KOMUNIKOLOGIJA WWW.STUDOMAT.

BA

Komunikologija – relativno mlada naučna disciplina, nastala u okviru drugih naučnih

disciplina prije svega sociologije, psihologije, politologije, lingvistike... ali se mora
baviti i aparatima i kodovima koji nastaju nakon djelovanja mas-medija. Predmeti
istraživanja su fenomeni mas-medija na društvo, ali i historija društva, kao i rezultati
razvoja savremenih tehnologija, uticaj aparata, ali i stvaranje novuh kodiva i novih
razumijevanja medija u svijetu, dok je cilj rasvijetliti fenomene medija u svijetlu
savremene kritike društva.

Mas-komuniciranje – komunikacija je ljudska sposobnost da razmjenjuje znake i da ih

adaptira datim tehničkim uvjetima, a da ih koristi za razumijevanje stvarnosti i
koordinaciju djelovanja u određenom društvu. Komunikacija je socijalni proces kroz koji
dva ili više prostorno povezanih cenatara aktivnosti jezikom ili drugim simbolima nastoje
uticati na jednu sredinu ili je mijenjati uz pomoć novostečenih informativnih sadržaja.

5 aspekata: profanitet, univerzalnost, protok informacija, relativitet u procesu razmjene

informacija, nepromjenjenost informacije.

Mediji – medij je institucionaliziran sistem u jednom komunikacijskom kanalu pod

specifičnim vodstvom i određenoj društvenoj dominaciji. Mediji su mobilni modeli svake
kulture, a u isto vrijeme nosioci moći određenih društava; medij je sredstvo, vrsta
insrumenta za prijenos informacije; medij je poruka i čitava ljudska historija je samo
historija medija i nastojanje čovjeka da razumije medije, da njime odrešuje svijet i da mu
se prilagođava; medij je institucionalni sisitem koji funkcionira kao organizirani
komunikacioni kanal sa specifičnim mogućnostima vođenja i društvenom dominacijom.

Knjiga – III st. pr. n. e. u Egiptu na pergamentu, ali se početak knjige veže za XV st.
pronalaskom štamparije koja joj pomaže da bude masovni medij.

Štampa – uzroci pojave: informacija i aktuelitet informacije, brži prijenos informacija,

publicitet, razvoj javnosti kao faktor publiciteta i potreba za univerzalnom informacijom
kojoj treba vjerovati.

Novine – štampani medij kojem se dodaje i fotografija, te su objekti čitanja ali i gledanja,
a cilj je ponuditi novine, novu informaciju, vijest, izazvati politički eho, načiniti dobar
ekonomski eho; zlatno doba – XIX st.

Časopisi – štampani medij koji se bave značajnim temama i specifičnim interesima i

strukama, i koje traže jednu vrstu obrazovanja kako publike tako i ljudi koji rade u
časopisima (časopis iz politologije, pravnih nauka, filmske umjetnosti traži oboje na
višem obrazovnom nivou nego novine); politički, ekonomski, kulturni, sportski,
znanstveni, dječiji, omladinski, modni...

Fotografija – zapis svjetlošću ili elektromagnetnim znacima; Gizela Freud: „Fotografija

je zapravo izraz novih želja i potreba novonastalog društva koji se želi izražavati novim
jezikom i novim estetskim izražajnim formama“; u novinarstvu je udarna informacija,
kao popratna.

WWW.STUDOMAT.BA 1
KOMUNIKOLOGIJA WWW.STUDOMAT.BA

Film – određena forma priče ispričane novim estetičkim i kulturnim kodovima koje
uvijek zaokupljaju i zadovoljavaju i horizont u kojem se zadovoljavaju i tržišni zakoni;
1891. prvi patent - Thomas Alva Edison i Laurie Dickson, a prve snimke - braća Limier;
polypol, oligopol, monopol, internacionalni monopol.

Radio – Hans Bredow; Bartold Brecht – radio kao distributivni aparat treba biti pretvoren
u komunikacijski aparat uz pomoć kojeg će dobri umjetnici doživjeti široku
rasprostranjenost među masama, a mase dobiti komunikaciju dobrih komunikatora.
Teoretičari medija i kulture vide u radiju sjajne komunikacijske i kulturološke
mogućnosti.

Televizija – u početku je bila zamišljena kao nova umjetnička forma ili eventualno vrsta
kulturne kritike, postaje svjedokom promjene svih vrijednosti i uspostavlja pravila igre
između novog i starog doba; predstavlja više faktor socijalnih, nego li kulturnih ili
umjetničkih događanja; svojstva/prednosti: informirati, educirati, profilirati političku,
kulturnu i sportsku javnost, razmjenjivati informacije iz najudaljenijih dijelova zemaljske
kugle, držati nas u usijanju događanja, davati nam šansu neposrednog aktera događanja.

Video – razvija se od videoteka do specijalnih trgovina videoprodukcije koja je veoma

unosan biznis, svi filmovi se odmah produciraju na DVD i na kompjutere tako da je video
sam postao jedna samostalna industrija.

Kompjuter - 1679. Leibniz – mašina za računanje, a danas je to mašina za pamćenje,

računanje, analizu i prognozu, za konstatiranje prošlosti i sadašnjosti, predviđanje
budućnosti.

www – javna kompjuterska mreža koja povezuje milione individualnih korisnika

kompjutera.

Chat – to je sinhronijska razmjena komunikacija unutar otvorenih grupa, istovremeno

kao vrsta najaktuelnijih podataka do kojih se uopće može doći.

Pretpostavke za dobru komunikaciju – u komunikaciju uključiti što više ljudi,

razmjenjivati informacije sa svih krajeva svijeta o bitnim problemima, u obradu putem
mas-medija uključiti što više društvenih fenomena, načiniti preduvjete za dobro
komuniciranje među komunikatorima, stabilnost društva.

Funkcija savremenog komuniciranja – usaglašavanje uticaja sredstava mas-medija i

reakcija javnog mnijenja.

Masa – Scipio Sighele 1891; čovjek mase je čovjek kolektivne svijsti bez obzira na
obrazovni nivo, socijalnu pripadnost, a osnovni pokazatelj za to su anonimnost,
nepostojanje lične odgovornost.

Walter Benjamin – TEORIJA SLIKE – masovna produkcija umjetnosti zapravo

računa na masovnu publiku koja jeste možda drugačija od publike originala, ali to nije

WWW.STUDOMAT.BA 2
KOMUNIKOLOGIJA WWW.STUDOMAT.BA

uništilo umjetnost. Aura – jedan poseban otklon od prostora i vremena jedno nastajanje
sa daljine, koje postaje blisko koliko se želi.

Teorija neauričnih umjetničkih djela – zastupa jednu materijalističku teoriju koja nije
u vezi sa političkim uticajima. Stvarna logika medija vrši pritisak i mijenja svijest mase.
Njegova teorija raste i jača u doba fašizma čiji je svjedok i žrtva.

Rudolf Arnheim – TEHNIKA KAO KULTURA – teza i koncepcija radija kao

demokratskog medija komuniciranja: mogućnost prijenosa informacije na daljinu, znači
zauzimanje novih prostora, uticaj jedne kulture na drugu znači proširenje kultura i
moguće bolje razumijevanje među različitim narodima koji se pored daljine i
nerazumljivih jezika, ipak razumiju ili silno nastaje da se razumiju, i to je po njemu
budućnost komuniciranja; medij je pozitivna stvar.

Pozitivni i negativni efekti TV-medija: pozitivan učinak će biti tek kad medije shvatimo
kao dijalog, ili mogućnost dijaloga, razmjene informacija. Dok smo puki slušaoci,
gledaoci, možemo se diviti medijima, uočavati njihove komunikacijske mogućnosti,
širenje na daljinu, u prostorui i veremenu, ali prava mogućnost mas-medija jeste u
medijskom dijalogu.

Max Horkheimer & Theodor Adorno – KRITIČKA TEORIJA DRUŠTVA – bit

kritike je postavljanje čovjeka u instrumentalizaciji uma, i oštra kritika građanske
civilizacije. Terminom „kulturna industrija“ žele pokazati kao potrošači kulturne
industrije nisu subjekti nego objekti te industrije i to im je osnovno polje zajedničke
misaone djelatnosti. Najdublje je povezana sa kapitalom, potrošači su samo statistika i
broj, mogućnost dobre zarade, a ne neki subjekti koji učestvuju u komuniciranju. Gubi
istinsku stvaralačku nit i imitacija postaje njen apsolut – stanje estetičkog barbarstva
(smisao filma je povratak uloženog novca, te kako će to djelo izgledati na radiju, filmu ili
televiziji, zvučna imena glumaca, režisera). U društvima gdje vlada kulturna indistrija
zajamčeni su sloboda i jednakost, jednakost da se bude poslušan, da se gleda isti film, isti
program, čita isti list, aplaudira istim zvijezdama... krajnji Adornov stav prema
sredstvima masovnog komuniciranja je nagativno.

WWW.STUDOMAT.BA 3
KOMUNIKOLOGIJA WWW.STUDOMAT.BA

Jurgen Habermas – KOMUNIKATIVNO DJELOVANJE – uočit će da su tehnička

sredstva komunikacije trebala pomoći da se uništi upravljanje jedne klase nad drugim, da
oslobodi sferu proizvodnih odnosa, a ona su to samo ojačala; publika je postala potrošač
kulturnih dobara, izgubila je kritičku moć o promjeni kulture i ideologije, iz čega
proizilazi pasivnost mase – tako se dolazi do teze da sredstva masovnog komuniciranja
danas, više nogo ranije, postaju roba i pristaju na trgovinu javnim mnijenjem. On nije
protiv masovne kulture, on je protiv kulture sa kakvom se danas u medijima susrećemo.
Pozitvno je što se nastoji da knjiga bude jeftina i dostupna studentima, mladim
radnicima, ljudima željnim obrazovanja. Radio i TV nude prisnost sa recipijentom koji
ne uspjeva pisac sa čitaocem, tako da nova sredstva komuniciranja mijenjaju sam oblik
komunikacije (kontakst emisije, programi uživo), ali se izgubila subjektivnost
(psihologija ljudi – žene se udaju za milionere, novac, raskoš, putovanja, latino-američke
sapunice sa happy-endom). Ranije je funkcija medija bila distribuirati vijesti, danas to
formira javno mnijenje – najgore vijesti su najbolje (ubistva, pljačke, afere, seks-
avanture zvijezda...); danas novinaru snimak smrti izbliza donosi senzaciju u novac.
Habermas je svojom osnovnom tezom, da je radikalno saznajna kritika moguća samo kao
društvena teorija, zastupao gledište da se, ne samo univerzalno važeće rečenice u
stvarnosti, nego i naše izjave koje zavise od interesa te stvarnosti, određuju po određenim
oblastima ljudskog i društvenog života. Tri medija tog područja: rad (tehnika), jezik
(praksa) i upravljanje (emancipacija). Područja teorije: tehnološko & teorije i prakse.

Emancipatorska uloga mas-medija – teorija komunikativnosti: jezik, istina saopćena

jezičkim znacima, sposobnost čovjeka da se razumije istina, tečnost izrečenog i želja
komunikacionih partnera da se komunikacije saslušaju i razumiju na isti način. Tri nove
kategorije svijeta – objektivni, subjektivni i socijalni i tek s uspostavom koncenzusa
ovih svjetova može se govoriti o razumijevanju komuniciranja među komunikacionim
partnerima. Medije dijeli – institucionalne, privatne i emancipatorske.

Herbert Markuse – JEDNODIMENZIONALNA KULTURA – glavni usmjerivači

progresa postaju političke grupe stručnjaka, tehnologa i tvoraca industrije duha. Takve
grupe su u stanju voditi kontrolu nad sredstvima masovnog komuniciranja i društva
uopće. U modernom industrijskom svijetu iščezava antogonizam viša i niža kultura i
umjesto dvodimenzionalnosti (Adorno) dobiva jednodimenzionalni karakter, koji se
iskazuje u masovnom reproduciranju i izlaganju uz pomoć sredstava masovnog
komuniciranja. Marcuse prihvata kao činjenično stanje modernog tehnološkog napretka
društva da su sredstva mas-komuniciranja umjetnost dovela do robe. To što je kultura bila
privilegija manjine obrazovani ljudi nije plus, nego samo izlaz privilegije jednih na račun
drugik. Kultura je oduvijek samo povlastica neznatne manjine i za nju su nužni
bogatstvo, vrijeme i srodne okolnosti. On negira ulogu rada u evoluciji čovjeka, i
naglašava značaj intelektualnog na račun fizičkog rada. Današnja moderna misao
uglavnom se kreće na području kritiziranja moderne tehnike, ukazujući da to dovodi do
otuđenja čovjeka, čak do smrti, ali Marcuse se dobro osjeća uz automobil, telefon i sl.

WWW.STUDOMAT.BA 4
KOMUNIKOLOGIJA WWW.STUDOMAT.BA

Često su sredstva u društvo obilja u isto vrijeme i sredstva za širenje manipulacije i mada
su često plaćena gubitkom individualizacije, ipak iza svega toga ostane nešto što je
kultura. To što se potrošne vrijednosti spajaju sa drugim, npr. ideološkim, erotskim
(lijepe ženske noge prodaju čarape, cipele, rublje, tepih, automobil...) postalo je tako
obično da se i ne primjećuje.

Sredstva mas-medija za njega nisu opasnost, opasni su oni koji njima rukovode.
Sredstva mas medija su za njega carstvo slobode, premda su danas i carstvo nužnosti.

Hans Magnus Enzensberger – KOCKICE ZA NOVE TEORIJE MEDIJA – da bi

djelovali i koristili na najbolji mogući način mas-mediji trebaju promijeniti politički
aspekt datim društava. Mase ne smiju biti posmatrane kao objekt nego kao subkekt
politike i samo na taj način je moguće izvršiti promjenu datog stanja. Sredstva mas-
komuniciranja ne služe komunikaciji među ljudima, već je sprečavaju. Oni su sredstva za
distribuciju, a tek kada se uspostavi komunikacija manjine sa većinom moći će se
govoriti o humanoj vrsti komuniciranja, funkciji u kojo služi čovjeku, a ne obratno.
Njima se eksploatiraju lažne potrebe (senzualizam, ljubavne avanture, idoli iznikli iz
siromaštva...).

Claude E. Shannov – VRIJEME KIBERNETIKE- bavio se upotrebom kodova i

mogućem matematskom predstavljaju kodova. Osnova njegove teorije - prijenos signala
jest komunikacija. Savremene komunikološke teorije: izvor informacije izabira
informaciju iz mogućih poruka i prenosi je tehnološkom mašinom, bez obzira da li je
riječ o glasu, slici, muzici i sl; odašiljač poruke (transmiter, enkoder) transformira datu
poruku na način na koji mu određuju signali kojim treba poruku transemitovati; kanal
jeste medij kojim se poruka prenosi, a za vrijeme smetnje i toliko su uobičajene da ulaze
u shemu komunikacije; prijemnik (dekoder) je način razumijevanja predajnika, razumije
signal, po mogućnosti kako je to enkoder i zamislio; cilj jeste destinacija – publika, kojoj
je poruka namjenjena. Shannonovom formulom je određeno pet osnovnih komponenti, a
proizilazi da: informacija – mjera slobode izbora koju pojedinac izbire od brojnih
ponuda koje postaje kao mogućnost izbora; vrijednost poruke – mogućnost izbora
simbola koji nam nude originalnu informaciju. U procesu slanja poruke pojavljuje se

WWW.STUDOMAT.BA 5
KOMUNIKOLOGIJA WWW.STUDOMAT.BA

redudencija – višak vrijednosti u jednoj poruci i entropija – mjera originalnosti jedne. U

poruci je potreban izvestan dio poznatog sadržaja da bi se poruka mogla razumijeti, a
ukoliko se taj broj poznatog ponavlja više puta, poruka je redudentna i s matematičke
tačke nepotrebna.

Norbert Wiener – KIBERNETIKA – nastoji objasniti potencijalne tehnologije u

oblastima koje su tradicionalno pos,atrane kao polje ljudskog rada. Poruka knjige
„Kibernetika i društvo“ jest upotreba ljudskih bića, jer za njega svako korištenje čovjeka
na poslu gdje se traži od njega i manje nego što mu se povjerava nego što je njegov
status, znači degradaciju i rasipanje. Njegova teza je da se društvo može razumjeti samo
preko proučavanja poruka i sredstava komunikacija kojima raspolaže, te da će se u
budućnosti razvoj poruka i sredstava komunikacije poruka između čovjeka i između
mašine odigravati uz historiju čovječanstva. Svrha jeste razviti zajednički jezik i
odgovarajuću tehniku kako i se problem upravljanja i komunikacija mogao uspostaviti u
jednom općem zajedničkom sjedinjenju i kako bi se pronašla zajednička rješenja i u
tehnologiji i društvu. Upravljanje društvom je razmjena informacija. Informacija je
sadržaj onoga što razmjenjujemo sa spoljnim svijetom dok mu se prilagođavamo i dok
utičemo na njega svojim prilagođavanjem.

Marshall McLuhan – MAGIČNI KANALI – Suština poruke jest da mijenja svijet, a

sve na svijetu postoji da nam iskaže neku poruku; mediji su naši produžeci – odjeća,
obuća, profesija, predmeti koji smo okruženi samo su naša nastojanja da se produžimo u
svijetu u kojem živimo. Za njega je čovjek od početka svoje historije samo nomad u
skupljanju informacija koje mu pomažu savladavati svijet i lakše živjeti u njemu. Razvoj
medija – oralne (usmene), vizualne (pisane), elektronske (tehnička sredstva prijenosa
informacija). Svijet jest globalno selo i mi se pokušavamo snaći u njemu, i vjeruje da će
nove forme ljudskog udruživanja uz pomoć medija komunikacije (jezik muzike,
matematike) postati jezik koji spaja sve ljude. Dijeli medije na – vruće (uključuju više
čula u percepciju medija i zadržavaju se na detaljima: fotografija, radio, pismo, film) i
hladne (telefon, TV, govor), a tako dijeli i kulture, tako da će film i radio kao vrući
mediji u Engleskoj i Americi biti sredstvo zabave, a u hladnim sredstvo edukacije,
informacije (karikature Muhammeda a.s. u danskim novinama).

Niklas Luhmann – TEORIJA SOCIJALNIH SISTEMA – Socijalna tehnologija

(teorija društva) jeste jedna polemika sa Habermasom. Funkcionalnost društva
omogućava dobar privredni sistem, pravo funkcionisanje društva, shvatanje i korištenje
religije i umjetnosti za održavanje društva i konačno dobra upotreba medija koja
informira. Za komunikologiju teorija socijalnih sistema je značajna iz: koncept
samoreferencijalnih komunikacijskih procesa u kojima se nudi vlastita predstava
komunikacija koja omogućava socijalne događaje i procese i nudi mogućnost promjena;
univerzalna komunikaciona teorija, da se bazira na analizama tržišta različitih
komunikacionih sistema koje omogućavaju funkcionalnost određenog socijalnog sistema.
Osnovne postavke teorije: procesi (zatvoreni u okvirima socijalnog promišljanja
određenog društva u kojima se odigravaju procesi), komunikacioni koncept
(potkompleks samoreferencijalnih socijalnih procesa i sastoji se u selekciji informacija sa

WWW.STUDOMAT.BA 6
KOMUNIKOLOGIJA WWW.STUDOMAT.BA

mogućnošću sistematizacije i reprodukcije), društvo (sastoji se od subejkata u

indivivuuma koji se ponašaju po komunikacijskom kodu).

Osnova socijalne sistematske teorije – cilj je razviti teoriju socijalnih sistema u kojoj se
svi dijelovi društva (soc., ekon., prav., komunik.) stapaju u jedan sistem kombinovanih
relacija, i tako nastaju teorije samoreferencijalnih sistema, a ako dobro funkcioniraju
krajnji produkt je dobro održivo društvo (otvoreno i zatvoreno), koje se sastoji od
podsistema: pravo, religija, znanost, privreda, politika, porodica, umjetnost itd. Osnovno
sredstvo komunikacije je jezik, a u posljednje vrijeme postoje i neverbalne komunikacije
koje mijenjaju naš svijet. Moderni funkcionalni sisrem: odnos unutar cjelokupnog
društva, između dijelova sistema – podsistema, prema samom sebi (somoreferencija). U
ukupnom sistemu dominira usmena komunikacija. Kodovi su promjenivi (Njemačka, po
uzoru na SAD, pokušava VI prebaciti na TI).

Umberto Eco – KULTURA KAO KOMUNIKACIJA – posebno ga zanima kultura

komunikacija, komunikacije među živima, životinjama, komunikacije uz pomoć
savremenih mašina za komunikacije. Bavi se proučavanjima koda i signala prijenosa
informacija mas-medija, a lingvistika je preduvjet razvoja dobre komunikacije. Za njega
se krajnja definicija poruke ne nalazi kod odašiljaoca već kod primaoca, a svi faktori
(soc., psih., ekon., relig., polit.) određuju kako će poruka biti konačno shvaćena.
Pošiljalac može imati jednu ideju, a faktori će uticati na prijem. Otvorena djela su ona
koja je moguće medijski dopisivati i nastavljati ovisno o željama publike („Harry
Potter“). Vrsta informacija: semantičke (informativni sadržaji koji obogaćuju našu
svijest i naše saznanje o podacima iz vanjskog svijeta koji nas okružuje i u odnosu na
koje mi zauzimamo svoje stavove i političke mjere ili orijentacije: polit., naučne, kult.,
ekon., spotske...) i estetičke (materijalni nosilac je umjetničko djelo umjesto vijesti ili
njoj slične poruke semantičkog porijekla; svako umjetničko djelo predstavlja poruku po
sebi). Semantička je univerzalna, a kod estetičkih je to najlošije, dok je vrijednost
estetičkih informacija da kod različitih primalaca izaziva različite reakcije (Mona Lisa –
simbol žene, muškarca, života, politike, vremena, božanstva...). Navodi i ekstencionalne
(naglašavaju neke informacije koje će se dogoditi) i intencionalne (definiraju te
informacije).

WWW.STUDOMAT.BA 7