PRVI DIO:

POBJEDNICI
DRUGE IGRE GLADI
Kad smo našli majku s užetom oko vrata, sve što sam čula je vrisak mog brata i sve je na trenutak
nestalo. Samo sam ga gledala kako miče majčino viseće tijelo i pokušava ga skinuti. Penje se na
stolicu, pokušava otpetljati uže stisnuto oko njenog vrata, ali joj nema spasa. Nije se ugušila,
puknuo joj je vrat. Nakon nekog vremena prereže uže nožićem, ali njeno tijelo samo kao predmet
padne na pod.
U tom trenu vidim kako se potpuno uznemiri, stisne oči i skače, vjerojatno vrišti, ali ne čujem ga.
Što je očekivao, da će se dočekati na noge? Vidim da joj je pri padu lubanja napuknula i širi se po
tlu mrtva krv. Toga sam se nagledala u areni, a pogotovo kad sam Comfori skončala život. Gledam
samo tu mrlju kako se širi i ubrzo mi svijet prekrije crnilo i sve se oko mene isključi.
Budim se u krevetu i osjetim lagano pulsiranje na glavi. Točno na tom mjestu mi se debela gaza
nalazi. Ne znam koliko sam jako udarila glavom i ne mislim pitati. Dobro znam što se dogodilo,
jučer nas je predsjednik posjetio i nakon što sam napala vlastitu majku, koja nije učinila ništa više
od mene, to jutro se objesila dok smo bili u lovu.
Ne nalazim se u svojoj kući, ali poznam ovu kuću. Izgrađena je od drva, kao naša, nešto šira s peći,
stolom, ormarom i širokom slamnatom madracu. Ovdje je Gem živjela, gospodin Twinkle ovdje
živi, njen otac. Tu su me doveli, nema još nikoga, ali se ne mičem, nego se skupljam u kut. Je li
prošao dan ili ovaj još traje? Sjećam se kako su objesili stotine ljudi pred palačom pravde. Netko
sad želi moju krv, netko iz mog okruga.
Moldavit se brzo pojavljuje na vratima i trči do mene. "Malachite?" trči do mene. "Malachite, znaš
li što je mama učinila?"
Znam, dobro znam, ali ne odgovaram. Nemam snage za odgovoriti, nemam snage za ikoju emociju,
kao da sam potpuno isključena. Moja jedina zaštita i potpora je nestala. Njegovala me je dva
mjeseca, po cijele dane nakon Igara. Zanemarila je zaradu, zanemarila je sve zbog mene, a ja sam ju
svojim divljanjem poslala u smrt.
"Malachite?" gospodin Twinkle sjeda kraj mene. Stavlja mi ruku na rame kao neku potporu, ali ne
utječe nikako na mene. Moldavit je tu, ali što ako i on nestane? Ne mogu ga zaštititi. Za dvije
godine mogu mi ga odnijeti Igre. Ako ne te godine, slijedećih pet godina je rizik. Kako da ga
zaštitim od Kapitola.
"Malachite? Znaš li što se godilo?" pita me čovjek, ali ne odgovaram, samo zurim u jednu točku.
"Sjećaš li se ičega?"
Sve je jasno kao dan, otkad su Gem upucali, oni dani u kavezu, oni u areni, ni trenutka nisam
zaboravila sve do jučer, ali ne odgovaram, nemam snage, nemam života, nešto je od mene pobjeglo
otkad sam vidjela majku na užetu.
"Malachite?" Moldavit sad plače. Misli li da je mene izgubio? Vjerojatno.
"Vjerojatno je u šoku." reče gospodin Twinkle. "Pustimo ju na tren."
Na tren. Kad bi barem postojao tren od čega bi se ja isključila. Moldavit još plače, pada mi u
naručje i obgrli se mojom rukom. Zašto je on sve ovo trebao pretrpjeti? Kad sam ja bila njegovih
godina imala sam oba roditelja i nije bilo Igara, nitko ni nije mislio da bi nešto tako palo Kapitolu
na pamet. Godinu dana kasnije je počeo, ali smo se zajedno držali, kao obitelj, sve dok nismo oca
izgubili, pa i majku.
Cijeli dan čekaju da progovorim, ali se ne mičem, zurim u neku točku. Kad su mi dali jesti i piti,
nisam reagirala, nisu me mislili siliti da jedem ili pijem, ali nisam ni kapi vod popila. Samo kad se
spustila noć i više nisam mogla držati oči otvorenima.
Sljedeći dan me gospodin Twinkle budi jer je majci sprovod. Ipak mogu ustati iz kreveta i odjenuti
se u crnu odjeću koju su mi donijeli. Na sprovodu mislim da će im drveni lijes probuditi neke
emocije, ali ništa. Gledam samo u taj lijes, dok moj brat plače i drži se mene. Samo tupo zurim dok
mi drugi izražavaju sućut, a i dok ga spuštaju u raku, pokrivaju crnom zemljom, te hrpom latica.
Sve je isto, ne mogu pokazati nikakvu emociju ni da sam svjesna okoline, hodam kuda me vode, a
pa opet padam na krevet.
Gospodin Twinkle mi donosi vode, ali ovaj put sa suhim grlom pijem. Navečer mi daju nešto mesa
koje jedem. Apetit je još tu, emocije nisu, čini se ni da ja nisam. Ne znam više ni gdje su mi misli,
samo gledam u jednu točku tupim očima, a ni mozak ne mogu pokrenuti.
Tu večer opet spavam u tom krevetu, Moldavit uz mene šćućuren. Grli me, skuplja se sve više, kao
da istječem iz te olupine koju zove svojom sestrom. Šteta što sam uz tu olupinu vezana, ta je
olupina bila u areni, mnogi ju sad gledaju sa sažaljenjem ili mržnjom.
Opet ujutro uz mene se nalazi Moldavit i pokazuje mi praćku. "Želiš li vani?" pita me. Ovaj put
samo tresem glavom. "Malachite?" zaplače. "Što i tebe gubim? Zašto si se vratila iz arene da mi ovo
napraviš?"
Ovo pogađa poput noža. Je li ovako nož fizički boli? Sve mislim da ću pustiti suzu, ali se ništa ne
događa, i dalje sam prazna. Moldavit opet pada na mene, sakrije lice među grudi i plače. Ovaj put
ga sama grlim. Sjetim se da me ovako Carnelian tješio cijelo vrijeme, sve dok nije izgubio utrobu
zbog mene.
Moldavit se ne može utješiti, baš ni kao ja prije arene, pa ni u areni ni iza nje. Kako je reagirao kad
je vidio što radim u areni? Sestra na ekranu kolje jednu djevojku, a kod kuće se ne može ni
pokrenuti. Kakav sam to primjer? Zašto me uopće želi, zašto pada u moje ruke?
Siroti Moldavit je skoro plakao cijeli dan, dok je ga gospodin Twinkle ostatak dana tješio. Tako je
bilo i sljedećih dana, bila sam mutava, bez razgovora, bez emocija, kao da je Kapitol sve iz mene
isisao. Gospodin Twinkle je preuzeo brigu o nama da ne završimo u sirotištu. Kako bi me tek djeca
gledala na istom mjestu gdje je Carnelian proveo posljednje četiri godine života. Možda bi me netko
s nožem u vrat probudio.
Živjeli smo u njegovoj kući, dok je on radio po cijele dane, Moldavit me čuvao. Zanemario je školu
zbog mene, profesori su mu to oprostili, a ja sam školu davno zanemarila. Ne znam što bi mi više
trebala, kako bi me djeca gledala, moji prijatelji. Sad me se boje, prije su me obožavali, baš kao i
Gem.
Pokazuju mi slike, moja obitelj, Gem i ja otkad smo bile malene djevojčice. Sve su se to činila kao
jednostavnija vremena, zatim je došao i rat, a kasnije i Igre, i baš sam a morala sudjelovati u
prvima. Zapravo baš sam morala ja pobijediti.
I mjeseci prolaze, a ja ne izustim i riječi, već mi je prešlo u naviku. Ljudi me gledaju kao neko
strano biće s druge planete, ali naviknula sam. Znam da nikad neću biti normalna, u ničijim očima i
jednom, kad smo Moldavit i ja šetali po trgu, vidim na jednom televizoru, opet se reklamiraju Igre
gladi, po drugi put. Novo dvoje djece će biti izabrano.
"Ne opet." prozborim tiho, iako sam znala da dolaze. Opet isto mjesto, ista pravila.
"Malachite?" Moldavit me snažno hvata za ruku, kao da sam se probudila iz groba. "Malachite."
Samo zurim u tu reklamu, pojavljuju se neki dijelovi s prošlih igara u reklami, samo ne krvavi. Tu
su Comfora, Puntalis, Carnelian, Clementine i ja kraju ja, od platforme s crvenim očima od plača,
do djeteta u krvi koje prestaje bosti Comforu, a tu je i dalje onaj ubojiti pogled.
"Malachite?" trese me. Okrećem glavu prema njemu. U šoku je, sad on ne govori. Je li moguće da
su se sad uloge zamijenile? Ne, i samu sebe sam šokirala, ovo je prvi put da sam ga pogledala otkad
nam je majka umrla.
"Tu sam." rečem u šoku, kao da sam uskočila u novi svijet, ali zapravo sam cijelo vrijeme tu. Skače
mi oko vrata i grli me. Jedva se držim na nogama, čini se da je zadnjih mjeseci otežao. Je li
narastao? Nisam primijetila. Toliko sam bila odsutna. Ali znam da će jednom dana mene prerasti,
pogotovo ako se zadržim na ovoj visini.
Moldavit me odvodi kući i zove ga. "Gospodine Twinkle! Malachite je progovorila." Čovjek izlazi
zbunjen. Sad se i on čudi jer ga gledam pravo u oči. Saginje se i ljubi me u tjeme.
"Znaš što se dogodilo s tvojom majkom." reče.
Samo kimnem, ne želim to ponavljati. Ulazimo u kuću i oni dvoje slave s puretinom napunjenom s
nešto metvice, nane i komorača. Specijaliteti iz rata su i dalje ostali u mnogim glavama, ali s Igrama
rat neće nikad prestati, a pogotovo s Mirovnjacima na svakom koraku.
Sad kad sam malo svjesnija okoline, vidim da se stanje u našem okrugu oporavilo, dosta brže nego
u drugima. Ne znam je li zato što je Kapitol pokazao više interesa za pobjednički okrug ili zato jer
smo i prije bili najbogatiji okrug, pa zato prvi napredujemo.
Gospodin Twinkle dobija više novca za svoj rad, a s time je i kvalitetnija hrana. Moldavit raste, ali i
ja s njim. Sada pomalo počinjem sličiti ženi, ma da tragovi pothranjenosti još ostaju i nikad neću
imati bujno žensko tijelo kao što je moja majka imala prije rata. Ali bit ću viša, s više mesa na
kostima. U okrugu nema onoga na kome izgladnjelost nije ostavila traga, pa čak i na
gradonačelniku, najbogatijem čovjeku u okrugu, njegovoj ženi i djeci. Na djeci se vidi mala visina i
tanki slojevi mesa, a na odraslima rana starost.
I došlo je to vrijeme, Igre gladi po drugi put. Jedina je bila prednost što opet ne moram stajati na
Žetvi među skupinom djece. Za sad je jedna od dobrih strana što se u arenu dva puta ne ide, osim
ako se ne izmijene planovi s vremenom.
Stojim u pozadini s ljudima, dok stotine djece se drže u skupinama, neki još idu sa mnom u sa
mnom u školu, a dogodine će Moldavit ući u skupinu dvanaestogodišnjaka. Modra spodoba, koju
smo Gem i ja ismijavale opet govori isto, ide himna, gradonačelnik čita Zakletvu kao i lani te se čita
moje ime, prve i do sad jedine pobjednice.
Modra spodoba uvlači ruku u staklenku s papirićima, ženskim imenima. Grlim Moldavita s leđa kao
da će mi njega oduzeti. Modra spodoba čita ime. "Safira Grimm." Iz reda petnaestogodišnjakinja
izbija visoka, ali tanka djevojčica. U bijeloj dugoj haljini Mirovnjaci ju odvode na pozornicu.
Djevojčica ima izgubljen pogled, jako je lijepa, kovrčavih kosa skupljenih crvenom vrpcom, a oči
krupne i toliko zelene da ih ja čak uočim. Modra spodoba plješće, ali opet nitko za njom. Barem
nitko nije bio upucan. Modra spodoba sada vadi ime dječaka. "Lux Topaz." Lux izlazi iz gomile
sedamnaestogodišnjaka. Visok je otprilike kao Carnelian, samo nešto mršaviji, ali ima onaj isti
ubojit pogled kad se okrene prema publici. On bi nam mogao biti dobra prilika, jer koje su šanse da
opet pobijedi netko sitan kao ja. Koje su šanse da opet Okrug 1 pobijedi uopće? Vjerojatno nikakve.
Nakon što se rukuju pod prisilom, vuku ih u Palaču pravde i svi idu kući.
Imam sreće što ih ne poznam. Carneliana sam znala prije iz viđenja i uvijek je bio strah i trepet, a
prije arene je pokazao svoju nježnu stranu. Još sama ne znam je li planirao preživjeti ili osigurati da
Okrug 1 pobjedi. Barem mu je ovo drugo pošlo pod rukom. Jedina je sreća bila što nismo nas dvoje
ostali u finalu.
Dok je Moldavit u školi, a gospodin Twinkle na poslu, palim televizor jer su nam napokon uspjeli
vratiti struju. Isprva samo neka propaganda o ratu, a kasnije najavljuju da je Igre gladi početi ujutro,
s istog mjesta. Tako brzo? Čini se da nema sramoćenja više u kavezima, vjerojatno zbog onog
dječačića kojem je dječak iz dvice slomio vrat. Još se sjećam tog prizora.
Za dva dana ih snimaju kako ih odvode iz teretnih vagona punih smrdljive ribe, neki povraćaju
odmah pri izlazu od smrada, svi u lancima. Ovaj put nema nikoga iz Kapitola da ih gađa sa
smećem. Dvica i ovaj put se sastoji od dva diva, pogotovo dječaka, četvrtica izgleda dobro, samo
nešto mlađe, neki su maleni kao ja, a neki kao i Volta.
Uvode ih u arenu. Djeca izlaze iz tunela i opet staju na platforme. Ovaj put nitko ne govori ništa
glupo pa platforma ne eksplodira. Safira djeluje izgubljeno, kao što sam i ja, Lux je usredotočen na
oružje, kao dvica, četvrtica, pa čak i sedmica. Kad čuju zvono, Safira, odmah trči u tunel, kao i
najmlađi, Lux grabi mačetu i prereže vrat dječaku iz devetke, te raspara utrobu djevojčici iz trice
koja nije ni zgrabila oružje. Carnelian je lani ubio djevojčicu iz osmice da joj uzme praćku i dade ju
meni, Lux je ubio da ubije.
Na pokolju ih je ovaj put mrtvo četrnaest, većinom su krivi dvica i četvrtica, dijelom desetka,
sedmica i jedinica. Ubrzo kreće klanje po tunelima, brže nego lani, jer se ne drže posvećenici dalje
jedno od drugog. Safira i Lux se nalaze za nekoliko sati, on joj nudi zaštitu, jer ona nema ništa, čak
ni džepni nožić. Lutaju tunelima u beskonačnost.
Lani smo mi imali vodu ispod zemlje, vjerojatno da nas se drži u boljem stanju, ovaj put su sva
vrata sazidana. Jedino što se može naći je poneka boca puna vode, ali nalazi ju dječak iz Okruga 3 i
dvoje iz devetke. Safira i Lux se i dalje drže zajedno, mnoga djeca se počela jesti miševe, štakore,
kukce i guštere, jer su mnogi već izgladnjeli. Lux i Safira ih ne diraju.
Kako nema kremena, svi jedu sirovo, osim dječaka iz trice koji je upalio vatru uz pomoć suhe trave
i izloživši bocu na sunce. Nažalost ga je to koštalo života jer ga je dvica pošteno iskasapila. Do
večeri Safira je mrtva. Našli su zadnju bocu vode, ali zbog toga dječak iz osmice zabada našoj
posvećenici nož u vrat. Lux se okrene i samo ga presiječe u vratu, te zastane kad vidi koliko je bio
sitan. Na ekranu je pisalo da je imao trinaest godina.
Lux se nakon toga premješta i novinarku ložu i više se ne miče. Nisam bila ni svjesna lani te lože,
jer je arena bila ogromna, možda se čak i netko skrivao. Lux je samo još ubio dječaka iz desetke,
koji mu je pokušao uzeti mjesto, a dalje se nije micao, sve do sutra popodne kad je shvatio da samo
još ima dječak iz dvice. Sam je izašao, jer je znao da mu nema izbora.
Obojica su završili na travnjaku, tamo gdje je sve počelo i gdje je bila većina tijela. Dječak iz dvice
je bio od njega za glavu i ramena viši, ali Lux nije imao izbora, nije čak pokazao ni trunčicu straha.
Kružili su kao predatori, pa je borba počela. Dječak iz dvice je bio definitivno snažniji, dok je Lux
dosta lakše izmicao maču. Nije podlegao ozljedama, samo dehidraciji, dječak iz dvice nije ni okusio
vodu. Lux se izmiče i presijeca ga preko vrata, a dječak pada prerezana grkljana dok ga život ne
napusti. Okrug 1 i po drugi put ima pobjednika. Nisam mogla vjerovati, po drugi put.
Bila sam pred palačom pravde kad su ga dočekali, dehidriran se samo srušio licem na zemlju.
Odveli su ga na nosilima i nisam ni znala hoće li preživjeti. Ali nisam ni čula da je mrtav. Gospodin
Twinkle i Moldavit nisu imali pojma da su me zanimale Igre, jer njih nisu. Samo su zinuli kad su
čuli da je i ovaj put pobjednik Okrug 1.
Nažalost, zbog gledanja i tih scena vratila mi se arena u glavu i proživljavala sam je svake noći
vrišteći u krevetu, nisam si ovo trebala priuštiti. Jednog dana, osjećajući se zarobljena u kući,
krenula sam u prirodu. Ove Igre mi nisu ništa lakše pale. Opet dvadeset i troje mrtve djece za
krvavu osvetu, Safira i Carnelian iz našeg okruga.
Taj dan sam otišla na jezero, na kojem vjerojatno nisam bila još od kraja rata i tamo je bio on, sjedio
na drvenoj gredi i kvasio stopala. Vidim ga prvi put uživo, još od palače pravde. On diže glavu i
zuri u mene. Čini se da je izgubio na težini, vjerojatno ne jede. Zurimo jedno u drugo, kao da smo
sami u svijetu. Zurimo i znamo da imamo samo jednu stvar zajedničku u Panemu, koju nitko drugi
nema. Jedini pobjednici, zapravo jedini preživjeli.
"Što ti tu radiš?" pita me. Sigurno zna tko sam, nešto sam viša nego lani, punija, ali me nije teško
prepoznati. Nisam narasla u super-ženu, samo nisam ono kržljavo dijete od lani.
"Ništa." rečem.
Okrene glavu i zagleda se u daljinu. "Možda ti znaš kako ovo preživjeti. Barem si još živa."
Da, živa sam, jedva. "Onako kako možeš." Dolazim do njega i sjedam na gredu, čini se bezopasan.
"Ne mogu jesti, ne mogu piti, izbacili su me s posla jer sam vrištao u rudniku zbog mraka. Svaki put
kad mi se netko približi, mislim da je iz arene, jučer sam umalo zaklao jednu ženu jer mi je došla sa
strane."
"Istina." rečem. Gospodin Twinkle je mnoge upozorio da mi ne dolaze sa strane ili iza leđa, jer tada
vadim nož koji uvijek nosim sa sobom.
"Istina?" pogleda me zgrožen odgovorom.
"To se događa. To mi se uvijek događa."
"I naviknula si se?"
"A što drugo mogu."
"Cijelo vrijeme mislim ne misliti o tome, pa je još gore, tražim si drugi posao, ali ovo mi se i dalje
uporno vraća."
Mogao je raditi i druge poslove, ali mnogi muškarci su radili u rudniku. "Ja se još nisam vratila k
svom." rečem i sjetim se da u godinu dana nisam zaradila ni novčića, a Moldavit još prebire
dijamante u pijesku.
"Ne znam što smo s ovim dobili. Kapitol nas čini samo jadnijima. Svi su htjeli kraj rata, zašto su ga
opet stvorili? Bilo je i drugih ratova, nikome nije pala na pamet ovakva kazna."
"Ne znam." Nitko nije znao, čak ni mnogi Kapitoljani. Ne znam koliko ih je uživalo, a koliko se
zgražalo nad ovime. Znam da je većina htjela našu krv kad sam ih gledala iz onih kaveza.
"Sad će ih biti sve više i više. Možda tijekom godina nađemo nešto s drugima što nam je
zajedničko."
Da, ako opet Okrug 1, pobijedi. Sigurno neće naš Okrug odnijeti svaku pobjedu, možda čak neće
biti ni česte. Da nije bilo elektronskog polja, Comfora bi bila pobjednica, a ja bih ostala ležati mrtva
u areni.
To je bila najveća tragedija, ako se ovo nastavi, imat ćemo ljude koji dijele nešto zajedničko s nama.
"Ne znam više što da rečem. Bolje je, da pomognem ocu. Otkad sam se vratio, skoro svake noći se
negdje opija, pa zaspi na smetlištu. Hvala na potpori." potapša me na koljenu i otiđe.
Ovo je bilo neobično. Otkad sam se vratila iz arene, osjećam se kao netko druge vrste. Pokraj mene
je sjedio dječak koji se vratio iz arene, koji se nosio sa sličnim problemima. Zapravo su se sa
sličnim problemima nosili i ljudi nakon rata, čak i moji roditelji, ali oni nisu ubijali djecu i nije ih
cijeli Panem gledao na ekranu.
Sljedeće jutro, dok sam pomagala Moldavitu da se spremi za školu, Lux se našao pred mojim
vratima. Moldavit ga je čudno pogledao, pa i mene. Dobro je znao tko je on.
"Bok." Lux je mahnuo već crven u licu.
"Što on radi tu?" pita Moldavit.
"Ništa opasno, idi u školu." rečem. "I ne govori nikome o ovome."
Moldavit je pošao zbunjen u školu, a Lux je samo ostao stajati na vratima s rukama u džepovima.
"Ako ne želiš da uđem, možemo negdje drugo."
"Uđi." pozovem ga.
"Znam da to nije tvoja kuća."
"Slobodno uđi."
Ušao je i sjeo za stol. Napravila sam mu čaj od metvice jer nismo ništa drugo ni imali, osim hrane,
ali to ne trošim na goste. "Lijepa je ovo kučica, iako mala." Znam da je njegova bila dosta veća, čak
je imala i nekoliko soba.
Sjela sam za stol nasuprot njega. "Imaš još noćne more."
"Pa tek sam se prije par tjedana vratio." nasmije se. Normalno da ih ima, ali barem se drži na
nogama. Ja sam dva mjeseca odležala u krevetu. "Nisam mislio da ću ih svih onako dobro
zapamtiti, pogotovo jedan dječak. Ubio sam ga iz samoobrane, ali tek sam tad vidio da je jedan od
najmlađih, možda i najmlađi."
"Sve i dalje ostaje čisto, stvarno, koliko god bio san."
"Da, istina. Uvijek ta mrtva djeca. Ali nije ništa lakše bilo ubiti ni ove veće. Onaj mali iz dvice mi je
najviše ostao u sjećanju. S njime sam se najviše borio, njega sam najviše gledao u oči."
"Moja na kraju nije ni imala oči."
"Možda je Kapitol u pravu. Pretvorimo se u čudovišta čak i kad mislimo da nismo. To sam viđao u
ratu, dobri ljudi na kraju spremni na najgore stvari."
"A Kapitol misli da nije jedan od nas."
Lux se nasmije. "Vidio sam ga kroz prozor, zgrade još u ruševinama, ljudi još u dronjcima. Živi
kosturi čekaju na putu da im netko ubaci kovanicu za hranu, a neki ne dočekaju kraj dana. Što ih
čini drugačijim."
"Ne znam."
"Da mi je biti barem jedan dan u glavi tog čovjeka. Što ih čini boljim? Jer su u gradu? Mi im sve
pružamo. Preživljavaju zbog nas. Uvijek i jesu. Što oni rade za nas? Ništa."
Nisam znala ni što da odgovorim. Kapitol više nije bogat i šaren kao što je bio. Tijekom mog
djetinjstva to su bili punašni ljudi, a lani sam vidjela živuće kosture, u malo boljem stanju od našeg
Okruga, od djece, odraslih, Mirovnjaka, pa čak i predsjednika. Trebat će još dugo da Kapitol stane
na noge, ali ni mi više nemamo nikakve resurse da se ponovo pobunimo.
"Tako je i uvijek bilo. Samo nije bilo rata ni Igara."
"Da, nitko ne zna kakav je bio rat prije ovoga, znaju da su se samo događale katastrofe, ali prije je
bilo više gradova i nijedno područje nije bilo podijeljeno po industriji. Jesu li prije drugi gradovi
kontrolirali pučane? Kako je to izgledalo?"
Kroz prozore vlaka mogu se vidjeti ruševine drugih gradova. Mnogi su obnovljeni samo kao
tvornice ili neke poslovne zgrade, druge za zatvore koji su sada puniji nego ikad. "Ne znam. Neki
misle ni slično ovome. Možda bolje, možda gore."
Lux je ostao cijelo prijepodne, dok se nije trebao vratiti napraviti ručak ocu. Otkad mu je majka
poginula u ratu, na njega je palo kuhanje. "Hvala ti na društvu." reče i poljubi me u čelo.
Ostala sam začuđena, zašto me ljubi u čelo? Nismo ni prijatelji. Pokušava li nešto dobiti od mene?
Što? Zašto bi se čak i zaljubio u koljačicu sa televizije? To nije normalno. Zapravo nije normalno ni
stvarati prijateljstvo temeljeno na ovome.
Trebala sam otresti te misli iz glave. Popodne sam otišla moliti za svoj stari posao natrag, kopanje
dragog kamenja po pijesku. Moldavit donosi zaradu, a ja ne. To je ipak bilo sramota. Zamolila sam
jutarnju smjenu jer je tad manje ljudi radilo, zapravo manje djece jer su tu bila ona koja su odustala
od škole, koja su radila dvije smjene da prežive, a ujutro me nije nitko poznao. Popodne bi me
poznao svatko iz škole.
Ujutro sam otišla na stari posao i tražila drago kamenje, spremno na brušenje. Držala sam se podalje
od žena i djece, nisam s nikim komunicirala, a skoro sam zaboravila da nas Mirovnjaci gledaju
cijelo vrijeme da neki slučajno ne ukrademo. Kad sam do podne završila svoju smjenu, otišla sam
na tržnicu kupiti sve što nam je potrebno za ručak, juneće meso, krumpire i mrkve.
Kad sam se vraćala, ispred kuće je sjedio Lux. Radi li on išta osim što traži moje društvo. Možda je
previše izgubljen, ja sam bila potpuno izgubljena, nisam mogla iz kreveta ustati. "Je li ovo malo
previše? Svaki dan?"
"Ti si imala majku i brata. Ja imam pijanog oca kojem cijelo vrijeme čistim bljuvotinu s poda i lica.
Nekad i guzicu kad se usere."
Nije mi trebao to reći dok sam držala hranu u rukama. Spremila sam hranu u kuću i sjela do njega.
"Što se dogodilo?"
"I moj otac je izgubio posao. Ne mogu brinuti o njegovom pijančevanju."
"Kako nabavlja alkohol?"
"Potrošio je svu našu ušteđevinu na to. Mislim da sad i krade."
Bilo kakva krađa rezultira vješalima. "I što sad?"
"Ne znam što sad. Ne znam za koji sam ja posao sposoban. Nisam mislio da ću s ovim dobiti
naborano dijete koje svaku noć spremam u krevet i koje više ne može ni na zahod. Govori da je sve
moja krivica."
"Jer si ubio?"
"Ne, jer sam se vratio živ."
Nisam ni mogla zamisliti takvog roditelja. Moja majka je trpjela sve moje ispade, on se još mora
brinuti o ocu. Nikad moji roditelji nisu nas natjerali da se brinemo o njima, samo su nam puštali da
im pomažemo koliko možemo. "Žao mi je." rečem. Ne znam što bih rekla na ovo. Sigurno nemamo
dovoljno novca da mu posudimo. "Ako želiš, ja sam dobila natrag svoj posao..."
Lux se nasmije. "Tamo ne primaju muškarce."
"Ti još nisi muškarac."
"Sad si poput mog oca." nasmije se.
"Pa bio si u Igrama. Tamo ne idu muškarci i žene."
Zagleda se u nepoznatu točku. Možda je shvatio da ne bi trebao se brinuti o tom čovjeku. Ali rat je
natjerao mnogu djecu na naglo odrastu. "Da, Igre gladi su za djecu." Ustane i naglo udari u kuću.
Čini mi se da će se srušiti od te snage. "Za djecu da se kolju. Njegovo je dijete poslano u klanje, a
on veli da sam ja krivac. Vratio sam se radi njega i vidiš li što mi čini?"
Ustanem i položim mu ruku na rame. On zaista nema nikoga. "Oprosti."
"Nema veze." odmahne glavom. "Sigurno imaš svoje probleme, ne znam zašto te ometam."
"Ne ometaš me. I tako sam sama."
Spusti pogled na mene i nasmije se. "Čudim ti se što ovoliko trpiš. Ja jedva trpim jednog čovjeka."
Stavio mi je ruku oko ramena. "Nikad nije bio posebno topao, uvijek strog, ali prije ovoga nije bio
obaveza. Sad vidim da me ne želi. Ne znam što ja i dalje radim. Nije moja obaveza da se brinem o
njemu, da ga samo ostavim da crkne, ne bi mi ništa bilo. Možda bi me strpali i dom, ali mogu se
sam brinuti o sebi."
Šetali smo zajedno i odšetali smo u polje, tamo gdje sam ja živjela. Gledali su me susjedi, ljudi koji
me nisu vidjeli godinu dana i sad tog dječaka. Po pogledima vidi se da drugi znaju dobro tko smo.
Dolazimo do moje stare kuće u kojoj sam odrasla. U godinu dana sad je vidi sami obraštaj. Na ulazu
vidim još uvijek onu stolicu gdje je majka visila. Nešto me vuče unutra, ali ne želim ući. Ta kučica
ostavlja gorak okus kao i arena. Moje djetinjstvo, moja sigurnost i potpora je onako završila.
Krupne suze mi krenu na lice i odmah ih obrišem. Ne želim plakati pred njim kad on traži moju
potporu. "Oprosti, idemo negdje drugo." Odvodi me dalje od tog mjesta. Ne želim plakati, ali to
postaje jače od mene. Sjetim se da još nisam ni pustila suzu za majkom, pa me još jače potrese. Lux
me grli. Skrivam lice u njegovim prsima da prigušim jecaje. Ponovo se osjećam ranjivo, kao u
onom kavezu, kao kad sam ležala u Carnelianovim rukama, sve do Igara.
Kad izvučem lice iz njegovih prsi, vidim ono jezero. Samo stojim naslonjena na njemu i gledam u
jezero. Ovdje smo se prvi put susreli. Zatvorim oči i puštam da mi suze poteku. Ne želim sad da me
ispusti. Znam da nisam u Kapitolu, ali skoro sve oko mene je arena.
Lux mi digne bradu da ga pogledam. Sad se smiješi i prvi put vidim koliko je lijep. Koliko god bio
visok i mišićav, onaj dječji šarm mu se još ne može izbrisati iz lica. Briše mi nježno suze, potpuna
suprotnost onome dječaku iz arene. Jesi li dobro?" pita me. Kimnem glavom. Kad se toliko sjećanja
vrati, emocije navale kao lavina.
Lux učini nešto neočekivano, spusti glavu i poljubi moje usne. Nikad nisam ovo očekivala, niti
iskusila. Što je ovo trebalo značiti. Igre gladi su nas trebale spojiti da osnujemo jednu veliku i sretnu
obitelj? Ne.
Odgurnem ga od sebe i rečem: "Ne, ovo je bolesno. Znaš li uopće pod kakvim okolnostima smo se
upoznali?"
"Oprosti." hvata se za glavu.
"Pa, saberi se." Sad sam ljuta, nimalo nježna. "Ovo nije normalno."
Otiđem ravno kući, gdje me je čekao Moldavit, sada začuđen. "Što se dogodilo?"
"Ništa, protegnula sam malo noge."
"Hrana je tu, a ručak nije gotov."
"Ne brini, sad će."
Napravila sam ručak dok me je Moldavit sumnjivo gledao. Nisam željela pričati o Luxu jer ga više
ne planiram viđati. Ne planiram se zaljubiti u nekoga iz arene, a jedina je šansa da bi me netko
takav uzeo kao se ikad planiram udati, što se sve manje čini kad pomislim da bi mi djeca mogla biti
među onim redovima na Žetvi.
"Što je Lux tražio onaj dan?" pita Moldavit.
"Neki savjet."
"Savjet?"
"Zna što sam proživjela, pa me pita savjet. Ne brini, nisam ništa imala."
Vratio se svome jelu i nije ništa spominjao gospodinu Twinkleu. Taj se čovjek nije ni činio
sumnjičav, ali ipak je po cijele dane provodio u rudnicima, kopajući kamenje, pa je uvijek dolazio
prljav i morao je svaku večer isprati nekoliko slojeva prljavštine.
Sljedeći dan kad sam krenula na posao, Lux se pojavio opet ispred kuće. Sad je imao neki žalostan
pogled s džepovima u rukama. "Žao mi je sad idem na posao." rečem. "Preporučila bih tebi da
nađeš jedan."
"Žao mi je zbog onog jučer." reče.
"Dobro, zaboravimo na to. Barem nas nitko nije vidio."
"Žao mi je." još jednom reče.
"Znam. Vjerujem ti. Sad sam zauzeta. I ja moram zaraditi nešto novca za život."
Krenula sam na posao, ali on me je zgrabio snažno za rame. "Što se s tobom događa?" pitam.
Pokazuje mi bradom u suprotnom smjeru. Glavom i bradom dolazi u vojnoj uniformi koja se nosila
još prije rata, predsjednik Ravinstill. Uz dva Mirovnjaka nije se nimalo promijenio. Crna kosa,
visoka i vitka figura, te one sive ledene oči koje mu oslikavaju dušu. "Što se događa Lux? Kako
tako zgodan mladić kao ti ima problema s djevojkama?"
Ostajem bez daha. Sve je ovo bilo djelo političkog plana? Ona podrška koju sam mu dala, onaj
prokleti poljubac od jučer, Kapitol ima svoje ruke u ovome? Lux ne brine za mene, nego brine za
svoje dupe.
"Što je ovo Lux?" pitam sad tiho da me ne čuje.
"Da te vidim." predsjednik dolazi do mene i hvata me za ramena. "Čini se da je moja najdraža
pobjednica nešto narasla." Baš sam narasla. Možda sam mu s ramena došla do brade. "Ne sviđa ti se
ovaj mladić. Znam da kolje, ali izvan arene je dosta mekši. Iako svatko ima svoju tamnu stranu,
svatko ima onu svoju blažu stranu, zar ne."
"Da, gospodine." odgovaram i pitam se gdje je i njegova.
"Zašto ste ovako mrki. Okrug 1 već ima dvoje pobjednika. Koliko ih ostali okruzi imaju? Nula, tako
je. Kako bi bilo za Panem kad bi se dvoje pobjednika sjedinilo u braku?"
Brak? To traži od nas predsjednik? Brak? Nije li dovoljno što smo riskirali vlastite živote za njihovu
zabavu? Još traži brak? Što još želi, djecu koja će jednog dana završiti sa sjekirom u leđima dok mi
to promatramo?
"Malachite? Nemoj mi reći da nisi zamišljala muža kao ovakvog mladića. Dobar je, radišan, brine
se za svoju propalicu od oca. Kako bi se tek brinuo o tebi."
Šutim jer ne znam što da više rečem. Cijeli život mi je obilježen ovim igrama. "Neredi u vašem
Okrugu su nešto manji jer imaju dva pobjednika, drugi vaši susjedi su bijesni, nemate pojma kakvo
je stanje, kao da će buknuti pobuna još sutra. To je odnijelo daleko više dječjih života nego Igre
gladi. Usput, moja sućut zbog tvoje majke, bila je krasna žena. Nemojte me razočarati."
Otišao je, a ja sam ostala skamenjena. U što mi se život pretvorio? I Lux kako je to samo prihvatio.
Predsjednik je bio u krivu, predobro je igrao svoju ulogu, ranjenog dječaka kojeg nitko ne razumije
i samo traži moju potporu. Jako dobro sam pala na to.
"Malachite, molim te..."
Ni riječi više nisam htjela čuti. Zviznula sam mu takav šamar da je meni pulsiralo u ruci. Nikad
nisam nešto nekome tako učinila. Ispustila sam torbu i pobjegla. Pobjegla sam na onu livadu gdje
sam nekad s mlađim bratom i sad mrtvom prijateljicom lovila male životinjice. To su bila tako
jednostavnija vremena, čak iako je bio rat.
Došlo mi je da se zaletim u elektriziranu ogradu i da me sprži, ali definitivno nisam imala hrabrosti
za to. Sakrila sam se u grm i gorko zaplakala. Zar nije dovoljno što su mi uništili život? Sad se
moram udati za onoga koga ne želim, za kretena koji uništava situaciju. Plakala sam tu cijeli dan,
nisam se htjela vratiti, neka crknem.
Negdje u noći se pojavila neka krupna figura, prepoznala sam ga po plavoj bradi koja se ljeskala na
mjesečini. Gospodin Twinkle. "Malachite? Nisi ni bila na poslu? Što tu radiš?" Krupne suze mi
dolaze, ali odmah ih brišem. Izvodi me za ruku iz grmlja i vidim da me je još ljudi tražilo. Vodi me
doma, ali samo šutim. Ne želim reći ni riječi. Taj bi čovjek poludio kad bi znao da sam se s onom
budalom nalazila.
Dovodi me kući gdje mi Moldavit leti u zagrljaj. Ne pita me ništa, samo me grli. Sigurno se boje da
sam opet poludjela. Samo idem u krevet i skupljam se u kut.
Budi nas rano ujutro sirena, kao uvijek kad se moramo naći pred palačom pravde. Odmah oblačim
košulju, hlače i cipele. Zadnji put kad je zasvirala sirena, nas otac je tamo obješen, zapravo zadnji
put su objavljene Igre gladi.
Ovaj put nas čeka čovjek, meni nepoznat, sigurno i drugima. Čovjek stoji na vješalima, dijelom
mamuran, ali spreman na svoje zadnje trenutke. "Bez obzira na privilegije, Panem, a ni Okrug 1 ne
tolerira krađu." Pitam se kakve privilegije dok ne vidim negdje u prvim redovima Lux stoji. Sad ga
mogu prepoznati i s leđa. Jedini on tako visok ima ono dječačko držanje. Otvore se vratašca pod
njegovim nogama i čovjek završi svoj život na užetu. Lux se nije ni trznuo. Možda je ovo rezultat
očeva ponašanja.
"Tko je ovaj da je ovako važan?" pita gospodin Twinkle.
"Mislim da je njegov otac." pokažem na Luxa koji sad se odmiče spuštene brade.
"Da, šteta za maloga. Sad idemo. Posao me čeka."
Planiram se i sama maknuti jer se kladim da bi sad tražio moju potporu. Gospodin Twinkle nas sad
hvata za ramena i odvodi kući, ali zaustavlja vas poznat glas. "Čemu žurba?" Svi smo zastali jer mu
svi prepoznajemo glas. Moldavit ga je već jednom vidio, a gospodin Twinkle mu je čuo glas na
televizoru. Taj se čovjek ureže u sjećanje svim građanima Panema. Polako se okrećemo i on je tu, s
onom istom uniformom. "Što god vas čeka, može pričekati. Malachite? Bježiš li od svoga druga ili
on bježi od tebe?"
"Koji drug?" pita gospodin Twinkle.
"Nešto nije raspoložen za danas." reče i kraj njega dva Mirovnjaka dovedu bezvoljnog Luxa. "Evo
ga. Čini se da je ovo jutro ustao na krivu nogu. Još nisam čuo što vi mislite na bračnu ponudu."
"Bračnu ponudu?" Moldavit šapće. Moj sadašnji skrbnik me stišće sad za rame. Kladim se da bi me
ubio.
"Dječače, što ti kažeš? Ti si u ovome prvi sudjelovao." Lux polako okrene prema njemu glavu i
samo kimne. "A ti Malachite?" pita me. Sad mi pogled pada na pod. Ne mogu kimnuti glavom. Ne
mogu ništa. "Dobro, tek si jučer čula za to. Odluči se."
Čovjek odlazi s Mirovnjacima, a Lux ostaje i dalje zuri u pod. "Što vi planirate?" gospodin Twinkle
ga napada i grabi za košulju. "Brak? S tobom? Tko je ovdje lud?"
"Ovo je predsjednikova odluka." reče Lux.
"Znam, ne pravi me glupim." čovjek ga sad grabi za kosu. "Da pogodim, ubili su ti oca jer si
odbio?"
"Ne. Jer je ukrao viski iz trgovine."
"Super." sad ga odgurne. "Kapitolski miljenik si odjednom postao i sad bi dokazao kako nas je ona
klaonica sve ujedinila. Bolesnik kao i oni." Pljune na pod i udalji se. Zgrabio me snažno za ruku i
nije popuštao. Samo me je ugurao u kuću kad smo došli. "Danas sam cijeli dan na poslu, kao i
inače. Ne želim te opet naći u grmlju kad se vratim."
Otišao je a Moldavit me nastavio gledati kao nekog izdajnika. Ne znam ni što da mu objasnim, već
ga je jednom vidio pred našom kućom. "Hajde u školu." rečem i dodam mu torbu.
"Ali..."
"Ništa, idi u školu." gurnem ga. Dječak je otišao u školu bez riječi, a ja sam sjela na krevet i
uhvatila se za glavu. Sad mi je život potpuno u rukama Kapitola, a oni koje je bilo stalo imalo do
mene me odbacuju. Obrisala sam ono suza što mi je ostalo i otišla sam na posao barem se ispričati
za nedolazak jučer.
"Ti si blijeda kao sir otkad si se iz Kapitola vratila." govori gazdarica. "Idi, i tako imamo premalo
radne snage."
Radila sam danas bez pogovora i svi su me ponovo gledali. Nisam obraćala pažnju na nikoga. Sve
kamenje što sam skupila sam predala i pregledali su me da ne bi našli neki kamičak. Da barem
jesam pa da su me pravo odveli na vješala.
Otišla sam na tržnicu i kupila novu hranu za ručak. Danas bi ručak trebao biti itekako dobar ako se
mislim iskupiti za ovo. No na vratima su me opet dočekali Mirovnjaci. Misle li me oni pustiti na
miru? Bacaju mi vreću iz ruku i uzimaju me za ramena, svaki skoro pola metra viši od mene.
Odvode me ravno u palaču pravde. Što se sad dogodilo?
Odvode me tamo gdje nisam nikad bila, u gradonačelnikov ured. Tu sjedi predsjednik u fotelji, a na
drugoj strani Lux na stolici, kao i jutros samo gleda u pod. Stavljaju me na stolicu točno kraj njega.
Nije valjda nešto učinio? Jer ja nisam.
"Koliko sam čuo, vi ne želite nešto prihvatiti zbog pubertetskog ponosa. Traži se od vas samo brak,
ne ruka ni noga."
Tražilo se i od nas da predamo svoje živote u areni. "Ne čine se prilično sretni." govori predsjednik.
Pogledajte im face.
"Lux?" počne gradonačelnik. "Ti si ipak stariji. Znaš dobro kolika ti politička odgovornost leži u
rukama. Čemu tolika uobraženost?"
"Nisam nikad odbio." reče.
"Istina za mladića." reče predsjednik. "Čak ju je pokušao i zavesti. Nije mu baš krenulo."
"Je li? A Malachite?"
"Nije nijednom izravno odbila, ali vidite taj trag pljuske na njegovom licu? To je njena ruka."
Okrenem se i vidim kako mu je obraz modar s moje strane. Zar imam toliko snage? "Vidio sam ih
jučer. Kao da se vratila ona mala iz arene. Dobro se pazite. I vratite se u školu. Ne želim vas
neobrazovane.
"Malachite? Što to činiš? Zar nemaš brata? Koliko ima ono godina? Jedanaest? Dogodine na žetvi?"
K vragu, zar je gradonačelnik spreman ići tako daleko? Prijetiti životom mog brata? Lani me
dočekao u zagrljaju. Što se dogodilo? Jesu li njemu prijetili?
"Znate što, baš me briga, dogodit će se to i sutra ako treba."
"Ne treba." reče predsjednik. "Nije prošlo ni mjesec dana od Igara, ali za nekih pola godine bi bilo
dovoljno."
Pola godine. Za to vrijeme moramo razviti neku vezu? Tko će nas pratiti, Mirovnjaci? Tajni
detektivi, špijuni? Nikad nisam mislila da će Kapitol tražiti brak dvoje djece, pogotovo koje je
umalo ubio. Mislila sam da će me tada pustiti da idem kući, što dalje od njih i da ih više ne viđam.
Ne, oni se moraju miješati i u moj privatni život, u moj bračni život.
"Razumijem." Lux govori. Čini se da više nema što izgubiti, pa da i odbije što bi izgubio, život? Da
život.
"Malachite? Je li ti išta jasno od ovoga?"
Spomenuli su mi brata, bilo je dovoljno. Kimnem sad s krupnim suzama u očima. "Dobro ste im
objasnili, ja ne bih bolje." reče predsjednik i ustane. Sad me čekaju važniji poslovi u Kapitolu.
Hvala vam, gospodine." reče i pruži gradonačelniku ruku. Gradonačelnik primi ruku prije nego što
ovaj napusti ured. "Ne želim čuti više negodovanje. Sad mi se gubite iz ureda."
"Idemo." Lux me povede za ruku jer sam previše umrtvljena i da ustanem. Izvodi me iz zgrade pred
pozornicu. Čini se da će za pola godine cijeli okrug gledati naše vjenčanje. Vodi me i dalje, jer mi
noge jedva funkcioniraju. Dovodi me do kuće gdje je Moldavit čeka pred pragom. Odmah ustaje
čim me vidi s Luxom.
"Što on radi tu?" pita me.
"Ne pitaj ništa. Sestra te je upravo spasila od Igara dogodine."
Otišao je i ostavio me. Odmah sam obrisala suze i uhvatila se ručka. "O čemu je to govorio?" pita
me brat.
"Znaš što predsjednik želi od nas i nema otpora."
"Nema?"
"Da ga je bilo, ne bih otišla u arenu."
Zašutio je nakon toga. Nismo razgovarali više dok naš poočim nije došao kasno na večer. Tad je
sjeo i počeo izuvati čizme. Uzela sam lonac i počela grijati jelo. "Gradonačelnik me posjetio. Dok
sam bio na poslu." Zamrznula sam se. Zašto i njega sad u to uvlače. "Čini se da je neizbježno."
"Jest." rečem tiho.
"Dobro, bit će kako bude. Barem te ne traže da ponovo žrtvuješ svoj život."
Tako je i bilo. Pred palačom pravde gradonačelnik je pripremio svadbu. Gospodin Twinkle me
predao na oltaru i po našem starom običaju nam je trakom zavezao ruke, a kasnije me je Lux
ogrnuo plaštem, što označava zaštitu mlade i mladoženje kao zaštitnika. Nismo najmlađi bračni par,
neki se žene i sa četrnaest godina.
Palača pravde nam je dodijelila novu kuću od opeke, čak s dva kata. Ovakve kuće su imali oni koji
su radili u palači pravde. Pred kamerama Lux me morao podići i prenijeti preko praga, pa je
zatvorio vrata. Sad smo bili slobodni od javnosti. Na prvom katu je bila mala kuhinja, blagovaonica
i dnevna soba. Imali smo čak i sudoper. Vodovod je bio rjeđi od struje, što su skoro svi u ovom
Okrugu imali.
Otišla sam na kat jer su nam tamo trebale biti sobe. Vidjela sam troje vrata. Možda očekuju da
imamo dvoje djece ili više. Otvorila sam vrata i u jednoj vidjela sva odvojena kreveta, pa i u drugoj.
Očekuju li da imamo četvero djece? Ili je to samo mogućnost. Još se ne mogu pomiriti da moram
spavati s tim mladićem, zapravo još dječakom.
Kad sam ušla u našu sobu, skamenila sam se. Od dva spojena kreveta, koje sam očekivala, vidjela
sam i jednu malu kolijevku. Polako sam došla i sjela do nje. Nije bila duža od pola metra. U njoj bi
ležalo malo stvorenje koje ne bi bilo duže od moje podlaktice i koje bi nakon petnaest godina moglo
završiti u areni. Taknem tu tkaninu i počnem se tresti kao da se to upravo događa. Što ako se
dogodi? Dok bi to dijete raslo, predsjednik bi ga gledao kao plijen, kao što je Moldavita gledao.
"Malachite, što radiš?" pita me Lux. Dalje nije ništa govorio, samo je sjeo do mene. "Znao sam."
reče.
"Bi li ovo imalo neku svrhu?" pitam.
"Koju? Obitelj Topaz?"
"Da ga izvuku jednog dana na Žetvi."
"Ako nas prati tolika nesreća."
"Što ako bude podmetnuto?"
"Ne znam." slegne ramenima. "Ne znam ni kakav bih bio otac."
Ne bi bio loš otac, jer se već brinuo za pijanog oca, koji nije brinuo za njega. Ali Kapitol ima neki
plan s našom djecom, to sam sigurna.
Morali smo se vratiti u školske klupe, kako nam je predsjednik rekao, jer nas ne želi glupe, ali škola
je nakon rata prerasla u još veće ispiranje mozga. Vratili su me u stari razred, i moje kolege su me
čudno gledali. Sada su svi izgledali nešto stariji, vjerojatno kao i ja. Jedna djevojčica mi je pružila
stolicu, jedna koja se družila sa mnom i Gem.
Lux je našao neki administrativni posao u palači pravde, budući da za fizički nije bio baš sposoban,
sve ga je podsjećalo na arenu. Moldavit se odlučio živjeti s nama, što nas je začudilo. Mislila sam
da neće htjeti čuti za nas, ali ipak je odlučio biti sa mnom. Nisam ga mogla izgubiti ni da sam htjela.
A naš bivši poočim, koji je skrbio za nas više od godinu dana sad nas je totalno zanemario. Na ulici
nam se ne bi ni javio. Ostao je potpuno sam po svom odabiru i umro je sam pola godine kasnije, kad
ga je odron u rudniku zatrpao kao i tridesetak drugih radnika.
TREĆE IGRE GLADI
Pomirili smo se sa sudbinom. Nije nam se trebalo žaliti, sad smo živi i zdravi, iako nas i dalje ljudi
gledaju kao stvorenja drugog svijeta. Lux je završio svoje školovanje, meni je ostala godina dana.
Iako smo bili dovoljno stari, ni ovaj put nismo trebali prisustvovati Žetvi, ali jest moj mali brat.
Pratila sam ga sve do palače pravde i šapnula mu. "Trebaš tamo stati u onaj red da te potpišu, pa
staješ u zadnji red s drugim dječacima."
"Znam sve." reče i krene za drugim dječacima. Sreća pa su tamo bili prijatelji, dijele istu sudbinu.
Popisao se i otišao u zadnji red, a nas dvoje među ostale ljude. Dolazi modra spodoba i opet se
odvija Žetva na isti način, nakon himne i čitanja zakletve, prvo se žensko ime izvlači. Ovaj put
vidim kako izlazi djevojčica iz reda trinaestogodišnjaka. Malena je, dosta manja nego kad sam ja
bila na svojoj prvoj Žetvi, ali i mlađa. Dolazi i drhti kada spodoba pokušava natjerati druge da
plješću. Odmah svi vidimo da nema šanse kod nje, velika tragedija, osim ako ne bude imala vraške
sreće.
Slijedi izvlačenje dječaka i ja stisnem oči. Ne želim čuti njegovo ime. Ne želim čuti bratovo ime.
"Garnet." čujem ime, prezime zaboravljam. Iz reda petnaestogodišnjaka izlazi dječak, mršav, za
borbu se čini nikakav. Možda brzo trči i lako se skriva, ali kad dođe do dvoboja, neće imati nikakve
šanse. Ljut je kao i prva dva dječaka koja smo odabrali, ali što bi mu to pomoglo. On nije Lux, on je
imao snagu i kondiciju. Ubio je diva u dvoboju.
Nakon što ih odvode u palaču pravde, publika se razilazi. Moldavit se vraća i trči mi u zagrljaj.
Preživio je ovu, treba preživjeti još pet Žetvi da se toga riješimo. Vraćamo se kući i ovaj put
slavimo uz piletinu i vino. Lux je zaradio dovoljno novca da i to kupimo.
Kao pobjednici, od nas Kapitol očekuje da pratimo i ove Igre. Opet se vraćamo na staro, na najgore
događaje naših života. Ovaj put se posvećenike vozilo u vagonima u koje nije uspio prodrijeti kisik
kako treba, bili su tako dobro zatvoreni. Već na putu se pet posvećenika ugušilo na smrt, a više od
polovice ih je jedva izašlo na zrak, uključujući i naše. Ne brinući se za njihovo stanje, svi su poslani
na platforme, njih devetnaest. Ovaj put naša djevojčica je pala za manje od minutu. Garnet je skupio
duži nož i pobjegao što je dalje mogao. Odmah se sakrio ispod stolica na tribinama, kao i ja pri
kraju. Budući da su većinom preživjeli najjači vožnju, tu ih je palo šesnaest. Rijetki su se skrivali,
većina ih je krenula odmah na klanje, i sve se brzo odvijalo. Skoro svako deset minuta netko je
padao, a Garnet nije izlazio. I na kraju je ostala djevojka iz četvrtice, krupna djevojka. Dignula je
ruku u pobjedu i vidjela da ne otvaraju.
Kad je malo promislila krenula je u potragu po tunelima koja je trajala satima. Većinom se kretala
kroz tunele, a kasnije se gledala ispod stolica tribina. Sigurno se sjetila gdje sam se ja skrivala prije
dvice godine. Kad je pogledala red ispod gdje se Garnet nalazio, oboje smo znali što slijedi.
Djevojka je imala trozubac, a on nož. Znalo se tko je bio u prednosti, ali on je skočio i zabio joj nož
u leđa. Radio je ono što sam i ja radila, zabijao je djevojci nož u leđa dok se nije uvjerio da je
mrtva. Kad je od njenih leđa ostalo samo oguljeno meso, on je stao, sav poprskan od krvi i od šoka
je onesvijestio. Mirovnjaci su ga izveli na nosilima i Okrug 1 je opet dobio pobjednika, opet sitnog
pobjednika. Igre gladi su bile gotove za sedam sati.
Kad su ga doveli pred Palaču pravde, Garnet je jedva disao i gledao kao da je na novoj planeti.
Mislila sam da će ga netko od obitelji dočekati, ali tad sam shvatila da nema obitelj. Čulo se da ovaj
dječak lunja okolo, u školi ga više nema, spava po ulicama. Kažu da je živio u domu za djecu, ali da
ga sad izbjegava. Razumijem kad želiš posve pobjeći od svijeta, a on nema nikoga, samo stranu
djecu i odgajatelje koji ne brinu baš za tu djecu. Čula sam samo da ih koriste za kopanje dragog
kamenja i daju im samo nešto hrane da prežive. Vidjeli smo ih u školi, uvijek su manja od ostale
djece. Zato taj dječak nije izgledao stariji od dvanaest.
Kad sam se vraćala jednog dana iz tržnice, pozvao me jedan glas. "Oprosti." Okrenem se i vidim na
podu Garneta sam kost i koža, ispijenih obraza. Jesu li ga izbacili? Zar zaista sad nitko više ne brine
o pobjedniku? O nama dvojici su i previše brinuli.
"Što je bilo?" pitala sam.
"Gladan sam."
Nije bilo ni čudo. Nisam mogla ništa drugo nego otkinuti komad kruha i dati mu u ruke. Odmah
sam pobjegla jer nisam htjela gledati tu pojavu. Dvoje pobjednika služe Kapitolu, jedan umire od
gladi. To su rezultati pobjede.
Dok sam pripremala ručak, nisam tog dječaka mogla izbaciti iz glave. Na kraju nisam mogla ni
jesti. "Što je?" pitao me Lux.
"Nisam ni gladna."
"Zar si već trudna?" Nisam mislila da će se to dogoditi, ali da, već smo spavali.
"Ne." odgovorim. "To sigurno ne."
"Što se dogodilo? Nešto si vidjela?"
"Da, nešto sam vidjela."
"Što?" Lux se smije. Čega smo se nagledali, trebali smo se priviknuti na sve.
"Garnet."
"Što, uništava se? Radi štetu?"
"Umire od gladi." Lux se nasmije. "Ne, doslovno umire od glavi. Vidjela sam živog kostura. Takvo
nešto nisam vidjela od rata."
Lux prođe rukom kroz kosu. "Tko zna imamo li dovoljno da se brinemo o njemu. Imamo već jedno
dijete." Da, Moldavit je bio tu. Sigurno očekuju da imamo djecu. Po krevetima vidim četvero.
"To će se dogoditi kad Moldavit naraste."
Nismo planirali djecu barem dok ne završimo školu ili Moldavit ne završi školu, ako ga prije toga
ne izvuku na žetvi.
"Dobro, vidjet ćemo ga poslije."
I otišli smo do onog istog mjesta. Tamo nas je ona vreća kostiju čekala. Više nije ni izgledao kao
dijete. "Isuse." reče Lux. "Je li živ?" Taknuo ga je nogom, dječak je malo mrdnuo glavom zažmirio
da jedno oko.
"Ne mogu na noge." reče. "Slobodno me vucite."
Lux čučne kraj njega. "Mi smo."
Garnet malo bolje otvori oči i pogleda nas. "Sranje." reče.
"Što tu radiš?"
"Ništa, čekam da svršim sa svime."
"Svršiš?"
"Da."
Pogledao me je i slegnuo ramenima. Imamo li dovoljno samo da ga podignemo na noge? "Idemo
barem do liječnika." Garnet je bio dovoljno lagan da ga Lux podigne na leđa. Zapravo mislim da
bih ga ja s lakoćom nosila. Odveli smo ga k liječniku koji mu je dao neke injekcije, valjda vitamine,
možda kalij da se opet ne sruši. Dao nam je nekoliko kutija preparata, ali rekao je da mora jesti, jer
mu se vidio već osip na koži. To je bio simptom malnutricije mnogih ljudi tijekom rata.
I doveli smo ga kod nas. Moldavit nas je pogledao kao vanzemaljce kad nas je vidio. "Tko je to?"
pita.
"Malo bolje pogledaj." reče Lux i spusti ga na kauč.
Moldavit ga pogleda i oči mu ispadnu. Iako kost i koža, Garnet je bio dovoljno prepoznatljiv.
"Nikad nisam mislio da ću vas trojicu susresti na istom mjestu."
"A ja sam se nadao suprotnome." reče Lux. "Nadam se da ujutro nećemo naći njegovo truplo." I
sam se tome nadala, ali liječnik mu je dao injekciju. Dječak bi trebao biti bolje.
Ujutro, kad sam ustala, vidjela sam tog dječaka kako sjedi na kauču i okolo zbunjeno gleda. Nije se
sjećao nas dvoje, možda cijeloga dana. Glad je nekad djelovala kao mamurluk, samo bez
povraćanja.
"Ti si mi jučer ponudila hranu." reče. "Što radim ovdje?"
"Našli smo te u zadnjim trenucima. Jedva si oči otvorio."
"Aha." reče. "Znači sad ovdje živim?"
"Ne znam." Ne želim ga usvojiti. "Možda budeš ovdje dok ne staneš na noge."
Dječak samo kimne glavom. "Ne želim se vratiti u onu rupu." Dom za djecu nije bilo nikakvo
mjesto za živjeti. Nije bila rijetkost da ta djeca završe pod bičem ili na vješalima, čak i ona mlađa
od deset godina. U školi su često bili zlostavljani ili zlostavljači. Prije tri godine jedan je dječak ubo
profesoricu nožićem i zbog mladosti su ga izbičevali toliko da je nije mogao stajati na nogama. Da
je bio koju godinu stariji, završio bi na vješalima.
Sišao je Lux ubrzo. "Barem je netko svjestan sebe." reče. "Je li se zahvalio?"
"Pusti ga, još nije došao k sebi."
"Hvala vam." reče nakratko. Sigurno se bojao da ga isti čas ne izbacimo.
Lux dođe do njega i sagne se u njegovu visinu očiju. "Pogledaj me." reče. Dječak ga plaho pogleda.
"Ovo ne činimo da bi se opet vratio istome. Nitko se od nas dvoje nije zapustio, što god proživio."
Dječak kimne. "Sad možeš ostati dok se ne oporaviš. Jedeš kad ti rečemo, piješ kad ti rečemo, ideš
u školu kad ti rečemo, radiš kad ti rečemo." Opet kimne. "Dobro. Samo jedna pobuna, samo jedan
neposluh i letiš vani." Sad dječak već drhti. Sigurno nitko u ovom Okrugu nema strpljena za onoga
tko je odustao. Zapravo je Lux imao jedva za svoga oca, dok ga nisu objesili. "Dobro, zapamtit ću
ovo." Ustane i pita mene. "Imamo li ribe u hladnjaku?" Kimnem. "Dobro. Skuhaj mu to za ručak.
Ako ne želi jesti, znaš gdje mu je mjesto."
Lux je otišao na posao. Sad je radio po deset sati po uredima palače pravde. Ja sam se i dalje držala
kopanja kamenja i da još završim ovu godinu. Čini se da ću nakon toga brusiti dijamante kao i moja
majka. Ne znam što bih drugo radila.
Nakon škole, za ručak sam mu skuhala ribu i gomolj. Jedna od skuplje hrane, ali jako hranjiva.
Nisam mu stavila previše na tanjur da mu ne pozli, ali on je jeo, rukama je jeo. Zaboravila sam da u
tom domu djeca nemaju ni pribor za jelo, samo zdjelice.
"Ovako." pokažem mu viljuškom. Nabodem i stavim u usta. Gledao je kao neki novi predmet, ali
sigurno je znao što je pribor za jelo, samo se nije koristio time. Uzeo je viljušku i nabadao
komadiće. Vidjelo se da mu je ovo neko novo iskustvo.
Dok smo bili u školi ili na poslu, Garnet je bio u kući, pomagao je oko nereda, iako nije trebao. Nije
se smio naprezati, pa je radio lagane poslove. Kad je nakon tjedan dana nabio nešto težine, Lux se
nađe. "Vrijeme je za povratak u školu."
Garnet je odjednom prestao jesti. "Je li malo rano?" pitala sam.
"Nije, sad je vrijeme da se pokrene ili ulijeni. Neka se vrati u školu ili na ulicu."
Nisam nikad očekivala ovakav autoritet. Barem prema meni i mom bratu nije bio takav. Moldavit je
uvijek bio poslušan, a ja mu nisam dijete, nego žena. Možda se još sjeća svog oca i što mu je pružio.
"Dobro." reče dječak. Sad mu je tanjur bio prazan. Još nije mogao jesti koliko i mi. "Mogu li sad
ustati."
"Operi tanjur."
Ustao je i oprao tanjur, zatim je otišao u svoju sobu.
"Što ti radiš?" pitam ga.
"Vježbam autoritet."
"Vježbaš?"
"Ako trebamo imati djecu, pogotovo njih četvero."
Nitko nije rekao da ih želi četvero, to je samo on zaključio po krevetima. A sumnjam da nam djeca
trebaju takav autoritet. Kad odrastu u ovakvoj tiraniji, naviknut će se prije nas.
Garnet je krenuo u školu. Pratila sam ga sama i bila uz njega. Djeca su ga se klonila, a moji kolege
iz razreda pitali su me zašto to radim. Ipak svatko treba podršku, ne može nitko razumjeti tko nije
izašao živ iz one arene. Garnet se trudio, samo mu učenje nije išlo. Nije bio glup, ali neishranjenost
je učinila svoje. Brzo je vraćao svoju staru težinu i Lux mu je još našao posao u Palači pravde, ali
kao domaru, jer nije očekivao da će završiti školu kako je krenuo.
Radio je i učio koliko je mogao. Kod nas je bio dva mjeseca i Lux je već počeo raspravljati da mu
pronađemo neko drugo mjesto. Ono što sam se bojala jest da se previše navikao na nas. Zašto bismo
ga sad odbacili?
I jedan dan je krenuo na posao tužan. Lux ga je gledao. "Što si mu rekao?" pitala sam, ali on je
samo otišao u sobu. Nije mu valjda to spomenuo.
Nažalost kad sam se vraćala s posla tog dana, vidjela sam hrpu ljudi kako se okupljaju pred
Palačom pravde. Što je bilo? Smaknuće? Sigurno nekoga važnog. Nadam se ne Luxa. Ili
gradonačelnika. Tko bi još bio tako važan?
Otrčala sam tamo i nisam vidjela smaknuće, nego bičevanje, čisto mučenje. Poznat uzvik. Garnet?
Da, to je bio taj dječak, potrgane košulje na leđima, a i ostatak odjeće je bio potrgan. Dječak je
ležao, ruku zavezanih za palu. Bilo je krvi, previše krvi za bičevanje, a i oguljeno meso na ranama.
Tada vidim bič, bodljikavi bič, kao trnje.
"Isuse." pokušavam doći, ali me ljudi zaustavljaju. Mirovnjak nemilosrdno opali. On ne vidi dijete,
tko zna što on vidi. Bič mu se zabije u meso i iščupa mu komadiće. Garnet vrišti, plače. "Prestani!"
vrištim, dok me drugi ljudi drže. Mirovnjak me pogleda, ali i dalje udara. Garnet leži u krvi i dalje
zapomaže.
Vrištim da prestane, ali ne djeluje. Drugi ljudi samo gledaju, jer znaju da ništa ne mogu. Ako mu se
milimetar približe, drugi ih Mirovnjak može izrešetati mecima. Lux ubrzo izlijeće iz zgrade. Je li
bio na poslu ili nešto drugo radio, ne znam. Trči prema dječaku, ali Mirovnjak zamahne prema
njemu. Sreća što se Lux izmaknuo, jer bi mu to otrgnulo kožu s lica.
"Što se dogodilo?" pita.
"Zapalio je zastavu Panema."
Zastavu Panema? Gdje ju je zapalio? U zgradi? Nema tragova ni mirisa dima. Nitko nije vidio ništa
kako gori.
"Nije zapalio ništa? Ova zgrada ima jednu jedinu zastavu. Tu je poviše vrata. Vidite li?" pokaže na
zastavu.
"Nisam mislio na tu zastavu."
"Ovo je jedna jedina zastava koju ova zgrada ima. Nema druge, nema treće. Zastava je još na
mjestu, kako je i bila godinama."
Mirovnjak je bez pogovora opet ga opalio bičem.
"Dosta! Lažna optužba vodi do vješanja. Nikoga ne zanima jesi li Mirovnjak ili iz Kapitola."
"Tko je naredio ovo?" izlazi gradonačelnik. "Već mu je dodijeljen ukor, nisam naredio bičevanje."
"Bili ste svjedok. Spalio je sveti simbol Panema." Znači spalio je zastavu? Svi su znali koja je kazna
za paljenje zastave. Sigurno ne blaga smrt.
"Spalio je simbol isprintan na papiru, ne zastavu."
Zar se za to dobije kazna? Spaljivanje papira? Svatko može to učiniti. Čini se da mu je Lux rekao
ono što sam mislila. Ne bi ga ništa drugo natjeralo na spaljivanje papira.
"Prestanite da ja ne pozovem još veći autoritet i pozovite liječnika. Dijete jedva diše."
Mirovnjak se ipak povukao. Gradonačelnik je bio strožiji nego nego kad smo se nas dvoje našli u
njegovu uredu. Mirovnjak se povukao, a Lux je dječaku počeo odvezivati ruke sa stupa. Pobjegla
sam tamo i dječak mi je pao ravno u krilo. Već mu je odjeća bila obojena krvlju, a tijelo mu je
sličilo na oguljeno meso. Obrisala sam mu krv s lica da ga vidim pogledao me svojim zelenim
očima.
"Ne brini se. Dolazi liječnik." govorim dok dječak plitko diše. Ne skida pogled s mene. "Ne ideš
nigdje, ostaješ s nama." I dalje me gleda, ne govori. Sigurno više nema snage. Vidim mu suze, dvije
krupne suze kako mu teku niz obraze.
Vidim kako Lux čuči kraj mene i gladi ga po kosi. "Ne brini se. Samo izdrži. Bit će dobro." Ovo je
bilo prvi put da ga tješi, kao da se osjeća krivim. Danas mu je rekao ono što sam sumnjala. "Samo
još malo, okej."
Dječak je kimnuo glavom koliko je mogao. Sad su mu i kovrčice bile krvave. Pogledao je u mene i
sad mu je disanje postalo još pliće. Osjetim kako mu se otkucaji pomalo odobravaju. "Gdje je
liječnik?" viknem. "Je li ga itko pozvao?"
"Polako, nije blizu." reče Lux.
"Ti šuti, ti si kriv za ovo."
Gleda me čudno, kao da sam se usudila reći mu ovo. Nema on autoritet nadamnom. Garnet diše sve
pliće, dok ne prestane. Sada je bio nepomičan. Sjećam se onih trenutaka u areni, malena Volta koju
sam držala za ruku, Carnelian koji je držao svoju utrobu umrli su kraj mene. Sada je još jedan
dječak umro na mojim rukama. Pobjednik trećih Igara nije preživio ni tri mjeseca nakon što se
izvukao iz klaonice.
Nisam znala da vrištim ili da plačem. Samo sam gledala u te oči koje su još ciljale na mene. Lux mu
je poklopio vjeđe. Još jednom su me uvjerili koliko Kapitol brine za nas, a Lux me uvjerio koliko
njegov autoritet vrijedi. Ne bih se čudila da je on doveo svog oca doveo do smrti. Nikad nisam ni
pitala zašto je smaknut.
Dječaka je liječnik uklonio iz mojih ruku, pa ga je pokrio po glavi. Već smo izgubili jednog
pobjednika. Toliko je lako izgubiti život u Panemu i to ne samo u Igrama. Cijela haljina mi je bila
krvava, baš kao u areni. Sad sam samo htjela održati neko dijete živo i to su mi oduzeli. Osjećam
kako Lux stavlja ruku na mene, ali je odmah izmičem. "Znam što si učinio."
Odlazimo kući, ja krvave haljine i prvi put vidim što još mogu učiniti s mojom djecom ako ih
budem imala. Samo Igre ih ne mogu oduzeti, može sto stvari, sto prilika. Na ulazu nas čeka
Moldavit, oči su mu već crvene od plača. On opet gubi nekoga s kim se vezao. Trči do mene i stisne
me oko struka, bez obzira na krv. Mičem ga od sebe jer nemam volje samu sebe držati na nogama.
On samo prozbori tiho: "Zašto?"
Na to pitanje ostavljam svog muža da mu objasni. On ga samo grli uplakanog, a ja odlazim pod tuš
u haljini. Skidam ju mokru i četkom stružem tragove krvi koji se neće lako isprati.
Vrijeme je prolazilo, a mi smo ostali u braku. U četvrtim Igrama dobili smo dvoje nešto jače djece,
neki su već očekivali pobjedu, ali nismo ju odnijeli, izgubili smo oboje djece i okusili onu bol koju
su drugi okruzi osjetili. Te je godine pobjedu odnio Okrug 2 – dječak, sljedeće Okrug 4. Druga
pobjednica je tek došla na šestim Igrama, a mi nismo okusili pobjedu do dvanaestih Igara.
Luxa sam s vremenom uspjela zavoljeti, ali je nisam pomirila s prilikom kojom smo se vjenčali i
upoznali. Bio je dobar čovjek, ne savršen, ali se trudio raditi najbolje. Zapravo nije puno više
griješio od mene.
Imala sam sreće što Moldavit nije nijednom izvučen na Žetvi. Kako je rastao, tako sam mogla
prepoznati našeg oca u njemu, ali nešto ga je drugo uzelo. Tijekom šestih Igara prepoznali smo da
više ne dobivamo pobjednike, iako naši dugo izdrže. Moldavit je sa svim prijateljima osnovao
centar za trening budućih posvećenika. Počinjalo se već od pete godine. Budući da se u Okrugu 2
treniralo od malih nogu za Mirovnjake, a Okrug 4 daje djeci dosta vještina s ribanjem, trozupcem i
radom na brodovima. Naši su iskusni u hranjenu, ali ne s oružjem. Samo je Lux bio, ostalo je bila
puka sreća.
Nešto prije desetih Igara gladi, koje su došle s posebnim pravilima, centar je otkriven, Moldavit je
otkriven. Bila sam u visokom stupnju trudnoće kad sam svjedočila smrti svoga brata u njegovoj
devetnaestog godini, zajedno s prijateljima i svima koji su pomogli u treningu. Potrudio se da mene
i mog muža udalje što je više moguće od ovog slučaja.
Te večeri su me uhvatili trudovi, a ujutro je rođena moja djevojčica koju sam nazvala po majci –
Jade.
 DRUGI DIO:
KVARTALNA POKORA
 1.
Te sam se godine budila i pitala kako je moguće da su se održale dvadeset i četiri igre već. Udajom
sam mislila da će me pustiti na miru, ali su došle jedanaeste Igre gladi, naše najveće prokletstvo.
Kapitol nam je rekao da sad imamo čast pomoći svojim posvećenicima da pobijede, zapravo je to
bila priprema dvoje djece za smrt.
Te godine je bila obaveza, iako je to predstavljeno kao naše volontiranje. Predsjednik je sam svratio
do nas, svakog živućeg pobjednika i prijetio nam ako se ne uvjeri da smo napravili dobar posao s
posvećenicima, svi završavamo na vješalima, ne jedan od nas, svi.
Tada sam imala jedno dijete koje je tek prohodalo, a drugo mi je bilo u trbuhu. Prvi put sam u
životu na sebi imala Kapitolsku odjeću i postala sam s Kapitolom povezana više što sam se nadala.
Naša prva dva posvećenika su bila Opal i Ruby, koji će mi do kraja života ostala u sjećanju. Ruby
sam znala još prije, bila je krasna djevojka, vesela, uvijek ljubazna. Bila je pravi dar kad biste
napravili zvijezdu, bujna tijela i prelijepa lica. Još ne znam jesam li ljepšu djevojku vidjela u
Kapitolu.
Ruby je bila pravi mamac za sponzore. Prelijepa, mogla je zavesti ljude, čak je i pjevala. Za
dizajnere je bila prava nagrada, ali nije bila za borbu. Bila je jača od mnogih posvećenika, a mnoge
bi odmah pobila. Bila je vješta s mačem, ali snaga, brzina, snalaženje u okolišu joj nije bilo jača
snaga. Većinom ju je Opal vodio u Igrama. Vidjele su se njene mane kad ju je dječak iz trice gurnuo
među žice i dovršio ju. Usput je bila jako mlada. Iako je izgledala starije
Opal je bio druga priča, visok, mišićav, pravi mamac za djevojke, još poznat kao ženskar u školi. Uz
izgled, Opal je imao vještine za borbu i preživljavanje, te se pokazao vješt u ubijanju. Ruby je tada
ubila samo jednu osobu, on je četiri, što je bilo dosta. Opal je znao loviti, znao se obraniti, predobro
rukovati kopljem, zapaliti vatru, što Ruby nije. Bila sam gotovo sigurna u njegovu pobjedu, ako ne
on, odnijet će ga Max, ali nikad nisam bila sigurna u Okrug 4.
Do te godine Okrug 4 je odnio dvije pobjede, a Okrug 1 i 2 po tri. Zato su odabrali jedno drugo za
savez, pa i Okrug 4, obojicu, iako nisu izgledali kao ubojiti paket. Djevojka – Mags je bila visoka,
vitka, zdrava, čak i lijepa, samo se njena ljepota nije mogla mjeriti s našom posvećenicom, dok je se
nije uhvatio dizajner. Bioluminiscencija, za koju do tad nisam čula, još i ples. Tijekom treninga mi
se činila kao neka krhka cura s boljim vještinama od onih slabijih. Zapravo je bila iskusan ubojica,
toliko da sam mislila da je već prije ubila.
Mags je zasjala na intervjuu, čak i mali Marlin s onom svojom izvalom nije puno uprskao. Prestigla
je Maxa, apsolutnog favorita. Već na Krvoproliću sam se iznenadila kako je hladnokrvno ubila.
Jednom je dječaku prosula glavu kamenom, toliko da više nije imao ni zatiljak, a drugog je samo
probila. Ni moji posvećenici čak nisu bili toliko nemilosrdni.
Kad su je napali, Mags se pokazala previše vješta. Nikad nisam vidjela nekoga tako vještog. Čak se
i mali Marlin pokazao previše vješt i ubojit za svoje godine, koliko god se bojao. Ubojstvo triju
osoba bi te stavilo među najubojitije u areni, a otkad nitko tako mlad ni sitan nije ubio tri osobe,
zapravo ne znam je li ijednu, iako mu je jedno namješteno.
Mags se čak pokazala kao prava mustra, kao i Marlin. Izdala je Okrug 3, s kojim su boravili jedan
dan. Tada je Opal nasilno ubio dječaka, ali sam razumjela njegov bijes. Ne znam bih li sama
napravila drugačije. To je bio prvi put da je Okrug 3 ubio nekoga i baš je morala biti jedinica.
Zapravo nije, sjećam se Fulmena i što je napravio djevojci iz devetke, ali to drugima baš nije ostalo
u sjećanju.
Tada nije ostao neki izbor osim Opala i Maxa. Max je većinom imao snagu. Dječak iz sedmice je
bio u klopci, da nije našao samu Mags, oni bi ga opkolili. Calista je bila ubojita, ali mala i mlada,
premlada za pobjedu. Isto je vrijedilo za Marlina, ali on je još bio i sitan. Dosta daleko je i dogurao,
a Mags je bila djevojka, dosta manja od njih. Iznenadila sam se kad sam vidjela koliko je sam Opal
viši od nje. Svi smo mislili da je u klopci i smijali se Algini jer je skoro sav novac sponzora
potrošila na harpun, ali to se činilo kao pametan potez.
Između Maxa i Opala tad je pao dogovor. Nitko ga nije čuo osim kamera. Trebali su prvo ubiti
dječaka iz sedmice, jer se činio vješt i vrlo lukav i bili su u pravu. Opal je trebao ubiti Calistu s leđa,
jer Max nije mogao, a Max bi ubio malog Marlina neprimjetno. Max je trebao ubiti Mags, zbog
saveza kojeg je prekinula odmah na početku, ali su je uspjeli namamiti.
Ali sve je pošlo po krivu kad je Opal spasio Mags, što je bila greška. Trebao ju je pustiti da umre, pa
ubiti onog dječaka. Ipak ju je on čuvao za Maxa, ali nije ni mislio da će ono dvije djece, koje je
ostavio samo, nešto isplanirati.
Mnogi znaju priču, Marlin je otrovao Calistu napuhačom. Koliko god bio sitan i uplašen, očito mu
nije bilo teško ubiti. Otrovao je djevojčicu. Sam Max nije ni znao što se događa, mislio je da se guši
hranom, masirao srce, davao dah, na što sam mislila da će i njega srediti otrov makar pobijedio.
Ono što Max nije imao, a Opal jest oštar um. Jedva mu je trebala sekunda da shvati što se dogodilo i
pustio je da sve ide k vragu, napao je Mags. Tada je Marlin trebao pobjeći jer Max je samo u njih
gledao i nije znao što se događa. Vjerojatno nije znao da je dječak iz sedmice mrtav, sve dok ga nije
Marlin pogodio u ruku. Vjerojatno je mislio u vrat, ali od panike nije ni razmišljao vjerojatno. To je
dogodi i kod najpamentnije djece, ponesu ih emocije. Max je tada shvatio što se događa. Ipak ga je
Max nemilosrdno ubio, iako je išao protiv svojih pravila.
Koliko god je Mags bila vješta s trozupcem, Opal je bio deset puta vještiji s kopljem, a ona je
pritom bila manja, izgubljena, a on spreman na ubojstvo. Od prve sekunde sam mislila da je gotova,
čak i kad je probo i maknuo joj trozubac iz ruke, ali se pod njenom rukom našao harpun, prvi put
iskorišten za ubojstvo i Okrug 1 je izgubio svoju šansu. Još se sjećam kako se tad Algina zlobno
smijala.
Tada je Marlin bio na samrti, Mags jedva na nogama, a Max iole zdrav. Njegova greška je bila što
ju nije shvatio ozbiljno, ali sumnjam da itko jest. On se naslađivao sa njom, sjećam se kako su se
mentori Okruga 2 smijali, jer su očekivali tu pobjedu. Okrug 1 je navijao s njima jer smo već
izgubili šansu za pobjedu zbog nje. Puka sreća se nije trebala dogoditi dva puta, ali jest. Mislili smo
da će joj Max smrskati glavu prije nego što Marlin izdahne, ali ona je iskoristila meduzu, prokletu
meduzu i pustila ga je da umre u mukama. Do tada, nitko u Igrama gladi nije umro u tolikim
mukama, a Mags ih čak nije ni uskratila. Sumnjam da se ikad pokajala.
Te godine su bile najuzbudljivije igre, djevojka koja je svijetlila je pobijedila. Njen dizajner, harpun
i meduza su je spasili. Također su ove Igre donijele veliku sramotu za Okrug 1 i 2. Okrug 1 je umro
zbog trice u žicama i zbog obične djevojke, a Okrug 2 je ubila riba i meduza. Sam Marlin je
postavljen na drugo mjesto jer je zadnji izdahnuo i ostao je najmlađi i najmanji posvećenik u finalu
do sad.
Da bi bila još veća sramota, mali Marlin je imao broj više žrtava od Caliste i Ruby. Calista jest bila
mlađa, ali i jača, te iz dvice. Ona je ubila dvoje, Ruby jedno, Marlin troje. Samoobrana, jedno
postavljeno i jedno podmetnuto. Kako je mali Marlin ubio troje, vješta Mags ih je ubila šestero,
dijelila je broj s ogromnim Maxom, te je ostala djevojka s najvećim brojem ubojstava u Igrama.
Iako je u finalu plakala, te sam prvi put prepoznala u njoj dijete, ostao mi je prema njoj neki prijezir,
kao i prema Algini, jer je bila vrlo lukav mentor. Mags je ostala dobro zapamćena u Kapitolu, a i
među nama mentorima.
Te sam godine naučila da se ne smijem toliko vezati za posvećenike. Opal i Ruby su bili daleko od
loše djece. Opal je čak imao djevojku s kojom se htio zaručiti. Iza kamere su bili bijesni zbog čeka
su uvedeni, ali smo ih naučili igrati Igre, čak i predobro. Okrug 1 i 2, pa čak i Okrug 4 su znali samo
igrati Igre, što je uključivalo i osvajanje sponzora svim metodama koje možemo.
Te sam godine naučila da ne smijem se vezati previše za svoje posvećenike, zato smo s ostalima
imali hladniji odnos sa svrhom. Nedugo nakon toga sam rodila svoje druge dijete, malog sinčića
koji je dobio ime po svom ujaku, Moldavit, srednje ime Opal, po dječaku koji mi se urezao u
pamćenje. Te sam jedne godine bila mentor posvećenicima s kojima sam se najviše vezala, svojoj
vlastitoj djeci.
Kako sam starila, tako su mi se djeca činila mlađa i ranjivija. Čak i oni dječaci od dva metra i sto
kila čistih mišića su mi se čini kao lastavići pred stotine mačeva. To je bilo zato jer sam sad mogla
sad biti majka i najstarijem posvećeniku.
Razlika između moje djece je bila dvije godine, što je bila velika greška, a bili su još dječak i
djevojčica, što je značilo će dijeliti mjesto na Žetvi nekoliko godina i mogu biti izabrani odjednom.
Drugo dijete smo trebali imati barem šest godina kasnije ili još i treće da uživamo u njemu prije
nego ga Kapitol odabere.
Okrug 2 je čak razvio novu strategiju, kad god bi se odabrao netko mlađi, netko manji, sa tjelesnom
manom ili ne zdrav u glavi, oni stariji, snažni i vještiji bi volontirali. Opekli su se s
dvanaestogodišnjom Calistom. Iako je jedina dvanaestogodišnjakinja koja je uspjela ubiti nekoga,
bila je premlada i greška. S trinaest i dvanaest godina nije bilo pobjednika. S četrnaest je bila druga
priča. Prije osam godina smo dobili novog najmlađeg pobjednika. Dječak iz četvrtice koji je bio
visok i krupan sa svoju dob, pa brz i jak. Bio je pravi pogodak za posvećenika, od četrnaest i pol
godina je pobijedio.
Strategiju volontiranja smo razvili i mi. Nismo smjeli pustiti nikoga mlađeg od petnaest godina, kao
i one sa tromom nogom, slijepce i psihičke slučajeve da odu u Igre, pa su volontirali oni najsnažniji.
Radili smo čak i na njihovom karakteru. Djevojčice smo učile kako biti dame, dječake kako budu
gospoda. Borbena krv dvice nije to trebala. Tražili smo im talente i razvijali ih, te tražili način kako
ih prezentirali na intervjuu, te se savez jedinice, dvije i četvrtice i dalje nastavio.
U dvadeset i četiri Igre Okrug 1 je uspio dobiti šest pobjednika, Okrug 2 osam, najviše do sad, a
Okrug 4 pet. To je većina koju smo mi uzeli. Okrug 11 i 12 su imali puku sreću na kraju prvog
desetljeća, koja je nije ponovila, a ni mentori im više nisu živi. Ipak su nas počeli stizati i drugi
okruzi. Okrug 3 je uspio dobiti jednog pobjednika koji uspio iz platformi izvući mine, te ih staviti
na brdo, poviše skrovišta karijerista te eksplozijom napravio odron koji je na mjestu svih pobio.
Lani je Okrug 7 dobio svog drugog pobjednika, dvoje vještih ubojica sa sjekirama. Drvna industrija
im ipak daje puno prednosti.
U dvadeset i četiri godine je žrtvovano je petsto pedeset i dva dječja života za Kapitolsku zabavu, a
Igre su svake godine bile sve više glamulizirane. Pošto je prošlo već četvrt stoljeća, predsjednik
Ravinstill je predstavio Kvartalnu pokoru, koja predstavlja nova pravila za Igre. Ovaj put je bio
način biranja, svaki okrug glasuje za svoje posvećenike, drugim riječima, šalje svoju djecu u smrt.
Znala sam da će svaki okrug odabrati one najjače ili one najomraženije. To je kao podsjetnik da smo
sami krivi za ovo stanje.
Ono što je nevolja za obitelj Topaz, postali smo omraženi među starijim stanovnicima koji se jako
dobro sjećaju pobune i kako smo se prodali, kako služimo Kapitolu i kako djecu pripremamo za
Igre, pa čak ih tjeramo na volontiranje. Ono što se dogodilo, a nije trebalo, neka djeca su zavoljela
Igre, smatraju čast pobijediti ili umrijeti za Kapitol, a za to je većinom odgovorno pranje mozga u
školi, čega je bilo sve više i više.
Naša obitelj je pobjedom uspjela zaraditi kuću u pobjedničkom selu, ali to je pravilo vrijedilo samo
drugih deset godina. Od naših šest pobjednika, četiri su još živa. Naš Garnet je izbičevan do smrti
zbog ničega, a pobjednik dvanaestih igara se predozirao morfilejem nakon nekoliko godina.
Kako sam starila, u zrcalu sam sve više vidjela moju majku. Unatoč dobroj prehrani, ostala sam
mala i vitka ženica. Moja mladolikost, koja je za Kapitol jako vrijedila i jedino zbog čega su me
cijeniti, sad je počela nestajati. Kapitol mi šalje razne masti da zadržim svoju mladolikost, iako za
svoj Okrug izgledam i previše mladoliko. Moja majka je uspjela doći do trideset i pete godine
života, a ja sljedeće godine punim četrdesetu. Svakog člana obitelji sam nadživjela, osim Luxa. Za
razliku od mene, on je i dalje ostao onaj snažan tip iz arene koji je smaknuo dječaka iz dvice, a
grubi izgled mu daje još veću popularnost.
Moja kćerkica, koja je godinama osvajala srca s rumenim obrazima, plavim loknicama i jamicama
na licu sve više počinje sličiti na ženu, kukuljica djevojčice nestaje. Njeno tijelo se pretvorilo u
bujno žensko tijelo, ali imala je i dalje lice djeteta, moje lice, kako mnogi govore. Baš se pitam bih
li ja tako izgledala da nije bilo pobune, viša i jača, ili je Jade naslijedila krupnu građu od svog oca.
Moldavit-Opal, kojeg zovemo još Moldy od milja bit će još jedan od najmlađe djece na Žetvi. S
četrnaest godina je došao do moje visine, ali bit će jači i viši, kao i njegov otac, ako se moje sumnje
danas ne ostvare. Njegova je slika i prilika, tamno-plava kosa i oči boje žada. Kao i svako dijete,
prošli su trening. Jade je postala vrhunski strijelac, Moldavit odličan s kopljem, jer su se tega
dječaci najviše hvatali.
Moja djeca su bila jedna od najpopularnijih u školi, a najomraženija u Okrugu. Jade je jednostavno
blistala svojoj ljepotom, mane na tijelu nije imala i još je pjevala kao slavuj. Lux je govorio da je to
naslijedila od mene, ali ja nisam puno pjevala. Moldavit-Opal, moj mali Moldy je bio pravi šaljivac,
baš na oca, što bi bio pogodak na intervjuu.
Za vrijeme Žetve, nas dvoje kao mentori smo bili na pozornici, kao i svake godine. Jučer, dok me je
želudac stezao, zaokružila sam imena najsnažnije i najstarije djece koje poznam, ali sigurna sam da
ostatak Okruga nije mislio kao ja. Dok na pozornici sjedimo, nas dvoje mentora, jedini u
Kapitolskoj odjeći.+, Modra spodoba, koja je postala još više modra tijekom godina, sad je nosila
modre leće, modru kosu i kožu se išarala modrim valovima. Tijekom godina sam naučila da je zove
Carela Navy. Sjećam se kako je bila mlada kad je izvukla moje ime, a sad joj se bliži pedeseta.
Carela izvlači vadi iz koverte ime djevojčice i čita ime koje me probada poput noža: "Jade Topaz."
Moje su se sumnje ostvarile. Lux me snažno hvata za ruku, a Jade izlazi u svojoj cvjetnoj haljini s
osmjehom na licu, kako smo ju učili, dok joj drugi plješću. Penje se na pozornicu, dok joj Carela
namiješta njene prekrasne lokne. Carela i moja kćer su iste visine. Kad je izvukla moje ime, u visini
nas je dijelilo barem trideset centimetara.
Sad slijedi ime dječaka. Stišćem zube i nadam se da su ipak polagali neke nade u Jade, visoka je,
prekrasna, zdrava, ima ogroman potencijal. Ne bi poslali dječaka kojeg tek hvata pubertet. Sad joj
daju kovertu za ime dječaka. "Moldavit-Opal Topaz." Moj dječak izlazi s pobjedničkom šakom u
zraku, kao je i učen i staje kraj svoje sestre. Rukuju se s osmjehom, a vidim kako je moj Okrug
poslao moju djecu u smrt, i to stariji ljudi.
Vode nas zajedno s djecom u vlak, koji je postao prava elita. Sad svaki svoj okrug ima po jedan, ne
voze ih više po vagonima i nema više lisica na rukama. Dovoljni su Mirovnjaci. Ipak imaju pušku.
Ja sam došla u Kapitol u lancima i na strunjači, moja djeca će barem imati svoj krevet i sobu.
Odvode nas za stol u vlaku, koji sad ima crveni tepih, zlatno posuđe i hranu koja bi nas hranila
tjednima. Čak ni mentori se prvi put nisu mogli načuditi raskoši u Kapitolu, a i gledali smo kako se
pretvara iz ruševina u zgrade duginih boja, koje peku oči. Naša djeca su bila u par navrata u
Kapitolu, ali jednom ili obojici je ovo posljednje.
"Ovo je senzacionalno." skače Carela. "Izvadila bih fotoaparat, ali naslikavat će vas novinari.
Moram javiti prijateljici." Otišla je telefonirati i nas ostavila u blagovaonici.
Sada su djeca mogla prestati s glumom. Moldy ima prazan pogled na stolu, a Jade je izgubljeno
zurila u nas. "Mama?" pita me, što me ureže u srce. "Je li ovo namješteno?"
"Možda." reče Lux. Uvijek je na ta pitanja davao neki kratak odgovor, samo da se pomire s time. I
bilo je namješteno na jedan način. Ravinstill je znao koliko me vlastiti Okrug mrzi, jer sam se
prodala samo da ne dođe do pobune. S ovim je znao da će moj dom zaokružiti ime moje djece, jer
svatko zna tko je obitelj Topaz. Druga opcija bi bila da gradonačelnik namjerno podmetne ta imena,
ali nije bilo razloga. Prije tri godine smo dobili novoga, ali on nije imao problema s nama niti mi s
njim.
"Nije trebalo biti ovako." reče Jade.
"Trebao je netko volontirati." doda Moldy.
"Ali je volontiranje zabranjeno ovaj put."
Moldy napravi grimasu. Znao je da je volontiranje zabranjeno, ali nas dvoje nismo im rekli, nismo
ih pripremili. Pogledavamo se, što da im rečemo? Kako da im rečemo da će brat možda morati ubiti
sestru ili sestra brata.
Nije se prvi put dogodilo da je dijete pobjednika završilo u areni. Prije tri godine, dijete prvog
pobjednika iz dvice je završilo. Bio je snažan i visok dječak, te vješt, ali je i dalje imao trinaest
godina i dob ga je dovršila. Nije se ni prvi put dogodilo da su brat i sestra završili u areni. Jednom
se to dogodilo sedmici, ali oboje su ubijeni negdje pri početku. Je li namješteno ili ne, još se ne zna.
Događalo je više puta da su i rođaci bili izabrani, čak i parovi, nikad se nije znalo je li namješteno.
Moglo se samo nagađati.
"Kako su drugi odabrali?" pita Jade.
Nisam ni trebala pogađati. Drugi su sigurno birali one za koje su znali da će pobijediti. "Vidimo na
televizoru prijenos." reče Lux i upali ga. Na televizoru je baš završavala himna sa viorećom
zastavom Panema, divne naše države, pa kreće Okrug 1, naše dvoje djece koja izlaze na pozornicu,
naše prelijepe djece. Nakon toga kreće Okrug 2, dvoje divova iz najstarije skupine. Kad je Max
prije četrnaest godina podigao tadašnju pobjednicu za vrat poviše glave, shvatila sam koliko su ti
dječaci snažni. Zapravo je jedan od njih drugom dječaku uspio golim rukama rasprsnuti lubanju,
toliko da mu se mozak razletio. Sad je mentor i još nije sav svoj, ali zna naučiti kako ubijati.
Trica šalje dvoje sedamnaestogodišnjaka, mršavi, ali vjerojatno najpametniji koje su znali, četvrtica
čak šalje jednu prelijepu djevojku iz najstarije skupine i vitkog dječaka kojem sigurno ne fali
okretnost i brzina. Skoro svaki Okrug čak i oni najsiromašniji šalju one najstarije i one najsnažnije u
kojima se vidi šansa, jedino Okrug 7 je poslao dječaka, sprdnja za Kapitol. Ovaj Okrug 12 put šalje
krupnog crnokosog mladića iz najstarije skupine i godinu mlađu plavokosu djevojku, koja ima isto
prezime kao gradonačelnik. Znamo s kime su u sukobu.
Svaki okrug je ovaj put birao s ciljem, samo Okrug 1 s mržnjom. "Jaka je konkurencija." reče Jade.
Ona je imala neke šanse, znala je ubiti iz daljine. Moldavit je bio druga priča, vještina s kopljem mu
ne bi pomogla kad bi ga se uhvatio netko stariji. Već se nekoliko puta dogodilo da se koplje
presiječe sjekirom ili mačetom. Zbog ponosa nije htio trenirati ubojstvo iz daljine.
"Dvica nikad nije bila jača." reče Moldavit. Posebno smo analizirali snimku svakih igara do sad,
osim desetih, koje su bile izbrisane jer se iza pobjede skrivala varka. I tako taj pobjednik više nije
živ. Naša djeca su vidjela i svoje roditelje u najgorem izdanju, naše klanje prije nego smo izašli iz
arene, pa su bili u pravu, dvica nikad je bila jača, a djeca nikad nisu bila veća ni starija. Čak i iza te
dobi se sigurno skrivala inteligencija i snalažljivost. Neki su znali govoriti da Okrug 2 koristi u
Igrama samo snagu, a Okrug 1 samo ljepotu. Zapravo je to bilo daleko od istine.
"Okrug 4 je..." Lux reče. Da, djevojka je bila prelijepa, mogla bi koristiti taktiku kao Mags da
pokupi sve sponzore i još k tome imaju snažnijeg dječaka. Otkad je Marlin bio odabran, ono je bilo
zadnji put da su poslali onako sitno dijete, ali nije bilo i najmlađe. Kao Okrug 1 i 2, tako i Okrug 4
već godinama priprema svoje posvećenike za pobjedu koji su, osim što su jaki i brzo, vrlo lukavi.
Marlin i Mags su nam prvi put to dokazali.
"Premazan svim mastima." dovršim rečenicu. To su govorili za nas prvo desetljeće, jer smo od prva
tri, imali dva jako sitna pobjednika, dok je Okrug 2 imao tri diva, a Okrug 4 jednu sitnu djevojku,
Alginu. Sad nas je u tome Okrug 4 nadmašio.
"Svi su jaki. Veliki. Imamo li šanse s dvanaesticom?" pita Jade. Ona ga je s lakoćom mogla ubiti sa
strijelom, ali i tad si mora čuvati leđa. Nema fizičku snagu, ali ima vještine potrebne za
preživljavanje.
"Imate ako ih nadmudrite." reče Lux. "To je uvijek jače od snage."
Istina, ja sam prva nadmudrila Comforu, Garnet je nadmudrio djevojku iz četvrtice. Mags je
nadmudrila Opala i Maxa, kao dvije muhe jednim udarcem. Čak je Marlin nadmudrio jaču Calistu,
a Coden našu Ruby.
"Ali se Okrug 2 uvijek pravi gluplji nego što jesu i zbog nečega se uvijek popuši." reče Moldavit.
To je bila istina i to se uvijek prave gluplji od prethodnog posvećenika. Kad se malo bolje pogleda,
Okrug 2 je rijetko imao glupe posvećenike, pa čak i kad su izgubili.
"Oni imaju svoje vještine, vi imate svoje. Pripremali smo vas skoro cijeli život za ovo." reče Lux.
"Znate što imate i što trebate koristiti."
"Ali sklapamo savez s njima." reče Jade.
"Istina, naći ćemo način kako ćete izbjeći smrt. Nećete sigurno biti u dvoboju s njima."
"Ja moram." reče Moldavit.
"Znaš gađati kopljem, zar ne?"
"A možda oni s nožem."
To nije bila rijetkost iz dvice, pogotovo u djevojaka, bacanje noža i bumeranga, pa ni luk i strijela.
Kad se izvuče činjenica da sam ja pobijedila s praćkom i elektronskim poljem, oni dvoje imaju
šanse. Nemamo pojma što Okrug 4 ima osim trozupca, plivanja, pletenja mreže i zamki, što svake
godine donesu u arenu.
"I što ćemo kad dođemo do finala?" pita Jade. To sam pitanje već godinama postavljala, otkad je
Jade napunila dvanaestu. Što će se dogoditi kad jedno dijete mora ubiti drugo? Na to ih nikad nismo
pripremili, zapravo nismo ni mogli. Koji je roditelj spreman na to.
"Odlučite se sami." reče Lux. "Već ste shvatili da Kapitol ima veću moć od roditelja."
Napustio je prostoriju, naša Jade ga je gledala s gubitkom nade. Divan je savjet dobila od oca. Lux
je pokušao biti hladan, bog i batina u kući kad je došao Garnet u naš dom, pa ga je to ubilo. S
mojim bratom nije nikad bio takav jer je on uvijek bio poslušan. Kad je postao mentor djeci, pa što
smo ih više gubili, postajao je još hladniji, pa tako i prema vlastitoj djeci. Kaže da će ga lakše
pogoditi njihova smrt, pogotovo na ekranu kad se cijeli Panem bude radovao.
Najveća motivacija za to mu je bila Maxova smrt, kad su njegove patnje bilo pravo uzbuđenje za
cijeli Kapitol. Zato su te Igre zapamćene kao najzabavnije, po meni najsurovije. U modernim
igrama, nikad u samo jutro nije umrlo više od pet posvećenika, a ostao samo jedan. U prijašnjim
jest, jer su trajale nekoliko sati, do nekoliko dana.
Po meni najsurovije su bile jer su se u Igrama naši karijeristi od duhovite djece na treningu
pretvorilo u surove ubojice čim je zazvonio gong. A na kraju, dok su Mags i Marlin sjedili
šćućureno jedno uz drugo, ne znaju gdje će, a Opal i Max raspravljali u tišini kako da ovo što brže i
blaže privedu kraju, pogotovo kod najmlađih posvećenika, ujutro se sve pokrenulo kad je Marlin
Calistu otrovao. Tko bi rekao da bi on bio okidač za ponovni pokolj? Opal je napao Mags, dok joj je
dan prije čistio ranu, a nekoliko minuta prije spasio život, a Max, koji je htio smrt najmlađih privesti
kraju što brže, surovo je ubio najmlađeg posvećenika. Baš kao ja zadnji dan u areni, njih četvero se
pretvorilo u ljude kojima je bilo samo ubojstvo na pameti, u samo nekoliko sekundi.
Sada se to može dogoditi mojoj djeci, odrasla su zajedno, kuću, obroke, roditelje dijelili zajedno, a
može se dogoditi da sve što žele je ubiti jedno drugo. Kapitol bi u tome uživao.
"Istina." reče Moldavit. Tu hladnoću je naslijedio od oca. "Što je dogodi, dogodi se. Pravilo je samo
preživjeti. Ništa drugo nije promijenjeno."
Oni koji su s hladnoćom pristupili Igrama, na kraju su najbolje prošli, čak su i svoju smrt lakše
prihvatili, pa čak i smrt svog posvećenika. Ja ipak nikad nisam mogla pristupiti potpuno hladno.
Čak i s pobjedom jednom posvećenika, izgubili smo drugoga. Koliko se trudila udaljiti od njih,
pogađalo me, jer se činilo vrijedno izvući jednog živog. Često sam sanjala četrdeset i dvoje
izgubljene naše djece i ostale posvećenike.
"Mama, što nas čeka?" pita Jade. "Jaki su znate li što imaju? Što njihovi mentori izvuku iz njih?"
"Ti nikad ni ne bi priznali." Okrug 1 je poznat po tome što pokupi skoro sve sponzore, Okrug 2 po
najboljim borcima, Okrug 4 po podlim mozgovima. Ovaj put opet može odnijeti pobjedu kao Okrug
3 ili Okrug 7. Njih nije lako nasamariti.
"Postoji mogućnost da netko drugi izvuče pobjedu." reče Jade. "Svaki okrug je znao što je birao."
"Bit će ove igre krvave." reče moj sin, jedan među najmlađim među njima i među najmanjim ovaj
put. Da su se izvlačile ceduljice kao i prije, imao bi dosta veće šanse. "Ali ni ti nisi imala neke
šanse. Možda imam više tvoju krv nego njegovu."
Ako Jade bude spremna žrtvovati život radi njega. Možda bude osjećala da joj je to dužnost kao
starijoj sestri. Nikad ih nismo pripremili na to da oboje završe u istoj areni. Nekad su nas pitali, ali
ja nisam ni bila spremna za tu raspravu.
"Idemo s njima u savez." reče Jade. "Ako odbijemo, prvo idu za nama."
"Da, upoznat ćemo ih. Možda budu glupi, ako budemo te sreće. A možda ni mi nismo pametni.
Svaka budala misli da je pametna."
"Znate što smo vas učili. Ne smije vas nitko vidjeti da se tako ponašate." rečem. "Arogantnost stoji
najvećima iz dvice, Okrug 1 nikad nije osvojio sponzora s obješenim nosom."
"Trenirali smo za intervju godinama." reče Moldavit. "Znam što radim."
"Ali još radimo na vama."
"Ne samo vi." reče Jade.
Osim nas, još su nas čekala dva mentora iz jedinice u Kapitolu. Luster i Gleam, sad su u srednjim
dvadesetima, te u Panemu su znani kao oni koji su ostvarili svoje snove u Kapitolu. Prije šest
godina Luster je znao samim prstima nacrtati pravi pejsaž za nekoliko minuta. Uz šarm i izgled je
dobio najviše sponzora u povijesti Igara. On se navodno proslavio kao dizajner interijera.
Gleam je bila nestvarna ljepota prije jedanaest godina. Bila je vitka, visoka, ljepota kakvu nitko nije
nadmašio, elegantna, glamurozna, rođena zvijezda. Sam Kapitol govori da se proslavila kao model,
čak i vidimo nekad njene slike u magazinima, naravno koje Kapitol ima. Ipak, istina je da oni dvoje
pružaju usluge prostitucije Kapitolu.
Gleam će pomoći Jade kako biti dama, dosta bolje nego ja. Luster će pomoći sve najbolje izvući iz
Moldavita. On je ipak umjetnik i zna što čini. Također, bolje poznaju Kapitol od nas dvoje i znaju
kako se djeca trebaju ponašati. Rijetko koji okrug ima mentora koji živi u Kapitolu.
Carela se vratila vratila plješćući. "Ovo će biti veliki trenutak za Panem. Dinastija Topaz ide i dalje
u Igre." Dinastija? Što oni planiraju? Izvući jedno moje dijete živo da i njegovo dijete ode u Igre?
Naše obiteljsko stablo će biti obilježeno u Igrama. "Nemate pojma koliko je Kapitol uzbuđen, ne
jedno dijete, nego dvoje. Vaša djeca će biti najveći favoriti." I najveće mete. Mags je to dokazala
kad se proslavila plesom. Svi se žele riješiti njih.
"Koje će oružje vaša djeca uzeti? Kladim se da su već vješti. Pogledaj ih." Stane Carela mojoj
djevojčici popravljati kosu. "Koja lijepa frizura i koja prelijepa haljina. Vidi se da si majčinu ljepotu
naslijedila."
"Bit će oduševljeni." reče Jade.
"Kapitol će zinuti, sad si skoro žena. Ne mogu vjerovati da sam vašim roditeljima izvukla ceduljicu,
a sad i vama pročitala imena." Gledam kako je Moldavit stisnuo šake. Baš se pitam je li se sjeća
mene kao uplakanog djeteta u krvavoj haljini kad me je izvukla? To je bilo i prvo ime koje je
izvukla u Igrama. Sjeća li se Gem kako njeno truplo klizi na podu? Sigurno je to bio tada samo neki
ološ iz okruga, a ja ološ koji će pasti u prve dvije minute.
"Ja jedva čekam da se uguše od smijeha." reče Moldavit.
"Ne, ne pretjerujmo." reče Carela. "Mnogi, koji su bili duhoviti, na kraju nisu ni pobijedili s
razlogom."
Imali smo jednog posvećenika koji se našalio na račun kostima predsjednikova brata. U Igrama su
sljedeći dan odmah na njega pustili mutante. Drugi posvećenik se našalio na račun smrti
predsjednikove kćeri, vjerojatno namjerno. Rekao je da izgleda kao razvlačenje tijesta Kad su
počele Igre, mine na njegovoj platformi nisu isključene i on se razletio u komadićima.
"Ova haljina ti je također prelijepa. Okrug 1 uvijek najbolje izabere. Većina okruga skoro svake
godine nosi isto, i to od roditelja."
To se događa i u našem Okrugu, djeca čuvaju samo taj jedan komad odjeće jer nemaju više, a neka
u drugim okruzima moraju napraviti haljinu od vreće brašna ili stare očeve košulje. Još se sjećam
siromaštva tijekom i nakon pobune. To se siromaštvo još zadržalo u mnogim dijelovima.
"Sutra stižemo u Panem, nemate pojma koliko će vas fotografa dočekati. Odmorite se da izgledate
svježe. Jade, tebi fali šminka. Nemaš pojma kako bi ti istaknula lice."
Nisam ju šminkala, jer to bilo još moje dijete i željela sam to svima dokazati. A i bez šminke je bila
prelijepa. Rijetko koja djevojka je nosila šminku na žetvi, željele su pokazati svoju prirodnu ljepotu.
"Ja imam šminke, za tebe, ne treba ti previše. Sutra ćemo prije izlaza staviti malo šminke, bit ćeš
prava ljepotica."
Carela se nikad nije mogla načuditi ljepoti naših djevojaka, i tako su samo pobjednice žive, zato što
smo sami i imali dvije pobjednice. Moja djevojčica bi mogla biti treća, a moj sin? Slavili bi ga jer je
jedan od najmlađih, možda i najmlađi.
Djeca su obilato jela, kao što smo im rekli. Iako jaki, mnogi brzo gube težinu u areni. Ne mogu
samo ovisiti i o našoj hrani, Kapitol često želi i da se sami snađu. Vještine preživljavanja kod djece
nestaje, možda zato što mnoga više nisu siromašna. Ruby i Opal nisu bili nimalo bogati, Opal je
morao loviti u divljini da se prehrani, a Ruby uzgajati svoju hranu.
Otišli smo svi u krevet punih trbuha. Lux i ja godinama smo imali rezervirani svoj bračni krevet u
ovom vlaku, dok su naša djeca spavala na krevetima mnogim posvećenika, mnoge mrtve djece.
Naslonila sam glavu svom mužu na rame i rekla: "Trebali smo ih bolje pripremiti."
"Pripremali smo ih kao i druge." reče Lux.
"Trebali smo im reći da ovo mogao biti rezultat. Nisu sami ni znali koliko nas mnogi mrze."
"Što je, tu je. Mi u prvim igrama, oni u prvoj kvartalnoj pokori."
"Ako ih bude više."
"Bit će ih. Radili smo sve da ih izvučemo žive. Izvukli smo četiri pobjednika."
"I samo su još dva živa. Neki ne znaju preživjeti ni nakon Igara. Što ćemo s djetetom koje bude
imalo traumu nakon ovoga?"
"Ne znam. Jesmo li trebali imati djecu?"
"Predsjednik je to naredio, sjećaš se?"
 2.
Ujutro sam našla kako Carela ukrašava moju kćer sa šminkom. Jade je stajala mirno i još je nosila
onu cvjetnu haljinu. Ta me haljina posjetila na majku i njene haljine koje je nosila na mnoge fešte
prije rata. Zato sam ju i kupila njoj. Nosila ju je i lani na žetvu, a na mnoge priredbe i slavlja u školi.
"Ne mogu vjerovati koliko razlike učini malo šminke na njoj." reče Carela i Jade pokaže svoje lice.
Nije ni bilo previše šminke, barem za Kapitol. Jade je imala ružičasto sjenilo, nježni rozi ruž na
usnama, istaknute obraze i dijelom naglašene obrve tamnijom olovkom. "Koja ljepotica. Koji god te
dizajner dobije, neke skinuti ruke s tebe."
Da, moja djevojčica će i biti komad mesa kojeg kite prije Igara kao božićno drvce. Naši dizajneri,
Clio i Agnes rade na posvećenicima već od prvih modernih Igara. Sjećam se kako su Ruby nakitili,
izgledala je kao škrinja blaga, ali Tigris je tada pokazala koliko nešto jednostavno može puno
značiti.
Moldavit ustaje čupave kose i rasteže se. "Ima li što za jelo?" pita i zastane kad vidi Jade.
"Na stolu u blagovaonici je već postavljen doručak." reče Carela. "Nakon toga bi mogla pokriti
neke prištiće na tebi."
"Nemam prištiće."
"Imaš ih nekoliko sitnih. Nemaš pojma kako ih lako kamera uhvati. Odjeću od jučer su ti Avoxi
oprali i ispeglali. Bacio si je na pod."
Zakolutao je očima i otišao u blagovaonicu. Otišla sam i ja za njim, a on je samo uzeo kruh i počeo
mazati maslac na njega. "Ne smiješ se tako ponašati pred Kapitolom." rečem.
"Pa nismo u Kapitolu." reče i zagrize kruh.
"Govorim pred voditeljicom. Mala drskost koštala bi nas pobjede i drugih života. Sjećaš se Mags?"
"Ona koja je odbila prostituciju?"
"Da, što se dogodilo kad je to učinila?"
"Pobila je cijeli svoj dom."
"Da, točno." Sad sam ja uzela jednu pogačicu i vruću čokoladu u šalici. Trebala bi je bistra glava i
pun želudac za ovo.
"Mama, imam li ja ikakve šanse?" pita me Moldavit.
Ovo me je pogodilo kao nož u prsa, ali trebala sam biti pribrana za svog dječaka. "Jesam li ja imala
ikakve šanse?"
"Ali tebe nije nitko doživio kao prijetnju. I imala si nekoga da te čuva."
"Možda tebe bude Jade čuvala."
"Ne želim da me čuva. Neka se brine za sebe." Nasloni bradu na ruku dok je miješao čokoladu u
šalici. Puno je bolje podnosio ovo neko mnogi posvećenici njegovih godina, očeva krv. "Možda ih
nekako iznenadim, one divove, a možda samo pođem za onim malecnim. Odakle je?"
"Iz sedmice."
"Da, za njim ili za nekom ženskom."
I sam moj sin zna tko ima šanse, a tko nema. Čak i naša Jade, da nema strijele, ne bi imala nikakve
šanse.
Za stol brzo dolazi Lux i nalije si kavu. Bez nje zadnje desetljeće nije mogao funkcionirati. Sreća,
pa smo doma imali izbljeljivače za njegove zube. "Jeste li se što dogovorili?" pita. "Neki plan."
"Ti si mentor." reče mu sin.
"Pripremali smo vas za ovo otkad ste prohodali. Ne znam što da vam više rečemo."
"Jade se našminkala." rečem.
"Odakle joj šminka?"
"Carela joj je dala."
"Dobro." slegne ramenima. "Još su nisam vidio umjetnu."
Mene je vidio u raznim izdanjima šminke, malo, puno, nije mu se sviđalo, govorio je da ga previše
podsjećam na Kapitol. No svake godine su me se dizajneri domogli i preobrazili mi lice potpuno.
Što sam više starila, to je trebalo više šminke. Prije pet godina su mi počeli slati injekcije botoksa
jer moram zadržati svoju mladolikost, no ipak ni glatka koža ne može pobijediti godine.
Nakon doručka Carela prekriva prištiće koje jedva ja vidim i popravlja mu neuredne kovrče na kosi.
Dala mu je čak sivi sako s ružičastim šarama. "Kapitol sve manje voli jednostavnost."
I bila je u pravu. Od onih žgoljavih Kapitoljana u dronjcima, sad su prerasli u tetovirana stvorenja s
kosama i odjećom ludih boja. Nikad nisam mislila da će zelena kosa postati sasvim normalna
pojava. Modre tetovaže na Careli su bile normalna pojava s onim što se vidi u tom kradu. Jedan je
čovjek ugrađivao metalne umetke pod kožu da mu izgleda kao krokodilska koža. Druga žena si je
operirala zjenice da joj izgledaju kao mačje oči i ugradila si brkove u obraze.
Na izlazu iz vlaka dočekalo nas tisuće bljeskalica. Djeca su odmah počela žmiriti, nisu navikli na
ovo, dok smo se nas dvoje nagledali fotoaparata. Spuštamo im ruke i rečemo da se drže
dostojanstveno. Ulazimo u centar i djecu preuzimaju naša dva dizajnera, Clio i Agnes. Prvi put su
bili mladi ljudi u dvadesetima, crnih kosa i elegantne odjeće. Sada im se bliži četrdeseta, kose su im
srebrene s dijamantnim ukosnicama i bijele svilene halje sa svakim mogućim ugrađenim zlatnim
kamenom.
"Tko bi rekao da će ti naši anđelići doći u naše ruke." reče Agnes i odmah preuzme Jade. "Idemo,
od tebe ćemo napraviti pravu ljepoticu."
Jade kimne i krene za njom. Clio uzme Moldavita za sobom, a on se osvrne prema nema prije nego
nestane, s izrazom lica kao da odmah ide u arenu. Sad razmišljam kako Jade čupaju dlake na
nogama i pokrivaju svaku nesavršenost, kao da je pravi komad mesa. Zapravo će isto učiniti s nama
dvojicom.
Ubrzo dolaze druga dva mentora, nekad davno posvećenici, Luster i Gleam. Luster se svake godine
čini mršaviji, jer je bio barem deset kilograma teži u areni. Nadam se da nije polegnuo morfileju.
Gleam prekrasna kao i uvijek, sad žena natapirane kose s velikom zlatnom mašnom na glavi i
dugom zlatnom haljinom, vidi se da su njih već riješili dizajneri. Dolaze i ljube nas u obraze.
"Kako ste vas dvoje?" pita Gleam.
"Preživljavamo." reče Lux. "Već smo ih pripremali za ovo otkad su prohodali."
"Nikad nije dovoljno." reče Luster. "Onoliko koliko samo radili na drugima, radit ćemo duplo više
na njima."
"Ja ću naučiti Jade da bude čista diva. Sponzori će joj samo dolijetali."
Ubrzo su se i nas dohvatili dizajneri. Voskom su mi skinuli i posljednju dlaku koja se jedva vidi,
stavili su mi srebreni lak na nokte, srebrenu šminku na lice i srebrene šljokice na kosu, kao da sam
još tinejdžerica. Obukli su me u srebrenu haljinu sa prozračnom suknjom i dali mi cipele s petama
koje su me činile visokom skoro kao i Lux. Dvadesetak centimetara im ne gine.
Izlazimo i nalazimo se s drugim mentorima. Dolaze tri mentora do nas, četiri su još živa, jedan još
nije sav svoj, drugi se doveo do smaknuća zbog svog vandalizma. Mags, koja još nije ušla u
tridesetu, dolazi u modroj lepršavoj haljini i modroj šminki. Uvijek je u ravnim petama jer se od nje
može očekivati da u bilo kojem trenutku zapleše. Algina nosi dugu modru haljinu, a Labrax modro
odijelo. Jako je mlad jer je tek prije tri godine pobijedio. Modra je postala njihova zaštitna boja.
"Ne bih nikad rekla, ali obitelj Topaz opet prva." reče Mags. "Prvi pobjednici, možda i prvi u
kvartalnoj pokori."
"Da, djeca pobjednika. Znaju u što se petljaju." počnem se i ja naslađivati.
"Svi naši su dobro pripremljeni. Budimo sretni ako nisu promijenili još jedno pravilo." reče Algina,
ali ona izgleda sigurna u svoje posvećenike. Izgledaju kao pravi izazov.
"Vidjet ćemo što će učiniti prvo dizajneri od njih." reče Lux.
"Ja se uvijek uzdam u svoje." kaže Mags. "Nikad nisam požalila."
Naravno, Tigris ima dar koji nikad neće umrijeti. "Ukrug 1 se uvijek isticao. Zato i oni imaju jednog
mentora više."
Udaljila sam se od njih i povukla muža sa sobom jer nisam mogla više izdržati. "Znaš li da i mi
sklapamo s njima savez." pita me.
"Da, ali i oni će se pobiti s njima na kraju. Naša djeca. Jedno od te djece će ubiti naše dijete i oni ih
pripremaju."
"I što bi ti? Da idu sami? Žao mi je, ali oni ne bi sami dugo potrajali."
"Znam, ali ne zaboravi, ti će ljudi učiniti sve ne bi li nam ubili djecu."
Lux je šutio, vjerojatno nije ni razmišljao o tome što je sada uloga mentora i što je bila naša uloga
prije, pobiti drugu djecu da se naše izvuče. Otišli smo do kola koja su se počela voziti u dvadesetim
igrama. Tada su djeca dobila luksuzne vlakove, sobe u hotelu, osim onih u onoj zgradi i kola
umjesto da se sama penju na konje, jer su mnoga padala ili se nisu znala popeti na konja.
Kao i uvijek, naši konji su bijeli, sa šljokičastim kolima. Dolaze naša djeca, tunike izvezene
srebrenim koncem i srebrenim resicama koja vise. Ove godine su se odlučili na jednostavnije, ali
manje napadno. To što su brat i sestra ostavlja dovoljan dojam. Dolaze nam brzo Luster i Gleam u
susret, zajedno sa dizajnerima i pozdravljaju našu djecu. Oni se smiješe, pozdravljaju ih kao što
očekuju goste kod kuće. Dobro znaju što rade, pogotovo u Kapitolu.
Dolaze do nas i pokazuju se. "Izgledam li glupo?" pita Moldavit.
"Zašto?" pitam.
"Muško u ovome. Ma daj."
"Ovo je samo parada, predstavljate svoj Okrug."
"I držite se za ruke." doda Gleam.
"Zar ne bi to bilo znak pobune?" pita Luster.
"Ne bi. To su brat sestra. Bili su obitelj i idu u arenu kao obitelj."
"Držite se za ruke." rečem im pomognem im da se popenju na kola.
"Vidim i Okrug 2, djeca izgledaju veća nego na kameri, obučena u zlatne oklope i njihovih pet
mentora, jer ostala tri su, nažalost okončala svoje živote. Od njih pet samo jedna žena s nama
komunicira, Beatrix, pobjednica šestih igara, prva ženska pobjednica u dvici i druga djevojka koja
je pobijedila. Okrug 2 nije glup koliko dugi misle da jest, ali nije ni mentalno stabilan, zato ona
samo uspije s nama komunicirati, jer s ova četiri muškarca bi došlo do tuče.
Okrug 4 je ovaj put odjenuo haljine od algi, ne od pravih algi, ali su izgledale dovoljno realno i to
tamnim i svijetlih zelenih, crvenim i smeđih boja. Tigris i dalje nema granica. Para brzo počinje i
odlazimo u publiku.
Među vrhom smo, gdje i ostali mentori, čak i jedan jako mladi iz trice i još dječak iz sedmice koji
još nije kročio u dvadesetu. Ovo mu je tek drugi put da vodi svoje posvećenike i ima jednog
najmanjeg. Svi su sređeni u detalje, Lucretius Flickerman, sad naboran čovjek nas najavljuje i kreće
parada.
Stižu bijeli koji i prvi u redu je Okrug 1, naša djeca. Čim se otvore vrata ustaju, hvataju se za ruke i
dižu iz u zrak dok im resice lete na vjetru, kola zasvijetle bijelim svjetlom. Naša djeca bliješte smiju
se, a Flickerman počne: "I odmah nam prva dolaze djeca naših pobjednika, Jade i Moldavit-Opal
Topaz. Čim su ušli, vidite u njima strast koju nam donose, zatim poznati Okrug 2, Terra i Alexis,
pazite se. Možda vas samo ubiju pogledom." Okrug 2 stoji ukočeno, daju svima na znanje koliko
ovo shvaćaju ozbiljno. Okrug 3 nosi kreativnu haljinu od žica, halje Okruga 4 se viore kao morska
trava u vodi, a Okrug 5 ima mentalne tunike iz kojih izlaze varnice. Čini se da moraju stati mirno
ako se ne misle ozlijediti.
Kola svih posvećenika ubrzo staju ispod balkona na koji izlazi još isti predsjednik Ravinstill, nikad
visok i vitak, sada sijed, debeo i naboran, sedamdeseta mu se brzo bliži. Čita zakletvu koju čita
svake godine. Ne znam ni sama, zašto su događaji prije Igara uzbudljivi, skoro se uvijek isto
događa, samo su kostimi različiti.
Nakon toga mentori silaze do svojih posvećenika. Naša djeca još drže osmjehe na licu dok ih drugi
okružuju. "Sjajno ste to obavili." rečem. "Svu publiku ste dignuli na noge."
"Sami ste nas učili što Kapitol voli." reče Jade dok još drži osmijeh na licu.
"A ja jedva čekam da ovo skinem sa sebe." Moldavit šapće.
"Čekajte samo intervjue. Nemate pojma što smo pripremili za vašu djecu." govori Agnes.
"Ne se sad naspavaju." govori Luster. "Sutra ih čeka trening."
Da, sutra će boraviti po cijele dane s ovom djecom kojom će se poklati. Ona djeca bez mentora
izgledaju izgubljeno. Oni često dobiju savjete od svojih dizajnera i voditelja ako žele malo više
uložiti u njih, ali to je to.
Odvodimo djecu u sobe i oni skidaju pomalo tunike. "Ne osjećam se uopće kao muško." reče
Moldavit.
"Malo tiše kad to spomeneš." reče Lux. Kritiziranje Kapitolskog stila moglo te pretvoriti u Avoxa ili
značiti smrtnu kaznu.
Dolazimo brzo do soba, ali presječe nas predsjednik. Iako je sad osjetljivi starčić, još mi daje strah i
trepet. Svaki put me podsjeti na dan kad me prisilio da gledam smaknuće stotine mladića i
muškaraca. Također me podsjeti na dan kad mi se majka objesila.
"Koja ljepota, toliko zrači da mora biti nasljedna." govori i odmah uzme mojoj Jade ruku. Ljubi ju i
gleda svojim ljigavim očima.
"Hvala vam gospodine predsjedniče." Jade se smiješi kao dama.
"I mali?"
"Pozdrav, gospodine predsjedniče." Moldavit mu pruža službeno ruku. Predsjednik uživa u
eleganciji žena i službenosti muškaraca. Čini se da su oni njemu stoka za vojsku.
"Vidim već u stisku snagu. Još koja godina i bit ćeš očev klon."
Još koja, ako ju doživi. Ne znam što ovaj čovjek ima u planu, ali sigurno je ovaj dio isplanirao s
razlogom, jer zna da me moj dom mrzi i zna da će poslati moju djecu u klaonicu čim im se pruži
prilika.
"Svidjelo mi se držanje ruke. Znači li to da je obitelj uvijek iznad svega?"
"Pa, Panem je uvijek jedva velika obitelj." čujem Gleam kako se ubacuje. Poznaje ga dovoljno jer
mu skoro desetljeće pruža razne usluge.
"Naravno, Panem je jedna velika obitelj. Zato želim da vaša kćer zapjeva himnu na intervjuu.
Sigurno zna riječi." reče čovjek i odlazi.
"Himnu?" pita Jade. Znala je riječi, ali ju nije voljela pjevati. Kao što je od Mags tražio ples, često
je tražio od mene da pjevam razne pjesme, pa tako i himnu.
"Ne brini, Panem ne uključuje samo Kapitol." Gleam ju hvata za ramena. "Uključuje svaki okrug.
Tako slučajno predsjednik slavi i nas ološe, bez da to zna."
Odlazimo na prvi kat koji je cijeli pripremljen za nas. Gleam, Luster i dizajneri se goste na balkonu,
zajedno sa Carelom, a djeca ostaju s nama i sjedaju na kauč. "Oni iz dvice su viši barem pola metra
od nas." reče Moldavit.
Nisu bili pola metra, ali jesu barem dvadesetak centimetara. Sreća pa se Okrug 4 nije činio puno
veći od njih, ali oni su uvijek bili brzi i spretni.
"Uvijek samo vas učili ono što Okrug 2 ne zna." Okrug 1 smo uvije učili kako ostati staložen i
miran u raznim situacija, budući da to Ruby i Opal nisu imali, a i nitko prije njih.
"Zašto uopće se borimo za sponzore, ako idemo s Okrug 2 i 4 u savez?" pita Jade. "Mogu nas ubiti
prve i uzeti nam sponzore."
"Ne bi bilo svrhe ako bi vam uzeli samo jednom sponzore. Osim toga, sami bi bili pod velikim
rizikom. Što ako vas oni nađu?" Svaki put, kad se Okrug 1, 2 ili četiri odvojio od karijerista, na
kraju je skupo platio.
"Kako ćemo se ponašati prema njima?" pita Moldavit.
"Ponašajte se normalno, raspravljate razne strategije, ostavite se drugih posvećenika. Okrug 1 je
poznat po tome."
"Po manipulaciji?" pita Jade.
"Da, po manipulaciji." kažem. "To mentori rade godinama jedno drugome, a i Kapitolu da izvuku
što više ljudi žive."
Ušutjeli su na ovu riječ. Nekad moraš bit grub s djecom, ali ne možeš biti grublji nego Kapitol.
Baca ih u klaonicu. Kako da ih bolje pripremim za ovo? Ne mogu iz maziti i govoriti da će sve biti
u redu. Neće jer gubimo barem jedno dijete, ako ne i dvoje.
"Sreća pa ja imam mjesta za jelo." reče Moldavit i ide na terasu gdje je već poslužena hrana. Na
terasi se gostimo s piletinom u medu i slatkim gomoljem. Moldavit pogleda Avoxe koji su nas
poslužili. "Jesu li kuhari Avoxi?" pita.
"Mislim da moraš imati jezik da bi poslužio ovako dobru hranu." nasmije se Luster.
"Nemojte previše se natrpati." reče Lux. "Možda vam se smuči."
"I Jade mora zadržati liniju." reče Agnes. "Barem za haljinu koju pripremam za nju."
Čak i najbogatija djeca najbogatijeg Okruga 1 nisu naviknula na ovakvu gozbu. Kad vidim ovu
hranu na tanjuru i tekućinu koja ih tjera da povraćaju, samo da bi mogli jest, ne mogu vjerovati da
je bio narod koji je prije dvadeset i pet godina gladovao.
"Ako Jade treba vježbati svoje vokalne sposobnosti, ja ću joj pomoći." reče Gleam. "I pretvorit ću je
u pravu damu. Dupli trud za vašu djecu." Zahvalna sam Gleam, ali mogu već vidjeti predsjednika i
Igrotvorce kako bacaju pogled na moje dijete kao meso koje bi jedva odvukli u svoj krevet.
"Koju igru igra Moldavit?" pita Luster.
"Šaljivca." reče on sam.
"Uf." digne obrve. "Na tome treba dobro poraditi."
"Zašto?"
"Možeš se šaliti o hrani, odjeći, predmetima, vremenu, svom i drugom okrugu. Nema šale o politici,
ratu, Igrama, političkim figurama, Igrotvorcima i Kapitolu općenito. Na to su se mnogi opekli."
"Znam to već."
"I mnogi su to mislili da znaju."
Da, mnogi koji su pokušavali biti duhoviti, a kraju su ih napali mutanti. Nisu mislili ništa zlo, bili su
djeca koja su samo pokušavala pobijediti na svoj način.
Jade cijelo vrijeme jede kao dama, kako smo je kod kuće učili, ali nije tako često kod kuće radila,
jer bi ju smatrali uobraženom. Moldavit se trpa hranom, kao da misli da ni njegova figura na
intervjuu neće biti važna, ali ipak neće njega seksualizirati. Iako je riječ o okrugu, Kapitol ipak ima
problema kad je riječ o provokativnom odijevanju mlađe djece.
Nakon obilatog obroka, gostimo se poscom, vino s medom. Dođe mi da popijem nešto još jače, ali
kao mentor izbjegavam alkohol. Mnogim mentorima zbog alkohola posvećenici nisu preživjeli ni
drugi dan, čak ni Krvoproliće.
Nakon toga Gleam preuzme Jade i počne ju savjetovati o ponašanju u Kapitolu, a Luster preuzme
Moldavita da ga dobro nauči. Ipak oni znaju više o Kapitolu nego nas dvoje. Dizajneri idu u svoje
krevete, a nas dvoje samo ostajemo na terasi.
Naslanjam se na ogradu i vidim kako zgrade u Kapitolu pred večer počinju pomalo bliještiti. "Jesi li
ti spreman na ovo?" pitam Luxa.
"Kako da se ijedan roditelj na ovo pripremi."
Bio je u pravu. "A kako da njih pripremimo kad mi nismo spremni?"
"Mislim da nijedno dijete nije bilo spremno na ovo. Većinu uloge igra sreća, koliko se god
pripremili."
Da, ja sam imala sreće što je bilo ono elektronsko polje koje sam iskoristila. Lux je imao sreće što
je onom dječaku prerezao grkljan u pravo vrijeme. Još se ne zna tko je bio vještiji u borbi.
"Trebali smo imati dijete kasnije, ne odmah."
"Kladim se da bi se potrudili da nam uzmu i to. Uzeli bi nam i treće da ga napravimo."
"Da, sad nam je djecu uzeo i Okrug, naš dom. Govori se da ne treba djecu kažnjavati za grijehe
predaka, ali ne čini to samo Kapitol. Zašto mislim da smo drugačiji od njih? Samo smo
siromašniji."
Lux me grli s leđa. "Naučeni su bolje od drugih. Vidiš da već znaju, što god im rekli."
"Možda jedno od njih preživi. Samo da naše unuče završi i Igrama. Predsjedniku nikad dosta
mučenja."
"Kad naše unuče bude dovoljno staro, on više neće biti predsjednik."
"Ali sumnjam da će novi zaustaviti Igre."
"Vjerojatno neće. Ali pustit će nas na miru. Ne znam može li gore od ovoga."
"Uvijek može gore."
 3.
Ujutro nalazimo našu djecu spremu za trening, u crnim hlačama i ružičastim košuljama, sad
spremni učiti za ubojstvo, također se sprijateljiti s Okrugom 2 i 4. Zapravo neće biti nikakvi
prijatelji, pobit će se međusobno.
Ugledam ih i oboje ih odmah zagrlim, prije nego nas netko vidi. "Mama, smanji malo doživljaje."
opominje me sin.
"Hoće li biti oružje koje smo vježbali?" pita Jade.
"U centru za treniranje uvijek imate sve vrste oružja." reče Lux.
"Ali, hoće li ih biti u areni?"
Nekad se događalo da u areni ne bude oružja za koje se jedan karijerist specijalizirao. Nekad ne bi
bilo trozubaca, pa bi Okrug 4 zgrabio nož, ali oni bi se tada oslanjali na zamke. Tako je Labrax
pobijedio, s nožem i mrežom koju je ispleo od povijuša.
Centar za treniranje se nalazi ispod zemlje i dok nam djecu odvode, mi mentori se nalazimo u
jednoj prostoriji i pripremamo se za sponzore. Beatrix nam se približava kao i Okrug 4. Kao i svake,
tako i ove godine surađujemo. Posvećenici i mentori sklapaju svoj savez da prežive. Dijele sponzore
i savjete. Tako sve do kraja, kad se sustav raspadne.
"Kakva su vaša djeca s drugom?" pita Beatrix.
"Odlična." kažem. Odgojili smo ih da se prema svima ponašaju pristojno i prijateljski, čak i prema
posvećenicima. Sad vjerojatno zna da su podli. Svaki mentor zna koju igru koji okrug koristi. Okrug
2 koristi većinom borbene vještine, Okrug 1 manipulaciju, a Okrug 4 lukavost. Njih se moramo
najviše paziti.
Vidim kako mentori Okruga 3 i 7 sjede samo i na tabletima gledaju podatke, vjerojatno bilješke
koje će koristiti. Vjerojatno i oni imaju neke strategije, ali nisu sklopili nikakav savez s nikim.
Okrug 3 i 7 sklapa saveze međusobno, nikad s drugim.
"Caspian i Gill su oduševljeni vašom djecom." govori Mags. "Jako su vam lijepa."
Što god ta žena reče, dođe mi da joj iščupam kovrču po kovrču. "Sreća pa tvoji imaju Tigris."
dodam.
"No, jesu li vaša djeca raspravljala o planovima?" pita Beatrix da prekine svađu koja bi mogla
izbiti.
"Tijekom Krvoprolića znate što slijedi." reče Algina. "Ali nakon toga su raspravljali da se podjele,
da lakše nađu druge posvećenike."
"Kako bi im drugi lakše smjestili."
"Da, tako su njih dvoje pobijedili." Labrax reče tiše i baci pogled na mentore koji je drže dalje od
nas. Watt i Arbor. Skoro im svake godine zaboravim imena.
"Pozovi i svojih pet, Beatrix." reče Lux. Njenih pet mentora je samo raspravljalo nešto na tabletu.
"Nisu baš druželjubivi." reče.
"Nema veze. Neka prate naše planove."
"I nema šaptanja u društvu." doda Algina. Iako je tek prešla tridesetu, već su se na njenoj koži
mogle vidjeti bore. Kladim se da je na morfileju, iako se to još nije proširilo. Nema djece i niti je
ikad imala partnera. Beatrix, Mags i Labrax imaju djecu, Labrax je nedavno dobio dijete i kladim se
da im se tresu gaće otkad su vidjeli moju djecu na žetvi.
Gledamo sve moguće moderne Igre i raspravljamo o strategijama. Nitko od nas nema pojma o
ovogodišnjim Igrama. Igrotvorci to dobro drže u tajnosti i arena se još uređuje. Lani je arena bila
savana, puna zmija otrovnica, s malo hrane. Većina posvećenika je umrla zbog zmija ili je zalutala
među živi pijesak. Igre su bile gotove za četiri dana i proglašene su vrlo dosadnima.
"Bilo bi dobro da izgrade skrovišta na nekoliko mjesta." reče Beatrix. "U slučaju da im ih drugi
unište."
"Gill i Caspian će izgraditi zamke za druge." reče Mags.
"Mogu koristiti neke od naših sponzora za zamku." rečem. "Nešto od hrane."
Raspravljali smo dok nismo odlučili upaliti kamere da vidimo kako druga djeca napreduju. Po
bujnoj plavoj kosi mogu vidjeti kako Jade strijelama gađa mete. Moldavit vježba s trenerom
korištenje koplja. Ovdje se čini kao da manje zna, ali u stvarnosti je vjerojatno vještiji od trenera.
Vidim kako visoki Alexis iz s mačem siječe sve prepreke koje mu se miču. Terra noževima gađa
mete koje se kreću u krug, Gill plete mrežu a Caspian s trenerom vježba korištenje trozupca.
Kladim se da su svi barem pedeset put vještiji nego što se pokazuju. Okrug 7 preskače prepreke kao
i uvijek, čak se i onaj najmanji dječak ne čini kao netko koga se mora zanemariti, a Okrug 11 se
penje.
"Sumnjam da će ove godine izbor oružja biti smanjen." reče Gleam. Prije tri godine su posvećenici
imali samo džepne nožiće. Pobjednik je na kraju svoj protivniku razbio glavu kamenom. Ove
godine bi Igre trebale biti uzbudljive, a to znači snažnijim posvećenicima dati prednost.
Gledamo kako se za pauzom Gill i Jade šalju. Sjećam se kako su se Mags i Ruby sprijateljile. To
nije dovelo do ničega dobroga. Ruby je sramotno ubijena, Mags je Opala dobro nasamarila. Gill isto
može učiniti mojoj Jade. Za obrokom svi sjedaju za isti stol dok se ostali posvećenici drže podalje
od njih. Svaki je prepušten sebi.
Raspravljamo razne strategije koje bi u kojoj okolini mogli izvući. Okrug 4 je odličan u plivaju, a i
u penjanju užetom jer se penju na brodovima. Okrug 1 i 2 također znaju plivati, ali ne tako dobro.
Okrug 2 također zna vrlo dobro izraditi skrovište, a Okrug 1 zna prepoznati zemlju kad ju vidi i zna
što se otprilike može u njoj naći.
Skoro cijeli dan raspravljamo, ali opet ne možemo im reći nešto o vlastitoj djeci i vlastite planove.
Ipak nas četvero ćemo još raspraviti nasamo naše planove. Okrug 2 i 4 ne smije ih nadmudriti.
Djeca se vraćaju u sobe iscrpljena i znojna. "Koliko samo Okrug 2 može izdržati." reče Moldavit.
"Mogu satima bez pauze."
"Tako bi trebao i ti." reče Lux.
"Ne bih baš. Dvica samo raspravlja kako bi koga ubila, kako šesticu, kako tricu, kako dvanaesticu,
bla, bla, bla. Zašto je to važno?"
"Jer neki od njih već imaju pobjednike." rečem.
"Znaš li da sedmica svaki put grabi sjekiru?" kaže Jade.
"A devetka srp, desetka samostrel, ako ga nađu. Trica se uvijek dohvati tehnike, a petica struje.
Znam."
"Dođite da vam rečemo planove." reče Gleam. Sada smo govorili o planovima koje smo izvukli od
mentora i kako ih mogu iskoristiti.
"Ne zanemarite Okrug 4. Oni mogu napraviti oružje od bilo čega." reče Luster.
"Znam. Gill i Caspian čak i nisu loši." reče Jade.
"Caspian je možda malo glup." reče Moldavit. "Drži se samo trozupca."
"A možda se samo pravi." doda Lux. "Ne procjenjujte ih prema onome čemu samo vidite."
Skoro samo satima raspravljali te planove i kako ih mogu iskoristiti. "Držite se podalje od Okruga
2, s njima ne stupajte u dvoboj. Znate oboje gađati, pogodite ih iz daljine." reče Lux. "A ako ostane
Okrug 4, dobro promotrite okolinu. Možda su oni neku zamku pripremili u blizini. Ne približavajte
se ničemu što vam se čini sumnjivo." Tako smo s njima raspravljali dok nisu i sami shvatili, kao što
će biti i svaki dan sve dok ih ne pošaljemo u arenu.
 4.
Najviše vremena smo provoditi s mentorima u razvijanju planova, a kasnije s našom djecom u
razvijanju strategija. Jade bi čak znala i sama dodati nešto i naći neku manu. Moldavit je gunđao jer
je sam smatrao da svi oni imaju neku stranu koju nikad nećemo ni otkriti. Nisam ni znala je li
odustao od života ili ovo nije dovoljno ozbiljno uzeo u obzir, kao da ne zna da mu o ovome život
ovisi. Da ne moramo, ne bismo ni spavali, nego samo na tome radili.
Sad je došlo vrijeme za pokažu Igrotvorcima što su naučili. Sada su potpuno sami, čekamo ih u
sobi. U ovih nekoliko dana, Moldavit je uspio nabiti nešto mišića, da s ne umara cijelo vrijeme
tokom treninga. Jade je nakupila nekoliko naslaga sala zbog hrane, pa joj je Agnes pripremila
steznik. Onoliko koliko smo mi radili na strategijama, toliko tu dizajneri radili na odjeći i njihovim
prezentacijama. Kladim se da je sada sve spremno.
Uvijek smo planirali raditi više na svakom posvećeniku i svaki put smo mislili da smo napravili
predobar posao, dok nisu ušli u arenu. Sada hodam od kuta, do kuta. Ne znam jesu li djeca spremna,
trening je gotov, upoznali su se sa svojim saveznicima. Znaju što mogu iskoristiti protiv njih i da
nitko od njih ne smije izaći živ.
Jade se vraća ubrzo, ulazi u sobu s osmjehom na licu. "Pogodila sam svaku metu." govori i pada
nam u zagrljaj. "Igrotvorci su me gledali. Bili su zadovoljni."
Nadajmo se da su bili zadovoljni. Sada je Moldavit na redu. Ovdje može pokazati svoje pravo
umijeće s kopljem. Radili su dobro na njegovim šalama, da mu ne promakne nešto i Igrotvorci ga se
odmah ne riješe u areni. Ubrzo se pojavljuje i on, prilično zadovoljan.
"Kako je prošlo?" pita Lux.
"Pa dobro." slegne ramenima. "Ne znamo što je dvica i četvrtica pokazati."
Pričaju nam što su odabrali i kako su obavili. Jade se odabrala penjanje, koje je prošlo dobro i brzo
bez problema, a zatim je sa strijelama pogodila svaku metu koju je trebala pogoditi. Moldavit je
odabrao izbjegavanje prepreka, vitlanje i gađanje kopljem. Obavio to onako kako se nadao. Znali
smo da će nam djeca zadovoljiti Igrotvorce, ali to nije samo jedna prepreka. Moraju zablistati na
intervjuu, a kasnije su prepušteni sami sebi.
Nakon toga ide bodovanje, prvo dječaci pa djevojčice. Pridružuju nam sve Luster i Gleam, dizajneri
i naša voditeljica. Moldavit je prvi na redu, devet bodova. Gleam vrišti od uzbuđenja, nitko nije
očekivao da skoči tako visoko, Jade deset bodova, možda čak na vrhu, rijetko tko promaši tu
granicu. Tada kreću drugi, Alexis jedanaest bodova. Zadnji put je toliko imao dječak iz dvice prije
pet godina, ali nije pobijedio. Terra deset bodova, sam vrh. Okrug 4 ima po osam bodova, kladim se
da su to napravili da se sami mi ističu.
Nitko ovaj put nije imao ispod pet bodova, osim slabašne djevojke iz dvanaestice, koja je dobila dva
boda. Moglo se vidjeti da su je izabrali zbog njenog oca. Nisam znala koji je razlog, ali Okrug 12 je
imao nekih problema s gradonačelnikom.
Konkurencija je bila jaka. Mogli smo očekivati više bodova od svakog posvećenika, ali ne ovoliko
visoko. Okrug 7 se čak uspio dići na osam bodova, Okrug 3 ima po pet i šest, a kakve su im vještine
preživljavanja? Hoće li opet imati namjeru iskopati mine ili će pobjeći glavom bez obzira? Neće im
puno pomoći ako se samo oslanjaju neku tehničku stranu.
"Prilično su jaki." reče Moldavit.
"Ali rijetko kad pobijedi netko s najviše bodova." reče Luster.
"Uvijek dođe blizu kraja." reče Jade.
"To može važiti i za vas, nije važno doći blizu kraja. Važno je sve iskoristiti da bi došli do kraja."
"A sad je vrijeme da vas pripremimo za intervju." reče Gleam.
Moldavita su Lux, Luster i Clio odveli u drugu sobu da ga pripreme, jer pripreme moraju trajati
cijeli dan. Jade smo uzeli mi djevojke. Carela ju je učila kako odgovarati na pitanja, da uvijek
ispadne dama, Gleam ju je učila kojim tonom govoriti, kako se držati i koje pokrete koristiti, Agnes
je s njom vježbala hodanje u dugoj haljini i visokim petama, a ja sam s njom vježbala pjevanje
himne i tonalitet. Znala je da za pjevanje himne treba ustati i staviti ruku na srce. Čak i Kapitoljanin
koji to prekrši može završiti kao Avox. To je bila sve stvar.
Pripreme su trajale cijeli dan i sljedeći dan dok ju nismo odveli kod dizajnera. Agnes ju je utegnula
u steznik jer je smatrala da se treba bolje istaknuti njen struk i grudi. Zar je zaboravila da je to
djevojčica ili ja samo mislim da je to moja djevojčica. Srebrene štikle su bile toliko visoke da je
sada bila visine kao i njen otac. Plava kosa sad joj je bila još bujnija nego prije, a srebrena šminka ju
je potpuno promijenila. Toliko srebra na kapcima, toliko šljokica na usnama, čak i sa srebrenim
trepavicama je držala jedva oči otvorene.
Nokte su joj savršeno oblikovali i stavili trajni lak sa srebrenim šljokicama. Pretjerivanje je počelo,
ali nikad nije bilo dosta za intervju. Da mi je dizajner kao Tigris, koja s jednostavnošću postigne i
previše.
Njena haljina je bila duga i to puna dragog kamenja, vidjelo se da ju dizajneri jedva i nose.
Dijamantna haljina. Znam da mi je kći, ali zar treba više izgledati kao dragi kamen, a manje kao
ljudsko biće? Kad su joj obukli haljinu, vidjelo se da ju jedva drži na sebi. Ramena su joj se od
težine pognula.
"Gore, ramena." Gleam ju uspravi. "Ovo je samo nekoliko minuta, možeš izdržati."
"Mama?" okrene se prema meni. Ima izraz lica kao da ju odmah bacaju u arenu.
Ustajem i odmah ju grlim. Nekad sam ju ovako lijepu zamišljala na dan njena vjenčanja. Sad ni ne
znam hoće li ga više i biti. Grlim ju da joj dam neku potporu. Toliko smo se udaljeno držali od svoje
djece zadnjih dana, kao ih se trudimo izgubiti.
"Osvojit ćeš ih." šapćem. "Znaš da hoćeš. Samo ustani i zapjevaj."
Sada se mene hvataju. Stavljaju mi više pudera da mi prekriju jedva vidljive bore i nešto manje
šminke od nje. Oblače me u srebrenu Coctail haljinu i cipele s jednako visokim potpeticama. Svake
godine kao mentor sam prošla kroz razne kombinacije, većinom srebrene.
Izlazimo i susrećemo se s našim dječakom u sivom odijelu i zalizanom kosom. Sada je izgledao
skoro kao muškarac, niski muškarac. Lux je skoro identično obučen, samo što njegova kravata
nema roze spirale kao u njegovog sina. Gleda u svoju kćer, s prijezirom. Sigurno mrzi što su od
njegove djevojčice učinili.
"Izgledaš kao da ti je tvornica nakita eksplodirala u lice." reče Moldavit i Lux mu opali ćušku.
"Ne, pazi frizuru." reče Clio i opet mu počne popravljati kosu. Ti dizajneri nikad ne skidaju
dijamantne ukosnice, a na njihovim tunikama se opet vidi svaki dragi kamen.
"Lijepo izgledaš." reče Lux i poljubi svoju kćer u obraz. "Kao i uvijek." Jade kima glavom i svojim
osmjehom se trudi prekriti strah. Ubrzo nas mentore vode na same vrhove tribina, gdje su i ostali
mentori. Beatrix je u zlatnoj haljini koja malo podsjeća na ženski ratni oklop, mentorice iz četvrtice
u modrim šljokičastim haljinama s modrom šminkom, kao zaštitni znak.
Red ispod nas su dizajneri, svi prijateljski raspoloženi, više nego mi, osim Tigris. Čini mi se da ju
ove igre sve više i više izluđuju. Ni sama ne znam zašto ne napusti ovu karijeru.
Pale se svijetla, na pozornicu stupa Lucretius Flickerman. Sad mu se vidi više sijedih nego crnih u
kosi, iako mu ne stoji loše. Ustaje sa stolice, publika plješće i urla kao i luda. "Dame i gospodo,
dobro došli u dvadeset i pete Igre gladi." Publika urla i on pričeka da se smiri. "Dvadeset i pete,
četvrt stoljeća. Sjećam se prvih devet, kad sam predviđao prognozu na Kaptolskom dnevniku." reče
i publika se nasmije. "Da, tada nismo imali ni voditelja, imali smo samo jedan kanal za one koji
misle pratiti, a važne događaje bismo samo skratili na dnevniku i mislili smo da je to dovoljno.
Zatim su došle desete Igre gladi s novim pravilima, gdje sam došao ja s papigom koja mi je
poletjela na luster i nije htjela sići." publika se opet nasmije. Ne sjećam se tog događaja jer nisam
baš pratila. Sjećam se pobjednice i mentora, ali nakon toga se te igre nisu nijednom pokazale.
"Nakon toga dolaze prve moderne igre, gdje pobjeđuje naša Mags. Gdje je Mags?" Mags ustaje
naklanja se kao dama, a publika plješće i sve kamere su uperene u nju."
"Ali ovo nisu samo Igre, ovo je prva kvartalna pokora. Svaki okrug je odabrao svoje posvećenike i
mnogi su ipak znali što biraju. Ove godine nema samo jedno, nego dvoje djece naših prvih
pobjednika, pozdravite ih." Kamera se sad uperena u nas. Ustajemo, poznati bračni par koji se
smiješi publici. Drago mi da i dalje uživaju u našoj boli.
"Prva Kvartalna pokora, što znači da su nam Igrotvorci pripremili nešto posebno u ovoj areni. Što
nas očekuje u ovoj areni, govori nam naš glavni Igrotvorac, Coriolanus Snow." Snow, sad ga se
sjećam. Kad sam prvi put bila mentorica, on je tek bio pripravnik na fakultetu. Prije dvije godine je
postao glavni Igrotvorac i sjetim se da mu je Tigris rodica. Vjerojatno zato niti ne može pobjeći od
ove karijere.
Publika plješće i urla, a na pozornicu izlazi muškarac u ranim tridesetima, s blijedo-plavim
kovrčama. Diže ruku kao pozdrav i nosi tamno sivo odijelo. Flickerman ga pozdravlja i sjedaju u
svoje fotelje.
"Coriolanus Snow, nekad prvi mentor pobjednice, dok Algina nije naslijedila vaše mjesto." Publika
se nasmije. "A sad poznat kao utemeljitelj novih Igara. Kako su vam te ideje došle na um?"
"Većina toga je bila inspiracija desetih Igara, glavni dio je bio ono što smo vidjeli na ekranu.
Izgladnjeni posvećenici nisu nikoga zabavili, mnogi su umirali prije nego bi se i došlo u Igre, pa mi
je palo na pamet kako ih učiniti snažnima i spremnima i kako uključiti Kapitol."
"I koje su sad novosti. Što će učiniti ove Igre uzbudljiva. Pa prvo vidimo konkurenciju među svim
posvećenicima, ne samo tri poznata. Drugo, imali smo mnoge okoline, tundru, tajgu, kamene
pustinje, planine od krša, snježne planine, inspiracije nam je skoro nestalo, ali smo radili na tome.
Ove godine nas očekuje dosta drugačija okolina, koju do sad niste vidjeli. "Nisam mogla zamisliti
nikoju drugo, osim da ih izbace na Sjeverni pol, pa da se snalaze."
"Koliko drugačija? Hoće li misliti da su na drugoj planeti?" Publika se opet nasmije.
"Ne, neće. Bit će i bilja koje znaju prepoznati, ali okolina s kojom se nije nitko do sad susreo. Onaj
tko zna razmišljati može izvući razne strategije."
"Odlično, a što možemo očekivati od posvećenika?"
"Sigurno odličnu zabavu. Rijetki će od njih odmah pasti, očekujte jake protivnike i neodlučnost
Kapitola."
"Neodlučnost na koga će se kladiti. Evo ja se kladim da ovaj put će sponzori dolijetati svima."
Razgovarali su još neko vrijeme o Igrama, sve dok nije došao na red na posvećenike. Znam da su ta
djeca iza pozornice čekala u redu, po okrugu, naša djeca prva u redu.
"A sad." počne Flickerman. "Prva, kao i svaka djevojka tog Okruga, ali sad je ona posebna. U
njenoj lozi već ima pobjednika, već su prvi. Prelijepa, visoka djevojka, zablistala već na žetvi,
možda čak i nastavi tradiciju u ovoj obitelji. Dame i gospodo, Jade Topaz." Dok publika urla, moja
djevojčica izlazi. Ovako iz daljine još više bliješti, diže haljinu i naklanja se publici kao što smo ju i
učili.
"Pa pogledaj tko opet bliješti." Flickerman ju hvata za blijedu ruku. Kao damu dovodi ju do fotelje.
"Jade, za razliku od drugih, ti si bila u Panemu nekoliko puta. Ima li nešto, što te ovaj put dojmilo?"
"Ovaj put sam prvi put osjetila Kapitolsku gostoljubivost kao posvećenik." reče s osmjehom.
"Ovaj put su prvi put iskusila Kapitolsku ljepotu na sebi." reče Flickerman. "Zapravo si uvijek bila
lijepa, Kapitol te samo ukrasio. Čuo sam da si nam još nešto pripremila. Pjesmu?"
"Da, pjesmu."
"Da vidimo, što si nam pripremila."
Himna Panema počne svirati, a Jade ustane i stavi ruku na srce. Kapitol poludi, a svijetla se
zatamne. Iz biserja na njenoj haljini sad počne svijetliti bistra svijetla i moje dijete sad izgleda kao
da oko njega sjaje zvijezde.

Dragulj Panema
Moćnoga grada
Godinama ponosno sja
Klečimo skromno
Pred slikom tvojom i ljubavlju ti se kunemo

Jade pjeva dok joj je ruka na srcu i čuje se nekoliko glasova iz publike. Ovo se čini kao sjajan uvod
u prvu kvartalnu pokoru.

Dragulj Panema
Srce pravde
Mudrost ti mramorne vrhove resi
Svjetlo nosiš
Okupljaš nas
Tebi se zavjetujemo

Nakon himne Jade sjedne i svijetla se upale. Publika urla od uzbuđenja, čini se da su naši dizajneri
nadmašili sami sebe. Ovo nije bilo previše, ovo je bilo točno što smo trebali. Naša djevojčica će
pokupiti sve sponzore.
"Blista više od ikoje djevojke. Kad bih smio, kladio bih se na nju." Flickerman joj diže ruku u zrak.
"Jade Topaz, krv pobjednika teče u njenim venama." Jade se naklanja i odlazi, a Flickerman opet
počinje. "A sad svi znate. Tko dolazi. Tko ono? Uperi mikrofon u publiku."
"Moldavit-Opal Topaz." publika govori.
"Tako je, još jedna krv pobjednika, brat ove mlade dame, možda i on zablista. Ne doslovno, nadam
se." Publika se opet nasmije. "Za razliku od drugih, on je mlad, nešto manji, ali po bodovima skoro
na vrhu. Pozdravite ga, Moldavit-Opal Topaz."
Naš dječak izlazi u odijelu i širokim osmijehom maše publici. Ovako djeluje starije i zrelije, nego
što sam ga ikada smatrala. Rukuje se s voditeljom i sjeda u fotelju.
"Moldavit-Opal, srednje ime dobio po jednom posvećeniku."
"Istina."
"Tad se ti nisi ni rodio, ali mnogim pratiteljima je ostao u srcima. Skoro pa je pobijedio. Slijediš li ti
njegove puteve?"
"Pa ja bih otišao barem malo dalje." kaže moj dječak. Svi se smiju, a mene boli što se šali na račun
tog dječaka.
"Da, naravno." Flickerman se lupa po glavi. "Reci mi, što te najviše dojmilo u Kapitolu ovaj put?"
"Piletina u medu."
Na ovo se i ja nasmijem. Nisam očekivala ovaj odgovor. "Piletina? Što je u tome posebno?"
"Pa prvo, nije mi izgledala kao piletina. U našem Okrugu, kad ju izvadiš iz peći, još im viru noge i
kljun." Publika se sada prolomi od smijeha. Ipak se može našaliti na račun svog Okruga, oni su ga
poslali ovamo.
"Dobar si dobar, Moldavit." Flickerman ga potapša po koljenu. "Za vašu informaciju, bio sam u
Okrugu 1 i mogu vam reći da nisam vidio kokošju glavu nikad na piletini." Publika se opet nasmije.
"Ali, Moldavit. Tvoja sestra je u Igrama. Kako će se ovo odraziti na tebe i tvoje roditelje."
"Pa nemojte rasplakati publiku, Lucky." reče Moldavit. Prvi od posvećenika ga se usudio nazvati
nadimkom. Publika se opet smije.
"Dobro, neću, ali kako se ovo djelovalo na tvoju obitelj?"
"Shvatili smo da ne treba od svake situacije raditi tragediju. Pa čemu tuga? Igre gladi su!" vikne i
publika počne urlati od uzbuđenja. Moj je dječak bez posebnog kostima, bez pjevanja dignuo
publiku na noge. Flickerman je sad imao kiseo osmijeh, a ja sam razmišljala o njegovim riječima.
Shvatili smo da od svake situacije ne treba raditi tragediju. Kako bi ovo Kapitol mogao shvatiti?
Mogli bi mu zagorčati život u areni, a i njegovoj sestri. Što čeka nas dvoje dok su oni u areni?
Moldavit odlazi, a dolazi Terra, misteriozna, u kostimu Amazonke čak izgleda i izazovno. Kad ju
pitaju koja joj je najbolja strategija, ona govori: "Ubojstvo. Slobodno odaberite nesretnu žrtvu među
publikom i dajte mi nož. Za manje od sekunde će joj se naći točno među očima."
Ovo se još gore moglo protumačiti kao pobuna, ali njoj je nekako arogancija pristajala. Bila je
visoka i mišićava. Mladim se da je mnoge muškarce i uspalila. Alexis, dječak iz dvice je uštogljen u
to mu dobro stoji na njegovu medvjeđu građu. Djevojka iz trice govori da s mozgom se može
napraviti oružje od bilo čega, čak i od same svjetlosti. Gill se pojavljuje u maštovitoj haljini od algi
i još bosa. Čini se da joj to najbolje pristaje. Ima oblo i privlačno tijelo, te bakrenu bujnu kosu kao
Mags. Dok odgovara na pitanja, zavodi Flickermana cijelo vrijeme, toliko da se ovaj pogubio, a
Caspian je kombinacija komičara i zavodnika. U jednom trenutku kaže: "Ako se ženski posvećenik
nađe predamnom, samo skinem majicu i nema joj spasa." Publika se opet smije.
Nakon petice, koja se nije posebno istaknula, idem do svoje djece. Jade pred zrcalom već skida
dijamantne ukosnice i šminku si je već skinula. Vidim već srebrene štikle bačene na podu.
"Od ovih cipela sam dobila crvene žuljeve na stopalima." reče. "Nadam se da sam osvojila svih."
"Osvojila si cijeli Kapitol." rečem joj i zagrlim ju sa strane.
"Moldavit je bio bolji od mene." reče. "Nije imao ni pjesmu ni haljinu, a osvojio ih je."
Intervju je bio pravi izazov za dječake. Djevojčice su mogle dosta toga postići samo kad zavrte
pramenom oko prstiju. Dječaci ako nisu imali šarm ili dobru građu, nisu imali ništa.
Ulazi brzo Moldavit, samo u košulji. "Izbjegao sam onu temu koju je htio." reče. "Ne želim dijeliti
naše jade s Kapitolom." kao što puno puta rečem, isto otac.
"Ni ne moraš." rečem. "Publika te voljela."
"Znam. Sve je obavljeno. Sad sve ovisi o nama."
Toliko sam se uživjela u intervju da sam zaboravila gdje mi sutra djeca završavaju. Sad ga snažno
grlim kako do sad nisam. Sutra ujutro jedno od moje djece može biti mrtvo, a mogu biti oboje.
Ubrzo nam i Jade pada u zagrljaj.
Odlazimo brzo u sobe i dan provodimo zajedno, sada sami četvero. Djeca ne plaču, ne pokazuju
strah. Prepričavamo razne sretne događaje otkad su oni bili mali, mala ljupka dječica s plavim
kovrčicama. Sada su djeca koja trebaju imati budućnost i Kapitol ih uzima od mene na najgori
mogući način.
"Bez obzira na Kapitol i Panem, ne zaboravite da ste brat i sestra." reče Lux. Oni dvoje kimaju
glavom.
Brzo se spremam za krevet i trudim se zadržati suze. Ne želim da me djeca vide ovakvu kad se oni
pred nama ne slamaju, nego se drže čvrsto kao da su pred Kapitolom. Izlazim iz banje i želim prvo
posjetiti svoju djevojčicu u sobi, ali nalazim krevet prazan.
Pomislim da se uvukla bratu u sobu, možda jer ju je strah ili da ga utješi. Pritvorim vrata i vidim ih
kako se na krevetu drže za ruke i leže na leđima. "Dođe mi da idemo za svojim putem." reče Jade.
"Ali ne čini mi se da je to dobra ideja."
"Dvica i četvrtica bi to dobro zapamtili." reče Moldavit. "Svi mi se čine malo ku-ku." mahne rukom
oko glave.
"Četvrtica je po meni u redu. Dvica samo raspravlja o ubijanju. Ne znam zašto je važno na koji
način treba koga ubiti?"
"Žele priuštiti Kapitolu scenu da bi dobili više sponzora. Bolesno. Za mene je bio dovoljan ovaj
intervju."
"Dobit ćemo sponzore, ali ih se moramo čuvati."
"Koliko možemo. Idemo većinom za ovim zadnjim jadnicima da im skratimo muke."
"Zajedno, zar ne?"
"Uvijek idemo zajedno, pa i u sam kraj."
"Kraj?"
"Da, kraj. Neka se drugi jebu."
Moja djeca ne planiraju ni pobijediti, padaju zajedno. Vidim sam koliko su daleko spremni ići jer ne
mogu jedno bez drugoga. Izlazim na balkon, gdje Kapitol još svijetli da udahnem malo zraka. Sada
više ne mogu zadržati suze.
Osjećam kako se muž pojavljuje iza mene i hvata me za ramena. "Ne možeš spavati?" pita. "Ne
mogu više ni ja."
"Naša djeca ne planiraju preživjeti." rečem kroz suze.
"Ti si govorila da je najgore u areni preživjeti. Ne bih im ovakav život nikad priuštio. Borba za
život je šala prema onome kad shvatiš da je odjednom oko tebe dvadeset i troje mrtve djece."
Sjećam se tog trenutka, kad je Comfora izdahnula pod mojim rukama. Zadnja, kad ih je nekoliko
samo prije nekoliko minuta bilo živo, ona sva tijela koja su bila živa prije nekoliko dana u
kavezima. Sad je još dvadeset i troje podijelilo tu sudbinu sa mnom.
"To su naša djeca." rečem. "Kako da ih izgubimo oboje?"
"Oni su borci, nikad se ne predaju. Vidiš li kako su se samo borili, kao nijedan posvećenik do sad."
Zagrli me još jače s leđa i počne me njihati kao dijete, a u mojoj glavi su bila samo moja djeca, sada
još mlađa u areni, dok na njih kreću koljači.
 5.
Ujutro je svatko od nas pratio po jedno dijete. Ja sam pratila svoju djevojčicu, ali prije toga sam
zagrlila dječaka oko vrata jače nego ikad. Kroz glavu su mi prošli trenutci kad sam ga ružičastog
primila prvi put u ruke, manjeg pod pola metra, kad se prvi put popeo na noge, kada je razbio
koljeno, a ja ga previjala, kada je tržio poljubac u ruku nakon što se opekao ili priču za laku noć.
Takvo nešto možda nažalost ostane samo uspomena.
"Mama, dobro je." govori mi dok ga grlim. "Samo ćeš me omekšati."
Lux ljubi svoju kćer u čelo i još jednom ju grli, a kasnije nas razdvajaju. Vode nas letjelicama, a
kasnije ispod zemlje u jednu prostoriju. Poviše nas je arena i pokolj za nekoliko minuta. Kako
uđemo, vidim da Jade drhti, po prvi put. Događa li se to i mom dječaku. Lux ima sigurno bolji način
da ga ohrabri.
Stisnem joj ruku da se smiri, ovakvu ju kamera ne smije vidjeti. Jade popije bocu hladne vode da se
smiri. Oblači odjeću koju joj daju, čak ni donje rublje ne smije ponijeti sa sobom. Žarko zelena
košulja, tamno- smeđe hlače i pojas oko njih te crne čizme. Kako godine idu, tako daju
posvećenicima odjeću s kojom će se lakše uklopiti u okoliš. Čini se da se radi o divljini. Ne daju joj
jaknu jer se čini da neće biti hladnih noći ili ju treba zgrabiti na Rogu izobilja.
Jade se priprema, kosu raspušta kao njen glavni adut. Gledatelji će se i tako kladiti radi njene
ljepote. Vrijeme je da stane na platformu i gleda u mene. Sad joj suze svjetlucaju u očima. "Ne
želim umrijeti." govori mi.
"Znam." brišem joj suze. "Nemoj da te itko takvu vidi."
"Ali ako brzo padnemo. Imali smo barem privilegiju jedini biti uz roditelje do kraja."
Ljubim ju u obraz i još jednom ju grlim. "Suzdrži se od suza. Sad te kamera gleda." Brineš joj suze
prije nego ju pustim.
Jade polako korača i staje na platformu i okreće se prema meni. Stakleni valjak ju pokriva i
platforma se polako podiže prema areni. Sada predajem svoje dijete na milost i nemilost Igrama.
Izlazim iz sobe i počinjem se boriti za dah. Moja djeca su gore, među dvadeset i dvije koljača koji
ih mogu svaki tren ubiti i dvadeset i četiri oštrice.
Lux se nalazi predamnom i gleda me blijedo. Hvata me jer očito izgledam kao da ću se svaki tren
raspasti. "Nemoj da te ovakvu mentori vide." reče. Slično sam govorila našoj djevojčici, ali mentori
se ne kolju međusobno. Oni surađuju i pomažu svojoj djeci.
Pijem vode i pomalo se smirujem. Odlazimo u sobu za mentore, gdje gledamo svoju djecu na
ekranima i šalju im sponzore. Sjedamo za stol broj 1, s ostala dva mentora. Gleam me odmah hvata
za ruku. Na ekranu vidim dvadeset i dvoje djece na platformi oko zlatnog roga izobilja i oružja
razbacanog s ruksacima. Flickerman se oglasi: "Dame i gospodo, neka prva kvartalna pokora
počne."
Nisu više Igre gladi nego je Kvartalna pokora. Nema neke razlike osim drugačijeg sustava biranja.
Posvećenici se nalaze na livadi, ali je okolina nešto drugačija, zelenija. Stabla su viša, tanja,
većinom su palme, posvećenici se već znoje od vrućine. Mogli su im dati laganiju odjeću, skuhat će
se živi ovako.
Mnogi posvećenici vjerojatno nisu dobro okolinu promotrili, ali po kamerama čovjek prosječnog
znanja shvati, tropska šuma. Čak se vide i povijuše. Vidim da Jade gleda okolo, pokušava se
orijentirati. Moldavit je odmah bacio pogled na koplje i samo se na njega usredotočio, da ga netko
drugi ne zgrabi.
Jade nalazi pogledom srebreni luk i strijele, ima svoje oružje. Mogu se čak naći i dva trozupca na
koja je bacio pogled Okrug 4, te noževi za bacanje i mač. Karijeristi su opremljeni. Tu je i sjekira za
Okrug 7, srp za Okrug 9 i pijuk za Okrug 12.
Odbrojavanje je prestalo, djeca trče prema središtu. Moldavit prvi grabi koplje i baca ga plavoj
djevojci iz dvanaestice pravo u vrat. "I prvi među njima je obitelj Topaz." govori Flickerman prije
nego što srpom na njega skače dječak iz devetke.
Jade grabi luk i tobolac pun strijela. Odmah gađa djevojku iz osmice, koja nije ni stigla uzeti
naprtnjaču. Alexis dječaka iz desetke siječe preko leđa, Terra gađa djevojčicu iz devetke pravo u
oko, Gill gađa trozupcem dječaka iz osmice, a Caspian kreće na djevojčicu iz Okruga 11, ali dječak
mu presiječe put, pa se s njime bori.
Okrug 2 napada desetku i ubiju ih za manje od minute, Okrug 4 dječaka iz petice i osmice. Mali
nožići su ništa naspram trozupca, a nož je ništa naspram trozupca. Kao što sam predvidjela, Okrug 4
je brži od ikoga.
Za manje od četiri minute palo ih je devetero, neki su očekivali manje, a neki su očekivali dulju
borbu. Moj sin, sad manji od ikoga kod Roga izobilja teško uzdiše, kao i Jade koja blijedo okolo
gleda. Nije još ubila nikoga niti je vidjela ovoliko mrtvih uživo. Vidjela ih je samo nekoliko tijekom
javnih smaknuća.
"I kao i uvijek, Okrug 1, Okrug 2 i Okrug 4 ostaju zadnji na samom početku. Devetero naših
posvećenika je završilo svoju priču. Da vidimo je li ima ikoji od naših mentora, izgleda da nema."
čuje se Flickerman. "Tko nas je sada napustio?" Prvi na ekranu je dječak iz petice, nešto mlađi od
drugih, petnaest godina. "Lymit izgleda da je poginuo zbog trozupca." Pokazuje se kako pada na
pod s trozupcem u leđima i Gill ga vadi iz trbuha pa kreće na drugoga. Nakon toga se pokazuju
dječak i djevojčica iz osmice kako padaju, a nakon toga oni iz devetke i desetke. Poslije njih pada
dječak iz jedanaestice koji je spriječio da koplje pogodi njegovu partnericu i djevojka iz
dvanaestice, koja nije ni stigla uzeti naprtnjaču.
Karijeristi pomalo kupe stvari i razilaze se, dok dolazi letjelica da pokupi tijela. Idu u šumu i nakon
pola sata Okrug 1 i 4 pada na pod, dok se Okrug 2 još drži na nogama. "Što ste sad sjeli? Idemo, na
noge." reče Terra.
"Pusti nas pet minuta." govori Caspian. "Da barem vidimo što imamo u ovim vrećama."
"Pusti ih da gledaju, neće daleko." reče Alexis. "Neka barem nas dvoje skupimo nešto za sklonište."
Okrug 2 odlazi skupljati grane, a ostali gledaju u naprtnjačama. Imaju po pola litre vode u boci,
krišku kruha, vreću za spavanje, zavoje i higijenske potrepštine za djevojke.
Iz torbi Okruga 2 odmah uzimaju kruh i vodu, te sakrivati u svoje torbe. "Opa, opa! Što je ovo?"
čuje se Flickerman. "Zar se savez raspada?"
"Jedva čekam da ih pobijemo." reče Moldavit. "Samo, polako." reče Gill. "Sad nas je previše da
riskiramo."
"Tko ti je kriv, kad si toliko glup da ostaviš torbu s nama."
"Svaka čast za nas." Moldavit prepolovi kruh i daje sestri drugu polovicu. Ona ju mučno primi.
Okrug 4 također prepolovi kruh i digne u zrak kao da nazdravlja. Ne sjećam se da su naša djeca jela
prije Igara, sali sad pune želuce. Moldavit sjedne do Jade i prebaci joj ruku preko ramena. "Hoćemo
li to obaviti na spavanju?" pita.
"Najbolje bi bilo." reče Caspian.
"Što je ovo? Savez unutar saveza? Okrug 1 i 4 već se okreću protiv Okruga 2, s najvećim brojem
pobjednika."
Čujem vikanje i naglo se okrenem. Jedan mentor iz dvice je već počeo gurati stolove i stolice zbog
bijesa. Lux je odmah stao kraj mene da se netko ne uputi k nama, a Labrax se postavio ispred svojih
mentorica. Dvici se ne može nikad vjerovati, čak ni izvan arene.
Beatrix nam uputi okrutan pogled, pa ga krene smirivati, zajedno s drugim mladićima. "Ne brinite,
imaju dovoljno snage da im smrskaju lubanju ko jaje." govorila je. "Sjednite, trebaju nas. Možda im
odvojeno pošaljemo sponzore."
Pogledala sam u Okrug 4 i Mags je samo slegnula ramenima. Ako pošalju za njih odvojeno
sponzore, znat će se da nešto nije u redu. Nastala bi borba, a Okrug 2 bi vjerojatno odmah poginuo
zbog jedinice i četvrtice. Nisu bili toliko jaki.
Čuje se kako se Watt smije nama jer nam se odmah savez raspada. Grmalj mentor iz dvice je odmah
skočio na njega i počeo ga gušiti. "Ne, ne." Lux i Labrax su odmah skočili i počeli odvajati njegove
medvjeđe ruke s vrata. Okrug 2 se nije htio ni petljati, osim Beatrix, ali ona je bila žena, ni dovoljno
snažna da ih odvoji.
Tom čovjeku iz dvice je doletio metak u glavu. Krv je poprskala svih u blizini, a tijelo je palo na
pod. Svi smo vidjeli mirovnjake na vratima. Drugi iz dvice ga je išao pljunuti, ali je i ovome metak
završio u glavi. Svi smo lagano dignuli ruke da kojim slučajem ne pucaju u nas.
"Uza zid. Svi." govorio je glavni od Mirovnjaka. Svi smo se postavili uza zid s rukama su zraku.
Pretražili su nam košulje, džepove i cipele da vide imamo li kakvo sumnjivo oružje kod sebe. Svi
smo bili čisti srećom.
"Što se dogodilo?" pita Watta koji je još hvatao zrak. "Gušili su te?" On kimne glavom. Mirovnjak,
možda iz dvice je bio barem trideset centimetara viši i pedeset kilograma teži od njega. "Sljedeći
put se potrudi da te ne uguše, jer će ovo biti zadnje igre kad će posvećenici imati mentora."
Tijela su odvukli, ali tragovi krvi su ostali, vjerojatno kao podsjetnik nama. Kladim se da će na
večer tek Avoxi čistiti suhe tragove. Svi koje je poprskala krv su otišli u kupaonicu se dobro oprati.
Lux je kraj mene sjeo čista lica, ali točkice krvi su mu ostale na košulji. "Pratimo našu djecu." reče
mi.
Malo sam bacila pogled na mladog mentora iz sedmice koji je drhtio. Kao ni on, nitko nije očekivao
ovaj kaos. Pogled mi je pao na ekran. Caspian je posjekao nešto povijuša od kojih je počeo zajedno
s Gill plesti zamke. Ubrzo dolazi Okrug 2 s palminim lišćem kojeg povezuju i prave šator za
prenoćiti. Šator je bio dovoljan za petoricu jer svaku noć mora netko stražariti.
"Pošaljimo im nešto." reče Mags. "Obavili su dobar posao."
"Da, sjajan. Ubili su im mentore." reče Beatrix.
Naravno da im nisu ubili mentore. Okrug 2 je bio toliko tvrdoglav da je zaboravio gdje je došao i
čime ga smatraju. Nisu Lux i Labrax bez razloga skočili na noge, znali su što će se dogoditi.
Gledam na tablet sponzore. Kapitol se najviše kladio na moju Jade, nakon nje ide Gill, pa Moldavit,
nakon njih Okrug 2, pa Caspian, a nakon njega je jedva itko išta dobio. Više nego inače, ali ne ni
blizu Karijeristima. Algina stišće tipku i šalje im kutiju s hranom i vodom, tako činimo Beatrix i ja.
Dronovi s kutijama padaju pred njih. Djeca otvaraju kutije s voćem, sendvičima i bocama vode te
dio odmah pojedu, a ostalo spremaju u torbe.
"To su naši Karijeristi. Pobrinuli se sami za sebe, kao i uvijek, sad imaju sve. Što naši drugi
posvećenici rade."
Kamera se prebacuje na dječaka iz dvanaestice, kako se okolo šulja s pijukom. Tijekom žetve
primijetila sam da mu je koža bila tamnija, vjerojatno zbog ugljene prašine. I dalje mu je
maslinasta, ali mnogo svjetlija. Crna kosa mu je sad slijepljena uz lice i na dnu ekrana piše njegovo
ime i dob. Rooker, osamnaest godina.
Rooker je bio dosta jači od mnoge djece koja su dolazila iz dvanaestice. Mnoga su bila toliko
mršava, da su im zglobovi iskalali iz kože kao loptice. Sjetim se Clementine i njenog dječaka koji je
eksplodirao na platformi. Udovi su im bili kao malene grančice. Rooker nosi pijuk preko ramena i
oprezno se kreće. Jedan je od rijetkih koji preživi krvoproliće iz dvanaestice. I dok oprezno kroči,
nešto padne pred njega.
Kamera pokaže kako je niz palmu slučajno kliznula djevojka iz jedanaestice. Djevojka je tanašna,
iako u boljem stanju nego mnoga djeca iz Okruga 11, može tamne poput kore drveta i crne
kovrčave kose zavezane u punđu. Naglo puže unazad dok Rooster gleda u nju mrkim pogledom. Na
ekranu piše poznato ime Clementine. Kako nisam ovo ime prije primijetila?
"Što je ovo, već novo ubojstvo?" govori Flickerman.
"Nemoj." djevojka govori. Sa sobom je imala torbu, ali nije imala nikakvo oružje. "Ovdje ima puno
novog bilja, mnogo je otrovno." Okrug 11 i 12 znaju da se nije mnogo ljudi kladilo na njih, pa ne
mogu se oslanjati na sponzore.
"Kako znaš?" pita on.
"Jer se cijeli život bavim poljoprivredom. I tako nemam prednost nad tobom."
"Jesi li sigurna?"
"Jesam, eno ono je gore kokos." pokaže na palmu.
"Znam što je kokos." vikne, nisam toliko glup.
"Dobro, ima tu još ananas, avokado, kivano, papaja, karambola, mango."
Dječak ju zbunjeno gleda. "Znam što je ananas." reče. Moja djeca su znala za svo voće koje je
nabrojala. "Ali sve što mi ponudiš, ti prva jedeš."
"Jasno." kimne glavom.
Uzme je za ruku i podigne na noge. Postavi ju iza sebe. Visina, koja ih je dijelila bila je barem
četrdeset centimetara. Išao je oprezno među gustim grmljem, dok se ona šuljala iza njega. Razmjena
zaštite za snalažljivost i novi se savez sklopljen. "Vidimo da se i mnogi drugi snalaze. Što se događa
kod Roga izobilja?" Pokazuje se zlatni rog Izobilja koji se sad prazan. Nakon nekoliko sekundi
proviri nečija crna glava. Kamera približi i pokaže dječaka iz trice, Chip. I on je viši i u boljem
stanju nego mnogi iz njegovog okruga. Izlazi i poziva rukom nekoga. Njegova partnerica istrči iz
šume, Gamma, nekako je uspjela zgrabiti mačetu, a za njom djevojka narančastih kosa. Ne treba mi
drugo da shvatim da je iz petice, Genera.
S druge strane Chip poziva još nekoga. S iste strane izliječe par iz Okruga 6, Argon i Raven. "Još
jedan savez. Kad su oni sklopili savez?" Nitko nema pojma. Nitko ih nije vidio na treningu kako
komuniciraju. "Vidi, vidi. Nešto rade s nožima oko platforme. Nije to pametna ideja."
Kamera je približi i vidi se kako kopaju nožima oko platformi. Čujem kako se Watt podsmjehuje.
On se uz pomoć mina spasio. Sad to rade i njegovi posvećenici. Kopali su sve dok Chip i Gamma
nisu oprezno izvadili minu po minu. Na svakoj platformi ih je bilo po deset. Nakon nekog vremena
su ih iskopali. Kasnije su ih ukopali neprimjetno u zemlju i aktivirali. Tako su zaokruži Rog izobilja
i ostavili sami sebi.
"Opa, opa. Okrug 3, 5 i 6 su sami sebi osigurali oružje. Nemojte im se naći na putu, doslovno."
govori Flickerman. Mali lumeni su se ipak snašli bolje od ikoga. Sad smo mogli svi čuti kako se
Watt smije i gleda u svoj tablet. Kad ja pogledam, mogu vidjeti, oklada na Okrug 3, 5 i 6 se
povećava. Watt im odmah šalje sponzore. Dronovi odmah padaju s kutijama punim hrane i vode,
djeca odmah jedu. Kladim se da su više jeli nego ikad kod kuće.
"Trebali su ga zadaviti." šapne mi Lux. Naša djeca nemaju ovakvo umijeće snalaženja, a još smo im
rekli da se oslanjaju na sponzore. Ako ovo potraje tjednima, Okrug 3 će pokupiti sve sponzore.
Kamere se sada prebacuju na Okrug 7, Amber mišićava djevojka crnih kosa koja podsjeća na
mnoge djevojke iz dvice i najmanji plavokosi dječak Juniper. Amber je uspjela zgrabiti sjekiru i
sada pali vatru, a Juniper oštri kolce od granja. Jedan je toliko dobro napravio da sigurno može
probosti čovjeka. Druge kolce su iskoristiti za sklonište. Možda je Okrug 7 izabrao ovog dječaka jer
se zna snaći, možda iz osvete, a možda jer je to bila slučajnost.
Kad je Amber uspjela zapaliti vatru, počeli su peći zmiju bez glave koju su uhvatili. Čini se da se
Okrug 7 sam pobrinuo za hranu. "Dobro bi nam došlo malo kokosa." reče Juniper i pogleda u
kokosovu palmu.
"Previsoko je." reče Amber.
"Nije nije toliko, penjao sam se i na više."
Kokosova palma je bila visoka barem dvadeset metara. Da padne, odmah bi ostao na mjestu mrtav.
"Jesi li siguran?"
"Jesam."
"Pazi da te netko ne vidi."
Na ovoj palmi Juniper je bio potpuno izložen drugima, ali i dalje nastavlja. Dječak se uhvati
nogama i rukama za tanku palmu i počne se penjati. Dođe se vrha palme, gdje se nalaze kokosi i
baci jedan koji Amber uhvati da se ne razbije. Tako ga hvata od drugog sve do šestog, pa se dječak
oprezno spusti. "Čini se da Okrug 7 opet ima svoje vještine." javlja se Flickerman. Na tabletu se
može vidjeti kako i na Okrug 7 raste oklada. Amber počinje sjeći sjekirom kokosove orahe i počinju
ispijati sok. Njihov mentor, Arbor im pošalje hrane i vode uz pomoć sponzora.
"Kako se sada snalaze naša poznata tri okruga?" Karijeristi su napustili svoj šator. Vidi se da moja
djeca i Okrug 4 prepoznaju osnovno bilje kao avokado, ananas, papaju, mango, karambolu. Jade
prepoznaje i aloe-veru i uspije iz nje izvući sok. Okrug 2 jedva zna gdje se nalazi. Čini se da oni
svoju djecu više ne uče kako se prehraniti u prirodi, nego samo borbenim vještinama.
"Čekajte, čini se da je Okrug 3 nešto naumio." Kamera sad pokazuje na Chipa koji drži bocu vode u
zraku. Vidi se da boca vode upije sunčeve zrake i obasjava dio suhe trave koju su prikupili. "Koji je
ovo sada trik?" Ubrzo se na mjestu trave zapalila vatra. Sjećam se Fulmena, koji je uspio uz pomoć
povećala i svjetla zapaliti vatru, ali tada nije bilo sponzora da ga nagradi. "Chip je zapalio vatru uz
pomoć boce vode i drugi govore kako se suprotnosti ne privlače."
Na tabletu se može vidjeti kako se oklada na Chipa naglo povećala. Watt se opet nasmije i pošalje
im sponzora. Pred njih sleti nešto veća kutija. Gamma ju otvori i izvadi pištolj. Naravno, nije bio
pravi pištolj, nego više izgleda kao neka igračka. Gamma opali u Generu, a ona padne i počne se
grčiti. "Ne radi to više." reče joj.
"Što je to?" pita dječak iz šestice.
"Elektrošoker." reče Chip. "Dovoljno da se obranimo iz daljine."
"Ali to ne ubija." reče Genera.
"Dovoljno je da nekoga umrtvi, pa ga nakon toga ubijemo."
Više od bilo koga, Okrug 3 se proslavio. Prva kvartalna pokora, gdje najbolji padaju. Za naše
karijeriste nitko nije ni obratio pažnju posljednjih nekoliko sati, vjerojatno jer samo lutaju, ali
mnogi dani su se svodili na samo lutanje.
Clementine je Rookeru pokazivala koje je otrovno bilje, a koje nije i uspjeli su dovoljno skupiti
hrane iz prirode. Okrug 7 je uspio sagraditi pravu nastambu, zbog čega je zaradio još jedan sponzor
za večeru. Karijeristi su lutali i dalje u potragu za drugima, ali nisu mogli nikoga naći. Rooker i
Clementine su im se jednom bili sakrili, a Okrug 3, 5 i 6 se držao svog skloništa kod Roga.
Ono što nitko nije mogao naći je bila vode. Imali su dosta voća, hranljivog i otrovnog, ako su ga
znali prepoznati. Vode ipak nije bilo. Okrug 12 i 11 bi mogli dehidrirati jer nemaju nikakvog
sponzora. Sreća pa Clementine zna biljke.
Kad je pao mrak, karijeristi su se vratili u svoje sklonište i zaspali u vrećama. Dok je Alexis
stražario, mogla sam vidjeti kako se Jade i Moldavit drže za ruke i nešto si šapću, ali nije bilo
dovoljno glasno da kamera zabilježi. Okrug 7 je zaspao jedno uz drugo, Clementine je zaspala u
krošnji stabla, dok je Rooker u grmlju jer je bio prevelik da se popne na stablo, a lumeni su zaspali
u Rogu.
"I to je to za danas, dragi gledatelji." oglasi se Flickerman. "Devet ih je palo, savezi se sklapaju i
raspadaju kod nekih. Laku vam noć dragi gledatelji, detalje tijekom noći možete pratiti tijekom
posebnoga kanala."
Dan nije prošao ništa bolje ni lošije. Nekad bi nakon pokolja možda bio ubijen jedan ili dva
posvećenika, većinom nijedan, a dan kasnije nekoliko ili nikoliko. Jednom je nakon dvanaest dana
pao prvi posvećenik nakon pokolja.
Pozdravili smo se s drugim mentorima, dok smo otišli u hotelsku sobu. Dok sam se tuširala,
razmišljala kako prvi put moja djeca provode noć u surovoj areni, a njihovi roditelji u udobnim
krevetima. Nisam ni mislila da ću moći zaspati. Jedno dijete izlazi živo, drugome još nekoliko dana
ostaje. Kako da se roditelji s ovime pomiri?
Otišla sam s Luxom u krevet i stavila mu glavu na rame: "Kako dalje?" pitala sam.
"Ne znam." reče. "Zna li itko se o ovim boriti? Kako se zvao onaj kojemu je dijete završilo u
areni?"
"Taj se ubio isti dan kad mu je sin poginuo na ekranu." Nije bila lijepa smrt. Taj je dječak bio
presječen preko struka na dva dijela.
"Ne znam što da ti rečem. Pripremali smo ih za ono što nismo željeli da ikad prolaze. Da smo imali
imalo mozga, dali bi ih nekome i rekli da su umrli na rođenju. Možda bi te predsjednik pustio na
miru."
Prvi put kad sam primila dijete u ruke, pomislila sam kako ga nikad ne želim ispustiti. Evo što se
dogodilo kad sam ga ispustila. Ugađala sam Kapitolu cijeli život i evo što su meni i mojoj djeci
učinili.
Lux je uspio zaspati, ali ja ne. Cijelo vrijeme sam razmišljala da se neki posvećenik nije urotio
protiv njih i zaklao ih na spavanju. U jedno vrijeme sam morala ustati i upaliti program. Većinom se
pokazivalo na Rog, dok nisu pokazali na Okrug 7 koji spava, a kasnije na karijeriste. Caspian, koji
je trebao stražariti je zahrkao, a moja djeca su spavala i dalje isprepletenih prstiju. Još živi i zdravi.
Ovo je bila jedna od rijetkosti kada je u areni vladao mir i spokoj.
 6.
Drugi dan smo se okupili u sobi s drugim mentorima. Svaki posvećenik se počeo pomalo buditi jer
su čuli šuškanje, kao i mi. Juniper iz okruga 7 je prvi otvorio oči i uperio pogled odmah poviše sebe.
"Amber." budi djevojku i pokazuje joj odmah poviše njih. Karijeristi se bude i oni primjećuju, a
kasnije Rooker i Clementine. Okrug 7 je odmah pripremio oružje, a Rooker se sav pogubio.
"Čini se da su nam Igrotvorci pripremili nešto." oglasi se Flickerman. "Nijedan san ne smije početi
dosadno."
Kamera je na drveću pokazala majmune bijelih brkova. Izgledaju kao tamarini, ali su imali potpuno
crno krzno i žarko crvene oči. Nakupljalo ih se stotine i gledalo ravno u posvećenike. K vragu,
možda ne svaki posvećenik, ali svaki mentor zna, kad životinja posveti posebnu pažnju
posvećeniku, to je mutant.
"Što je ovo?" pita Moldavit. "Tamarin?"
"Izgleda." reče Jade dok je buljila u njih. "Ali nekako su sumnjivi."
"Doručak." vikne Caspian i baci trozubac u jednog. Poklopila sam se po ustima i ostala bez dah..a.
"Ne!" vrisnula je Algina iz sveg glasa. Majmuni su iskesili svoje šiljate zube i počeli skakati po
djeci. Kako je Caspian sad bio goloruk, majmuni su ga potpuno zatrpali, moglo se čuti njegovo
vrištanje. Djeca su odmah zgrabila oružje. Jade je svakoga gađala strijelama, Moldavit je oko sebe
vitlao kopljem, a Gill trozupcem. Alexis ih je sjekao mačem kao odreske, a Terra gađala nožima.
Prebaciti su se i na Okrug 7 gdje se Amber branila sjekirom, a Juniper kolcem koji je sam izradio.
Jedan mu je skočio na leđa i ugrizao ga za vrat, a Juniper je vrisnuo, zgrabio ga za krzno, bacio sa
sebe, te probo u lubanju.
Rooker se također branio pijukom, dok se Clementine skrivala ispod njegovih nogu. Nikad nisam
vidjela nikoga iz Okruga 12 toliko vještog s oružjem, ali ni nikoga toliko velikog i snažnog. Rooker
je bio velika iznimka.
Držala sam dah dok se majmuni nisu potpuno povukli. Moldavit se pridržavao kopljem i jedva
uzdisao, a Jade si je zavrnula nogavicu i našla si nekoliko ogrebotina. Okrug 2 je također tražio
ozljede, dok je Gill klečala nad onim što je nekad bio Caspian. Od tog dječaka je jedva ostalo išta,
samo razbacane kosti s nešto mesa i krv okolo poprskana. Opalio je top i pokazala se njegova
fotografija.
"Caspian iz Okruga 4, jedan od karijerista je pao, prvi nakon samog početka i već drugi dan."
Pokazali su njegovu smrt u detalje, kako se dijete rukama i nogama bori i koprca, dok ga majmuni
prekrivaju i zubima mu odvajaju meso. "Okrug 4 je izgubio već pedeset posto šanse, što se ne
događa ovako često. Od njih imaju više šanse čak Okrug 3, 6 i 7."
Gledala sam kako se mentori crvene i drže za glave. "Kako je to samo budali palo na pamet?"
Algina lupne šakom u stol. "Kad pomisliš da ima nešto malo mozga..."
"Dobro je." reče Labrax.
Okrug 4 je bio toliko premazan da je sam sebe na kraju prevario. No ostala je još Gill. Ona se nije
činila kao da će pasti uskoro. Djeca su gledala u ostatke dječaka kao da ne mogu vjerovati svojim
očima.
"Koje zubate nemani." reče Terra.
"Koliko je ono topova opalilo?" pita Moldavit.
"Jedan." reče Jade.
"Jedan?"
"Vjerojatno su samo nas napali." reče Alexis. "Ili se netko guši u krvi. Možda drugi uskoro opali."
Djeca su pokupila svo oružje koje im je ostalo. Sklonište zbog majmuna im je sad bilo uništeno.
Jade je povadila sve strijele, a Terra noževe. Šuma je sad zbog majmuna izgledala kao masakr u
mesnici.
"Vrijeme je da se udaljimo." reče Gill. "I tako moraju pokupiti njegove dijelove."
Svi su pokupili svoje stvari i odmaknuli se. Letjelica se počela kupiti njegov komad po komad dok
sve nije sakupila. "Čini se da je još netko ozlijeđen." Kamera se prebacuje na Okrug 7. Amber je
Juniperu lišćem čistila ranu na vratu. Izgledala je gora nego se činila. Otisci zuba su bili duboki, a
krvarenje nikako da se zaustavi. Arbor im je poslao kutiju za prvu pomoć, čime mu je Amber
očistila ranu i zašila ju. Dječak je cijelo vrijeme jaukao, ali se ipak držao. Rekla mu je da se nasloni
na drvo i odmori se. "Tko je sad mrtav?" pita Juniper.
"Ne znam. Saznat ćemo na večer."
"Karijeristi, nadam se."
Karijeristi su uvijek bila najomraženija skupina saveznika, iako ih su dijelili istu sudbinu. Oni su
samo znali kako preživjeti.
Rooker je pomalo uzdisao, crven u licu i prekriven majmunskom krvi ili se barem nada da je
majmunska. Clementine je pomalo ustala i uhvatila ga za ramena. "Jesi li dobro?" pita ga. Kimnuo
je glavom. Nikoga nije bilo da njima pošalje sponzore, jer da ima, sad bi dobili vode. No
Clementine je otkinula list aloe-vere i počela iz njega izvlačiti sok u list i piti. "Što to radiš?" pita ju
Rooker.
"Ovo nam je umjesto vode." reče i nastaviti piti.
Kamera se prebacila na Rog izobilja. Chip je opet zapalio vatru bocom vode i dobi sponzora. Moglo
se vidjeti kako klađenje na tog dječaka raste. Zar će on biti ovogodišnji pobjednik? Što će s ostalim
saveznicima. Elektrošoker je za sad u njegovom vlasništvu. Možda se tako izvuče.
Karijeristi su se kretali okolo šume i tražili vodu. Samo su našli nešto hranljivog voća, ali nisu bili
dovoljno vješti penjači da se popnu da vrh palme, niti dovoljno lagani. Trebalo im je čvrsto stablo s
dovoljno grana. Zato su se domogli samo nekog voća.
Poslali smo im mali paket s obrocima koji smo mogli, jer su ulozi na njih se znatno smanjili,
pogotovo nakon smrti Caspiana. Jeli su i pili boce vode, ali nije im palo na pamet da dio ostave.
Ipak ne znaju da se ljudi na njih više ne klade.
Juniper iz okruga 7 se ubrzo počeo znojiti i tresti. Arbor je imao sada dovoljno novca samo za
obroke i vode, no ne i za lijek. Amber mu je dala da popije cijelu bocu vode, ali u sat vremena mu
se postalo dosta gore. "Trebali bi krenuti, ovdje nema ničega." reče mu Amber. Dječak pokuša
ustati, ali mu se zavrti i umalo padne. Još je više problijedio na nogama. "Dođi." Amber mu prebaci
ruku preko ramena i podigne ga na leđa. Tako ga je nosila neko vrijeme, a nije joj bio toliko lagan.
Imao je barem pedeset kilograma.
"Samo te sputavam." reče dječak.
"Ne sputavaš me."
"Zašto?"
"Bilo bi red da Okrug 7 i ovu godinu ne gladuje."
Dok ga je ona nosila, Karijeristi su krenuli prema Rogu izobilja i došli u susret s lumenima, koji su
tamo sjedali na otvorenom. "Hej!" Chip im je mahao nožem. "Dođite ako se usudite." reče im.
"Što su to učinili?" pita Gill kad vidi okopano oko platformi.
"Sigurno su napravili neku zamku." reče Terra. "Ali ih možemo pogoditi iz ove daljine."
"Je li vam to jedan fali?" Gamma se smije.
"Falit će i vama." Moldavit digne koplje i zatrči se da baci. Htjela sam vrisnuti da stane, ali on je
stao pravo na minu. Eksplozija je odjeknula u zrak i kiša krvi se rasula po karijeristima. Stajali su
nekoliko sekundi u šoku okupani u njegovom krvi.
"I obitelj Topaz je ove godine smanjila svoju šansu." čujem kako Flickerman govori i zavre mi krv
u žilama. Pokaže se slika mog dječaka i opet ona snimka njegove smrti. "Nije prošlo ni pola dana, a
još jedan karijerist je mrtav. Okrug 1 je smanjio svoje šanse."
"Raskopali su mine." reče Gill.
I to je bilo četrnaest godina truda. Četrnaest godina učenja hodanja, učenja prvih njegovih riječi,
hranjenja kupanja, držanja u rukama, priče o prvom poljupcu, učenja vještinama borbe, sve da
jednog dana preoblikujemo čovjeka s dostojanstvom. Svih tih četrnaest godina je rasula jedna mina.
Jade je odmah uzela strijelu iz tobolca i ušutkala njime Chipa ravno u grlo, dok je on vrištao od
smijeha. Dječak se uhvatio za grlo i odmah pao, a top se oglasio. Na ekranu se pokazala slika
šesnaestogodišnjeg Chipa. "Ipak i Okrug 3 je dobio jednu šansu manje."
Gamma je odmah zgrabila elektrošoker i počela gađati karijeriste koji su skakali od bolova i
razbježali se dok ih više nije mogla pogoditi. Kasnije su uzeli Chipovo tijelo i odvukli ga malo
dalje, da ga letjelica može uzeti.
Ustala sam i morala sam izaći u hodnik. Eksplozija mine mi je još uvijek odjekivala u ušima. Sad ne
mogu ni dobiti njegovo tijelo da ga pokopamo, da ga vidim još jednom, kao da nije ni postojao.
Naslonim se na zid i hvatam zrak. Sjećam ga se, moj dječak plavih kovrčica kao u oca i boja očiju
kao u ujaka, rumeni obrazi, duboke jamice koje se skupljaju kad se nasmiješi.
Kliznula sam niz zid na pod i još hvatala dah. Moja kći je u onoj klaonici, u areni poviše mene. Što
da učinim, a da se njoj slično ne dogodi? Netko od karijerista je može gurnuti na minu. Dvica od
svih ima još dvoje, dvica. Mogu je raspoloviti kao krpenu lutku.
Lux je došao i čučnuo kraj mene. "Malachite. Mirovnjaci te zovu unutra."
"Zašto? Možete nastaviti bez mene."
"Malachite."
"Sponzore može slati samo jedna osoba. Ne treba ih njih pet."
"Imamo još kćer živu. Moramo ju održati na životu."
Jade, naša mala Jade. Što joj sad prolazi kroz glavu kad je svjedočila bratovu ubojstvu? Nije uz nas,
uz krvoločne ubojice je. Nas dvoje ju nekako možemo održati na životu, ali samo održati, ne
možemo ju spasiti, niti poslati oružje. Ulog na nju je pao. Ubrzo nećemo imati ni za bocu vode, a
ona se ne može snalaziti u divljini. Nismo ju tako dobro naučili.
Ulazim u sobu, gdje me mentori sad gledaju kao vanzemaljca. Gleam mi nudi mjesto da sjednem, a
Luster mi daje čašu vode. Malo mi ublaži suho grlo i pomogne mi da opet udahnem. Ova scena mi
nikad neće izaći iz glave. Vidim na ekranu svoju djevojčicu s tim čoporom krvoločne djece. Svi
koriste vodu na isperu krv i komadiće mesa sa ruku i lica. Tragovi krvi na odjeći i kosi im ostaju.
"I oni bi sredili Okrug 2." Beatrix se nasmije, ali vidim kako se Lux okreće i njena ruka tako naglo
poleti prema njoj, tako da i ona poleti sa stolice. Ostaje na podu krvava nosa.
Tri mentora iz dvice odmah ustaju sa stolica, a Luster i Labrax ustaju u obranu. Kad vidim ta tri
medvjeda. Odmah stišćem dugme ispod stola koje poziva mirovnjake. "Opet problemi?" pita jedan
kad vidi šest muškaraca na nogama i ženu krvava nosa. "Ne zanima me, ovo troje iz dvice idu s
nama. I tako nisu sposobni za normalan razgovor."
Jedan je izvukao nož, ali Mirovnjak ga je odmah upucao u ruku. Devetorica su bila potrebna da ih
odvuku iz prostorije. "Sljedeći put šaljemo samo po jednog mentora."
Beatrix je sjela i počela brisati krv s nosa. "Niste s ovime ništa postigli." reče. "Okrug 2 ima i dalje
više sponzora od vas. A oslanjaju se na vas."
To je bila istina, djeca nisu računala da će im nestati sponzora. Nakon nekoliko dana će shvatiti da
moraju ovisiti o sebi. Da su kao Clementine, bili bi druga priča.
Nakon nekog vremena Jade je ustala i pokupila svoje oružje. "Pun mi je mjehur." rekla je i udaljila
se. Čim je počela brisati suze, znala sam što će se dogoditi. Suzdrži se, suzdrži se, šaptala sam sebi u
bradu, ali nije. Pala je kraj palme i gorko zaplakala. Njen me krik probo kao nož u prsa. Jade očito
više nije imala motivacije ići dalje. Revala je bez opreza, bez straha da ju netko čuje. Samo je tu
stajala i plakala.
"Naša sjajna Jade ipak oplakuje svoga brata." čuje se Flickerman. "Nešto se zanimljivo događa s
drugim saveznicima."
Moja Jade nestaje i kamera se opet prebaci na Okrug 7, gdje Amber s dječakom na leđima se
susretne s Rookerom i Clementine. Rooker je već digao pijuk u znak borbe, a Amber se jedva držala
na nogama. Nadajmo se da se i ona nije zarazila. Ili nadajmo se da jest. Ne znam kome da poželim
zlo, a kome dobro.
"Rooker, pa onaj mali je bolestan." reče Clementine.
"Pa što." reče Rooker. Amber je već dignula sjekiru u visinu glave.
"Ima ih još živih."
"Danas su tri pala."
"I ostalo nas je još pola. To je dovoljno da nas netko ubije."
Amber i dalje drži sjekiru, a oni ju gledaju. Tko zna ima li Clementine plan ili zaista brine o drugim
ljudima. Imalo bi više smisla dokrajčiti ih odmah, izmorena djevojka i bolestan dječak. Ipak mi se
Clementine ne čini glupa, iako nema oružja, ima svoj način snalaženja.
Gledali su se još neko vrijeme, dok Rooker nije spustio pijuk. Čini se da ipak nema srca ubiti ih
ovako ranjive. Amber pada na pod od umora i pušta Junipera. Clementine odmah dolazi do njega.
"Što mu je bilo?"
"Jedan od onih glupih majmuna ga je ugrizao." reče Amber. Na dječaku su se već počele pokazivati
modre i crne mrlje. Meningitis? Vjerojatno.
Clementine je odmah ubrala lišće, prožvakala ga i počela utrljavati u ranu, a kasnije mu je napravila
čaj od posebne biljke, čini se od indijske konoplje. Ta je biljka strogo zabranjena u Panemu, smrću
se kažnjava iako ju mnogi ljekarnici koriste. Ipak je u Igrama dopuštena, kao i mnoge stvari.
"Ovo mu je čaj za smirenje." reče. Nakon što je popio čaj, drhtavica je prestala, ali to neće izliječiti
ovu bolest. Ako se ovako nastavi, udovi će mu istrunuti.
Okrug 3, 5 i 6 je i dalje uživao u svom skrovištu. Gamma sad pali vatru uz pomoć boce vode i Watt
im šalje sponzore. Za neko čudo im nije poslao još jedno oružje. Vjerojatno igra taktiku kao Algina,
ali njih je četvero u savezu koji se ubrzo može raspasti i sve krenuti po zlu. Kako su krenule Igre,
prvi put je veća šansa da će Okrug 3, 5 ili 6 odnijeti pobjedu.
Nakon nekoliko sati kamera se prebacuje na Jade. Još plače ne smiruje se. Vidim sjenu, netko joj se
približava. Netko od Karijerista? Sad je smatra plačljivicom i želi je se riješiti.
"Jade?" čuje se poznat glas. Gill? Jade se okreće, a Gill s trozupcem čučne kraj nje. "Ne možeš tako.
Zaboravila si da se njih moramo riješiti." I dalje nisu odustale od tog plana.
"Bolje je da ih odmah napustimo." reče Jade.
"Daj, to su gluposti."
"Trebamo se riješiti onih tehničara kraj Roga. Oni su opasniji."
"Samo ako im se približavamo. Možeš ih ti pogoditi strijelom."
"A oni imaju onaj glupi pištolj. Ne znam ni što je ono, skoro me umrtvilo."
"Nije važno, moramo smisliti neku strategiju da ih se riješimo. Još ih je nekoliko ostalo sa strane, a
nikako da ih nađemo."
Dala joj je ruku, a Jade je primila. Vratile su se gdje je Okrug 2 sad pekao nekoliko guštera koje je
Terra pogodila nožima. Čini se da se ipak netko zna snalaziti u prirodi.
Kamera se prebacuje na drugi savez. Juniper sada spava iako još gori, Amber mu provjerava
vrućicu. "Sve mu je gore i gore." reče. Vidim da sad i za Okrug 7 rastu ulozi. Čini se da im oni
imaju zanimljivu priču. Arbor im šalje opet paket prve pomoći i hrane. Amber dječaku daje sirup
koji mu mora sniziti temperaturu, ali sumnjam da mu to neće pomoći možda bi mu pomogao
antibiotik, ali to nikad nitko nije dobio u areni.
Sada karijeristi samo čekaju, ne usuđuju se više naći sami sebi hranu. Nemaju hrane, skoro su ostali
potpuno bez vode. "Zašto nam ne šalju ništa?" govori Alexis dok mačem siječe lišće od bijesna.
"Jer smo imali budale koje su se ubile svojim mikroskopskim mozgovima." reče Terra. Jade ju je
pogledala ubojitim pogledom. "Što da drugi ljudi misle kad shvate da smo bili okruženi budalama?"
"Neće nas ništa koštati ako uberemo neki plod ili nešto ulovimo." reče Gill.
"Ali sad ima šanse da nas netko sredi. Na njihovoj je strani tehnologija, nije fer."
"Nije fer ni kad su godinama na tvojoj strani mišići." dodaje Watt.
Stišćem šake da ja ne skočim na njega, ali je dijelom u pravu. Kad neki okrug ima izglede više nego
drugi, nije fer.
Karijeristi nisu bili nikome zanimljivi, jer su samo kukali. Kamera se prebacila na Clementine, koja
je brala bobice i to crne bobice. Dobro sam poznala, rasle u u Okrugu 1 i mnogi su se otrovali
tijekom pobune kad bi gladovali. Bile su u nekoliko navrata i u Igrama, a koje su pali mnogi
posvećenici.
Clementine ih je sigurno poznavala. Koga je planirala otrovati., mislila sam nekoga od svojih, ali je
okrenula prema Rogu. Tamo gdje ju ne vide, izložila ih je na lišću kao podlogu. "Čini se da i Okrug
11 ima svoj plan. Što je ona naumila?"
Čekala je u grmu nekoliko sati dok bobice nije pronašao dječak iz šestice, Aaron. Došao je do
bobica i podlo se nasmijao. "Koja budala ostavlja hranu ovako izloženu?" pita se. "Ne trebaju nam
sponzori za večeru." viče i stavlja nekoliko bobica u usta. Nakon nekoliko sekundi se počeo
nakašljavati. Posvećenici, koji su ga vidjeli mu se nisu ni približavali, namirisali su zamku. Dječak
se gušio i pružao ruku da mu pomognu, ali nije dobio ništa, sve dok se nije umirio i top opalio.
"Čini se da su samo Okrug 2 i 7 ostali u potpunom broju." viče Flickerman. "Koji ludi dan,broj
posvećenika se smanjio već za pola. Što nas još sutra čeka? Naša draga Clementine ipak ima svoje
oružje."
Vidjelo se kako Clementine iza grma stišće šake u znak pobjede. Ipak joj nije teško ubiti. Nekako
sam ipak poželjela da je to bila mala iz trice, ali imam osjećaj da će ona dobiti svoje. S kim je god u
savezu, okrenut će se protiv nje.
"Koji je ovo ludi dan, četvero mrtvih i svatko ima svoj način snalaženja, osim naših Karijerista. Pa
što se dogodilo? Ove godine su se izgledi okrenuli. Gospodine Snow?"
K vragu, sad su se kamere prebacile u studio. U foteljama su bile Lucretius Flickerman i glavni
Igrotvorac, Coriolanus Snow. "Svaka arena je do sad bila nešto s čine su se posvećenici već prije
susreli. Ovaj put je potpuno druga okolina. Vidjeli ste da mnogi ni ne poznaju bilje ni životnije, a da
se najmanje snalaze ovaj put s najboljim oružjem u rukama."
"Istina, ovaj put nas je Okrug 3 zaista iznenadio. Ali mine se prvi put ne koriste. Je li ovo
dopušteno?"
"U areni nema pravila, pa nema ni mogućnosti varanja. Jedino je pravilo preživjeti."
"Jedna stvar mnogima nije promaknula. Nema vode."
"Ima vode. Nema rijeke, jezera, potoka, ali ima vode. Mnogo voće je bogato tekućinom. Svi se
znaju snaći na svoj način ako bolje razmisle."
"Vidimo da je već drugi dan palo četiri posvećenika. Koliko još očekujete da ove Igre potraju?"
"Teško je reći. Ako jedan dan brzo padaju, to ne znači da će drugi dan netko pasti. Može se dogoditi
da sljedeću žrtvu dobijemo za deset dana, ali vrlo je vjerojatno da će mnoge ubiti sama priroda, jer
nisu naviknuli na ovu okolinu. Pogledajte Okrug 1, Okrug 3, Okrug, 5, Okrug 6. Njima je koža
crvena i opečena od sunca."
"Ali oni imaju prilično svijetlu kožu."
"Kao i Okrug 4, 2 i 7, ali njihova koža normalno tamni. Zato jer su naviknuli na sunce. Može se
dogoditi da ih ubiju vlastite opekline."
Kamera se vratila Karijeristima koji su i dalje besciljno lutali i brali voće da se okrijepe, ali ga nije
bilo baš puno. Samo moja Jade je od njih imala crvene opekline na koži, moguće drugog stupnja.
Gill je prebrzo potamnila, a Okrug 2 je dobio nešto tamniju boju. Vratili su se na lumene, gdje ih je
ostalo samo troje, svi su imali opekline na koži, ali se nisu za njih pobrinuli. Watt im je poslao
nešto, izgledalo je kao losion za opekline.
Okrug 7, 11 i 12 su se i tako držali samo šuma, pa nisu ni mogli izgorjeti. Clementine je i prije
imala tamnu kožu, pa nisam mogla vidjeti je li dodatno potamnila ili nije. Rooker je dijelom
potamnio kako i Okrug 7, koji su dobili svoju preplanulu put. Znači da čak u ovoj areni i samo
sunce može ubiti.
"Taj detalj nismo ni primijetili." reče Flickerman. "A čini se ipak važno. Konkurencija je bome jaka
ove godine. Koga očekujete za pobjednika ove godine."
"Teško je riječi. Iako se Okrug 3 ove godine snašao, ipak mi moje iskustvo govori da ove godine
pobjedu nosi Okrug 12 ili Okrug 7. Čine se snalažljivi i vješti."
"Tko, dječak?"
"Ne." nasmije se. "Djevojka. Amber, ako se ne varam. Čini mi se vještija od Rookera."
"Jeste li ikad predvidjeli pobjednika? Jesam privatno i bio sam u pravu."
Amber? Od svih Amber? Čini mi se da se za nju moram boriti. Čak ni nije se isticala prije Igara.
Ipak je jaka i čini se vješta sa sjekirom, te kupi svoje sponzore brigom za dječaka. Kad se Mags
brinula za svog dječaka, ostala je skoro bez ičega. Marlin je tada bio potpuno potisnut u stranu,
publika je više htjela krv. Sad su se stvari promijenile.
Intervju završava i ubrzo pada mrak. Svi se posvećenici spreme za krevet, a nas mentore odvode u
hotelske sobe. Pred našom sobom nas točno čeka reporter s kamerama. "Obitelj Topaz, što želite
reći za činjenicu da vas je jedno manje?" reče i uperi nam mikrofon u face. Mogu se kladiti da je
ovo predsjednikova ideja.
"Naš se sin borio sam do kraja. Pokazao je sve najbolje što je znao i dalje smo ponosni na njega."
reče Lux.
"Ali je stao na minu." reče reporter. Zar je htio umanjiti naše žalovanje?
"Da, i to znamo da su bile postavljene samo jer smo ih mi vidjeli. Kladim se da bi i vi ugazili na
minu." reče i probije se kraj njega do sobe.
Čim sam ušla, pobjegla sam u zahod i povratila sve što sam držala u sebi. "Malachite." Lux viče i
podigne me na noge. Odvodi me do umivaonika i pljuska po licu. "Naša kćer je još tamo, ne
zaboravi. Moramo ju izvući."
Da, naša djevojčica je još tamo, u areni gdje djeca padaju kao kruške. Sutra ju ništa bolje ne čeka
nego danas. Samo joj je Gill neka podrška, ali i ona planira preživjeti. Ako ona sljedeća padne,
moju djevojčicu će Okrug 2 oderati kao zvijeri.
Dok ležimo u krevetu, cijelo vrijeme se prevrćem. Ne mogu sad zaspati. Jedno dijete sam izgubila,
brzo gubim drugo. Mislim da Lux spava, ali kad malo bolje pogledam, vidim oči otvorene. Naravno
da i on ne bi spavao nakon ovoga.
"Ne spavaš?" pitam ga.
"Razmišljam samo." reče. "Kako da nju izvučemo živu. Mora postojati neki način."
"Moram malo za zrak." rečem i ustanem. Vjerojatno očekuje na odem na balkon, ali sam u dnevnoj
sobi. Palim program i moram vidjeti što se s njom događa. Nalazim ju, budna je i stražari sa svojim
oružjem, dok ostali spavaju. Znam da ni ona ne može spavati. U jednom trenu se diže i ide prema
Rogu. Sigurno je bijesna. Sad bih vikala da je to loša ideja, ali ona i dalje ide. Ide tamo i penje se na
najbližu palmu i promatra okoliš. Ovako ih sigurno ne može ubiti, možda može ujutro.
Dok ona promatra, netko joj se približava. Nekoliko palmi dalje je Clementine, promatra kroz
listove, a dolje se Amber, nalazi se na dnu palme. "Netko je na onoj drugoj palmi." šapće
Clementine. "Vidim plavu kosu." Amber samo kimne.
Prikrivam usta rukama i očekujem ono čega se najviše bojim. Jade je tu izložena i okružena sa dva
protivnička klana. Jedan su već planira ubiti. Clementine, očito ne misleći, skoči na drugu, pa na
treću palmu, ali palma zašuška. Jade se trgne, uzme strijelu odapne točno u Clementine. Djevojka
vrisne, padne sa stabla i to točno na minu. Njeno tijelo se rasprsne i Okrug 11 je izgubio svoju
bitku. Peta žrtva prije izlaska sunca.
Amber se sad samo zaledila, a lumeni su iz Roga izašli. "Tko je to?" je vikala. Vidjela je Amber i
pucala u nju elektrošokerom dok se djevojka, uz pomoć jaukanja nije dovoljno udaljila. Jade je
ostala na palmi, ali znala je da ih ovako ne može ubiti. Spustila se oprezno i vratila se Karijeristima,
dok ju je Amber pratila. Sad sam pomislila da će joj svaki tren doletjeti sjekira u leđa, ali nije
Gill ju je dočekala da nogama dok je Okrug 2 spavao. "Što se dogodilo?" pita šaptajući. "To je to
poginuo? Mislila sam da si mrtva."
"Okrug 11 je mrtav." reče Jade.
"Aha." Gill kimne. "Čudim se što su izdržali do sad."
"Imam ideju kako da se riješimo onih kod roga."
"Strijele sa palme?"
"Ne." Jade odmakne. "Skupimo kamenje i bacamo ga dok sve mine ne sredimo. Samo treba nam
više nego dvoje."
"A nakon toga se rješavamo dvice."
"Može, ali još bi ih ostalo."
"Lako ćemo njih."
"Može, ali sad spavaj."
Nisam mislila da se moja djevojčica može dosjetiti plana. Ipak je snalažljiva. Ne znam kako joj je
na pamet pala ta ideja. Možda joj je Clementine i mina pomogli da se sjeti. Ipak ih je Amber slušala
i vratila se svojim saveznicima. Dočekao ju je Rooker koji je čuvao bolesnog dječaka. Kad ju je
vidio samu, pogled joj je bio bijesan. Zgrabio je dječaka za kosu i stavio ju pijuk pod bradu.
"Što si učinila s Clementine?" pita.
"Ništa, pusti ga." reče. Dječak je već počeo jecati od straha. Možda nisam mogla dobro vidjeti zbog
noći, ali čini se da su mu se mrlje proširile.
"Što se dogodilo? Što je eksplodiralo?"
"Okrug 3 je okopao mine s platformi i zaokružio ih oko Roga da se zaštiti."
"I ona je nagazila? Rijetko se kreće na tlu."
"Istina. Bila je na palmi, a netko ju je pogodio strijelom. Čini se Karijeristi i pala je na minu."
"I što sad?"
"Imam ideju kako da se toga riješimo."
"Zašto da se njih riješimo, bolje da im se pridružimo."
"Jer bi se oni nas lakše riješili. Bolje da se njih prvih riješimo. Imam plan, a oni imaju primamljivo
oružje."
Ispričala mu je plan, a on je pustio dječaka da padne na pod. "Ako bude išta sumnjivo, oboje idete s
njima." reče. Djevojka je uzela dječaka u ruke i počela ga tješiti. Osim ako Kapitol nešto ne
poduzme, što ni neće tom dječaku nema spasa. Ali bila je jedna lijepa vijest. Okrug 3, 5 i 6 sutra
završavaju svoju avanturu i nikad neće biti slađe.
 7.
Ujutro sam ustala spremnija nego ikad, iako ne bi trebalo tako biti. Navukla sam haljinu preko glave
i krenula s mužem u letjelicu koja nas je povela do sobe za mentore. Naša kći je još u areni, osim
ako nisam ništa propustila dok sam spavala. Naša kći ima plan, već svi imaju plan, a Wattu će se
skinuti osmijeh s lica. Okrug 2, 5 i 6 danas odlaze. Svi koju su ulagali tolike nade u njih, razočarat
će se.
Sjeli smo za stol s našim mentorima, Lusterom i Gleam. Svi su sumnjivo promatrali u ekran. Jade i
Gill, zajedno s Okrugom 2 su kupili kamenje i vreću, od svega što imaju, kamenje. Alexis je već
nosio jednu vreću kamenja, koja je težila više od prosječnog čovjeka. Osim njih su Amber i Rooster
kupili kamenje i svoje torbe, dok je Juniper bio u još gorem stanju. Dječaku su udovi sad do koljena
i lakata bili crni. Ako se on nekim načinom spasi, ostat će bez ruku i nogu.
"Jesu li oni svi sklopili neki pakt preko noći?" pita Mags.
"Vjerojatno smo nešto propustili." reče Algina. "Trebamo gledati i preko noći."
Pogledam u Watta koji sad znoji graške znoja od pomisli da su drugi sklopili savez sa karijeristima.
Nisu zapravo, ali će provesti njihovu ideju. Bit će danas slatko.
"Gdje je mala iz jedanaestice?" pita Gleam. Čini se da od svih nitko nju nije primijetio.
"I prije zalaska sunca nas se napustio i peti posvećenik." čuje se Flickerman. Pokazuje se ovaj put
noć, Clementine skače na palmu, a Jade od straha ju strijelom pogađa i djevojka pada točno na
minu. "Opa, još jedna žrtva mina? Čini se da obitelj Topaz nakon jednog gubitka nema milosti."
Pokazuje se slika mlade Clementine, koja je sad završila u dijelovima. "A što se to kuha među
ostalima? Da vidimo." Pokazuju kako su lumeni otjerali Amber s elektrošokerom. Jade se oprezno
pustila i Amber ju je slijedila.
"Nije joj valjda nešto učinila?" reče Lux.
"Mislim da bi prikazali da jest." dodam. Snimka ide sve dok Jade ne kazuje Gill svoj plan i obje se
obraduju. Amber ih čuje i vraća se u svoje skrovište, gdje Rookeru objašnjava svoj plan i on pušta
Junipera kojem se sve gore i gore.
"Prisjetimo se da je od jučer broj posvećenika pao s petnaest na deset, za trećinu." govori
Flickerman. "Čini se da će se danas susresti većina licem u lice s drugima. Što će se dogoditi? Hoće
li se vratiti sve tamo gdje je i počelo?" Obično se finale odvijalo kraj Roga izobilja. Otkad se
dogodio raspad sustava u prvim modernim Igrama, kad je Mags pobijedila, Igrotvorci su se trudili
da se sve završi tamo gdje je počelo.
Čula sam kako Watt duboko udiše i skoro mi se osmijeh pokazao na licu, ali ne smijem. Jučer mi je
sin ubijen. Karijeristi se pomalo šuljaju s torbama i vrećama punim kamenjima. Najviše ih nosi
Alexis. Jade nosi napetu strijelu ispred sebe, a Gill trozubac. "Rasporedimo se." reče Gill i pomalo
se udalje. S druge strane dolaze Rooker s torbama punim kamenjima i Amber s dječakom na leđima.
Kamera pokazuje troje djece u Rogu, bezbrižno spavaju. Pogledaju se i kimnu jedno drugome.
Amber sakrije dječaka u grm i raziđu se. Nema sad nikoga na mu naudi.
Svi spuštaju svoje torbe i uzimaju po kamen. "Predstava počinje." reče Flickerman. Uhvatila sam
Luxa još jače za ruku i osjetila sam kako napetost sija iz svih.
"Sad." vikne Alexis i svi bace svoj prvi kamen. Tamo gdje je Terra bacila, oglasila se prva mina.
Djeca su odmah skočila. Mina je sad odjeknula s druge, pa s treće strane. Djeca su se potpuno
izgubila. Gledali su s koje strane da pobjegnu, ali nisu imali kud jer su mine odjekivale kako su ovi
bacali kamenje.
Gamma je zgrabila elektrošoker i pokušala pobjeći s one strane s koje je mislila da je sigurno, no u
blizini je bila Jade i odmah napela strijelu. Gamma joj se našla točno pred nosom i ukočila se od
straha, a nije mogla ni iskoristiti elektrošoker. Jade nije ni sekunde oklijevala, nego odapela strijelu
točno u njen vrat. Stisnula sam šake od zadovoljstva i umalo poskočila od sreće.
"Ne!" Watt se uhvatio za glavu i ustao. Prevalio je stol i nestao iz sobe.
"I ode Okrug 3 na koje su mnogi ulagali." reče Flickerman i pojavi s slika Gamme, koja se bila iste
dobi kao i moja Jade.
Dok su mine pucale, Genera iz petice i Raven iz šestice su plesale okolo, ne znajući kuda će. Kada
je zadnja mina odjeknula, djevojke su se dale u bijeg, ali Gill uzima trozubac i gađa odmah Generu.
Genera pada na leđa. Terra nožem gađa Raven točno u glavu i lumeni su gotovi.
"Ljudi moji. Okrug 5 i 6 su završili svoje putovanje, vaši najdraži. Baš kad smo pomislili da su
Karijeristi zakazali, ugodno su nas iznenadili, barem mene."
Gill diže šaku u znak pobjede i trči po trozubac. Dok ga je pokušavala izvući, Amber iskače iz
grmlja i vrišti. Gill se pokuša izmaknuti u zadnji tren, ali joj sjekira dolijeće ravno u prsa. "Gill."
čujem kako Algina vrišti i nije mi baš drago.
"To!" uzvikuje Arbor.
"Oh, napušta nas i Okrug 4." viče Flickerman.
Amber joj se spremi zadati posljednji udarac, ali joj nož dolijeće pravo u glavu i pada na mjesto
mrtva. "Ne!" sad viče Arbor.
"Ode sad i naša predviđena pobjednica. Ima li Okrug 7 još neke šanse? Treće šanse?"
Nema. Do sad nitko nije poštedio svoj život da se bolesnog posvećenika spasi. Vidi se kako Terra
kreće otići po nož, ali joj Rooker skače iza leđa i zabada pijuk u vrat, a nakon toga ju još tri puta
probode dok se nije oglasio top.
"I Okrug 2 je smanjio svoju šansu? Što je ovo? Padaju kao blokovi. Čak je Okrug 12 ubio dvicu.
Kad se to dogodilo?" Nikad. Okrug 12 nikad nije došao ni blizu dvici.
Alexis bijesan uzme svoj mač i krene na Rookera. Sad se borbeni ples odvija. Alexis maše mačem
dok se Rooker izmiče. "Palo ih je već šestero u manje od minute. Ali bez obzira što vidite, Okrug 2 i
12 u okršaju, četvero ih je ipak još živo." Kamera prikaže na Junipera, koji se sad trese od groznice
i našu Jade koja promatra borbu s napetom strijelom i drži se podalje od njih.
Sjetim se koliko ih je palo, Gamma, Genera, Raven, Gill, Amber, Terra. Šestero ih je palo unutar
jedne minute, novo Krvoproliće. Naša djevojčica je završila među zadnjih četvero i samo se držala
podalje dok su se dječaci borili jedno s drugim. Alexis je Rookera zasjekao nekoliko puta, kao i
Rooker njega pijukom. Borba je već postala usporena zbog umora i gubitka krvi, sve dok Alexisu
prednost nije dala visina. Prerezao je Rookera preko vrata i glava mu je odletjela nekoliko metara
od tijela.
"I ode nam i Okrug 12. Uspio je doći među zadnjih četvero. Oni koji su se nadali drugom
pobjedniku, šteta. Ipak je dospio dosta dalje nego mnogi njegovi posvećenici, koji padaju tek unutar
nekoliko minuta."
Alexis se oslonio na mač i teško disao. Pogledao je u stranu i lice mu se smrtno uozbiljilo. Kamera
je sad pokazala na Jade, koja je ciljala napetom strijelom točno u njega. "Mislim da znamo ishod
ovoga." reče Flickerman i Jade ga pogodi strijelom ravno u prsa. Čujem kako Beatrix sikće kroz
zube. Ove godine Okrug 2 nije odnio pobjedu.
"Jade." čuje se Glas. Neki poznat glas iscrpljeni glas. Zar je ostao još jedan kojeg nije nitko pratio?
"Izgleda da ih je još troje živo." reče Flickerman. Kamera se prebaci na Gill koja cijela krvava pruža
ruku prema Jade. Ona je još živa. "Ali ne za dugo."
Jade odmah trči k njoj, sjeda do nje i hvata ju za krvavu ruku. "Gill?"
"Mislim da je još jedan živ." govori joj.
"Još jedan? Tko?"
"Ne znam." reče i ispljune mlaz krvi. "Pazi se."
"Gill?" Gill se sad opustila ruku i zatvorila oči. Oglasio se top i pokazala slika lijepe Gill. Pogledam
u njene mentore koji su sad blijedo gledali u ekran. Okrug 4 je izgubio i ovaj put, oboje zbog
nepažnje.
Jade pomalo ustaje i napne strijelu. "Kako će se ovo odviti sad?" govori Flickerman. "Imali smo
najkrvavije finale ikad, odmah nakon osmih Igara, koje su trajale manje od sata." Tada ih je velika
većina zgrabila oružje i počela se klati. Mislili su da imaju šanse jer su veći, ali nisu svi. Jedan je
čak krenuo odmah za neoružanima i smaknuo ih za pet minuta. Igre su bile gotove za četrdeset i pet
minuta, te je pobjedu odnijela dvica.
S napetom strijelom Jade kružila oko roga i tražila posvećenika, sve dok nije u grmlju našla dječaka
koji drhti od vrućice. "Amber?" jedva je govorio. "Je li gotovo? Čuo sam puno topova. I mine."
"Osam topova." reče Jade i spusti strijelu. Na licu joj je ocrtavala velika tuga.
Dječak se još više ukoči i napola otvori oči. "Tko..."
"Ja sam Jade." sjedne do njega. Dječak je već počeo jecati. Sigurno je shvatio da je njegova
partnerica mrtva. Pogled mi je pao na Arbora, koji se držao na vilicu i očajno gledao u ekran. "Sve
je u redu, ne boj se." Uhvati ga rame, kao da ga tješi. Što ona planira?
Jade je počela brati one otrovne bobice koje su joj bile u blizini. Nadala sam se da sama sebe neće
otrovati. Skinula je bocu vode s vrata i iscijedila bobice i nju. "Popij vode, bit će ti bolje." Uzme
slabog dječaka u ruke i dade mu zadnje gutljaje vode. Dječak je ipak pio, nije imao snage da se
odupre. Nakon zadnjih gutljaja je počeo nakašljavati, kašljao je ovaj put krv. "Polako, samo
polako." gladila mu je kosu sve dok mu disanje nije postalo sve pliće i pliće, te se na kraju potpuno
opustio. Oglasio se top i pokazala njegova slika na ekranu, kada je u licu imao više boje i bez pjega.
"I zadnja žrtva je boležljivi Juniper koji se dobro držao do samog kraja."
Jade položi njegovo tijelo na pod, ustane i blijedo pogleda ostalih osam tijela oko Roga. Jedva je
svanuo dan, a palo je preostalo devetero djece unutar deset minuta. Jade diže pomalo pogled gdje se
pojavljuje letjelica. "Dame i gospodo, imamo pobjednicu naše prve Kvartalne pokore, Jade Topaz!"
 8.

Uhvatili smo se za ruke i polako ustali. Cilj se ipak ostvario. Jedno je živo. Jedno je ipak živo kao
što smo i planirali. Jade se odlično snašla u onoj klaonici. Izvukla se živa odmah sljedeći dan.
Mentori Okruga 1 izlaze ponosno iz sobe. Mirovnjaci nas odvode do letjelice i vode nas ravno u
bolnicu. Jedva čekam da svoju djevojčicu vidim uživo.
Uveli su nas sad u sobu, gdje je sjedila na krevetu u bolničkoj kuti, a liječnik joj je previjao rane. Na
plavoj kosi se su se još poznali narančasti tragovi krvi, tragovi njenog brata. Čim nas je vidjela,
pružila je ruke prema nama. "Mama, tata." zajecala je. Odmah sam pala u ju zagrlila, svoju
djevojčicu koju opet imam u rukama. "Mama, ne puštaj me više." jecala je.
"Gotovo je." njihala sam ju. "Gotovo je, izbavili su te, više ne ideš tamo."
Lux se sagnuo i obavio svoje krupne ruku oko nas dvije. Obitelj Topaz je bila tu, ali jedan dio će još
uvijek faliti. Naš mali Moldy je ostao tamo kao mrlja koju će se očistiti krpom. Njegovi su dijelovi
ostali u areni, nijedan dio neće se vratiti u njegov dom da ga pokopamo.
"Dobro, je trebamo ju pripremiti." Kapitolska liječnica nas je počela odvajati.
"Ne, ne." njene ruke su nas još jače stiskale. "Moli vas, nemojte."
"Vidimo se brzo." govorio je Lux. "Za samo nekoliko minuta."
Izbacili su nas vani iz sobe. Ponovo su nas odvojili od naše djevojčice. Obgrlila sam se rukama jer
osjetila da je jeza oblijeva kao hladan vjetar. Je li ovo uspjeh bio ili ono čega smo je najviše bojali?
Kako smo mogli spriječiti da nam djeca završe u areni? Nikako. Otkad smo u braku, Mirovnjaci su
nadgledali našu kuću u nadi da nađu nešto sumnjivo. Kapitol je uzeo cijeli moj život, samo jer sam
se izvukla živa iz arene. Sad će to mojoj djevojčici učiniti. Cijeli svoj život ću gledati kako pati.
Najboljem slučaju će biti mentor, što nije nimalo idealno, svake godine učiti dvoje djece, znajući da
jedno odlazi.
Lux me zagrli iza leđa. "Čini se da smo uspjeli." reče.
"U čemu?" pitam. "Požalit će što je živa. To se svima dogodilo."
"Htjeli smo izvući samo jedno živo."
"Naš mali Moldy je ostao tamo. Ni letjelica ga nije uspjela pokupiti. Strugat će ga sa zemlje. Sa
bilja."
"Ne govori to."
"Ali tako je."
Držao me je u svojim rukama cijelo vrijeme dok nas nisu pozvali natrag u sobu. Sada je Jade bila
čiste plave kose, svaki milimetar na njenoj koži je bio čist. Ležala je u krevetu s infuzijom u ruci.
Opet je širila ruke prema nama čim nas je vidjela. "Nemojte ju previše umarati." reče liječnica.
"Moramo je pripremiti večeras za proslavu."
Oboje smo sjeli na svaki rub kreveta i uhvatili joj po jednu ruku. "Tata?" jecala je. On ju je pridigao
i privukao glavu pri prsa, baš kao kad je bila dojenče. Naša djevojčica nije prestajala plakati, a ja
sam se prisjetila svoje pobjede, kad su me izvukli iz arene i stavili opet u lance. Ta težina u prsima
nije nestala, to dvadeset i troje djece, on one trudne djevojke iz sedmice, pa sve do Comfore je i
dalje ostalo vezano za mene. Još su mi dan danas dolazili u snove i kad bih se probudila, shvatila
bih da bi danas bili odrasli ljudi. Do sada je žrtvovano petsto sedamdeset i pet života radi Igara.
Petsto sedamdeset i pet života nema više priliku odrasti radi Kapitolske zabave.
Djevojčica brzo plače na mom ramenu, neutješna je. "Moldavit." govori. "Nema ga." Ne znam ni
što da odgovorim. Dobro znam da ga nema. Taj dječak više nikad neće kročiti u naš dom i Kapitol
je pamtiti njegovu smrt kao odličnu zabavu, a ta scena neće nestati iz njenih očiju. Mnoge scene
nikad nisu nestale iz mojih.
Prolaze sati dok ju tješimo, ne uspijeva se smiriti, panika ju hvata, toliko da joj liječnici moraju
nakljukati analgeticima. Slično se dogodilo i s Mags, a i mnogim drugima, čak i s Gleam. Nju su
držali zavezanu na krevetu jer je bjesnila satima. Nije htjela ostati živa. Ni ne krivim ju.
Mirovnjaci nas odvode natrag u naše sobe jer nas sad moraju pripremiti za večerašnji intervju.
Agnes i Clio se ponosni hvataju nas dvoje. Opet mi čupaju dlake, sređuju frizuru, šminkaju me i
oblače mi onu istu srebrenu haljinu koju sam nosila na intervjuu, kad su se moja djeca borila za
sponzore. Opet izgledam kao Kapitolska luda sa srebrenom šminkom. Kako starim, to mi sve manje
i manje stoji. Dovode me do muža, koji je u onom starom sivom odijelu. Pojavljuje se ubrzo Luster,
a zatim i Gleam. I nju su odjenuli u srebrenu haljinu koja je izgledala kao baletna.
"Idemo, idemo." poziva nas Carela, svih nas trome. "Zar niste uzbuđeni? Imamo pobjednicu."
Odvode nas za pozornicu, gdje sada samo interjuiraju mentore pobjednika. Zadnjih pet godina su
odlučili da više neće intervjuirati druge mentore. Na pozornici nas još dočekuje i glavni Igrotvorac
Snow. Sad mi se gadi više nego itko ikad prije.
"I pozdravimo naše mentore pobjednika, mentore Okruga 1."
Izlazimo svi četvero na pozornicu i sjedamo u svoje fotelje, samo jedva zlatna fotelja je označena za
pobjednika.
"Koje Igre, koja pokora, kako su se samo brzo odvile. Gospodine Snow, vaša pobjednica je na kraju
pala. Ipak je jedan od poznatih Okruga pobijedio, iako su bili malo zakazali."
"Da, moja Amber je bila snažna i vješta, ali se nažalost na kraju izložila opasnosti."
"Jeste li očekivali od ovih Igara više?"
"Očekivao sam kao i svi, da dosta dulje traju." Publika se nasmije.
"Što kažete na sadašnju pobjednicu? Jade Topaz?"
"Ona mi je bila drugi izbor. Tijekom intervjua sam pomislio na dječaka jer sam vidio neku
snalažljivost, koja je u krvi njegovih roditelja. Nažalost ju nije baš pokazao u areni, kao Jade. Ono
što je zanimljivo, ona je pokazala milost, koju nisu ni njeni roditelji pokazali."
"Ali ubila je dosta posvećenika."
"Da, šestero."
Brojim koliko ih je ubila. Dječak iz osmice na početku, nakon toga ide Chip, zatim Clementine,
Gamma, Alexis i na kraju Juniper iz milosti. Šestero, četvrtinu njih. Ja sam ih ubila samo dvoje, ali
sam neke i dovela do smrtnog ishoda. Lux ih je ubio četvero kad su bile njegove Igre. Da nije imala
luk i strijelu, ne bi preživjela.
"Da, Jade nije pokazala surovost, nego nježnost." Suprotnost Kapitolu. "Čak je i finale njenih
roditelja drugačije." Publika se opet smije. "Što vi kažete, mentori? Od koga je Jade to naslijedila?"
"Od moje majke." rečem.
"Neke navike ne umiru generacijama. Ako se itko želi ugledati na našeg posvećenika, ugledajte se
na Jade. Pozdravite našu Jade Topaz!"
Jade dolazi na pozornicu u srebrenoj haljini i sjeda na zlatnu stolicu. Odmah me hvata za ruku kao
da joj život o tome ovisi. Vidim da drhti ovaj put i ne može se kontrolirati. Stisnem joj još jače ruku,
sad su sve kamere uperene u nju.
"Jade, reci nam. Što ti misliš da je bio glavni razlog tvoje pobjede?"
"Mozak." reče kao iz topa. Ovako nešto bi Moldavit rekao, a publika se nasmije.
"Mozak? Misliš razmišljanje. Kako se samo došla do te ideje da se riješih posvećenika kod Roga
izobilja?"
"Htjela sam se riješiti tih mina. A jedini je način bio aktivirati ih nečime. Zato mi je pala ta ideja na
pamet."
"Jesi li znala da će se sve završiti to jutro?"
"Ni blizu."
"Vidjela si da vam se Okrug 7 i Okrug 12 pridružio, a kasnije se okomio na vas."
"Da, iskoristili su priliku. Da su malo bolje isplanirali, možda bi netko i pobijedio."
"Nitko nije tebe napao. Zašto?"
"Možda jer nisam bila u blizini. Imala sam te sreće."
"Pa pogledajmo koju je ona sreću imala."
Sada se prikazuju svi važni događaji iz arene na ekranu. Prvo pokazuju pokolj gdje pada prvih devet
posvećenika. Vidimo našeg Moldavita na ekranu kako nemilosrdno kolje. Nakon toga pokazuju
karijeriste kako izrade svoje skrovište. Okrug 2, 5 i 6 kako raskopavaju mine i aktiviraju ih oko
Roga, te odmah dobiju sponzora, kako Rooker i Clementine sklapaju savez.
Sljedeći dan je su glavni motiv ubojstva. Caspian kako gađa jednog od majmuna koji ih napadaju i
njega rastrgaju u komadiće, borba s majmunima i kako jedan grize Junipera. Karijeristi koji nalaze
skrovište groba i Moldavit koji staje na minu. Smrt Chipa iz Okruga 3 i kako ih Gamma svih tjera
elektrošokerom.
Nakon toga Juniper je slabiji, Okrug 7 sklapa savez s Okrugom 11 i 12. Clementine pomaže
Juniperu oko rane. Kasnije Clementine bere otrovne bobice i smjesti djeci klopku kod Roga.
Nažalost samo Aaron upadne u klopku, a ostala djeca mu odbijaju pomoći od umire.
Nakon toga je još. Jade napušta sklonište i penje se na palmu. Dok Clementine skače na susjednu
palmu, Jade ju iz straha pogađa strijelom i djevojka pada točno na minu. Jade se vraća u sklonište i
kaže Gill svoj plan dok ih Amber prisluškuje, a Amber ispriča Rookeru njihov plan.
Nakon toga dolazi sljedeći dan gdje aktiviraju mine, a prva padaju djeca s Roga. Nakon toga Amber
i Rooker napadaju Karijeriste. Kad Rooker ostane bez glave, Jade Alexisu daje posljednju strijelu u
vrat. Nakon toga nalazi boležljivog dječaka i daje mu otrovnu vodu na napokon zaspi. Na tu scenu
vidi se nekoliko suza iz publike kao da se radi o fiktivnoj sceni iz filma. Igre su gotove.
Osjetim kako se Jade još dodatno trese nakon što se ekran ugasi. Kako je tek svjedočiti cijelom
traumatičnom događaju još na ekranu? Ja nikad nisam pogledala sve scene iz arene, samo neke
ključne scene jer kamere mnogo toga nisu uspjele ni zabilježiti. S Luxom je bilo drugačije jer su se
mnogi događaji odvijali izvan arene.
"Ne znamo je li ih ikad palo deset na samom kraju. Previše je bilo Igara da mi stane na glavu. Ali
zašto si učinila ono sa posvećnikom Okruga 7?" pita Flickerman.
"Jer nije bilo potrebno." reče Jade. Publika se raznježi, a meni se još više zgade. "Već je bio
bolestan. Zašto mu dodati još više boli?"
"Jade, prava si djevojka za poželjeti. Dame i gospodo, to je bila Jade topaz. Sedma pobjednica
Okruga 1."
Publika plješće, a Jade ustaje i lagano se nakloni sa sramežljivim osmijehom. Dok napuštamo
pozornicu, privija se sve više uz mene. "Sad nas čeka zabava." šapće joj Lux na uho. "Moraš se
držati ponosno kao i prije."
Jade pokušava, ali joj ne ide. Drhtaji ne prestaju. Znamo da će ona sjediti između nas na proslavi. U
dvorani nas čeka stari stol, gdje sjedaju pobjednik, mentori, dizajneri, Igrotvorci i ostala elita, a na
čelu predsjednik, sad stari, debeli, naborani predsjednik. Čini se da mu se s godinama izgled
uskladio s dušom.
Jade sjeda između nas dvoje. Gleam sjedi desno od mene, kraj nje Agnes, naša dizajnerica. Vidim
da od Okruga 2 nam se pridružila samo Beatrix. "Što se dogodilo s dvicom?" pitam tiho Gleam.
Ona je bila više u tom toku nego ja.
"Ostala trojica su proglašena mentalno nestabilnima." došapne.
"Gdje su sad?" pitam. Znam da Kapitol poželi nekad smaknuti one koji nisu dobri u glavi.
"Ne znam i nije ne briga. Možda su ih vratili ili ubili."
Možda Okrug 2 ima puno pobjednika, ali za sad ima jednu mentoricu. Možda čak to i nije loše. Ne
pravi veliku razliku deset mentora ili jedan. Od Igara se nikad ne oporaviš, pa kako očekuju da ta
ista osoba može pomoći preživjeti drugome?
Okrug 4 sjeda desno od nas, Watt i Arbor lijevo. Watt se činio posebno nezadovoljan. Čini se da je
njegov gubitak završio prilično neslavno. Mnoga publika, čak i mi mentori smo očekivali drugačiji
ishod, ali ipak je Jade sve preokrenula i nasamarila tricu.
Brzo predsjednik ustaje i drži zdravicu kao i svaki put nakon Igara. "Prva Kvartalna pokora nas je
naučila da će i svaki okrug odabrati najbolje kad postoji šansa. Nadajmo se da će biti jednako
uzbudljiva i druga, ako ja budem prisutan."
Nadajmo se da neće. Hoće li biti druge? Tad ću biti u šezdesetima i cijeli će mi život proletjeti i
Igrama? Druga Kvartalna pokora. Baš se mislim što će tada smisliti da nam zagorčaju život.
Smanjiti dob posvećenika? Povećati broj? Napraviti smrtonosniju arenu? Pogoršati im uvijete za
život?
Jednom sam čula glasine da se misli spustiti dok posvećenika na devet ili šest godina, ali to su bile
samo glasine. Šestogodišnjaka je nemoguće pripremiti na ubijanje, jedva mi neke uspijemo uvjeriti
da uzmu oružje u ruku.
Kad zasvira violina, Mags odmah ustaje i pleše. U plavoj lepršavoj haljini leti kao slavuj, ne bi
nitko ikad rekao da je ona bila u areni. Tu traumu je znala najbolje sakriti od svih nas. Svi su joj
pljeskali dok je plesala oko njih, kao svaki put posljednjih četrnaest godina.
Nakon plesa dolazi glavni Igrotvorac i moli našu Jade za ples. Zna da ne smije odbiti. Snow vuče
našu djevojčicu na plesni podij, gdje ostali plešu. Taj čovjek od početka pita svaku žensku
posvećenicu za ples ako je dovoljno lijepa. Pitao je i Gleam prije jedanaest godina.
"Idemo i mi." Lux me vuče za ruku. Njišemo se na podiju i promatramo ih. Snow ju okreće ispod
ruke, a njoj je ukočen osmijeh na licu. Taj čovjek je već u tridesetima, oženjen, čula sam da je čak
dobio već i prvo dijete. I dalje uživa u društvu mladih djevojaka.
Nakon toga šapće nešto našoj djevojčici, a ona ga uzima pod ruku. Doziva nas rukom, a mi idemo
za njih. Vodi nas na terasu ukrašenu cvijećem. Sve je više i više cvijeća kako godine idu. Kad su
počele Igre, te terase nije ni bilo. Sjedamo za poznati stolić, gdje je bio i predsjednik. Vidjela sam
kako je bacio svoj ljigavi pogled na moju djevojčicu.
"Okrug 1 se ipak izvukao." reče. "Sreća pa je vaša djevojka prelijepa. Za njenu ljepotu mogao bih ju
nagraditi u svojoj sobi večeras." reče.
Jade se odmah strese. Kao i mi, tako i ona zna što to znači. Odmah grabi Luxu ruku. "Neka ti
Gleam i Luster ispričaju sve čari Kapitola. Ne možeš ih otkriti kad si nekoliko dana godišnje u
Kapitolu. Osim toga, imaš prelijep glas. Ništa od toga ti Okrug 1 ne bi ponudio."
Jade se sad trese, izgleda potpuno izgubljeno. "Jade bi se trebala odmarati od Igara." rečem.
"Odmarala se skoro cijeli dan. Testirali su je na razne bolesti, uključujući i onu koju je imao onaj
mali, dali su joj razna cjepiva i antibiotike, vitamine, hranu, vodu. Vjerujte mi, nikad nije bila
zdravija. Od čega se mora odmoriti?"
"Izgubila je brata." reče Lux.
"Pa što? Oni koji ne prežive su potpuni ološi. Samo pobjednik vrijedi. Tko se sjeća gubitnika?
Nitko." Popije čaj kao gospodin, dok vidim kako Lux stišće rub stola. Jade se sad još više, od bijesa,
straha, ne znam. "Također će se pobjednica Kvartalne pokore najviše pamtiti. Što više ostaneš u
Kapitolu, to si poznatija." Predsjednik se nakašlje. "Zar ne bi..." Sad je još više kašljao. Što se
događa?
Vidjela sam da od nas svih jedino Snow sjedi mirno. Predsjednik se sad guši. Svi se izmičemo što
dalje od stola jer nema šanse da mu pomognemo. Čak i ako mu pomognemo, to što smo bili blizu,
je dovoljno da nas optuže za njegovu smrt.
I Snow se odmaknuo. Predsjednik je povratio veliki mlaz krvi i glava mu je završila na stolu. Sreća
što smo bili dovoljno daleko da nas krv ne poprska.
"Za mnom." reče Snow. "Brzo."
Slijedili smo ga drugim putem. Kroz njegovu vilu nas je doveo natrag u plesnu dvoranu. U vili su se
mogli vidjeti razni ukrasni predmeti, toliko lijepi da je bilo bolno za gledati. Bila ju tu njegova
postignuća, diploma sa sveučilišta, vojna svjedodžba, slike iz djetinjstva i mladih dana, čak i slike
preminule žene i kćeri. Jedna je činjenica bila potvrđena, žena mu je bila iz Okruga 1.
U plesnoj dvorani su se odvijale tvari kao i prije. Ljudi su plesali i gostili se. Lux je stiskao Jade za
ramena, jer više se nije mogla suzdržati od straha. "Duboko udahni i pravi se da se ništa od ovoga
nije dogodilo."
"Da, a kasnije bi mogla doći posjetiti me u moju kuću." doda Snow.
"Ne." govori Lux. "Ona je još dijete."
"Nisam mislio na to." reče. "Htio sam da upozna moju ženu i dijete. I vi ste dobrodošli."
"Ipak ne." reče Lux. Ovakvo odbijanje od njega još nisam vidjela. Možda misli da će se izvući jer je
predsjednik mrtav.
"Znate koliko vas zna koštati odbijanje."
"Da, ali vi niste predsjednik. Panem trenutno nema predsjednika."
Snow se sad ukočeno nasmije. "Arbor." zove mentora i iz sedmice. "Ova djevojka se sramežljiva,
ali joj se sviđaš. Dođi, pleši s njom." Arbor zbunjen ustaje. "Bit će manje sumnjiva kada pleše s
nekim."
Arbor dođe i uzme ju za ruku, te krenu plesati. Kako mi se ne čini sumnjiv, ostavljamo ih. Plešem i
dalje s Luxom, dok Snow zamoli Mags za ples. Ona se smiješi kao i uvijek i daje mu ruku. On joj
šapće nešto na uho i skida joj se osmijeh s lica. Gleda pravo u nas dvoje s ozbiljnim pogledom, te
pitamo se što taj plavušan planira.
TREĆI DIO: KRV JE GUŠĆA OD VODE
 ATENTAT
Nekoliko minuta nakon plesa, sve su zaustavili i Mirovnjaci su nas otpratili u sobe. Nakon toga je
na Kapitolskom dnevniku proglašen atentat na predsjednika Ravinstilla. Nađen je mrtav na
vlastitom stolu, otrovan štakorskim otrovom. Svakome, tko je bio na zabavi, stavili su Mirovnjake
ispred vrata da ne mogu izaći, a mi smo držali jezik za zubima. Što bismo dobili da smo optužili
glavnog Igrotvorca za ubojstvo? Okrug 1 protiv Kapitola. Ne ide baš.
Sjetila sam se da su naši tragovi tamo ostali, naše vlasi, otisci, ljudi su nas gledali kako izlazimo. A
Snow? On je jedini pio iz čaše. Mogao je lako ukloniti svoje tragove, a ostaviti naše. Nisam htjela
zamarati kćer s time, nego sam se odmah spremila za krevet. Cijelu noć je Jade vrištala u snu. Bilo
takvo tješenje, grljenje nije pomoglo. Nismo ju mogli ni probuditi. Ne znam je li tko čuo, ali noćne
more pobjednika su bile normalna stvar.
Kad sam ujutro ustala, moja kćer je spavala. Nisam ju htjela buditi, no Lux nije bio tu. Mislila sam
da će se vratiti svaki tren, dok nisu prošla tri sata. Trebali su nas već pripremiti za put kući, ali sam
se sjetila da je predsjednik mrtav.
Čula sam neko vrištanje rulje. Pogledala sam kroz balkon i vidjela nerede na ulicama. Panem sada
nema predsjednika, nakon četrdeset godina. Sada su Kapitoljani se ponašali kao što su se oblačili,
poremećeni luđaci. Mirovnjaci nisu ni s njima bili blagi, vukli su ih po cesti, udarali ih palicama,
čak i djecu. Na cesti se mogla vidjeti krv. Je li ovo prilika da se sruši vlast? Završe Igre?
Tad sam se sjetila da glavni Igrotvorac je ubio predsjednika i da nam lako može smjestiti. Morala
sam naći muža, ali kad sam otvorila vrata, odmah su me dočekali Mirovnjaci i poslali natrag u sobu.
"Radi vaše sigurnosti." rekli su.
Sigurno nije radi moje sigurnosti. Nije bilo razloga da Lux izađe. Izveli su ga van i tko zna što mu
sad rade. Osjećam kao da me sama soba guši. Snow nam je smjestio, sigurno nam je smjestio, a tko
bi nama vjerovao? On je Kapitol, mi smo Okrug 1. Dokazi nisu važni, važno je odakle dolaziš.
Moja djevojčica, trenutna pobjednica? Što planiraju s njom? I da ju cijeli Kapitol obožava, smrt
predsjednika se i dalje ozbiljno uzima, a ona je i dalje Okrug 1.
Upalila sam televizor da vidimo ima li novih vijesti. Smrt predsjednika se izvještavala na svim
kanalima. Neki su krivili Avoxe ili mirovnjake, mnogi mentore. Ali mi je upala u oko vijest,
osumnjičen mentor Okruga 1. Nisam trebala ni misliti tko je. Nije Gleam ni Luster, osim ako njih
još je osumnjičen. Ne bih se čudila da sad s njim ne otiđemo svi. Kad je zadnji put ubijen
predsjednik? Bilo je to davno, desetljeća prije Igara, a ja se još nisam bila ni rodila.
Gleam je ubrzo uletjela kroz vrata, sad se tresla i nije bila uređena kao i prije. "Malachite? Što se
dogodilo? Je li on to učinio?" pita me.
"Ne nije. Bila sam tamo, on ga nije ni taknuo."
"Bila si tamo? Dok je predsjednik ubijen? Kako se to dogodilo?"
Vidjela sam da ni jednom nisu iznijeli detalje ubojstva. "Predsjednik je otrovan, a s nama je bio
Snow."
"Igrotvorac zašto bi on to učinio?"
"Možda da se dokopa moći ili neki osobni razlozi. On je to učinio. Nas su pregledali i po nekoliko
puta prije ulaska u dvoranu. Gdje god smo išli, Mirovnjaci su nas slijedili i pregledavali nas. Nismo
imali nikakve mogućnosti ni ukrasti čačkalicu."
"Malachite, znaš li koliko je ovo ozbiljno? Ovo nas može koštati života, života svakog mentora i
cijelog Okruga. Predsjednik nema ženu ni djecu, ali ima brata. Taj čovjek je još veći psihopat. Što bi
se dogodilo kad bi on došao na vlast?"
Koliko se sjećam povijesti, predsjednike je birao Kapitol, a članovi obitelji nisu bili rijetki, većinom
jer su vodili istu politiku kao i pokojni predsjednik. "Gdje je Luster?" pitam. Koliko sam bila
poznata, on je boravio najviše u društvu političkih figura, a Gleam u društvu umjetnika.
"Ne znam, nestao je."
"Jesu li i njega osumnjičili?"
"Ne znam. Možda drže u tamnici i muče ga da nešto prizna što nije učinio. To su uvijek radili onima
samo da bi priznali zločin koji nisu počinili. Ako se dokaže da su nevini, možda postanu Avoxi."
Uhvatila sam se za glavu. "Sreća što Jade spava." rečem. Radije bih da se danas ni ne probudi.
Prokleti Snow nas je iskoristio radi nekog svoga plana.
Pratimo vijesti, dok ne počinju izvještavati o novim ubojstvima. Ubijen je predsjednikov brat, žena,
sva njegova djeca, unučad, čak i praunuče. Kad mogu vidjeti da je motiv preuzimanje vlasti. Snow
se žuri postati predsjednik.
"Optužit će ih." rečem. Već ih zamišljam pretučene u tamnici, spremne za priznaju zločin ili im
prijete našim životima. "Što će biti s drugim mentorima?"
"Svjedočit će protiv nas ako imaju imalo u glavi." reče Gleam. Umalo se nisam pobunila dok nisam
shvatila da stajanje na našu stranu će ih koštati života. Okrug 1 je još jednom postao pijun u
političkoj igri, a ja sam, podilazeći im cijeli život, udala se za onoga koga ne želim, pripremala
djecu za smrt petnaest godina, dala svoju djecu i žrtvovala jedno za njihovu zabavu. Sad sam opet
postala pijun u njihovoj političkoj igri i ovaj put plaćam životom.
Nakon nekoliko minuta Mirovnjaci ulaze i odvlače Gleam u njenu sobu, a ulazi od svih baš Snow.
Nosi plavo odijelo s bijelom ružom u džepu. Hoda okolo i gleda u sobu. "Nagledali ste se ovog
raskola, a ni u jednom trenutku niste odlučili ostati." reče. "Možda bi vam djeca bila pošteđena
Igara." Ne bi. Znam da ne bi. Gleam mi je jednom priznala, ako bi imala ikad dijete, iako je u
Kapitolu, ne bi bilo pošteđeno žetve. Prije četiri godine dijete iz Kapitola su ubacili u Igre jer mu je
djed bio iz Okruga 10. Nitko se nije ni pobunio.
"Kako bih to učinila?" pitam.
"Još na početku prije rata, obitelj iz Okruga 2 platila je da se nastani u Kapitolu i njihov sin je
izbjegao žetvu svaku godinu."
Čula sam za njih. Obitelj Plinth je njega othranila nakon što su izgubili to isto dijete. Sad više nisu
ni živi, vjerojatno njegovo djelo, a ali to je bilo na početku rata. Sad se svima gleda obiteljsko stablo
i broje krvna zrnca da se zna odakle dolazi i s kim je povezan. U najboljem slučaju Lux i Luster će
biti pogubljeni, a mi ostali Avoxi.
"Ova Kvartalna pokora je smišljena s razlogom zar ne? Svi su znali da će Okrug 1 glasati za moju
djecu."
"U tome baš i nisam sudjelovao, ali Kvartalna pokora je bila podsjetnik da ste za ovo sami krivi.
Možda se sad uvede ovo pravilo svake godine kad je predsjednik mrtav."
"Ti si ga ubio." rečem.
"I? Tko bi mene okrivio? Tko bi tebi vjerovao? Obitelj Topaz, slavno završava svoju karijeru."
"Što hoćeš? Moju kćer? Dijete?"
"Obitelj Topaz trebala bi proslaviti još više Igre, sudjelovati u njima, njihovom kreiranju. Svi su
vidjeli kako je vaša kćer plakala nakon smrti malog Moldavita."
"To joj je brat."
"Da, ali mrtvi posvećenik ne vrijedi više ni pišljive pare. Njen je zadatak bio prirediti publici
zabavu."
"Znači, niste zadovoljni pobjednicom? Trebala je biti Amber."
"Nije važno tko je pobjednica. Vašu kćer bi lako svi zavoljeli jer ima vašu krv. To joj se vidi u
očima, u osmjehu, u glasu. No, čemu to kad vas viđaju jednom godišnje?"
"Što, da se preselimo?"
"Uživajte u čarima Kapitola. Tvoj Okrug vas i tako mrzi, djecu su vam doveli u Igre, jedno dijete
ubili. Za grijehe predaka i vaš bi Okrug kaznio djecu. Zar smo toliko različiti?"
Da, moj je Okrug učinio ono što Kapitol čini već četvrtinu stoljeća. Nismo potpuno drugačiji, ali
Kapitol bi dobro znao tko sam i ne bi nikad zaboravio.
"I? Zar bi mi izvukli muža koji je sad polumrtav? Nikad nisam vidjela da su ikoga oslobodili
zatvora, osim kad je pobjegao. Kapitol ne može biti u krivu, zar ne?"
"Sad je u pitanju život vas i vašeg kćeri. Možemo vas lako udaljiti od slučaja."
"I ne bi nitko zaboravio što je moj muž učinio."
"Istina, ali bili biste u sigurnim rukama."
"Ne, bismo. Radi manjih stvari smo viđali cijele obitelji smaknute." Mnogim pobjednicima se to
događalo zbog načina na koji su pobijedili ili bi nešto odbili, kao prostitucija. "Ne znam koji je vaš
plan, ali ostavite moje dijete na miru. Neka se vrati kući, bit će mentor svake godine. Zar nije to
dovoljno?"
"Nije. Ljudi bi zapamtili tko je. Ne može biti dalje od Kapitola. Nitko vas ne bi pustio žive, osim
ako ne ostanete u našoj zaštiti."
Nisam ni trebala pogađati što to znači. Moja kći bi bila prostitutka za elitu. Možda i ja, ali sam malo
prestara za njih. Mene bi se kasnije riješili da nju mogu lakše kontrolirati. "Ne, ne vjerujem vam ni
riječi."
"Mama?" Jade je izašla iz sobe. Sad je stajala izgubljena na vratima. "Što nam rade?"
Dolazim odmah do nje i zagrlim je. "Pripremi se na sve." šapnem joj.
"Mama?" sad cvili. "Što su tati učinili"
"Tvoj je otac optužen za ubojstvo predsjednika." reče Snow. "A ja vam nudim zaštitu, no tvoja
majka odbija."
"Mama, hoću doma." sad Jade plače. "Izbavi me odavde. Ne želim više."
"I tvoja kćer odbija moju velikodušnost?"
"Mama, još jače me stisne."
"Vodite ih."
Mirovnjaci nas zgrabe i odvode nas. "Mama, mama." Jade i vrišti i koprca se.
"Ne opiri se." govorim joj. Ne želim da joj još dodatno naude.
"Mama."
"Smiri se."
Jade se smiri, ali i dalje plače, dok nas Mirovnjaci vode s puškama u leđima. Vode nas izvan hotela,
izvan zgrade. Vidim onaj poznat balkon, onaj trg gdje se svake godine država parada. Sada je
okupljeno još više ljudi, rulja se gomila, Mirovnjaci održavaju red. Što se događa?
Odvode nas sa strane i vidim ih, vezani za stupove, Luster i moj muž. Oboje su pretučeni, modrih
otečenih lica i poderanih košulja s tragovima krvi. Luster ovako nije sličio na sebe, podsjetio me na
onog dječaka koji je preživio u areni sad više nego prije, a Lux više nije bio prepoznatljiv. Od krvi,
masnica i oteklina nije bilo traga mojeg muža.
Vidim kako Mirovnjaci jedva drže red, da se rulja ne probije, drugi red stupa ispred njih, staje i
okreće se na naredbu.
"Tata!" Jade viče, a on okreće glavu. Vidim mu smrtno ozbiljan izraz lica. Otvori usta kao da će
nešto reći. "Tata!" Jade još jednom više, a Mirovnjak je udara pištoljem u leđa i pada na pod.
Mirovnjaci upere puške u njih i pucaju na naredbu. Bijele košulje su im sad potpuno obojene u
crveno, a glave im vise, dok su im izrešetana tijela vezana za stupove. Snažno vrisnem, ali sad me
još više drže. Vuku me dok jaučem od bolova. Ne znam više ni kuda me vode, kroz neke tunele dok
me ne bace i ne zatvore vrata s rešetkama. Sad se sjećam dana kad su vodili u Igre, bacili su me u
lancima u vlak. Sad nije drugačije, samo što me čeka sigurna smrt.
"Mama." čujem kako Jade plače. Pored mene je. "Zašto nam ovo rade? Nismo ništa učinili."
"Mi smo Okrug." rečem. "Zato nam ovo rade." Prokleti Snow, zna dobro iskoristiti priliku da se
domogne vlasti.
"Hoću doma. Zašto nas ne puste?"
"Jer ne žele."
Već je gotovo, Lux je osuđen i pogubljen pred svima. Pobjeda u Igrama više ništa ne znači, krvno
srodstvo s ubojicom znači puno. Lux nije nijedno pravilo prekršio, bio je samo pijun u njihovim
političkim igrama. Sad smo mi pijuni, nema otpora, ono malo slobode što smo imali nam je potpuno
uzeto.
Ne moram se bojati da će mi kći biti prostitutka. Znam što rade zatvorenicima, iskorištavat će ju do
mile volje, dok im ne dosadi. Jade i dalje plače. Nije glupa, zna našu sudbinu. "Mama, zašto ovo
rade?" pita me.
"To je Kapitol." rečem
"Ali prije ga nije bilo. Nije bilo Okruga, bilo je drugih civilizacija. Kako smo nastali, kako smo se
ovome okrenuli?"
Nisam ni ja znala kako smo do ovoga došli. Panem se uzdigao nakon raznih ratova, prirodnih
katastrofa i nepovoljnih uvjeta na zemlji. Nitko ne zna točan razlog zašto nas je Panem počeo
mrziti, ali to je pogoršalo nakon rata. Rata i prvih Igara se dobro sjećam.
"Što ćemo sad?" pita me.
"Ništa." rečem. Ne možemo ništa."
"Ne želim umrijeti."
"Ni ja."
Pružam joj kroz rešetke ruku da ju zgrabi i uspijeva. Držimo se za ruke neko vrijeme jer je to jedini
kontakt koji ostvarujemo. Nikad nisam mislila da ću nešto ovakvo priuštiti našem djetetu. Sva sreća
da je Moldavit mrtav. Ne može svjedočiti ovome.
Prolazili su dani. Za jelo su nam nudili zdjelicu neke splačine, ali sam odbijala. Imalo je miris
ljudske bljuvotine, ali nije ni bolje izgledalo. Jedino sam mogla popiti pola čaše vode na dan što su
nam donosili.
Da bi stvar bila još gora, slušali smo zapomaganje mnogih zatvorenika kroz zidove. Ni sama ne
znam što su im radili. Mnogi su se vraćali bez očiju, bez udova, krvavi od glave do pete ili jedva na
nogama. Nas se još nisu uhvatili sve dok me nisu jednom izveli i stavili mi lance oko ruku i nogu,
baš kao prvi put kad su me vodili u Igre.
Odveli su me u sobu i prisili da sjednem. U sobi nije bilo puno svjetlosti, jer je izvor bio jedino mali
prozor. Kad se krenuo, vidjela sam ga Snow, sad u crnom odijelu. "Nakon sprovoda odlučio sam
malo svratiti do vas. Nešto se mršaviji."
Naravno da sam mršavija, mršava kao i kad su me izvukli iz Igara, na meni nema mesa. "Što više
hoćete?" pitam. Ne mislim više slijediti nikakve upute. Prihvatila sam svoju skoru smrt, samo želim
da se to brzo završi.
"Posjećujem vas po posljednji put. Za nekoliko dana su izbori, a ja sam na vrhu ljestvice."
"Blago Panemu." rečem.
"Posljednji put vas pozdravljam. Dinastija Topaz se trebala ove godine uzdići, ali je jako brzo pala."
"Nije vam ni bila namjera da itko od naše djece pobijedi."
"Zapravo jest. Kapitol je vašu djecu obožavao."
"I što sad hoćete? Riješiti se Okruga 1? Da završimo kao Okrug 13?"
"To se neće lako dogoditi. Kapitol previše voli luksuz da bi vas se riješio. Tijekom ovih Igara
previše ste narasli u očima Kapitola, a sad ste duboko razočaranje zbog smrti predsjednika."
"Nismo mi to učinili."
"U očima Kapitola jeste. Ne brinite, vaši posvećenici će i dalje imati Gleam kao mentoricu, ona je i
dalje nevina u svakom pogledu. Ove Igre će vjerojatno biti zaboravljene kao i vi i vaša kći."
"Zašto nju morate uplesti u sve?"
Kroz vrata su uveli moju djevojčicu koju od zatvaranja tek sad mogu vidjeti. Nekada bujna tijela,
sad koščato dijete. Podsjećala me na mene samu prvi put i Igrama. "Mama?" jeca dok je vuku na
stolicu i stavljaju joj pištolj na zatiljak.
"Okanite se više djece." govorim.
"Ove Igre su pokazale da djeca nisu toliko nevina koliko se često misli. Sposobna su učiniti
najodvratnije stvari samo da se izvuku živa."
"Jer ih vi smjestite u klaonicu. Nisu to tražili." vičem.
Snow se smije. "Ne da se vas starije baš zavarati kao djecu. No, dobro, došao sam reći da danas,
napokon završavamo s tim. Svi vaši posvećenici će i dalje biti voljeni, vjerojatno, ove Igre se neće
baš pamtiti, vjerojatno će biti izbrisane, a vaša obitelj će biti zaboravljena. Sreća pa se ja probijam
na vrh, kako sam planirao već dvadeset godina, zahvaljujući vašim naivnim guzicama. Moja tajna s
vama putuje u grob."
Čula sam prasak pištolja i vidjela kako mlako tijelo moje djevojčice pada na pod. Ostala sam bez
zraka bez sposobnosti za disanje, ali sam kasnije shvatila da je bolje za nju. Nema više patnje koju
bi joj priuštili, sad je tek slobodna. Duboko udahnem, zatvorim oči i pripremim se da joj se
pridružim, te čujem završni prasak.

KRAJ