Leonard Cohen

leonard cohen
moj život
u umjetnosti
Alternativni Institut
KOLAPS
Special
Izdavač
‘Alternativni Institut’, Mostar
KOLAPS BOOK PRODUCTION
Copyright © Leonard Cohen
Za izdavača
Mili Krpo & Nedim Ćišić
Izabrali i uredili
Mehmed Begić & Marko Tomaš
Preveo
Mehmed Begić
DTP
Alen Voloder
Fotografija na naslovnoj strani
© Christof Graf
Tisak
Solvej
Godina izdanja
2003.
-----------------------------------------------
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
821.111.(71)-1
COHEN, Leonard
Moj život u umjetnosti : izabrana poezija i
pjesme / Leonard Cohen; [preveo Mehmed Begić].-
Mostar: Alternativni institut, 2003.- 212 str.;
20 cm. - (Kolaps. Special)
Pogovor / Muharem Bazdulj: str. 201-204
ISBN 9958-9290-5-8
COBISS.BH-ID 12212742
-----------------------------------------------
Leonard Cohen
MOJ ŽIVOT
U UMJETNOSTI
(IZABRANA POEZIJA I PJESME)
Preveo:
Mehmed Begić
HAJDE DA POREDIMO
MITOLOGIJE
PJESMA
Čuo sam za čovjeka

koji riječi izgovara tako lijepo
da ako samo pomene njihovo ime
žene mu se daju same.
Ako sam nijem pokraj tvoga tijela

dok tišina poput raka cvjeta na našim usnama
to je zato što čujem čovjeka na stepeništu
pročišćava grlo ispred naših vrata
8
LJUBAVNICI
Za vrijeme prvog pokolja

Sreli su se iza ruševina svojih domova
Slatki trgovci posluju: njena ljubav
Za istoriju – punu pjesama
I u vrelim pećima uspjeli su

Poljubiti se brzo
Prije no je vojnik došao
Da izbije njene zlatne zube
I u samoj peći
Dok su vatre bivale sve veće
Pokušao je ljubiti njene grudi u plamenu
Koji je gutao i nju samu
Kasnije se pitao često:

Je li njihova trampa bila potpuna?
Dok su ljudi oko njega pljačkali
I da je prevaren znali.
9
OVA HEROJSTVA
Da imam svijetleću glavu

i da se ljudi za mnom okreću
u tramvajima;
da mogu svoje tijelo provući
kroz bistru vodu
pokraj riba i vodenih zmija;
da mogu uništiti svoje perje
u letu ka suncu;
zar misliš da bih ostao u ovoj sobi,
izgovarao ti pjesme,
stvarao nepristojne snove
od najmanjih pokreta tvojih usta?
10
KUTIJA
SA ZAČINIMA ZEMLJE
POSJEDUJUĆI SVE
Plašiš se da ću te ostaviti.
Neću te ostaviti.
Samo stranci putuju.
Posjedujući sve
ja nemam gdje otići
14
PJESMA
umalo sam otišao u krevet

da se ne sjetim
četiri bijele ljubičice
koje sam stavio u rupicu za dugmad
tvog zelenog džempera
i kako sam te poljubio onda

i ti si me poljubila
stidljivo poput misli da
nikad neću biti tvoj ljubavnik
15
LJETNI HAIKU
za Franka i Marian Scott
tišina
i dublja tišina
kad cvrčci
oklijevaju
16
POKLON
Govoriš mi da je tišina
bliža miru od pjesama
ali ako bih ti kao poklon
donio tišinu
(jer tišinu poznajem)
rekla bi
Ovo nije tišina
ovo je još jedna pjesma
i vratila bi mi je nazad.
17
PITAM SE KOLIKO LJUDI
U OVOM GRADU
Pitam se koliko ljudi u ovom gradu

živi u namještenim sobama.
Kasno noću dok gledam vani u zgrade
kunem se da mogu vidjeti lice u svakom prozoru
kako me gleda,
i kada se okrenem
pitam se koliko njih ode do svojih stolova
i ovo zapiše.
18
PUTOVANJE
Voleći te, tijelo tijelu, često sam razmišljao

O putovanju bez novca do nekog blatnog prijestolja
Gdje mi učitelj može pokazati kako da ostvarim
Život bez bola, da volim sam
U neranjivom zagrljaju kamena i jezera.
Izgubljen u poljima tvoje kose nikad se nisam

izgubio
Dovoljno da izgubim put kojim sam morao poći;
Bez daha pokraj tvoga tijela nisam mogao istrošiti
Snagu koja mi zabranjuje ugovor, zavjet,
Ili obećanje, i često dok si spavala
Sa strahom sam gledao iznad tvoje ljepote.
Sada
Ja znam zašto se toliko ljudi zaustavilo i plakalo
Na pola puta između ljubavi koje su ostavili i
Onih kojima su težili,
I pitali se da li ih putovanje igdje vodi –
Horizonti čuvaju meku liniju tvog obraza,
Vjetrovito nebo je medaljon tvojoj kosi.
19
ROGONJINA PJESMA
Ako ovo liči na pjesmu

mogao bih te upozoriti na početku
da to ne treba biti.
Ništa ne želim pretapati u poeziju.
Znam sve o njenom udjelu
ali to me sada ne interesuje.
Ovo je između tebe i mene.
Lično me nije briga ko je koga namamio:
U stvari pitam se da li mi je uopšte stalo.
Ali muškarac mora nešto reći.
I tako si je napio sa 5 MacKewan piva,
odveo u svoju sobu, pustio prave ploče,
i za sat ili dva uradili ste to.
Znam sve o strasti i časti
ali na žalost ovo nije malo ništa s tim:
o, bilo je strasti, u to sam siguran
čak i malo časti
ali važno je bilo nabiti rogove Leonardu Cohenu.
Dovraga, mogao bih ovo poslati oboma:
Nemam vremena da pišem išta drugo.
Moram izreći svoje molitve.
Moram čekati na prozoru.
Ponavljam: važno je bilo nabiti rogove Leonardu
Cohenu.
Sviđa mi se taj stih jer je moje ime u njemu.
Ono od čega mi je zaista muka
je da je sve kao što je bilo i ranije:
još uvijek sam nekakav prijatelj,
još uvijek sam nekakav ljubavnik.
Ali ne zadugo:
zato ovo govorim vama dvoma.
20
Stvar je u tome da se pretvaram u zlato.
Dug je to proces, kažu,
dešava se u fazama.
Ovim vas obavještavam da sam se već pretvorio u
glinu.
21
POSTOJE NEKI LJUDI
Postoje neki ljudi

čija imena bi planine trebale
nositi u vječnost.
Obilježja na groblju nisu dovoljno visoka

ili zelena,
i sinovi odlaze daleko
od šake
na koju će im očeva ruka uvijek ličiti.
Imao sam prijatelja:

Živio je i umro u moćnoj tišini
i časno
Nije ostavio knjigu, sina, ili ljubavnicu da plaču.
Niti je ovo jadikovka

već samo imenovanje te planine
po kojoj hodam,
mirisne, tamne, svijetlo bijele
ispod linije magle.
Po njemu zovem ovu planinu.
22
CVIJEĆE ZA HITLERA
ŠTA JA RADIM OVDJE
Ne znam je li svijet lagao

Ja sam lagao
Ne znam je li se svijet urotio protiv ljubavi
Ja sam napravio urotu protiv ljubavi
Atmosfera mučenja nije utjeha
Ja sam mučio
I bez oblaka oblika gljive
mrzio bih
Slušaj
Uradio bih iste stvari
i da nije bilo smrti
Mene nećete kao pijanca držati
ispod hladne česme činjenica
Odbijam univerzalni alibi
Kao prazna telefonska govornica primjećena noću

i zapamćena
kao ogledala u hodniku kina korištena
samo na izlasku
kao nimfomanka koja veže njih hiljadu
u čudno bratstvo
ja čekam
svakog od vas da se ispovjedi
26
SJETIO SAM SE NA TRENUTAK
Sjetio sam se na trenutak

Znao sam zašto ti se trebam zahvaliti
Vidio sam moćne ljude iz vlade u crnim
odijelima
Vidio sam ih razgolićene
u naručjima mladih ljubavnica
muškarci više goli od golih žena
muškarci koji plaču tiho
Ne to nije to
Zaboravljam zašto ti se trebam zahvaliti
a to znači da sam ostavljen čistoj čežnji
Koliko imaš godina
sviđaju li ti se tvoja bedra
Sjetio sam se na trenutak
Imao sam razlog da dozvolim prizoru
tvojih usta uništenje mog razgovora
Nešto na radiju
kraj meksičke pjesme
Vidim kako isplaćuju muzičare
oni nisu čak ni iznenađeni
znali su da je to samo posao
Sad sam se potpuno pogubio
Mnogo ljudi misli da si lijepa
Kako se ti zbog toga osjećaš
Ja zbog toga ne osjećam ništa
Imao sam čudesan razlog da ti se jednostavno
ne udvaram
Bio sam svezan novinama
vidio sam tajne dogovore u visokim uredima
vidio sam ljude koji su voljeli svoje ovozemaljsko
iako su gledali kroz
27
velike električne teleskope
još uvijek su mislili da je to što imaju ovdje
ozbiljno
ne samo hobi ukus bezopasno prenemaganje
mislili su da je kosmos slušao
Odjednom sam pun straha
Jedno od njihovih nejasnih pravila
može nas razdvojiti
Bio sam spreman da molim za milost
Sada proničem u poniženje
Zaboravio sam zašto sam ovo započeo
Želio sam pričati o tvojim očima
Ne znam ništa o tvojim očima
i ti si primijetila koliko malo znam
Želim te negdje na sigurnom
daleko od visokih ureda
Proučavat ću te kasnije
Toliko ljudi želi da tiho plače pokraj tebe
4. jul 1963.
28
POVRATAK
Ali ja nisam izgubljen

ništa više nego što je lišće izgubljeno
ili zakopani ćupovi
Ovo nije moje vrijeme
mogu ti dati samo predomišljanja
Znam da me moraš zvati izdajicom

jer sam svoju krv upropastio
za besciljnu ljubav
i u pravu si
Takva krv
nikad nije osvojila ni mrvicu zvijezde
Znaš kako da me zoveš

iako bi ta buka sada
samo zbunila vazduh
Niko od nas ne može zaboraviti
korake koje smo otplesali
riječi koje si razvukla
da me prizoveš iz prašine
Da, žudim za tobom

ne kao list za vremenom
ili ćup za rukama
već bezuspješnom ljudskom žudnjom
zbog koje čovjek odbija
sve osim onog što je njegovo
Čekam te na
neočekivanom mjestu tvog putovanja
poput zahrđalog ključa
29
ili pera koje ne podigneš
sve do povratka
nakon čega je jasno
daleko i bolno odredište
nije promijenilo ništa u tvom životu
30
STIL
Ne vjerujem radio satanicama

Rusije i Amerike
ali volim muziku i sviđaju mi se
uzvišeni evropski glasovi koji najavljuju džez
Ne vjerujem opijumu ili novcu
iako ih je teško nabaviti
i zbog njih se kažnjava na dugo
Ne vjerujem ljubavi
u sredini svog robovanja ja
ne vjerujem
Ja sam čovjek koji sjedi u kući
na Argolskom ostrvu bez ijednog drveta
Zaboraviću travu iz dvorišta svoje majke
znam da hoću
Zaboraviću stari telefonski broj
Fitzroy sedam osam dva oh
Zaboraviću svoj stil
Neću imati stil
Čujem hiljade milja gladne nepomičnosti
i stara bistra voda izjeda kamenje
Čujem zvona mazgi dok jedu
Čujem kako cvijeće proždire noć
ispod svojih latica
Sada pijetao britvom
urezuje hemofilične rupe po
mekanom crnom nebu
i znam zasigurno
zaboraviću svoj stil
Možda će se um u ovom svijetu otvoriti
možda će srce kišu uhvatiti
Ništa se neće izliječiti i ništa se neće zalediti
31
ali će možda srce kišu uhvatiti
Amerika neće imati stila
Rusija neće imati stila
Desiće se to za dvadeset osam godina
moje pažnje
Ne znam šta će nastati
od mazgi sa očima dama
ili od stare vode
ili gigantskog pijetla
Ranojutarnji pohlepni radio jede
vlade jednu po jednu jezike
polja makova jedno po jedno
Preko najavljene talasne dužine
tišina raste za svaki stil
za stil koji sam izgrađivao
spoljašnja tišina poput prostora
između insekata u roju
električnog zaborava
namjenjenog nama
(osjećam se pospano i uplašeno)
nad nama je braćo
32
TREŠNJINI VOĆNJACI
Kanado neki ratovi te čekaju

neke prijetnje
neke pocijepane zastave
Naslijeđe nije dovoljno
Lica moraju biti kovana čekićem
divljih ideja
Poštanski sandučići će eksplodirati
u trešnjinim voćnjacima
i neko će zauvijek čekati
na djedov debeli ček
Iz unutrašnjosti svog kafea posmatram mirna
sniježna polja
kao američki promotor
novih plastičnih cipela za snijeg
tražeći pokretnu tačku
ruske sanke možda
egzil
lednog proroka
indijansku pobunu
meteorološku stanicu u plamenu
Vani je cijela priča momci
Kanado možeš li podnijeti nekoliko narodnih
pjesama
o slobodi i smrti
33
VELIKI SVIJET
Veliki svijet će saznati

za ovu farmu
veliki svijet će naučiti
detalje o onome
što sam napravio u konzervi
I tvoj zanimljivi život sa mnom

biće prepričavan toliko često
da niko neće vjerovati
da si ostarila
34
OBEĆANJE
Tvoja plava kosa

je moj način života-
smrskan svjetlošću!
Otisak tvojih usana

je kao biljeg
na mojoj moći.
Voljeti tebe
znači živjeti
moj savršeni dnevnik
a obećao sam
svom tijelu
da ga nikad neću napisati!
35
PARAZITI RAJA
SNIJEG PADA
Snijeg pada.
Gola djevojka je u mojoj sobi.
Posmatra tepih boje vina.
Ima osamnaest godina.

Ima pravu kosu.
Ne priča jezik Montreala.
Ne sjedi joj se.

Nije joj hladno.
Čujemo oluju.
Ona pali cigaretu

na plinskoj peći.
Zabacuje nazad svoju dugu kosu.
1958.
38
KRST NIJE PAO NA MENE
Krst nije pao na mene

kada sam otišao po hot-dog
kod Grka koji radi cijelu noć
sužanj u Silver Gamelandu
koji me nije smatrao svojim bratom
Voli me jer se ništa ne dešava
Vjerujem da kiša neće

učiniti da se osjećam ocem
kada dođe veče poslije
zaustavljanja tramvaja
jer je moja veličina konačna
Imaš li pojma koliko sam

filmova morao odgledati
dok nisam zasigurno znao
da ću te voljeti
kad se svjetla probude
Evo naslova 14. jula

u gradu Montrealu
Intervention décisive de Pearson
a la conference du Commonwealth
To je bilo juče
Zvijezde i zvijezde i zvijezde

čuvaju to za sebe
Da li si ikada primjetila koliko privatno
39
mokro drvo je
zavjesa od žileta
Zašto bih trebao biti sam

ako je ovo što govorim istina
Priznajem da želim pronaći
izlaz ili falsifikovati pasoš
ili govoriti novi jezik
Priznajem da sam namjeravao pustiti

krila i izgubiti pamet
Priznajem da sam
zaboravio zbog čega
Zašto krila i izgubljena pamet
40
PJESME LEONARDA COHENA
SUZANNE
Suzanne te vodi dole

do svoje kuće kraj rijeke
možeš čuti brodove dok plove
možeš provesti noć pokraj nje
I znaš da je napola luda
ali baš zato želiš biti tamo
a ona te hrani čajem i narančama
što dolaze iz daleke Kine
i kad odlučiš da joj kažeš
da nemaš ljubavi za pokloniti
stavlja te na svoju talasnu dužinu
i prepušta rijeci da odgovori
kako si joj uvijek bio ljubavnik
I želiš s njom putovati
želiš putovati naslijepo
i znaš da ti može vjerovati
jer si dotakao njeno savršeno tijelo
svojim umom
I Isus je bio mornar

kad je hodao po vodi
proveo je mnoge dane gledajući
sa svog usamljenog drvenog tornja
i kad je bio siguran
da ga vide samo utopljenici
rekao je Svi ljudi će mornari biti
dok ih more ne oslobodi
ali on sam se slomio
mnogo prije no se nebo otvorilo
porican, skoro čovječan
potonuo je ispod tvoje mudrosti kao kamen
44
I želiš s njim putovati
i misliš možda ćeš mu vjerovati
jer je dotakao tvoje savršeno tijelo
svojim umom
Sad te Suzan uzima za ruku

i vodi na rijeku
obučena je u dronjke i perje
sa tezgi Vojske Spasa
I sunce se slijeva poput meda
na našu damu iz luke
I pokazuje ti gdje da gledaš
kroz smeće i cvijeće
Heroji su u morskoj travi
djeca su u jutru
oni teže ka ljubavi
tome će zauvijek težiti
dok Suzan ogledalo drži
I želiš s njom putovati
i znaš da joj možeš vjerovati
jer je dotakla tvoje savršeno tijelo
svojim umom
45
UČITELJI
Sreo sam ženu jednom davno

Njena kosa crna koliko može biti crno
Jesi li ti učiteljica srca
Odgovorila je nježno Ne
Sreo sam djevojku preko mora

Zlatne kose koliko može biti zlatna
Jesi li ti učiteljica srca
Da ali za tebe ne
Sreo sam čovjeka koji je pamet izgubio

Na izgubljenom mjestu koje moram naći
Prati mene mudri čovjek reče
Ali je krenuo naopačke
Ušao sam u bolnicu

Gdje niko nije bio bolestan niko nije zdrav
Kad su sestre uveče otišle
Nisam mogao hodati
Stiže zora
Zatim dođe podne
Vrijeme večere oštrica skalpela
leži pokraj moje kašike
Neke djevojke su greškom zalutale

U nered što skalpeli načiniše
Da li ste učitelji moga srca
Mi učimo srca stara da se lome
46
Jednog jutra probudih se sam
Nestadoše sestre i bolnica
Jesam li rezan dovoljno, moj Gospode
Dijete, kost si sada
Jeo sam i jeo i jeo

Nisam obroka propustio
Koliko li koštaju ovi obroci
To ćemo ti u mržnji naplatiti
Mrzio sam svako mjesto

Svaki posao svako lice
Neko mi dade želje
Ja zagrljaj poželjeh
Zagrli me nekoliko djevojaka, onda

Me muškarac zagrli
Je li moja strast savršena
Ne, još jednom sve ponovi
Bio sam zgodan, bio sam snažan

Znao sam riječi svake pjesme
Da li ti se svidjelo moje pjevanje
Ne, otpjevane riječi su pogrešne
Kome se to obraćam ja
Ko odnosi dolje ispovijesti moje
Da li ste vi učitelji moga srca
Mi učimo srca stara da se odmore
Učitelji jesu li lekcije završene

Ne mogu podnijeti niti jedne više
Smijali su se i smijali i smijali i rekli
Pa dijete, jesu li su tvoje lekcije gotove
Jesu li su tvoje lekcije gotove
47
ZBOGOM MARIANNE
Dođi na prozor, dragana

želim čitati iz tvoga dlana
smatrao sam se nekakvim cigančićem
dok me kući nisi odvela
Zbogom, Marianne
vrijeme je da počnemo
smijati se i plakati i plakati i smijati se
zbog svega iznova
Znaš da volim sa tobom živjeti

ali ti činiš da toliko toga zaboravim
zaboravljam moliti za anđele
i anđeli zaboravljaju moliti za nas
Sreli smo se skoro mladi

dole u zelenom parku jorgovana
bila si uz mene kao da sam razapet
dok smo kroz tminu puzali
Sva tvoja pisma govore da sad si uz mene

Zašto se onda osjećam tako sam
Stojim na rubu dok tvoja fina paukova mreža
moje je zglobove za stijenu zaplela
Sada trebam tvoju skrivenu ljubav

hladan sam poput nove britve
Otišla si kad rekoh da sam radoznao
Nikad nisam tvrdio da sam hrabar
48
O tako si lijepa
vidim odlaziš i mijenjaš ime ponovo
baš kada se penjem na ovu planinu
da operem oči na kiši
Tvoje oči, tvoje oči zaboravljam

Tvoje tijelo živi u svim morima
Kako to da si svoje vijesti dala svakome
kada su bile tajna samo za mene
Zbogom, Marianne
vrijeme je da počnemo
smijati se i plakati i plakati i smijati se
zbog svega iznova
49
JEDNO OD NAS SIGURNO NE GRIJEŠI
Zapalio sam tanku zelenu svijeću

da postaneš ljubomorna na mene
ali soba se samo ispunila komarcima
čuli su da mi je tijelo slobodno
Onda sam pokupio prašinu
dugih noći bez sna
i smjestio je u tvoju malu cipelu
I zatim priznajem
da sam mučio haljinu
koju si nosila za svijet da gleda kroz nju
Pokazao sam svoje srce doktoru

samo je rekao da moram odustati
Zatim je sebi napisao recept
tvoje ime je u njemu spomenuto
Poslije se zaključao
u policu biblioteke
sa detaljima našeg medenog mjeseca
I čujem od sestre
da mu je još gore
a njegova praksa se raspala
Čuo sam za sveca koji te volio

Studirao sam cijele noći u njegovoj školi
Učio je dužnost ljubavnika
zaprljati Zlatno Pravilo
I baš kad sam bio siguran
da su mu učenja iskrena
sebe je u bazenu udavio
Njegovo tijelo je nestalo
Ali ovdje na tratini
njegov duh i dalje gluposti govori
50
Jedan Eskim mi je pokazao film
koji je nedavno snimio o tebi
Jadnik je jedva suzdržavao drhtanje
Njegove usne i prsti su bili modri
Pretpostavljam da se sledio
kad je vjetar potrgao tvoju odjeću
i pretpostavljam da se nikad nije ugrijao
a ti stojiš tamo tako fina
u svojoj mećavi od leda
Oh dopusti da ušetam u oluju
51
IZABRANE PJESME
1956. - 1968.
OSOBA KOJA JEDE MESO
Osoba koja jede meso

svoje zube želi zabiti u nešto
Osoba koja ne jede meso
svoje zube želi zabiti u nešto drugo
Ako vas ove misli i na trenutak privlače
vi ste izgubljeni
54
MARITA
MARITA
MOLIM TE PRONAĐI ME
SKORO MI JE 30
55
OVO JE ZA TEBE
Ovo je za tebe
to je moje cijelo srce
to je knjiga koju sam ti namjeravao čitati
kada ostarimo
Sad sam sjenka
nesiguran poput kraljevstva
Ti si žena koja me je oslobodila
Vidio sam kako gledaš mjesec
nisi oklijevala
da me tako voliš
vidio sam kako slaviš cvijeće vjetra
uhvaćeno među stijenje
voljela si me njima
Na glatkom pijesku
između kamenčića i žala
pozvala si me u krug
više nego gosta
Sve se ovo desilo
u istini vremena
u istini tijela
Vidio sam te sa djetetom
dovela si me do njegovog mirisa
i njegovih vizija
bez zahtijevanja krvi
Na toliko drvenih stolova
ukrašenih hranom i svijećama
hiljade sakramenata
koje si nosila u svojoj košari
Vratio sam se svom tijelu
Vratio sam se svom rođenju
sve dok nisam postao dovoljno mali
56
i uplašen dovoljno
da se rodim ponovo
Želim te zbog tvoje ljepote
dala si mi više od same sebe
podijelila si svoju ljepotu
Ovo sam tek večeras shvatio
kad sam se sjetio ogledala
koja si napustila
nakon što si im dala sve što su tražila
jer sam tako htio
Sada sam sjena
žudim za granicama
svog čuđenja
i krećem se
snagom tvoje molitve
i krećem se
u pravcu tvoje molitve
jer ti klečiš
kao buket
u dubini kosti
iza moga čela
i ja idem prema ljubavi
koju si za mene odsanjala
57
ŽIVIŠ POPUT BOGA
Živiš poput boga

negdje iza imena
koja imam za tebe,
tvoje tijelo je napravljeno od mreža
u koje se moja sjenka uplela,
tvoj glas je savršen i nepotpun
poput pretskazujućih latica
u bokoru tratinčica
Slaviš vlastitog boga
maglom i lavinom
ali sve što imam
je tvoja religija neobećavanja
i spomenici koji padaju
kao zvijezde u polju
gdje kažeš da nikad nisi spavala.
Dotjeruješ svoje nokte
britvom
i čitaš djelo
poput Knjige Mudrosti
koje niko za tebe neće pisati,
odbačena membrana
glasa koji koristiš
da u njega umotaš svoju šutnju
spušta važnost među nas,
a nekakva mašinerija
naše svakodnevnice
u nju utiskuje obično pitanje
kao Molitva Bogu uzdignuta
iznad kotrljajućeg novčića.
Prije nego ti počnem odgovarati
znam da nećeš slušati.
58
Zajedno smo u sobi,
veče je u oktobru,
niko ne piše našu istoriju.
Ko god nas drži ovdje usred Zakona,
čujem ga sada
čujem kako diše
dok čudesno veze naše jednostavne lance.
59
PJESME IZ SOBE
ČINI SE TAKO DAVNO, NANCY
Jutro nije došlo, Nancy je bila sama. Gledala Kasni

Kasni Šou kroz poludragi kamen. U Kući Iskrenosti
njenom ocu se sudilo. U Kući Misterije nije bilo
nikoga. Nije bilo baš nikoga.
Čini se tako davno, niko od nas nije bio jak. Nancy

je nosila zelene štrample i spavala sa svima. Nikad
nije rekla da će nas čekati iako je bila sama. Mislim
da nas je voljela hiljadu devesto šezdeset prve.
Hiljadu devesto šezdeset prve.
Jutro nije htjelo doći, Nancy je bila sama.

Četeres'petica pokraj njene glave, podignuta
slušalica. Rekli smo joj da je prelijepa. Rekli smo
joj da je slobodna. Ali niko od nas nije bio s njom u
Kući Misterije. U Kući Misterije.
A sad pogledaj oko sebe. Vidiš je svugdje. Mnogi su

koristili njeno tijelo. Mnogi su češljali njenu kosu. I
u urliku noći kad si hladan i beživotan, čuješ je kako
slobodno priča tada. Sretna je jer si došao.
Sretna je da si došao.
62
MNOGO USAMLJENIH HEROJA
Mnogo usamljenih i vrlo svadljivih heroja

Prašilo je dugom otvorenom stazom;
Noć je bila mračna i zelena među njima
Svaki čovjek pod svojim ličnim teretom.
“Želim ispričati svoju priču,”
Reče jedan od njih, tako mlad i ćelav;
“Želim ispričati svoju priču,
Prije nego se u zlato pretvorim.”
Ali niko ga nije mogao čuti,

Noć je tako tamna gusta i zelena;
Valjda su ovi heroji oduvijek tamo živjeli
Tamo gdje smo ti i ja kratko bili.
Uzmi cigaru, ljubavi moja,
Previše si bila sama;
I neki od nas su vrlo gladni sada
Da čuju u čemu si to pogriješila.
Pjevam ovo za cvrčke

Pjevam ovo za vojsku
Pjevam ovo za tvoju djecu
I sve one koji me ne trebaju
“Želim ispričati svoju priču,”
Reče jedan od njih, ćelavi;
Želim ispričati svoju priču
“Jer, znaš, osjećam
U zlato se pretvaram.”
63
PJESME LJUBAVI I MRŽNJE
LAVINA
Zakoračio sam u lavinu

prekrila mi je dušu
Kada nisam ovaj grbavac
spavam pod zlatnim brdom
Ti koja želiš osvojiti bol
moraš naučiti služiti me dobro
Napala si me slučajno
kao da ideš dolje po zlato
Bogalj kojeg oblačiš i hraniš
nije gladan niti mu je hladno
On ne traži društvo
ne u centru svijeta
Kada sam na ovom tronu

ti me na njega nisi podigla
Tvoji zakoni me ne prisiljavaju
da klečim ružan i nag
Ja lično sam prijestolje
za ovu grbu u koju buljiš
Ti koja želiš osvojiti bol

moraš naučiti šta me čini finim
Mrve ljubavi koje mi nudiš
su mrve koje sam za sobom ostavio
Tvoj krst ovdje ne važi
samo je sjena mojih rana
Počeo sam da žudim za tobom

Ja koji nemam potrebe
Počeo sam da čekam na tebe
66
Ja koji sam bez pohlepe
Kažeš da si otišla od mene
ali osjetim te dok dišeš
Ne oblači te dronjke za mene

znam da nisi siromašna
I ne voli me toliko jako
kad znaš da nisi sigurna
To je tvoj svijet voljena
i tvoje tijelo koje nosim ja
67
OTRCANA GENERALNA PROBA
Četiri sata poslije podne

i nisam se osjećao najbolje.
Rekao sam sebi, “gdje si zlatni dječače,
gdje ti je čuveni zlatni dodir?”
Mislio sam da znaš gdje
svi slonovi liježu,
mislio sam da si krunisani princ
svih kola Grada Slonovače.
Samo pogledaj svoje tijelo sada,
nije ostalo mnogo da se spasi
i opori glas u ogledalo plače
“hej prinče trebaš brijanje.”
Sada ako možeš zaustaviti
svoje prste da ne drhte,
zašto ne pokušaš odmotati
taj nehrđajući žilet?
Tako je, došlo je dotle,
da došlo je dotle,
i zar nije bio dug put prema dole,
zar nije bio čudan put pema dole?
Nema tople vode

i hladna slabo teče.
Pa šta očekuješ od mjesta
u kojima si živio?
Ne pij iz te čaše,
sva je skorena i popucala po rubovima.
Nije do električnog svjetla, druže moj,
to se muti tvoja vizija.
Prekrij svoje lice sapunicom, tamo,
Djed Mraz si sada.
68
I imaš poklone za sve one
koji će ti aplauze dati.
Mislio sam da si trkač,
ali nisi mogao pratiti korak.
To je sahrana u ogledalu,
i zaustavlja se na tvom licu.
Tako je, došlo je dotle
da, došlo je dotle,
zar nije bio čudan put prema dole?
Jednom je postojala staza

i djevojka kestenjaste kose,
i prošao si kroz ljeta
berući plodove sa tog mjesta;
nekada je bila žena
oh, nekada je bila samo dijete,
i čuvao si je u sjenama
gdje su rasle divlje maline.
I peo si se na najviše planine
i opjevao te vidike,
i gdje god si lutao
ljubav je bila uz tebe.
Toga se teško sjetiti,
da to te tjera da stisneš šaku.
I tada se vene poput cesta pokažu,
od zgloba pa dalje.
I da, došlo je dotle,
došlo je dotle,
zar nije bio čudan put pema dole?
69
Još uvijek možeš naći posao,
izađi i razgovaraj s drugom.
Na poleđini svakog časopisa
kuponi su koje možeš poslati.
Zašto se ne pridružiš Rosikrusianima,
oni tvoju nadu mogu vratiti,
svoju ljubav možeš dijagramima pronaći
na praznoj smeđoj koverti.
Ali upotrijebio si sve svoje kupone
osim onog koji je izgleda
na tvom zglobu ispisan
zajedno sa nekoliko hiljada snova.
Sada Djed Mraz prilazi,
žilet je u njegovoj ruci;
i on stavlja svoje tamne naočale
i pokazuje ti gdje da udariš;
I tad se kamere pomjeraju,
na mjesto određeno kaskaderu,
to je otrcana generalna proba,
to je samo otrcana generalna proba,
znaš ovo je samo otrcana generalna proba,
to je samo otrcana generalna proba.
70
DIJAMANTI U RUDNIKU
Žena u plavom
ona traži osvetu
Muškarac u bijelom (to si ti)
kaže da nema prijatelja
Rijeka je natekla
od prljavih hrđavih konzervi
i drveće gori
u tvojoj obećanoj zemlji
I nema pisama
u sandučićima
i nema grožđa
na lozama
i nema više čokoladica
u tvojim bombonijerama
i nema dijamanata
u rudnicima
Kažeš mi da tvoj ljubavnik

ima slomljen ud
Kažeš da si nemirna sada
i da je to zbog njega
Vidio sam dotičnog čovjeka
baš prije neku noć
Proždirao je damu
tamo gdje se lavovi i krišćani biju
I nema pisama
71
I nema utjehe
u zavjeri vještice
Neki vrlo mudar doktor je
uškopio kuju
I jedini čovjek od akcije
(ponos revolucije)
pokazao je milionu žena
kako ubiti nerođeno dijete
I nema pisama
u sandučićima
i nema grožđa
na lozama
i nema više čokoladica
u tvojim bombonijerama
i nema dijamanata
u rudnicima
72
ČUVENI PLAVI MANTIL
Četiri je ujutru, kraj decembra.

Pišem sada da vidim je li ti bolje
Njujork je hladan ali volim gdje živim
Muzika na Clinton ulici tokom cijele noći.
Čujem da gradiš svoju malu kuću duboko u pustinji
Sad živiš nizašta, nadam se da to nekako bilježiš.
I Jane je naišla sa pramenom tvoje kose
Rekla je da si joj ga dao
te noći kad si odlučio da se skineš.
Jesi li se ikada skinuo?
Zadnji put kad smo te vidjeli

Izgledao si mnogo stariji
Tvoj čuveni plavi mantil bio je izderan na ramenima.
Bio si na stanicama, sretao svaki voz
Kući si se vratio sam bez Lili Marlene
Moju ženu si smatrao pahuljom svog života
Kada se vratila nije bila ničija supruga
I vidim te tu, s ružom u zubima
Još jedan mršavi ciganski lopov
Vidim Jane se budi
Šalje ti pozdrave.
I šta da ti kažem moj brate, moj ubico

Šta je još moguće reći
Valjda mi nedostaješ, valjda ti opraštam
Drago mi je što si mi stajao na putu
Ako ikada naiđeš zbog Jane ili zbog mene
Neprijatelj ti spava i njegova žena je slobodna
Da, i hvala za nevolje koje si uzeo iz njenih očiju
Mislio sam da su tamo zauvijek
Zato nikad ništa nisam pokušao.
73
I Jane je naišla sa pramenom tvoje kose
Rekla je da si joj ga dao
te noći kad si odlučio da se skineš.
iskreno, L. Cohen
74
ZAPJEVAJMO DRUGU PJESMU MOMCI
Ah njegovi nokti, vidim da su slomljeni,

njegovi brodovi su u vatri.
Lihvareva ljupka kćerkica
ah izjeda je, izjeda je požuda.
Špijunira ga kroz izloge
zalagaonice svoga opakog oca.
Pozdravlja ga mikrofonom
koji je neki siroti pjevač, kao ja, morao
ostaviti njoj.
Izaziva ga klarinetom,
maše nacističkim bodežom.
Nalazi ga kako leži na hrpi;
želi da bude njegova žena.
On kaže: “Da, mogao bih poći na spavanje
ali pristojno ostavi, ostavi budućnost
otvorenu.”
On stoji na strmini,
Oh pretpostavljam da misli da je prvi,
ruka mu je na kaišu sada
kao da je volan nekog velikog okeanskog broda.
I ona će naučiti da se tako dobro dodiruje
dok sva jedra plamte poput papira.
A on je zapalio niz
svojih čuvenih cigarillosa.
Ah nikada neće, oni nikada neće dosegnuti
mjesec,
barem ne onaj za kojim su tragali;
pluta na otvorenom moru, pogledajte vani
prijatelji moji
tamo nema preživjelih.
75
Ali haj'mo ostaviti ove ljubavnike u čuđenju
zašto se ne mogu imati,
i zapjevamo drugu pjesmu momci,
ova je postala stara i gorka.
76
SNAGA ROBOVA
JEDINA PJESMA
Ovo je jedina pjesma

koju mogu čitati
ja sam jedini
koji je može napisati
Nisam se ubio
kada je krenulo naopako
nisam se okrenuo
drogama ili vježbi
Pokušao sam spavati
ali pošto nisam mogao spavati
učio sam pisati
učio sam pisati
nešto što bi u noćima poput ove
mogao čitati
čovjek kao ja
80
UMIREM
Ja umirem
jer ti nisi
umrla za mene
i svijet
te još uvijek voli
Pišem ovo jer znam

da su tvoji poljupci
rođeni slijepi
za pjesme koje te dodiruju
Ne želim motive
tvog života
želim se izgubiti među
tvojim mislima
onako kako slušaš New York City
dok uranjaš u san
81
RUŽAN U SOPSTVENIM OČIMA
Kad god se desi da te vidim

na trenutak zaboravim
da sam ružan u sopstvenim očima
jer te ne mogu osvojiti
Želio sam da izabereš mene

od svih muškaraca koje poznaješ
jer sam uništen
u njihovom društvu
Često sam se za tebe molio

ovako
Dozvoli da je imam
82
NEMA IZDAJNIKA MEĐU ŽENAMA
Nema izdajnika među ženama

Čak ni majka sinu ne kaže
oni nam ne žele dobro
Ne možeš je savladati razgovorom

Odsutnost je jedino oružje
protiv odličnog arsenala njenog tijela
Ona čuva poseban prezir

za one koji robuju ljepoti
Dopušta im da gledaju kako umire
Oprostite mi, partizani,

ovo pjevam samo za one
koje nije briga ko u ratu pobjeđuje
83
NEVIDLJIV VEČERAS
Nevidljiv sam večeras

Samo određene stidljive žene me vide
U svim svojim strašnim danima vidljivosti
žudio sam za njihovim osmjesima
Sada se izmiču iz svojih jadnih
Planova – za – veče
da se možemo pozdraviti
Sestre moje
mog vlastitog uništenog naroda
idu za trećerazrednim ljubavnicima
smiješe mi se da pokažu
da se nikada ne možemo sresti
sve dok dozvoljavamo
da se održi ovakav red stvari
u kojem smo mi bijednici
84
PRIJETNJA
Ovo je prijetnja
Znaš li šta prijetnja znači
Ja nemam privatan život
Izvršićeš samoubistvo
ili postati kao ja
85
MRAČNO U ČETIRI SATA
Smrači se u četiri sata

Vjetrobran se ispunio noći i hladnoćom
motor radi zbog grijanja
Konačno sebi opraštamo
i dodirujemo se između nogu
Napokon osjećam element dobrodošlice u našim
poljupcima
86
MOJA SOBA
Siđi u moju sobu

Na tebe sam mislio
i sebi se udvarao
87
CESTA ZA LARISSU
Bio sam izgubljen

kada sam te sreo na cesti
za Larissu
prava cesta među hrastovima
Mislila si
da sam čovjek ceste
i voljela si me što sam takav čovjek
Nisam bio takav čovjek
Bio sam izgubljen kada

sam te sreo na cesti
za Larissu
88
UBICE
Ubice koje upravljaju

drugim zemljama
nagovaraju nas da
srušimo ubice
koje upravljaju našom
Ja lično
više volim vladavinu
naših domaćih ubica
Uvjeren sam
da će strane ubice
ubiti više nas
nego što to čini stari poznati ubica
Iskreno ne vjerujem
da iko tamo vani
stvarno želi da mi riješimo
naše društvene probleme
Sve ovo zasnivam na svom osjećaju
prema komšiji
Samo se nadam da neće
postati još ružniji
Dakle ja sam patriota
Ne volim vidjeti
zapaljenu zastavu
jer to uzbuđuje
ubice na obje strane
do jadnih pretjerivanja
koja se odvijaju veselo
skoro nesmetano
dok svi ne budu mrtvi
89
NAJISKRENIJA PRILIKA
Njegovo samoubistvo jednostavno nije bilo

slagalica
Posebno za one nas
koji su ga fotografisali
sa otvorenim ustima
iza blatnih naslaga
Vidjeli smo kako susreće djevojku

prilično slučajno
na posjedu tmurne noći
podržane limunovim stablima
što liče na orkestre malih lica
Stajali smo na ivici

rupe od metka gledajući dolje
dok je on vezao njenu ogromnu novu čizmu
stiskom udava
Pjevaj za njega, Leonarde

tvoja medena ljubav te određuje
da nosiš njegov kišni mantil
i njegov losion za brijanje što peče
za ovu najiskreniju priliku
90
BILO KOJI SISTEM
Bilo koji sistem da napravite bez nas

biće srušen
Upozorili smo vas ranije
i šta god ste izgradili nije se održalo
Čujte ovo dok se naginjete nad svojim nacrtima
Čujte ovo dok zavrćete rukav
Čujte ovo još jednom
biće srušen
Imate svoje droge
Imate svoje pištolje
Imate svoje Piramide i Pentagone
Sa svom svojom travom i mecima
više nas ne možete loviti
Sve što o sebi uopšte otkrivamo
je ovo upozorenje
Šta god da ste izgradili nije se održalo
biće srušen
91
POKUŠAVAM BITI U KONTAKTU
Pokušavam se javljati gdje god da sam

Ne kažem da te volim
Ne kažem da sam se sredio
Sunce ulazi kroz prozor na krovu
Moj me rad zove
slatko poput zvuka potoka
pokraj brvnare u Tennesseeu
Slušam za svojim pisaćim stolom
i skoro da sam spreman oprostiti
onima koji su nas pokušali uništiti
svojim finim sistemima
Tvoja ljepota je u svemu
što smo sakupili zajedno
iz teških vremena
Nikada nećeš osjetiti da te vodim

Zauvjek izbjegavam tvoje poštovanje
Nemam ideja kojima bih te okovao
Nemam ništa na umu za tebe
Nemam molitvi da te u njih stavim
Za tebe živim
bez sjećanja šta zaslužuješ
ili šta ne zaslužuješ
92
ŽELIO BIH ČITATI
Želio bih čitati

neku od pjesama
koje su me je odvele u poeziju
Ne mogu se sjetiti ni stiha
ni gdje da tražim
Ista stvar
se desila sa novcem
djevojkama i razgovorima do kasno u veče
Gdje su pjesme
koje su me odvele
od svega što sam volio
da stojim ovdje
nag sa mišlju da pronađem tebe
93
OVO JE MOJ GLAS
Ovo je moj glas

Ali samo šapućem
Nevjerovatna vulgarnost
tvog stila
tjera čovjeka na pomisao
da te do smrti muči
ali ja samo šapućem
Okean šapuće
Otpad šapuće
Više ne želimo naučiti
ono što ti znaš raditi
Nema više zavisti
Da ovo razumiješ
počela bi se tresti
Ali ja samo šapućem
svom tomahavku
tako da te prizor sam po sebi
može smanjiti do prezira
i oslabiti u budućnosti
94
NOVA KOŽA ZA STARI RITUAL
CHELSEA HOTEL
Sjećam te se dobro u Chelsea hotelu,

Pričala si tako hrabro i tako slatko;
Zadovoljila me ustima na razmještenom krevetu
Dok su limuzine čekale na ulici.
I to su bili razlozi, i to je bio New York,
Trčali smo za lovom i mesom;
I to su zvali ljubav za radnike u pjesmi,
Valjda je još tako, ako je iko od njih ostao.
Ali ti si se izvukla, zar ne, draga

Samo si okrenula leđa rulji
Ti si se izvukla, nijednom nisam čuo da govoriš:
“trebaš mi, ne trebaš mi,
trebaš mi, ne trebaš mi” –
I svo to cimanje u krug
Sjećam te se dobro u Chelsea hotelu

Bila si poznata, a tvoje srce legenda
Ponovila si da su ti draži zgodni muškarci
Al’ za mene ćeš napraviti izuzetak
I stisla si šaku za ljude poput nas
Pritisnute figurama ljepote
Namjestila si se, rekla: “Pa, nema veze
ružni smo, ali imamo muziku.”
Ali ti si se izvukla, zar ne, draga

Sve si na zemlju bacila
Ti si se izvukla, nikad nisam čuo da govoriš:
“trebaš mi, ne trebaš mi,
trebaš mi, ne trebaš mi” –
I svo to cimanje u krug
98
Ne namjeravam reći da sam te volio najbolje,
Ne pamtim svakog palog crvendaća
Sjećam te se dobro u Chelsea hotelu –
to je sve, čak i ne mislim često na tebe
99
UZMI OVU ČEŽNJU
Mnogi muškarci su voljeli zvona

koja si na kišu pričvrstila;
i svi koji su te željeli,
našli su ono što će
uvijek iznova željeti –
tvoja ljepota izgubljena za tebe,
baš kao što je bila gubitak njima –
Uzmi ovu čežnju s mog jezika,

sve beskorisne stvari
koje su moje ruke napravile;
daj da vidim tvoju ljepotu srušenu,
kao što bi učinila
za onog kog voliš.
Tvoje tijelo kao svjetiljka.

Moje siromaštvo otkriveno.
Želio bih iskusiti tvoju milost,
dok ne zaplačeš:
“Sada moraš probati moju pohlepu.”
I sve zavisi od toga
koliko blizu mene spavaš –

za onog kog voliš.
100
Gladan poput kapije
kroz koju su trupe prolazile,
stojim u ruševinama iza tebe
sa tvojom zimskom odjećom,
potrganim kaišem tvoje sandale.
Ali volim te gledati golu tamo
posebno straga –

raskopčaj za mene svoju raskošnu plavu haljinu,
za onog kog voliš.
Vjerna si boljem čovjeku.

Pa, plašim se da je on otišao.
Dopusti da sudim tvojoj ljubavnoj aferi
u ovoj istoj sobi
u kojoj sam svoju na smrt osudio.
Čak ću nositi to staro lovorovo lišće
koje je on sa svoje glave otresao –

za onog kog voliš.
101
TERENSKI KOMANDIR COHEN
Terenski komandir Cohen, bio je naš najvažniji

špijun, ranjen na dužnosti, bacajući otrov na
diplomatskim koktel zabavama, nagovarajući Fidel
Castra da napusti polja i zamkove, napusti sve, i
kao muškarac, vrati se ničemu posebnom, poput
čekaonica, redova za karte, samoubistava srebrnim
mecima, proročanskim mijenama okeana, rasnim
vožnjama na toboganima, i ostalim oblicima dosade
reklamiranim poput poezije. Znam da sada san ti
treba, znam da ti je život bio težak, ali mnogi ljudi
padaju tamo gdje si obećao čuvati stražu.
Nikada nisam pitao, ali sam čuo da si svoje mnogo

dijelio sa sirotinjom. Kako da sam načuo tvoju
molitvu da postaneš ovo i ništa više nego darežljivi,
ženama vjerni raspjevani milioner, svetac zaštitnik
zavisti i trgovac očajem koji radi za Yankee dolar.
Znam da sada san ti treba, znam da ti je život bio
težak, ali mnogi ljudi padaju tamo gdje si obećao
čuvati stražu.
Ljubavnice, dođi i lezi kraj mene, ako moja

ljubavnica jesi. I budi najslađa nakratko, dok ne
zatražim više, dijete moje. Tada dozvoli ostalim
dijelovima sebe da se ostvare i dođu, dok svi okusi
na jeziku ne budu, dok ljubav ne bude izbodena i
ljubav ne bude obješena, i sve slobode ostvarene,
tada oh ljubavi moja, oh ljubavi moja, oh ljubavi
moja, oh ljubavi moja.
102
RAT POSTOJI
Rat postoji između bogatih i siromašnih, rat između

muškarca i žene. Rat postoji između onih koji kažu
da“rat postoji” i onih koji kažu “da ne postoji”.
Zašto se ne vratiš u rat? Ovo je tek početak.
Živim ovdje sa ženom i djetetom. Situacija me čini

nekako nervoznim. Uzdižem se iz njenih ruku, ona
kaže; “Pretpostavljam tebi je ovo ljubav. Za mene je
Posluga u Sobi.” Zašto se ne vratiš u rat? Ne budi
turista. Zašto se ne vratiš u rat? Haj'mo svi biti
nervozni.
Ne možeš podnijeti u šta sam se pretvorio, mnogo

ti je draži džentlmen koji sam bio. Bilo me je tako
lako poraziti. Bilo me je tako lako kontrolisati.
Nisam ni znao da rat postoji. Zašto se ne vratiš u
rat? Nek ti ne bude neugodno. Zašto se ne vratiš u
rat? Još se uvijek možeš vjenčati.
Rat postoji između bogatih i siromašnih, rat između

muškarca i žene. Rat postoji između lijevog i desnog,
rat između crnog i bijelog, rat između neparnog i
parnog. Zašto se ne vratiš u rat? Pokupi svoj mali
teret. Zašto se ne vratiš u rat? Tek počinje. Zašto se
ne vratiš u rat? Haj'mo izravnati račune.
103
POKUŠAO SAM TE OSTAVITI
Pokušao sam te ostaviti. Ne poričem. Zatvorio sam

našu knjigu bar sto puta. I svakog jutra budio se
pored tebe.
Godine prolaze. Gubiš svoj ponos. Beba plače pa ne

ideš vani. I sav tvoj rad ti je pred očima.
Laku noć, moja draga. Nadam se da si zadovoljna.

Krevet jeste malo tijesan, ali ruke su mi širom
otvorene. I ovaj čovjek još uvijek radi za tvoj
osmijeh.
104
SMRT ŽENSKAROŠA
USPOMENE
Frankie Laine je pjevao “Jezebel”

Zakačio sam Željezni Krst na rever
Prišao sam najvišoj
i najplavljoj djevojci
Rekao sam, “Gledaj, ne znaš me sada
ali uskoro ćeš me upoznati;
pa dozvoli mi da vidim,
dozvoli mi da vidim,
dozvoli mi da vidim tvoje golo tijelo.
Rekla je, “Samo me otpleši

u tamni dio sale
Šanse su,
dozvoliću ti da učiniš skoro sve
Znam da si gladan
čujem ti u glasu
I ima toliko dijelova mene da dodirneš
možeš sam birati.
Ali ne, ne možeš vidjeti,
ne, ne možeš vidjeti,
ne ne možeš vidjeti moje golo tijelo.”
Plešemo prisno
bend svira “Stardust”
Baloni i papirne trake
padaju na nas
Rekla je: ”Ostala ti je minuta
da se zaljubiš”
Ovakvom svečanom trenutku
dajem svoje povjerenje
i svu svoju vjeru da vidim,
svu svoju vjeru da vidim,
svu svoju vjeru da vidim njeno golo tijelo.
108
PAPIRNATI HOTEL
Zidovi ovog hotela su kao papir tanki

Prošle noći sam te čuo
kako vodiš ljubav s njim
Borba usta s ustima
uda s udom
Ujedinjeno roktanje kad je prodirao
Stajao sam tamo uhom

na zidu
Nije me osvojila ljubomora
Zapravo pao mi je teret s duše
Čuo sam da je ljubav
bila van moje kontrole
Težak teret pao mi je s duše
Naučio sam da je ljubav
van moje kontrole
Slušao sam tvoje poljupce kraj vrata

Nikad svijet nisam
tako blisko čuo
Otrčala si u kadu i počela da pjevaš
Bilo mi je tako dobro da ništa nisam osjetio
Jedva čekam da ti kažem u lice

Jedva čekam da preuzmeš moje mjesto
Ti si Gola Žena
U Mom Srcu
Ti si Anđeo
Raširenih Nogu
Ispisano je na zidovima ovog hotela
U raj ćeš otići jednom
u paklu si već bila
109
Težak teret pao mi je s duše
čuo sam da je ljubav
van moje kontrole
110
SMRT NJENOG ČOVJEKA
CAFÉ
Ljepota mog stola.

Napukla mramorna površina.
Smeđokosa djevojka udaljena deset stolova.
Pođi sa mnom.
Želim razgovarati.
Uzeo sam drogu od koje želim razgovarati.
114
SMRT OVOJ KNJIZI
Smrt ovoj knjizi ili jebeš ovu knjigu i jebeš ovaj

brak. Jebeš dvadeset šest pisama mog kukavičluka.
Jebi se jer si razbila ogledalo i bacila štipaljke za
obrve kroz prozor. Tvoj mrtvi krevet iz noći u noć
i ništa toplo osim tepanja. Jebeš brak i teologiju i
hladno laku noć. Jebeš idolopoklonstvo ljutnji i
popove koji tako govore. Kako se usuđuju. Kako
se usuđuju. Hvala na tvojim optužbama. Ubistvo i
brzi voz za Paris i ja ponovo mršav u svom plavom
mantilu, i Barbara koja čeka u Cluny Square Hotelu.
Jebeš nju jer se nikad nije pojavila.
115
MOJA ŽENA I JA
Moja žena i ja smo vodili ljubav ovo opodne.

Skupa smo se sakrili od svjetlosti strasti, čelom
prema čelu. Kasnije me pitala, Jesam li ti bila
slatka? Draga saputnice, jesi. Ove večeri sam
sa užitkom gledao kako se svlači i oblači svoju
flanelnu pidžamu. Držao sam je čvrsto dok nije
zaspala. Tada sam ugasio svjetlo i napustio oprezno
sobu i sišao ovdje tebi.
116
FOTOGRAFIJA
Moj tamni saputnik me fotografiše među

tratinčicama.
Moj život u umjetnosti.
Prelijepa je kad se smije.
Trebala bi se smijati više.
Iste smo naravi.
Lijeni smo i privlačni.
Jednog dana ću se vratiti na taj potok u Tenesiju
i slikaće me dvaes'dvicom.
Uslikaj me sa šeširom.
Imamo dovoljno filma.
Naučio sam je kako da pozdravi muškarca ujutro.
Ovakve stvari su se izgubile
poput svoda i zlatnih palica.
Zamolila me je da je učim o njima –
zaboravljeni običaji kojih se slučajno sjećam.
Pričao sam joj o vremenu
kada su Adam i Eva pokušali izvršiti samoubistvo
ali su uniformisana djeca Mliječnog puta
digli bunu protiv njih.
Nekoliko tratinčica mi je uz bedro.
Veoma je vedro.
Tratinčice vraćaju svjetlost suncu.
Vjetar glanca vazduh.
Nekakva budala pokušava shvatiti jadikovku.
Uslikaj nas zajedno.
117
SAHRANIM SVOJU DJEVOJKU
Pitaš me kako pišem. Ovako pišem. Riješim

se guštera. Klonim se kamena mudrosti. Sahranim
svoju djevojku. Sklonim svoj karakter na stranu
pa mi je dozvoljeno da koristim prvo lice onoliko
koliko želim bez ugrožavanja svog apetita za
skromnost. Tada odustanem. Obavim poslove za
svoju majku, ili nekog poput nje. Jedem previše.
Optužujem najbliže za uništavanje mog talenta.
Tada mi dođeš ti. Najslađe vijesti su moje.
118
RADNIK
Imao sam ženu i djecu

Napijao se svake subote naveče
Išao na posao svaki dan
Mrzio bogate
Želio pojebati djevojku sa faksa
Bio ponosan što sam radnik
Mrzio sam šupke
koji vode revoluciju
Ovakvi kao ja će pobijediti
Nama ne trebaju riječi
Svi vi na koljenima
tražite izgubljenu bradavicu
Mi stojimo ovdje
Mi smo već iznad vas
Uskoro će zakon biti naš
Uskoro ćete iskusiti našu milost
Ja nemam prijatelja
Ja nemam klasu
Ne postojimo mi
Morao sam igrati na vašu društvenu iluziju
da vas imam sada u sred noći
Umočite svoje zastave u krv
Zapalite svoje baklje
Žene čekaju
u do grla zakopčanim bijelim haljinama
Dostojanstvo vam je vraćeno
119
ANGELICA
Angelica stoji pored mora

Šta god da kažem preglasno je za njeno
raspoloženje
Moraću se vratiti
milion godina poslije
sa skalpom svog starog života
koji ću u ruci držati
120
SLIJEDEĆI
Stvari bolje stoje u Milanu.

Stvari mnogo bolje stoje u Milanu.
Moja avantura je postala slađa.
Sreo sam djevojku i pjesnika.
Jedno od njih je bilo mrtvo
a jedno od njih je bilo živo.
Pjesnik je bio iz Perua
a djevojka doktorica.
Uzimala je antibiotike.
Nikad je neću zaboraviti.
Odvela me u mračnu crkvu
posvećenu Mariji.
Živjeli konji i svijeće.
Pjesnik mi je vratio dušu
koju sam u molitvi izgubio.
Bio je veliki čovjek iz građanskog rata.
Rekao je da je njegova smrt u mojim rukama
jer sam slijedeći
da objasnim slabost ljubavi.
Pjesnik Cesar Vallejo
koji počiva u dnu svog čela.
Sada budi sa mnom veliki ratniče
ti čija snaga zavisi jedino
od sklonosti žene.
121
ČUDESNA ŽENA
čudesna noć
čudesna žena
vjenčali su se na zimu
rastali na proljeće
bacila je svoj vjenčani prsten
u Jezero Odluka
nastavila je
nastavio je
sreli su se opet
na jugu Francuske
živjela je sama
u veličanstvenoj ljepoti
pojavio se
kao gad
otjerala ga je
iz XVIII vijeka
on cijelo vrijeme misli na nju
ali zimi poludi
hoda gore dole po sobi
pjeva Hank Williamsa
policija stavlja kazne na njegovo auto
čistači snijega
zatrpavaju ga snijegom
i konačno odvlače
na ogromno bijelo polje
smrznutih pasa
122
SAN
O imala sam tako krasan san, rekla je.

Sanjala sam da smo vodili ljubav.
Napokon, rekao je sebi, duša je
preuzela nešto od teškog posla.
123
SVIDIO MI SE NAČIN TVOG
PROTIVLJENJA
Svidio mi se način tvog protivljenja pri

pomisli da sam zapao u tišinu. Bila si toliko sretna
da te nisam imao čemu naučiti, i niko nije govorio
o mojim dostignućima. Sve ovo je zavisilo od
tvog neobičnog uvjerenja da je postojala samo
jedna pozornica, i ti si čekala da se moj dio završi,
osjećajući se tako zrela i spremna za pažnju. I evo
me opet, s vijestima o još jednoj slobodi, baš kada
se tvoja prodavala dobro i konkurencija je bila
pod kontrolom. Možda te zanima šta je moja žena
rekla dok smo bili gore. Nosila je bikini boje vina,
prilično je privlačna, znaš, uprkos njenoj obrijanoj
glavi, što je bila ideja tvog Centralnog Komiteta.
Rekla je, Leonarde, kad god napustiš sobu jedna
narandžasta ptica dođe na prozor.
124
FRANCUSKI I ENGLESKI
Mislim da ste budale što pričate francuski

To je jezik koji poziva um
da se pobuni protiv sebe uzrokujući zapaljene ideje
groteskne pozicije i teorijski pristup
običnim tjelesnim funkcijama. Zaređuje dušu
u neukusno sveštenstvo posvećeno spasenju
neuspjele erekcije. To je jezik
raka koji okupira duh i
smješta tumor u svako pčelinje saće
Među pokvarenim zubima Francuza razvijaju se
tričave slutnje sudbine i izlizane
verzije slave i najstravičnije dogme promjene
da bi zagadile jednostavnost ljudskog rada
Francuski je karnevalsko ogledalo u kojem je
kratkoglavi idiot priznat i ohrabren da napiše
manisfest rušenja sporedne predstave
Mislim da ste budale što pričate engleski

Znam šta mislite kada pričate engleski
Smišljate svinjske engleske misli
uškopili ste svinju jezika koja nema genitalije
Pipi i kaka ste, i ništa više
stoga svi ljubavnici umiru u vašim pjesmama
Ne možeš me zavarati, ti kolijevko urina
gdje je Isus nakon svega uspavan
čak ni crijeva Sotone ne mogu naći
pristojno mjesto da smrde u vašem mlitavom ritmu
ambicije i zaraze
Englezi, znam vas, plašite se pljuvačke
vaša avantura je staklena cigla sociologije
vi ste Nijemci sa dozvolom za ubijanje
125
Mrzim vas ali ne na engleskom
Volim vas ali ne na francuskom
Razgovaram sa vragom ali ne o vašoj kazni
Razgovaram sa stolom ali ne o vašem planu
Klečim među nogama mjeseca
u vozilu savršenog mucanja
a vi se usuđujete da intervjuišete mene u vezi
vaših odvratnih sudbina
vi jadne sise sjevera
koje namjeravate u raj sa vašim ustima u plamenu
Predajte se sada predajte jedni drugima
vaša najslađa beskorisna gledišta
i živite sa mnom u ovom i ostalim glasovima
kao harfe vjetra, kakvi ste trebali biti
Dođite i spavajte na maternjem jeziku
i nek vas probudi djevica
(O zadrte pristalice određenog govora)
nek vas probudi djevica
u suverenoj državi zajedničke milosti
126
TVOJA SMRT
Ti si mrtvac
koji mi piše pismo
Tvoje sunčane naočale su pokraj tebe
na četvrtastom stolu
na zelenom filcu
Pišeš mi pažljivo
rečenicu po rečenicu
da budeš jasan
Jasnoća je u tome
da si ti mrtav
mrtav s nadom
mrtav s proljećem
mrtav s nerazgovjetnim kolibrijem
mrtav s čežnjom
da zasijaš opet
u detaljima prošlosti
I vezan si za svoju smrt
nadom
nadom da ćeš iskliznuti
iz svoje smrti
i zatim ustati
zavitlati ožiljkom na svom dlanu
kao pozivnicom za slijedeće iskušenje
Provodiš noć
sa uzrokom svoje smrti
pokušavaš ga uveličati
pokušavaš ga prodati
pokušavaš ga dotaći
Tvoja smrt je za mene ispravna
Dala ti je
prelijepu glavu kakvu si želio
127
lice sa dobrim crtama
iako ne možeš živjeti u ovoj lubanji
Ja mogu i ja to činim
i zahvaljujem se dubokom heroizmu
tvog beskorisnog dopisivanja
128
MOLBE
Slijepac te voli svojim očima, gluh čovjek

svojom muzikom. Bolnica, bojno polje, soba za
mučenje, poslužuju te brojnim molbama. U ovoj
najobičnijoj noći, tako podnošljivoj, tako obilnoj
u dostojanstvenoj rastresenosti, dotakni ovu
bezvrijednu tintu, ovaj sramotni rad. Obavijesti me
sa veličanstvene visine svoje ljepote.
129
CIJENA OVE KNJIGE
Imao sam velika nadanja u vezi ove knjige. Bio

sam mršav, takođe. Mislio sam da mogu živjeti na
jednom mjestu i poznavati jednu ženu. Ovog jutra
sam hodao kroz mjesečinu. Našao sam svoj put kroz
jagnjad do iskošenog betonskog poda. Nosio sam
svoju crvenu pregaču i imao ženu koju sam volio.
Želio sam to okončati, ali se nije okončavalo: moj
život u umjetnosti. Založio sam svoje najskrivenije
zdravlje da ovo uspije. Rad je bio puno više od
ove knjige. Sada to vidim. Stid me je pitati vaš
novac. Nije da niste platili više za manje. Jeste.
Plaćate. Ali to mi treba da svoje različite živote
držim razdvojenima. Inače ću biti razbijen kada se
ujedine, i okončaću svoj život u umjetnosti, što mi
užas neće dozvoliti.
130
ROSHI
Roshi mi je natočio čašu Courvosiera. Bili smo

u kolibi na planini Baldy, ljeta 1977. Slušali smo
cvrčke.
- Kone, reče Roshi, trebao bi napisati cvrčkovu
pjesmu.
- Već sam napisao cvrčkovu pjesmu. Bilo je to u
ovoj kolibi prije dvije godine.
- Oh.
Roshi je ispržio svinjeće kriške na
suncokretovom ulju i skuhao trominutnu supu s
tjesteninom. Dovršili smo jednu bocu Courvosiera
i otvorili novu.
- Da, Kone, trebao bi napisati cvrčkovu pjesmu.
- To je veoma japanski, Roshi.
- Pa.
Slušali smo cvrčke još malo. Tada smo
ugasili svjetlo da možemo otvoriti vrata i pustiti
povjetarac a da mušice ne uđu.
- Da. Cvrčak.
- Roshi, daj mi ideju kakva je cvrčkova pjesma.
- Ha, ha. Ok.
mračna noć (reče Roshi)

zvuk cvrčka se probija
cvrčkova djevojka sluša
- To je prilično dobro, Roshi.
- mračna noć (reče Roshi ponovo)

hoda po stazi
najednom se probija zvuk cvrčka
gdje mi je ljubavnica?
131
- Ta mi se ne sviđa.
- Cvčak, cvrčak! (viknu Roshi)

ti si moja ljubavnica
sada stazom hodim sam
ali usamljen s tobom nisam.
- Plašim se da ne, Roshi. Prva je bila dobra.

Onda su cvrčci prestali nakratko dok je Roshi točio
Courvosier u naše čaše. Bila je to spokojna noć.
- Da, Kone, reče Roshi veoma blago. Ti bi trebao

pisati još tužnije.
132
KRAJ MOG ŽIVOTA U UMJETNOSTI
Ovo je kraj mog života u umjetnosti. Napokon sam

pronašao ženu za kojom sam tragao. Ljeto je. Ljeto
na koje sam čekao. Živimo u apartmanu na petom
spratu Zamka Marmont, u Hollywoodu. Lijepa
je kao Lili Marlene. Lijepa je kao lejdi Hamilton.
Osim bojazni da je ne izgubim nemam prigovora.
Puna mjera ljepote nije mi bila uskraćena. Noći
i jutra se ljubimo. Kroz dim se uzdižu perjani
dlanovi. Zavjese se pomijeraju. Saobraćaj se
kreće Sunset bulevarom preko obojenih strijela
riječi i linija. Najbolje je čak ni šaptati o ovom
savršenstvu. Ovo je kraj mog života u umjetnosti.
Pijem Red Needles, piće koje sam izmislio u
Needlesu, California. Tekila sa brusnicom, limun
i led. Puna mjera. Puna mjera nije mi uskraćena.
Desilo se kada sam se približio svom četrdeset i
prvom rođendanu. Ljepota i ljubav su me nagradile
u obliku žene. Ona nosi srebrene narukvice, na
svakom zglobu po jednu. Sretan sam sa svojom
srećom. Čak i ako ona ode reći ću sebi, puna mjera
ljepote nije mi bila uskraćena. Rekao sam to sebi u
Holstonu, Arizona, u baru preko puta našeg motela,
kada sam mislio da će slijedećeg jutra otići. Ovo je
govor pijanog. Ovo Red Needles govori. Suviše je
pitak. Prestrašen sam. Ne znam zašto. Juče sam bio
toliko prestrašen da sam jedva dodao Red Needles
redovniku na planini Baldy. Prestrašen sam i
umoran. Ja sam starac sa srebrenim ornamentom.
Ovi ukočeni pokreti ne bi trebali biti praćeni malim
srebrenim zvonima. Ona mora da kuje nešto protiv
mene u mom krevetu. Želi da budem Carlo Ponti.
133
Crna služavka krade moje kreditne kartice. Trebalo
bi da otplovim sam kroz borova stabla. Trebalo
bi da se suočim sa samim sobom. O bože njena
koža je meka i smeđa. Rasprodao bih porodičnu
grobnicu. Dovoljno sam star za to. Dovoljno sam
star da budem uništen. Bolje da popijem još jedno
piće. Kada bih mogao napisati pjesmu za nju
mogao bih platiti ovaj apartman. Ona je vidjela
muškarce u Afganistanu, vidjela je jahače, kako
može ostati ovdje sa mnom. Istina je da sam heroj
Sahare ali me ona nije mogla vidjeti pod pijeskom i
vatrom, kako usavršavam petlje svog kukavičluka.
Nije mogla znati kako su lijepe ove riječi. Niko
nije. Nije mogla osjetiti bolnu besmrtnost mog
života u umjetnosti. Niko ne može. Moja vizija
saobraćaja na Sunset bulevaru kroz betonske
ljiljane balkonskih rešetaka. Stol, klima, savršeno
građen za četrdesetogodišnjeg umjetnika,
poznatog, sretnog, uplašenog. Šest i pet. Minuti
prolaze. Šest i deset. Žene. Žene i djeca. Svjetlost
je napustila Los Angeles. Kažu, originalna filmska
svjetlost, ali ovaj pogled na Sunset bulevar je u
svakom pogledu zadovoljavajući. Moj život u
umjetnosti se okončava. Monica spava. Sve misli
što lutaju su njene. Od mojih odanosti mi počinje
bivati neugodno. Ona bi se mogla uskoro od
njih umoriti. Ja sam umoran od njih sada. Ona je
trudna. Naše vođenje ljubavi je zbog toga slatko.
Ne želi dijete. Šest i dvadeset. Svake noći pijemo
Red Needles. Priča mi o gej svijetu San Francisca.
Težina njene ljepote je postala neposnošljiva.
Ljudi u prodavnici alkohola su izbuljili oči i
udvostručili se dok je prolazila sa svojom dugom
134
kosom i žrtvenim djetetom, u njenoj iznošenoj
odjeći i njenim uobičajenim licem. Koje se ruga
svim pripremama za zavođenje ovdje u srcu
Hollywooda, tako je zrela u snagama ljepote i
muzike da me plaši, ona koja je osvjedočila kraj
njegovog života u umjetnosti. Šest i četrdeset.
Želim se vratiti u krevet i ući u nju. To je jedino
vrijeme kada se nešto približava spokoju. I kada
sjeda na moje lice. Kada se spušta na moja usta.
To izgleda kao osuda. To je piramida na mojim
grudima. Želim s njom izmijenjati krv. Želim
njeno ropstvo. Želim njeno obećanje. Želim njenu
smrt. Želim bačenu kiselinu da me rastereti. Želim
da prestanem buljiti. Šest i pedeset. Uništen u
Los Angelesu. Trebao bih opet početi da pušim.
Želim umrijeti na njenim rukama i napustiti je.
Trebaš pušiti kutiju dnevno da bi bio takav čovjek.
Kada smo bili na cesti uvijek sam bio spreman
da je odvezem do najbližeg aerodroma i kažem
zbogom, ali sada želim da umre bez mene. Danas
sam ponovo počeo sa svojim vježbama. Sada mi
treba malo mišića. Treba mi čovjek u ogledalu da
me ohrabri šapatom dok se brijem i da mi govori o
veličanstvenim ljudima koji su ovo sve osvojili.
135
NE BI TREBALO DA SI OVDJE
Ne bi trebalo da si ovdje
Ne bi me trebala tražiti
Ovo je siromašna strana tišine
Ovo je blijedi zvuk
napuštene mašine
Ovo je Ropstvo
Tebi trebaju detalji

Tebi treba ime ulice
za ime božije
Ponovo me čekaš
Čekaš na vratima
Tunela ljubavi
Ali gdje je hladna mala rijeka
Gdje je ofarbani brod
Kad bi samo kolibri

mogao ispiti tvoju žudnju
Kad bi zeleno lišće
moglo iskoristiti tvoju čežnju
Kad bi samo žena gledala
preko tvoga ramena
u mapu Vječnog grada
Izgleda da te ništa ne može udaljiti

od ovog čudnog spomenika
Ništa stvoreno ili rođeno
ne može te razdvojiti od
izmišljotine moje odsutnosti
136
Sve Mesije su sa mnom u ovome
Sve se Mesije slažu
Ne bi me trebala tražiti
137
FINALNO ISTRAŽIVANJE
Skoro mi je 90
Svi koje znam su umrli
osim Leonarda
Njega još uvijek možete vidjeti
šepa sa svojom ljubavlju
138
SKORAŠNJE PJESME
STIGAO SAM DOVDE ZBOG LJEPOTE
Stigao sam dovde zbog ljepote

ostavio toliko toga iza sebe:
svoje strpljenje i familiju,
svoje remek-djelo nepotpisano
Mislio sam da ću biti nagrađen

za taj veoma usamljen izbor,
i sigurno će ona odgovoriti
tako beznadežnom glasu
Vježbao sam svoju svetost

dao sam jednoj i svima
ali glasine o mojim vještinama
nje se nisu ticale
Promijenio sam stil u srebro

promijenio sam odjeću u crno
i gdje sam uzmicao,
sada bih napao
Uletio sam u stari kasino

željan para i tijela,
i ja lično sam odlučio
šta ne valja, a šta je dobro
I ljudi se klade za mene

i slomljene kosti da pokažu
vrijednosti moga izvinjenja
sjenu mog dometa
142
Ali ne nisam je mogao dotaknuti
tako teškom rukom;
njena zvijezda iznad mojih naredbi
njena nagost neljudska
Stigao sam dovde zbog ljepote

ostavio toliko toga iza sebe:
svoje strpljenje i familiju,
svoje remek-djelo nepotpisano
143
PONIZNI U LJUBAVI
Sjećaš li se svih tih obećanja

Koja smo dali u strastvenim noćima
Zamrljana su, iskidana po rubovima
Kao noćni leptiri na mirnoj žutoj svjetlosti
Nema pokore da ih obnovi
Ni ogromnih prelijevanja povjerenja
Zar ih ni osveta ne može popraviti
Tako su ti zavjeti izobličeni i uništeni
I kažeš da si bila ponizna u ljubavi

Presječena u svojoj ljubavi
Prisiljena da klečiš u blatu kraj mene
Ali zašto se tako gorko okrenuti od onoga
Koji tu kleči duboko kao ti
Djeca su preuzela ova obećanja

Iznijela ih iz prošlosti
Oh preko svih grobova i grmova
Gdje se ljubav na kraju mora skrivati
I ovdje gdje nema opisa
Oh ovdje u momentu na ruci
Nijedan griješnik oproštaj ne treba
Nijedna žrtva ne hramlje do suda

144
I pogledaj drago srce, pogledaj djevicu kako
Ga u svoju haljinu poziva
Da, i zabilježi kako se strančev hladni oklop
Raspada poput zvijezde koja pada
Zašto mijenjati ovu viziju za strast
Kad možeš imati i jedno i drugo
Nikad nećeš vidjeti čovjeka ovako golog
Nikada neću ženu držati ovako čvrsto

145
IZDAJNIK
Sada labud plovi Engleskom rijekom;

ružu velike romanse otvorio je širom;
osunčana žena me je uspavala to ljeto;
sudije nas sa druge strane posmatrale.
Rekao sam majci: Majko, moram te napustiti.

Sačuvaj mi sobu, ali ne plači.
Ako glasine o mom jadnom kraju do tebe dođu,
malo kriv sam ja, malo atmosfera.
Ali ružu sam zarazio šarlahom

i labuda izazvao osjećajem srama;
rekla je konačno bio sam njen savršeni ljubavnik,
i ako uvene ona moja je krivica.
Sudije su rekle: Izgubio si u sekudi.

Ustani i svoje trupe za napad spremi.
Sanjari jašu protiv ljudi od akcije,
o vidi kako ljudi od akcije padaju.
Ali ostao sam na njenim bedrima fatalni trenutak,

Ljubio joj usne kao da sam još uvijek žedan.
Moja zabluda, kao stršljen me ubola:
otrov je potonuo i paralizovao mi volju.
Nepomičan nisam upozorio mlade vojnike

da su ih oni sa vrha odbacili;
pa na bojnim poljima odavde do Barcelone
na listi sam neprijatelja ljubavi.
146
I jednom davno rekla je: “Moram ići,
ali zadrži moje tijelo da ležiš na njemu.
Možeš ga pomijerati gore i dole, a dok spavam
provuci žicu kroz ružu i navij labuda:”
I tako iz dana u dan obavljam tu dokonu dužnost;

dodirujem je svuda, znam kuda treba;
ljubim joj otvorena usta, uzdižem njenu ljepotu,
a ljudi me u lice izdajnikom zovu.
147
KNJIGA MILOSTI
BLAGOSLOVLJEN TI SI
Blagoslovljen ti si koji dade svakom čovjeku

štit od samoće tako da te ne može zaboraviti. Ti si
istina usamljenosti, i samo ime tvoje je određuje.
Osnaži moju usamljenost da budem izliječen u ime
tvoje, koje je iznad svih utjeha izgovorenih na ovoj
zemlji. Samo u ime tvoje mogu li podnijeti jurnjavu
vremena, samo kada je ova usamljenost tvoja mogu
li izdići svoje grijehe ka milosti tvojoj.
150
SVUDA JE OKO MENE
Svuda je oko mene, tmina. Ti si moj jedini štit.

Tvoje ime je moja jedina svjetlost. Za ljubav koju
imam, tvoj zakon je izvor, ova mrtva ljubav koja
se sjeća samo svog imena, ipak ime je dovoljno da
otvori sebe kao usta, da prizove suze, i pije. O mrtvo
ime koje kroz tvoju milost govori živom imenu,
milost sluša volju koja se prema njoj okreće, volju
čija snaga je zalog tebi – O ime ljubavi, dovedi
dole blagoslov upotpunjavanja čovjeku kojeg si
prepolovio da bi te upoznao.
151
TEBI SE OKREĆEM
Tebi se okrećem. Stol stoji na vrhovima svojih

prstiju. Svaki predmet skakuće ka svom mjestu.
Sklopljena knjiga se izdiže iznad svojih hiljadu
stranica i moje bdijenje se veseli. Tebi se okrećem,
moja pjesma je u kući noći, moja zaštita od svađe.
Tebi se okrećem, tebi koji ujedinjuješ uspravno srce.
Tvoje ime je utemeljenje noći. Tužitelj, sa svojih
hiljadu glasova stoji na mjestu koje nisi imenovao.
Blagoslovljeno je ime koje drži ovu kuću u čvrstoj
milosti, i za stijenu veže ovu pjesmu.
152
IZGUBIO SAM SVOJ PUT
Izgubio sam svoj put, zaboravio sam zvati

tvoje ime. Ranjivo srce kuca protiv svijeta, a suze
su bile za moju izgubljenu pobjedu. Ali ti si ovdje.
Oduvijek si bio ovdje. Cijeli svijet zaboravlja, i srce
je bijes pravaca, ali tvoje ime ujedinjuje srce, i svijet
se izdiže na svoje mjesto. Blagoslovljen nek je onaj
koji u srcu putnika čeka na njegov povratak.
153
RAZNI POLOŽAJI
ZAKON
Koliko puta si me nazvala

a znao sam da je kasno
Sve sam napustio
Ali se nikad nisam sredio
Ne tvrdim da sam kriv
Ali razumijem
Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka
Sad mi je srce poput žulja

Od toga što činim
Ako mjesec ima sestru
To mora da si ti
Nedostajaćeš mi zauvijek
Iako nisam tako planirao
Sad je posao prljav

Otkad je prljavo postalo
Ne pitam za milost
Ne od ljudi
Jednostavno za milost ne pitaš
Dok stojiš na nogama
Ne tvrdim da sam kriv

Krivnja je preznačajna
156
To je sve što mogu reći, draga
To je sve što mogu reći
Nije bez razloga
Da su me uklonili
Pao sam sa svojim anđelom
Niz lanac komande

157
OTPLEŠI ME DO KRAJA LJUBAVI
Otpleši me svojoj ljepoti

plamtećim violinama
Otpleši me kroz paniku
dok se siguran ne saberem unutra
Kao granu masline me podigni
i budi golub čuvar moga doma
Do kraja ljubavi me otpleši
Daj da vidim tvoju ljepotu

kad svjedoci nestanu
Daj da osjetim ti pokrete
kao što to čine u Babilonu
Pokaži mi lagano čemu
samo ja granice znam
Otpleši me na vjenčanje sada

otpleši me dalje i dalje
Otpleši me vrlo nježno i
otpleši me dugo
Oboje smo ispod naše ljubavi
oboje smo iznad
Otpleši me do djece
koja traže da se rode
Otpleši me kroz zavjese
našim poljupcima otkrivene
Podigni šator utočišta sada
iako je svaka nit izderana
158
Otpleši me svojoj ljepoti
plamtećim violinama
Otpleši me kroz paniku
dok se siguran ne saberem unutra
Dotakni me golom rukom
svojom rukavicom me dotakni
159
AKO TVOJA JE VOLJA
Ako tvoja je volja

da ne govorim više,
da mi glas je miran
kao što je bio prije;
ja govoriti više neću,
i pokoran biću
dok se za me priča,
ako tvoja je volja.
Ako tvoja je volja

da mi je glas iskren,
sa ovog razbijenog brda
tebi ću pjevati.
Sa ovog razbijenog brda
neka zvone sve pohvale tvoje
ako tvoja je volja
da zapjevam ja.
Ako tvoja je volja,

ako postoji izbor,
nek se rijeke ispune,
nek se brda razvesele.
Nek se tvoja milost prospe
na sva srca što u paklu gore,
ako tvoja je volja
da nam bude bolje
I privuci nas bliže

i veži nas čvršće,
svu tvoju djecu ovdje
u njihovim krpama od svijetlosti;
160
u našim krpama od svjetlosti
da ubijemo svi smo spremni;
i okončamo ovu tminu
ako tvoja je volja
161
ALELUJA
Draga već sam bio ovdje. Znam ovu sobu.

Hodao sam po ovom podu. Živio sam sam dok te
nisam sreo. Vidio sam tvoju zastavu na mermernom
luku, ali ljubav nije marš pobjede, hladna je
i slomljena Aleluja!
Jednom si mi otkrila šta se ispod dešava, više

mi ne pokazuješ, zar ne? Sjećam se kad sam se
pomjerao u tebi, pomjerala se i Sveta Golubica,
i svaki naš uzdah bio je Aleluja!
Možda gore ima Boga, ali sve što me ljubav

naučila je da pucam u nekog ko poteže brže. I to što
večeras čuješ nije žalba, niti je neki vjernik koji je
ugledao svjetlost – hladna je i usamljena Aleluja!
Pokušao sam najbolje; nije bilo puno. Nisam

mogao osjećati; naučio sam dodirnuti. Rekao sam
istinu, nisam sve ovo prešao da bih te obmanuo. Iako
je sve ispalo naopako, ispred Gospodara Pjesme ću
stati i na mojim usnama biće samo Aleluja!
162
TVOJ SAM ČOVJEK
PRVO ZAUZIMAMO MANHATTAN
Osudili su me na dvadeset godina dosade zbog

pokušaja da promijenim sistem iznutra. Dolazim
sada, dolazim da ih nagradim. Prvo zauzimamo
Manhattan, zatim Berlin.
Vođen sam signalom sa nebesa. Vođen sam

ovim mladežom na koži. Vođen sam ljepotom našeg
oružja. Prvo zauzimamo Manhattan, zatim Berlin.
Stvarno sam volio živjeti kraj tebe, draga.

Volim tvoju ljepotu i tvoju dušu i tvoju odjeću. Ali
vidiš onaj red što se pomijera kroz stanicu. Rekao
sam ti, rekao sam ti da sam jedan od njih.
Voljela si me kao gubitnika, ali sad brineš da

možda pobijedim. Znaš kako da me zaustaviš, ali
disciplinu nemaš. Koliko sam se noći za ovo molio,
da moj rad započne. Prvo zauzimamo Menhetn,
zatim Berlin.
Ne sviđa mi se vaš modni biznis, gospodine.

Ne volim ove droge od kojih si mršav. Ne volim
šta mi se sa sestrom desilo. Prvo zauzimamo
Stvarno sam volio živjeti kraj tebe, draga.

Volim tvoju ljepotu i tvoju dušu i tvoju odjeću. Ali
vidiš onaj red što se pomijera kroz stanicu. Rekao
sam ti, rekao sam ti da sam jedan od njih.
166
I hvala ti na ovim predmetima koje si mi
poslala: majmun i lažna violina. Vježbao sam
svake noći i sad sam spreman. Prvo zauzimamo
Sjećaš se mene? Za muziku sam živio. Sjećaš

se mene? Ja sam tvoje namirnice donio. Dan
očeva je, i svako je povrijeđen. Prvo zauzimamo
167
SVAKO ZNA
Svako zna da kocke vrijede, svako drži fige

dok ih baca. Svako zna da je rat gotov. Svako zna
da su dobri momci izgubili. Svako zna da je bitka
namještena: siromašni ostaju siromašni, bogati se
bogate. Tako to ide. Svako zna.
Svako zna da na brodu curi. Svako zna da je

kapetan lagao. Svako ima onaj skrhani osjećaj
kao da su im otac ili pas sad umrli. Svako priča
sa svojim džepovima. Svako želi bombonjeru
i skupocjenu ružu. Svako zna.
Svako zna da me voliš, draga. Svako zna da to

zaista činiš. Svako zna da si bila vjerna, dodaj ili
oduzmi jednu ili dvije noći. Svako zna da si bila
diskretna ali toliko si ljudi morala bez svoje odjeće
sresti. I svako zna.
Svako zna da je sad ili nikad. Svako zna da je

ti ili ja. Svako zna da zauvijek živiš kad napišeš stih
ili dva. Svako zna da dogovor ne valja: Stari Crni
Džo još uvijek bere pamuk za tvoje trake i mašnice.
Svako zna.
Svako zna da Kuga dolazi. Svako zna da se

kreće brzo. Svako zna da su goli muškarac i žena
– samo sjajna kreacija prošlosti. Svako zna da
je scena mrtva, ali ostaje metar tvoga kreveta da
otkrije to što svako zna.
168
Svako zna da si u nevolji. Svako zna kroz šta si
prošla, od krvavog krsta na vrhu Kalvarije do plaže
Malibua. Svako zna da se sve raspada: pogledaj još
jednom ovo Moćno Srce prije nego prsne. I svako
to zna.
169
TORANJ PJESME
Prijatelji su otišli i sijede sam kose.

Čeznem za mjestima gdje sam svirao prije.
I lud sam za ljubavlju ali mi ne ide.
Samo plaćam stanarinu svakog dana u tornju pjesme.
Rekao sam Hank Williamsu, “Koliko usamljeno postane?”

Hank Williams mi još odgovorio nije,
ali čujem ga kako po cijelu noć kašlje,
stotinu spratova iznad mene u tornju pjesme.
Rođen sam ovakav, nisam imao izbora.

Rođen sam sa darom zlatnoga glasa,
i dvadeset sedam anđela sa velikog neba,
svezaše me za ovaj sto baš ovdje u tornju pjesme.
Možeš zabadati svoje iglice u tu vudu igračku

- baš mi je žao, dušo, na mene ne liči nimalo.
Stojim kraj prozora gdje je svjetlo jako.
Ne dozvoljavaju da te žena ubije, ne u tornju pjesme.
Sada možeš reći da sam gorak postao, ali ovo je sigurno:

Bogati imaju svoje tunele u spavaćim sobama sirotinje,
i moćna osuda dolazi, ali možda nemam pravo.
Vidiš, čujem te smiješne glasove u tornju pjesme.
Gledam te dok stojiš na drugoj strani.

Ne znam kako se rijeka ovako proširila.
Volio sam te, volio sam te ko zna kada –
I plamte svi mostovi koje smo mogli preći,
ali osjećam se blizu svemu što smo izgubili –
Nećemo nikada, nećemo morati opet gubiti.
170
Želim ti najbolje, ne znam kad se vraćam
Sutra nas sele u taj toranj naniže.
Ali čućeš me, draga, još dugo kasnije.
Pričaću ti lagano sa svog prozora u tornju pjesme.
Prijatelji su mi otišli i sijede sam kose.

Čeznem za mjestima gdje sam svirao prije.
I lud sam za ljubavlju ali mi ne ide.
Samo plaćam stanarinu svakog dana u tornju
pjesme.
171
BUDUĆNOST
BUDUĆNOST
Vrati moju slomljenu noć

moju skrivenu sobu, moj tajni život
usamljeno je ovdje
nema nikog više za mučenje
Daj mi apsolutnu kontrolu
nad svakom živom dušom
I lezi kraj mene, draga,
To je naredba!
Daj mi krek i analni seks

Uzmi jedino preostalo drvo
i njim ispuni rupu
u svojoj kulturi
Berlinski zid mi vrati
daj mi Staljina i Svetog Pavla
Vidio sam budućnost, brate:
ona je ubistvo.
Stvari će kliznuti u svim pravcima

Neće biti ništa
Ništa što ćeš moći izmjeriti
Mećava svijeta
prešla je preko praga
i izvrnula raspored duše
Kada kažu POKAJANJE
pitam se na šta misle
Ne znaš me po vjetru
nikad nećeš, nikad nisi
Ja sam mali Jevrej
koji je napisao Bibliju
174
Vidio sam nacije kao se dižu i padaju
Čuo sam im priče, čuo sam ih sve
ali ljubav je jedini motor opstanka
Sluga si ovdje, rečeno mu je
da kaže to jasno, da kaže to hladno:
Gotovo je, i nema
dalje
I sad su se zaustavili točkovi Nebesa
osjećaš jahački bič đavola
Pripremi se za budućnost:
Ona je ubistvo.
Desiće se lom drevne

zapadne šifre
Tvoj privatni život odjednom će eksplodirati
Vidjećeš fantome
biće vatre na cesti
i bijeli čovjek će plesati
Vidjećeš svoju ženu
kako izokrenuta visi
njeno lice prekriveno skinutom haljinom
I svi bezvrijedni mali pjesnici
dolaze
kao Charlie Manson pokušavaju da zvuče
Vrati mi berlinski zid

daj mi Staljina i Svetog Pavla
Daj mi Krista
ili daj mi Hirošimu
Uništi još jedan fetus sada
Djecu ionako ne volimo
175
vidio sam budućnost, mala:
Ona je ubistvo.

Neće biti ništa
Ništa što ćeš moći izmjeriti
Mećava svijeta
prešla je preko praga
i izvrnula raspored duše
Kada kažu POKAJANJE
pitam se na šta misle
176
ČEKAJUĆI ČUDO
Draga, čekao sam

Čekao sam noć i dan.
Nisam vidio vrijeme,
čekao sam pola svog života.
Bilo je mnogo poziva
Znam neke si mi ti poslala
Ali ja sam čekao
Čudo da dođe.
Znam da si me stvarno voljela

Ali vidiš, ruke su mi bile svezane.
Znam da sam te je to moralo povrijediti
Moralo je povrijediti tvoj ponos
stajanje pod mojim prozorom
sa svojom trubom i bubnjem
dok sam ja čekao
čudo da dođe.
Ne bi ti se svidjelo, draga.
Ne bi ti se svidjelo ovdje.
Nema baš zabave
i osude su svirepe.
Maestro kaže da je Mozart
Ali zvuči k’o žvakaća guma
kada čekaš
čudo da dođe.
Čekati čudo
ne preostaje ništa drugo.
Nisam bio sretan ovako
od kraja Drugog svjetskog rata.
177
Ne preostaje ništa drugo
kada znaš da si prevaren.
kada za mrvice moliš.
kada moraš nastaviti da čekaš,
da čekaš čudo da dođe.
Sanjao sam o tebi, draga.

Bilo je to prije neku noć.
Skoro cijela si bila gola
a dio tebe bila je svjetlost.
Pijesak vremena je padao
iz tvojih prstiju i palca
i ti si čekala
čudo da dođe.
Draga, haj'mo se vjenčati,

predugo smo bili sami.
Haj'mo skupa biti sami,
da vidimo jesmo li toliko jaki.
Učinimo nešto ludo,
nešto apsolutno pogrešno
dok čekamo
čudo da dođe
Čekati čudo
ne preostaje ništa drugo.
Nisam bio sretan ovako
od kraja Drugog svjetskog rata.
kada znaš da si prevaren.
178
kada za mrvice moliš.
kada moraš nastaviti da čekaš,
da čekaš čudo da dođe.
Kada padneš na autocesti

i ležiš na kiši
i ako te pitaju kako ti ide
naravno da se nećeš žaliti –
ako te pritisnu zbog informacije,
tad se moraš praviti blesav:
Samo reci da si tamo jer čekaš
čudo da dođe.
179
HIMNA
Ptice one su pjevale

dok se rađao dan
Započni iznova,
čujem kako govore,
Nemoj ostati
u onome što je prošlo
ili što se treba desiti.
Ah ratovi oni će se
opet voditi
Sveta golubica
biće opet zarobljena
kupljena i prodata
i ponovo kupljena;
golubica nikad nije slobodna.
Zazvoni zvona na koja još možeš zvoniti.

Svoju savršenu ponudu zaboravi.
U svemu pukotina postoji.
Na taj način svjetlost dolazi.
Tražili smo znakove

znaci su poslati:
izdana rođenja,
vjenčanja istrošena;
udovice
svake vlasti –
znaci za svakoga da vidi.
Ne mogu više trčati

sa ovom ruljom bez zakona
180
dok ubice na visokim mjestima
svoje molitve glasno govore.
Ali prizvali su
oblak sa gromovima
Od mene će još čuti.

Možeš dodati komadiće

ali nećeš imati sve
Možes započeti marš
ali doboša nema.
Svako srce
da voli će doći
ali poput izbjeglice.

181
DEMOKRATIJA
Dolazi kroz rupu u zraku,

iz onih noći sa Tianamen trga.
Dolazi iz osjećaja
koji baš nije stvaran,
ili jeste, ali nije tamo.
Iz ratova protiv nereda,
iz sirena noću i danju,
iz vatri beskućnika
iz pepela toplog brata:
Demokratija dolazi u SAD.
Dolazi kroz pukotinu u zidu;

Na vizionarskoj je vlazi alkohola;
Iz mlohavog spiska
Molitvi na Brdu
za koje se ne pretvaram da uopšte
razumijem.
Dolazi iz tišine
sa mola na obali,
iz hrabrih, ćelavih, iz istrošenog
srca ševroleta:
Dolazi iz tuge na ulici,

sa svetih mjesta gdje se rase sreću;
Iz ubistvenih psovki
koje su u svakoj kuhinji
da odrede ko servira a ko će jesti.
Iz izvora razočarenja
gdje žene u molitvi kleče
za milost Boga u ovoj pustinji
i pustinji daleko:
182
Plovi, samo plovi
o moćni Brode Državo!
Prema Obalama Potreba
preko Grebenja Pohlepe
kroz Oluje Mržnje
Plovi, plovi
Dolazi u Ameriku prvo,

kolijevku najboljeg i najgoreg.
Ovdje imaju izbor
i mašineriju za kusur
i ovdje imaju duhovnu žeđ.
Ovdje je porodica prepolovljena
i ovdje je usamljeni zov
da se srca otvore
fundamentalno:
Dolazi iz žene i muškarca.

O draga, opet ćemo ljubav voditi.
Ići ćemo dole toliko duboko
da će rijeke zacviljeti,
a planine će povikati Amen!
Dolazi kao plima
zbog mjesečevih mijena
imperijalno, misteriozno,
u ljubavnim grupisanjima:
Plovi, samo plovi

O moćni Brode Državo
Prema Obalama Potreba
Preko Grebenja Pohlepe
Kroz Oluje Mržnje
Plovi, plovi, plovi...
183
Sentimentalan sam, ako znaš na šta mislim:
Zemlju volim, ali situaciju ne podnosim.
I nisam lijevi niti desni
samo ostajem kod kuće večeras,
gubeći se u tom očajnom malom ekranu.
Ali tvrdoglav sam k’o one plastične kese
koje Vrijeme uništiti ne može,
smeće sam ali još uvijek držim
ovaj mali divlji buket:
184
DESET NOVIH PJESAMA
U MOM TAJNOM ŽIVOTU
Vidio sam te jutros.

Kretala si se tako brzo.
Izgleda da ne mogu izgubiti stisak
nad prošlošću.
I nedostaješ mi puno.
Nikog nema na vidiku.
I još uvijek vodimo ljubav
u mom tajnom životu.
Nasmiješim se kad sam ljut.

Varam i lažem.
Radim šta moram raditi
da se izvučem.
Ali znam šta je pogrešno.
I znam šta je pravilno.
I umro bih za istinu
Drži se, izdrži moj brate.

Sestro, drži se čvrsto.
Napokon sam dobio naredbe.
Marširaću kroz jutro,
marširaći kroz noć,
pomijerati se kroz granice
svog tajnog života.
Pogledaj kroz papir.

Dođe ti da zaplačeš.
Nikog nije briga da li ljudi
žive ili umiru.
I trgovac želi da misliš
188
da je crno ili bijelo.
Hvala Bogu nije tako jasno
Zagrizem usnu.
Kupujem šta mi kažu:
od posljednjeg hita
do mudrosti starih.
Ali uvijek sam sam.
I srce mi je poput leda.
I gužva je i hladno
U mom tajnom životu.
189
NEUVRŠTENE PJESME
KOLEGI STUDENTU
Mislio sam puno na tebe.

Još uvijek to činim.
Sjedio si mirno,
tvoje ruke sklopljene na tvom krilu
kao u učenika.
Imao si dozvolu da plačeš
jer si bio iskren
prema sopstvenom bolu.
Vidio sam te danas
sjediš na isti način,
iste suze na tvojim obrazima,
kao da se nisi pomjerio
svih ovih godina –
ista teška glavobolja u tvom desnom oku,
ista muha iz sobe
pokušava oploditi tvoje usne.
Stari prijatelju, nered si
po bilo kom mjerilu
izuzev po ljestvama ljubavi.
Jemez Springs, 1980.
192
KADA ČAK I
Tvoje grudi su kao.

Tvoja bedra i tvoja hrabrost.
Nikad nisam pomislio.
Negdje tamo mora postojati.
Moguće je.
Ljeto nema ništa.
Čak ni proljeće nema.
Tvoja stopala su.
Okrutno je da.
Moja odbrana je.
Ljeto sigurno ne.
Tvoja.
I tvoja.
Kad bi.
Negdje tamo mora.
Ali to.
I to.
Dovoljno je da.
Vojnici ne.
Zatvorenici ne.
Možda kornjače.
Možda hijeroglifi.
Pijesak.
Ali u tvojoj hladnoj.
Kada bih mogao.
Kad bih još jednom.
Klizavo i tečno.
Nekada kad.
Iako.
Da iako.
193
Oni kažu patnja.
Oni kažu.
Dobro onda haj'mo.
Haj'mo.
Znak je.
Pečat je.
Garancija.
Oh ali.
O okrutno.
O bluza sa.
Ovo je šta.
I zašto nije.
Ali šta oni.

Šta oni.
Kada čak.
Kada čak i.
Godine će.
Smrt će.
Ali oni neće.
Čak da.
Čak da i.
Oni nikad neće.
O varalice.
O prevareni.
Skloni pogled.
Nagni se.
Pema onome koji.
Trulo kao.
Koji ne.
Ko nije.
Ko nikad neće.
194
Ali sada tvoj.
I tvoj.
I ove ruke.
Koje je van zakona.
Koje je slijepo.
Ako ti dođeš.
Ako pronađeš.
Onda ću ja.
Kao svi.
Kao svaki.
Kada bi samo.
Kada bi.
Iako.
Čak i da.
Ne za.
Ne za.
Ali samo.
Ali svaki.
Kad bih mogao.

Kada.
Tad bih.
Čak da.
Čak kad.
Ja bih.
New York, 1982.
195
MOJA ČAST
Moja čast je u lošoj formi.

Pužem pred noge žene.
Nju baš briga.
Izgledam dobro za svoje pedeset dvije
ali pedeset dvije su pedeset dvije.
Čak nisam ni Zen Učitelj.
Ja sam taj čovjek u plavom ljetnjem odijelu.
Advokat mi je oduzeo moju tries'dvicu
i zaključao u sef.
Bespomoćan sam protiv
njene arogancije.
Kad je svijet spor
okreće se meni zbog lagane pobjede.
Izdignuću se jednog od ovih dana,
naći svoj put do aerodroma.
Izdignuću se i reći
Volio sam te bolje nego ti mene
i zatim ću umrijeti na dugo
u centru vlastite zlokobne organizacije,
i sjećaću se ovog dana,
dana kada sam bio taj šupak u plavom ljetnjem
odijelu
a više to nisam mogao podnijeti.
Paris, 1987.
196
SPOKOJ
Postao sam čist

Plašim se da ćeš mi se morati klanjati
Neću biti u stanju
da dišem kako treba
ako nisam obožavan
Mislila si da mi je bolje
zar nisi
Evo ga opet dolazi
spokoj
ruke spokoja oko moga vrata
Zbog toga te puštam da odeš
Zbog toga sjedim ovdje
u svojoj odori
sa očima izvrnutim ka unutrašnjosti glave
Mt. Baldy, 1980.
197
NEDOKUČIVA SREĆA
Nedokučiva sreća
me je zgrabila
Moj prijatelj hrišćanin kaže
da je u mene ušao
Sveti Duh
To je samo iskrenost samoće
To je samo izbodena anemona
priščvršćena za stijenu
sa korijenjem otkrivenim
obalskom vjetru
O prijatelju mog iškrabanog života
Tvoje srce je poput moga –
tvoja usamljenost
će te dovesti kući
Hydra, 1981.
198
DANI LJUBAZNOSTI
Grčka je dobro mjesto

za gledanje u mjesec, zar ne
Možeš čitati na mjesečini
Možeš čitati na terasi
Možeš vidjeti lica
kako si ih vidio kad si bio mlad
Tada su svjetla bila dobra
uljane lampe i svijeće
i ti mali plamenovi
koji su plutali na maslinovom ulju
To što sam volio u svom starom životu
nisam zaboravio
živi u mojoj kičmi
Marianne i dijete
Dani ljubaznosti
izdižu se u mojoj kičmi
i manifestuju kao suze
Molim se da voljeno sjećanje
kod njih postoji takođe
dragocjeni koje sam odbacio
zbog obrazovanja u svijetu
Hydra, 1985.
199
Pogovor:
EVANĐELJE PO LEONARDU
Jesus was a sailor

(L.C. Suzanne)
Više nego itko drugi, Leonard Cohen je svjestan

samoće koja prati naše živote. Ovako veli Michel
Houellebecq, valjda najvažniji suvremeni francuski
pisac. Treba mu vjerovati, ako ni zbog čega drugog,
a ono zarad činjenice da je Houellebecq u svojim
romanima stvorio neke od najupečatljivijih opisa
samoće, čežnje i tjeskobe u modernoj književnosti.
Ako on, dakle, tu Cohenu priznaje prvenstvo, to
ipak nešto znači. S druge strane, međutim, Cohenu
nikakve preporuke, pa ni Houellebecqove, ne
trebaju. Ko god je (a ko nije?) proveo neke sate i
minute svog života u mračnoj sobi ispunjenoj tek
Cohenovim glasom, zna ono o čemu Houellebecq
govori. I zbilja, nema danas većeg pjesnika samoće
od Leonarda Cohena.
Samoća nas upućuje u esenciju stvari, jer je njihova

esencija također samoća. Ovako zbori pjesnik,
nešto mlađi Cohenov suvremenik, i sunarodnjak
na izvjestan način, danas nažalost pokojni, ruski
Židov Josif Brodski što će pišući na Leonardovom
maternjem jeziku postati Joseph Brodsky. Po
pitanju samoće, kao i po drugim pitanjima, Brodski
je čovjek kojem treba vjerovati.
Leonard Cohen je, dakle, pjesnik samoće, pjesnik

koji nas upućuje u esenciju stvari.
202
***
Svaka priča o Leonardu Cohenu je samotna i

osobna. No stvari tu nisu jednostavne. Naime,
koliko god svačiji doživljaj njegovih pjesama bio
vezan za samoću, toliko su njegovi fanovi i otvoreni
pred drugim članovima ove sekte. Prostije rečeno,
kad Cohenov fan utvrdi da pred sobom ima svog
sektaškog subrata, on se otvara. I pošto bi oni koji
ovo čitaju trebali biti Cohenovi fanovi i ja mogu,
u kratkim crtama, opisati svoje otkriće njegove
magije.
A ja sam Cohena otkrio kao pjesnika, a ne singer /

songwritera, hoću reći da sam ga prije čitao, nego što
sam ga slušao. U onim ranopubertetskim godinama,
s dvanaest ili trinaest, naišao sam negdje na Snagu
robova, Cohenovu zbirku pjesama koju je preveo
Vladislav Bajac i iščitao je brzo i pomalo začuđeno.
Nije to, naime, poezija poput one iz čitanki: životnija
je i jasnija, nekako prizemljenija. Godinama kasnije,
kad budem čitao Gombrowitza, shvatiću da Cohen
piše poeziju na način da ova samu sebe brani.
Upravo to svojstvo učinilo je da se ona može svidjeti
i dvanaestogodišnjaku. Oni frajerski stihovi o
savršenom dupetu i petnaestogodišnjim djevojkama
stvarali su u isto vrijeme i neku željenu stariju pozu,
kao što su i anticipirali buduću emociju: nekakav
cohenovski amalgam dekadentnog skrivanja
sentimenta nalik na devetnaestovjekovne francuske
pjesnike pomiješan sa otrovnom (auto)ironijom
karakterističnom za naše vrijeme. Kasnije, mnogo
kasnije, doći će rat i doći će jedna ratna fešta
na kojoj ću u adolescentskom pijanstvu naglas
deklamirati Cohenove pjesme iz BIGZ-ovog izbora
Napredovanje stila. U to sam vrijeme, naravno,
203
već doživljavao Cohena onako kako ga valjda
doživljavaju svi njegovi fanovi, kao trubadura,
pjesnika i pjevača u isto vrijeme, no navodim ovaj
podatak kao uvod u jednu sasvim ličnu pričicu za
koju mi se čini da je grijeh ne ispričati ju, a ovaj
mi kontekst tu djeluje naročito prigodno. Naime,
nekoliko mjeseci nakon spomenute fešte, bio sam
učesnik državnog prvenstva srednjoškolaca iz
fizike, no ja sam na sve zadatke umjesto brojevima
i formulama odgovorio stihovima. Možda u arhivi
sarajevskog PMF-a još postoji moj rad u kojem
sam zaguljeni zadatak iz optike riješio Cohenovom
pjesmom, onom što završava stihovima Ako si
ti svjetlost/ daj mi svjetlosti, prijatelju. Fizičari,
međutim, nisu cijenili metaforu i nisu mi dali
nijedan poen. Mnoge sam poene, zato, osvojio
igrajući fliper u travničkom salonu zabave Slay gdje
smo te devedeset treće i devedeset četvrte manijački
slušali Cohena, i to uglavnom album I’m your man.
Zapravo Cohen i nije tako često svirao dok se igrao
filiper, no u noći, za vrijeme policijskog sata, kad
bi se ekipica zaključala i do jutra igrala bilijar,
Cohen je pičio bez prestanka. To mi je nekako prva
muzička asocijacija na Cohena, te ratne noći uz
bilijar, ta muzika samoće u zamračenom gradu dok
se zelenom čohom kotrljaju šarene kugle.
***
I tu se vraćamo na početak. Kako je moguće da

Leonard Cohen bude i paradigmatski pjesnik
samoće i pjesnik čije pjesme slušamo u društvu i
pjesnik čiji se fanovi međusobno lako prepoznaju
i povjeravajući se jedni drugima tvore svojevrsno
tajno bratstvo? U istom onom gore citiranom
tekstu Houellebecq ističe kako se Cohen na svojim
204
nastupima publici obraća na jedinstven način; zove
ih, naime, drugovima, comrades - drugovima iz
zatvora, drugovima u borbi. A u atmosferi lebdi
- kako kaže Houellebecq - dojam dalekog bratstva.
To su ključne riječi: daleko bratstvo drugova. Ako
volimo Cohena nećemo sliniti i vlažno se grliti kao
na svirkama Sinana Sakića, ako volimo Cohena
nismo braća na način na koji si tu međusobno
utvaraju oni što slušaju Thompsona, ako volimo
Cohena - možemo biti drugovi, u onom smislu u
kojem smo tu riječ koristili u djetinjstvu. Jer drug
nema tu dostojanstvenu i monopolistički auru koju
ima prijatelj, nema također ni prijateljske intime i
bliskosti, ali ima drugarski svjetonazor. Zajedno
prepoznajemo emocije, ali smo svaki sa svojim
emocijama sami. I zato je moguće da Cohen bude u
isto vrijeme i pjesnik samoće i pjesnik čiji se fanovi
tako lako međusobno prepoznaju. Zato je moguće
da njegovi stihovi sintetiziraju podjednako ljubavnu
čamotinju i ono što bi profesori nazvali socijalnim
angažmanom. A njegovo evanđelje, kako to
evanđelja i čine, donosi u isto vrijeme i samoću
i bratstvo: samoće u bratstvu i bratstvo samoća.
Završiću ovaj kratki pogovor onako kako sam ga
i započeo, citirajući Houellebecqa: Zahvaljujem
Leonardu Cohenu što je pokušao govoriti o politici
kao što je govorio o ljubavi: s dubokim poštenjem.
Zahvaljujem mu što je pronio malo inteligencije
usred gluposti, malo dubine usred plitkosti.
Zahvaljujem mu što je na sebe preuzeo krivnju koja
se uvijek, neizbježno, vežu uz čovjeka koji pokušava
reći istinu. To nije bilo lako u vremenu u kojemu je
započeo; to nije toliko lakše niti danas.
Muharem Bazdulj
205
Bilješka o piscu:
LEONARD COHEN
Pjesnik, pjevač, romanopisac, “Svetac Promuklog
Glasa i Tamne Sobe”, rođen je 1934. u Montrealu.
Svoju prvu grupu Buckskin Boys, country &
western trio, osnovao je još kao student na McGill
univerzitetu. U istom periodu obljavljuje i zbirku
poezije koja biva jednako prihvaćena od strane
akademske kritike, kao i od publike. Cohen je autor
devet zbirki poezije, dva romana i petnaest albuma.
Živi i radi u Los Angelesu, California.
KNJIGE LEONARDA COHENA
Let Us Compare Mytologies – 1956.

The Spice-Box of Earth – 1961.
The Favourite Game – 1963.
Flowers For Hitler – 1964.
Beautiful Losers – 1966.
Parasites Of Heaven – 1966.
Selected Poems (1956-1968) – 1968.
The Energy of Slaves – 1972.
Death of a Lady’s Man – 1978.
Book of Mercy – 1984.
Stranger Music – 1993.
206
207
Sadržaj:
HAJDE DA POREDIMO MITOLOGIJE

Pjesma 7
Ljubavnici 8
Ova herojstva 9
KUTIJA SA ZAČINIMA ZEMLJE

Posjedujući sve 13
Pjesma 14
Ljetni haiku 15
Poklon 16
Pitam se koliko ljudi u ovom gradu 17
Putovanje 18
Rogonjina pjesma 19
Postoje neki ljudi 21
CVIJEĆE ZA HITLERA
Šta ja radim ovdje 25
Sjetio sam se na trenutak 26
Povratak 28
Stil 30
Trešnjini voćnjaci 32
Veliki svijet 33
Obećanje 34
PARAZITI RAJA
Snijeg pada 37
Krst nije pao na mene 38
PJESME LEONARDA COHENA

Suzanne 43
Učitelji 45
Zbogom Marianne 47
Jedno od nas sigurno ne griješi 49
208
IZABRANE PJESME 1956. - 1968.
Osoba koja jede meso 53
Marita 54
Ovo je za tebe 55
Živiš poput boga 57
PJESME IZ SOBE
Čini se tako davno, Nancy 61
Mnogo usamljenih heroja 62
PJESME LJUBAVI I MRŽNJE

Lavina 65
Otrcana generalna proba 67
Dijamanti u rudniku 70
Čuveni plavi mantil 72
Zapjevajmo drugu pjesmu momci 74
SNAGA ROBOVA
Jedina pjesma 79
Umirem 80
Ružan u sopstvenim očima 81
Nema izdajnika među ženama 82
Nevidljiv večeras 83
Prijetnja 84
Mračno u četiri sata 85
Moja soba 86
Cesta za Larissu 87
Ubice 88
Najiskrenija prilika 89
Bilo koji sistem 90
Pokušavam biti u kontaktu 91
Želio bih čitati 92
Ovo je moj glas 93
NOVA KOŽA ZA STARI RITUAL

Chelsea Hotel 97
Uzmi ovu čežnju 99
209
Terenski komandir Cohen 101
Rat postoji 102
Pokušao sam te ostaviti 103
SMRT ŽENSKAROŠA
Uspomene 107
Papirnati hotel 108
SMRT NJENOG ČOVJEKA

Café 113
Smrt ovoj knjizi 114
Moja žena i ja 115
Fotografija 116
Sahranim svoju djevojku 117
Radnik 118
Angelica 119
Slijedeći 120
Čudesna žena 121
San 122
Svidio mi se način tvog protivljenja 123
Francuski i engleski 124
Tvoja smrt 126
Molbe 128
Cijena ove knjige 129
Roshi 130
Kraj mog života u umjetnosti 132
Ne bi trebalo da si ovdje 135
Finalno istraživanje 137
SKORAŠNJE PJESME
Stigao sam dovde zbog ljepote 141
Ponizni u ljubavi 143
Izdajnik 145
KNJIGA MILOSTI
Blagoslovljen ti si 149
Svuda je oko mene 150
210
Tebi se okrećem 151
Izgubio sam svoj put 152
RAZNI POLOŽAJI
Zakon 155
Otpleši me do kraja ljubavi 157
Ako tvoja je volja 159
Aleluja 161
TVOJ SAM ČOVJEK

Prvo zauzimamo Manhattan 165
Svako zna 167
Toranj pjesme 169
BUDUĆNOST
Budućnost 173
Čekajući čudo 176
Himna 179
Demokratija 181
DESET NOVIH PJESAMA

U mom tajnom životu 187
NEUVRŠTENE PJESME
Kolegi studentu 191
Kada čak i 192
Moja čast 195
Spokoj 196
Nedokučiva sreća 197
Dani ljubaznosti 198
Pogovor: Evanđelje po Leonardu, Muharem Bazdulj 201
Bilješka o piscu 205
Sadržaj 207
211
Hvala:
Amila Čelebić, Ellie Maxwell, Jack Richold,
Lela Milušić, Maria Vlaho, Fazlija Krpo,
Sonja Kuftinec, Emina Dvizac, Jarkko Arjatsalo,
Christof Graf, Kelley Lynch.
9 789958 929052

Leonard Cohen - Moj Život U Umjetnosti PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Leonard Cohen - Moj Život U Umjetnosti PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Pogovor / Muharem Bazdulj: str. 201-204

Čuo sam za čovjeka

Ako sam nijem pokraj tvoga tijela

Za vrijeme prvog pokolja

I u vrelim pećima uspjeli su

Kasnije se pitao često:

Da imam svijetleću glavu

umalo sam otišao u krevet

i kako sam te poljubio onda

Pitam se koliko ljudi u ovom gradu

Voleći te, tijelo tijelu, često sam razmišljao

Izgubljen u poljima tvoje kose nikad se nisam

Ako ovo liči na pjesmu

Postoje neki ljudi

Obilježja na groblju nisu dovoljno visoka

Imao sam prijatelja:

Niti je ovo jadikovka

Ne znam je li svijet lagao

Kao prazna telefonska govornica primjećena noću

Sjetio sam se na trenutak

Ali ja nisam izgubljen

Znam da me moraš zvati izdajicom

Znaš kako da me zoveš

Da, žudim za tobom

Ne vjerujem radio satanicama

Kanado neki ratovi te čekaju

Veliki svijet će saznati

I tvoj zanimljivi život sa mnom

Tvoja plava kosa

Otisak tvojih usana

Ima osamnaest godina.

Ne sjedi joj se.

Ona pali cigaretu

Krst nije pao na mene

Vjerujem da kiša neće

Imaš li pojma koliko sam

Evo naslova 14. jula

Zvijezde i zvijezde i zvijezde

Zašto bih trebao biti sam

Priznajem da sam namjeravao pustiti

Suzanne te vodi dole

I Isus je bio mornar

Sad te Suzan uzima za ruku

Sreo sam ženu jednom davno

Sreo sam djevojku preko mora

Sreo sam čovjeka koji je pamet izgubio

Ušao sam u bolnicu

Neke djevojke su greškom zalutale

Jeo sam i jeo i jeo

Mrzio sam svako mjesto

Zagrli me nekoliko djevojaka, onda

Bio sam zgodan, bio sam snažan

Učitelji jesu li lekcije završene

Dođi na prozor, dragana

Znaš da volim sa tobom živjeti

Sreli smo se skoro mladi

Sva tvoja pisma govore da sad si uz mene

Sada trebam tvoju skrivenu ljubav

Tvoje oči, tvoje oči zaboravljam

Zapalio sam tanku zelenu svijeću

Pokazao sam svoje srce doktoru

Čuo sam za sveca koji te volio