KINEMATIKA TRANSLATORNOG GIBANJA t

h=g
2
Položaj materijalne točke (čestice) u prostoru opisanom
Gibanje kod kojeg je materijalna točka izbačena
pravokutnim Kartezijevim koordinatama je određen r
početnom brzinom v0 pod kutom elevacije α prema
radijus vektorom položaja r r r
r
r = xi + yj + zk horizontali predstavlja kosi hitac, također složeno
gibanje. Jednadžbe komponenti tog gibanja su:
Pomak materijalne točke je x = v0 xt = v0t cos α
r r r
Δr = r2 − r1
gt 2 gt 2
y = v0 y t − = v0t sin α −
2 2
Eliminacijom vremena dobiva se jednadžba h koja je
oblika parabole
g
y = x tgα − x2
2 v02 cos 2 α
Horizontalni hitac i vertikalni hitac posebni su slučajevi
kosog hica.
Horizontalni hitac (tijelo izbačeno s neke visine h u
r
horizontalnom pravcu početnom brzinom v0 ) je složeno
gibanje. Jednadžbe komponenti tog gibanja su:
Srednja brzina gibanja materijalne točke je x = v0t
r
r Δr t2
v= y = y0 − g
Δt 2
Trenutna je brzina Eliminacijom vremena dobiva se jednadžba putanje
r r
r r Δr dr horizontalnog hica
v = lim v = lim =
Δt →0 Δt →0 Δt dt x2
A izražena u komponentama y = y0 − g
r r r dx r dy r dz r 2v02
r
v=v i +v j+v k = i+ j+ k Za vertikalni hitac (tijelo izbačeno vertikalno uvis
x y z dt dt dt r
Iznos brzine je brzinom v0 ) imamo:
v = vx2 + vy2 + vz2 v = v0 − gt

Pomak u vremenu t jednak je t2

h = v0 t − g
r r
t
r 2
r − r0 = ∫ vdt
0
r r KINEMATIKA KRUŽNOG (ROTACIONOG)
gdje je r0 radijus-vektor čestice u početnom trenutku, r
GIBANJA
radijus-vektor čestice u trenutku t.
r
Ako je brzina stalna ( v = konst.) , pomak je Veza između prevaljenog puta (dijela kružnog luka) Δs i
r r r r
r − r0 = vt = Δr opisanog kuta (kutnog pomaka) Δϕ je
Srednja akceleracija je Δs = r Δϕ
r
r Δv
a=
Δt
Trenutna akceleracija je
r r
r r dv d 2 r
a = lim a = = 2
Δt → 0 dt dt
Prirast brzine u vremenu t je
t
r r r
v − v0 = ∫ adt
0
r
Ako je ubrzanje stalno ( a = konst.) prirast brzine je
r r r
v − v0 = at Srednja kutna brzina materijalne točke koja se giba po
Koristeći ovaj izraz za brzinu dobivamo za pomak kružnici je
r
t
r t2 r Δϕ
r r r r r
r − r0 = ∫ ( v0 + at )dt = v0t + a ω=
2 Δt
0
Trenutna kutna brzina materijalne točke koja se giba po
Ovi izrazi na konkretnim primjerima izgledaju ovako: kružnici je
r
Za slobodni pad ( vr0 = 0; ar = gr = − g j ) imamo r
r
Δϕ dϕ
r
v = gt ω = lim =
Δt → 0 Δt dt

1
Srednja kutna akceleracija je Sila trenja klizanja je
r
r Δω Ftr = μ k FN
α=
Δt gdje je μ k - faktor trenja klizanja.
Trenutna kutna akceleracija je Impuls sile jednak je promjeni količine gibanja tijela na
r r r
r Δω dω d 2ϕ koje ta sila djeluje
α = lim = = 2
Δt → 0 Δt dt dt r t2 r r r r r
Veza između linearne (obodne) i kutne brzine je I = ∫ Fdt = p2 − p1 = m( v2 − v1 )
r r r
v = ω×r r
t1
r
Iznos ove brzine je gdje je p1 količina gibanja tijela u trenutku t1, a p2 u
v = ωr trenutku t2.
r
Smjer vektora ω određuje se pravilom desne ruke ili Ako je sila stalna možemo pisati
r r
pravilom desnog vijka. I = Ft
Radijalna (centripetalna) je akceleracija U zatvorenom (izoliranom) sustavu ukupna količina
r r v2 r r r gibanja se ne mijenja (zakon održanja količine gibanja)
ar = −rω 2 r0 = − r0 = ω × v n n
r r r r
pu = ∑ pi = ∑ mi vi = konst.
Iznos radijalne akceleracije je i =1 i =1
ar = ω 2 r Za sustav od dva tijela taj zakon glasi
r r r r
Tangencijalna akceleracija
r
jer r m1v1 + m2 v2 = m1v1' + m2 v'2
at = α × r Radijus-vektor centra mase sistema čestica definiran je
Iznos radijalne akceleracije je izrazom
at = α r n
r
Ukupna akceleracija jest vektorski zbroj tangencijalne i r ∑m r i i
rCM = i =1
radijalne akceleracije r r r n

a = at + ar ∑m
i =1
i

4 2
r ⎛ dv ⎞ v
a = at2 + ar2 = ⎜ ⎟ + 2
⎝ dt ⎠ r RAD I ENERGIJA
r
Za jednoliko gibanje po kružnici (α = 0 ) možemo pisati r r
ϕ2π
Ako stalna sila F djeluje na putu s , rad je jednak
ω= = = 2π f r r
t T W = F ⋅ s = Fs cos ϕ
r gdje je ϕ kut između smjera sile i smjera puta.
Za kruženje s konstantnom kutnom akceleracijom ( α =
konst.) vrijede izrazi: r r r Ako je sila promjenljiva i put nepravocrtan, rad se računa
ω = ω0 +α t integralom r
r r
r r αt2 W = ∫ F ⋅ ds = ∫ F cos ϕ ds
ϕ = ω0 t +
2 Ako se rad W obavi u vremenu t, srednja je snaga
W
P=
DINAMIKA t
r Trenutna je snaga
Količina gibanja tijela mase m i brzine
r r
v je: P=
dW r r
= Fv cos ϕ = F ⋅ v
p = mv dt
(II Newtonov zakon): Brzina promjene količine gibanja gdje je F cos ϕ projekcija sile na smjer gibanja, a v
proporcionalna je sili: brzina tijela.
r d ( mvr ) dpr Ako je sila stalna možemo pisati trenutnu snagu kao
F= = W
dt dt P=
Ako je masa konstantna: t
r
r dv r Kinetička energija tijela mase m i brzine v je
F=m = ma
dt mv 2
Ek =
(III Newtonov zakon): r 2
r
F12 = −F21 Gravitacijska potencijalna energija tijela mase m na visini
Težina tijela je sila kojom tijelo djeluje na horizontalnu h iznad Zemljine površine (h << Rz) je
podlogu ili na objesište r Ep = mgh
r gdje je g akceleracija sile teže. Potencijalna energija
G = mg
Granična sila statičkog trenja je opruge je
Ftr ,s = μs FN 1 2
Ep = kx
2
gdje je μs statički faktor trenja, a FN normalna
gdje je k konstanta opruge, a x pomak iz položaja
komponenta sile kojom tijelo djeluje na podlogu. ravnoteže (elongacija).

2
Rad konzervativne sile pri pomicanju tijela od položaja 1 4. šuplji valjak mase m, unutrašnjeg polumjera r1 i
do položaja 2 jednak je negativnoj razlici potencijalnih vanjskog polumjera r2 , s obzirom na uzdužnu os kroz
energija centar mase
W12 = −ΔEp = Ep (r1 ) − Ep (r2 ) r22 − r12
I =m
U zatvorenom (izoliranom) sistemu ukupna mehanička 2
energija je očuvana 5. kugla mase m i polumjera r s obzirom na os kroz
E = Ek + Ep = konst. centar mase
To je zakon o očuvanju mehaničke energije. 2mr 2
I=
Ako sistem nije zatvoren, promjena ukupne mehaničke 5
energije jednaka je radu vanjskih sila koje djeluju na 6. homogeni štap mase m i duljine l s obzirom na os
sistem koja je okomita na štap i prolazi kroz centar mase
E2 − E1 = ΔEp + ΔEk = W štapa
ml 2
I=
ROTACIJA KRUTOG TIJELA 12
Steinerov poučak glasi
Centripetalna (radijalna) sila koja djeluje na tijelo, koje I = ICM + md 2
se giba po putanji kružnice je a u njemu je ICM moment tromosti tijela mase m s
r mv 2 r r obzirom na os kroz centar mase, I moment tromosti tijela
Fcp = − r0 = −mω 2r
r s obzirom na os paralelnu s osi kroz centar mase i od nje
Iznos centripetalne sile je udaljenu za d.
4π mr Moment količine gibanja materijalne točke mase m koja
Fcp = mω 2 r = = 4π 2 f 2 mr r
T2 rotira obodnom brzinom v oko neke osi je
r r r r r r
Moment site F definira se izrazom L = r × p = r × mv
r r r r
M = r ×F gdje je r radijus vektor položaja materijalne točke s
r obzirom na os.
gdje je r vektor položaja hvatišta sile s obzirom na os
rotacije.

Moment količine gibanja krutog tijela koje rotira kutnom

r
brzinom ω oko nepomične osi koja je ujedno i os
simetrije je
r r
L = Iω
gdje je I moment tromosti tijela s obzirom na os rotacije.

Moment tromosti (inercije) tijela s obzirom na os rotacije

je Osnovna jednadžba rotacije krutog
r
tijela glasi:
r dL
I = ∫ r dm
2
M=
dt
gdje je r udaljenost elementa mase dm od osi rotacije. r r
Momenti tromosti nekih jednostavnih tijela: gdje su M i L momenti s obzirom na nepomičnu os oko
1. materijalna točka mase m na udaljenosti r od osi koje tijelo rotira.
rotacije Iz gornja dva izraza slijedi r
2 r d( Iω )
I = mr M=
dt
2. tanak prsten mase m i polumjera r s obzirom na os
Ako je I = konst., tada je
koja prolazi kroz središte prstena okomito na ravninu r r
M = Iα
prstena r
r dω
I = mr
2
gdje je α = kutna akceleracija.
dt
3. homogeni valjak (ploča, disk) mase m i polumjera r
Zakon održanja momenta količine gibanja: u zatvorenom
s obzirom na os koja prolazi kroz centar mase
je sistemu ukupan moment količine gibanja očuvan.
okomito na bazu valjka r r
Ako je M = 0 ⇒ L = konst.
mr 2
I=
2

3
Rad pri rotaciji je
ϑ
W = ∫ Mdϕ
0

a ako je M = konst., tada je Osim za materijalne točke ovaj izraz vrijedi i za kuglaste
W = Mϕ
r
mase čija je gustoća konstantna. Sila F12 je sila kojom
Snaga pri rotaciji krutog tijela jednaka je r
P = Mω masa m1 privlači masu m2, a F21 je sila kojom masa m2
gdje je M moment sile, a ω trenutna kutna brzina privlači masu m1.
rotacije. Ako je jedna masa Zemlja tada izraz za silu
Kinetička energija krutog tijela koje rotira kutnom r M mr
Fg = −G z2 r0
brzinom ω oko osi za koju je moment tromosti I iznosi r
1 2 Podijelimo li ovaj izraz s masom m dobivamo jakost
Ek ,r = Iω gravitacijskog polja, i na malim visinama ona predstavlja
2
akceleraciju sile teže. r
INERCIJALNE SILE r Fg M r
g= = −G 2z r0
m r
U neinercijalnom sustavu S' koji se giba ubrzano r r
r Rad vanjske sile F = −Fg potreban da se masa m2
akceleracijom a0 prema referentnom sustavu S
jednadžba gibanja glasi pomakne s udaljenosti r1 od mase m1 na udaljenost r2 je
r r r r2
r r 1 1
ma ' = F + Fin W = ∫ Fdr = −Gm1m2 ( − )
r r r2 r1
gdje je F vanjska sila, a Fin inercijalna sila. r1

r r Ako uzmemo da je r1 = ∞ (potencijalna energija u

Fin = −ma0
beskonačnosti je 0) i r2 = r dobivamo gravitacijsku
U slučaju kada sistem S' rotira kutnom brzinom ω u
odnosu na referentni sustav S, na materijalnu točku mase potencijalnu energiju dviju masa m1 i m2 čija je
m djeluje inercijalna centrifugalna sila međusobna udaljenost r
r r m1m2
Fcf = mω 2 r ' Ep = −G
r r
gdje je r ' vektor od ishodišta sustava S' do materijalne Na isti način dobivamo da je za mase na maloj visini od
točke. površine Zemlje gravitacijska potencijalna energija
Ep = mgh

MEHANIKA FLUIDA

Tlak je omjer sile i površine na koju ta sila djeluje

okomito
F
p=
S
Ukoliko sila nije jednaka u svim točkama površine
r možemo definirati tlak u određenoj točki
Ako se tijelo giba brzinom v ' s obzirom na rotirajući ΔF dF
sistem, na njega, uz centrifugalnu silu djeluje i p = lim =
Δx →0 Δx dx
Coriolisova sila Tlak u fluidu izazvan vanjskom silom (tzv. vanjski ili
r r r
FC = 2 mv '× ω hidraulički tlak) širi se u fluidu jednako na sve strane
(Pascaleov zakon).
GRAVITACIJA Na dubini h ispod površine tekućine tlak je.
p = pa + ρ gh
Između dvije materijalne točke masa m1 i m2 djeluje gdje je pa - atmosferski tlak, a ρ gh - hidrostatski tlak
privlačna gravitacijska sila koji je uzrokovan težinom tekućine.
r mm r r
F12 = −G 1 2 2 r0 = −F21 Atmosferski se tlak mijenja s nadmorskom visinom i
r opada po barometarskoj formuli koja za izotermnu
gdje je G univerzalna gravitacijska konstanta atmosferu glasi
r
G = 6,67·10-11 m3 kg-1 s-2, r0 jedinični vektor od tijela −
ρ0
gh
mase m1 prema tijelu mase m2. p = p0 e p0

gdje su p0 i ρ0 tlak i gustoća zraka na visini h = 0.

4
Obično se uzima p0 = 10l325 Pa, ρ0 = l,225 kg/m3 i T0 =
288 K (l 5°C). To naprezanje je
Arhimedov zakon kaže da je uzgon na tijelo uronjeno u F Δl
σ = t =E =EαΔT
fluid S l
Fu = ρ f gV gdje je Ft - sila termalnog naprezanja, a E - Youngov
gdje je ρf gustoća fluida, V volumen uronjenog tijela, a g modul elastičnosti.
Stanje plina je funkcija tlaka, volumena i temperature.
akceleracija sile teže. Njihova međuovisnost je definirana s tri plinska zakona.
Pri izotermnom procesu (T = konst.) vrijedi Boyle-
Za stacionarno strujanje idealnog nestlačivog fluida Mariotteov zakon
vrijede dvije jednadžbe: pV = konst.
Jednadžba kontinuiteta Pri izobarnom procesu (p = konst.) vrijedi Gay-Lussacov
q = Sv = konst.
zakon
i Bernoullijeva jednadžba V
ρ v2 = konst.
p + ρ gh + = konst. T
2 Relacija za toplinsko širenje plina je
gdje je ρ gustoća fluida, q protok, S presjek cijevi, V = V0 (1 + γ t )
v brzina i p tlak fluida u promatranoj točki, a h visina te gdje je V volumen plina na temperaturi t, V0 volumen
točke s obzirom na referentni nivo. 1 -1
plina pri 0 °C i γ = K toplinski koeficijent širenja
273
TOPLINA
plina.
Pri izohornom (V = konst.) procesu vrijedi Charlesov
Temperatura T je mjera za srednju kinetičku energiju
zakon
toplinskog gibanja molekula: što je kinetička energija p
toplinskog gibanja molekula veća, to je i temperatura = konst.
T
veća.
Relacija za promjenu tlaka plina pri promjeni
Veza između termodinamičke temperature T izražene u
temperature je
kelvinima i temperature t izražene u Celzijevim p = p0 (1 + β t )
stupnjevima je
T t u kojoj je p tlak plina pri temperature t, p0 tlak pri 0 °C, a
= 273, 15 + 1
K °C β= K -1 toplinski koeficijent promjene tlaka plina.
Čvrsta se tijela zagrijavanjem rastežu, a hlađenjem stežu. 273
Štap kojem možemo zanemariti debljinu širi se Jednadžba stanja idealnog plina je
zagrijavanjem po zakonu m
pV = nRT = RT
l = l0 ( 1 + αΔT ) M
Koeficijent linearnog rastezanja (širenja) α definira se u kojoj je m masa, n količina tvari M molna masa plina,
izrazom a R = 8,314 J/(Kmol)
l − l0 1 Δl plinska konstanta.
α= =
l0 ΔT l0 ΔT
Zbroj srednje kinetičke i potencijalne energije molekula
gdje je l0 duljina tijela (štapa) pri 0 °C, l duljina na
nekog tijela naziva se unutrašnjom energijom U.
temperaturi t.
Unutrašnja se energija sustava može promijeniti na dva
Volumno rastezanje čvrstih tijela računa se pomoću
načina: prijenosom topline i vanjskim radom.
relacije
Pri zagrijavanju i hlađenju primljena, odnosno predana
V = V0 ( 1 + 3αΔT )
količina topline je
gdje je V0 volumen tijela pri 0 °C, V volumen tijela na Q = cmΔT
temperaturi t. gdje je c specifični toplinski kapacitet, m masa tijela, a
Toplinsko širenje tekućina računa se pomoću relacije ΔT = T2 − T1 promjena temperature.
V =V0 ( 1+γΔT )
Specifični toplinski kapacitet c predstavlja količinu
gdje je V0 volumen tekućine pri 0 °C, V volumen topline potrebnu da se nekoj tvari mase 1 kg promijeni
tekućine na temperaturi t, a γ koeficijent toplinskog temperatura za 1 K. Zagrijavanjem pri stalnom volumenu
širenja sva se dovedena količina topline utroši za povećanje
V − V0 1 ΔV unutrašnje energije
γ= =
V0 ΔT V0 ΔT Q = ΔU = mcV ΔT ; V = konst.
Kad su krajevi nekog štapa ili šipke učvršćeni tako da se 1 ΔU
gdje je cV = specifični toplinski kapacitet pri
ne može mijenjati njihova dužina, a pritom su izloženi m ΔT
zagrijavanju temperature dolazi do mehaničkih stalnom volumenu. Dovođenjem topline pri stalnom tlaku
naprezanja koja mogu štap deformirati ili slomiti. tijelo se i grije i obavlja rad.

5
 Q > dU Toplinski tok prenesen zračenjem pojednostavljeno se
Specifični toplinski kapacitet cp tada se definira izrazom može računati uz pomoć izraza
1 ΔQ q = hr (T1 − T2 )
cp = ; p = konst.
m ΔT gdje hr koeficijent prijenosa topline zračenjem od jedne
Oba specifična toplinska kapaciteta (cV i cp) praktično su plohe temperature T1 prema drugoj temperature T2.
jednaka za tekućine i čvrsta tijela, a znatno se razlikuju
za plinove. TERMODINAMIKA
Možemo definirati i molarni toplinski koeficijent
1 ΔQ Prvi zakon termodinamike glasi:
C = Mc =
n ΔT Q = ΔU + W
Pri taljenju (očvršćivanju) temperatura tališta ostaje U infinitezimalnom obliku glasi
nepromijenjena sve dok se sva tvar ne rastali. đQ = dU − đW
Količina topline taljenja je gdje su dU promjena unutrašnje energije, đQ dovedena
Q = mLt (odvedena) toplina i đW obavljeni rad.
gdje je m masa tijela, a Lt, specifična (latentna) toplina Pri izohornom (V = konst.) procesu ne vrši se nikakav
taljenja. Jednaku količinu topline predaje tekućina pri rad.
očvršćivanju. dV = 0 te je i đW = 0.
Slično je i količina topline isparivanja, odnosno đQ = dU
kondenzacije Pri izobarnom (p = konst.) izvršeni je rad
Q = mLi V2

gdje je Li, specifična (latentna) toplina isparivanja W= ∫ pdV = p(V

V1
2 − V1 )
tekućine.
Kod izotermnog (T = konst.) procesa nema promjene
Fourierov zakon za vođenje (kondukciju) topline glasi
unutarnje energije, tako je đQ = đW, a izvršeni rad je
ΔT
Q = −λ St 2 V2
dV V
Δx W = ∫ pdV = nRT ∫ = nRT ln 2
gdje je Q količina topline koja u vremenu t prođe 1 V1
V V1
sredstvom, λ koeficijent toplinske vodljivosti materijala, Pošto za izotermni proces vrijedi Boyle-Mariotteov
ΔT = T2 − T1 razlika temperature između dvaju slojeva zakon pV = konst. izraz za rad možemo pisati i ovako
materijala međusobno udaljenih za Δx , a S presjek p1
W = nRT ln
vodiča. p2
Taj se zakon može napisati i pomoću toplinskog toka Pri adijabatskom procesu đQ = 0 pa je đW = - đQ.
Q Specifični toplinski kapaciteti pri stalnom volumenu i
Φ=
t stalnom tlaku nisu isti
i gustoće toplinskog toka 1 dU
cV = ; V = konst.
Φ m dT
q= 1 dQ
S cp = ; p = konst.
Prijenos topline konvekcijom računa se pomoću m dT
Newtonova zakona hlađenja Omjer cp i cV predstavlja adijabatski koeficijent χ.
q = hc (Tp − T f ) cp Cp
χ= =
gdje je Tp temperatura čvrste plohe uz koju struji fluid, Tf cV CV
temperatura fluida dalje od granične plohe, a hc Razlika molarnih toplinskih kapaciteta pri konstantnom
koeficijent konvekcije. tlaku i pri konstantnom volumenu je univerzalna plinska
Stefan-Boltzmannov zakon konstanta R.
Φ e = εσ ST 4 C p −C V = R
daje toplinski tok koji emitira površina tijela zagrijana na Veza tlaka, volumena i temperature kod adijabatskog
temperaturu T . procesa definirana je Poissonovim jednadžbama:
gdje je σ Stefan-Boltzmannova konstanta TV χ −1 = konst.
σ = 5,67·10-8 Wm-2K-1, a ε faktor emisije tijela definiran pV χ = konst.
omjer emitiranog toka tijela i toka crnog tijela iste T χ p 1− χ = konst.
površine pri istoj temperaturi.
Izvršeni rad kod adijabatskog procesa je
Ako je imamo dvije ravne, paralelne plohe čija je 2 2
dV nR
površina mnogo veća od njihova međusobnog razmaka W = ∫ pdV = nR ∫ T = (T2 − T1 )
toplinski tok će biti 1 1
V 1− χ
Φ e = εσ S(T14 − T24 ) Stupanj korisnosti kružnog procesa je
W Q1 − Q2 T1 − T2
gdje je T1 temperatura plohe s koje imamo zračenje, a T2 η= = =
temperatura plohe koja prima toplinu. Q1 Q1 T1

6
gdje je Q1 dovedena, a Q2 odvedena količina topline. Električno polje je aditivna veličina. Dakle, ima li više
naboja koji uzrokuju polje, rezultantno polje dobije se
ELEKTROMAGNETSKO MEĐUDJELOVANJE vektorskim zbrojem polja pojedinih naboja.
r n r
E = ∑ Ei
Električni naboj jedno je od osnovnih svojstava i =1
elementarnih čestica. Uzajamna potencijalna energija dvaju točkastih naboja q1
Najmanja količina električnog naboja, elementarni naboj, i q2 na udaljenosti r je
iznosi e = 1,6·10-19 C. 1 q1q2
Naboj električki nabijenog tijela može biti samo Ep =
4πε 0 r
pozitivan ili negativan mnogokratnik elementarnog Za veći broj nabijenih čestica potencijalna energija je
naboja zbroj potencijalnih energija svih parova čestica, pri čemu
q =± Ne
valja imati na umu da se potencijalna energija svakoga
gdje je N prirodan broj. pojedinog para računa samo jedanput.
Coulombov zakon opisuje električnu silu između dvaju
Potencijal točkastog naboja q na udaljenosti r od naboja
točkastih naboja q1 i q2, koji su međusobno udaljeni za r
r r je
1 q1q 2 r
F12 = r0 = −F21 1 q
4πε r 2 ϕ=
r 4πε 0 r
gdje je r0 jedinični vektor na spojnici naboja usmjeren u
ovom slučaju prema naboju 2, a ε električna Rad električne sile pri pomicanju dvaju naboja q1 i q2 s
permitivnost (dielektričnost) dielektrika u kojem se udaljenost r1 na udaljenost r2 jednak je negativnoj razlici
nalaze naboji. U vakuumu je potencijalnih energija:
ε 0 = 8, 854 ⋅10−12 C2 N -1m-2 W12 = −ΔE = Ep1 − Ep 2
a u dielektriku je Električni kapacitet vodiča s nabojem q i na potencijalu
ε = ε 0ε r ϕ jednak je
gdje je ε r relativna električna permitivnost sredstva. q
C=
ϕ
dok je kapacitet kondenzatora
q
C=
U
Pritom je q naboj na jednoj od ploča, a U = ϕ1 − ϕ 2 razlika
potencijala medu pločama kondenzatora.
Kapacitet pločastog kondenzatora je
r S
Sila F12 je sila koja djeluje na naboj q2, a dolazi od C = ε 0ε r
r d
međudjelovanja s nabojem q1, a sila F21 je sila koja gdje je S površina ploča, d razmak medu pločama, a ε r
djeluje na naboj q1, a dolazi od međudjelovanja s relativna električna permitivnost dielektrika kojim je
nabojem q2. Ukoliko imamo više naboja rezultantna sila ispunjen prostor između ploča.
na neki od naboja jednaka je zbroju svih međudjelovanja Niz od n paralelno spojenih kondenzatora možemo
tog naboja s ostalim nabojima zamijeniti kondenzatorom kapaciteta
r n r n
F1 = ∑ Fi1 C = ∑ Ci
i =1 i =1

Jakost električnog polja u nekoj

r
točki prostora je dok za serijski spoj vrijedi
r F 1 n
1
E= =∑
q' C i =1 C i
r
gdje je F električna sila koja djeluje na naboj q' kad se Energija uskladištena u nabijenom kondenzatoru
on nalazi u toj točki. kapaciteta C s nabojem q i naponom U jest
Jakost električnog polja točkastog naboja q na udaljenosti CU 2 q 2 qU
W= = =
r od naboja je 2 2C 2
r 1 q r
E= r0
4πε 0 r 2 Električna struja je usmjereni tok nosilaca naboja s
Za homogeno električno polje jakost polja je jednog mjesta na drugo kroz određeni presjek vodiča.
ϕ A − ϕB U Nosioci naboja u metalima jesu slobodni elektroni, u
E= = tekućinama i plinovima to su pozitivni i negativni ioni.
d d
gdje je d razmak ekvipotencijalnih ploha kojih su Jakost električne struje definira se izrazom
Δq dq
potencijali ϕ A i ϕB . I = lim =
Δt →0 Δt dt

7
gdje je ∆q količina naboja koji prođe presjekom vodiča u Rad i snaga utrošeni na omskom otporu R su
vremenu ∆t. U2 U2
W = I 2 Rt = t P = I 2R =
U metalnim vodičima jakost struje proporcionalna je R R
naponu.
To izražava Ohmov zakon Biot-savartov zakon glasi: Doprinos magnetskoj indukciji
U
r
I= koji dolazi od elementa vodiča d l kojim prolazi struja I
R
jednak je
Otpor vodiča u obliku žice duljine l, presjeka S, r
r μ Idl × rr0
izrađenoga od materijala otpornosti ρ je dB = 0
l 4π r 2
R=ρ r
S gdje je r radijus-vektor od elementa vodiča do točke u
r r rr
Ohmov zakon za zatvoreni strujni krug u kojemu se kojoj računamo dB , r0 = jedinični vektor, I jakost
nalazi izvor elektromotorne sile E i unutarnjeg otpora Ru r
r
te vanjski otpor R je struje, dl vektor čiji je iznos jednak duljini elementa
I = E /(R+Ru) vodiča dl, a smjer mu je u smjeru struje, i μ
gdje je I jakost struje u tom krugu. permeabilnost sredstva u kojemu se vodič nalazi.

Napon među stezaljkama izvora priključenoga u krugu Magnetska indukcija na udaljenosti a od ravnog vodiča
struje smanji se zbog pada napona na unutarnjem otporu kojim teče struja jakosti I je
izvora i iznosi μI
B=
U = E -IRu 2π a
Za složenije strujne krugove vrijede dva Kirchhoffova Struja jakosti I koja teče kružnim zavojem polumjera R,
pravila. Prvo Kirchhoffovo pravilo kaže: Algebarski uzrokuje u središtu zavoja magnetsku indukciju
zbroj jakosti struja u nekom čvorištu jednak je nuli μI
B=
n 2R
∑I
i =1
i =0 Magnetska indukcija unutar zavojnice jest
NI
Pritom struje koje ulaze u čvorište računamo B=μ
l
pozitivnima, a koje izlaze negativnima.
gdje je N broj zavoja, l dužina zavojnice i I jakost struje
Drugo Kirchhoffovo pravilo kaže da je u svakoj
kroz zavojnicu.
zatvorenoj petlji zbroj svih elektromotornih sila jednak r r
zbroju svih padova napona na otporima Sila F na naboj q, koji se giba brzinom v u
r
n m
magnetskom polju indukcije B , je
∑ I R =∑ E
i =1
i i
i =1
i
r r r
F = qv × B
Ukupni (ekvivalentni) otpor serijski spojenih vodiča F = qvB sin α
jednak je r
n
gdje je α kut između smjera gibanja ( v ) i smjera vektora
R = R1 + R2 + R3 + L + Rn = ∑ Ri
r
B . Jedinica za magnetsku indukciju je tesla (T).
i =1 r
a za paralelni spoj vodiča vrijedi Na element vodiča d l kojim teče struja jakosti I
1 n
1
r
=∑ magnetsko polje indukcije B djeluje silom
r
R i =1 Ri r r
dF = Ids × B
Rad električne struje za vrijeme t u dijelu strujnoga kruga Ako je polje homogeno, tada je sila na ravni vodič dužine
određen je izrazom l
W = UIt rr r
F = Il × B
gdje je U napon medu krajevima promatranoga dijela
F = BIl sin α
kruga struje, a I jakost struje.
gdje je α kut između smjera kojim teče struja kroz vodič
Snaga električne struje je r
P = UI i smjera vektora B .

8
Sila kojom dva ravna paralelna vodiča djeluju jedan na Zbroj kinetičke i potencijalne energije pri harmonijskom
drugi je titranju je konstantan
I1I 2 Eu = Ep + Ek = konst.
F = μ 0 μr l
2π r Matematičko njihalo se sastoji od niti zanemarive mase
gdje su I1 i I2 jakosti struja u vodičima, r njihova na kojoj je obješeno tijelo koje se može aproksimirati
međusobna udaljenost, l dužina vodiča, materijalnom točkom. Ako je kut otklona mali period
μ0 = 4π ⋅ 10−7 TmA −1 apsolutna permeabilnost vakuuma, a titranja matematičkog njihala je
μr relativna permeabilnost sredstva. Ako su struje istoga l
T = 2π
smjera, sila je privlačna, u suprotnom je odbojna. g
Faradayev zakon indukcije: inducirana elektromotorna gdje je l duljina niti, a g gravitacijska akceleracija.
sila u zavoju jednaka je brzini promjene magnetskog toka
kroz zavoj VALOVI
dΦ
Ei =−
dt Val predstavlja širenje poremećaja kroz neko sredstvo u
Giba li se vodič dužine l brzinom v u homogenome prostoru.
magnetskom polju indukcije B, inducirana Imamo dvije vrste valova: longitudinalne i transverzalne.
elektromotorna sila je Longitudinalni val je val kod kojeg čestice titraju u
E i = Blv sin α smjeru prostiranja vala.
r r Brzina prostiranja longitudinalnog vala u čvrstom
gdje je α kut između v i B .
sredstvu je
HARMONIJSKO TITRANJE E
c=
ρ
Harmonijsko titranje nastaje pod utjecajem elastične sile gdje je ρ gustoća sredstva kroz koji se prostire val, a E
F = − kx Youngov modul elastičnosti.
gdje je k konstanta oscilatora, a x pomak od položaja ΔF S l ΔF
E= =
ravnoteže. Δl l S Δl
k = ω 2m gdje je ∆F/S promjena naprezanja, a ∆l/l linearna
gdje je ω kružna frekvencija oscilatora, m masa tijela. deformacija.
Ako u jednadžbu gibanja uvrstimo za silu elastičnu silu Transverzalni val je val kod kojeg čestice titraju okomito
dobivamo ovu jednadžbu na smjer prostiranja vala.
d2x Uzmimo val na žici kao primjer transverzalnog vala.
m = − kx
dt 2 Brzina prostiranja transverzalnog vala je
tj. Fz
d2x c=
+ ω 2x = 0 μ
dt 2 gdje je Fz sila zatezanja žice, a μ masa po jedinici
Rješenje ove jednadžbe je sinusnog ili kosinusnog oblika
duljine žice.
x = A sin (ωt + ϕ0 )
Intenzitet zvuka je određen relacijom
gdje je x udaljenost od položaja ravnoteže u trenutku t, A 1
amplituda, ϕ0 početni fazni pomak i ω kružna I= ρ A2ω 2c
2
frekvencija. ili
Deriviranjem ovog izraza dobivamo izraz za brzinu tijela ( Δp0 )
2

koje harmonijski titra I=

2ρc
v = Aω cos(ωt + ϕ0 )
gdje je ρ srednja gustoća plina, A amplituda titranja
Deriviranjem izraza za brzinu dobivamo izraz za
čestica, ω kružna frekvencija titranja, Δp0 amplituda
ubrzanje tijela koje harmonijski titra
a = −ω 2 A sin(ωt + ϕ0 ) = −ω 2 x promjene tlaka u sredstvu kojim se širi zvuk.
Nivo jačine zvuka određuje se relacijom
Period harmonijskog titranja je
I
m L = 10 log
T = 2π I0
k
gdje I intenzitet zvuka čiji se nivo određuje, I0 referentni
Potencijalna energija tijela koje harmonijski titra
2 intenzitet koji iznosi 10-12 W/m2.
kx
Ep = Ukoliko se izvor vala i prijemnik relativno gibaju dolazi
2 do promjene frekvencije koju registrira prijemnik u
Kinetička energija tijela koje harmonijski titra odnosu na frekvenciju koju šalje izvor. Tu pojavu
mv 2 nazivamo Dopplerov efekt.
Ek =
2

9
Ako se izvor vala kreće brzinom v, a prijemnik brzinom
v1, te ako se oni međusobno približavaju prijemnik će
registrirati ovu frekvenciju
c + v1
ν ' =ν ; (ν ' > ν )
c−v
Ako izvor vala i prijemnik međusobno udaljavaju
prijemnik će registrirati ovu frekvenciju
c − v1
ν ' =ν ; (ν ' < ν )
c+v
Ako val prelazi iz jednog sredstva u drugo dolazi do
njegovog prelamanja koje izražavamo zakonom
prelamanja
sin α c1 Ako na tanku ploču padnu svjetlosne zrake, tada se oni
=
sin β c 2 djelomično odbijaju na graničnim površinama, a
gdje su c1 i c2 brzine vala kroz prvo i drugo sredstvo, α i djelomično prolaze kroz njih. Na ovaj način se
β upadni kut i kut loma. omogućava formiranje koherentnih zraka koje imaju
Uvodeći indeks loma n, koji predstavlja odnos brzine uvjet za interferenciju. Razlika optičkih putova zraka
vala u vakuumu i određenom sredstvu koje se odbijaju od gornje površine i zraka koje se
c0 odbijaju od donje površine dana je izrazom
n=
c
možemo zakon prelamanja pisati u obliku δ = 2nd cos β
sin α n2
=
sin β n1
Ukoliko imamo više koherentnih izvora valova dolazi do
interferencije valova.
Razlika optičkih putova dva vala za vakuum je
δ = Δ = r1 − r2
Razlika optičkih putova dva vala za neko sredstvo
indeksa loma n je
δ = nΔ = n ( r1 − r2 )
Interferencija dva vala bit će konstruktivna pod uvjetom
δ = kλ
Interferencija dva vala bit će destruktivna pod uvjetom
λ
δ = ( 2 k + 1)
2
gdje je k = 0,1,2,…, a λ valna duljina.
Uvjet za formiranje k-tog maksimuma na prepreci
udaljenoj za D od malog otvora veličine d je
d sin α = kλ
Optička rešetka je niz od N pravilno razmaknutih
pukotina. Uvjet za formiranje k-tog difrakcijskog
maksimuma je
c sin α = kλ
gdje je c konstanta optičke rešetke, k = 0,1,2,…

10