TOPLINSKA OBRADA

TOPLINSKA OBRADA ALATNIH ČELIKA

Prof. dr. sc. Ivica Kladarić

 Klasifikacija alata i alatnih čelika
"Alat je svako ono sredstvo, kojim čovjek olakšava ili omogućava izvršenje željene radnje
bilo neposredno, snagom ruke, bilo posredno, snagom stroja".

ALAT

hladni rad topli rad

r≤200oC r>200oC

Brzorezni čelici
rezanje deformiranje mjerenje kalupi rezanje
kalibri ukovnji noževi
odvajanjem bez odvajanja granične kokile glodala
metala nemetala pločice tlačni lijev svrdla
čestica čestica ekstruzija
kutnici upuštala
noževi škare Kalupi za: Kalupi za: prešanje
glodala sjekači savijanje mikrometri
injekcijsko pomična
svrdla štance duboko prešanje
turpije vučenje neposredno
mjerila Alatni čelici za topli rad
razvrtala tlačno prešanje
pile isprešavanje ekstrudiranje Najvažniji zahtjevi:
provlačenje vakuumiranje postojanost na:
- popuštanje
- trošenje
Alatni čelici za hladni rad - udarce pri povišenim
Najvažniji zahtjevi:
postojanost na: - toplinski umor temperaturama
- trošenje - koroziju
- udarce pri 20 – 200 C
o (posebno
- koroziju visokotemperaturnu)
Posebnosti toplinske obrade alatnih čelika
Da bi se proizveo kvalitetan alat, treba, osim pravilnog izbora materijala za alat, uzeti u
obzir i njegovu toplinsku obradu.

Budući da se od alata traži maksimalna trajnost uz minimalno održavanje, treba

već u fazi njegova konstruiranja obratiti pažnju na:

Oblikovanje alata
- paziti na veličinu presjeka
- izbjegavati oštre rubove
- izbjegavati ureze
- izjednačiti dijelove masa i sl.
Izbor alatnog čelika na osnovi
- zahtijevanih svojstava u eksploataciji
- zahtjeva tolerancija
- karakteristike sirovog materijala
- raspoložive opreme za toplinsku obradbu
- ponašanja čelika pri toplinskoj obradi
Postupku toplinske obrade
Poznavajući zahtjeve na alat, mora se definirati kojim će se toplinskim obradama
postići odgovarajuća struktura, a time i tražena svojstva.
Postupci toplinske obrade alatnih čelika
Osnovni principi toplinske obrade alatnih čelika ne razlikuju se od onih za konstrukcijske,
no realizacija toplinske obrade alata traži katkada nešto različitu tehniku i mnogo pažnje.

Razlozi za ovo leže u dvije činjenice:

imaju relativno visok sadržaj ugljika

većinom su nadeutektoidni i legirani

nastaju teškoće !

visoka temperaturu austenitizacije

slaba toplinsku vodljivost

uzrokuju !

 kemijske promjene površine alata

(razugljičenje, oksidacija)
Postupci toplinske obrade alatnih čelika
Postupci toplinske obradbe alatnih čelika su oni uobičajeni za sve čelike:
žarenja
- za redukciju zaostalih naprezanja
- sferoidizacijsko
- eventualno i normalizacijsko
kaljenje
popuštanje
postupci površinskog kaljenja
- plameno kaljenje
- indukcijsko kaljenje
- kaljenje laserom
- kaljenje elektronskim snopom
- impulsno kaljenje
termokemijski postupci
- cementiranje (C)
- karbonitriranje(C+N)
- nitriranje (N)
- nitrokarburiranje (N+C)
- boriranje (B)
- difuzija metalnih elemenata (Cr, V, Cr+V, Al, Ti itd.)
toplinski postupci prevlačenja površine
- CVD postupci
- PVD postupci
Postupci žarenja alatnih čelika
Žarenje za redukciju zaostalih naprezanja
Prema DIN-u 17014 definicija toga žarenja glasi:
"Žarenje za redukciju napetosti je žarenje pri dovoljno visokoj temperaturi (ispod A1) sa
sporim hlađenjem u cilju redukcije zaostalih naprezanja, a da se pri tom ostala svojstva ne
promijene bitno".
Temperatura žarenja ž je manja od A1 kako ne bi
nastupila fazna pretvorba i strukturne napetosti.

U praksi žarenje se najčešće izvodi u trajanju od

2 do 4 h. Produljenje žarenja ne donosi bitno
povišenje udjela ukinutih zaostalih naprezanja.

Ovo žarenje provodi se na alatnim čelicima:

Postupak žarenja za
redukciju zaostalih naprezanja
- poslije grube strojne obradbe,
- ponekad poslije poboljšanja,
- nakon normalizacijskog žarenja,
- prije nitriranja (kada predmet nije bio prethodno
toplinski obrađen).
 Postupci žarenja alatnih čelika
Sferoidizacijsko žarenje (meko žarenje)
Sferoidizacijskom žarenju je svrha prevođenja lamelarnog ili mrežastog karbida u kuglasti oblik.
Ono se provodi duljim držanjem proizvoda oko temperature A1 ili osciliranjem oko te
temperature te vrlo sporog ohlađivanja (u peći).
Ako se izabere SŽ < A1, bit će
efikasno sferoidizirani Kid, ali
nedovoljno efikasno K".
Ako se želi sferoidizirati i neki
udio K’’, potrebno je izabrat SŽ
malo iznad A1.
Trajanje držanja pri SŽ obično
iznosi 4 do 10 h ovisno o
debljini karbidne lamele.

Postupak sferoidizacijskog žarenja Ovakvo žarenje primjenjuje se za podeutektoidne

Ovim žarenjem se :
- snižavaju svojstva čvrstoće i tvrdoće, a
povisuju žilavost i istezljivost,
- olakšava rezanje,
- povećava obradljivost deformiranjem
u hladnom stanju.
čelike, kao npr:
- nelegirane ugljične alatne čelike s manje od 0,8%C
- niskolegirane alatne čelike za hladni rad
45WCrV7, 60WCrV7 (Č6443, Č6444)
- niskolegirane alatne čelike za topli rad
(55NiCrMoV6, 56NiCrMoV7 (Č5741, Č5742)
Postupci žarenja alatnih čelika
Normalizacijsko žarenje
Normalizacija je postupak ugrijavanje podeutektoidnih čelika na temperaturu malo iznad A3, a
nadeutektoidnih malo iznad A1, te ohlađivanja u mirnoj atmosferi (na zraku).
Normalizacija daje jednoliko i sitno perlitno-feritno, odnosno perlitno-cementitno zrno.

Ugrijavanjem perlita na neku temperaturu malo

iznad A1 on prelazi u austenit relativno niske
slobodne energije (E), tj. u sitnozrnati austenit.

Umjerenim ohlađivanjem dolazi do reakcije A → P

s tim da će sada i perlitno zrno biti sitno, kao što je
bilo austenitno zrno.

Fizikalno se usitnjenje zrna normalizacijom

tumači dvostrukom transformacijom →  i
 → . Utjecaj temperature ugrijavanja na slobodnu
energiju strukturnih faza eutektoidnog čelika

Ovim žarenjem se otklanja: - nepoželjna sekundarna struktura nadeutektoidnih čelika i

- grubozrnatost.
Postupci žarenja alatnih čelika
Normalizacijsko žarenje
Temperatura ugrijavanja je:
Za podeutktoidnih čelika do n=A3 + (30 ... 70) oC,
Za nadeutktoidnih čelika do n=A1 + (50 ... 70) oC,
Držanje pri n ovisi o čeliku i za nelegirane i niskolegirane je kraće, a za nadeutektoidne
i legirane dulje.
Posebni postupci:
 Normalizacija nadeutktoidnih čelika za otapanje karbidne mreže
n=Acm+ (10...20) oC, (uz hlađenje u ulju)

 “Izotermička” normalizacija u slučaju

visokolegiranih alatnih čelika.

Izborom temperature izotermičkog držanja

regulira se udio ferita, odnosno sekundarnih
karbida i perlita.

Normalizacija se izvodi kod proizvođača

alatnog čelika. Čelik se isporučuje u
normaliziranom ili u meko žarenom stanju.

Izotermička normalizacija
 Postupci kaljenja alatnih čelika
Ugrijavanje
Ugrijavanje na temperaturu austenitizacije prvi je korak u postupku kaljenja čelika.
S obzirom na mogućnost postojanja zaostalih naprezanja u čeliku, te na nastanak novih
(toplinskih) naprezanja alatne čelike treba:
postupno i sporo grijati ili
nekoliko puta predgrijavati.
Alatne čelike treba predgrijavati prema sljedećim pravilima:
I. predgrijavanje na 400...500 ºC za sve vrste alatnih čelika,
II. predgrijavanje na 860...880 ºC za visokolegirane alatne čelike kod kojih je a=960...1150ºC,
III. predgrijavanje još i na 1050 ºC za brzorezne čelike s a>1200 ºC.
Osnovni cilj predgrijavanja alatnih čelika je izbjegavanje visokih temperaturnih razlika između
površine i jezgre alata („toplinski udar”) što može uzrokovati pukotine u jezgri alata.
Trajanje grijanja zavisit će od vrste čelika, njegovih dimenzija i upotrijebljenog načina ugrijavanja.
Predgrijavanje se izvodi u pećima ili u solnim kupkama.
pri nižim temperaturama može se izvesti bez zaštite, a
pri višim temperaturama (iznad 700...800 oC) počinje opasnost razugljičenja (ili
pougljičenja) i oksidacije zbog čega je predgrijavanje alata potrebno izvesti uz
odgovarajuću zaštitu (prikladna zaštitna atmosfera, solna kupka, obrada u vakuumu i sl.).
Postupci kaljenja alatnih čelika
Transformacije pri ugrijavanje
Izbor temperature austenitizacije za slučaj sporog ugrijavanja:
 Za ugljične nelegirane čelike može se upotrijebiti Fe-Fe3C dijagram, a za legirane čelike
pseudobinarni Fe-Fe3C dijagram, prema sljedećim pravilima:
• za podeutktoide čelike
a=A3 + (30 ... 70) oC,
• za nadeutktoidne čelike
a=A1 + (50 ... 70) oC,

 za visokolegirane čelike
primjenjuje se tzv. "kriterij 0,6 %C".

Optimalne temperature austenitizacije u Fe-Fe3C i

pseudobinarnom Fe-Fe3C-Mn dijagramu (za 2 %Mn).

Čelik se ugrijava na onu temperaturu koja

osigurava barem 0,5...0,6 %C otopljeno u
austenitu.

Određivanje a u pseudobinarnom Fe-Fe3C

dijagramu za čelik X210Cr12 (Č4150)
Postupci kaljenja alatnih čelika
Transformacije pri ugrijavanje
Informaciju o a za slučaj brzog ugrijavanja (indukcijsko, impulsno, u solnim kupkama i sl.)
daju TTS (Time-Temperature-Solution) dijagrami otapanja.
Za slučaj sve bržeg ugrijavanja mijenja se redoslijed
otapanja konstituenata u odnosu na redoslijed u Fe-
Fe3C dijagramu, koji vrijedi za vrlo sporo ugrijavanje.
Čelik u polaznom stanju općenito sadrži faze ferit (id) i
karbid (Fe3Cid, Fe3C’’ i ponekad Fe3Ce).
Kod vrlo sporog grijanja pri temp. A1 raspada se P →
A. U području između temp. A1 i A3 egzistiraju (A + F).
Daljnjim grijanjem do A3 ferit F se postepeno
transformira u A, pa iznad A3 egzistira samo A.

Za slučaj brzog grijanja ne vrijedi više dijagram Fe-

TTS dijagram za kontinuirano Fe3C nego dijagram TTS i slijedi:
ugrijavanje čelika s 0,7%C
rastom brzine grijanja povisuju se pretvorbene temp.
Austenitizacijom se teži struktura: karbidi se otapaju posljednji, a ne prvi kao kod
sporog grijanja.
A - za podeutektoidne čelike
A+K’’ - za nadeutektoidne čelike
A + K" + Ke - za podeutektične čelike
Postupci kaljenja alatnih čelika
Transformacije pri gašenju
Polazna struktura nadeutektoidnih čelika (velika većina alatnih čelika) sastoji se od A + K", a
podeutektičkih od A + K" + Ke.

Neotopljeni karbidi sprečavali su rasta austenitnog zrna, a pri gašenju postaju klice
kristalizacije pri reakciji A→M.

Nastanak martenzita (A→ M) prati se u kontinuiranom dijagramu TTT.

Martenzit se stvara između Ms i Mf (za slučaj vg  vkg).
Sadržaj ugljika i legirajućih elemenata (Le) u
martenzitu jednak je onom u austenitu, a o sadržaju
C u martenzitu ovisi tvrdoća kaljenja (BURNS-ov
dijagram).

Kako povišeni %C u A (> 0,6%), a pogotovo % Le

snižava temp. Ms i Mf, to će se kaljena struktura
alatnog čelika općenito sastojati od:

M+Az+ K" (+ Ke)

Posebnu pažnju zaslužuje faza AZ (zaostali austenit).

Kontinuirani TTT dijagram
Postupci kaljenja alatnih čelika
Transformacije pri gašenju
Kod alata koji će raditi pri povišenim temperaturama, kao i kod izrazito titrajno napregnutih
alata, AZ je nepoželjan i treba ga eliminirati.
Eliminacija Az:
1. dovoljno visokim popuštanjem
- srednjetemperaturno popuštanje: Az→B (opasnost od “krhkosti 300oC”)
- visokotemperaturno popuštanje: Az→KP+M’’ (sekundarno otvrdnuće)
(za visokolegirane alatne čelike za topli rad i brzorezne čelike)
2. dubokim hlađenjem ispod Mf (Az→M) (za nelegirane i niskoleg. alatne čelike)
→ treba izbjeći stabilizaciju austenita!

Ako se želi što niži udio AZ u kaljenoj strukturi čelik treba:

austenitizirati pri donjoj dopuštenoj temperaturi austenitizacije i
gasiti: - najintenzivnije dopušteno ili
- nakon martemperinga što brže (ulje, voda) na najnižu moguću
temperaturu sredstva za gašenje.

Utjecaj hlađenja na udio zaostalog austenita

čelika 100Cr6 (Č4145)
Postupci kaljenja alatnih čelika
Tehnike gašenja
Ohlađivanje čelika iz A treba izvesti takvom intenzivnošću da se postigne M struktura.
Ohlađivanje se može izvesti u različitim sredstvima kao što su:
voda, ulje, emulzije, otopine polimera, solna kupka, zrak, različiti plinovi i dr.
Izbor sredstva za gašenje izvest će se na osnovi dijagrama TTT zadanog čelika.

Najvažnija veličina u tom pogledu je ti,min (minimalno

trajanje inkubacije pothlađenog austenita)

Ugljični čelici imaju male vrijednosti ti,min pa

ih treba hladiti visokom intenzivnošću gašenja
i ti, min. (npr. vodom).

Nasuprot njima, visokolegirani čelici imaju

visoke iznose ti,min pa ih je dovoljno hladiti
blažim sredstvom (npr. uljem ili zrakom).
Postupci kaljenja alatnih čelika
Tehnike gašenja
Zbog sniženja deformacija, zaostalih naprezanja, te smanjenja rizika loma alata, danas u
praksi, osim kontinuiranog gašenja, postoji nekoliko različitih tehnika gašenja i to:
Kaljenje u toploj kupki
Kontinuirano gašenje izvodi se tako da se
izvodi se tako da se austenitizirani čelik
austenitizirani čelik uranja u ohlađuje u rastaljenoj solnoj
vodu ili ulje i ohlađuje do koja je ugrijana na neku
temperature sredstva za temperaturu iznad Ms.
gašenje. Primjenljivo je za Trajanje držanja u toj kupki
ugljične čelike, ali donosi je ograničeno početkom
rizik velikih deformacija i pretvorbe (ne smije
opasnosti napuknuća alata. nastupiti izotermička
pretvorba npr. bainit).
Slomljeno gašenje izvodi se Primjenjuje se za legirane i
tako da se čelik najprije hladi visokolegirane čelike kaljive
u oštrijem sredstvu (npr. u u ulju i brzorezne čelike.
vodi), a kod neke Izotermičko
temperature prebaci se u poboljšavanje
drugo sredstvo blaže primjenjuje se u slučaju
intenzivnosti ohlađivanja kad se želi postići
(npr. u ulje). Ovim načinom
struktura bainita, a ne
snižavaju se toplinska
naprezanja i deformacije.
martenzita.
Postupci kaljenja alatnih čelika
Tehnike gašenja
Kaljenje na niskim temperaturama - ovim
postupkom postiže se odgovarajuće povećanje
tvrdoće i bolja stabilizacija strukture, smanjuju
se unutarnje strukturne napetosti i umanjuje
sklonost ka spontanoj promjeni specifičnog
volumena tijekom vremena (tzv. starenje).

Dubokim hlađenjem ispod temperature završetka martenzitne pretvorbe (Mf = -80 °C...-130°C)
uobičajeno u tekućem (ukapljenom) dušiku pri vrlo niskim temperaturama (sve do -196 °C) i u
trajanjima od nekoliko desetaka sati povećava se količina martenzita u strukturi, što dovodi,
prije svega, do povećanja tvrdoće i stabilizacije dimenzija.

17
Postupci kaljenja alatnih čelika
Popuštanje
Alatni čelik u gašenom (kaljenom) stanju je vrlo tvrd i krhak te pun zaostalih naprezanja.
Zbog toga se mora odmah nakon gašenja popuštati, tj. ugrijavati na neku temperaturu
popuštanja između 20 °C i temperature A1, držati na toj temperaturi (nakon progrijanja)
obično 1 do 2 sata te ohladiti, a sve u cilju:
 snižena krhkosti (povišenja žilavosti),
 sniženja zaostalih naprezanja
 postizanja dimenzijske postojanosti alata (pretvorbom zaostalog
austenita u martenzit i karbide popuštanja)
 sniženje tvrdoće (nepoželjno, ali neizbježno).

Ugrijavanjem kaljenog čelika omogućava se veća pokretljivost (difuzija) atoma i to pri nižim
temperaturama samo atoma C, a pri višim i atoma Fe i Le, pa se prisilno stanje ublažava.
Postupci kaljenja alatnih čelika
Procesi pri popuštanju čelika prate se kroz tzv. "stadije popuštanja“, a oni ovise o vrsti i
strukturnom stanju čelika nakon gašenja.
Stadiji popuštanja ovise o brzini ugrijavanja, temperaturi i trajanju popuštanja.
Na procese popuštanja uz martenzit djeluje i zaostali austenit, a znatno manje perlit i bainit,
dok su nerastvoreni karbidi K ’’ i Ke potpuno neaktivni.
Stadiji popuštanje kaljenog alatnog čelika sa strukturom 100% martenzita
I. Stadij popuštanja (od 70 do 200oC uz tp=1h)
 C difundira iz M i spaja se u tzv. prijelazni -karbid Fe2,4C.
Na kraju I. stadija čelik sa 100 % M sastoji se od: MX%C→M0,25%C+Fe2,4C
Na zbivanja u I. stadiju popuštanja utječe samo C, dok Le ne utječu i zbog toga su zbivanja
u I. stadiju za sve vrste čelika jednakog %C u martenzitu potpuno jednaka.
Kao posljedica sniženja omjera c/a u I. stadiju dolazi do kontrakcije volumena.
III. Stadij popuštanja: grijanjem na p>200oC (uz tp=1h) -karbid se rastvara u Fe masi
i na granicama M zrna počinje se stvarati Fe3C.
 Pri p=260…320oC Fe3C na granicama zrna stvara tanki kontinuirani film, gubi se
koherencija između zna i čelik postaje krhak (tzv. “krhkost 300oC”).
 Popuštanje na p>320 oC dolazi do koaguliranja Fe3C (tj. do nestanka filma), daljnjeg
osiromašenja M na C i na kraju (p=A1) nastaje M0%C (tj. F)+P.
Rezultat popuštanja u III. stadiju je opći pad tvrdoće i opća kontrakcija volumena (budući se i
dalje sniženja c/a). Zbog opasnosti od pada žilavosti ne treba popuštati pri p=260…320oC .
Postupci kaljenja alatnih čelika
Stadiji popuštanje kaljenog alatnog čelika sa strukturom 100% martenzita
Shematski prikaz slijeda strukturnih promjena i promjena tvrdoće u I. i III. stadiju popuštanja
u ovisnosti o temperaturi popuštanja (uz tp=1h).
I. stadij III. stadij
udio strukturnih pretvorbi, %

100 primarni
% visokougljični
martenzit (αc)
0 krhkost 300oC
100 ε- karbidi
% i M s 0,25% C
(αc0,25%C+Fe2,4C)
0
100
cementit i sve
% više osiromašeni M
(granični slučaj: Fe3C+F)
0
HRC 70 170 200 260 320 p,oC
70

60

50

40
70 170 200 320 p,oC
Postupci kaljenja alatnih čelika
Stadiji popuštanje kaljenog alatnog čelika sa strukturom martenzita,
eventualno karbida te manje ili više zaostalog austenita (Az,1 … 30%)
II. Stadij popuštanja: kod nelegiranih i niskolegiranih kaljenih čelika pri p od 180 do 320oC
odvija se reakcija Az → B’’ (odvija se paralelno s reakcijama I. i III. stadija).
Kod praktičnog popuštanja pretvorit će se samo dio AZ jer se zbog "krhkosti 300 ºC" ne
smije popuštati pri p=260...320 ºC.
 Nelegirani i niskolegirani čelici, popušteni pri p=200 ºC uz tp=1h,
imati će općenito strukturu popuštanja: M0,25%C+Fe2,4C+AZ+B’’ (+K)
IV. Stadij popuštanja
Kod viskolegiranih i brzoreznih čelika u strukturi je znatan udio AZ (15-30%).
Taj visokolegirani AZ neće reagirati u II. stadiju popuštanja jer je suviše legiran i zato trom,
nego će njegova pretvorba početi u IV. stadiju popuštanja (p=480...580 ºC, uz tp=1h).
Pri p 480…580oC odvija se reakcija; stvaranja karbida popuštanja (KP) i osiromašenje AZ na
C i Le (tzv. kondicioniranje). Time se povisuje Ms zaostalog austenita pa će se on u fazi
hlađenja s p transformirati u M’’.
Ove pojave (AZ  KP +M’’) uzrokuju povišenje tvrdoće i otpornosti na popuštanje.
Stadiji popuštanja teku :  kod nelegiranih i niskolegiranih čelika: I. → II. → III.
 kod visokolegiranih čelika: I. → III. → IV.
s tim da se pojedini stadiji međusobno dijelom preklapaju.
 Postupci kaljenja alatnih čelika
Krivulje popuštanje
Snimljene krivulje popuštanja HXp=f(p) prikazuju se u dijagramu popuštanja (obavezno
naznačiti trajanje popuštanja tp).

Oblik krivulje popuštanja ovisit će o vrsti čelika (%C i %Le), visini temperature austenitizacije
i intenzivnosti gašenja. Krivulje popuštanja mogu se svrstati u četiri skupine:

Osnovne krivulje popuštanja različitih skupina čelika

ZAHVALJUJEM NA POZORNOSTI !