje s alatom Sl. 567.2 Način skidanja strugotine
u obliku ozubnice kod brijanja (grecanja)

sc postigla potrebna sila rezanja, alat i izradak su radijaino tlačeni iedan

na drugi. I kod alata u obliku zupčanika (sl. 566.1) koristi se bočnim kliza-
njem između zuba zupčanika koji se obrađuje i alata. Bočno klizanje dobiva
se kao i ranije zakošenjem osi gibanja zupčanika prema osi gibanja alata.
Za vrijeme rada dobiva alat, osim okretnog gibanja, i gibanje u smjeru osi
vrtnje zupčanika. Kod brijanja zubi prisilno gibanje ne dobivaju alat i zup-
čanik kao kod brušenja. Prisilno gibanje dobiva samo jedan dio, dok drugi
dobiva gibanje zahvatom. Kod nekih postupaka dobiva i alat i zupčanik pri-
silno gibanje. Pomoću specijalnih uređaja mogu se na nekim strojevima za
brijanje (grecanje) obrađivati ispupčeni i konični bokovi zuba. Površinska
tvrdoća zupčanika za brijanje mora ležati između 180-360 HB (38 HRC).
Brijati se mogu cilindrični zupčanici s ravnim i kosim zubima i zupčanici
s unutrašnjim ozubljenjem. Strojevima koji se proizvode mogu se brijati
zupčanici do promjera od 5 m i 1,5 m širine.

22.4.1 LEPANJE ZUPCANIKA

Lepanje zupčanika je postupak poboljšanja kvalitete površinske obrade top-

linski obrađenih zupčanika pomoću sredstava za brušenje, impregniranih u
površinu zupčanika s točnim ozubljenjem izrađenog od relativnog tvrdog
plastičnog materijala. Pri tome dolazi do skidanja čestica urađivanjem (ron-
diranjem) zupčanika i alata. Kao i kod brijanja, kod lepanja rade alat i izra-
dak kao i cilindrični zupčanici sa zavojnim zubima. Alat tjera izradak ve-

567
likom brzinom. Pri tome se izradak pomiče tamo-amo u smjeru osi vrtnje.
Okretno gibanje vrši se također u oba smjera. Rashladno sredstvo brizga
se između zubi. Pomoću rashladnog sredstva odnose se i čestice lepanjem
skinutog materijala. Količina skinutih čestica ovisi o brzini relativnog kli-
zanja, stupnju sprezanja (raspodjeli međusobnog pritiska) i veličini pritisaka
izazvanih greškama ozubljenja.
Budući da je brzina relativnog klizanja na dodirnoj točki kinematskih
kružnica jednaka nuli (najveće vrijednosti postižu se na tjemenu i podnožju
zuba), mora se vršiti dodatno radijaino uz istodobno i aksijalno gibanje
radi postizanja ravnomjernog skidanja čestica preko cijelog boka. Mijenja-
njem veličina pojedinih gibanja postiže se ravnomjernije skidanje čestica na
cijelom boku ili jače skidanje na pojedinim zonama boka.
Lepati se mogu zupčani parovi međusobno ili se svaki zupčanik zupča­
nog para lepa posebnim zupčanikom za lepanje. Prednost zupčanika za le-
panje leži u mogućnosti postizanja zamjenjivosti lepanih zupčanika. Nedo-
statak leži u postepenom trošenju zupčanika za lepanje. Lepanjem se naj-
češće želi postići međusobno ujednačavanje bokova, pa zato rad na lepanju
s parovima zupčanika ima u tom slučaju određene prednosti. Postojećim
strojevima mogu se lepati zupčanici promjera do 320 mm, modula 1,25 do
6,5 mm. Na sl. 568.1 prikazan je stroj za lepanje cilindričnih zupčanika i

Sl. 568.1 Stroj za lepanje

zupčanika sa zavojnim zubima. Preduvjet za lepanje su točno predobrađeni

zubi. Neupotrebljivi (škart) zupčanici ne mogu lepanjem postati upotreb-
ljivi. Lepati se mogu cilindrični zupčanici s ravnim i kosim zubima s vanj-
skim i unutrašnjim ozubljenjem. Lepanjem se postiže najfinija površina s
najmanjom hrapavošću. Lepanjem se skida veoma ma!lo materijala (0,02 do
0,Q3 mm po boku).

568
 Posebna paznJa poklanja se kod visokoučinskih prijenosnika lepanju
prijelaznog polumjera zakrivljenja u korijenu zuba, za što se upotrebljavaju
i specijalni strojevi. Pokusi su pokazali da se pravilnim oblikovanjem pri-
jelaznih polumjera u korijenu zuba i njihovim kasnijim poliranjem dinamička
izdržljivost kod jednosmjerno promjell'ljivog opterećenja može znatno po-
većati.
Na sl. 569.1 prikazane su Wohlerove krivulje graničnog opterećenja zu-
ba za zupčanik kod kojeg je prijelazni polumjer korijena zuba pažljivo
obrađen, ali nije lepan i isti takav zupčanik s pažljivo obrađenim prijelaz-
nim polumjerom korijena zuba naknadno lepanim. Lepanje kako se iz slike
569.1 vidi donijelo je povećanje graničnog opterećenja za cijelih 50000 N.

Z2500Xl
cl
oo
f:l 2CXXXXl
'"
·c
'" 150000
'~
~
o.o
\
' .......
.~--
/~pcanik s ~liranim

~f-----L----_
pre aznim radijusom
-
17OO:XlN

~-
-- ~2IlXXlN
t 100000
zupčanik s ppžUivo
obrađenim prelaznim radijusom -

50000

0.1 0,2 0,3 0.1,. 0,5 0,6 0,7 O,B 0,9

- broj promjena N

SI. 569.1 Rezultati opteretivosti postignute lepanjem prelaznog radijusa u

korijenu zuba

22.4.2 LASTENJE UTISKIVANJEM

Pri ovom se postupku nezakaljeni zupčanik valja u zahvatu s najčešće
tri zakaljena i brušena zupčanika pod opterećenjem. Zupčanik koji se lašti
utiskivanjem ne dobiva posebno vođenje, centrira se sam.

22.5. OBRADA STOžNIKA S RAVNIM ZUBIMA

(BLANJANJE, DIOBENO ODVALNO GLODANJE, BRUšENJE,
LEPANJE)

Osnova postupka za obradu stožnika s ravnim zubima jest u valjanju

osnovnog stožnika (stožnik s ravnim bokovima i kutom diobenog stošca 90°)
sizratkom, stožastim zupčanikom. Dva trapezna boka osnovnog stožnika
nadomještena su noževima za blanjanje, koji u toku valjanja vrše i rezno
uzdužno gibanje, sL 570.1. Jedan nož obrađuje lijevi, a drugi desni bok zup-
čanika. Postupak obrade je diobeni, pa je nakon završetka jednog zuba pot-
rebno izvršiti zaokretanje za veličinu koraka, da bi se započela izrada dalj-
njeg zuba. Slika 570.2 prikazuje stroj za obradu u četiri različita radna po-

569
 Sl. 570.1 Princip odvalnog blanjanja
stožnika, lijevo odvaino glodanje,
desno odvaino hlanjanje

Sl. 570.2 Stroj za blanjanje prikazan u četiri radna položaja

570
ložaja. Obično se obrada vrši tako da se zubi najprije grubo obrade, naj-
češće bez valjanja kao fazonsko blanjanje, sl. 571.1 (posebno kod velikih
modula). Nakon toga vrši se fina obrada zuba posebnim noževima.
Strojevima za obradu stožnika s ravnim zubima mogu se obrađivati
zupčanici do promjera 1600 mm, modula m = 30 mm. Strojevima se dodaju
uređaji koji omogućuju izradu uzdužno malo zakrivljenih (bombiranih) bo-
kova sl. 571.2. Noževi su u tom slučaju vođeni vodilicama tako da omogućuju
izradu uzdužno zakrivljenih bokova. Zupčanici s tako uzdužno zakrivljenim
bokovima manje su osjetljivi na greške ugradnje i na deformacije izazvane
opterećenjem. Kod ovako zakrivljenih bokova teže dolazi do rubnih opte-
rećenja.

olot

---
povratni hod
,.... "."..1--------__
_____ b
radni hod

putanja vrha noža

kod ravnih la) i bom-
biranih bokova I bl

Sl. 571.1 Stepenasti oblik Sl. 571.2 Blanjanje bombiranih bokova

noža za predobradu stožnika

DIOBENO ODVALNO GLODANJE STOZNIKA S RAVNIM ZUBIMA

Pri ovom postupku izrada bokova vrši se pomoću dvije glave s noževima
koji imaju ravne bokove. Kut koji čine međusobno oštrice bokova noževa jed-
ne i druge glave jednak je dvostrukom kutu zahvatne crte. Bokovi noževa
predstavljaju zapravo ravne bokove osnovnog stožnika koji se valja s izrat-
kom, stožnikom. Na sl. 572.l.a shematski je prikazan položaj oštrica noževa i
glave s noževima u odnosu prema profilima dvaju susjednih bokova, a na sl.
S72.l.b, položaj noževa i glave s noževima u odnosu prema uzdužnim linijama
dvaju susjednih bokova. Oštrice bokova noževa koji predsjavljaju bokove
osnovnog stožnika vrše tokom odvaljivanja rezna okretna gibanja. Okretnim
i odvainim gibanjem dobiva se niz pravocrtnih, a u odnosu prema uzdužnoj
liniji boka, tangendjalnih rezova koji postepeno oblikuju profil dvaju sup-
rotnih bokova.
Kod nekih postupaka oblikuje se najprije uzubina samo ravnim posma-
kom glave s noževima bez valjanja. Tek nakon toga dolazi do valjanja kojim
se oblikuju profili bokova.
Spomenutim postupkom mogu se obrađivati stožnici do 400 mm prom-
jera, modula 1,6 do 10 mm, širine zupčanika 60 mm.
BUdući da glave s noževima imaju velike promjere (230 do 600 mm), a
širine zupčanika koje se mogu obrađivati su relativno male, nije potreban
uzdužni posmak, ali je zato ograničena širina zupčanika. Uzubina je najdub-
lja na sredini širine zuba, a prema korijenima je plića. Na sl. 572.2 vidi se

571
 a) b)

SI. 572.1 Princip diobenog odvainog glodanja stožnika, a) položaj glave

s noževima u odnosu na visinu zuba, b) položaj glave
s noževima u odnosu na širinu zuba

dio stroja s izratkom i glavama s

noževima. Glave se mogu nastaviti
na bilo koji kut zahvata, a jednim
kompletom noževa mogu se obra-
diti zupčanici svih modula unutar
određenih graničnih vrijednosti
(npr. od m = 3 do m = 6 mm).

272.2 Diobeno odvaino glodanje

stožnika s ravnim zubima pomoću
glava s noževima

BRUšENJE STOžNIKA S RAVNIM I S KOSIM ZUBIMA

Kao alat za brušenje služe dvije tanjuraste ploče koje su radi trošenja
posebnim uređajem automatski stalno regulirane. Bridovi brusne ploče tvore
međusobno bokove idealnog osnovnog stožnika i kreću se naizmjenično uzduž
boka tako da se na unutrašnjem kraju zuba nalazi uvjek samo jedna brusna
ploča. Valjanje između zupčanika i idealnog osnovnog stožnika kojeg tvore
bokovi brusnih ploča, ostvaruje se okretnim gibanjem zupčanika oko osi

572
vrtnje i nagibanjem nosača zupčanika oko vrha stošca. Oba ova pojedina-
čna gibanja međusobno su sinhronizirana. Prelazak na brušenje drugog zuba
vrši se pomoću diobenog uređaja nakon prolaza brusnih ploča preko dužine
bokova. U pravilu bruse se zubi sa zakrivljenjem uzdužne linije boka, ali se
posebnim dodatnim uređajem može istodobno ostvariti i visinska zakrivlje-
nost bokova.
Na sl. 573.1 prikazan je dio stroja za brušenje stožnika s ravnim i kosim
zubima do diobenog promjera od 420 mm (kod i = 8), odnosno 300 mm
(i = 1), modula mn = 2,5 do 8, širine 12 do 100 mm. Broj zubi z = 10 do 120,
a kut dioberrog stošca smije iznositi 7° do 90°. Nagib boka zuba kod stožniL.:
s kosim zubima smije iznositi najviše 30°. Brušenjem se mogu proizvesti
zupčanici kvalitete 3 do 4.

Sl. 573.1 Dio stroja za brušenje stožnika

Slično kao glodanje diobenim postupkom stožnika s ravnim zubima po-

moću glave s noževima, rade strojevi za brušenje bokova zubi tako da su
noževi zamjenjeni brusnim pločama promjera 70 do 390 mm. Brusne ploče
ne vrše ovdje gibanje uzduž boka zuba, tako da su zubi brušeni po cijeloj
dužini boka. To s jedne strane ograničava širinu zupčanika, a s druge strane
daje različite dubine međuzubija (najveća je dubina u sredini širine zuba).
Brusne ploče vrše kod ovih strojeva samo rotaciono gibanje i valjanje. I
ovim postupkom može se postići uzdužna zakrivljenost bokova. Na ovim siro-
jevima mogu se brusi ti stožasti zupčanici diobenog promjera do 400 mm,
modula od 0,5 do 10 mm, širine do SO mm.

."i73
 LEPANJE STOzASTIH ZUPČANIKA

Stožnici koji se ne bruse podvrgavaju se nakon toplinske obrade postup-

ku lepanja. Kao prvo, lepanjem se poboljšava kvaliteta površinske obrade.
Uklanjanje ili izravnanje grešaka ozubljenja može se ostvariti samo u gra-
nicama od nekoliko stotinki milimetra, koliko se materijala može ovim
postupkom odstraniti. Prema tome, lepaju se samo oni zupčanici koji su
obrađeni s dovoljno točnosti i kod kojih su deformacije izazvane toplinskom
obradom održane u dozvoljenim granicama.
Brusne mase Z::1 lepanje sadrže čisti silicij-karbid ili čisti korund. Lepa-
njem se postiže ravnomjernija kvaliteta površinske obrade od one postig-
nute brušenjem. Za vrijeme lepanja dobivaju zupčanici osim okretnog i do-
datna gibanja. Kod nekih izvedaba strojeva za lepanje mijenja se položaj
gonjenog zupčanika u tri smjera: vertikalno, horizontalno, paralelno s osi
pogonskog zupčanika i horizontalno paralelno s osi gonjenog zupčanika. Ver-
tikalni pomak pomiče sliku nošenja od jačeg prema slabijem dijelu zuba,
dok horizontalni pomaci osiguravaju ispravno nošenje. Potrebne veličine po-
maka utvrđuju se na kontrolnom uređaju i prenose na stroj za lepanje.
Stroj dobiva pogon od oscilirajućeg elektromotora, od kojeg se izvode sva
gibanja. Na sl. 574.1 pokazan je vibracioni stroj za lepanje cilindričnih i sto-
žastih zupčanika (vretena se mogu postaviti paralelno ili okomito).

Sl. 574.1 Vibracioni stroj za lepanje stožnika

574
22.6 IZRADA ZUPčANIKA BEZ SKIDANJA čESTICA

22.6.1 LIJEVANJE ZUPčANIKA

Ovdje nije riječ o zupčanicima od lijevanih materijala koji se nakon toka-

'-enja ozubljuju jednim od ranije spomenutih postupaka. Naime, radi se o
7upčanicima koji omogućuju da se lijevanjem dobiju gotovo ozubljeni zup-
čanici.
Lijevanje u pijesku pomoću modela je postupak kojim se dobivaju zup-
čanici namijenjeni grubim strojevima kao što su poljoprivredni strojevi i
strojevi za ručne pogone pojedinih uređaja. Ovako lijevanjem u pijesku do-
biveni zupčanici su neprecizni. Kao prvo model, a time i odljevak imaju
kosinu radi vađenja modela. Odljevak se skuplja, a ovisno o obliku i razli-
čito deformira. Ranije su zupčanici bili izrađiva ni uglavnom lijevanjem. Da-
nas je njihova primjena svedena na navedene slučajeve.

22.6.2 BRIZGANI ILI TLAčNO LIJEVANI METALNI ZUPčANICI

Lako topivi metalni materijali kao što su legure cinka, aluminija, magnezija i
bakra brizgaju se pod pritiskom u gotove čelične točno obrađene forme
zupčanika. Na taj se način može iz jedne čelične forme dobiti vrlo veliki
broj jednakih zupčanika ili dijelova zupčanika. Točnost brizganjem dobi-
venih zupčanika je prilično visoka i odgovara točnosti koja se postiže nor-
malnom obradom. Preduvjet za to je oblik zupčanika koji mora biti takav
da ne izaziva neke nepravilne deformacije. Brizganjem se mogu oblikovati
zupčanici složenih oblika čija bi mehanička obrada bila vrlo skupa. Briz-
ganjem dobivena kvaliteta površinske obrade je vrlo visoka, površine su
glatke i čiste. Jedini nedostatak brizganja kao postupka za izradu zupčanika
leži u tome da se mogu brizgati samo metali s niskom točkom topljenja koji
imaju niska mehanička svojstva, pa su time i nisko opteretivi.

22.6.3 BRIZGANJE (TLAčNO LIJEVANJE) PLASTIčNIH MATERIJALA

Slično kao metalni brizgani (tlačno lijevani) zupčanici proizvode se i briz-

gani (tlačno lijevani) zupčanici od plastičnih materijala. Plastični materijal
zagrijan u cilindru na temperaturi od 200 °C do 300 °C brizga se pod viso-
kim tlakom (= 14000 N/cm2) u metalne kalupe. Ovisno o veličini izratka može
se istodobno brizgati i više izradaka. Točnost postignuta tlačnim lijevanjem
ovisi o vrsti korištenog plastičnog materijala (poliamida, poliuretana).

22.6.4 "LOST-WAX" POSTUPAK LIJEVANJA

Osnovu ovog postupka čini forma (negativ) izrađena od keramike. U takvu

formu ulijeva se materijal s niskom točkom topljenja (olovo, kositar, legura
bizmuta, vosak ili određeni plastični materijali). Nakon skrućivanja dobiven
je model koji ovisno o veličini skupljanja odgovara gotovom izratku. Model
se upotrebljava za dobivanje forme u vatrostalnom materijalu. Zagrijavanjem
forme rastapa se lako topivi materijal modela i iscuri, a u dobivenu formu
ulijeva se materijal za.... zupčanik (čelični lijev, lijevano željezo, nodularni
lijev, bronca ili aluminijska legura).

575
 Ovaj se postupak primjenjuje za dobivanje odljevaka velike tvrdoće koje
ne treba obrađivati ili za dobivanje odljevaka kompliciranih oblika kod kojih
bi mehanička obrada bila skupa ili nemoguća.

22.7 ZUPčANICI PROIZVEDENI SINTERIRANJEM

Za ovaj postupak potrebni su čelični kalupi koji predstavljaju negativ zup-

čanika koji se izrađuje. Takvi kalupi pune se točno odmjerenom količinom
metalnog praha za sinteriranje. Nakon toga vrši se prešanje praha pomoću
čepa koji ima točan oblik zupčanika koji se izrađuje, a odgovara točno ne-
gativu. Prešanje se vrši pritiskom od = 47000 N/cm 2, nakon čega se dobivaju
točno oblikovani briketi zupčanika. Briketi se vade iz negativa isinteriraju
na temperaturi od 1300 °C do 1700 'e. Postupak je automatiziran.
Sinteriranjem se mogu proizvoditi cilindrični zupčanici s ravnim i ko-
sim zubima (~ ~ 15°), modula 0,8 do 4,25 mm, širine 2,5 do 40 mm, promjera
5 do 90 mm.
Isto se tako sinteriranjem dobivaju gotovi zupčanici Ci s utorom za pero)
čija točnost odgovara glodanim zupčanicima srednje kvalitete.

22.8 IZRADA ZUPčANIKA KOVANJEM U UKOVNJIMA

Izrada obuhvaća tri do četiri radne operacije: sabijanje, pretkovanje, gotovo

kovanje i skidanje srha. Kovanje se vrši na toplo. Ponekad se nakon toplog
kovanja vrši završno hladno kovanje. Time se može postići točnost i ispod
0,01 mm. Toplim kovanjem postiže se točnost 'kvalitete 9 do 12. Na sl. 576.1
pokazano je oblikovanje kovanjem u ukovnju stožastog zupčanika. Za ko-
vanje u ukovnjima upotrebljavaju se najčešće čelici za cementiranje ili če­
lici za poboljšavanje.

a) bl dl el

Sl. 576.1 Tehnološki tok kovanja stožnika, a) odrezivanje, b) tokarenje,

c) pretkivanje, d) kovanje na gotovo, e) skidanje srha

Završna obrada u ukovnjima kovanih zupčanika može biti različita: mo-

že se kovati na gotovo (bez dodatka za obradu), hladno kalibrirati ili kovati
s dodatkom za obradu i mehanički obraditi. Kovanje u ukovnjima na kovač­
kim čekićima velike brzine (12 do 50 mis) s udarcima do 200000 Nm izra-
đuju se zupčanici modula 4 do 5 s točnošću od 0,025 mm. Na sl. 577.2 poka-
zan je izradak dobiven kovanjem na čekiću velike brzine.

576
 -j

r-
I

SL 577.1 Otkovak proizveden kovanjem na ćekiću velike brzine

22.8.1 ZUPČANICI PROIZVEDENI PREšAKJEM

Izrada zupčanika prešanjem na hladno obuhvaća četiri postupka: prešanje

s tečenjem prema naprijed, prešanje s tečenjem prema natrag, poprečno i
kombinirano, ovisno o obliku i dimenzijama zupčanika koji se prešaju.
Prešanjem s tečenjem prema naprijed izrađuju se pojedinačni zupčanici
s prirubnicom na jednoj od čelnih površina. Kao sirov ac upotrebljava se va-
ljani materijal puni ili s rupom. Ovim se postupkom mogu izrađivati zup-
čanici promjera do 160 mm, širine 80 mm, modula 2 do 4 mm.
Prl:Šanjern s tečenjem prema natrag izrađuju se zupčanici s unutrašnjim
ozubljenjem.
Prešanjem s poprečnim tečenjem izrađuju se zupčanici samo u izuzetnim
slučajevima.
Kombinirano prešanje s teč~enjem omogućava izradu zupčanika složenijih
oblika.
Hladnim prešanjem uklonjeni su nedostaci toplog kovanja (mala toč­
nost mjcra i oblika). Postupcima prešanja s tečenjem mogu se izrađivati ma-
nji stožnici s \Tatilom i cilindrični zupčanici. Za hladno prešanje upotreb-
ljavaju se, pored ostalog, niskolegirani manganski i kromnikaljni čelici.
Na sl. 577,2 pokazan je primjer hladno prešanog zupčanika.

SL 577.2 Primjer hiadn() prešanog zupčanika

]2:, 2 \;\LJA~':)F IUPčA:'-JIKA

ValFlnk zupč:mika mol.e se vršiti na hladno ili na toplo. Valjanjem se mogu

prOiZHJditi: čelnici s raYJ1im, kosim i strelastim zubima, puž.na kola, stož-
nici s raYnirn, kosim i zakri\'li,-~nim zubima. Valjanje zup(anika na hladnu
može se vršiti na nekoliko nacma. Za hladno valjanje mogu se koristiti svi
ugljični i legirani materijali sposobni za hladno preoblikovanje. Na sl. 578.1
pokazan je način tangencijalnog valjanja s dva valjka koji dobivaju pogon.
Valjanje se vrši na posebnim strojevima za valjanje. Na sl. 579.1 prikazan je
princip hladnog valjanja pomoću tri gonjena valjka, koje se također vrši na
posebnim strojevima za valjanje.

\
\ 3
;-
/

Sl. 578.1 Shematski prikaz tangencijalnog valjanja - 1. je izradak,

2. i 3. su valjci za ozubljenje, 4. obod valjaka

Na sl. 579.2 prikazan je princip planetarnog valjanja pri kojem se valjci

okreću s 900 do 3500 okretaja u minuti, a kroz to dolazi do efekata kovanja.
I za taj postupak postoje strojevi. Ovim se postupkom mogu proizvoditi zup-
čanici kvalitete 5 do 7. Na sl. 580.1 pokazan je tzv. Roto-Flo postupak, a na sl.
580.2 MAAG-ov postupak s alatima koji imaju oblik puža.
Toplo valjanje vrši se pomoću dva valjka u principu na dva načina: pro-
točno valjanje (sl. 580.3) za zupčanike manjih dimenzija do (m =~ 4 mm, prom-
jer 200 mm) i ut isno valjanje za zupčanike većih dimenzija i modula (do
m ~CC 10, promjer do 600 mm). Valjanje se vrši na posebnim strojevima. Za

578
 ~ >0

al bl

SI. 579.1 Valjanje zupčanika pomoću tri gonjena valjka, a) protočno valjanje.
b) valjanje utiskivanjem - l. su pogonski valjci. 2. je izradak

~
3

---
2

----
~--
4

1
----
2
3

Sl. 579.2 Shematski prikaz planetarnog valjanja - l. su valjci za ozubljenje.

2. je nosač valjaka, 3. je izradak

toplo valjanje mogu se upotrijebiti svi ugljični i legirani čelici koji se nor-
malno primjenjuju za zupčanike. Točnost koja se ovim postupkom postiže je
relativno niska, zato se ovako izrađeni zupčanici podvrgavaju često završnoj
mehaničkoj obradi.

579
Sl. 580.1 Valjanje pomoću ozub-
ljenih čeljusti koje se među­
sobno kreću u suprotnom
smjeru

Sl. 580.2 Shematski prikaz valja-

nja zubi zupčanika pomoću va-
ljaka koji imaju oblik puža
(MAAG-ov postupak)

-
Sl. 580.3 Shematski prikaz
toplog protočnog valjanja

580
22.8.3. EKSTRUDIRANJE I HLADNO IZVLACENJE ZUPCANIKA

Kod ekstrudiranja koje se može vršiti na hladno i na toplo, tlači se sirovac

tlačnim čepom kroz otvor matrice. Matrica ima oblik zupčanika s unutraš-
njim ozubljenjem. Ovim se postupkom dobivaju dugačke šipke s vanjskim
ozubljenjem. Rezanjem na potrebnu širinu dobiva se iz profilirane motke
s vanjskim ozubljenjem veći broj zupčanika.
Pri hladnom izvlačenju povlači se žica s profilom vanjskog ozubljenja.
Za izvlačenje upotrebljavaju se nelegirani i antikorozni čelici. Na sl. 581.1
prikazani su izvačenjem proizvedeni zupčanici s mehanički obrađenim kra-
jevima. Izvlačenjem se dobivaju šipke duge do 10 m, s vanjskim ravnim ozub-
ljenjem promjera do 25 mm.

Sl. 581.1 Zupčanici malih modula dobiveni

iz hladno vučenih profiliranih šipaka

22.8.4 ISPITIVANJE ZUPCANIKA

Da bi se dobile vrijednosti dinamičke izdržljivosti u korijenu zuba, dinamičke
izdržljivosti bO'kova, trošenja bokova, otpO'rnost na zaribavanje, toplotnO' sta-
nje kao posljedica trenja i podmazivanja, vrše ispitivanja na odgovarajućim
uređajima.
Dinamička izdržljivost u korijenu zuba zupčanika može se odrediti:
- ispitivanjem (mjerenjem) pomoću pulsatora,
- ispitivanjem (mjerenjem) pomoću tzv. prednaponskog uređaja za
ispitivanje zupčanika.
Na sl. 582.1 prikazana je naprava za upinjanje zupčan1ka kod određivanja
dinamičke izdržljivosti u korijenu zuba pomoću pulsatora. Na sl. 582.2 she-
matski je prikazan pulsator za ispitivanje dinamičke izdržljivosti u korijenu
zuba, a na sl. 583.1 prednaponski uređaj za ispitivanje zupčanika. Pomoću
ovog uređaja može se odrediti, između ostalog i dinamička izdržljivost u ko-
rijenu zuba.
Ispitivanjem pomoću pulsatora i pomoću prednaponskog uređaja želi
se dobiti Wohlerova krivulja s vrijednostima dinamičke izdržljivosti u ko-
rijenu zuba.
Između rezultata dobivenih ispitivanjem dinamičke izdržljivosti u ko-
rijenu zuba pomoću pulsatora i rezultata dobivenih ispitivanjima pomoću
prednaponskog uređaja postoji bitna razlika. Pri ispitivanju dinamičke izdrž-

581
 Sl. 582.1 Naprava za upijanje zupčanika na pulsatoru

Regulacija cikličkog opterećenja

Regulacija srednjeg opterećenja Opruga za ciklična opterećenja
Mj.erač lspitjvani ;. ~ Opruga za srednja opterećenja
sile zupcanlk Uzbudivač centrifugalne sile

Postolje stroja Brojač promjena opterećenja

Broj promjena N ---
/i;n =normalna sila na zub
Fm = statičko srednje opterećenje
'ii =donje granično opterećenje
Fg = gornje granično opterećen j e
R = Fg - 'ii = raspon opterećenja

Sl. 582.2 Shematski prikaz pulsatora za ispitivanje dinamičke izdržljivosti u

korijenu zuba

582
 b

Sl
SP

Vl
EM
-----,'--,.,...=-...---~--

Sl. 583.1 Prednaponski uređaj sa zatvorenim kolom opterećenja

ljivosti pomoću prednaponskog uređaja stupanj prekrivanja i greške ozub-

ljenja imaju utjecaj na dobivene rezultate (dodatna dinamička opterećenja).
Na taj način dobiveni rezultati predstavljaju stvarne vrijednosti dinamičke
izdržljivosti korijena zuba. Kod ispitivanja dinamičke izdržljivosti pomoću
pulsatora u rezultatima nisu sadržani utjecaji stupnja prekrivanja ni do-
datna dinamička opterećenja.
Bilo da se ispitivanja vrše pulsatorom ili I2rednaponskim uređajem, za
dobivanje Wohlerove krivulje pretstavlja skup i dugotrajan postupak.
Primjena skraćenih postupaka za određivanje dinamičke izdržljivosti (Locati)
omogućava da se s daleko manjim brojem zupčanika može odrediti dinamička
izdržljivost u korijenu zuba ako se ispitivanja vrše prednaponskim uređajem,
a s manjim brojem zubi ako se ispitivanja vrše pulsatorom.
Prednaponski uređaj prikazan na sl. 583.1 naziva se i uređaj sa zatvore-
nim kolom opterećenja, na njemu se pored ispitivanja dinamičke izdržljivosti
korijena zuba ispituje izdržljivost bokova, habanje, zaribavanje, toplotno
stanje itd. Princip rada uređaja vidljiv je na sl. 583.1. Elektromotorom (EM)
dovodi preko mjernog vratila (MV I ) snaga koja se prenosi na zupčane parove
ZI' Z2 i Z3, Z4' Zupčanici ZI Z4 povezani su međusobno preko mjernog vra-
tila MV2 s vratilom VI' a zupčanici Z2 Z3 vratilima V 2 , V3 iprirubničkom
spoj kom SP. U koliko se jedna prirubnica spojke SP zaokrene u odnosu na
drugu za određeni kut, narinut će se sistem moment uvijanja. Veličina na-
rinu tog momenta uvijanja odgovara ostvarenoj deformaciji cijelog sistema.
Ako se prirubnice, u ovako međusobno zaokrenutom položaju, povežu me-
đusobno vijcima i učvrste, ostat će u sistemu narinut određeni moment
uvijanja. Veličina narinutog momenta uvijanja odgovara ostvarenoj defor-
maciji.
Pošto u sistemu postoje otpori izazvani silama trenja (trenje između
bokova zubi, II ležajima, otpori uslijed bučkanja, trenje u brtvama), mora
se sistemu dovesti onaj dio snage koja se gubi. Na sl. 584.1 prikazan je smjer
toka snage koja kruži sistemom i koja se gubi za slučaj da se smjer okretanja
poklapa sa smjerom narinutog momenta. Na ovaj način je snaga koju treba
dovoditi radi pokrivanja gubitaka znatno manja od snage koja cirkulira u
sistemu.

583
 PcIRK

Sl. 584.1 Tok snage koja cirkulira i koja se gubi

I
i
~~ ~ ___ ~ ___ ~~~~ _1_2 _~ _______ -!
Sl. 584.2 Prednaponski uređaj sa zatvorenim kolom opterećenja i okretno
uloženog kućišta

584
 Nedostaci prednaponskog uređaja leže u tome što su za ispitivanje
potrebna dva para zupčanika. Jedan par predstavlja pogonski a drugi ispi-
tivani par zupčanika. Daljnji nedostatak je taj što se dinamički odnosi jed-
nog para prenose na drugi. Ovaj se utjecaj može ublažiti elastičnim ele-
mentima.
Za narivavanje momenta u sistem postoje umjesto opisanog načina po-
moću prirubnice i mnogi drugi načini. Uređaj pomoću jednog kućišta okre-
tno uloženog kod kojeg se utezima ostvaruje opterećenje prikazan je na sl.
584.2.
Uređajima prikazanim na sl. 583.1 i 584.2 narivava se konstantan okretni
moment koji se u toku rada uređaja ne može mijenjati.
Postoje, međutim, i prednaponski uređaji s mogućnostima kontinuirane
ili stupnjevane promjene veličine narinutog okretnog momenta. Mogućnost
promjene veličine narinutog okretnog momenta može se ostvariti meha-
nički, električno (mijenjanjem električnog otpora) i hidraulički.
Pomoću prednaponskih uređaja mogu se vršiti ispitivanja čelnika sa
ravnim i kosim zubima, stožnika s ravnim, kosim i zakrivljenim zubima,
hipoidnih zupčanika i planetarnih prijenosnika.

585
 LITERATURA

a) Knjige
.\PITZ, BUDNICK, KECK und KRUMME: Die DIN VerzahmmgstoleranzelJ
und ilzre Amvendung. 3. Auf I. Braunschweig, 1958.
BAšA F. a kolektiv: Konstrukce šnekovych pfevodovek, Praha, 1964, Statni
nakladatelstvi technicke literatury.
BOLEK A., KLEPŠ Z., KOCHMAN J., šEJVL M.: Casti stroju, dil II. Praha,
163, Nakladatelstvi Československe akademie ved.
BOSCH M-ten: BereclZlllllzg der Maschinenelemente, Springer Verlag, 1951.
DECKER K. H.: Masc/Zil1elZelemente, 7. Anlage, Hanser Verlag, Munchen, 1978.
čASOVNIKOV L. D.: Peredači zacepleniem zubčatie i červjačnie M., Mašgiz,
1961, )}Mašinostroenie, 1969«.
DUDEY, WINTER: Zalmrader, Springer Verlag, 1961.
FINDEISEN F.: Nellzeitliclze Masclzinenelemente, Bd III, Schweizer Druck
und Verlaghaus, Zurich 1953.
FRANKE W. D.: Sc1zl71ierstoffe und ihre Amvendwzg, Hanser Verlag, 1971.
FRONIUS St.: Maschil1enelenzente, Antriebselemente, VEB Verlag Technik.
Berlin, 1971.
HLEBANJA J.: Celni zub niki, leoria, proračun i konstmkcija, Univerza v
Ljubljani Fakulteta za strojništvo, Ljubljana, 1972.
JETMAR L.: OZl/bella kola čelni, SNTL, Praha, 1956.
KECK K. F.: Die Zallllradpraxis, Teil I und II. ~. Oldenburg, Munchen, 1956.
KLEIN H.: Die Plmzetel1rad - Ul7llaufriidergetriebe, Hanser Verlag, Mun-
chen, 1962.
Kb HLER G., RbGNITZ H.: Masclzinenteile, Teil 2. B. G. Teubner Stuttgart,
1976.
KRUMME W. KLINGELNBERG: Spiralkegelrader, Springer Verlag, 1966.
KLINGELNBERG : TechlZisclzes Hili sbuch, Springer Verlag, 1953.
KUDRJAVCEV V. N.: Zubčatie peredači, Mašgiz 1957.
KUDRJAVCEV V. N.: Planetarnic peredači, Mašinostroenie, 1966.
LEINWEBER: Tasclzenbuch der Liingenmiissteclmik, Springer Verlag, 1954.
LINDNER N., SCHIEBEL A.: Zalmriider, Band I und II., Springer Verlag,
1956.
LO OMAN N J.: Zahnradgetriebe, Springer Verlag, 1970.
MULLER H. W.: Die Umlaufgetriebe, Springer Verlag, 1971.
NIEMANN G.: Maschinenelemente, Band 2. Berlin: Springer Verlag, 1965.
PAVLOV J. M.: Detali mašin M. - L. »Mašinostroenie« 1968.
REšETOV D. N.: Detali mašin, M. »Mašinostroenie« 1964.
SCHRElER G.: Stirnrad - Werzahnungen, VEB Verlag Technik Berlin, 1961.
STRAUCH H.: Die Unzlaufgetriebe, Hanser Veralg, Munchen, 1950.
OHLENDORF H.: Stirnradgetriebe, Zalznreibung, Verlustleistung und Erwiir-
nung, Vieweg Braunschweig, 1964.
STAMBOLIEV D.: Proračun i konstrukcija zupčanika, Univerzitetska štampa-
rija Skopje, 1978.
THOMAS A. K.: Gru.ndzuge der Verzahnu.ng, Hanser Verlag, 1957.
THOMAS A. K./CHARCHUT W.: Die Tragfiihigkeit der Zahnriider, Hanser
Verlag, Munchen, 1971.
TOCHTERMANN/BODENSTEIN F.: Konstruktionselemente des Maschinen-
baues, Springer Verlag, 1969.

586
TRIER H.: Die Zahntormen der Zahnrader. Springer Verlag, Berlin, 1967.
TRUBIN G. K.: Kontaktnaja ustalost materijalov dlja zubčatih koles, Mašgiz,
Moskva, 1962.
VITAS D., TRBOJEVIć M.: Mašinski elementi, Naučna knjiga, Beograd, 1968.
WINTER H.: Die Tragtahigste Evolvente-Geradverzahnung, Vieweg Verlag,
Braunschweig, 1954.
ZIMMER H. W.: Verzahnungen I. Springer Verlag, 1968.
ZIRPKE K.: Zahnrii.der. VEB Verlag, Leipzig, 1965. VDI-Berichte 47, Zahn-
rader und Zahnradgetriebe, VDI 1961. VDI-Berichte 105, Zahnrader
und Zahnradgetriebe, VDI 1967. VDI-Berichte 332, Zahnradgetriebe,
VDI 1979.

b) Clanci
Bergstrasser M.: Stirnradpaarungen mit Profilverschiebung, Maschinenmarkt
76/1970, str. 1463-1467.
Bosch M.: Das dynamische Verhalten von Stirnradgetrieben unter besonderer
Berucksichtung der Verzahnungsgenavigkeit Industrie Anzeiger 87
(1965), str. 241-250 (1966).
Botsch H.: Einfluss der Oberflii.chnebearbeitung und Behandlung aUf die
Flankenfestigkeit von Stirnriidern aus Vergutungsstahl, Diss. TH
Miinchen, 1966.
Budich W.: Ergebnisse von Versuchen an geschmierten thermaplastischen
Zahnriider, Konstruktion 22 (1970), str. 396-401.
Cornelius E. A.: Tragfiihigkeit und Lebensdauer geradverzahnter Stirnrii.der
aus Ther1Jloplastischen Kunststoffen bei einer Paarung. Stahl/Kunst-
stoff, ASSUG. Mitt. Magdeburg 57., H. 1., str. 30-32.
Cornelius E. A., Budich W.: Untersuchung and Zahnrii.dern aus Acetalharzen.
Konstruktion 22 (1970), str. 103-115.
Dawson D., Higginson G. R.: Theorie der Zahnradschmierung Maschinenbau-
technik 20 (1970), str. 185-190.
Feltkamp K.: Untersuchungen uber Einfluss von Fertigungsfehlern und
Zahnfussausrundungen aUf die Zahnfussbeanspruchung und die Trag-
fiihigkeit gehiirteter Stirnriider. Diss. TH Aachen, 1967.
Fronius St., Bohme H. D.: Erwiirmung, Schierung und Verschleiss. ASUG
Mitt. TU Dresden, 1967. str. 339-361.
Fronius, St., Fridrich G.: Zahnfussfestigkeit und Flankenfestigkeit bei
Zahnradgetrieben. ASUG Mitt. TU Dresden, 1967, str. 313-338. .
Fronius St., Hoch H. G.: Dynamische Kriifte, Gerausch und Qualitiitssicherung
bei Zahnradgetrieben. ASUG Mitt., Magdeburg 4. (1967) 5, str.
362-386.
Hachmann, H., Strickle E.: Polyamide als Zahnradwerkstoffe. Konstruktion
18 (1966), str. 81-94.
Kalkert W.: Untersuchungen uber den Einfluss der Fertigungsgeneuikeit auf
Zahnkraftverlauf und die Flankentragfiihigkeit unghorteter Stirnrii-
der. Diss. TH Aachen, 1962.
Kubo A.: Stand der Berechnung der Fresstragfiihigkeit in Japan, FZG CoIlo-
qium, Miinchen 1973.
Lechner G.: Der Fressverschleiss als Leistungsgrenze von Getrieben, FZG Col-
loquium, Miinchen 1973.
Lechner G.: Untersuchungen zur Schmierfilmbildung an Zahnrii.der, VDI 111,
str. 269-273.
Niemann G.: Schmierfilmbildung, Verlustleistung und Schadengrenzen bei
Zahnriidern mit Evolventenverzahnung. VDI 97 (1955), str. 305-307.
Niemann G., Gartner F.: Mischreibung bei Linienbersuhrung. VDI-Z, Bd 108
str. 201-209.

587
Niemann G., Richter W.: Einfluss der Schmierung aUf die Zahnfalnken -
Tragfiihigkeit. Konstruktion 12 (1960). H. 8. str. 319-321.
Niemann G., Richter W.: WerkstoffeinflUsse zur Zahnflanken - Tragfiihigkeit.
Konstruktion 12 (1960) H. 9. - str. 360-364.
Niemann G., Rettig H.: Dynamische Zahnkriifte. VDI-Z. 99 (1957), str. 89
-96, str. 131-137.
Niemann G., Rettig H.: Weichnitrietre Zahnriider. VDI-Z. 102 (1960) str.
193-202. ~
Niemann G., Ohlendolf H.: Verlustleistung und Erwiirmung von Stirnradge-
trieben. VDI Z (102), str. 216-224.
Rademacher J.: Untersuchungen uber Einfluss wirksamer Flankenrichtungs-
fehler und kreisformiger Breitenballigkeiten auf die Tragfiihigkeit
von Stirngetrieben. Diss TH Aachen 1967.
Rademacher J.: Ermittlung von Lastverteilungsfaktoren fur Stirnradgetriebe.
Industrieanzeiger 89 (1967), str. 31-34.
Rettig H.: Einsatzgehiirtete Zahnriider, VDI-Z 111 (1969), str. 274-284.
Rettig H.: Dynamische Zahnkriifte, FZG Colloquium 1973.
Rettig H.: Die Fresslastgrenze von getriebeOlen. VDI-Z 104 (1962), str. 261-267.
Rjachowskij A.: Stand der Fresstragfiihigkeitsberechnung in UdSSR, FZG
Colloquium, Miinchen 1973.
Seifert A.: Ober die Auslegung von Stirnradgetrieben. VDI-Z 109 str.
231-236.
Winter H., Hirt M.: Die Zahnfussfestigkeit aUf der Grundlage der wirklichen
Spannungen. VDI-Z 116 (1974), str. 119-126.
Winter H., Hosel Th.: Tragfiihigkeitsberechnung von Stirn und Kagelriidern
nach DIN 3990, VDI-Z 111, 1969. str. 209-218 ..
Winter H., Weiss T.: DIN/ISO Tragfiihigkeitsberechnung von Stirnriidern.
VDI-Ber.ichte Nr. 332, 1979, str. 8-11.
Winter H., Brossmann U.: Zur Zahnfusstragfiihigkeit von Schriigsstirnriidern
- Einfluss von Fussausrundungen und Schriigungswinkel.
VDI-Berichte Nr. 332, 1979., str. 33-36.
Zapf G., Giinter M.: Zahnriider aus Sniterwerkstoffen, Maschinenmarkt 74
(1968), str. 183-186, 336-338, 482-488.

e) Standardi
JUS M. Cl. 011, JUS M. Cl. 012, JUS M. Cl. 015, JUS M. Cl. 016, JUS M. Cl.
030, JUS M. Cl. 031, JUS M. Cl. 032, JUS M. Cl. 033, JUS M. Cl. 034,
JUS M. Cl. 035, JUS M. Cl. 036, JUS M. cl. 039, JUS A. Al. 020, 040.
JUS standardi za Ulja: JUS B. H3. 302-307, JUS B. H3. 102, 103, 135,136, 137,
138, JUS B. H3. 211-215.
DIN 3960, DIN 3961, DIN 3962 Bl. 1-4, DIN 3963, DIN 3964, DIN 3975, DIN
3976, DIN 3971, DIN 3990 Bl. 1. bis 10, 1970, DIN 3990 Bl. 1 u. 2,
1973, DIN 3992, DIN 3994, DIN 3995, DIN 3999.
ISO R 31/1 1965, R 31!ii 1958, R 31!III 1960, R 701 1968, R 1000 1973, ISO/TC
60/WG 6 Dokumenten 192 E, 193 E, 201 E, 202 E.
VDI-Richtlinien 2151 Bl. 1 u. 2, 1971; 2159, 1970; 2226, 1965.
AGMA: 220,02, 1966; 221.02, 1965; 221.02A 1966; 22l.02B, 1966; 225.01, 1967;
226.01, 1970; 229.15, 1970; 250.02, 1955; 251.01, 1964; 254.01, 1955;
254.04, 1955; 271.03, 1963; 295.03, 168; 223.01, 1969; 420.03, 1963;
421.03, 1969; 408.04, 1969.

588
 KAZALO
Akumulacioni postupci toplinske
obrade 494
Almenove jednadžbe 208
Arhimedov puž 382
Blokova hipoteza 208
bočna zračnost 67, 91, 107
brijanje zubi 566
broj zubi ekvivalentnog stožnika 300
broj zubi dopunskog stožnika 333
broj zubi zupčaste ploče 301
brušenje stožnika 572
brušenje zubi 562
brzina klizanja 15, 16, 238, 308, 352
brzina klizanja pužnih ;prijenosnika
403
brzina na vijčanicima 352
bučnost 107
cementiranje zupčanika 494
centralno podmazivanje 525
cilindrični zupčanici sa zavojnim
zubima 351
cikloidni bokovi 32
cikloidni profili rotora puhala 27
cikloidno ozubljenje 25, 26
cikloidni stožnici 348
čelni korak 219
čelni korak zahvata 219
čelni kut zahvatne crte 216
čelni modul 217
čelnici s helikoidnim zubima 5, 212
čelnici s kosim zubima S, 212 '
čelnici s ravnim zubima 5
čelnici sa strelastim zubima 6, 279
čelnici sa strelastim zubima i istekom
za nož 6
debljina zuba 9, 51, 231, 242
devijacija 103
diobeni korak 32
diferencijalni prijenosnik 462
difuzioni postupci toplinske obrade
494
dinamička izdržljivost 162, 167, 169
dinamičke greške ozubljenja 107
POJMOVA
diobena kružnica 7
diobeni stožac 287
dodirnica profila 11
dopunski stošci 291
dopušteno kontaktno naprezanje 189,
256, 325
dopušteno naprezanje u korijenu zuba
162
dupleksni puž 388
dužina dodirnog luka 36
dužina izvodnice diobenih stožaca 296
dužina zahvata 14, 36
dvostruki čelnici s kosim zubima 6
dvostruki planetarni prijenosnik 452
ekstrudiranje zupčanika 581
ekvidistantne evolvente 29, 32, 33
ekvivalentno ozubljenje 290
clastohidrodinamička teorija
podmazivanja 516
cIloidni stožnici Oerlikona 342
emulgiranje ulja 524
epicikloida 23, 26
E-puž 384
evolventa 28
evolventa kugle 287
evolventa funkcija 30, 54
evolventni bokovi 32
cvolventni puž 384
evolventno ozubljenje 26, 28, 32
faktor hrapavosti 172, 190
faktor klizanja 18, 19
faktor materijala 178, 324
faktor oblika puža 389
faktor oblika zuba 151, 178, 277, 324
faktor pomaka 47, 48, 230, 307, 335
faktor prekrivanja 180, 256, 324
fatkol' raspodjele opterećenja na
pojedine zube 155, 157, 160, 184,
277, 325
faktor raspodjele po dužini boka 160,
184, 325
faktor sigurnosti 174, 194
faktor skraćenja tjemena glave 71
589
faktor učešća opterećenja 154, 277
faktor utjecaja brzine 192
faktor utjecaja nagiba boka 253
faktor utjecaja očvršćavanja 193
faktor utjecaja ulja 190
faktor utjecaja veličine 171
faktor vijeka trajanja 171, 192
faktor visine zuba 43, 46
faktor zareznog djelovanja 173
fazonski postupci izrade i obrade
zupčanika 551
fiktivni broj zubi 219, 220
fiktivni cilindrični zupčani k 219
generatrisa 28, 29
Gleasonovi lučni zubi 346
globoidni oblik puža 378, 386
globoidni oblik pužnog kola 378
G - puž 386
granica opteretivosti zupčanika 128
granica zašiljenosti 53, 308
granična tjemena debljina zuba 52
gramcm broj zubi 46, 47, 52, 223, 225
granični broj zubi pužnih kola 400
granični broj zubi stožnika 302
grecanje zubi 566
gubitak snage čelnika s ravnim
zubima 547
gubitak snage planetarnih prijenosni-
ka 468
gubitak snage pužnih prijenosnika
410, 411
habanje zupčanika 127
Hertzovo kontaktno naprezanje 175
Hertzov pritisak 123
hidrodinamička teorija podmazivanja
513
hipocikloida 26
hipoidni zupčani parovi 6
hipoidni zupčanici 350
H - puž 397
indeks viskoznosti 523
indukciono kaljenje 509
inicijalno rupi čenje 123
inklinacija 103
interferenca 43, Sl
iskoristivost 142, 146, 547
iskoristivost planetarnih prijenosnika
468
iskoristivost pužnih prijenosnika 408
iskoristivost u stanju samokočnosti
409
iskoristivost vijčanika 355
590
ispitivanje pomoću pulzatora 581
ispitivanje prednaponskim uređajem
583
izvlačenje zupčanika 581
jedinična evolventa 30
karbonitriranje zupčanika SOS
Kelleyove jednadžbe 209
kinematska kružnica 6, 33, 35
kinematski cilindar 6
kinematska ploča 287
kinematski pol 6, 33
klizanje IS, 267
količina ulja za podmazivanje 531
kombinirani postupci toplinske obra-
de 512
kontaktno naprezanje 82, 175, 178, 187
kontrola zračnosti između bokova 104
K - puž 384
korak 7
korak kinematske kružnice 68
korak na temeljnoj kružnici 232
korak zahvata 37, 219
korekcija bočne linije 93
korekcija profila zuba 93
korozija 115
korozija trenja 120, 127
kovanje zupčanika 576
kružna zračnost 91, 107, 109
kut nagiba boka 213, 215, 230
kut nagiba boka na temeljnom
cilindru 181, 213, 218
kutovi diobenih stožaca 294
kut zahvatne crte 33, 35
kvalitet površinske obrade 116
lepanje stožnika 574
lepanje zupčanika 567
ležištenje puževa 426
lijevanje zupčanika 575
lomovi zbog umornosti 120
lukovi sprezanja 13
maksimalni stupanj prekrivanja 43
maksimalna iskoristivost pužnih
prijenosnika 410
materijali puževa 427
materijali pužnih kola 433
materijali za zupčanike - duroplasti
479
materijali za zupčanike - nemetali
473
materijali za zupčanike - obojeni
metali 476
materijali za zupčanike - sinterirani
materijali 476
materijali za zupčanike - tehnoplasti
482
međuzupčanici 144
minimalni broj zubi 52
mirnoća hoda 84
modul 8, 197, 198, 200
nasilni lomovi 121
-.
naprezanje u korijenu zuba ISO, 252
nazivna obodna sila 129
nazivna snaga 137
nazivni okretni moment 137
nepravilnost zahvata 84, 274
nitriranje u pUnu 507
nitriranje u soh~oj kupelji 506
N - oblik puža 383
normalni korak 219
normalni korak zahvata 219
normalni modul 216
nosač planetarnog kola 446
nosivost bokova 128
nosivost korijena 128
nosivost II odnosu prema trošenju 128
nosivost u odnosu prema zaribavanju
128
nulti parovi 57, 66, 76, 233, 271
nulti zupčanici 40, 54
0,5 ozubljenje 88
obodna sila 139, 2S'!
obodna sila po jedinici širine zuba 151
obrada zupčanika 569
odstupanja aksijalnosti 100
odstupanja centričnosti 100
odstupanja diobenog koraka zubi 100
odstupanja dobivena sprezanjem 101
odstupanja paraleInosti 103
odstupanja razmaka osi 103, 111
odstupanja temeljnog koraka zubi 100
odvaIni postupci obrade zupčanika 558
oktoida 288
opći zakon ozubljenja 11
opteretivost bokova 174, 255, 339
opteretivost korijena zuba 147, 252,
277, 323, 338
opteretivost u odnosu na zaribavanje
208
opteretivost vijčanika 356
opteretivost zupčanika od duroplasta
482
opteretivost zupčanika od termoplasta
485
ortocikloida 23, 25
osni razmak 8, 35
osnovni stožnik 301, 305
oštećenje bokova 128
oštećenje zuba 119
ozub nica s valjcima 28
ozubljenje u točki 27
paloidno ozubljenje 347
pitting 122
pjenjenje ulja 524
plameno kaljenje 511
planetarni prijenosnik 446
planetarni prijenosnik s dva stupnja
slobode 462
planetarni zupčanik 446
podmazivanje rukom 526
podmazivanje uronjavanjem 525
podrezanost 43, 46
pogonska kvaliteta zupčanika 106
pogonski faktor 129
pogonski kut zahvatne crte 35, 70, 240
pogonski uvjeti 114, 115
pogonsko opterećenje zupčanika 114
pojedinačna odstupanja zupčanika 104
pojedinačni zupčanici 47
polumjer zakrivljenja bokova 148, 176
polumjer zakrivljenja podnožja 36,
150
polje zahvata čelnika s kosim zubima
225
polje zahvata pužnih prijenosnika 396
pomak profila 47, 72, 230, 296, 305
pomak profila pužnih prijenosnika
401
pomoćni faktor raspodjele 156
postrani pomak profila 305, 306
postrani i visinski pomak profila 305
postupci izrade i obrade zupčanika
551
postupci površinske toplinske obrade
493
postupci toplinske obrade akumula-
cioni 494
postupci toplinske obrade difuzioni
494
potrebna količina rashladne vode 550
potrebna količina ulja za punjenje
550
povratni planetarni prijenosnik 452
pozitivni pomak 49
preklapanje bokova 51
prekrivanje profila 68
prešanje zupčanika 597
prijemna kontrola zupčanika 104
prijenosnici sa stepenastim parovima
146
591
prijenosni omJen 6, 54, 143, 144, 146,
293, 352
prijenosni omjeri dopunskih stožnika
324
prijenosni omjeri pužnih prijenosnika
375, 404
profilna zračnost 91, 107, 248
profil ozubnice 35
produžena evolventa 28
progresivno rupičenje 124
put zahvata 13, 37
puž 376
pužni prijenosnici s cilindričnim
pužem 6
pužni prijenosnici s globoidnim
pužem 6
pužno kolo 376
radijalna kontrola sprezanjem 102, 111
radijalna zračnost 91
radijaino bacanje 100
razmak osi 10, 35, 68, 72, 227, 241, 352
relativna brzina klizanja 15
relativni polumjer zakrivljenja 176,
278
relativno gibanje satelita 467
ručica planetarnog prijenosnika 446
rupičavost 120, 122
samokočenje 409
satelit 448
sigurnost protiv loma zuba pužnog
kola 420
sigurnost protiv opasnosti stvaranja
rupičavosti 419
sigurnost protiv previsokih tempera-
tura pužnih prijenosnika 417
sigurnost protiv progiba vratila puža
422
sigurnost protiv zaribavanja 357
sile na pužu i pužnom kolu 404
sile na zubu čelnika 138, 248
sile na vijčanicima 354
sile na zubu stožnika 317, 330
sinterovanjem proizvedeni zupčanici
576
sistem tolerancija 105
skraćena evolventa 28
specifično klizanje 19, 81
spiroidni prijenosnik 387
srednja linija standardnog profila 35
stabilnost ulja 523
standardni profil 35
standardni razmaci osi 87
592
standardni zupčani prijenosnik 446
statičke greške ozubljenja 107
stožnici sa strelastim zubima 6, 341
stožnici sa zakrivljenim zubima 6, 342
stožnik s kosim zubima 6
stožnik s mimosmjemim osima
vratila 6
stožnik s ravnim zubima 6
stupanj prekrivanja 14, 37, 89, 225,
276, 331
stupanj prekrivanja bočne linije 181.
228, 276, 331, 345
stupanj prekrivanja podnožja Sl
stupanj prekrivanja pužnih prijenos-
nika 389, 400
stupanj prekrivanja stožnika 304
stupanj prekrivanja tjemena 51
stupanj prekrivanja ukupni 228, 332,
345
sulfiriziranje 210, 507
sunčani zupčanik 448, 453
širina uzubine 9, 35
širina uzubine na kinematskoj kruž-
nici 68
širina zupčanika 196, 315
šumnost 107
tangencijalna kontrola sprezanjem
102, 111
temeljni korak 32
temeljna kružnica 28, 33, 34, 217
TENIFER postupak 210
tjemena debljina zuba 49
tjemena zračnost 9, 71, 242
termokemijski postupci toplinske
obrade 494
tlačni kut 9
tolerancija bočne linije zuba 94
tolerancije debljine zuba 96
tolerancije mjere preko većeg broja
zubi 99
tolerancije profila zuba 94
tolerancije tijela zupčanika 94
Tredgoldov postupak 291
trenutna točka dodira 10, 11
trenje 142
trošenje zupčanika 127
ukupni stupanj prekrivanja 228
ulja za podmazivanje zupčanika 532
unutrašnja dodatna dinamička
opterećenja 130, 132, 133, 135
unutrašnje ozubljenje 53, 262
valjanje zupčanika 577 Wildhaber-Novikovljevo ozubljenje 280
valj na crta 33
vanjska dodatna dinamička optere- zahvatna crta 28, 33
ćenja 129 zahvatne crte pužnih prijenosnika 396
veličina pomaka 47 zahvatni korak 32
zahvatni kut 9
Vieker-Bostock-Bramley-Moore zahvat profila boka 14
ozubljenje 280 zaribavanje 125
vijčanici 6, 351
zašiljenost tjemena zuba 52
vijek trajanja 82 zavojnica puža 375
virtuelni broj zubi 333 zbroj faktora pomaka profila 71
visina podnožja zuba 9 ZE puž 384
visina tjemena zuba 9 ZK puž 384
visina zuba 35 ZN puž 383
visinski i postrani pomak profila 307 zračnost između bokova 107, 247
visinski pomak profila 305, 306 zupčasta ploča 300
viskoznost 522 zupčanici sa strelastim zubima 215
V minus zupčanici 49, Sl zupčanici u slogu 47
V nulti parovi 61, 63, 64, 66, 76, 271, zupčani par S
310 zupčani par s unutrašnjim kosim
V nulti zupčanici 54 zubima 6
V parovi 66, 240, 273, 311 zupčani par s unutrašnjim ravnim
V plus zupčanici 49, Sl zubima 6
V zupčanici 48 zupčani prijenosnik S

593
 Prof. dr Eugen Oberšmit
OZUBLJENJA I ZUPCANICI

Izdavač
Sveučilišna naklada Liber
Zagreb, Savska cesta 16

Za izdavača
Slavko Goldstein

Glavni urednik
Milan Mirić

Urednik
Lepa Rubelli-Ligutić

Lektor
Đurđa 2:ivković

Vanjska oprema
Mihajlo Arsovski

Tehnički urednik
Kate Zorzut

Crteži
Zvonko Grgek

BR. MK 296

Tisak: Liburnija, Rijeka