Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od suca toga suda Tomislava

Brđanovića kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Irene Matić i Dragutina Đule, kao
članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža, u kaznenom postupku protiv opt.
S. S., zbog kaznenog djela iz čl. 110. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12,
56/13, 61/15, 101/17 i 118/18), optužene optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u
Varaždinu broj K-DO-11/19 od 11. srpnja 2019., nakon održane rasprave 25. lipnja 2020.,
održane u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu I. B., optuženice
S. S. i branitelja K. G., odvjetnika iz V., izrekao je, a 30. lipnja 2020. u prisutnosti zamjenice
državne odvjetnice I. B., opt. S. S. i branitelja optuženice, K. G., odvjetnika iz Č., objavio i

presudio je

opt. S. S. rođ. D., OIB: ..., rođena ... godine u Č., kćer M. i K. D. rođ. S., s
prebivalištem u P., N. 29, udana za I. S., majka troje djece od kojih je dvoje maloljetno,
državljanka Republike Hrvatske, prodavačica, sa završenom srednjom školom, nezaposlena,
bez prihoda, suvlasnica obiteljske kuće na adresi prebivališta, suprug je odjavio obrt, suprug
radi, osuđivana presudom Općinskog suda u Čakovcu od 8. lipnja 2016., broj K-147/14 zbog
kaznenog djela iz čl. 304. st. 3. KZ/11, na kaznu zatvora od 4 mjeseca, uvjetno na 1 godinu

kriva je

što je neutvrđenog dana tijekom ljeta 2000. godine u obiteljskoj kući u P., N. 29, s
ciljem da usmrti svoju sestru J. D., tupotvrdim predmetom zadala joj najmanje pet snažnih
udaraca po lijevoj strani glave od kojih je zadobila brojne povrede i to ranu razderotinu čeono
lijevo s krvnim podljevom oba oka, krvni podljev lijeve strane lica, lijeve strane brade s
prijelomom gornje i donje čeljusti, krvni podljev u području lijeve jagodične kosti s
prijelomom kostiju, ranu razderotinu u području usnog kuta s krvnim podljevom i prijelomom
kosti gornje čeljusti, prijelom nosnih kostiju, krvni podljev mekog oglavka, mnogostruki
prijelom svoda i baze lubanje s ozljedom mozga, koje ozljede su teške i po život opasne, a od
kojih povreda je J. D. odmah umrla,
 2 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

dakle, usmrtila drugoga,

čime je počinila kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvom, opisano i kažnjivo po
članku 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01,
111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11
i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97).

Za počinjeno kazneno djelo opt. S. S. se temeljem čl. 90. KZ/97

OSUĐUJE

na kaznu zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ/97 u izrečenu kaznu zatvora opt. S. S. uračunava se vrijeme
uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. veljače 2019., pa nadalje.

Na temelju čl. 148. st. 6. u vezi st. 1. ZKP/08 opt. S. S. se nalaže podmirenje dijela
troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN
152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08) za
svjedoke i vještake u iznosu od 20.000,00 kuna (dvadeset tisuća kn), te dijela paušalne svote
iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. u iznosu od 2.000,00 kuna (dvije tisuće kn) koji iznos je
dužna platiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana,
dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze plaćanja dijela troškova iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6.
ZKP/08 i u cijelosti nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je optužnicu protiv opt. S. S.

zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 110. KZ/11.

Očitujući se o optužbi opt. S. S. izjavila je da se ne smatra krivom za počinjenje

kaznenog djela.

Opt. S. S. iznijela je obranu na raspravi 14. svibnja 2020. navodeći da nije kriva, da
nije ubila svoju sestru. Ostala je bez nje. Jako joj je teško. Još i sad je pod lijekovima za
smirenje. Nedostaje joj od dana kada je nestala. S njom je bila u jako dobrim odnosima.
Slagale su se. Puno su jedna drugoj pomagale. Voljela ju je i uvijek će ju voljeti kao i svoje
roditelje, voli svoju obitelj i nikome od njih nikada ne bi naštetila na bilo koji način. Isto tako
ne razumije zašto su u ovom postupku ispitivani svjedoci koji su vrlo malo ili gotovo nikako
poznavali njenu sestru i nju, njihov način života. Ne zna zašto je ujna N. S. lagala da od 2013.
nije često dolazila k njima u kuću. Upravo suprotno. Bila je vrlo često kod njih, a osobito
kada je majka optuženice bila kod kuće, jer su od njene 13 godine svi živjeli u zajedničkom
kućanstvu, znači kao jedna obitelj. N. je k njima došla s nepunih 18 godina života kao snaha s
nezavršenom srednjom školom. Optuženičina majka joj je pomagala i svi u kući da završi
školu i brinuli se za njezino dijete. Optuženici nije jasno zbog čega sada laže. Pomagala joj je
oko oboje djece i financijski i na druge načine, a osobito nakon što je njezin suprug F. imao
prometnu nesreću 1987. godine. Obiteljski i svi rodbinski odnosi su poremećeni s mamine
strane, od kad se sjeća za sebe, tako da jednostavno ne razumije zašto je ona lagala. Navodi da
je ujna dolazila u različite probleme i znala je kako je biti to optužen za nešto što nisi kriv, a
optuženičina obitelj je stala na njezinu stranu. Svi ti odnosi još su više poremećeni nakon
 3 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

smrti djeda, znači 1996. godine. Za sve te navode optuženica ima svjedoke. Što se tiče
svjedočenja nekih svjedoka smatra da bi prije njihovog svjedočenja netko trebao provjeriti
njihovu prošlost i njihov sadašnji način života, odnose s drugim ljudima i smatra da osobe
koje imaju kriminalnu prošlost, osobe koje su bile sklone različitim opijatima, osobe koje su
bivši alkoholičari, sadašnji alkoholičari, zlostavljači, koji su zlostavljali roditelje i djecu, sve
je to zabilježeno, ljudi koji su ilegalno prevozili migrante, bavili se raznovrsnim ilegalnim i
nedopuštenim poslovima, prijevarama, ne mogu biti vjerodostojni svjedoci. Osobito ne osobe
koje su zbog svojih niskih pobuda napustile svoju obitelj, napustile svoju djecu. Takvi
svjedoci tj. ti svjedoci su tu svjedočili, odnosno većina njih i to su ljudi koje je njezina sestra
za svojeg života izbjegavala zbog toga jer su i o njoj širili laži i tračali i spletkarili. Svjedoke
koji su mogli istinito i nepristrano svjedočiti, sud je odbio. Navodi da je od susjede S. K.
posudila posteljinu u proljeće negdje prije Uskrsa 2001., što je izjavila policiji 2005. Što se
tiče D. P., optuženica i njen suprug s P. nikad nisu išli u Mađarsku, osobito ne na Veliku
subotu 2001., jer je sa suprugom započela vezu u prosincu 2001. Naglašava, da je u Mađarsku
išla puno puta sa svojim suprugom, ali s P. nikada, što su mogli potvrditi svjedoci koje je sud
odbio. Potvrđuje navod da je kćer K., J. i optuženicu vidjela, zapravo uhvatila kad su joj
potajno stavile poklone za Sv. Nikolu, to je bilo u prosincu 2000. S G. S. isto tako bila je u
dobrim odnosima, ostala je s njom u dobrim odnosima i nije istina da je o njoj tračala, što se
moglo vidjeti iz priloženih fotografija da su si cijelo vrijeme bile dobre. B. K. je dolazio k
njima pušiti, doma nije smio. Događaj koji je pogrešno opisivao i interpretirao, na neki svoj
način, desio se još puno prije, 1995., s obzirom da optužena još nije imala kćer K., nije bila ni
trudna. U to vrijeme sestra i svjedok su bili na početku svog srednjoškolskog obrazovanja i to
što se točno dogodilo pokušala je objasniti na raspravi. A sa S. Š. „ama baš nikada“ nije
razgovarala o J., o njezinom nestanku, gdje je ona, što radi. Zapravo to je i ona sama potvrdila
odgovorima na njena pitanja, jer je S. izašla iz kruga zajedničkih prijatelja negdje
1993./1994.. iz razloga koje na raspravi nije htjela navesti niti objašnjavati.

Dana 15. veljače 2019., bio je petak. Nakon zajedničkog dogovora odlučili su maknuti
staru škrinju koja se nalazila ispod stubišta jer je bila dosta stara i nije više bila funkcionalna.
Kupili su je njeni roditelji još tamo negdje dok su doselili u kuću, tamo negdje dok je
optuženica imala 13 godina. Kako je odvoz bio dogovoren za ponedjeljak, a obzirom da je
bila na jako nepristupačnom mjestu trebali su ju nekako iznijeti ili progurati van, a bilo je
malo prostora. Podest je bio visok negdje oko metar i nije se mogla niti do kraja otvoriti, tada
ju je D. pokušao pogurati, ali nije sam uspijevao, jer je bila vrlo teška. Pomogla mu je K., a
optuženica im je samo pomogla dodajući ispod podloške kako bi je lakše maknuli. S velikom
teškoćom su je pomaknuli s mjesta. Tamo su ju pokušali otvoriti. K. ju je otvorila i počeli su
je prazniti u petak, ali kako je bilo užasno puna leda s pražnjenjem su nastavili drugi dan, u
subotu. Navodi da je moguće da se našao njen otisak na crnoj vreći jer to je vreća koju je
optuženica kupovala, držala je u svom kućanstvu isto kao i najlonske čarape. Njih su J. i
optuženica zajednički koristile. Držale su ih u njezinoj sobi u zajedničkoj ladici, gdje se i
danas nalaze, znači cijelo vrijeme se to nalazilo u njihovom kućanstvu. Prigovara postupcima
čakovečke policije prema cijeloj obitelji, osobito u vrijeme od 2015. na dalje, kao npr. ona i
majka dale su DNA uzorak krvi još prije 2008. koji je nestao iz registra. Morali su ga
ponavljati, zapravo samo majka. Njoj su izvadili 2017. u Njemačkoj. Isto tako nestali su
podaci o poligrafu koje su ona i majka obavile točnije 21. 4. 2006., a čega se sjeća jer je K.
slavila deseti rođendan, a što nije zabilježeno. Poligraf je ponovila svojom voljom. Gospodin
J. izjavio je da nije pristupila, a potpisala je dokument o pristupanju poligrafu i može točno
opisati prostoriju. 2015., ujutro nakon što je bolesna izašla iz laboratorija iz vađenja krvi u
Čakovečkoj bolnici nazvao ju je suprug i rekao da oboje moraju ići na u policiju u Čakovec na
informativni razgovor. Tamo su ih odvojili, ona je razgovarala sa gospodom M. i J., a suprug
 4 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

s neka dva druga službenika. Na različite načine pokušavali su je okrenuti protiv supruga, u
početku protiv roditelja, zatim protiv supruga da bi nešto rekla, sugerirali su joj, zapravo ne
sugerirali već otvoreno rekli da je najvjerojatnije on imao neku vezu s njenom sestrom. Nakon
cjelodnevnog maltretiranja prisiljavali su je da potpiše izjavu o tajnosti koju nije htjela jer je
rekla da bude sve rekla ljudima. Prijetili su joj, baš prijetili i ucjenjivali je djecom. Nakon tog
pritiska ona je to potpisala. Kad su se vratili kući navečer suprug joj je ispričao da su i prema
njemu isto tako postupali, a čak su mu tokom tog informativnog razgovora oduzeli mobilni
telefon. Za to vrijeme njihova djeca su bila sama kod kuće. Naravno, doma su morali reći o
čemu se radi. Na putu kući, kad su se vraćali isto tako dosta kasno suprugu je jedan inspektor
rekao da je glup što sad nije iskoristio priliku da se riješi baba iz kuće. Točno tim riječima. Tu
je mislio na optuženicu i njenu majku. Gospodin J. i gospođa M., onog dana, znači 2017.
nakon što su je doveli s poligrafa, za kojeg su rekli da nije pristupila zbog bolesti, bili su u
svakoj prostoriji kuće uz baterijske svjetiljke jer je već bilo mračno, a na ročištu su to porekli.
Rekli su da to nije istina, a zaboravili su da su te večeri kod kuće bili njihova maloljetna djeca
i K.. Nakon tog događaja njezine djevojčice boje se policije. Osjećaju nelagodu, strah i
odbojnost prema bilo kojem policijskom službeniku. Što se tiče vještačenja tamo je bila
odvedena na veoma čudan i neuobičajen način, što su joj rekli i službenici, odnosno
pravosudni policajci u Remetincu jer su i oni bili začuđeni, na koji način je bila zaprimljena, u
koje vrijeme je došla. Tijekom vještačenja u Vrapču bila je prisiljena pravdati se i braniti jer
ju je cijelo vrijeme psihijatar suočavao s nekim izjavama svjedoka koje su se kasnije i na
ročištu pokazale da su netočne i nisu istinite. Ne zna da li su te osobe namjerno ili nenamjerno
lagale. Na konziliju su joj postavljana pitanja prema neistinitim navodima, iz članaka koje su
novinari pisali po novinama. Bila je jednostavno prisiljena na ta pitanja odgovarati navodeći
da je to laž. Osim toga, konzilij je bio vizualno i auditivno sniman, a rekli su da je zabranjeno
prikazivanje te snimke, jer je željela da se vidi tijek i sadržaj tog ispitivanja. Znači na osnovu
takvog ispitivanja psihijatar je optuženicu mogao procjenjivati kao ličnost, a ispitivao ju je
prema izjavama svjedoka čija ličnost nije ispitivana, a za koje postoje svjedoci da nisu
stabilne ličnosti. Zato ne želi odgovarati za nešto što nije učinila. I ne želi biti žrtva i ne želi
da žrtve budu njezina djeca, koja su već sad postala žrtva. Ne želi to biti i ne želi da to budu
njena djeca samo zbog nečije pokvarenosti, zlobe, laži, a može biti i nekih ambicija. O drugim
stvarima ne želi govoriti i ne želi odgovarati na pitanja ni branitelja, ni suda ni državnog
odvjetnika.

Na raspravi od 25. lipnja 2020. dopunila je svoju obranu odgovarajući na pitanja

branitelja tko je nazvao, odnosno tko je naručio odvoz škrinje optuženica je navela da je ona
osobno prvo zvala na besplatni broj, a onda su je uputili dalje. Nije sigurna da li su joj se te
osobe s kojima je razgovarala predstavile imenom i prezimenom. Posljednji razgovor bio je u
petak, negdje poslijepodne, čega se sjeća, jer kako je škrinja bila puna leda i nije znala da li će
je stići odlediti do subote, gospođa sa kojom je razgovarala rekla je optuženici neka samo
polako to odlede i isprazne pa su odvoz dogovorile za ponedjeljak. Sjeća se da je zadnji poziv
bio s mobitela, a za prvi poziv nije sigurna da li je bio s fiksnog ili mobilnog telefona.

Optuženica je iznijela i određene tvrdnje, koje također predstavljaju sadržaj njezine

obrane, tijekom ispitivanja svjedoka B. K., o čemu više kod izlaganja razloga vezanih u iskaz
tog svjedoka.

Prema sadržaju optužbe u odnosu prema obrani optuženice u ovom su kaznenom

postupku neosporene činjenice da je 16. veljače 2019. u škrinji u kući optuženice u P., N. 29,
pronađeno mrtvo tijelo njezine sestre J. D.. Neosporene su i činjenice da je J. D. na lijevoj
strani glave imala brojne povrede i to ranu razderotinu čeono lijevo s krvnim podljevom oba
 5 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

oka, krvni podljev lijeve strane lica, lijeve strane brade s prijelomom gornje i donje čeljusti,
krvni podljev u području lijeve jagodične kosti s prijelomom kostiju, ranu razderotinu u
području usnog kuta s krvnim podljevom i prijelomom kosti gornje čeljusti, prijelom nosnih
kostiju, krvni podljev mekog oglavka, mnogostruki prijelom svoda i baze lubanje s ozljedom
mozga, koje ozljede su teške i po život opasne, a od kojih povreda je imenovana odmah
umrla. Time je iscrpljeno pitanje neosporenih odlučnih činjenica, prema činjeničnom opisu
kaznenog djela. S druge strane sporne su činjenice tko je, kada i na koji način usmrtio žrtvu,
jer je opt. S. S. porekla da bi ona počinila to kazneno djelo na štetu svoje sestre. Razrađujući
navedeno, sporna su pitanja kada je točno počinjeno kazneno djelo na štetu žrtve, s obzirom
da obrana optuženice osporava da bi to bilo u ljeto 2000., tko je počinitelj, s obzirom da
obrana tvrdi da optuženica nije sama živjela u obiteljskoj kući, a i da pronađeni DNK tragovi
upućuju na više mogućih počinitelja. Konačno, sporno je i pitanje načina i sredstva počinjenja
kaznenog djela na štetu žrtve jer obrana i u tom pravcu iznosi prigovore glede mjesta
počinjenja djela, mogućeg sredstva počinjenja i broja zadanih udaraca.

Sporan je i niz važnih činjenica, o čemu će sud dati razloge kod obrazlaganja
činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji donijeta odluka.

Radi utvrđivanja spornih činjenica, tijekom dokaznog postupka pročitani su zapisnik o

očevidu od 16. veljače 2019. (na listovima 36-37 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih
prostora (51-53), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (54), razgledavaju se
fotografije (74-76), zapisnik o prijavi nestanka osobe (86-88), spis ODO u Čakovcu broj K-
DO-176/14 u kaznenom postupku protiv okr. S. S. zbog kaznenog djela iz čl. 304. st. 3. KZ i
to preslika presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-147/14-5 od 08. lipnja 2016. (186-187)
te obavijest o pravomoćnosti (188), uz suglasnost stranaka čita se nalaz i mišljenje Centra
„Ivan Vučetić“ od 19. veljače 2019. o DKT vještačenju (209-210), ispis medicinskog kartona
za optuženicu (234-320), preslika osobnog zdravstvenog kartona za optuženicu (346-416),
zapisnik o očevidu od 22. veljače 2019. (421-422), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora
od 22. veljače 2019. (425-428), potvrde o privremeno oduzetim predmetima (425-430), čita se
dopis ODO Čakovec, Građansko upravni odjel (622), razgledaju se fotografije (650-652), čita
se preslika rješenja o nasljeđivanju (673-674) i ispis z.k. uloška (675-676) čita se službena
bilješka (677), podaci HZMO (690-691), uz suglasnost stranaka čita se nalaz i mišljenje
Centra „Ivan Vučetić“ o analizi alkohola za žrtvu (721-723), uz suglasnost stranaka čita se
nalaz i mišljenje Centra „Ivan Vučetić“ o toksikološkom vještačenju (764), službena
zabilješka od 04. travnja 2019. (808), čita se dopis HZMO (809-812), uz suglasnost stranaka
čita se nalaz i mišljenje toksikološke analize Medicinskog fakulteta (814), preslika osobnih
dokumenata J. D., članskih iskaznica, podsjetnika i adresara (909-912), potvrda Fakulteta
političkih znanosti (957), preslika knjige zapovjednika DVD P. (971-973), razgledaju se
fotografije koje je u spis predao vještak Ž. S. (1180-1186), razgledaju se fotografije gume
skinute sa škrinje koje je u spis predala vještakinja I. B. (1242-1253), čita se ispis iz
informacijskog sustava MUP-a (1254), preslika kalendara za 2000. (1255), čita se preslika
uspomene s krštenja H. S. (1377), razgledaju se fotografije s CD-a kojeg je obrana predala u
spis (1378), preslika upisnika Općinskog suda u Čakovcu (1428-1432), preslika ugovora o
zajmu, punomoći, rješenja o izvršenju, preslika zk.ul. koji su prilog raspravi od 06. prosinca
2019., razgledaju se fotografije koje se nalaze na CD-u na listu 1460-1465, čita se preslika
rješenja Općinskog suda Čakovec od 1. prosinca 1999., ispisi u odnosu na brojeve telefona
01/4810-022 i 01/6551-508 (1484-1487), preslika članka iz Lista Međimurje od 20. prosinca
2005. s lista 53 (list 1632), pročitano je izvješće PU međimrske (list 1656), očitovanje društva
Sancta Domenica (listovi 1706-1707), pročitana je dokumentacija uz podnesak obrane (listovi
1724-1741), razgledani prilozi uz podnesak obrane (1743-1748)
 6 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

Uz suglasnost stranaka reproducirani su iskazi i pročitani su transkripti iskaza

svjedoka R. K., D. P., J. V., S. (S.) K., D. S., nalaz i mišljenje DKT vještačenja Centra za
kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić, vještaka Ž. S. s usmenom dopunom, nalaz i
mišljenje biološkog vještačenja Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić, vještaka
M. K. A. s usmenim dopunama, nalaz i mišljenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja
Psihijatrijske bolnice Vrapče, vještaka G. A. i R. K. s usmenom dopunom, nalaz i mišljenje
sudsko medicinskog vještaka A. K. od 20. veljače 2019. s usmenom dopunom od 27.
studenog 2019., nalaz i mišljenje vještaka za požare i eksplozije Centra za kriminalistička
vještačenja Ivan Vučetić, vještaka I. B. od 5. travnja 2019. s usmenom dopunom, iskazi
svjedoka N. S., D. S., S. Š., V. M., B. K., R. D., reproduciraju se snimke poziva Zavoda za
hitnu medicinu međimurske županije i poziva PU međimurskoj od 16. veljače 2019., uz
suglasnost stranaka čitani se iskazi svjedoka M. V., B. L., K. D. S. i D. B., nalaz i mišljenje
vještaka J. Š. od 25. ožujka 2019. s usmenom dopunom, te usmena dopuna nalaza vještaka A.
K. od 27. studenog 2019., iskazi svjedoka V. P., V. M., G. Š., J. J., J. K., J. V., S. M., I. H., D.
S., M. Š. i N. H.,

Ispitani su svjedoci T. P., D. H. i M. S. H., provedeno je psihologijsko-psihijatrijsko

vještačenje po vještacima psihijatru G. A. i psihologu R. K., te su vještaci ispitani na raspravi.

S obzirom na opširnost dokazne građe i broj spornih odlučnih i važnih činjenica

razlozi će biti izloženi u nekoliko cjelina: pronalazak tijela žrtve, utvrđivanje uzroka smrti,
vrijeme počinjenja djela, počinitelj, pravna ocjena i izbor vrste i mjere sankcije, odbijanje
dokaznih prijedloga, izdvajanje dokaza.

- pronalazak tijela;

Prema sadržaju iskaza ispitanih svjedoka N. S., K. D. S., D. B., M. V., B. L. i V. P.,
obrane optužnice te bilješke o postupanju svjedoka M. V. sud utvrđuje na koji način je uopće
došlo do otkrivanja tijela žrtve J. D. u škrinji za zamrzavanje. Navedeno je potkrijepljeno i
snimkama poziva N. S. Z. za hitnu medicinu Međimurske županije i dispečera Zavoda I. M.
policiji. Prema iskazu svjedoka N. S., 16. veljače 2019. nazvala ju je kćer optuženice, K. D. S.
i zamolila da pripazi dvoje mlađe djece optuženice jer se u škrinji vide ljudske noge pa da one
ne prisustvuju tome. Svjedokinja N. S. je to ispričala svojem suprugu, F. S., ujaku opt. S. S.,
kojem je od te vijesti pozlilo, pa je svjedokinja pozvala Hitnu pomoć. Dispečer Hitne pomoći
je u kuću svjedokinje uputio ekipu u sastavu koje su bili doktorica V. P. i medicinski tehničar
B. L., koji su također ispitani kao svjedoci. Isti su suglasno iskazali kako su za vrijeme
pružanja pomoći pacijentu F. S. od njega i njegove supruge N. S. doznali da je povod za loše
zdravstveno stanje F. S. bila vijest da je pronađena njihova nećakinja nakon 19 godina mrtva
u zamrzivaču. Svjedok L. je tu vijest dojavio Zavodu za hitnu medicinu, a dispečer I. M. je tu
vijest prenijela policiji. Svjedoci P. i L. iskazali su da su potom bili u kući obitelji S. gdje su u
otvorenoj škrinji vidjeli noge i to koljena mlađe ženske osobe. U njihovoj prisutnosti nitko
nije zatvarao škrinju, a kraj škrinje su bili prisutni policijski službenici i svjedok D. B..

U pogledu micanja škrinje s mjesta gdje je stajala ispod stepenica u hodniku kuće
obitelji D.-S. iskazivali su svjedoci K. D. S., kćer optuženice i D. B., izvanbračni suprug kćeri
optuženice te optuženica u obrani. Imenovani su suglasno iskazali kako su u petak, 15. veljače
2019. pomaknuli škrinju, da su je pokušali otvoriti, ali da se nije dao dignuti poklopac, pa je
dio gume razrezala svjedokinja, a ostatak je odrezao svjedok D. B.. Otvorili su škrinju, vidjeli
da je do vrha ispunjena ledom, vidjeli su se vrhovi vrećica, a tijekom petka popodne
 7 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

svjedokinja K. D. S. je izvadila neke vrećice, koliko se moglo. Škrinju nisu zatvorili do kraja,
već je D. B. ispod poklopca stavio daščicu kako bi se proces odmrzavanja nastavio preko
noći. Naredni dan su svjedoci nastavili prazniti škrinju sve do trenutka kada je svjedok B.
razrezao crnu vreću i vidio noge i žensko spolovilo o čemu je obavijestio svjedokinju K. D.
S., a ona pak optuženicu. Prema iskazima ovo dvoje svjedoka nitko od ukućana, osim D. B.,
nije gledao u škrinju, a istu je svjedok zatvorio nakon otkrića kako ukućani ne bi gledali
sadržaj. Nakon dolaska policije i ekipe Hitne na njihovo dvorište i u kuću svjedok B. je,
prema svojem iskazu, otvorio škrinju i pokazao sadržaj dvojici policajaca, doktorici i
tehničaru. Svjedok se ne sjeća da li je nakon tog pregleda zatvorio škrinju, no da s obzirom na
svoje psihičko stanje dopušta da je tako bilo.

U kuću obitelji D. S. prvi je došao, po uputi dežurnoga iz PU međimurske, policijski

službenik M. V., koji je o svojem postupanju sastavio službenu bilješku, a isti je ispitan i kao
svjedok. Imenovani je iskazao da su ga na dvorištu kuće dočekali K. D. S. i D. B. koji su ga
pozvali u kuću. U kući je u hodniku vidio škrinju koja je bila odškrinuta jer se ispod poklopca
nalazila daščica, a poklopac je podignula K. D. S.. U škrinji je vidio noge, pozvao je i
doktoricu da potvrdi da li se radi o ljudskom tijelu, nakon čega je rekao K. da zatvori škrinju
kako se ne bi vidio sadržaj, što je ona i učinila, pri čemu je daščica i dalje ostala ispod
poklopca. Sve navedeno je svjedok opisao i u službenoj zabilješci o svojem postupanju, osim
dijela u pogledu daščice, koja stvarno nije ostala ispod poklopca, nakon što je na njegovo
traženje poklopac škrinje zaklopila K. D. S., jer ista nije prikazana u fotodokumentaciji
očevida, niti opisana u zapisniku o očevidu. Iskaz i službena bilješka o postupanju ovog
svjedoka opravdavaju zaključak da je svjedok kao policijski službenik izvršio pregled kuće
obitelji D.-S. u smislu čl. 74. st. 1. toč. 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (NN
76/09 i 92/14) na traženje i poziv ukućana.

Iskazi svih svjedoka su međusobno sukladni, nadopunjujući i predstavljaju logičan

slijed objašnjenja događaja koji su se događali 15/16. veljače 2019., osim u pogledu dijela
iskaza svjedoka V. o stanju spuštenog, djelomično otvorenog poklopca škrinje, te razlike
između iskaza tog svjedoka i iskaza svjedoka B. o tome tko je manipulirao poklopcem škrinje.

Iz svega navedenoga slijedi da su ukućani u domu optuženice otvorili škrinju 15.

veljače 2019., razrezavši gumu između poklopca i tijela škrinje, da su ispod poklopca ostavili
daščicu preko noći do 16. veljače 2019., kada su svjedoci K. D. S. i D. B. nastavili s
pražnjenjem škrinje i otkrili mrtvo tijelo ženske osobe, nakon čega su ponovno zaklopili
škrinju. Ovakvo stanje škrinje dočekalo je policijskog službenika M. V. koji je prvi
intervenirao povodom dojave o pronalasku mrtvog ženskog tijela i koji je na poziv ukućana
ušao u kuću obitelji D.-S.. Imenovani je kod toga postupao, uz spomenutu dozvolu ukućana
na temelju citirane odredbe Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, vršeći pregled mjesta
za koje je primio dojavu o pronalasku mrtve ženske osobe. Nadalje, što se tiče škrinje,
imenovani policijski službenik je, uz kasniju asistenciju liječnice Hitne medicinske pomoći V.
P., utvrdio da je dojava istinita, na način da je jedan od ukućana otvorio poklopac škrinje, koja
je do tada bila pritvorena. Nakon spomenutog pregleda i utvrđenja da je dojava istinita,
imenovani je policijski službenik zatražio od svjedokinje D. S. da zatvori poklopac "kako se
ne bi vidio sadržaj", dakle, očito, iz razloga pristojnosti i pijeteta prema žrtvi, ali i svim
osobama koje su se nalazile u kući. Stanje škrinje opisano je u zapisniku o očevidu, dakle ista
je imala zaklopljen poklopac, uz odrezanu i maknutu gumu, pri čemu istu nije bilo moguće
zatvoriti na način da guma prianja na tijelo škrinje.

U kojem je stanju i gdje zatečena škrinja opisano je u zapisniku o očevidu Županijskog

 8 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

državnog odvjetništva u Varaždinu od 17. veljače 2019. (dalje ŽDO). Škrinja je zatečena
između stepenica i zida (što je zorno prikazano u fotodokumentaciji očevida), radi se o škrinji
marke Končar, dimenzija 112x60x82 cm, koja se nalazi na drvenim letvicama. Kao što je već
opisano poklopac škrinje je na početku očevida bio zatvoren, u tijeku očevida je otvoren i u
škrinju je nađeno ljudske noge s koljenima na vrhu, preko kojih se nalaze plastične vreće za
smeće, koje su djelom smrznute i pričvršćene za stranicu škrinje. U škrinji su pronađene i
vrećice sa raznom smrznutom hranom.

Iako u svojoj obrani opt. S. navodi kako je bio zajednički dogovor da se škrinja makne
i da je razlog da je bila stara i nefunkcionalna, dok u daljnjoj verziji, naknadno izloženoj na
raspravi 25. lipnja 2020., navodi kako je ona osobno zvala i dogovorila odvoz škrinje za
ponedjeljak 18. veljače 2019., sud ne prihvaća ovaj iskaz kao vjerodostojan prikaz događaja.
Ovdje valja ukazati da ovakvu šturu obranu podržavaju iskazi svjedoka K. D. S., kćeri
optuženice i D. B., njezinog izvanbračnog supruga, ali samo djelomično, no relevantni dio
obrane optuženice i podržavajuće iskaze svjedoka sud ocjenjuje nevjerodostojnima. Naime,
obrana optuženice je u značajnom dijelu protivna iskazu svjedoka N. S. o razlozima i
motivima micanja škrinje, čiji iskaz sud ocjenjuje vjerodostojnim. Isto tako i zatečeno stanje
škrinje sa zalijepljenim poklopcem, ali i duboko smrznutim sadržajem, upućuje na utvrđenje
da škrinja, iako je čitavo vrijeme bila uključena u struju i radila, nije korištena, otvarana,
prema utvrđenju suda, od vremena kada je u istu stavljeno tijelo žrtve J. D..

Svjedok N. S. je ujna optuženice, supruga brata majke optuženice, pa sukladno čl. 285.
st. 1. toč. 2. ZKP/08, kao srodnik po tazbini 3. stupnja, nema blagodat nesvjedočenja.

Ova svjedokinja je iskazivala da su nekoliko dana prije pronalaska tijela žrtve u škrinji
kod nje došli K. D. S. i D. B., da je K. govorila da imaju visok račun za struju, te da moraju iz
kuće izbaciti staru škrinju, da to samo troši struju, a da se škrinja nalazi pod stubištem. Škrinja
da je bila "zametana" nečim, nekim starim stvarima. K. joj je rekla da će u subotu po škrinju
doći oni koji skupljaju otpad po selu, da su njega već naručili. Rekla je da u škrinji imaju neko
povrće i nešto staro. Nije spominjala tko je naručio odvoz. Razlog zašto će maknuti škrinju
leži u tome da su oni odlučili to riješiti, da će oni to pospremiti.

Nešto drugačije od iskazivanja svjedokinje N. S. iskazuje K. D. S.. Ona iskazuje da su

se optuženica i njezina majka dogovorile da će maknuti škrinju ispod stepenica jer taj dio
hodnika, za razliku od ostatka nije bio popločen pločicama, iako su pločice kupljene prije više
godina. Dogovor je bio da se škrinja makne i isprazni, a da je optuženica nazvala dućan koji
daje bon za popust na kupnju novog električnog uređaja u zamjenu za stari. Svjedokinja D. S.
iskazuje da je optuženica, misli, odvoz škrinje dogovorila s trgovinom S. D. iz Z., jer da su
već ranije na takav način od istog dućana kupili pećnicu i frižider. Ona nije preispitivala takvu
odluku. Spomenuta škrinja nalazila se ispod stepenica, na njoj su se nalazile igračke, a pokraj
škrinje se nalazila polica s knjigama, tako da je bilo moguće pristupiti škrinji i igračkama i
škrinja je bila vidljiva.

Gotovo suglasno iskazu K. D. S. iskazuje svjedok D. B., njezin izvanbračni suprug,

koji također, prema čl. 285. st. 1. toč. 2. ZKP/08, nema blagodat nesvjedočenja, jer bez
zaključenja braka s kćeri optuženice, ne postoji tazbinsko srodstvo s optuženicom, koje je
posljedica isključivo sklapanja braka. Ovo se naglašava jer je svjedoku u istrazi na dokaznom
ročištu ta blagodat dana. On u svojem iskazu potvrđuje da je od optuženice čuo da su se ona i
njezina majka telefonom, taj tjedan, kad su počele radnje oko škrinje, dogovorile da se škrinja
makne i da se u tom dijelu hodnika postave pločice. Svjedok iskazuje da je tek nakon
 9 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

pomicanja škrinje doznao da je škrinja bila uključena u struju, ali zna da se nije koristila, što
on kao zet u kući, nije propitivao. Odvoz škrinje dogovorila je optuženica s, misli, Sancta
Domenicom za ponedjeljak, s time da je bilo dogovoreno da se dobije nekakav bon za kupnju
drugog uređaja s popustom.

U odnosu na način pomicanja škrinje svjedoci iskazuju, sukladno i obrani optuženice,

da je škrinja bila teška, da je utonula u tepison koji se nalazio ispod nje i da su je pomaknuli
na način da su je svjedoci podigli, a da je optuženica ispod škrinje stavila letvice, da bi potom
po tim letvicama izgurali škrinju na hodnik, dalje od stepeništa. Škrinja se nije dala otvoriti,
pa su svjedoci nožem izrezali gumu i otvorili škrinju. Unutrašnjost škrinje bila je puna leda do
poklopca, vidjeli su se vrhovi nekih prozirnih vrećica. Svjedok B. je otišao na posao, a
svjedokinja D. S. je s optuženicom, o čemu iskazuje oboje svjedoka, to popodne, 15. veljače
2019., izvadila neke vrećice s povrćem koje su se dale izvaditi. Sadržaj vrećica završio je u
kompostu, dok su se same vrećice zatečene u plastičnoj vrećici na užetu za sušenje rublja u
dvorištu kuće (fotografije 126-134 fotodokumentacije, listovi 533-535 spisa). Na dijelu
vrećica vidljiv je natpis "Višnje, 1,80 kg, zamrznuto 3.6.20", odnosno "1,80 kg, zamrznuto
6.6.2000." Između poklopca škrinje i tijela škrinje postavili su daščicu, kako bi se sadržaj
škrinje odmrzavao kroz noć i da sutra, 16. veljače 2019., nastave s poslom.

Iz daljnjeg ponašanja svjedokinje K. D. S., koja je fotografirala sadržaj škrinje i

fotografije slala svjedoku B., pitajući ga što se to nalazi u škrinji, vidljivo je da imenovana
sumnja na nešto. O fotografiranju sadržaja škrinje iskazuje oboje svjedoka, svjedok B.
iskazuje da je njegova izvanbračna supruga bila u panici, da ga je panično pitala što se to
nalazi u škrinji, a da ju je on pokušavao smiriti govoreći da vjerojatno špek, kruh i slične
stvari koje ljudi obično drže u škrinjama. Svjedok B. je dodao da je i njega zanimalo što je u
škrinji jer je bila tako teška.

Navedene fotografije je K. D. S. poslala policijskoj službenici S. M. 16. veljače 2019.

na mail, te se iste nalaze u spisu (listovi 74-76), o kojem primanju mailova je iskazivala
imenovana, ispitana u svojstvu svjedoka. Na ovim fotografijama vidi se sadržaj škrinje, crne
plastične vreće, a jedan detalj fotografije (list 74) je zaokružen.

Iz navedenoga slijedi da je i svjedokinji K. D. S. bilo sporno što se nalazi u škrinji, da

je "paničarila" kako to opisuje svjedok B., a i njega je interesiralo što se nalazi u škrinji, s
obzirom da je ista bila teška.

Naredni dan imenovano dvoje svjedoka je nastavilo s pražnjenjem škrinje, u čemu nije
sudjelovala optuženica, koja je prema iskazu svjedokinje D. S., pala u kadi i ležala je i
zaspala. Svjedok B. je nožem razrezao crnu vreću i vidio koljena i žensko spolovilo, o čemu
je obavijestio svjedokinju D. S., koja je o tome obavijestila optuženicu. Svjedoci tvrde da je
daljnje radnje u odnosu na škrinju poduzimao svjedok B., dok se istoj nisu više približavale
niti optuženica niti svjedokinja D. S.. Optuženica na vijest nije reagirala dobro, plakala je i
sama uzela tabletu za smirenje (iskaz K. D. S. i V. P.), dok svjedok B. ne zna kakva je bila
reakcija optuženice, jer je otišao iz kuće. Daljnji slijed događaja opisan je naprijed.

Valja primijetiti da nakon pronalaska mrtvog tijela u škrinji u vlastitoj kući

optuženica, njezina kćer i njezin izvanbračni suprug poduzimaju radnje usmjerene na
obavještavanje supruga optuženice o pronalasku, sklanjanja mlađe djece optuženice, a
optuženica poziva policiju i to svjedoka J. J. u 12,05 sati, prema iskazu svjedokinje D. T.. U
to je vrijeme već ekipa Hitne pomoći obavijestila svoju centralu i dispečer Hitne pomoći je
 10 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

obavijestio policiju o vijesti o pronalasku mrtvog tijela. Na navedeno ukazuje činjenica da iz

službene zabilješke o postupanju svjedoka M. V. (list 3) proizlazi da je upućen na intervenciju
u kuću obitelji D. S. 16. veljače 2019. u 12,07 sati. Prema navedenome, proizlazi da je
optuženici trebalo određeno vrijeme da o događaju pokuša obavijestiti policiju, time da sama
nije obavijestila policiju o pronalasku mrtvog tijela u škrinji u svojoj kući, već je tražila
razgovor s svjedokom J., a kada ga nije dobila, završila je poziv s D. T..

Navedena činjenica, uz daljnje okolnosti koje nisu uobičajene i životne, a o kojima

iskazuju svjedoci D. S. i B., da niti taj dan, nakon odlaska policije iz njihove kuće, a niti
naknadno, sve do ispitivanja, nisu međusobno, ali niti s majkom optuženice, niti s suprugom
optuženice, razgovarali o pronalasku mrtvog tijela u svojoj kući, ukazuje na zaključak da se
radi o iskazima svjedoka, koji kao najbliži srodnik, odnosno član domaćinstva, nastoje što je
moguće više nastojati poboljšati položaj optuženice u ovom postupku. Na taj zaključak
ukazuje i podudarnost iskaza svjedoka D. S. i B., kako međusobno, tako, pretežno, i s
obranom opt. S.. Ovo posebno dolazi do izražaja u pogledu pitanja na koja oboje svjedoka
odgovara šturo, u pravilu negativno, ne sjećanjem ili opisivanjem shvaćanja svoje uloge i
položaja u obitelji. Oboje svjedoka negiraju da bi se u obitelji govorilo o žrtvi, negiraju da bi
nakon otkrivanja tijela uopće razgovarali međusobno ili s drugim članovima obitelji o tom
događaju, ne sjećaju se sadržaja razgovora koji su vodili s N. S. u vezi predmetne škrinje,
svjedok B. govori kako on ništa nije pitao jer je on zet u kući. Oboje svjedoka daju podudarni
iskaz u pogledu potrošnje struje u kući, protivno onome što je o razgovoru od tog tjedna
iskazala N. S., ne sjećaju se kada su kupljene pločice koje su se trebale postaviti na dijelu
hodnika gdje se nalazila škrinja. S druge strane oboje se sjećaju da su se o uklanjanju škrinje
dogovorile optuženica i njezina majka i da je odvoz dogovoren za ponedjeljak 18. veljače
2019. Navedeno, uz činjenicu da je iskaz oboje svjedoka protivan iskazu svjedokinje N. S. o
sadržaju razgovora koji su vodili u istom tjednu kada je otkriveno mrtvo tijelo u škrinji,
ukazuje da se radi o iskazima koji su usmjereni na pogodovanje optuženici u ovom postupku
te ih sud ocjenjuje neuvjerljivim i nevjerodostojnim. Svjedok B. u pogledu razgovora s N. S.
iskazuje nešto sasvim neodređeno, tek na pitanje da li je netko bio s njim, iskazuje da je valjda
s njim bila svjedokinja D. S., dok ova svjedokinja uopće izbjegava izravno odgovarati na
pitanja u vezi iskaza N. S.. Svjedokinja je tako iskazala da su optuženica i baka razgovarale da
će se valjda smanjiti račun za struju, u pogledu pitanja visine računa za struju i pitanja da li je
o tome raspravljala s N. S., svjedokinja iskazuje da njoj taj račun nije predstavljao problem,
da su ona i D. uređivali potkrovlje, postavili klimu, koja je radila cijelo ljeto, pa da su oni
davali svoj dio za struju 150,00 – 200,00 kn mjesečno. Na predočenu tvrdnju N. S. da su
dogovorili odvoz škrinje za subotu, svjedokinja je ustvrdila da je optuženica dogovorila odvoz
za ponedjeljak sa S. D..

Na neuvjerljivost iskaza ovo dvoje svjedoka upućuje sadržaj iskaza svjedokinje N. S. o

sadržaju razgovora koji je vodila s K. D. S. i D. B. u tjednu u kojem je otkriveno da se u
škrinji nalazi leš. Svjedok B. se ne sjeća sadržaja razgovora, svjedokinja D. S. odgovara nešto
drugo, mimo postavljenog pitanja, a oboje suglasno na pitanje o visini računa za struju
spominju klimu i viši račun za hlađenje u ljeto, pri čemu valja primijetiti da su se predmetni
događaji otkrivanja tijela dogodili u zimi, kada se sasvim sigurno ne koristi klima uređaj za
hlađenje. Kada se usporedi ovakav način odgovaranja svjedoka s ničime osporenim,
objektivnim i životnim iskazom svjedokinje N. S. o sadržaju razgovora, vidljivo je da
navedena razlika i izbjegavanje odgovora upućuje na sasvim drugačije zaključke i utvrđenja
od onih koji bi proizašli iz iskaza ovo dvoje svjedoka i njima gotovo komplementarne obrane
optuženice.
 11 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

Tako sud, na temelju iskaza svjedokinje N. S. utvrđuje da su upravo svjedoci K. D. S. i

D. B. odlučili maknuti staru škrinju, na koje utvrđenje ukazuje dio iskaza svjedokinje da je K.
govorila da imaju visok račun za struju, da moraju iz kuće izbaciti staru škrinju, da to samo
troši struju. Razlog zašto će maknuti škrinju leži u tome da su oni odlučili to riješiti, da će oni
to pospremiti. Navedeno je suprotno od onoga što tvrde ovi svjedoci i optuženica u obrani da
su odluku donijeli optuženica i njena majka, ali i upućuje na utvrđenje da je svjedocima bilo
poznato da je ta škrinja uključena u struju, a njihovo objašnjenje visine računa za struju je
potpuno nelogično i neživotno. Nadalje, iskaz ove svjedokinje potpuno opovrgava iskaz
svjedokinje D. S. da je škrinja bila vidljiva i da ničime nije bila zagrađena, jer svjedokinja N.
S. citira dio navoda svjedokinje D. S. da je škrinja bila "zametana" nečim, nekim starim
stvarima. Konačno, iako joj nisu rekli tko je to dogovorio, K. joj je rekla da će u subotu po
škrinju doći oni koji skupljaju otpad po selu, da su njega već naručili. Navedeno ozbiljno
dovodi u sumnju dio navoda obrane optuženice, kao i dio iskaza svjedoka o tome da je odvoz
bio naručen za ponedjeljak. Na ovu nedosljednost u iskazima svjedoka ukazuje i proturječje
iskaza svjedoka prema obrani optuženice o tome s kim je bio dogovoren odvoz škrinje. I dok
oboje svjedoka suglasno navode da je optuženica dogovorila odvoz s društvom Sancta
Domenica iz Zagreba, s ciljem da dobiju bon za kupnju s popustom drugog uređaja,
svjedokinja D. S. iskazujući da su već jednom u aranžmanu s istim društvom na istovjetan
način dali stari uređaj te uz popust kupili frižider i pećnicu, optuženica naknadno, nakon što je
kod društva S. D. provjereno da li postoji bilješka o takvom dogovoru s nekim iz obitelji D. S.
i negativnog odgovora, iskazuje da je u stvari dogovor bio s drugim društvom i obrtom koji se
bave prikupljanjem i odvozom EE otpada na području Međimurja. Ova suprotnost iskaza
svjedoka prema obrani optuženice, a svih iskaza prema iskazu svjedokinje N. S., ukazuje da i
svjedoci i optuženica nevjerodostojno iskazuju o pitanju dogovora o odvozu škrinje, što pak
ukazuje i na nevažnost izvođenja dokaza o sadržaju dogovora optuženice s društvom i obrtom
koji odvoze EE otpad, o čemu više u nastavku, u dijelu obrazloženja u odnosu na obrazlaganje
odluka o odbijanju dokaznih prijedloga.

Svjedoci suglasno govore da je dogovoren odvoz s društvom Sancta Domenica, radi

ostvarenja popusta na kupnju drugog električnog uređaja. Iz sadržaja dopisa društva Sancta
Domnica d.o.o. proizlazi da to društvo nema svoju dostvnu službu na području Međimurja,
već koristi usluge drugih dostavnih službi. To društvo nudi isključivo mogućnost kupnje
novih uređaja, kada je prema zakonu dužno preuzeti EE otpad po sistemu "jedan za jedan", a
u sustavu društvo nema podataka da bi optuženica obavila kupnju novog uređaja. Društvo
Sancta Domenica nema u ponudi uređaje marke Končar, niti izdaje poklon bonove za
preuzimanje istih. Navedeni dopis ne demantira dokumentacija priložena uz podnesak obrane
(listovi1724-1726), koja dokumentacija potvrđuje sadržaj dopisa društva Sancta Domenica
d.o.o. o zamjeni starog uređaja, ali isključivo za kupnju novog, te mogućnost odvoza starog
uređaja, uz kupnju i montažu novog. Nadalje, s obzirom da su svjedoci D. S. i B. bili prilično
decidirani da je odvoz dogovoren s tim društvom, koje to opovrgava, izvođenje daljnjih
dokaza, o činjenicama o kojima, do tada, nije iskazivala optuženica nije važno, niti prikladno
za utvrđivanje činjenica u ovom postupku.

Suprotno od ocjene obrane optuženice i iskaza svjedoka D. S. i B., sud ocjenjuje

relevantni dio iskaza svjedokinje N. S. vjerodostojnim, životnim i logičnim. Potpuno je
uvjerljivo da se svjedokinja sjeća sadržaja razgovora koji je vodila s imenovanim svjedocima
o škrinji u tjednu kada je otkriven sadržaj škrinje, kao događaj koji bi svakom čovjeku nužno
ostao duboko urezan u sjećanje, pri čemu svjedokinja uvjerljivo prenosi sadržaj razgovora,
logično i životno uvjerljivo da je razlog za micanje škrinje visok račun za struju, a škrinja se
ne koristi.
 12 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

U ovom dijelu izlaganja razloga sud će se osvrnuti i na dio prigovora obrane s

rasprave od 14. svibnja 2020. gdje je u okviru prigovora vjerodostojnosti iskaza svjedoka
policijskih službenika koji su radili na očevidu i pretrazi, odnosno koji je prvi intervenirao u
kući optuženice inkorporiran ponovljeni prigovor zakonitosti provedenog očevida, uporištem
na zabilježeno vrijeme nastanka fotografija očevida/pretrage od 16. veljače 2019.

Obrana je tako predložila da sud izvrši uvid u fotografiju oznake DSC199 od 16.
veljače 2019. nastala u 17,32 sati kojom obrana dokazuje da je škrinja u 17,32 sati bila
zatvorena što prema stajalištu obrane znači da policijski službenik M. V. nije sudu govorio
istinu kad je rekao da je škrinja bila otvorena 5 cm pomoću daščice i da mjesto događaja nije
mijenjano do dolaska ekipe za očevid. Na istu okolnost obrana je predložila uvid u
fotografiju DSC202 također nastalu u 17,32 sati istoga dana gdje je također vidljiva zatvorena
škrinja te fotografija DSC208 nastalu u 17,38 sati te fotografiju DSC244 nastalu također u
17,38 sati, fotografije DSC268, 269, 272 sve nastale u 18,00 sati kojima dokazuje da je
škrinja 16. veljače 2019 u 18,00 sati bila zatvorena i da do tada još nije započelo utvrđivanje
sadržaja škrinje što prema stajalištu obrane znači da policijski službenici J. J., S. M., D. S., M.
Š. i N. H. sudu nisu govorili istinu. Pretraga je nesporno započela u 17,57 sati, a J. J. je rekao
da su prvo započeli s očevidom nad škrinjom te nakon toga izvršili pretragu kuće. S. M. je
rekla da su svjedoci za pretragu kuće pozvani i da je kuća pretražena tek nakon što je škrinja
zatvorena. Škrinja je otvorena tek u 18,01 sati što se vidi na foto DSC274 nastaloj u 18,01
koja se također predlaže kao dokaz. Ove fotografije dokazuju da je istinu govorio svjedok J.
K. koji je izjavio da je početkom pretrage škrinja bila kod stepenica. Obrana je predložila i
uvid u fotografiju DSC343, istog dana u 19,20 sati, na kojoj je vidljivo da je škrinja doista
moguće iznesena tek u 19,15 sati što bi proizlazilo iz činjenice da je tada završen očevid. Na
toj fotografiji vidi se da škrinja više nije u hodniku i da i dalje traje pretraga kuće.

Ovime obrana ponovno, iako to ne formalizira u prijedlog za izdvajanje dokaza kao

nezakonitih, prigovara zakonitosti provedenog očevida, kroz prigovor vjerodostojnosti iskaza
svjedoka policijskih službenika i time i svih dokaza koji su proizašli iz tog dokaza (zapisnika
o očevidu, obdukcije, sudsko-medicinskog vještačenja i dr.). O pitanju zakonitosti očevida
odluku je donio ovaj sud rješenjem K-20/2019-95 od 21. siječnja 2020., koje rješenje je
potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda RH broj I Kž-167/20209-4 od 9. travnja 2020. Pitanje
koje obrana nakon donošenja tih odluka naknadno potencira - vremena poduzimanja radnji
očevida i pretrage, na temelju podataka o vremenu nastanka fotodokumentacije koja se nalazi
u spisu, ne dovodi do drugačijeg stajališta ovog suda o zakonitosti poduzete radnje očevida,
kao hitne dokazne radnje. Naprotiv, valja istaknuti da je ista argumentacija bila predmetom
odlučivanja po žalbi obrane protiv označenog rješenja i da se tim pitanjima bavio i Vrhovni
sud RH, s obzirom da je potpuno istu argumentaciju obrana izložila u žalbi. Nadalje, ako se
usporede podaci o vremenu snimanja fotografija na DVD-ima s označenim vremenima
poduzimanja radnji očevida i pretrage, vidljivo je vremensko preklapanje obje radnje, prema
zapisnicima (očevid traje od 16,25 do 19,15, a pretraga od 17,57 do 19,01 sati) koje utvrđenje
uostalom proizlazi i iz iskaza svih svjedoka uključenih u obje radnje – svjedoka pretrage i
policijskih službenika koji su poduzimali te radnje. Na pitanje stanja poklopca škrinje
(zatvoren) u vrijeme poduzimanja radnje očevida odgovoreno je spomenutim odlukama
kojima je odbijen prijedlog obrane da se iz spisa izdvoji kao nezakonit dokaz zapisnik o
očevidu i drugi dokazi koji iz tog dokaza proizlaze. I ponovljenom argumentacijom obrana ne
dovodi u pitanje zakonitost poduzete radnje očevida kao hitne dokazne radnje, dok su iskazi
svjedoka policijskih službenika cijenjeni u spomenutom rješenju o zakonitosti dokaza, te
nemaju drugog značenja osim za tu odluku. Naime, za odluku o kaznenoj odgovornosti
 13 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

optuženice iskazi svjedoka pretrage, policijskih službenika uključenih u postupanje prema

optuženici u odnosu na radnje očevida i pretrage nemaju drugu funkciju osim one da pružaju
dokaznu podlogu za odluku o zakonitosti poduzete radnje očevida. U spomenutom rješenju
ocijenjen je iskaz svjedoka M. V. na način da je utvrđeno da je u dijelu u kojem spominje
zatečenu daščicu ispod poklopca utvrđeno da nije podržan sadržajem fotodokumentacije.
Zaključno valja primijetiti da vrijeme označeno uz fotografije pokazuje da je fotografiranje
tijeka očevida i pretrage započelo u 17,30 sati i završilo u 20,14 sati, što bi u odnosu prema
zapisniku o očevidu značilo da je fotografiranje očevida započelo sat vremena nakon početka
očevida i završilo sat vremena nakon završetka očevida. Navedeno jednostavno nije moguće i
polazeći od sadržaja zapisnika o očevidu, zapisnika o pretrazi i iskaza svjedoka J. J., S. M., D.
S., M. Š. i N. H., sud utvrđuje da se očito radi o pogrešnim oznakama vremena uz fotografije,
jer na to upućuju suglasni sadržaj zapisnika o očevidu i pretrazi, kao i iskazi svjedoka koji su
poduzimali te radnje. Navedeno potvrđuju i iskazi svjedoka pretrage, koji iskazuju o vremenu
poduzimanja radnje kojoj su svjedočili i čiji iskazi također potvrđuju da je u zapisnicima
točno zabilježeno vrijeme poduzimanja ovih radnji.

U rješenju ovog suda kojim je odbijen prijedlog za izdvajanje kao nezakonitog

zapisnika o očevidu i daljnjih dokaza koji proizlaze iz tog dokaza, što je potvrdio i Vrhovni
sud, jasno stoji utvrđenje da je škrinja na početku očevida bila zatvorena, da je tijekom
očevida otvorena, da ju je otvorio netko od policijskih službenika, tako da je nakon
pravomoćnosti tog rješenja sasvim izlišno ponovno raspravljati o tome da li je prije početka
očevida škrinja bila zatvorena.

Poduzetim nastavkom očevida 17. veljače 2019. u Županijskoj bolnici Čakovec, uzeti
su tragovi papilarnih linija s desne ruke žrtve, provedenim DKT vještačenjem po Centru za
forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 19. veljače 2019., nesporno
je utvrđen identitet žrtve J. D., rođene .... usporedbom papilarnih linija izuzetih s kažiprsta
desne ruke neidentificiranog tijela nađenog u škrinji i papilarnih linija desnog kažiprsta s
kartona osobne iskaznice br. 13829612 izdane na ime J. D.. Navedena činjenica da se u škrinji
nalazi mrtvo tijelo žrtve J. D. u ovom postupku niti nije sporna.

Dodaje se da i podaci o intervencijama vatrogasaca u P. u vezi s poplavama, jer je

tijekom postupka obrana optuženice iznosila tvrdnje o premještanju škrinje uzrokovanom
poplavama. Pribavljeni su podaci DVD P. iz kojih proizlazi da je u vremenu od 2000. pa
nadalje DVD imao intervencije zbog poplava u N. ulici u P. u ožujku i travnju 2013. i rujnu
2014., koje intervencije nisu bile u kući obitelji D. S., prema preslikama Knjige zapovjednika
DVD Palovec.

- utvrđivanje uzroka smrti žrtve J. D.

Provedenom obdukcijom mrtvog tijela utvrđene su ozljede na glavi žrtve, opisane u

pisanom nalazu i mišljenju vještaka dr. A. K. od 20. veljače 2019., kao i pisanom nalazu i
mišljenju dr. J. Š. od 25. ožujka 2019., koji nalazi i mišljenja se poklapaju u pogledu nalaza i
opisa ozljeda nađenih kod žrtve J. D.. Vještaci su dali i suglasno mišljenje o mogućem načinu
nastanka ozljeda, vrsti ozljeda, uzroku smrti, mogućem sredstvu počinjenja djela, koje
mišljenje su vještaci suglasno na raspravi dopunili i pojasnili. Napominje se da je na raspravi
najprije ispitana vještakinja dr. A. K., čije ispitivanje je prekinuto jer se vještakinja nije
osjećala dobro, a naknadno su simultano ispitani oboje vještaka i dr. K. i dr. Š..

Kod žrtve su tako utvrđene isključivo povrede lijeve strane čela i lica i lijevo
 14 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

sljepoočno i to rana razderotina čeono lijevo s krvnim podljevom oba oka, krvni podljev lijeve
strane lica, lijeve strane brade s prijelomom gornje i donje čeljusti, krvni podljev u području
lijeve jagodične kosti s prijelomom kostiju, rana razderotina u području usnog kuta s krvnim
podljevom i prijelomom kosti gornje čeljusti, prijelom nosnih kostiju, krvni podljev mekog
oglavka, mnogostruki prijelom svoda i baze lubanje s ozljedom mozga. Vještaci se nisu mogli
izjasniti o redoslijedu nastanka ozljeda, iskazujući da se radi o 5 do 6 udaraca tupotvrdim
predmetom značajnije težine, s bridom i plohom, no ne može se zaključivati o točno
određenom sredstvu, izrazite jačine i snage udarca. Takva jačina udarca potrebna je za
nastanak mnogostrukog prijeloma kostiju svoda i baze lubanje u lijevom čeono sljepoočnom
predjelu. Takvi opsežni prijelomi neminovno se prenose na moždano tkivo gdje dovode do
opsežnog nagnječenja i razaranja što u pravilu uvijek rezultira smrtnom posljedicom. Od tih
udaraca nastale su opsežne ozljede kosti glave i mozga, gdje je od prvog udarca žrtva
najvjerojatnije ostala bez svijesti, a uzrok smrti su opsežne ozljede glave i mozga. Ozljede su
grupirane na jednoj manjoj površini, pa iskustveno vještak dr. Š. govori o tome da takve
ozljede nastaju u jednom događaju, jednim sredstvom, u jednom relativno brzom slijedu,
nanosi ih jedan počinitelj. Iz razloga jer se na stražnjem dijelu mozga nalazi manji hematom,
vještak zaključuje da je glava žrtve bila oslonjena na podlogu, dok je udarcima bila izložena
lijeva strana glave i lica žrtve. Kod žrtve nema aktivnih ni pasivnih obrambenih ozljeda, pa je
zaključak vještaka s sudsko-medicinskog stanovišta da se žrtva prije prvog udarca nalazila u
nekom odmarajućem položaju ili je taj položaj rezultat djelovanja druge osobe. I navedena
činjenica izostanka obrambenih ozljeda govori u prilog zaključku vještaka o brzom slijedu
zadavanja udaraca, gdje je od prvog udarca došlo do utjecaja na svijest žrtve. Smrt je
nastupila kratko vrijeme nakon zadobivanja ozljeda i nikakva medicinska pomoć ne bi
spriječila smrtni ishod. Sve ozljede žrtva je zadobila za života na što ukazuje nalaz krvi u
želucu, pri čemu se radi o posljedici gutanja krvi za života žrtve.

Na raspravi na kojoj su bili prisutni oboje sudsko medicinskih vještaka dana su

pojašnjenja pisanog nalaza i mišljenja te su vještaci suglasno i sveobuhvatno odgovorili na
pitanja optužbe, obrane i suda. Tako je vještak dr. Š. odgovorio da je sa sudsko-medicinskog
stajališta moguće govoriti o odnosu ozlijeđenog dijela tijela žrtve i osobe koja zadaje ozljede.
U konkretnom slučaju žrtva je bila lijevom stranom lica i lijevim sljepoočnim dijelom glave
okrenuta osobi koja je zadavala ozljede. Međutim, nije moguće zaključivati na položaj tijela
žrtve u prostoru jer bi ozljede jednako izgledale bez obzira da li se žrtva nalazi fiksirana u
nekom stojećem, klečećem, ležećem ili sličnom položaju. U kojem se položaju nalazila osoba
koja je zadavala ozljede vještak nije mogao odgovoriti. Sredstvo ozljeđivanja nije mogla biti
letva, jer bi se kod upotrebe takve vrste sredstva, sa sudsko-medicinskog stajališta trebalo
očekivati ozljede koje bi izvana gledajući imale prutast, linearni izgled radi toga jer bi se
oslikalo to sredstvo, odnosno kontaktna površina. Kako takvih tragova nema, to je vještak
isključio letvu kao sredstvo počinjenja. Tijelo žrtve pohranjeno je neposredno nakon
ozljeđivanja i smrti. Položaj tijela u zamrzivaču ni na koji način ne upućuje na vremenski
odmak od momenta ozljeđivanja i smrti. Taj odmak nije bio velik radi toga jer nisu počele
truležne promjene, ali koliko je vremena prošlo od smrti, da li je to bilo par minuta ili par sati,
to se ne može zaključiti. Ne može se znati kakva je bila ukočenost u momentu pohranjivanja u
zamrzivač, jedino da ona nije bila potpuno izražena, dakle to je moralo biti unutar nekih 3 do
4 sata najviše. Gutanje je zaživotni proces, dakle žrtva je bila živa kad je dobila, barem jednu,
prvu ozljedu koja je krvarila u smislu rezultiranja krvarenja u probavni trakt, odnosno u usta.
To nije toliko velika količina krvi da bi ona iziskivala jedan dugačak period gutanja krvi.

Vještak se nije mogao izjasniti koliko je krvi izgubila žrtva. Nema nikakvih
pokazatelja da bi se moglo znati koliko je ona krvarila, jedino se može govoriti sa sigurnošću
 15 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

da je krvarila i uopćeno govoriti da ozljede vlasišta kakve je zadobila žrtva krvare izvanredno
jako, intenzivno, jer je meki oglavak jedan od najprokrvljenijih dijelova tijela.
Sudskomedicinski u ovakvim situacijama tragovi krvi praktički ništa ne govore. Zna se da je
žrtva krvarila, zna se da se nakon toga manipuliralo sa mrtvim tijelom, a ti tragovi krvi dakle,
više ne ovise o ozljeđivanju nego o manipulaciji. Na pitanje pranja tijela prije stavljanja u
škrinju vještak dr. Š. je iskazao da se u bilo kakve manipulacije sa mrtvim tijelom nakon
ozljeđivanja ne može upuštati. Vještak dr. K. u pogledu tragova krvi zatečenih na tijelu žrtve
iskazala je da se slaže s vještakom dr. Š., da je ona na obdukciji našla kosu koja je bila prožeta
krvlju i da su uglavnom tragovi krvi bili po licu, vratu i gornjem dijelu prsišta.
Na slikama 1 do 3 fotodokumentacije očevida na listovima 566 i 567 spisa jasno je vidljiva
umrljanost glave i gornjeg dijela prsnog koša krvlju što ne predstavlja tzv. krvne ceste tj.
tragove slijevanja krvi već umrljanost kakva je uobičajeno vidljiva pri manipulaciji sa
zakrvavljenim dijelovima tijela. Pod pretpostavkom da bi žrtva bila ubijena prilikom spavanja
na krevetu bilo bi za očekivati osim tragova slijevanja krvi pod djelovanjem sile teže i
namakanje, odnosno stvaranje umrljanosti krvlju posteljine ispod predjela ozljeđivanja
konkretno glave. Ovakvo zaključivanje jednako se može primijeniti i na bilo koju drugu
situaciju tj. da bi žrtva zadobila ozljede ležeći na bilo kakvoj podlozi pa i podu hodnika i
slično. Nije moguće isključiti da bi mali krvni podljev zatiljnog dijela mekog oglavka nastao
djelovanjem sile slabog intenziteta udarcem, pa i udarcem zatiljnog dijela glave o prepreku ili
podlogu, no vještak dr. Š. je u pisanom nalazu i mišljenju govorio o uobičajenom nastanku
ovakve ozljede ne promatrajući ju zasebno, već u kontekstu svih ozljeda glave i lica. Kada je
vještak dr. Š. govorio o ozljedama lica i glave žrtve, govorio je da su ozljede nastale sa 5 do 6
međusobno neovisnih djelovanja sile. Obrazložio je da se ovakvo grupiranje ozljeda viđa
nastalo u pravilu kod fiksiranog dijela tijela koji je ozlijeđen radi toga jer je uslijedio veći broj
udaraca, a time i ozljeda jedne relativno male površine tijela. Tako se i ozljede žrtve uklapaju
u takav mehanizam, jer nije u mogućnosti isključiti da bi eventualno neki udarac uslijedio u
nekom vremenskom razmaku pa čak teorijski niti u situaciji da se jedna ozljeda zadobije u
jednom položaju, a ostale u drugom položaju, no vještak je naglasio da je to praktički
neuobičajeno radi toga jer su sve ozljede žrtve nastale u jednom te istom međusobnom odnosu
njezina tijela i osobe koja zadaje ozljedu, što je već ranije navedeno. Malo je vjerojatna
pretpostavka da bi ona zadobila jedan udarac u stojećem položaju, pa nakon toga, nakon pada
po istom dijelu lica i glave ostale udarce. Vještak se nije mogao izjasniti o redoslijedu
ozljeđivanja, vremenu ozljeđivanja, pa prema tome niti o slijedu nastanka ozljeda. Ako bi
žrtva u času zadobivanja ozljeda ležala na madracu, tada bi u pravilu trebalo isključiti
mogućnost nastanka sitnog, malog, krvnog podljeva zatiljnog dijela mekog oglavka. Podljev
mekog oglavka predstavlja sudsko medicinski ozljedu koja spada u grupu tzv. nespecifičnih
mehaničkih ozljeda, a to znači da ona po svojim karakteristikama ne upućuje na samo jedno
točno određeno sredstvo pa ni točno određeni mehanizam ozljeđivanja. Ovo znači da bi ova
ozljeda mogla nastati udarcem bilo kakvog tupo-tvrdog sredstva relativno male kontaktne
površine i to udarcem po glavi, ali i udarcem glave o takvo sredstvo. Prema tome detalje o
tome gdje, kada i na koji način bi ovo sitno krvarenje nastalo ulazi u domenu vrlo široke
lepeze i sredstava i mehanizma. Promatrajući ozljede u predjelu lijevog usnog kuta i nosa,
vještak je naglasio kako je ta ozljeda nastala kombinacijom brida i plohe naglašavajući kako
se ozljeda sa predjela vanjskog ugla usta nastavlja prema nosu gdje se opisuje višestruki
prijelom nosnih kostiju tako da ta ozljeda čini ozljedu koja nastaje djelovanjem brida i plohe i
proteže se u dužini od najmanje 5-6 cm, započinjući s jednim krajem koji je definiran u
predjelu lijevog usnog kuta, proteže se preko nosa gdje s obzirom na topografsko anatomske
odnose dijelova lica prestaje, pa se ne može zaključivati na eventualnu veću dužinu udarne
plohe sredstva. Dakle, ako pogledamo ozljedu ona počinje dobro definirana u predjelu brade,
odnosno lijevog usnog kuta, širi se prema nosu i gore i tu se gubi jer se mijenja konfiguracija.
 16 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

U odnosu na pitanja branitelja o izgledu hematoma na temelju shematskog prikaza ozljeda s

obdukcije, vještak je odgovorio da se radi o shematskom prikazu koji služi da se vidi gdje su
ozljede, a same ozljede su opisane u zapisniku o obdukciji i prikazane na slikama. Vještak je
naglasio da ne može govoriti o jednom točno određenom sredstvu ozljeđivanja, ali je isto tako
naveo da se u praksi ovakve ozljede koje su grupirane na maloj površini tijela uobičajeno
viđaju nastale u jednom relativno brzom slijedu, tj. nizu i nije uobičajeno u praksi mijenjanje
sredstava prilikom zadavanja ovakvih ozljeda. Šaku kao sredstvo nanošenja ovih ozljeda treba
isključiti. U slučaju zadavanja više ozljeda na maloj površini tijela, može se govoriti
isključivo o efektu svih ozljeda, svih udaraca, dakle svih intenziteta djelovanja sile, a nije
moguće razlučiti da li bi neki od njih bio daleko većeg intenziteta, a neki drugi manjeg. U
obdukcijskom nalazu opisuje se od centra ozljeđivanja na mjestu rane nagnječine lijeve strane
čela, glavne prijelomne pukotine šire se i zahvaćaju koštani sustav lijeve očne šupljine s jedne
strane, dok se na drugu stranu šire i spajaju s višestrukim prijelomom kostiju baze lubanje
lijevo sljepoočno. Ali to ne znači da je ovaj višestruki prijelom kostiju lijevo sljepoočno
nastao udarcem u čelo. Nego je to sve zapravo mozaički prelomljeno, a ove kosti lijeve
srednje lubanjske jame su razorene opsežnim mnogostrukim prijelomima. Dakle nije to
nastalo jednim udarcem, to je više udaraca, neki u predjelu čela, a neki u predjelu lijeve
sljepoočne regije glave. U prilog ovoga govori i ono da je piramida lijeve sljepoočne kosti
potpuno odvojena. Može se govoriti o obdukcijskom nalazu u kojem je opisan prijelom
čeono, prijelomi sljepoočno, a za nastanak oba prijeloma potrebno je djelovanje sile jakog
intenziteta. To je kompletno razoren praktički čitav dio svoda i jedan dio baze lubanje lijevo
čeono i lijevo sljepoočno. Ovaj čeono se nastavlja na kosti očne šupljine, ovaj drugi na
srednju lubanjsku jamu. Dakle, tu se može govoriti samo o kompleksu ozljeda, a ne da je koja
ozljeda nastala od kojeg udarca. Svaka od ozljeda, a radi se o opsežnijim ozljedama glave,
mogla je dovesti do poremećaja svijesti od neke ošamućenosti pa do besvjesnog stanja, a skup
svih ozljeda sigurno je doveo do besvjesnog stanja. Vještak je ponovio da može govoriti da je
u predjelu čela bio udarac sigurno, da li je bilo dva udarca ili tri koji se preklapaju, pa je jedan
slabiji, jedan manje, upravo radi toga je i rekao najmanje pet do šest udaraca, radi toga
djelovanja sile, radi toga jer jedna ozljeda može nastati udarcem jakog intenziteta. Ista takva
može nastati sa pet udaraca slabijeg intenziteta. Dakle, može se govoriti o najmanjem broju
djelovanja sile, dakle udaraca koji su dovoljni da nanesu ove ozljede. Svaka od zadobivenih
ozljeda može dovesti do izvjesnog poremećaja svijesti, ona sljepoočno gdje je razorena baza
lubanje i mozak, ta je odmah dovela do gubitka svijesti. Ozljeda u predjelu lijeve strane lica,
gdje je prelomljena lična kost, ona ne mora dovesti do momentalnog gubitka svijesti, ali do
poremećaja može. Blažeg, jačeg stupnja, no ne može se izdvajati pojedine ozljede i utvrđivati
kakve bi te imale efekt. Moguće je govoriti samo o svim ozljedama u njihovom zbiru u smislu
fatalnosti tj. o rezultatu smrtnim ishodom. Budući da su one nastale pod pretpostavkom koju
je vještak dr. Š. naveo u pisanom nalazu i mišljenju, u jednom relativno kratkom odsječku
vremena, u jednom nizu zadavanja ozljeda, onda su one sve dovele do smrtne posljedice.
Vještak dr. K. u potpunosti se složila sa svime što je odgovorio vještak dr. Š..

Provedenom obdukcijom i sudsko-medicinskim vještačenjem utvrđen je uzrok smrti,

koji u stvari predstavlja i nespornu činjenicu, jer u ovom postupku nisu osporene činjenice
opisane u činjeničnom opisu koje se odnose na nastale ozljede žrtve, niti da su iste dovele do
smrti žrtve. Radi se o, prema nalazu i mišljenju sudsko medicinskih vještaka o višestrukim
ozljedama koje se međusobno prožimlju i koje su nastale s 5-6 udaraca tupotvrdim
predmetom koji ima i brid i plohu, nešto veće površine. Udarci su zadani jakim intenzitetom
jer je takva sila potrebna za nastanak prijeloma kostiju svoda i baze lubanje lijevo čeono
sljepoočno. Da se radi o tolikom broju udaraca, vještaci dr. Š. i dr. K. utvrđuju prema broju i
vrsti zadobivenih ozljeda na glavi žrtve. O redoslijedu zadavanja udaraca i vremenu u kojem
 17 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

su udarci zadani vještaci se nisu mogli izjasniti, no dr. Š. je u pisanom nalazu i mišljenju, a
vještaci su to pojasnili i na raspravi, naznačio da se ovako grupirane ozljede na relativno
maloj površini tijela viđaju u praksi zadane neposredno jednu za drugom u kratkom
vremenskom razmaku. Teorijski se ne može isključiti zadavanje nekog broja udaraca u
jednom položaju tijela žrtve, a drugi dio u drugome, odnosno po proteku određenog vremena,
no to je praktički neuobičajeno jer su sve ozljede žrtve nastale u jednom te istom
međusobnom položaju žrtve i osobe koja zadaje udarce, pa je zato malo vjerojatan ovaj
teorijski prikaz. Za manji hematom koji je nađen stražnjem dijelu mozga vještaci su zaključili
da je glava žrtve bila oslonjena na podlogu, a udarcima je bilo izloženo lice i lijeva strana
glave žrtve. Do ovakvih ozljeda na stražnjem dijelu mozga, u praksi, dolazi kod prijenosa sile
udarca u čeoni dio glave na zatiljni dio koji je oslonjen na podlogu. Dr. Š. dopušta teorijski
mogućnost da je ova ozljeda nastala i drugačiji način, jer se radi o nespecifičnoj povredi koja
može nastati na niz načina. No, uzimajući nalaz i mišljenje sudsko-medicinskih vještaka kao
cjelinu, sud utvrđuje da je ova ozljeda lijevo zatiljno, nastala upravo na način kako to vještak
dr. Š. opisuje da najčešće nastaju ozljede glave kao kod žrtve, na način da se tijelo žrtve nalazi
u nekom fiksiranom položaju, ležeći na podlozi, pri čemu je dio glave na kojem nastaju
ozljede dostupan ozljeđivanju, a suprotni dio glave je oslonjen na podlogu. Na zaključak da je
žrtva bila u nekom takvom, pasivnom položaju, pored ozljede lijevo zatiljno, prema
vještacima upućuje, uz grupiranje ozljeda, i izostanak obrambenih i zalutalih ozljeda po
drugim dijelovima tijela (npr. rukama). Iz navedenoga ovaj sud utvrđuje da je žrtva J. D.
opsežne ozljede glave zadobila nekim neutvrđenim tupo tvrdim sredstvom, ležeći na tvrđoj
podlozi, ne madracu kreveta, što vještaci isključuju, u nekom pasivno fiksiranom položaju
(odmarajućem, spavajućem i dr.) s licem i glavom okrenutom i dostupnom udaranju tim
tupotvrdim sredstvom u kratkom razmaku vremena, u jednom događaju. Navedeno upućuje i
na utvrđenje da je počinitelj djela jedna osoba i da je djelo počinjeno jednim sredstvom
počinjenja. Ovdje ponovno vještaci suglasno navode da u praksi, kada su zadane ozljede na
manjoj površini tijela i udarcima u brzom slijedu, da je tada neuobičajeno mijenjanje sredstva
prilikom zadavanja takvih ozljeda. Zadavanje udaraca jednim sredstvom, upućuje, prema
nalaženju ovog suda, na jednog počinitelja kaznenog djela.

Nalaz i mišljenje oba vještaka je stručan, argumentiran, potkrijepljen podacima

sadržanim u obdukcijskom nalazu i fotografijama ozljeda. Vještaci su pozvani kao stručnjaci
na svojem polju ekspertize pojasniti određena stručna pitanja o kojima tijela koja vode
kazneni postupak nemaju stručnih znanja. Upravo na takav način je sudsko medicinsko
vještačenje dalo odgovor na pitanje uzroka smrti žrtve J. D., pri čemu su vještaci dali
decidirane odgovore na pitanja opisa ozljeda, vrste ozljeda, mjesta gdje se nalaze te posljedice
ozljeda. Ono na što vještaci nisu mogli dati decidiran odgovor su pitanja međusobnog
položaja žrtve i počinitelja, u kojem pravcu su dali mišljenje, a takvo mišljenje o vjerojatnom
položaju tijela žrtve izraženo je na temelju podataka o ozljedama čela i lica žrtve i postojanja
hematoma na mozgu lijevo zatiljno te na temelju stručnosti i iskustva vještaka. Upravo na
takav način vještak sudske medicine i može i mora izraziti mišljenje, da na temelju iskustva i
znanja, usporedbom s drugim sličnim slučajevima, da odgovor o mogućnostima nastanka
pojedinih ozljeda, što će valjano i logično obrazložiti. Ovdje su vještaci obrazložili da se
ovakva ozljeda zatiljno viđa kod zadavanja udaraca u lice i čelo osobe čija glava je suprotnom
stranom oslonjena na podlogu, a da je tako bilo i u konkretnom slučaju upućuju i činjenice
grupiranja ozljeda na relativno maloj površini tijela i izostanak obrambenih i zalutalih ozljeda.
Isto se odnosi i na zaključak vještaka o kraćem vremenu zadavanja udaraca i jednom sredstvu
kojim su udarci zadani što je potkrijepljeno navodom da se najčešće u praksi takve ozljede,
tako grupirane viđaju zadane u kratkom vremenu jednim sredstvom, što je opet u domeni
stručnosti vještaka.
 18 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

Iz opisanih razloga odbijen je prijedlog za izvođenje dokaza novim sudsko-

medicinskim vještačenjem, što je obrana preložila uz obrazloženje da smatra da dr. Š. nije
odgovorio u potpunosti na pitanja postavljenim mu nalogom za vještačenje i to osobito u
dijelu utvrđenja međusobnog položaja između okrivljene i žrtve u trenutku nanošenja povreda
budući vještak njihov međusobni položaj nije utvrdio. Većinu utvrđenja, prema navodima
obrane, u svom nalazu i mišljenju vještak dr. Š. je dao tvrdeći da govori o onome što se često
ili u pravilu viđa u praksi, dakle ne na temelju provjera, analiza, testova već na temelju
njegovih iskustava iz ranijih postupaka, upravo glavna pretpostavka vještačenja o tome kojim
sredstvom su zadane ozljede, o tome da je možda jedna osoba počinitelj, a ne više njih,
temelji se na utvrđenju vještaka o relativno maloj površini tijela na kojoj su ozljede utvrđene.
Obrana smatra da je bitno zatražiti mišljenje još jednog vještaka budući takvo mišljenje o
maloj površini ne mora biti točno i s razine koja nije isključivo medicinski stručna već govori
o pravilima iskustva, dakle za obranu ozljede koje sežu od donje vilice pa do vrha glave se ne
mogu karakterizirati kao ozljede nanesene na maloj površini tijela.

Upravo suprotno od tvrdnji obrane, koje nemaju stručnu podlogu, već predstavljaju
zaključke bez uporišta i puko izražavanje mišljenja te nezadovoljstvo obrane nalazom i
mišljenjem sudsko medicinskog vještačenja, naprijed je obrazloženo iz kojih razloga sud
ocjenjuje nalaze i mišljenja sudsko medicinskog vještačenja vjerodostojnim, cjelovitim,
logičnim i izrađenim u skladu s pravilima struke. Ovome valja samo dodati kako su vještaci
na sva pitanja i optužbe i obrane odgovorili suvereno, stručno i argumentirano. Puko
neslaganje s zaključcima i mišljenje da ozlijeđeni dio tijela nije relativno manja površina
tijela, ne pružaju opravdanje za određivanje novog vještačenja s drugim vještakom, jer ne
zadovoljava kriterije iz čl. 317. i čl. 318. ZKP/08, koje odredbe uređuju pitanja nedostataka u
nalazu i mišljenju i određuju način postupanja u takvom slučaju.

Tijekom pretrage šupe u kući optuženice policija je izuzela sjekire, čekiće i polugu,
koji predmeti su dostavljeni na DNA vještačenje u Centar Ivan Vučetić Provedenim DNA
vještačenjem na niti jednom od predmeta nije nađen DNA žrtve, pa se isti ne mogu dovesti u
vezu s počinjenim kaznenim djelom.

- vrijeme počinjenja djela

Uz uzrok smrti nesporna je i činjenica vremena prijave nestanka J. D. 16. kolovoza

2005., tko je prijavio nestanak, kao i da je prijava nestanka žrtve objavljena u listu Međimurje
20. prosinca 2005. Navedeno jasno proizlazi i iz prijave nestanka žrtve policiji (listovi 86-88),
da je nestanak prijavila majka žrtve i optuženice, K. D., dok iz preslike stranice lista
Međimurje od 20. prosinca 2005. proizlazi da je javno objavljen podatak o nestanku J. D. s
njezinim podacima, osobnim opisom i pozivom da se osobe koje imaju informacije o njoj jave
u PU međimursku (list 1632).

Prema iskazu svjedoka S. (S.) K., ona je vidjela posljednji puta J. u rujnu ili listopadu
2000. u P. s kolegicama, sjeća se da je imala kratku kosu, a nakon tog vremena je više nije
vidjela. Ujak D. S. posljednji puta je vidio žrtvu krajem svibnja, početkom lipnja 2000., bilo
je dosta hladno, J. je išla na autobus, imala je krznenu jaknicu i mahnula mu je. Svjedok D. P.
iskazao je da je J. vidio u rujnu 2000. u Zagrebu. On je tada radio, J. je slučajno susreo u Z., u
T. ulici, kratko su porazgovarali na ulici. Kada je svjedoku predočen dio njegovog iskaza iz
istrage u kojem je govorio da je popio kavu s J., svjedok je rekao da nisu popili kavu te da je
točan njegov iskaz s rasprave. Sukladno čl. 431. st. 2. ZKP/08, iskaz iz istrage koji je
 19 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

pribavljen nekontradiktorno ne može se koristiti na raspravi ako svjedok odstupi od tog iskaza
na raspravi (odluka VSRH I Kž-414/15 od 10. listopada 2016.). Kod toga valja primijetiti da
je ovaj svjedok bio jako decidiran na raspravi u pogledu svih tvrdnji koje je iznio tako da je
njegov iskaz u tom pogledu životan i logičan. Svjedokinja J. V. iskazala je da bi bilo
najsigurnije kazati da je posljednji puta vidjela J. D. u ljeto 2000., negdje u srpnju ili
kolovozu. Vidjela ih je u njihovoj kući, J. je bila skroz kratko pošišana, kraće nego na
fotografijama (list 651-652) te se od nje skrivala. Tada nisu ništa razgovarale, niti je s
optuženicom što razgovarala o žrtvi. Čula je da je J. došla iz Z. na praznike. I ova je
svjedokinja, na predočavanje dijela iskaza iz istrage iskazala na raspravi da nije sigurna u
vrijeme, da je bilo ljeto, te da je najsigurnije taj susret bio u srpnju ili kolovozu. I za ovaj dio
iskaza svjedoka iz istrage vrijedi daje se isto obrazloženje kao i za svjedoka P..

Prema prijavi nestanka žrtva J. D. posljednji put je viđena u Z. i D. u kolovozu 2000.

uz opis - tvrdoglava je i možda se neće javljati dok ne završi fakultet. Kada se iskazi svjedoka
povežu sa sadržajem škrinje utvrđenim tijekom očevida i vrećicama s jagodama i višnjama na
kojima stoji datum 1. i 9. 6. 2000., odnosno 3 i 6. 6. 2000., kao i nalazom i mišljenjem
vještaka Š. koji dopušta da je smrt žrtve i vrijeme od kada se nalazi u škrinji moguće ljeto
2000., tada sud zaključuje da je žrtva ubijena u ljeto 2000. Naime, oznake na vrećicama s
voćem u škrinji pokazuju da je voće smrznuto početkom lipnja 2000., a životno iskustveno je
poznato kako se na smrznutoj hrani označava i vrijeme smrzavanja i sadržaj vrećice radi
praćenja vremena do kojega se određena hrana treba potrošiti. Stoga navedene oznake jasno
upućuju na vrijeme kada je to voće smrznuto, a posredno i na činjenicu da je nakon
smrzavanja voća početkom lipnja 2000., u škrinju stavljeno tijelo žrtve neutvrđenog dana u
ljetu 2000. i da su te vrećice s smrznutim voćem, uz drugu smrznutu hranu stavljene na tijelo
žrtve radi prikrivanja tijela žrtve.

Ovo utvrđenje nije proturječno iskazima svjedoka, pogotovo svjedoka P., s obzirom da
kalendarski ljeto traje do 23. rujna, nije proturječno niti iskazu svjedokinje S. K., obzirom na
preklapanje vremena, prema ovoj svjedokinji posljednji puta je vidjela žrtvu u rujnu ili
listopadu, koja oznaka vremena se preklapa s iskazima ostalih svjedoka i ukazuje na vrijeme
nakon kojega nitko više nije vidio žrtvu. Bitno je naglasiti kako u prijavi nestanka, koju je
podnijela majka žrtve stoji da su roditelji žrtvu zadnji puta čuli u kolovozu 2000. Niti iz
jednog dokaza ne proizlazi da je nakon označenog vremena itko vidio ili čuo žrtvu, osim opt.
S. S., o čemu više u nastavku. Stoga sud utvrđuje da je žrtva posljednji put viđena, odnosno
roditelji su se s njom čuli u kolovozu/rujnu 2000. i da je nakon toga nitko više nije vidio, što
zajedno s činjenicom mjesta gdje je pronađen njezin očuvan leš, upućuje na izvjesno
utvrđenje da je žrtva ubijena u ljeto 2000. Taj zaključak dodatno potvrđuju oznake vremena
pospremanja voća u škrinju u lipnju 2000. Bliže određenje vremena smrti nije moguće
uspostaviti osim da je žrtva ubijena u ljeto 2000., nakon posljednjeg kontakta s ocem u
kolovozu i nakon što su je u rujnu susreli svjedok P., odnosno vidjela svjedokinja K..

Dio iskaza svjedokinje K. D. S. o tome da se sjeća da je vidjela optuženicu i žrtvu

kako stavljaju poklone za Svetog Nikolu kada se probudila u noći i povezivanje ove tvrdnje s
zaključkom da se radilo o prosincu 2000. suprotna je sadržaju svih izvedenih dokaza koji se
odnose na vrijeme posljednjeg viđenja žrtve i time neuvjerljiva. Naime, prema prijavi
nestanka žrtva je posljednji puta kontaktirala s roditeljima u kolovozu, svjedoci su je
posljednji puta vidjeli u razdoblju od svibnja do rujna 2000., a svjedokinja, koja je u vrijeme
prosinca 2000. imala 4 godine, pamti taj događaj i iskazuje o istome. S druge strane
svjedokinja ne pamti i ne iskazuje o događajima iz bliske prošlosti u vrijeme pronalaska tijela,
izbjegava odgovore na pitanja o sadržaju razgovora s N. S., pa navedeno upućuje na
 20 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

selektivno iskazivanje, sve s očitim ciljem poboljšanja položaja optuženice u postupku, kao
njezin najbliži srodnik. Stoga sud ne prihvaća ovaj dio iskaza i zaključak o vremenu odvijanja
opisanog događaja kao nevjerodostojan i protivan svim drugim, naprijed pobrojenim,
dokazima.

Još jedna činjenica indicij potvrđuje ova utvrđenja suda, a to je neosporena činjenica
da je guma na poklopcu škrinje bila zalijepljena na gumu koja se nalazi na tijelu škrinje.
Navedeno utvrđenje proizlazi iz snimljenih fotografija izgleda gume koja je skinuta s škrinje
(listovi 1242-1253), iskaza svjedoka K. D. S. i D. B., te vještačenja tragova na gumi skinutoj s
škrinje po vještaku I. B.. Svjedoci su iskazali da su škrinju otvorili tek nakon što su nožem
izrezali i skinuli gumu, a iz provedenog vještačenja po vještaku I. B. proizlazi da se na
plastičnim fragmentima i brtvi iz omota 1.2. nalaze obilni tragovi sasušenog ljepila koji po
kemijskom sastavu odgovara tzv. trenutačnim ljepilima na osnovi cijanoakrilata. U nalazu je
konstatirano da je za potrebe kemijsko-fizikalnog vještačenja dostavljeno: u omotu 1.2.,
zaštitna guma, brtva s trupa škrinje u smeđem papirnatom omotu, s natpisom "Omot 1.2.",
zaštićeni bijelim papirom i to tri fragmenta smeđeg polimernog materijala koji odražavaju
oblik pravokutnika. Dva fragmenta, duljine 112 cm i 60 cm, spojena su brtvom, dok je jedan
fragment odvojen i duljine je 60 cm. Dužinom svih fragmenata nalazi se smeđa brtva od
polimernog materijala, koja je za fragmente plastike pričvršćena prozirnom čvrstom tvari
nalik na ljepilo. Tragovi nalik na ljepilo uočeni su: cijelom dužinom spoja vanjskog ruba brtve
i plastičnih fragmenata, pri čemu se vanjski rub brtve odnosi na rub koji je vidljiv i kada je
zamrzivač zatvoren. U odnosu na druge tragove radi se o debljem sloju ljepila. Na spoju
unutarnjeg ruba brtve i plastičnih fragmenata gdje je slijepljen veći dio brtve, međutim
postoje i područja na kojima ljepila nema, pri čemu se unutarnji rub brtve odnosi na rub koji
je vidljiv kada je zamrzivač otvoren, na vanjskom bočnom rubu brtve, na plastičnim
fragmentima gdje su tragovi prisutni u obliku sasušenih kapljica (veliki fragment i manji
odvojeni fragment) odnosno sasušenih linija (manji odvojeni fragment). U usmenoj dopuni
mišljenja vještakinja je istaknula da je karakteristika tih ljepila da stvaraju jako čvrstu vezu
između slijepljenih predmeta, pa da stoga pretpostavlja da je, s obzirom na količinu ljepila
koje je bilo nanijeto i na način na koji je nanijeto, sa vanjske je strane u potpunosti bila brtva
slijepljena sa plastikom, odnosno sa ostatkom škrinje, da bi ta veza bila izrazito čvrsta i da se
ne bi moglo baš lako otvoriti poklopac od ostatka škrinje. Vještakinja nije utvrđivala vrijeme
kada je guma lijepljena, navodeći da se to ne može utvrditi. Našla je tragove kidanja i rezanja
gume, prema duljini koju je trebalo zalijepiti, trebalo je nekoliko tuba ljepila ili jedna veća.
Karakteristike ovih vrsta ljepila su da dugo vremena drže.

I navedena činjenica da je poklopac škrinje zalijepljen tako da nitko ne može tako lako
otvoriti škrinju i vidjeti sadržaj, ukazuje kao indicij, na zaključak da su svi predmeti i tijelo
koji su zatečeni u škrinji u istu stavljeni istovremeno. Točnije, navedeno upućuje da je tijelo
stavljeno u škrinju, a potom po njemu smrznuta hrana, a nakon toga da je počinitelj zalijepio
poklopac, nakon čega se ova škrinja prestala koristiti u domaćinstvu, iako je ostala uključena
sve te godine od ljeta 2000. do 15. veljače 2019., gotovo punih 19 godina. Navedeno jasno
ukazuje na cilj koji je optuženica kao počinitelj htjela ostvariti, da nitko ne može jednostavno
i slučajno iz znatiželje ili potrebe otvoriti škrinju i da je na taj način dodatno nastojao prikriti
svoje nedjelo.

Utvrđenje suda o vremenu počinjenja djela ne opovrgavaju činjenice koje proizlaze iz

dopisa PU međimurske od 20. svibnja 2020. (list 1656) o aktivaciji mobitela pozivnog broja
098/.., za koji se pretpostavlja da je bio registriran na ime žrtve, a koji je prema podacima
teleoperatera aktiviran 24. rujna 2001. Naime, izvedenim dokazima, opisanim naprijed
 21 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

utvrđeno je vrijeme nestanka žrtve, vrijeme kada su je posljednji puta vidjeli svjedoci i čuli
roditelji, u koje utvrđenje se ne uklapa podatak o aktivaciji mobitela. Osim navedenoga, na
nedosljednost i stvarno ograničenu dokaznu snagu ovog podatka upućuje dio dopisa da nije
utvrđen vlasnik broja, da se ne može utvrditi točan podatak na temelju kojeg je označeno da je
žrtva vlasnik tog broja. Stoga ovaj dokaz ne upućuje na drugačije utvrđenje o vremenu
počinjenja djela na štetu žrtve od onoga utvrđenog naprijed.

- opt. S. S. je počinitelj kaznenog djela ubojstva na štetu žrtve J. D.

Prema mjestu gdje je leš pronađen, stanju u kojem je pronađen i mišljenju vještaka dr.
Š. da je od usmrćenja pa do smještanja leša u škrinju moglo proći 3 do 4 sata, jer je položaj
tijela koje je bilo neprirodno presavinuto, ukazivao da mrtvačka ukočenost prije stavljanja
tijela u škrinju još nije nastupila ili nije nastupila u potpunosti, sud utvrđuje da je žrtva ubijena
u kući u P., N. 29. Na to upućuju činjenice da se leš dugi niz godina, gotovo 19 godina,
nalazio u škrinji u toj kući, ali i činjenice da je počinitelj žrtvino golo tijelo omotao crnim
plastičnim vrećama i navlakom popluna, predmetima iz domaćinstva, prije stavljanja u
škrinju, prema mišljenju dr. Š., što sve ukazuje na određeni protek vremena od usmrćenja,
dostatan da se ove radnje poduzmu u kući. Naime, dr. Š. je istaknuo da mrtvo tijelo nikako
nije nago stavljeno u škrinju, već da su svi predmeti koji su nađeni na tijelu (navlaka popluna,
crne vreće, najlonke) stavljeni na tijelo prije nego što je tijelo žrtve stavljeno u škrinju, jer
ovakva manipulacija mrtvim tijelom nikako ne bi bila moguća u unutrašnjosti škrinje.

U kući je jedino, čitavo vrijeme 2000. boravila opt. S. S., što je utvrđeno izvan svake
sumnje. Otac M. D. je i prema iskazima svjedoka, a to spominju S. K., J. V., N. S. i dr., prema
podacima HZMO i iskazu poslodavca izbivao iz kuće i radio na terenu. U vremenu od 1. 4.
2000. do 15. 1. 2001. radio je kod I. P., što proizlazi i iz potvrde HZMO (list 810 poleđina).
Svjedok I. P. je iskazao da je M. D. radio kao tesar u B., po dva – tri tjedna, onda je odlazio
kući, kući je odlazio i u vrijeme praznika i godišnjeg odmora, ali svjedok više ne posjeduje
evidenciju boravka i rada radnika u B. u 2000/01. 15. travnja 2000., u subotu, M. D. je, prema
podacima policije bio u B.. Navedeno izbivanje M. D. iz kuće nije opovrgnuto iskazom
svjedoka D. S. koji je iskazivao da M. nije radio kontinuirano, već povremeno i da je živio na
način da je zaradio određeni novac koji je odmah potrošio na alkohol i društvo. Majka K. D.
kontinuirano radi u Njemačkoj od 1990.-ih, dolazi kući svaka 2 do 3 ili 4 mjeseca, ostaje po
par dana, a dolazila je i za praznike. O navedenome su iskazivali svjedoci K. D. S., D. B., D.
S., N. S., S. K., D. P. i J. V.. Dakle, isključivo je optuženica kontinuirano boravila u kući. Za
imenovanu, prema podacima HZMO (list 809) nema prijave na mirovinsko osiguranje.
Ispitivanjem svjedoka, poput J. V. i N. S. o boravku optuženice izvan kuće s kćeri K.,
odnosno prezentacijom fotografija s ljetovanja obrana je nastojala dokazati kratkotrajan
boravak optuženice izvan kuće. Imenovani svjedoci takvo što nisu potvrdili, a iz iskaza
svjedokinje K. D. S. proizlazi da je prvi boravak na moru s majkom bio 2001., tako da
navedeno nema značenje da bi isključilo prednji zaključak da je optuženica sama (s djetetom
u dobi od 4 godine, jer je kćer K. rođena 1996.) boravila u kući u P. 29, tijekom 2000.
Navedeno utvrđenje smješta optuženicu u vrijeme počinjenja djela na mjesto počinjenja
kaznenog djela, zajedno s žrtvom, jer pronalazak njenog tijela u škrinji u obiteljskoj kući,
također upućuje da je i žrtva boravila u obiteljskoj kući u vrijeme ubojstva.

M. D. je imao poseban, bliži odnos s J., o čemu iskazuju svi svjedoci, posebno
svjedokinja J. V. koja govori o favoriziranju J., dok o kćeri S. nikada nije govorio. Ova
svjedokinja to je povezivala s činjenicom da je optuženica bila kod kuće, dok je žrtva otišla iz
kuće i boravila izvan kuće. Nakon nestanka znao je govoriti da mu je samo znati gdje je J.,
 22 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

znao plakati, govoriti da mu nitko ništa ne govori, o čemu je iskazivala svjedokinja S. (S.) K..
Slično je o ponašanju M. D. iskazao i svjedok P., govoreći da ga je mučilo zašto se J. ne
javlja. Svjedok V. M. opisao je svoja iskustva s M. D. iskazujući da su se znali družiti u
kafiću u P., da je M. bio veseljak, da je znao popiti, zaplakati uz dobru pjesmu i nikada s njim
nije bilo nikakvih problema kada bi popio. Svjedok B. K. iskazao je da je M. D. pitao za J.
kad su se znali susresti u kafiću, on se znao rasplakati na spomen J., rekao da ne zna ništa, ne
zna gdje je, da mu nitko ništa ne govori. Isto je iskazao i svjedok R. D. da je M. D. znao doći
u kafić u kojem je svjedok radio, da je znao popiti, da je znao zapjevati, ali je znao započeti
govoriti, vidiš kak je to kod nas, kaj se kod nas desilo i vidjela mu se suza u oku, a svjedok bi
ga tada prekinuo.

Obrana zaobilaznim putem i posredno nastoji ukazati da je M. D. osoba koja je u

obitelji D.-S. bila nasilna, ukazujući na kazneni i prekršajne postupke s elementima nasilja,
iskaze svjedoka K. D. S., J. V. i D. S.. U odnosu na navedeno ponajprije valja ukazati kako u
svojoj obrani optuženica za oca M. D. ne govori ništa, o nikakvom nasilnom ponašanju oca
prema njoj ili sestri J..

Svjedokinja K. D. S. opisuje sjećanje na događaj u kojem je djed M. D. tetu J.

pogurnuo tako da je pri padu udarila i razbila staklo na vratima. Radi se o događaju koji se
dogodio u noći, probudila se i vidjela taj događaj, nakon kojeg ju je majka odvela u sobu i
više nikada nisu o tome razgovarali. Prema utvrđenju suda o vremenu smrti žrtve, taj se
događaj morao dogoditi prije ljeta 2000., u koje vrijeme je svjedokinja bila stara 3-4 godine.
O navedenom događaju u svojoj obrani nije iskazivala opt. S. S..

Svjedok D. S. iskazuje o događajima u kojima je M. D. počinio kazneno djelo teške

tjelesne ozljede, zbog čega se vodio i kazneni i parnični postupak, što je i provjereno kod
Općinskog suda u Čakovcu. Prema podacima iz upisnika "K" proizlazi da je M. D. zbog
počinjenja kaznenog djela iz čl. 41. st. 4. KZRH osuđen na kaznu zatvora od 6 mjeseci,
uvjetno na 1 godinu u predmetu K-321/90 (listovi 1428-1430). Nastavno na taj kazneni
postupak vođen je i parnični postupak za naknadu štete između tužitelja J. H. i tuženika M. D.
u iznosu 4.300.000 HRD, koji postupak je okončan presudom od 12. siječnja 1993., time da se
prema upisniku ne može vidjeti vrsta presude i što je odlučeno. Ovaj svjedok iskazuje i o
ponašanju M. D. i načinu njegova života s kojim se nije slagao. Iskazuje i o, prema kazivanju
drugih osoba i svojeg pokojnog bratića, da su se u kući D. svađali, ali nije znao tko s kim.

Prema podacima policije, M. D. je sudjelovao u fizičkom sukobu u B. 15. travnja

2000., protiv njega je podnijeta prekršajna prijava zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o
prekršajima protiv javnog reda i mira (list 1254).

Konačno, prema podacima PU međimurske (list 808) zabilježeno je nasilničko

ponašanje u obitelji od strane M. D. 29. studenog 2003. na štetu optuženice, njezinog supruga
i kćeri K. D. S. i H. S., pri čemu je M. D. vikao i vrijeđao optuženicu i udario je otvorenom
šakom u predio uha. Nema podataka o ishodu prekršajnog postupka.

Svjedokinja J. V. najprije je iskazala da se niti optuženica, niti žrtva nikada nisu žalile
na oca, da bi naknadno, opravdavajući to naknadnim sjećanjem, iskazala da se optuženica
znala žaliti na oca, no da ne zna nikakve detalje.

Ispitani svjedoci govore i o konzumiranju alkohola M. D., no dio svjedoka tu

konzumaciju opisuje kao povod za njegovo nasilno ponašanje, dok dio svjedoka opisuje da je
 23 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

pod utjecajem alkohola M. bio dobroćudan i emotivan, da je znao zaplakati.

Iako navedeni podaci govore o događajima u kojima je M. D. bio nasilan, činio

kaznena djela i prekršaje, sve navedeno nije dovoljno za zaključak da bi imenovani počinio
predmetno kazneno djelo, pogotovo jer nema izravnog dokaza da bi on mogao biti počinitelj
istoga. S druge strane u prilog zaključka da je opt. S. S. počinitelj djela govori i izravni dokaz
u vidu otiska prsta na vreći u koju je bila zamotana žrtva, a također i činjenice indiciji o
boravku u kući s žrtvom, njezino ponašanje nakon smrti žrtve, održavanjem roditelja i drugih
u zabludi da je žrtva živa, da se javlja samo njoj, da se nalazi na različitim mjestima, da će
doći, ali ju je nešto iznenada spriječilo, prikazivanje da je sestra došla i kratko se zadržala,
korištenje njenih osobnih dokumenata, koji su se nesporno nalazili u kući, ali i podaci o
počinjenu djela iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskih vještaka.

U ovom kontekstu valja se pozabaviti i dokazima i tvrdnjama da je M. D. bio dužan

novac, pitanja kamatarenja, hipoteke na kući i ovršnog postupka, koje okolnosti ne tvore
odlučne, niti važne činjenice u ovom postupku.

Ovdje valja ukazati da svjedokinja K. D. S. jedina iskazuje o nasilničkom ponašanju

M. D. prema kćeri J., sjećajući se događaja iz vremena kada je imala 3 ili 4 godine starosti. I u
odnosu na ovaj dio iskaza svjedokinje vrijedi isto što je obrazloženo u pogledu dijela iskaza o
zatjecanju majke i tete kako pripremaju darove za Sv. Nikolu. Radi se o iskazu svjedokinje
koja je osobno zainteresirana za ishod postupka te koja iskazuje selektivno, odgovarajući na
pitanja koja terete optuženicu nesjećanjem ili izbjegavajući odgovor, a sjećajući se događaja
iz dobi kada je imala 3 ili 4 godine, a od kojih je proteklo 20 i više godina u vrijeme
iskazivanja.

Kod svjedoka D. S. vidljiv je negativan odnos prema M. D. zbog načina života, načina
života njegove sestre, kojoj je prigovarao i predlagao da ostavi muža, kod čega posebno
svjedok apostrofira događaj sa svadbom F. i N. S., a o kojem događaju sasvim drugačije
iskazuje svjedokinja N. S.. Svjedok opisuje kazneni postupak koji se vodio protiv M. D.,
dugovanja, svoje posudbe novca sestri i njezino vraćanje novca, a posebno je sestri i M. D.
zamjerio što 5 godina nisu prijavili nestanak kćeri, svjedok je sam poduzimao radnje radi
pronalaska žrtve. Opisao je kako mu je M. to zamjerio, da mu je čak i preko bratića prijetio
zašto se miješa u njihove obiteljske stvari. No, ovaj svjedok sva saznanja o nekoj agresivnosti,
ali samo verbalnoj, unutar obitelji ima iz druge ruke, da se pričalo u selu, da je selo malo i da
mu je to pričao, sada pokojni, bratić.

Obrana je također u pogledu života žrtve J. D. i eventualnih njezinih problema kod

kuće predložila ispitivanje svjedoka D. H. i M. S. H., što je sud odbio kao nevažno, no nakon
što je optuženica iznijela obranu, sud je po službenoj dužnosti odredio izvođenje dokaza
ispitivanjem ove dvije svjedokinje. D. H. i M. S. H. išle su u isti razred u srednjoj školi s J. D.,
nemaju nikakvih saznanja o nekim problemima u životu žrtve, nisu je viđale tijekom studija,
nisu s njom bile posebno bliske i nisu imale nikakvih saznanja o privatnom životu žrtve.
Iskazi ovih svjedoka, čije ispitivanje je obrana predlagala radi utvrđivanja nekih detalja iz
privatnog života žrtve, nisu u tom pravcu ništa otkrili i iskazi svjedokinja nisu relevantni za
utvrđivanje odlučnih ili važnih činjenica u ovom postupku.

Sve navedeno nema dokaznu snagu da dovede u sumnju utvrđenje suda tko je
počinitelj kaznenog djela u pitanju, ponajprije na temelju utvrđenja o prisnijem odnosu oca M.
s kćeri J., njegova naknadna ponašanja nakon nestanka kćeri, ali i činjenice da 2000. godine
 24 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

većinu vremena nije provodio kod kuće, već na radu u B..

S druge strane, prema iskazima svjedoka samo je optuženica govorila da je u kontaktu

s sestrom, nakon što je sestra evidentno već nestala, a prema utvrđenju ovog suda, o tome je
govorila roditeljima, rodbini i poznanicima, sama ili putem majke. Opt. S. S. poduzimala je
radnje kako bi prikazala kao da sestra dolazi kući, priče o slijepom crijevu dečka zbog čega
žrtva neće doći iz Francuske, krštenju kćeri H., tko će biti kum, odlazak u Mađarsku s
dokumentima žrtve, a koji dokumenti su evidentno kasnije nađeni u sobi žrtve, u kući u P., N.
29, isteklog roka važenja. Navedeno upućuje na zaključak da je jedino opt. S. S. imala motiva
skrivati što se dogodilo s njezinom sestrom i jedino je ona u obitelji govorila da je u kontaktu
s sestrom, ali i poduzimala radnje radi prikazivanja kao da sestra dolazi kući ili joj se baš
nešto nepredviđeno dogodilo što je spriječilo njezin dolazak.

Tako je svjedokinja S. K. iskazala da joj je optuženica govorila da je J. u Zagrebu na

studiju, da ima dečka iz Francuske, da radi na kruzeru, sve to nakon što J. nije više vidjela.
Njezin je muž pitao M. za J., rekao mu je da zna samo što mu je kćer S. rekla da je J. na brodu
i da tamo radi. U ljeto 2004. ili 2005. posudila je krevetninu na traženje optuženice koja joj je
rekla da će J. doći, J. je prema pričanju optuženice došla u subotu navečer, otišla rano u
nedjelju ujutro, pa je tako, očito, nitko pa ni svjedokinja nije mogao vidjeti.

Svjedok D. S., ujak optuženice i žrtve, sestru K. je pitao gdje je J., rekla mu je da je na
putu, da radi na kruzeru, da je u Francuskoj, da se njoj ne javlja, ali da se telefonom javlja opt.
S. S.. Svjedokinja N. S. iskazala je da je K. D. rekla njenom mužu na groblju 2002. ili 2003.
da je J. trebala taj dan doći iz Francuske s dečkom odvjetnikom, ali da mu je puklo slijepo
crijevo. Svjedokinja D. S. iskazala je da joj je K. D. govorila da je J. na brodu, da radi u
Francuskoj. Za K. D., majku žrtve i optuženice, sud utvrđuje kako je baratala podacima o
tome gdje se J. nalazi isključivo na temelju pričanja opt. S. S.. Navedeno je K. D. rekla
policijskim službenicima kod prijave nestanka, o tome iskazuju i primjerice svjedoci P., K.,
D. S..

Svjedok D. P. iskazao je da mu je M. D. pričao da zna da je J. u Francuskoj, kćer mu

je to govorila. Iskazivao je i o događaju kada je oko Uskrsa 2001. išao s I. S. i optuženicom,
automobilom I. S. u kupovinu u M.. Radilo se o Velikoj suboti prije Uskrsa, išli su preko
graničnog prijelaza G., bez policijske ili carinske kontrole i na hrvatskoj i na mađarskoj strani,
kako u odlasku, tako i u povratku. Sjedio je na stražnjem sjedalu, vidio da optuženica ima
žrtvinu osobnu, još je i komentirala da ima žrtvinu osobnu i da su si slične. Kod toga je
svjedok i citirao točan izraz koji je optuženica upotrijebila "Hurma (glupača) si je doma
ostavila dokumente, a u Francuski je." Svjedok je odgovorio i na pitanja kamo su išli, što je
kupio, odgovorio je i na pitanja o svojem odnosu s mužem optuženice, te decidirano tvrdio da
je vidio i čuo da je optuženica imala osobnu iskaznicu svoje sestre (žrtve) i da je to i glasno
komentirala. Ostao je kod svojeg iskaza i na traženje optuženice da se izjasni da li je 100%
siguran da je prelazila granicu sa sestrinom osobnom iskaznicom, potvrdio je da se taj događaj
sigurno dogodio.

Ovaj je svjedok bio prisutan razgovoru u kojem je susjeda pitala optuženicu gdje joj je
sestra, odgovorila da je u Francuskoj, da će sutra doći doma, reagirala na pitanja kao da je se
maltretira. Svjedok je siguran da se raspravljalo o žrtvi, ne o V., kćeri D. D. koja je u jedno
vrijeme također nestala, a nađena je u Parizu na aerodromu, o čemu su pisale i novine.

Svjedokinja J. V. pitala je optuženicu za J., odgovarala joj je da je u Z., da dolazi

 25 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

doma vikendom, ali da već u nedjelju mora natrag. Optuženica joj je i rekla da će J. biti krsna
kuma H. ako dođe kruzer, kruzer nije došao, pa je sestra J. V. bila kuma.

Svjedokinja S. Š. najprije je iskazala da joj je optuženica rekla da je J. pobjegla s

dečkom u Francusku, no kasnije u iskazu, na pitanja optuženice, odgovorila je da nije sigurna
da li joj je to rekla optuženica ili je to čula od nekoga drugoga da je to rekla optuženica. Stoga
iskaz ove svjedokinje ima ograničenu dokaznu snagu u pravcu utvrđivanja da li je isključivo
optuženica baratala s i dijelila informacije o žrtvi, ali je značajan s aspekta da je i ova
svjedokinja čula da se žrtva nalazi u Francuskoj i da ima dečka s kojim je tamo otišla, a da je
ta informacija potekla od optuženice.

Obrana prigovara iskazu svjedokinje K. postavljajući joj pitanja o njenoj bolesti,

boravku u P., zašto i kako baš pamti događaje o kojima iskazuje, na što je sve svjedokinja
uvjerljivo i životno odgovorila. Tako je odgovorila da živi u P. kontinuirano od 1997., nikamo
nije odlazila, sjeća se kada je zadnji put vidjela J., 2000. bila je s kolegicama, kratko ošišana,
poslije toga je nije vidjela, uvjerljivo opisuje događaj s posteljinom 2004. ili 2005., u ljeto,
subota na nedjelju, govori o događajima kojima je prisustvovala, ima informacije o obitelji
kao prvi susjed, odlazila je kod njih, čula što se događa u obitelji, zna da je J. studirala, rekli
joj što, ali je zaboravila. U situaciji nestanka susjede logično je da se pamti sve što je vezano
uz nestalu osobu i da ti događaji dulje ostanu u sjećanju. U novinama je pisalo da se žrtva u
2000. udaljila iz obiteljske kuće, nigdje nije označeno koje je točno vrijeme nestanka žrtve, pa
svjedokinja iskazuje logično i životno uvjerljivo. Konačno i optuženica je u obrani potvrdila
da je od svjedokinje posudila posteljinu, samo tvrdi da je to učinila 2001., pa i navedeno
potvrđuje da se ovaj događaj dogodio, samo svjedokinja uvjerljivo iskazuje kada govori da
pamti da se događaj zbio u ljeto 2004. ili 2005.

Isti zaključak o životnoj uvjerljivosti i vjerodostojnosti iskazivanja sud izvodi u

odnosu na iskaze svjedoka D. S., N. S. i D. S., ujaka i ujni optuženice, koji iskazuju o svojim
saznanjima o mjestu gdje se, prema kazivanju K. D., koja je pak kao izvor informacija
označila optuženicu, žrtva nalazila u vrijeme kada je već bila mrtva. Iako i ovdje optuženica
prvenstveno u svojoj obrani, argumentacijom ad hominem, u odnosu na ispitane svjedoke,
pokušava dovesti u sumnju vjerodostojnost iskazivanja svjedoka, navedeno nije dostatno, niti
predstavlja valjanu argumentaciju kojom bi se dovela u sumnju vjerodostojnost iskazivanja
ovih svjedoka. Radi se o srodnicima optuženice i žrtve, koji su zainteresirani za dobrobit
žrtve, svjedoci D. i D. S. su žrtvu selili u Zagreb, nudili joj financijsku pomoć, svjedok D. S.
je sam poduzeo radnje kako bi utvrdio što se dogodilo žrtvi, na način koji je držao
najprikladnijim, pa kroz njihovu zainteresiranost valja ocijeniti i njihove iskaze
vjerodostojnima. Optuženica je posebno u svojoj obrani apostrofirala svjedokinju N. S.,
tvrdeći da svjedokinja laže, a da joj je optuženica puno u životu pomogla. Navedeno
jednostavno ne dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje, koji iskaz se slaže i
uklapa u iskaze drugih svjedoka koji također iskazuju da je samo optuženica baratala
informacijama o žrtvi, koje informacije je sama ili putem majke davala rodbini i poznanicima
koji su pitali što je s J..

Svjedokinja J. V. također uvjerljivo iskazuje da joj je optuženica pričala o tome što je

sa sestrom, ispričala je i okolnosti u kojima su se družile, razloge i povod druženja, iskazujući
i o drugim okolnostima života obitelji D.. Radi se o daljnjoj rođakinji optuženice, ali i žrtve,
koja je iskazivala o svojim saznanjima o optuženici, žrtvi, njihovim roditeljima i o tome što
joj je optuženica ispričala o događajima iz života te o tome gdje je i što radi žrtva. Navedeno
svjedokinja iskazuje životno uvjerljivo, a također i sukladno iskazima drugih svjedoka s čijim
 26 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

iskazima o mjestu gdje se nalazi, s kim živi i čime se bavi žrtva, se iskaz ove svjedokinje
poklapa. U pogledu pitanja krštenja kćeri optuženice, H., koja je rođena 2003., iako je obrana
u spis predala potvrdu o krštenju iz koje proizlazi da je krštenje bilo u 2006., navedeno ne
dovodi u sumnju točnost iskaza svjedokinje da je optuženica pričala da će kuma njezinoj kćeri
biti žrtva ako dođe kruzer, jer svjedokinja uopće nije iskazivala o vremenu kada je njezina
sestra, umjesto žrtve bila krsna kuma H.. Nema nikakvog životnog i logičnog razloga zašto ne
vjerovati svjedokinji koja je iskazala o situaciji s krštenjem i kumstvom, o događaju o kojem
je razgovarala s optuženicom, a postojanje kojeg događaja i razgovora ne opovrgava u spis
priložena potvrda. Stoga, navedena isprava, ne predstavlja dokaz koji bi opovrgao
vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje.

Iako je obrana prigovarala iskazu svjedoka P., s nekoliko aspekata, optuženica

neodređenom argumentacijom ad hominem govoreći da protiv nje iskazuju svjedoci koji se
bave kriminalom, zlostavljači, alkoholičari, osobe koje su napustile obitelj i djecu, te nastojeći
uvrstiti u dokaznu građu sadržaj službenih zabilješki o obavijesnim razgovorima policije s
ovim svjedokom, predlažući i ispitivanje svjedoka T. P., čiji iskaz bi trebao opovrgnuti iskaz
svjedoka P., navedeno nije od utjecaja na ocjenu suda da se radi o vjerodostojnom iskazu
svjedoka. Ovaj svjedok iskazuje o svojim saznanjima koja crpi iz pričanja M. D., odnosno
prisustvovanja događaju u kojem se pričalo o žrtvi, pri čemu svjedok vrlo uvjerljivo iskazuje
da se pričalo upravo o žrtvi J. D., opisuje reakciju optuženice na pitanja o njezinoj sestri,
navodeći kako se sigurno nije razgovaralo o drugoj nestaloj osobi, V., koja je nađena u Parizu
i o čemu su pisale novine. Jasan je interes za sudbinu sumještanke, pogotovo jer svjedok
opisuje da od malih nogu poznaje i optuženicu i žrtvu, da je dobro poznavao njihova oca M.,
pa je stoga i uvjerljivo iskazivanje svjedoka o tome što je čuo od M. D., odnosno u društvu od
optuženice, za žrtvu J. D.. U pogledu pitanja vjerodostojnosti iskaza ovog svjedoka o
zajedničkom putovanju u Mađarsku, iako optuženica tvrdi da je nemoguće da se taj događaj
zbio 2001. u vrijeme Uskrsa jer je ona počela izlaziti s budućim suprugom I. tek u prosincu
2001., sud utvrđuje da je svjedok P. vjerodostojan kada iskazuje o tom događaju. Naime,
nemoguće je da taj svjedok zna za dokumente, govori o odlasku u Mađarsku i korištenju J.
dokumenata optuženice, da su dokumenti ostali kod kuće, ako se taj događaj stvarno nije
dogodio. Navedena situacija s dokumentima koji su ostali kod kuće je nepobitna činjenica,
provjerljiva u iskazima svjedoka G. Š., L. F. i V. M., koji su iskazali da je dio dokumenata u
policiju donio M. D., a da su svjedokinje ostatak dokumenata našle u sobi žrtve 2005., koji
dokumenti su istekli 2003. Dakle, navedeno upućuje da se događaj s odlaskom u Mađarsku s
dokumentima žrve nužno dogodio prije isteka valjanosti dokumenata. Tu informaciju svjedok
jednostavno nije mogao znati ako nije prisustvovao događaju koji opisuje, ta činjenica nije
bila javno poznata i objavljena. Nemoguće je da bi takvo što svjedok izmislio, prema ovom
podatku da su dokumenti žrtve doista bili u njenoj sobi u kući, svjedok suviše realno i životno
opisuje tijek događaja, tko je gdje sjedio, a u životnost iskaza se uklapa i lokalizirani izričaj
koji svjedok pripisuje optuženici. Također nije nezamislivo da su svjedok i optuženica i njezin
budući suprug išli u kupovinu u Mađarsku jer to čine stanovnici sjeverozapadne Hrvatske, a
nije nezamislivo i nemoguće da su prošli preko granice bez posebne kontrole.

Obrana je u odnosu na vjerodostojnost iskaza svjedoka P. u pogledu tvrdnji svjedoka o

zajedničkom putovanju u Mađarsku predložila ispitivanje svjedoka T. P., čije ispitivanje je
sud najprije dobio, s obzirom da optuženica još nije iznijela svoju obranu, te u spisu nije bilo
suprotne tvrdnje od one iz iskaza svjedoka P.. Nakon iznošenja obrane optuženice sud je po
službenoj dužnosti odredio izvođenje dokaza ispitivanjem svjedoka P.. Ovaj je svjedok
iskazao da poznaje i I. S. i optuženicu, ali i svjedoka P.. R. je s I. S. od lipnja 2001., a s
svjedokom P. radi zadnjih 7 i nešto godina. Optuženicu je upoznao jer je s I. S. zalazio u kafić
 27 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

u kojem je ona radila. Iskazao je da nije moguće da bi optuženica, I. S. i svjedok P. oko

Uskrsa 2001. zajedno išli u Mađarsku iz razloga jer su I. S. i optuženica počeli izlaziti i družiti
se krajem 2001. S druge strane svjedok je iskazao da nema saznanja da li su optuženica i I. S.,
odnosno D. P. ikada odlazili u Mađarsku. Isto tako svjedok je iskazao da mu svjedok P.
nikada nije pričao o ovom zajedničkom odlasku u Mađarsku. Konačno svjedok je na pitanja
da li je kada doživio situaciju da bi mu P. nešto ispričao za što bi kasnije utvrdio da nije
istinito, odgovorio da se ne sjeća takvog događaja. Iako je iskaz ovog svjedoka sukladan
obrani optuženice da se nikada nije dogodio događaj da bi ona, I. S. i svjedok P. zajedno
putovali u Mađarsku u kupovinu i da je započela vezu s I. S. krajem 2001., iskaz ovog
svjedoka ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedoka P.. Ovo iz razloga jer svjedok
iskazuje da je u vrijeme Uskrsa 2001. bio u vojsci, pa nema neposrednih saznanja o
događajima oko Uskrsa 2001. Isto tako svjedok ne zna da li su optuženica i I. S. odlazili u
Mađarsku, ne zna da li je D. P. odlazio u Mađarsku, a najbitnije, svjedok se ne sjeća da bi mu
D. P. nešto ispričao, pa da bi naknadno ustanovio da se ne radi o istini, ne sjeća se neistinitog
kazivanja ovog scjedoka. Stoga iskaz ovog svjedoka uopće nije relevantan u pogledu
pobijanja iskaza svjedoka P., a kako je to obrana isticala i predlagala.

Svjedok V. M., policijski službenik koji je sastavio prijavu nestanka opisao je tko je
došao prijaviti nestanak, na koji način je sastavljena prijava nestanka, na temelju čijeg
pričanja, o čemu je još razgovarao s majkom optuženice, da je naknadno u Policijsku postaju
Čakovec pristupio M. D. i donio nešto od osobnih dokumenata i neki rokovnik. Iskazao je da
je majka K. D. došla prijaviti nestanak, da je na temelju njezina pričanja sastavljena prijava
nestanka. Dodao je i da je majku pitao zašto je došla prijaviti nestanak kćeri tako kasno, zašto
se nešto ranije nije poduzelo. Odgovorila je da je familija s nestalom kontaktirala, da je sestra
s njom razgovarala telefonom i da su mislili da se nalazi negdje u Zagrebu. Kod dolaska M.
D. s dokumentima i on je ispričao slično kao i K. D..

Iako je svjedokinja G. Š. koja je u PU međimurskoj radila na poslovima potraga

iskazivala da je u vezi nestanka J. D. poduzimala radnje i da ima saznanja da je majka
optuženice i žrtve nešto izjavljivala o nestanku žrtve, naknadno je iskazala da nije sudjelovala
u niti jednom od razgovora s K. D., tako da iskaz ove svjedokinje nije od značaja za
utvrđivanje činjenica u ovom kaznenom postupku.

Svjedokinja L. F., policijska službenica PU međimurske koja je radila na poslovima

potraga, kriminalističkih evidencija i identifikacija u vremenu od 2005. do 2013. iskazala je o
uobičajenom policijskom postupanju kada se prijavi nestanak osobe. Svjedokinja je iskazala
da je majka K. rekla da je J. nazvala oca i pitala ga da li može ići raditi na brod, u Francusku,
da su smatrali da se nalazi u inozemstvu. Također je majka rekla da je optuženica stalno bila u
kontaktu s sestrom. Prema sudskoj praksi radi se o iskazima svjedoka koji su prvi imali
kontakt s osobom koja prijavljuje nestanak i mogu se o tome ispitati, kada još nema sumnje o
počinjenju kaznenog djela, a u konkretnom slučaju prilikom prijave nestanka žrtve u kolovozu
2005. još nije bilo sumnje na počinjenje kaznenog djela na štetu žrtve J. D., već je policija
krenula s poduzimanjem radnji traženja žrtve (odluka VSRH I Kž-123/04-3 od 26. veljače
2004.).

Iskazi svjedoka M. i F. su vjerodostojni, sukladni su podacima iz prijave nestanka, a

sukladni su u pogledu dijela iskaza da se žrtve javljala samo optuženici i iskazima ostalih
ispitanih svjedoka.

Vrijeme počinjenja djela u ljeto 2000., kada sud utvrđuje da je optuženica boravila
 28 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

sama u kući s žrtvom, mjesto počinjenja djela u obiteljskoj kući gdje su obje živjele i
naknadno ponašanje optuženice koja je bila jedini izvor informacija da zna gdje joj je sestra,
koja je u to vrijeme evidentno već nestala, ukazuju da je optuženica jedina imala mogućnost
(vremensku i prostornu) za usmrćenje sestre J. D.. Način usmrćenja upućuje da je do udaraca
u glavu žrtve težim tupotvrdim predmetom koji ima i brid i plohu došlo u vrijeme nekog
opuštenog stanja žrtve, što zajedno s prednjim ukazuje na zaključak da se radilo o postupanju
domaće osobe. Zato je manje vjerojatna druga verzija iz nalaza i mišljenja sudsko
medicinskog vještaka da je druga osoba žrtvu držala u takvom položaju, s obzirom na
utvrđenje tko je u predmetno vrijeme permanentno boravio u kući. Na zaključak da je domaća
osoba, upravo optuženica, počinitelj djela ukazuju i naprijed navedene činjenice koje
proizlaze iz mišljenja dr. Š. o golom tijelu, vremenu između usmrćenja i stavljanja tijela u
škrinju, omatanja tijela vrećama, najlonkama i navlakom popluna izvan škrinje, tj. da su te
radnje poduzete unutar kuće u kojoj su živjele optuženica i žrtva. Navedeno, uz činjenicu da
je optuženica jedina osoba koja je živjela u kući u P. uz tijelo žrtve koje se nalazilo u škrinji,
punih 19 godina, a da nikome nije rekla tko se nalazi u škrinji, ukazuje, kao značajan indicij,
da je upravo opt. S. S., na način opisan u izreci počinila ovo kazneno djelo. Navedena
činjenica spremanja tijela žrtve u škrinju ukazuje i da je počinitelj osoba koja je imala pristup
do škrinje, dovoljno vremena da stavi tijelo u škrinju, zalijepi poklopac kako bi se osigurala
da se ne otkrije (ne)djelo, što također upućuje da je počinitelj domaća osoba. Naime, krajnje
je nemoguće da bi počinitelj bio netko drugi izvan kruga članova obitelji ili da je djelo
počinjeno na drugom mjestu, s obzirom na mjesto gdje je tijelo žrtve pronađeno, a prema
prednjim utvrđenjima jedino je optuženica živjela u kući te je jedino ona nakon smrti žrtve
plasirala priče i informacije o njenom životu i kretanju.

U tom kontekstu uopće je nevažno tko je u vrijeme počinjenja djela bio vlasnik
obiteljske kuće u P., N. 29, te tko je kupio predmetnu škrinju, jer bi takva argumentacija
značila da samo vlasnik kuće i kupac škrinje mogu u kući ili s škrinjom poduzimati određene
radnje, pa i kriminalne. Navedeno nije niti logično, niti životno, već samo valja ponoviti
utvrđenje da je opt. S. S., svakako od 2000. do 16. veljače 2019. živjela u obiteljskoj kući u
P., N. 29.

Osim toga i pronađeni trag otiska jagodice desnog palca optuženice, oznake 9.2.1. u
provedenom DKT vještačenju na unutarnjoj vreći koja se nalazila na glavi žrtve izravno
ukazuje na opt. S. S. kao počinitelja ovog kaznenog djela.

Provedeno je daktiloskopsko vještačenje po vještaku Ž. S., vještaku iz Centra Ivan

Vučetić koji je u pisanom nalazu i mišljenju od 29. veljače 2019. i dopunski na raspravi
pojasnio sadržaj nalaza i mišljenja. Na DKT vještačenje dostavljeni su predmeti u omotima
broj 6.3, 7.2, 8.2 i 9.2, koji su pronađeni i izuzeti tijekom kriminalističkog istraživanja
kaznenog djela ubojstva, počinjenog na štetu J. D., rođene ... s prebivalištem u P., N. 29. Radi
se o omotu 6.3 - tri zgužvane PVC vreće crne boje, omot 7.2 - jedna zgužvana PVC vreća
crne boje, omot 8.2 - fragment roza boje nalik na fragment gumene rukavice promjera oko 1,5
centimetara, omot 9.2 - jedna zgužvana PVC vreća crne boje. Daktiloskopskom pretragom
sadržaja omota broj 6.3, 7.2, 8.2 i 9.2 pronađena su tri traga papilarnih linija označeni u
Centru kao tragovi broj 6.3.1, 7.2.1 i 9.2.1 pronađeni na crnim PVC vrećama. Od tih tragovi
broj 6.3.1 i 7.2.1 nisu upotrebljivi u svrhu identifikacije jer ne sadrže dovoljan broj
individualnih anatomskih karakteristika. Vještačenjem traga broj 9.2.1 utvrđeno je da isti
potječe od otiska jagodice palca desne ruke opt. S. S.. Korištene su metode ispitivanja,
najprije metoda optičkog pregleda materijala vještačenja, metoda izazivanja papilarnih linija
pomoću cijanoakrilatnih para i DKT vještačenje. Daktiloskopskom pretragom sadržaja omota
 29 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

broj 6.3, 7.2, 8.2 i 9.2 metodom optičke pretrage materijala vještačenja, uporabom
forenzičkog svijetla, na materijalu pretraživanja nisu uočeni tragovi papilarnih linija.
Metodom izazivanje papilarnih linija pomoću cijanoakrilatnih para, na sadržaju omota 6.3, 7.2
i 9.2 pronađena su tri traga papilarnih linija označeni kao trgovi broj 6.3.1 najvjerojatnije
fragment otiska dlana, 7.2.1 i 9.2.1 fragmenti otisaka jagodica prstiju, dok na predmetu iz
omota 8.2 nisu izazvani tragovi papilarnih linija. Daktiloskopskim vještačenjem izazvanih
tragova utvrđeno je da je trag broj 9.2.1 upotrebljiv u svrhu identifikacije te da isti potječe od
jagodice palca desne ruke opt. S. S., dok tragovi označeni kao 6.3.1 i 7.2.1 nisu upotrebljivi u
svrhu identifikacije, jer ne sadrže dovoljan broj individualnih anatomskih karakteristika. S.
trag broj 9.2.1 i otisak jagodice palca desne ruke opt. S. S. međusobno su identični po obliku,
položaju i u dvanaest individualnih anatomskih karakteristika koje su na povećanom tragu i
povećanom dijelu otiska daktiloskopskog elaborata, označene istovjetnim brojevima na
rubovima fotografija.

Na raspravi od 21. listopada 2020. vještak S. je dopunio nalaz i mišljenje,

odgovarajući na pitanja optužbe, obrane i suda. Vještak je tako naveo da u popratnom dopisu
policijskog naloga, Policijske uprave međimurske 511-21-12/2-KU-21/19 od 19.03. piše da je
crna najlonska vreća oznake 9.2 koja se nalazi na glavi J. D. izuzeta očevidom 17.02. u ŽB
Čakovec. Vještak je odgovorio da je otisak palca našao pri donjem rubu, na dijelu otvora
vreće. Trag je mogao nastati kontaktom palca ruke opt. S. S.. Ako je osoba imala gumene
rukavice pa je pukao rub gumene rukavice vještak odgovara da je na tom dijelu moguće
ostavljanje otiska, ali mora biti veća površina. Treba vidjeti na kojem djelu je pukla rukavica.
Na fragmentu roza boje otisak papilarnih linija nije pronađen, nije pronađen nikakav, pa ni
trag okrivljene. Na predmetu iz omota 8.2 nisu izazvani tragovi papilarnih linija. Na
vještačenje za potrebe daktiloskopskog vještačenja dostavljene su u omotu 6.3 tri zgužvane
PVC vreće crne boje, u omotu 7.2 jedna zgužvana PVC vreća crne boje i u omotu 8.2
fragment roza boje nalik na fragment gumene rukavice promjera oko 1,5 centimetra i omot
9.2 jedna zgužvana PVC vreća crne boje. Na potkoljenicama su bile 6.3, to su tri zgužvane
PVC vrećice. Otisak je nađen na 6.3, dakle tragovi najvjerojatnije fragment otiska dlana 6.3.1,
a prema vještaku radilo se o tri djela vrlo vjerojatno iste vreće, ali to sa sigurnošću ne može
reći, a otisak je nađen na jednom od dijelova. Osoba koja nosi gumenu rukavicu gdje je
odlomljen vrh prsta ne može ostaviti otiske dlana, ali treba utvrditi poziciju gdje pripada taj
dio fragmenta rukavice.

Kod vještačenja korištene su dvije metode traženja tragova, optička pretraga i

cijanoakrilatnih para. Optička pretraga je upotreba posebnog forenzičnog svijetla bijele boje
kojom se pregledava pozicija površina u cilju otkrivanja tragova ako se nađu, a kojom
metodom se mogu tražiti tragovi bilo gdje, dok cijanoakrilatne pare za izazivanje tragova
(posebna komora) se koristi samo u Centru. Vještak navodi da nema saznanja da li je netko
tražio tragove papilarnih linija na tijelu pokojne J.. Metodom cijanoakrilatnih para mogu se
tražiti tragovi papilarnih linija na tijelu mrtve osobe, za to postoji poseban uređaj, ali misli da
se ne koristi kod nas toliko često, ali to je vrlo rijetka metoda. Na konstataciju branitelja da
nitko nije tražio tragove na tijelu pokojne J. vještak odgovara da to ne može tvrditi jer nije bio
na mjestu događaja i da od njega to nije bilo traženo.

Dimenzije tog pronađenog traga (9.2.1) su negdje oko 10, 12 - 13 milimetara, moguće
15, odnosno negdje od 14 do 16 milimetara. Na dostavljenim zgužvanim PVC vrećama, na
rubu vreća, pronađen je otisak prsta no nemoguće je utvrditi da li na vanjskoj ili unutarnjoj
strani. Te vreće, prema stanju upotrebljavanosti, vidi se da su bili zgužvane i tako su
dostavljene u omotima, uslijed transporta i vjerojatno su tako stavljene. Kakve su bile na
 30 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

mjestu događaja vještak ne može tvrditi, jer nije bio tamo. Prvo je provedeno DNA
vještačenje, na stranici 3/3 pisanog nalaza ima napomena gdje piše da je prije poduzimanja
DKT pretrage od strane vještaka za biološko vještačenje izvršeno uzorkovanje za DNK
analizu. Vještak je u spis predao fotografije s općim prikazom izgleda PVC vreća i mjestom
pronalaska otisaka papilarnih linija, kao i bliže snimke u mjerilu, o čemu je iskazivao u
dopuni nalaza i mišljenja.

Prema zapisniku o nastavku očevida od 17. veljače 2019. u Županijskoj bolnici

Čakovec utvrđeno je da su potkoljenice mrtvog tijela omotane crnom vrećom i zavezane
crnom najlonskom hulahopkom, što je označeno brojem 6 i fotografirano. Glava žrtve je
zamotana u crnu najlon vreću, a oko vrata omotana bež najlonskom hulahopkom, prožetom
mrljama crveno smeđe boje nalik na krv, označeno brojem 7 i fotografirano. Gornji dio tijela
omotan je navlakom za poplun plavo/bijelo/zelene boje s cvjetnim uzorkom, sa mrljama
crvene boje nalik na krv, što je označeno brojem 8 i fotografirano. Svaka od potkoljenica je
zamotana jednom najlonskom vrećom crne boje, svaka omotana crnom najlonskom
hulahopkom zavezanom u čvor. Najlonke su izuzete i pakirane u omote 6.1 i 6.2, a najlonske
vreće skinute s potkoljenica se pakiraju u omot 6.3. S vrata žrtve skinuta je bež najlonka i
pakirana je u omot 7.1, s glave skinuta crna najlonska vreća i pakirana je u omot 7.2. Glava i
gornji dio tijela su omotani u navlaku popluna, koji je skinut i pakiran u omot 8.1. Kod
izuzimanja spomenute navlake iz iste ispada komadić gumenog materijala roze boje, površine
oko 1 cm2 nalik na vrh prsta gumene rukavice za kućanstvo koji je pakiran u omot 8.2.
Skidanjem navlake utvrđuje se da je glava žrtve omotana u crnu najlonsku vreću i oko vrata
vezana crnom najlonskom hulahopkom vezanom u čvor, najlonka je izrezana i pakirana u
omot 9.1, a crna vreća u omot 9.2. Sve ove radnje su fotografirane i prikazane u
fotodokumentaciji očevida.

Iz prednjeg opisa zatečenih predmeta na tijelu žrtve vidljivo je da je crna vreća oznake
9.2 skinuta s glave žrtve, te se ista nalazila neposredno na glavi žrtve, a preko nje se nalazila
navlaka za poplun (8.1) i još jedna crna vreća zavezana bež najlonkom (7.1 i 7.2). Otisak
jagodice palca desne ruke oznake 9.2.1 optuženice nađen je DKT vještačenjem na crnoj vreći
koja se nalazila neposredno na glavi žrtve, pri čemu je otisak prsta nađen na donjem dijelu
vreće, kod otvora, s time da se vještak nije mogao izjasniti da li izvana ili unutar vreće, s
obzirom na pakiranje iste i transport od očevida pa do vještačenja u Centru Ivan Vučetić.
Navedeni trag nastao je od kontakta palca optuženice s crnom vrećom. Trag je veličine od 14
do 16 mm, pa vještak dopušta mogućnost da je isti nastao i ako je osoba koja je baratala
vrećom imala rukavicu na kojoj je oštećenje dovoljne veličine da ostavi otisak prsta. Na ovaj
dio nalaza nastavlja se i utvrđenje da je tijekom očevida u navlaci za poplun nađen fragment
komadić gumenog materijala roze boje, površine oko 1 cm2 nalik na vrh prsta gumene
rukavice za kućanstvo, s time da je vještak za daktiloskopiju označio da se radi o fragmentu
promjera oko 15 mm, pa kada se usporedi navedeno s utvrđenjem istog vještaka da je veličina
otiska palca desne ruke optuženice oko 14-16 mm, nameće se zaključak da je optuženica kod
baratanja mrtvim tijelom nosila rukavice za domaćinstvo pri čemu se otrgnuo fragment s
palca desne ruke dovoljne veličine da na vreći koja se nalazila na glavi žrtve ostavi otisak.

Činjenice da je na jednoj od vreća koje su se nalazile na potkoljenicama nađen

fragment otiska dlana oznake 6.3.1 koji nema dovoljno individualnih anatomskih
karakteristika za utvrđivanje kome pripada, a i da se na crnoj vreći oznake 7.2, nalazi trag
papilarnih linija prsta oznake 7.2.1, nedovoljnih anatomskih karakteristika za identifikaciju,
upravo iz razloga nemogućnosti identifikacije ne upućuju na nikakvo utvrđenje, jer se ne radi
o isključujućim dokazima u odnosu na optuženicu.
 31 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

Upravo nađeni trag otiska jagodice palca desne ruke opt. S. S. na unutarnjoj vreći, koja
se nalazila neposredno na glavi, uz pronalazak fragmenta nalik na vrh prsta gumene rukavice
za kućanstvo, koji je nađen u navlaci za poplun, pri čemu i DKT i DNA vještaci govore da se
iskustveno radi o dijelu rukavice za domaćinstvo, govori da je opt. S. S. manipulirala mrtvim
tijelom žrtve J. D., stavljajući joj na glavu crnu vreću, koju je vezala crnom najlonskom
čarapom. Iz navedenoga, zatečenog stanja tijela žrtve na kojem se na glavi uz tu crnu vreću
nalazila navlaka popluna i još jedna crna vreća, koji predmeti su na tijelo žrtve nužno morali
biti stavljeni prije nego je tijelo žrtve stavljeno u škrinju, prema mišljenju dr. Š., kao i mjesta
gdje se sve ove godine nalazila škrinja, slijedi jednoznačan zaključak da je sve ove radnje
poduzela upravo opt. S. S., sve s ciljem prikrivanja kaznenog djela koje je počinila na štetu
svoje sestre J..

Pronađeni otisak jagodice desnog palca optuženice, kao izravan dokaz o poduzetoj
radnji u odnosu na tijelo žrtve, uz sve spomenute dokaze, zatvara krug činjenica indicija koje
upućuju na izvjestan zaključak da je upravo optuženica počinitelj kaznenog djela u pitanju.
Pronađen je samo jedan otisak prsta, uz moguće (neupotrebljive) fragmente otiska dlana i
prsta, upravo optuženice i to na vreći koja se nalazila neposredno na glavi žrtve. Navedeni
otisak, sam po sebi, životno iskustveno nije mogao nastati na način kako to optuženica opisuje
u svojoj obrani, jer bi uz isti nužno nastali i otisci drugih prstiju, s obzirom da se crna vreća za
smeće u domaćinstvu ne hvata palcem, već svim prstima i jedne i druge ruke. Za takav
zaključak nije potrebno stručno znanje već je dostatno samo životno iskustvo. Relevantno i
uvjerljivo objašnjenje za pronalazak samo jednog upotrebljivog otiska može ležati u činjenici
da je u navlaci popluna nađen fragment roze boje, nalik na dio vrha prsta gumene rukavice,
dovoljne veličine da na vreći ostane samo trag papilarnih linija jednog prsta, čija veličina
odgovara veličini otvora na rukavici, s koje se otrgnuo spomenuti dio vrha prsta.

Sud stoga ne prihvaća kao vjerodostojan prikaz događaja obranu optuženice u kojoj
tvrdi da je taj sporni otisak prsta nastao na vreći kakvu je optuženica kupovala i koristila za
potrebe domaćinstva. Već je označeno da životno iskustveno bi na vreći nužno nastali i otisci
drugih prstiju, pa stoga ovakva obrana optuženice ne objašnjava kako je baš na vreći koja se
nalazila neposredno na glavi žrtve nađen otisak njezinog palca, uz fragment koji odgovara
vrhu prsta gumene rukavice.

Iz tih razloga odbijen je prijedlog obrane za provođenje pokusa i dodatno

daktiloskopsko vještačenje u odnosu na crnu vreću za smeće. Pokus i dodatno daktiloskopsko
vještačenje neće dati stručan odgovor na pitanje mogućnosti ostavljanja otiska prstiju na crnoj
vreći drugačiji od odgovora koji na to pitanje može dati životno iskustvo i zdrava logika. Za
navedeno nije potrebno izvoditi predložene dokaze, jasno je da je i ovaj način, o kojem
iskazuje optuženica u svojoj obrani, također jedan od mogućih načina nastanka otiska prsta na
vreći kojim je bilo zamotano tijelo žrtve. No, sud na temelju svih izvedenih dokaza utvrđuje
da je otisak palca desne ruke optuženice na crnoj vreći kojom je bilo omotano tijelo žrtve
nastao kod zamatanja tijela i stavljanja istog u škrinju od strane optuženice kao počinitelja
kaznenog djela.

Značajan indicij za utvrđenje da je opt. S. S. počinila kazneno djelo ubojstva na štetu

svoje sestre je i ponašanje optuženice u vremenu od nestanka žrtve, prema utvrđenju suda, pa
do prijave nestanka. Isključivo optuženica daje informacije gdje se žrtva nalazi, poduzima i
radnje kako bi prikazala prema van da žrtva dolazi kući, njezino ponašanje je u tom pogledu
bitno različito od ponašanja roditelja, koji joj u tom vremenu vjeruju. Ovo optuženica čini
 32 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

iako iz svih dokaza slijedi da se tijelo žrtve čitavo vrijeme nalazilo u škrinji u kući u kojoj je
živjela. Iz navedenoga slijedi da je jedino optuženica imala interes za prikrivanje informacija
o boravištu žrtve, radi otklanjanja sumnje od sebe.

Kako bi prikrila svoje (ne)djelo optuženica je sakrila tijelo leš u škrinju, pokrila ga
vrećicama s smrznutim voćem, povrćem, ribama i zalijepila poklopac škrinje za tijelo iste,
kako bi onemogućila otvaranje. Optuženica je škrinju imala uključenu čitavo vrijeme, na
mjestu koje nije uređivano, ispod stepenica, zaklonjenu drugim stvarima, a u kući su za
potrebe domaćinstva koristili drugu škrinju. Radi se o ulaganju znatnijeg napora u prikrivanje
svojeg (ne)djela, na što upućuju poduzete radnje i protek vremena u kojem se nije znala
sudbina žrtve, kroz čitavo koje vrijeme je škrinja radila i održavala tijelo žrtve smrznutim.

U odnosu na motiv počinjenja ovog kaznenog djela, izvedeni dokazi ne upućuju, niti
na razini indicija, na izvjesno utvrđenje suda u motivu počinjenja kaznenog djela na strani
optuženice. Motiv počinjenja djela je unutarnji poriv koji je doveo do odluke o počinjenju
djela kod optuženice. Iz obrane optuženice, ali i drugih dokaza ne slijedi zaključak o motivu
počinjenja predmetnog kaznenog djela. Motiv počinjenja djela nije obilježje kaznenog djela
ubojstva, može poslužiti za utvrđivanje stanja svijesti počinitelja u vrijeme počinjenja djela,
kao i biti odlučna činjenica za odluku o izboru vrste i mjere kaznene sankcije. Izostanak
utvrđenja motiva za počinjenje kaznenog djela ubojstva ne dovodi u pitanje zaključak suda o
krivnji optuženice, kraj izvjesnog utvrđenja da je upravo opt. S. S. počinitelj ovog kaznenog
djela. U tom kontekstu valja uzeti u obzir i iskaz svjedoka B. K. da je optuženica ranije bila
nasilna prema žrtvi. Svjedok B. K. opisuje događaj iz 90-ih kada je naišao na svađu
optuženice i žrtve, sadržaj koje nije vidio, žrtva je istrčala iz kuće i rekla "Bježi, ova će nas
zatući". Za njom je izašla optuženica, za koju svjedok opisuje da je imala divlji pogled, pjenu
na ustima, tako da je se uplašio. Radi se o sigurnom iskazu svjedoka, koji je iskazivao
neposredno uvjerljivo, iako je obrana nastojala dovesti iskaz svjedoka do apsurda, a
optuženica nastojala ispitivanjem natjerati svjedoka da ponovi njenu verziju, svjedok je čvrsto
ostao kod svoje verzije. Navedeni opis događaja iz iskaza svjedoka K. ukazuje na postojanje
svađe između sestara s elementima nasilja od strane optuženice.

Na ovom mjestu također se valja osvrnuti na iskaze niza svjedoka koji uspoređuju
karakter optuženice i žrtve kao dijametralno suprotnih, optuženicu opisuju kao osobu
usmjerenu prema cilju, koja ne preže od poduzimanja radnji i s negativnim socijalnim
konotacijama da bi ostvarila svoj cilj. Tako svjedoci D. S., D. S. i N. S. iskazuju o određenim
negativnim aspektima ponašanja optuženice, spominju određene kriminalne radnje optuženice
(pronevjeru), te tvrde kako s optuženicom zbog njezina ponašanja baš nisu željeli kontaktirati.
Svjedok P. govori o saznanjima od M. D. o školovanju i praksi optuženice kada je otišla na
praksu u školu iako se više nije školovala za to zanimanje, o kojem događaju s prikrivanjem
istine i neobavještavanjem roditelja da je prekinula školu iskazuje i svjedokinja Đ. H..
Konačno, protiv opt. S. S. pravomoćno je okončan kazneni postupak zbog kaznenog djela
lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. st. 3. KZ/11 u predmetu Općinskog suda u
Čakovcu K-147/14. Iz presude u tom predmetu vidljivo je da je optuženica lažno prijavila da
su trojica nepoznatih osoba romske nacionalnosti na njezinu štetu počinili kazneno djelo
razbojništva i otuđili joj 3.620,00 kn i naušnice od bijelog zlata, svjesna da se navedeno nije
dogodilo. Polazeći od radnji koje je optuženica poduzela, usmrćujući svoju sestru, skrivajući
njeno tijelo, a nakon toga govoreći da joj se sestra javlja i poduzimajući radnje usmjerene na
prikazivanje da je žrtva živa, to ponašanje može se uklopiti u utvrđenje vještaka psihologa o
karakteristikama osobnosti optuženice, odnosno utvrđenje vještaka psihijatra o poremećaju
ličnosti s određenim karakteristikama, tako da navedeno daje objašnjenje za postupke
 33 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

optuženice. Iz nalaza i mišljenja psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je opt.

S. S. prema karakteristikama svoje osobnosti osoba s crtama narcisoidnosti, nižeg praga
tolerancije na frustracije, latentne agresivnosti, mogućih pretjeranih emocionalnih i
impulzivnih reakcija, manipulativnosti, nedostatkom odgovornosti, površnom afektivnosti,
projektivnosti, nepovjerljivosti i smanjene kritičnosti, a utvrđen je poremećaj ličnosti s
dominacijom disocijalnih i narcističnih obilježja.

S druge strane svi svjedoci opisuju žrtvu J. D. kao osobu koja je dobra, radišna,
marljiva, s čime je u koliziji jedino utvrđenje da i imenovana nije obavijestila roditelje o
prekidu studija u školskoj godini 1998/1999, odnosno da joj je status studenta prestao s 30.
rujna 1999. jer se nije upisala u slijedeću školsku godinu. Između sestara prema prednjem
postoje karakterne razlike koje mogu objasniti, kroz iskaz svjedoka K., njihov međusobni
odnos, no ne u mjeri dovoljnoj za izvjesno utvrđenje što je motiv počinjenja ovog kaznenog
djela ili da bi te razlike bile motiv počinjenja djela.

Na temelju iskaza svjedokinje N. S. sud je utvrdio da su svjedoci K. D. S. i D. B.

odlučili baciti staru škrinju. S obzirom da su oni odlučili to napraviti, optuženica je očito
sudjelovala u pomicanju škrinje, iz razloga jer bi nesudjelovanje ili drugačije ponašanje bilo
sumnjivo, ali nakon otvaranja škrinje, 16. veljače 2019. više nije sudjelovala u pražnjenju iste,
nego je ležala, nakon što je navodno pala u kupaonici. Optuženica nema izbora u pogledu
otkrivanja sadržaja škrinje, pa se ovakvo izbjegavajuće ponašanje može pripisati bezizlaznoj
situaciji u kojoj se našla i neminovnom otkrivanju tijela njene sestre.

Otisak palca optuženice na crnoj vreći koja se nalazila na glavi tijela žrtve i skup
indicija povezuje optuženicu s kaznenim djelom za koje joj se sudi. Taj skup činjenica indicija
tvore – vrijeme počinjenja djela u vrijeme kada su optuženica i žrtva same u kući, mjesto
počinjenja djela u domu optuženice i žrtve, način počinjenja djela, korištenjem neke opuštene
situacije kada je žrtva ležala na tvrdoj podlozi, udarci u glavu koji su toliko snažni da su
doveli do besvjesnog ili nekog stanja poremećaja svijesti, na što upućuje izostanak
obrambenih ozljeda, ponašanje optuženice nakon počinjenja djela pri čemu jedino ona barata i
dijeli informacije gdje je žrtva, njena iskazana nelagoda u društvu na pitanja o žrtvi,
postupanje na način da pokušava prikazati dolaske žrtve kući, odnosno njezino kretanje preko
državne granice, utvrđen otisak prsta optuženice na vreći koja se nalazila na glavi žrtve,
ranije zabilježeno nasilno ponašanje optuženice prema žrtvi, tvori zatvoren i zaokružen krug
činjenica – indicija za izvjestan zaključak da je upravo opt. S. S. počinila kazneno djelo
ubojstva na štetu žrtve J. D..

Tako sud utvrđuje da je upravo opt. S. S. u ljeto 2000. u vlastitoj kući optuženice i
žrtve, u vrijeme kada se žrtva nalazila s glavom na tvrdoj podlozi, imenovanoj zadala 5 do 6
jakih udaraca tupotvrdim predmetom s bridom i plohom po licu i lijevoj strani glave, od kojeg
prvog udaraca je žrtva izgubila svijest ili joj je svijest poremećena na način da nije mogla
pružati otpor, a od kojih udarca su nastale brojne povrede i to rana razderotina čeono lijevo s
krvnim podljevom oba oka, krvni podljev lijeve strane lica, lijeve strane brade s prijelomom
gornje i donje čeljusti, krvni podljev u području lijeve jagodične kosti s prijelomom kostiju,
rana razderotina u području usnog kuta s krvnim podljevom i prijelomom kosti gornje čeljusti,
prijelom nosnih kostiju, krvni podljev mekog oglavka, mnogostruki prijelom svoda i baze
lubanje s ozljedom mozga, koje ozljede su teške i po život opasne, a od kojih povreda je J. D.
odmah umrla. Uzrok smrti su opsežne ozljede mozga od kojih je smrt ubrzo nastupila. Po
usmrćenju sestre optuženica je njeno tijelo omotala u crnu vreću koju je stavila na glavu i
zavezala najlonkom, preko toga i gornjeg dijela tijela je stavila navlaku popluna, a preko iste
 34 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

još jednu crnu vreću koju je zavezala oko vrata najlonkom, a na svaku nogu je stavila po crnu
vreću koju je svaku vezala najlonkama i nakon toga je tako pripremljeno tijelo, unutar 3 do 4
sata od usmrćenja stavila u škrinju, prekrila zamrznutim voćem, povrćem i drugom hranom te
zalijepila poklopac i tijelo škrinje. Škrinja je stajala ispod stepenica, zakrivena igračkama i
starim stvarima, uključena u struju do otkrivanja sadržaja 16. veljače 2019. Kod toga ukućani
uopće nisu postavljali pitanja o škrinji, iako iz kazivanja svjedokinje D. S. ujni N. S. proizlazi
da se u obitelji baratalo informacijama da se u škrinji nalazi neko staro voće i povrće, što
upućuje na zaključak da nitko od ukućana, osim optuženice, nije znao što je stvarni sadržaj
škrinje.

Obrana je tijekom postupka ukazala na detalj na fotografiji 27 (list 579)

fotodokumentacije obdukcije mrtvog tijela žrtve J. D. na kojoj se na desnom kažiprstu ruke
žrtve vidi vlas kose, s vidljivom kapljicom tekućine uz tvrdnju da se radi o sijedoj vlasi. Isto
tako izložena je tvrdnja da je propušteno izuzeti tu vlas i utvrditi kome pripada i da navedeno
ozbiljno dovodi u sumnju sva utvrđenja u ovom postupku. Prema sadržaju navedene
fotografije doista je na slikama na kojima žrtva ima odrezane nokte i vidljiv trag tinte za
uzimanje otisaka prstiju vidljiva vlas kose s vidljivim kapljicama tekućine. No, kada se
pogleda ta ista ruka na fotografijama poduzetim kod radnje daktiloskopiranja žrtve i to upravo
desnog kažiprsta (DVD medij, list 1503) i fotografije 3, 6 i 8 (listovi 567 – 569) u vrijeme
kada žrtvi tijekom obdukcije još nisu bili odrezani nokti, kosa i nije tijelo oprano vodom,
vidljivo je da ne kažiprstu nema nikakve vlasi. Tek nakon rezanja noktiju za potrebe DNA
vještačenja, o čemu iskazuje i dr. K., rezanja kose, što je vidljivo na fotografijama, te nakon
pranja tijela, što je također vidljivo na fotografijama obdukcije, vidljiva je vlas s kapljicama
tekućine na kažiprstu desne ruke. Nikako se ne može raditi o prikrivanju tragova tijela
progona, vrlo je realno objašnjenje da se radi o vlasi kose žrtve koja je na kažiprst dospjela
nakon svih poduzetih radnji, posebno rezanja kose i pranja tijela žrtve. Svakako se radi o
plauzibilnijem objašnjenju od tvrdnji da se radi o prikrivanju tragova od strane vještaka
obducenta i policije, kada su obdukciji prisustvovali i tehničar, obducent, policijski službenici
i državni odvjetnik.

Tijekom postupka u više navrata je obrana iskazala tvrdnje o bolesti kralježnice

optuženice zbog kojeg stanja optuženica ne bi bila u stanju staviti tijelo žrtve u škrinju. U tom
pravcu pribavljen je medicinski karton optuženice, koji pruža podatke da je optuženica imala
određene probleme s kralježnicom zbog čega je upućena na RTG snimanje kralježnice. Iz
medicinskog kartona za optuženicu proizlazi da je 29. rujna 1999. optuženica bila kod svojeg
liječnika, postavljena je dijagnoza Lumbago i dobila je uputnice za RTG i laboratorij. Prema
rezultatima RTG pretrage od 7. listopada 1999. ( list 387) utvrđena su stanja skolioza,
spondilolisteza antepozicija L-5 u odnosu na S-1 za 13 mm, Schmorlova hernija na gornjoj
pokrovnoj plohi L-2. Nadalje, 13. listopada 2003. zabilježen je slijedeći dolazak obiteljskom
liječniku radi bolova u križima. Iz kartona je vidljivo da kod optuženice aktualno postoje
problemi s kralježnicom, obavila je RTG pretrage, MR, dogovor s neurokirurgom oko
operacije, ali sve u 2018./19.

Valja navesti i dio mišljenja dr. Š. o tome da ženska osoba prosječne fizičke
konstitucije i težine može sama staviti mrtvo tijelo žrtve visine 170 cm, sitnije građe i težine
do 60 kg (prema prijavi nestanka žrtve) u škrinju.

Životno iskustveno bolest iz liječničkog kartona ne sprječava optuženicu da, na način

koji kao moguć opisuje dr. Š., u škrinju stavi tijelo žrtve. Kod toga je vještak vrlo plastično
opisao kako je mrtvo tijelo bilo moguće staviti u škrinju, bez podizanja i nošenja mrtvog
 35 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

tijela. Naveo je da je uz tijelo škrinje moguće podići mrtvo tijelo tako da se podiže gornji dio
tijela, nakon unošenja gornjeg dijela tijela žrtve u škrinju, moguće je samo u škrinju staviti i
noge. Ovakva manipulacija tijelom ne bi dovela do nikakvih vanjskih ozljeda na mrtvom
tijelu, jer se radi o smještanju tijela u škrinju s male visine, prema mišljenju dr. Š.. Mjesto
gdje se nalazi škrinja nije nikakva prepreka za stavljanje mrtvog tijela u škrinju, ovdje se
miješaju uzrok i posljedica. Nepobitno je da je tijelo nađeno u škrinji i da je tamo nužno
dospjelo kroz otvoreni poklopac. Navodi obrane, slike, izvršena mjerenja i skice ne isključuju
mogućnost otvaranja poklopca, pa i u mjeri dostatnoj za stavljanje tijela žrtve u škrinju, o
čemu se izjasnio i vještak, dr. Š., navodeći da za stavljanje tijela u škrinju nije bilo potrebno u
potpunosti otvoriti poklopac, već u mjeri dostatnoj da se u škrinju stavi mrtvo tijelo. Uzete
zajedno, sve ove okolnosti, uz činjenicu da optuženica od 4. rujna 2000.(zbog povišene
temperature) pa do 16. kolovoza 2002. nije bila kod obiteljskog liječnika (prema preslici
medicinskog kartona (list 360, na poleđini) ukazuju da pitanje bolesti leđa nije spriječilo
optuženicu u radnji stavljanja mrtvog tijela u škrinju, a to pitanje sasvim je neodlučno u
pogledu utvrđenja da je optuženica počinila kazneno djelo ubojstva.

Provedeno je i DNK vještačenje predmeta kojima je bilo omotano tijelo žrtve, kao i
predmeta oduzetih tijekom pretrage šupe u kući optuženice. Vještačenje je poduzeo vještak
M. K. A., prof. biologije, u C. za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan
Vučetić. Sporni tragovi uspoređivali su se s nespornim DNA profilima žrtve, optuženice, K.
D., K. D. S. i D. B.. Iz nalaza i mišljena proizlaze slijedeća utvrđenja. 1. DNA analizom
uzoraka briseva s najlonskih čarapa „hulahopki" (oznaka 6.1 bris i 9.1 bris), tragova krvi s
najlonske čarape „hulahopke", (oznake 7.1.1 krv), briseva s plastičnih vreća, (oznaka 6.3.1
bris, 6.3.3 bris, 7.2 bris i 9.2 bris), brisa vrška gumene rukavice (omot 8.2 bris), briseva desne
nadlaktice, desne i lijeve šake pokojne J. D., tragova krvi s navlake za prekrivač i tragova krvi
s noktiju lijeve i desne ruke pokojne J. D. utvrđen je DNA profil ženske osobe, podudaran
DNA profilu utvrđenom iz nespornog uzorka žrtve J. D.. Dakle, na navedenim predmetima,
tijelu žrtve i ispod noktiju žrtve, u brisevima i tragovima krvi utvrđen je DNA profil
podudaran s nespornim DNA profilom žrtve. 2. DNA analizom uzorka brisa s najlonske
čarape — „hulahopke" s kojom je bila vezana crna plastična vreća za otpad na nogama žrtve
J. D. (oznake 6.2 bris), utvrđen je miješani DNA profil u kojem su identificirani aleli
podudarni alelima žrtve i optuženice. Na temelju dobivenih rezultata proveden je biostatistički
izračun kojim je utvrđen omjer vjerojatnosti, dviju hipoteza. Utvrđen je omjer vjerojatnosti
koji iznosi 1,8955x10 na 11 potenciju. Prema dokumentu Europske Mreže Instituta
Forenzičnih Znanosti (EN FSI) ,, E NFS I Smjernice za izvješćivanje na temelju procjene u
forenzičnoj znanosti, Odobrene verzije 3.0" rezultati DNA analize pružaju iznimno snažan
dokaz pretpostavci da sporni tragovi opisani pod točkom 2. mišljenja potječu od žrtve i
optuženice, nasuprot pretpostavci da potječu od žrtve i druge nasumično odabrane osobe iz
hrvatske populacije. 3. DNA analizom uzorka brisa s plastične vreće za otpad koja se nalazila
na nogama žrtve J. D. (oznake 6.3.2 bris) utvrđen je miješani DNA profil u kojem su
identificirani aleli podudarni alelima žrtve, dok preostali aleli potječu od najmanje jedne,
nepoznate ženske osobe. Sporni DNA profil pohranjen je i pretražen u bazi podataka
prikupljenih molekularno-genetskom analizom (CODIS). Pretraživanjem nije utvrđena
podudarnost s DNA profilima iz baze podataka. 4. DNA analizom uzorka brisa s najlonske
čarape „hulahopke” s kojom je bila vezana crna plastična vreća za otpad na glavi žrtve
(oznake 7.1.2 bris) utvrđen je miješani DNA profil u kojem su identificirani aleli podudarni
alelima žrtve, optuženice i K. D. uz naznaku profila nepoznate muške osobe koju nije moguće
identificirati. Na temelju dobivenih rezultata provedeni su biostatistički izračuni kojima su
dobiveni omjeri vjerojatnosti između dvaju pretpostavki. Za pretpostavku da je jedna
nasumično odabrana osoba sestra žrtve utvrđen je omjer vjerojatnosti koji iznosi 446,8007,
 36 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

dok je za pretpostavku da je jedna nasumično odabrana osoba roditelj, majka žrtve utvrđen je
omjer vjerojatnosti koji iznosi 586,2200. Prema dokumentu Europske Mreže Instituta
Forenzičnih Znanosti rezultati DNA analize pružaju umjereno snažan dokaz pretpostavci da
sporni tragovi opisani pod točkom 4. mišljenja potječu od žrtve, optuženice, domaće osobe K.
D. i jedne nepoznate osobe, nasuprot pretpostavci da potječu od pokojne J. D. i tri nasumično
odabrane osobe iz hrvatske populacije. 5. Na dostavljenim sjekirama, čekićima, zidarskim
čekićima i metalnoj poluzi, nisu dokazani relevantni biološki tragovi.

Vještak je u istrazi dopunio nalaz i mišljenje iskazujući da su u cijelom nalazu

konstanta tragovi krvi žrtve, budući je ista zadobila ozljedu glave. Što se tiče nastanka drugih
tragova koji se nalaze na najlon čarapama vještak je konstatirao da se prvenstveno radi o
uporabnim predmetima koji su se nalazili u zajedničkom domaćinstvu. Prema navedenom
biološki tragovi koji su se nalazili na predmetnim spornim najlon čarapama ili hulahopkama
mogli su nastati na različite načine. Prvenstveno čarape su mogle nositi ženski članovi
obitelji, čarape su mogle biti korištene pri vezivanju žrtve i čarape je mogao dodirivati bilo
koji član kućanstva. Intenzitet signala alela žrtve, optuženice i K. D. u predmetnom spornom
DNA profilu je podjednak i zasigurno se nalazi iznad definiranog praga detekcije. Sa
sigurnošću se ne može isključiti mogućnost da su tragovi nastali posredno, sekundarnim
prijenosom, tj. da su bili u kontaktu s nekim drugim odjevnim predmetom ili nekim drugim
uporabnim predmetom, međutim on je manje vjerojatan nego neposredan prijenos. U spornom
miješanom DNA profilu utvrđen je marker ili biljeg spola karakterističan za mušku osobu uz
prisustvo dijela alela kojih je bilo premalo, stoga identifikacija te osobe nije moguća. Količina
genetičkog materijala koje je ostavila NN muška osoba vrlo je mala i nedostatna za daljnju
identifikaciju, kao i moguće utvrđivanje srodstva. S obzirom na dva tipa mogućih tragova na
najlon čarapama (omot 7.1) zasebno su analizirani tragovi krvi, a zasebno su analizirani
mogući zaostali tragovi epitela koji nisu vidljivi i dakle izuzet je bris sa čvorova tih najlon
čarapa i ruba u struku, a taj bris je sagledavan kao jedna cjelina. Stoga vještak ne može
decidirano navesti koji dio dijela profila u spornom miješanom DNA profilu doprinosi tako
dobivenom rezultatu. Isto se može primijeniti i na bris izuzet s najlon čarapa iz omota broj
6.2. Što se tiče vremena nastanka tragova vještak se o tome decidirano nije mogao izjasniti,
jer do danas ne postoji metoda kojom bi se mogla razlučiti starost tragova, pogotovo ne u
miješanom DNA profilu. Niska temperatura sačuvala je tragove, tako reći izvorno tragovima
kako su oni nastali. S obzirom na vrstu tragova koja se nalazila na spornim odjevnim
predmetima, tj. najlon čarapama najvjerojatnije se radi o tzv. latentnim tragovima koji nisu
vidljivi golim okom, a s obzirom na vrstu tog odjevnog predmeta se najvjerojatnije radi o
tragovima epitela, oljuštenih stanica kože. Jedan dodir je moguće dovoljan da se prenese
dovoljna količina biološkog materijala za utvrđivanje DNA profila, a to je potvrđeno i
brojnim eksperimentima. Na crnim plastičnim vrećama za otpad (oznake 6.3) vještak je
izuzimao latentne tragove koji nisu vidljivi golim okom. Pretpostavljao je da se radi o
stanicama epitela, odnosno oljuštenim stanicama kože. Orijentacijskim testovima na krv
isključena je mogućnost da su se u predmetnim brisevima nalazili tragovi krvi, jer su isti dali
negativan rezultat. Što se tiče traga nepoznate ženske osobe na vreći, sporni DNA profil te
ženske osobe pohranjen je i pretražen u Nacionalnoj bazi DNA profila i nije za sada rezultirao
podudarnošću. Sporni DNA profil nepoznate ženske osobe može potjecati od bilo koje ženske
osobe koja je bila u kontaktu sa predmetnom spornom vrećom. Na temelju dobivenog
rezultata isključene su ostale domaće osobe ženskog spola.

O mehanizmu nastanka tragova epitela na spornim najlonskim čarapama i plastičnim

vrećama za otpad vještak se nije mogao decidirano izjasniti, već je odgovorio da su na tim
uporabnim predmetima mogli nastati na različite načine, pogotovo ako se uzme u obzir
 37 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

činjenica da se radi o zajedničkom domaćinstvu. Na komadiću gumenog materijala ružičaste

boje nalik na vrh prsta rukavice za kućanstvo golim okom nisu bili vidljivi biološki tragovi,
već je izuzet bris na moguće zaostale tragove epitela, na kojem su daljnjim provođenjem
vještačenja orijentacijskim testom za krv dokazani tragovi krvi. DNA analizom spornog traga
iz omota 8.2 dobiven je DNA profil podudaran DNA profilu utvrđenom iz nespornog uzorka
biološkog materijala žrtve.

Vještak A. dopunio je nalaz i mišljenje na raspravi od 21. listopada 2019. iskazujući da

su na vještačenje dostavljene 4 najlonske čarape (omoti 6.1, 6.2, 7.1 i 9.1) Na svim čarapama
uzeti su brisevi u čvoru i u struku. U brisevima biološki materijal najvjerojatnije potječe od
tzv. latentnih tragova, odnosno oljuštenih stanica kože, epitela. Vještak je dozvolio da način,
odnosno mjesto na kojem su ti tragovi pronađeni upućuje na uporabu tih predmeta, ali da to
ne može decidirano tvrditi. Na gumenom komadiću roze boje nije pronađen profil opt. S. S..
Na pitanje da li je utvrđivao u svom vještačenju što je taj gumeni komadić, da li je to guma,
da li je to rukavica, vještak je odgovorio da nije jer to nije predmet biološkog vještačenja, ali
prema izgledu i iskustveno opisano je kao trag koji nalikuje takvom jednom uporabnom
predmetu. Vještaku nije dostavljeno mrtvo tijelo, nego samo brisevi i nije odlučivao koji
brisevi, dobio je materijal vještačenja kako ga je dostavila policijska uprava. Na čarapama
(oznake 6.1) kojima su vezane potkoljenice nema tragova optuženice.

Na pitanje da objasni razliku između nepoznate ženske osobe i nepoznate muške osobe
na hulahopkama 7.1.2, odnosno zašto govori da je ovo nepoznata ženska, a ovo nepoznata
muška koju ne možete identificirati, vještak odgovara da prema rezultatu amplifikacije
markera specifičnog za spol, zato što unijeta količina genetičkog materijala, odnosno donirana
u tragu iz točke 3. mišljenja puno veća u odnosu na tragove iz točke 4. Za broj lokusa kojeg je
vještak pronašao i koji je dobiven iz uzorka DNA vještak navodi da je rađeno na najvećem
mogućem broju lokusa trenutno s kojim se radi svugdje u Europi i u svijetu. Naime, radi se o
25 lokusa. Nije mogao decidirano reći koliko je to lokusa, ali zasigurno nije dovoljno da bi se
došlo do pozitivne identifikacije osobe. Na pitanje da li vještak tvrdi da je ovaj nalaz
apsolutno točan, nepogrešiv i da nije moguće da neki drugi stručnjak s možda malo više
znanja ipak na temelju istog DNA utvrdi je li nepoznata muška osoba u srodstvu sa žrtvom i
optuženicom ili nije, vještak je odgovorio da to ne tvrdi. No, tvrdi da je sve u predmetnom
vještačenju napravljeno prema pravilima struke, prema standardu i prema normi i da stoji iza
svog nalaza i mišljenje. U Hrvatskoj stručniji u pogledu prakse, dakle intenziteta samog posla
u laboratoriju zasigurno ne postoji. Na pitanje koliko je minimalno lokusa potrebno vještak
odgovara da je na to jako teško odgovorit, jer to se radi o statistici. Dakle, što se koristi veći
broj lokusa dobiva se i bolja statistiku, ali recimo kriterij za unos u bazu podataka za
pretraživanje je 8 lokusa, to je ono što trenutno koristi Centar za kriminalistička vještačenja.
Dakle, sve što ima manje od 8 lokusa se ne unosi u bazu podataka. Moguće je izračunati
statistiku za 2 lokusa, ali dvije osobe na 2 lokusa mogu imati identičan profil, ali na 25 lokusa
moraju imati značajne razlike, osim ako nisu u srodstvu. Vještak je dodao da medicinski
fakultet ne radi preciznije i točnije, radi isto kao što rade i u Centru i koriste iste metode.

Vještak A. je prvi imao ove predmete na vještačenju, a isti su dostavljeni u papirnatom

omotu, zapakirani te napominje da u ovakvim kombiniranim vještačenjima gdje je na jednom
predmetu, odnosno na jednom prilogu uključeno više stručnjaka koji pregledavaju taj,
odnosno vještače moguće zaostale tragove na tom prilogu, uvijek se poziva vještak koji je
uključen u pregled tog materijala vještačenja i znači stručnjaci zajedno to pregledavaju,
dogovaraju se i na temelju onoga što vide donesu nekakvu odluku gdje se može DNA
pobrisati, ali da se ne dira drugo mjesto, jer se može možda nešto iskompromitirati u pogledu
 38 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

otiska papilarne linije. Vreće s kojih su uzimani brisevi bile su zgužvane i dostavljene u
papirnatom omotu. Na vreći na kojoj je pronašao tragove oljuštenih stanica kože vještak
navodi da su brisani rubovi, odnosno onaj rub gore na otvoru, ali neke vreće su bile i
mehanički oštećene. Dakle, u konkretnom slučaju uvijek se rukovodio time da izbjegne
tragove krvi, jer tragovi krvi, s obzirom na činjenicu da je žrtva imala ozbiljnu ozljedu glave
onda se rukovodio time da izuzme tragove koji ne potječu od tragova krvi predmnijevajući da
će ti tragovi krvi ukoliko ih pobriše zamaskirati ono malo epitela na koje je ciljao. Uzimanje
briseva je prema nekakvom iskustvu i po vizualnom pregledu. Ne može se decidirano odrediti
s obzirom da su vreće bile zgužvane i mehanički oštećene, da li je to bilo unutra ili izvana.

U konkretnom slučaju situacija je složenija jer ovdje postoji miješani DNA profil i
prema preporukama, odnosno smjernicama Europske udruge forenzičkih instituta, način na
koji se izvještava tako izvještavaju svi forenzični stručnjaci u Europi, pa i u svijetu. Dakle, da
suprotstavljaju dvije isključive pretpostavke. Pretpostavka optužbe u kojoj se tvrdi: imamo
pokojnu, okrivljenu i njihovu majku nasuprot hipotezi da imamo samo pokojnu i tri nepoznate
ženske osobe. Statistički program LRmix Studio računa na temelju poznatih nespornih
uzoraka njihove pojavnosti u populacijskoj studiji vjerojatnost pojavljivanja. On još uz to
uračunava mogućnost mogućeg preskakanja, odnosno ispadanje kojeg alela iz tog miješanog
DNA profila, odnosno razmatra i mogućnost upadanja kojeg dodatnog alela u taj miješani
DNA profil i provedenim izračunom, uz uključivanje mogućnosti srodstva, da jedna osoba u
srodstvu u prvom izračunu da je to majka, a u drugom da je njena sestra i dobili iskazane
vrijednosti. Tu nije ništa apsolutno, to je jedan statistički izračun, jedna evaluacija, jedna
procjena. U forenzici postoji ograničena količina materijala s kojim se raspolaže i takva
kvaliteta i količina materijala daju i takav rezultat kakav je na kraju.

Za brojke naznačene u mišljenju 446,8007, odnosno 586,2200 vještak navodi da za

ovaj prvi slučaj znači da je 446,8007 puta veća vjerojatnost da su ove osobe u optužbi,
odnosno u hipotezi optužbe je veća da su one doprinijele tom tragu, u odnosu da su
pridonijele nasumično odabrane osobe iz hrvatske populacije. Isto tako i za drugi trag, dakle
586,22 puta je veća vjerojatnost da su osobe u ovom predmetu, dakle pridonijele tom tragu,
nego da su doprinijele nasumično odabrane osobe iz hrvatske populacije.

Na pitanje gdje je uzimao tragove i koliko briseva je uzimao, da li postoje kakva

pravila struke koja određuju na koji način će se brisevi uzimaju vještak je odgovorio da je to
čisto iskustveno, jer se tragovi ne vide. Lako je kada baratate s tragovima krvi koje vidite
golim okom, ali čim se kreće u izuzimanje brisa, ulazi se u sferu nečega što ne vidite i
izuzimate takozvani latentni trag, jer zapravo vi ne znate što brišete u tom trenutku, ali
daljnjim postupcima u vještačenju utvrđujete koncentraciju DNA za koju dakle postoji
granica koja se uzima, to je 0,0125 nanograma nekakva granica u kojoj možete očekivati
pozitivan rezultat, ali često dakle pri niskim koncentracijama dobivate djelomične DNA
profile, događa se takozvani stohastički efekt, gdje zbog niskih koncentracija DNA u jednom
amplifikatu dobivate jedan alel, koji u drugom amplifikatu ispada i onda nemate takozvani
balans pikova (peakova) i dolazite na granicu prave detekcije koja je ono što svatko tko
ozbiljno radi ovaj posao se uopće o takvim tragovima ne izvješćuje, odnosno konstatira da
nisu utvrđene dostatne koncentracije DNA za identifikaciju osoba. Na pitanje na koji način je
bilježio gdje je uzimao te briseve vještak navodi da je samo opisao, kako je opisano i u
zapisniku. Vreća je pregledana u kontroliranim uvjetima u DNA laboratoriju u svrhu
prevencije moguće kontaminacije. Sve osobe koje su se nalazile u prostoriji u kojoj se
pregledavao materijal vještačenja bile su zaštićene sukladno propisima, odnosno normi i da je
dakle vreća bila pregledana, zapakirana u omot i odnijeta u službu za daktiloskopiju.
 39 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

Na pitanje da li vrsta materijala utječe na mogućnost zadržavanja bioloških tragova

vještak odgovara da utječe, a što se tiče konkretne vreće vještak navodi da su glatke površine
manje podložne odlaganju materijala, a nekakve hrapave, oštre površine su bolja podloga za
odlaganje biološkog materijala, ali je jako teško dati neku decidiranu tvrdnju zato što je to
specifično za svaku osobu ovisno o spolu, dobi, psihofizičkom stanju u trenutku kada nešto
radi. Eksperimentima je dokazano da zapravo takoreći jednim dodirom se može prenijeti
količina materijala na nekakvu površinu. To već iznosi red veličine nekoliko desetaka stanica
kože. To onda ima i učinak na mogućnost zadržavanja biološkog materijala, ovisno o
materijalu na koji je odloženo. O tome što nekakav trag odloži na nekakvu podlogu, kako je s
tom podlogom manipulirana, gdje je ta podloga stajala. U kakvim uvjetima je stajala,
okolišnim uvjetima temperature, vlage, mikrobiološke aktivnosti, izloženosti nekakvim
kemikalijama i tako dalje. Dakle, tu je čitav niz faktora koji utječu na biološki trag.

Uvjeti čuvanja u konkretnom slučaju bili su, tako reći, idealni u smislu da se tijelo i
sav materijal u škrinji nalazio na temperaturi, od -15 do -20 stupnjeva Celzijusa. Čarape su
vraćene sa korporom PU međimurskoj. U normalnim uvjetima DNA propadne, DNA tragovi
starenjem propadaju. Na pitanje obrane da li vještak može objasniti zašto kad je utvrdio
brisom da uzorak nije prigodan za identifikaciju nije ponovno uzeo bris vještak odgovara da
zato što je obrisao veći dio površine, dakle brisao je čvorove i rubove, odnosno obrisani su
rubovi, obrisani su čvorovi. Dakle, šansa da se u drugom pokušaju dobije nekakav drugi
rezultat vještak tu mogućnost ne isključuje, a da bi on bio bolji u odnosu na prvi pokušaj,
teško, jer je već dio biološkog materijala obrisan i to nije pokušavao.

Iz svega navedenoga u DNA vještačenju proizlazi da je na svim predmetima kojima je

bilo omotano tijelo žrtve, na brisevima s tijela žrtve, te pod njezinim noktima nađen genetski
materijal koji odgovara DNA profilu žrtve. U odnosu na ostale utvrđene DNA profile na
pojedinim predmetima, vještak je jasno ustvrdio da se radilo o latentnim tragovima epitela,
oljuštenih stanica ljudske kože te miješanim DNA profilima kod kojih je moguće izraziti
vjerojatnost dviju suprotstavljenih pretpostavki. Tako pod toč. 2 mišljenja vještak govori o
miješanom DNA profilu žrtve i optuženice na crnoj najlonskoj čarapi kojom je bila vezana
crna vreća na potkoljenici žrtve (oznake 6.2), s visokom vjerojatnošću da se radi o DNA
profilima upravo žrtve i optuženice. Pod toč. 3. mišljenja na crnoj vreći koja se nalazila na
potkoljenicama žrtve (oznake 6.3.2) utvrđen je DNA profil žrtve i nepoznate ženske osobe,
različite od domaćih osoba s čijim se DNA profilima taj trag uspoređivao. Pod toč. 4.
mišljenja na najlonskoj čarapi s kojom je bila vezana crna plastična vreća za otpad na glavi
žrtve (oznake 7.1.2) utvrđen je miješani DNA profil u kojem su identificirani aleli podudarni
alelima žrtve, optuženice i K. D. uz naznaku profila nepoznate muške osobe koju nije moguće
identificirati. Razlika nalaza pod toč. 3. i 4. znači da je pod toč. 3. nađena dostatna količina
genetskog materijala za identifikaciju osobe, kada bi postojao nesporan uzorak i identifikacija
te ženske osobe, dok pod toč. 4. osim genetskog materijala koji su ostavili žrtva, optuženica i
njihova majka, postoji oskudan genetski trag na temelju kojeg se vještak mogao izjasniti da se
radi o muškoj osobi, ali da je trag toliko oskudan da nije moguće izvršiti identifikaciju.

Navedena dokazna podloga upućuje na zaključak, prema danom pojašnjenu vještaka o

mjestima na kojima je izvršio brisanje najlonki i crnih vreća, sve u dogovoru s DKT
vještakom, da su na jednoj od najlonki kojima je vezana vreća na jednoj od potkoljenica na
čvorovima i pojasu nađeni tragovi epitela optuženice i žrtve. S obzirom da je optuženica u
svojoj obrani iskazivala da je zajedno s sestrom nosila iste najlonke, koje su stajale u
zajedničkoj ladici, pri čemu vještak dopušta mogućnost da je na taj način došlo do prenošenja
 40 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

oljuštenih stanica kože na taj uporabni predmet u domaćinstvu, navedeni nalaz ne upućuje na
neko posebno utvrđenje, osim da su i optuženica i žrtva nosile iste najlonske čarape. Isti
zaključak može se izvesti i u pogledu miješanog DNA profila pod toč. 4. mišljenja gdje su
utvrđeni genetski tragovi žrtva, optuženice i njihove majke K. D. na najlonki oznake 7.1.2.,
radi se o uporabnom predmetu u domaćinstvu, optuženica i žrtva su nosile iste čarape, majka
je član domaćinstva, a prema pojašnjenju vještaka A. dostatan je i jedan doticaj predmeta, koji
je evidentno hrapavije površine, za ostavljanje genetskog materijala. Osim toga, postoji i
mogućnost da je i majka, zajedno s žrtvom i optuženicom koristila iste čarape, pa da je i na taj
način na toj čarapi završio spomenuti genetski materijal.

U pogledu DNA profila muške osobe čiji identitet se ne može utvrditi, valja navesti da
iz rezultata dokaznog postupka u konkretnom predmetu proizlazi da je oko škrinje, kod
otkrivanja sadržaja bio niz osoba, da je prema svojem iskazu D. B., rukama ulazio u škrinju,
vadio vrećice, razrezao vreće koje su bile na potkoljenicama žrtve. Oko škrinje su bili
policijski službenici koji su prvi intervenirali u kući optuženice, liječnica, medicinski tehničar,
vozač, D. B., a tijekom očevida i nastavka očevida daljnji niz osoba. Osim navedenoga,
vještak A. navodi da se radi o uporabnom predmetu u kućanstvu, tako da je moguće da se
navedeni trag muške osobe koju se ne može identificirati zatekao na ovoj najlonki od članova
domaćinstva u tijeku redovnog života, pri čemu je iskazivao da je za transfer genetskog
materijala, prema provedenim istraživanjima, dostatan i jedan dodir s predmetom za prijenos
epitelnih stanica. Ne radi se o isključujućem dokazu koji bi optuženicu isključio kao
počinitelja kaznenog djela, upravo s obzirom na mogući niz uzroka koji je mogao dovesti do
oskudnog traga muške osobe.

Potpuno isti zaključak valja izvesti i u odnosu na DNA profil nepoznate ženske osobe
na crnoj vreći koja se nalazila na nogama žrtve. Također se ne radi o isključujućem dokazu,
kraj dokaza i indicija za zaključak da je optuženica počinitelj kaznenog djela u pitanju, jer se
radi o uporabnom predmetu u domaćinstvu, koji je na određeni način i mogao i trebao
dospjeti u to domaćinstvo (slijed proizvođač-trgovac-kupnja-domaćinstvo), a obzirom na
idealne uvjete čuvanja u škrinji, taj se trag mogao zadržati na vreći. Sve što je već rečeno u
pogledu traga muške osobe čiji se identitet ne može utvrditi moguće je primijeniti i u pogledu
DNA profila nepoznate ženske osobe na crnoj vreći i ukazati na široki krug osoba koje su
sudjelovale u otvaranju škrinje, radnjama prije očevida, očevidu i nastavku očevida, ali i prije
korištenja navedene vreće za svrhu omatanja nogu žrtve. Polazeći od činjenice da se tijelo
žrtva nalazilo u škrinji u obiteljskoj kući i utvrđenja da je optuženica počinitelj kaznenog djela
i navedeno, uz istaknuti niz mogućnosti prijenosa DNA materijala nepoznate ženske osobe na
vreću i idealne uvjete čuvana iste, jedini je mogući zaključak i utvrđenje suda da se ne radi o
dokazu koji bi isključivao utvrđenje da je optuženica počinitelj djela.

Uvjerljiv je dio obrane optuženice o zajedničkom korištenju najlonki s sestrom, pri

čemu treba naznačiti da je govoreći o tom pitanju optuženica najprije započela s iskazivanjem
da je čarape zajednički nosila i s K., kao i da su se čarape nalazile u zajedničkoj ladici, jer je
taj dio iskaza životan, a o korištenu predmeta domaćinstva iskazuje i vještak A. kao o
mogućem načinu nanošenja genetskog materijala.

DNA vještačenjem nisu utvrđene odlučne niti važne činjenice, ne radi se o dokazu koji
bi optuženicu isključivao kao počinitelja kaznenog djela, ali niti određivao da je neka druga
osoba počinitelj, jer na optuženicu upućuju dokazi poput otiska prsta, fragmenta vrha prsta
rukavice, bez obzirašto na tom predmetu nije utvrđena prisutnost genetskog materijala
optuženice, ali i već istaknute činjenice indicije. Obrana tijekom postupka nastoji
 41 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

predlaganjem izvođenja dokaza (u istrazi) te postavljenjem pitanja na raspravi utvrditi da li

postoji mogućnost identifikacije muške osobe, na koja pitanja je vještak A. dao
argumentirane, stručne i potpune odgovore. Vještak je tako opisao da je uzeo briseve sa svih
predmeta i da ponovno uzimanje briseva ne bi dalo drugačije rezultate, opisao je da se radi o
toliko oskudnom tragu da niti jedna druga institucija u Hrvatskoj ne bi mogla dati drugačiji
odgovor, jer i medicinski fakultet koristi istu metodologiju kao i Centar Ivan Vučetić, ali i da
se radi o izračunu vjerojatnosti pojavljivanja određenih alela u hrvatskoj populaciji, uzimajući
u obzir i činjenice srodstva, kod kojeg izračuna se može dobiti veća vjerojatnost što je trag
potpuniji, a da je ograničavajući faktor i to što se radi o miješanim DNA profilima. Vještak je
potpuno jasno, na način razumljiv laicima u DNA vještačenju pojasnio koju je metodologiju
koristio, kako se izračunava omjer vjerojatnosti između dviju hipoteza, tako daje nalaz i
mišljenje vještaka argumentiran, potpun, stručan i vjerodostojan.

Isticanje kao važnih činjenica priče koje smo čuli u postupku tko je i kome lagao, uz
naglašavanje i izjednačavanje postupaka optuženice prema okolini s informacijama o žrtvi s
činjenicom da žrtva nije rekla da je prestala studirati, sadržaja psihijatrijskog intervjua, koji
nije dokaz u kaznenom postupku, ocjena tko je kakva osoba, nisu činjenice i podaci koji bi
bili kaznenoprocesno relevantni. Sud u kaznenom postupku sudi na temelju zakona i dokaza,
ne izvanjskog dojma utemeljenog na neprovjerljivim tvrdnjama tko je kakva osoba. Isto tako
ne raspravlja se o osobinama ličnosti žrtve, pitanjima gdje je živjela u Zagrebu, do kada je
pohađala fakultet, s kime je kontaktirala u Zagrebu, već je nasilna smrt žrtve početna i završna
točka ovog kaznenog postupka.

Prema nalazu i mišljenju psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, psihijatrijskim

vještačenjem je kod optuženice postavljena dijagnoza poremećaja ličnosti s dominacijom
disocijalnih i narcističnih obilježja. Poremećaj ličnosti nije duševna bolest u užem smislu, već
trajni obrazac reagiranja, ponašanja i doživljavanja svijeta i sebe, koji se očituje u različitim
situacijama i s različitim ljudima i prisutan je od rane odrasle dobi. Opt. S. S. je od 1996.
nadalje znala imati reaktivne anksiozne i/ili depresivne simptome koji su liječeni
antidepresivima i anksioliticima, druge znakove ili simptome duševne bolesti psihijatar nije
utvrdio. U osnovnom nalazu označeno je da na temelju uvida u spis, medicinsku
dokaumentaciju i u razgovoru s optuženicom, nisu utvrđeni elementi koji bi govorili da bi
sposobnosti optuženice da shvati značenje svojeg postupanja ili upravlja svojom voljom u bilo
kojoj mjeri umanjene. Radilo se o uvjetnom mišljenju, obzirom da je vještak psihijatar
naznačio da s obzirom na način obrane optuženice šutnjom, nije s njom razgovarao o
kaznenom djelu, a da bi potpuni nalaz i mišljenje mogao dati ako optuženica promijeni
strategiju obrane i iznese obranu.

Sukladno navedenome, nakon što je optuženica iznijela obranu, po službenoj dužnosti

određeno je izvođenje dokaza dopunskim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem. U
pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 17. lipnja 2020. vještaci su u cijelosti ostali kod ranijeg
nalaza i mišljenja da kod optuženice, niti nakon iznošenja obrane, nisu utvrdili nove činjenice
koje bi ukazivale na prisutnost simptoma ili znakova duševnih bolesti u vrijeme počinjenja
djela koje joj se stavlja na teret, pa da stoga ostaju kod ranije izraženog mišljenja o ubrojivosti
optuženice u vrijeme počinjenja djela. Kod optuženice stoga nema zakonskih uvjeta za
izricanje koje sigurnosne mjere. Optuženica je prema mišljenju vještaka raspravno sposobna.

Tijekom rasprave obrana je prigovarala nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještačenja,

tražila izdvajanje istoga kao nezakonitog dokaza, a strankama je omogućeno ispitivanje
vještaka na raspravi u 2 navrata. Vještaci su pojasnili korištenu metodologiju i s aspekta
 42 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

psihologijskog i s aspekta psihijatrijskog vještačenja, sve poduzete radnje, s obzirom da je

optuženica prigovarala činjenici da je bila prisutna na zajedničkom sastanku stručnog
forenzičkog tima, o čemu se govori i u pisanom mišljenju, pojasnili su i korištene kriterije u
postavljanju dijagnoze poremećaja ličnosti. Vještaci su suvereno, stručno i argumentirano
iznijeli podlogu na kojoj se zasnivaju zaključci, koja podloga je sadržaj psihijatrijskog
intervjua, što ne predstavlja dokaz u kaznenom postupku za odluku o krivnji optuženice, ali i
sadržaj spisa, medicinsku dokumentaciju za optuženicu. U posljednjoj dopuni nalaza i
mišljenja na raspravi vještak A. je odgovorio na pitanja korištenja kriterija iz Međunarodne
klasifikacije bolesti u odnosu na kriterije iz priručnika DSM 5, Američkog društva za
psihijatriju, stručno i argumentirano. Iz tih razloga sud ocjenjuje nalaz i mišljenje
psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja vjerodostojnim, stručnim, relevantnim samo u
pogledu utvrđivanja ubrojivosti optuženice.

Obranu optuženice u kojoj poriče da bi ona počinila djela sud odbacuje kao
nevjerodostojnu. Optuženica osim poricanja djela, ne daje apsolutno nikakvo objašnjenje
zbog čega se u škrinji u njezinoj kući nalazi mrtvo tijelo njene sestre. Ne daje niti ikakvo
racionalno objašnjenje o tome zbog čega nju svjedoci označavaju kao osobu koja je davala
informacije o žrtvi, osim pukih tvrdnji da svjedoci ne govore istinu, odnosno da je policijsko
postupanje prema njoj bilo tendenciozno i s propustima. Ovdje valja naglasiti da pitanje
policijskog postupanja, radnje na odvođenju optuženice i članova obitelji na poligrafsko
ispitivanje, nisu od utjecaja na utvrđenje njezine kaznene odgovornosti, koja se temelji na
sadržaju izvedenih dokaza u ovom kaznenom postupku, a koji dokazi ne obuhvaćaju takve
rezultate policijskog postupanja. Takve tvrdnje, kraj vjerodostojnih iskaza svjedoka,
jednostavno nisu životno, logično uvjerljive, pogotovo kada se uzmu u obzir utvrđenja suda o
postojanju dokaza i zatvorenog kruga indicija da je optuženica počinila kazneno djelo za koje
je se optužuje. Konačno, obrana optuženice u kojoj poriče da bi ubila sestru, ne daje odgovor
na ključno pitanje, kako se tijelo žrtve našlo u škrinji u kući u kojoj je živjela sve ove godine,
ako upravo ona nije počinitelj kaznenog djela ubojstva.

- pravna ocjena i podvođenje činjeničnih utvrđenja pod pravnu normu

Sumirajući sva utvrđenja suda, valja ponoviti i naglasiti činjenična utvrđenja na

kojima počiva utvrđenje da je optuženica počinila kazneno djelo u pitanju. Tako je otisak
palca optuženice pronađen na unutarnjoj vreći koja se nalazila neposredno na glavi žrtve, što
ukazuje da je upravo optuženica navedenu vreću stavila na glavu žrtve. Opt. S. S. imala je i
vremenski i prostorni okvir za počinjenje djela, jer je sama (s djetetom u dobi od 4 godine)
boravila u obiteljskoj kući s žrtvom, roditelji su izbivali iz kuće tijekom ljeta 2000. Način
počinjenja djela, grupiranje udaraca, utvrđenje vještaka da se radi o brzom slijedu udaraca, u
kratkom vremenu, po manjoj površini tijela, ukazuje da se radi o jednom počinitelju, koji
udara žrtvu u predjelu glave, snažno, s ciljem usmrćenja, a navedeno, uz izostanak
obrambenih ozljeda i hematom na zatiljnom dijelu mozga, upućuje da je žrtva bila u nekom
opuštenom, odmarajućem položaju, koju situaciju je mogla iskoristiti jedino optuženica, kao
domaća osoba, koja ima i vremensku i prostornu mogućnost usmrtiti sestru. Jedino je opt. S.
S., nakon nestanka i ubojstva žrtve J. D., u vremenu nakon ljeta 2000. pa do kolovoza 2005.
kada je prijavljen nestanak žrtve tvrdila da komunicira s sestrom i te je informacije davala
roditeljima, rodbini i poznanicima, a poduzimala je i radnje kojima je nastojala uvjeriti
okolinu da joj je sestra živa, pa je tako inscenirala dolazak sestre i tražila od susjede posudbu
krevetnine za potrebe spavanja sestre, tvrdeći nakon toga da je žrtva bila kod kuće, s osobnom
iskaznicom žrtve prešla je državnu granicu, govorila je kako sestra radi na kruzeru, da je u
Francuskoj s dečkom, da su trebali doći, ali je dečko imao problema s slijepim crijevom,
 43 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

sestra je trebala biti kuma na krštenju, ali joj kruzer nije došao. I konačno, optuženica je
jedina čitavo vrijeme nakon ubojstva žrtve, pa sve do otkrivanja tijela u škrinji živjela u kući u
kojoj se nalazilo tijelo žrtve, osigurala je da škrinja čitavo vrijeme radi, da se ne može
slučajno ili iz znatiželje otvoriti i prikrila je istu, ispod stepenica, stavljajući stare
neupotrebljavane stvari na nju i oko nje (svjedokinja N. S. citira svjedokinju D. S., bila je
zametana starim stvarima). Duljina razdoblja skrivanja tijela u škrinji, koja čitavo vrijeme
radi, nalazi se u kućanstvu, ukazuje i Skup navedenih dokaza i činjenica-indicija na siguran i
izvjestan način ukazuje na opt. S. S. kao počinitelja kaznenog djela ubojstva na štetu J. D..

Na temelju svih činjeničnih utvrđenja sud utvrđuje da je opt. S. S. zadajući 5-6 jakih
udaraca tupotvrdim predmetom po licu i glavi žrtve J. D., njoj nanijela opsežne ozljede od
kojih je žrtva uskoro preminula, a uzrok smrti su opsežne ozljede mozga. Time je optuženica
ostvarila sva obilježja kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ/97 – tko usmrti drugoga, jer je
opisanom radnjom izazvala posljedicu, smrt svoje sestre. Kazneno djelo optuženica je
počinila s izravnom namjerom na što upućuju podaci o mjestu zadavanja udaraca, jačini
udaraca, broju udaraca, ali i o radnjama koje je poduzela radi prikrivana posljedica kaznenog
djela. Tako je osoba koja udara drugu osobu koja se nalazi u nekom odmarajućem, ležećem
položaju s glavom oslonjenom o podlogu tupotvrdim predmetom s bridom i plohom, s 5-6
jakih udaraca u glavu, dio tijela gdje je smješten mozak, vitalni organ tijela, svjesna da će na
taj način usmrtiti drugu osobu, a poduzimajući tu radnju, jakim udarcima, u brzom slijedu,
izražava i htijenje za počinjenjem kaznenog djela. Time je postupanje opt. S. bilo svjesno svih
obilježja kaznenog djela i uz htijenje za nastupom posljedice po žrtvu. Optuženica je ubrojiva,
ne postoje ispričavajući razlozi, niti je isključena njezina svijest o protupravnosti oduzimanja
života druge osobe.

Optužnicom je kazneno djelo opt. S. S. kvalificirano kao kazneno djelo ubojstva iz čl.
110. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje KZ/11). No,
prema odredbi čl. 3. st. 1. KZ/11, alki i odredbi čl. 3. st. 1. KZ/97 prema počinitelju se
primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno. U vrijeme
počinjenja kaznenog djela na snazi je bio Kazneni zakon ("Narodne novine" broj: 110/97,
27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06,
110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12) koji kazneno djelo ubojstva propisuje u čl. 90. KZ/97
i za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje 5 godina, do maksimalno 15
godina, prema čl. 53. st. 1. KZ/97. U KZ/11 kazneno djelo ubojstva propisano je u čl. 110. i
za to djelo je zapriječena kazna zatvora od najmanje 5 godina, ali do maksimalnih 20 godina,
prema čl. 44. st. 1. KZ/11. Iz navedenoga slijedi zaključak da je za kazneno djelo iz čl. 90.
KZ/97 propisan niži maksimum kazne, od maksimuma kazne propisanog za kazneno djelo iz
čl. 110. KZ/11. Time nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 3. st. 2. KZ/97, odnosno čl. 3. st. 2.
KZ/11 za odstupanje od osnovnog pravila o primjeni zakona koji je vrijedio u vrijeme
počinjenja djela, pravila iz čl. 3. st. 2. KZ/97 (KZ/11) o obveznoj primjeni blažeg zakona.
Slijedom navedenoga ovaj je sud kazneno djelo opt. S. S. kvalificirao prema zakonu, KZ/97
koji je bio na snazi u vremenu počinjenja djela, pri čemu je korišten cjelokupan Kazneni
zakon/97, sa svim izmjenama i dopunama, kako je to označeno u izreci, jer u međuvremenu,
nakon počinjenja djela, pa do prestanka važenja tog zakona 1. siječnja 2013., nije bilo
promjena relevantnih odredbi čl. 90. i čl. 53. st. 1. KZ/97.

- odbijanje dokaznih prijedloga

Iskazi svjedoka R. K., D. D., A. K. i M. P. nisu relevantni za utvrđivanje odlučnih ni

važnih činjenica u ovom postupku, pa stoga nisu niti citirani, niti ocjenjivani. Isto tako nisu
 44 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

relevantna niti pitanja kada je žrtva bila zaposlena u društvu B. d.o.o. u P., iako o tome postoji
dokumentacija HZMO da je bila zaposlena od studenoga 1998. do ožujka 1999. Za
utvrđivanje kaznene odgovornosti optuženice nisu relevantni iskazi svjedoka pretrage,
policijskih službenika koji su sudjelovali u očevidu, pretrazi, svjedoka M. V., pa se ne daje
posebna ocjena dokazne snage tih dokaza. Isto tako nisu razmatrani niti dokazi koji se odnose
na psihofizičko stanje žrtve u času smrti, jer ti dokazi nisu relevantni za konkretan postupak.

Tijekom postupka sud je odbio dokazne prijedloge obrane i to za izvođenje dokaza

novim psihijatrijsko-psihološkim vještačenjem po novim vještacima, što je obrana optuženice
predložila navodeći kako prigovara vještačenju provedenom po Psihijatrijskoj bolnici Vrapče,
vještacima G. A. i R. K.. Obrana se kod toga pozvala na sadržaj Dijagnostičkog i statističkog
priručnika za duševne poremećaje DSM 5. izdanje Američke psihijatrijske udruge, urednik
kojeg izdanja za Republiku Hrvatsku je vještak psihijatar G. A., tvrdeći da iz tog priručnika
proizlaze drugačiji kriteriji od onih koje su koristili vještaci za postavljanje dijagnoze
dissocijalnog poremećaja kod optuženice. Obrana je također prigovorila da su vještaci kod
usmenog ispitivanja davali različite odgovore suočeni s predočavanjem iskaza svjedoka, a
zaključno i da je psihijatrijski i psihologijski nalaz i mišljenje apsolutno nebitan dokaz u
ovom postupku jer ne dokazuje ni jednu bitnu činjenicu. U pisanom prigovoru (listovi 1233-
1234) obrana prigovara uopće određivanju psihijatrijskog vještačenja, navodeći da nisu bile
ispunjene zakonom propisane pretpostavke za određivanje psihijatrijskog vještačenja
ubrojivosti raspravne sposobnosti. Obrana, nadalje, smatra da je utvrđivanje strukture i
karakteristika ličnosti optuženice, njezinog psihičkog stanja i da li je kod nje prisutan
poremećaj ličnosti, nedopušteno i uopće nevažno za kazneni postupak. Prigovara se i podlozi
na temelju koje je određeno vještačenje tvrdnjom da je nedopušteno na temelju uvida u spis
provoditi psihijatrijsko vještačenje. Tvrdi se i da je time što su je vještaci ispitivali o djelu
povrijeđeno njezino pravo obrane. Prigovara se i zaključku vještaka da optuženica ima
poremećaj ličnosti s crtama disocijalnog i narcističnog poremećaja. Osim navedenoga navodi
se prijedlog za pribavljanje testova psihološkog testiranja optuženice radi omogućavanja
optuženici da propituje te testove i sadržaj mišljenja izražen na temelju istih

Dokazni prijedlog obrane za pribavljanje testova psihološkog testiranja odbijen je kao

nevažan. Obrana je predložila pribavljanje ovih testova kako bi iste predočila drugom
stručnjaku psihologu, očito kao način kontrole provedenog psihološkog testiranja optuženice,
unutar psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja. U pogledu ovog traženja obrane, očitovanje
je dao i vještak R. K. navodeći da je to vrlo neuobičajen zahtjev, da je jednom u svojoj
karijeri, na traženje suda jednom Psihijatrijska bolnica Vrapče dostavila sudu takve testove. S
obzorom da obrana nije ukazala niti vjerojatnim da postoji koji od razloga iz čl. 317., odnosno
čl. 318. ZKP/08, za otklanjanjem nedostataka u nalazu ili proturiječnosti ili nedostataka u
izraženom mišljenju, puko traženje testova radi provjere, nije važno za ovaj postupak.
Uostalom, obrani je u dva navrata omogućeno ispitivanje vještaka psihologa i psihijatra, radi
omogućavanja svestranog raspravljanja o nalazu i mišljenju psihijatrijsko-psihologijskog
vještačenja.

U odnosu na odbijanje dokaznog prijedloga obrane za izvođenje dokaza novim

psihijatrijsko psihologijskim vještačenjem valja navesti da su vještaci došli na raspravu,
ispitani su, dopunili su nalaz i mišljenje, odgovarali na pitanja stranaka i suda, obrana je
prigovorila vjerodostojnosti tog nalaza i mišljenja, priložila je i određenu stručnu
dokumentaciju kao način na koji obrazlaže svoj prigovor, no na taj način nije dovedena u
sumnju točnost, potpunost danog nalaza, odnosno mišljenja u smislu kako to propisuje Zakon
o kaznenom postupku, dakle u kojem pravcu bi se trebalo dovesti u sumnju nalaz i mišljenje.
 45 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

Osim toga, obrani je na temelju dostavljenih prigovora na nalaz i mišljenje omogućeno

ispitivanje vještaka psihijatra i psihologa u drugom navratu te su vještaci argumentirano, s
uporištem u stručnom znanju i iskustvu te sadržaju spisa odgovorili na sva pitanja stranaka,
dajući potpuna pojašnjenja nalaza i izlažući potpuno mišljenje. Time ne postoje razlozi iz čl.
317. i čl. 318. ZKP/08 za određivanje novog vještačenja, jer u nalazu nema nedosljednosti,
nejasnoća i proturječja, a mišljenje je potpuno, jasno i argumentirano.

Odbijen je prijedlog obrane optuženice za pribavljanje podataka o prelascima

optuženice, njezina supruga i svjedoka D. P. preko granice Republike Hrvatske i Republike
Mađarske u razdoblju 2001. – 2005. kao nevažan. Ovo iz razloga jer je svjedok P. iskazao da
su on, optuženica i njezin suprug prešli preko državne granice bez provjere. Nevažno je stoga
pitanje provjere da li su doista imenovani prelazili preko državne granice kod događaja koji
svjedok opisuje, a za ovaj predmet nije važno, niti odlučno pitanje da li su imenovani
pojedinačno ili skupno prelazili državnu granicu i prije tog događaja i u razdoblju nakon toga.

Odbijen je prijedlog obrane za čitanjem službenih zabilješki čitanje kojih je predložila

obrana kao nedopuštenih. Obrana je predložila čitanje kao dokaza službenih zabilješki o
obavijesnim razgovorima s D. P. i M. D.. Radi se o ispravama koje se ne mogu, sukladno
ZKP/08, koristiti kao dokaz u kaznenom postupku, pa bi čitanje tih isprava predstavljalo
izvođenje nezakonitih dokaza, po čl. 421. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog čega su te bilješke i
izdvojene iz spisa.

Odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za ispitivanje svjedoka M. N., T. P. i R. L..

Pitanja na koje je predloženo ispitivanje ovih svjedoka su nevažna za ovaj postupak, pa je
tako nevažno ispitivanje svjedoka L. o tome da li su mu što i koliko dugovali K. i M. D. i da li
je i kako naplatio svoje potraživanje. Navedeno ne tvori niti odlučne niti važne činjenice u
pogledu odlučnih pitanja tko je, kada i kako usmrtio žrtvu J. D.. Svjedok M. N. bi prema
prijedlogu obrane trebala posvjedočiti da je 16. veljače 2019. ona, a ne optuženica, vodila
kćer optuženice na vjeronauk i da je optuženica čitavo vrijeme boravila kod kuće taj dan. Ova
činjenica doista nije odlučna, niti važna za ovaj postupak. Iskaz svjedoka T. P., čije ispitivanje
je predloženo radi pobijanja dijela iskaza svjedoka P. o zajedničkom odlasku optuženice,
njezina muža i svjedoka u Mađarsku, nije u trenutku predlaganja bio važan dokaz jer u to
vrijeme optuženica nije iznijela svoju obranu, a i iz razloga jer je iskaz svjedoka P. podložan
ocjeni vjerodostojnosti od strane suda, uz naglasak da je naknadno po službenoj dužnosti
određeno ispitivanje ovog svjedoka, upravo na okolnosti kako je to predložila obrana
optuženice. Odbijen je i prijedlog za pribavu izvješća HMP Čakovec o pregledu i danoj
terapiji optuženici u prostorijama PP Čakovec, s obzirom da je već ispitivanjem svjedoka V.
P. koja je optuženici pružila medicinsku pomoć u kući optuženice utvrđeno kakvo je bilo
zdravstveno stanje optuženice i koje lijekove je već sama, prije dolaska ekipe Hitne pomoći,
uzela. Pitanje pružanja medicinske pomoći optuženici u prostorijama PP Čakovec radi
utvrđivanja da li je i kakve lijekove za smirenje primila optuženica u PP Čakovec s
predloženim ciljem utvrđivanja potpunog i istinitog stanja stvari se stoga ukazuje nevažnim za
ovaj postupak, jer se ne radi niti o važnoj niti o odlučnoj činjenici.

Sud je odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanje svjedoka K., H., S.-H., H., V.,
L. i G.. U odnosu na svjedoka B. K. obrana je predložila ispitivanje na okolnosti do kada je
žrtva stvarno radila u kafiću u P. 2000. Ispitivanje ostalih svjedoka obrana je predložila jer se
radi o osobama čiji telefonski brojevi se nalaze u telefonskom imeniku žrtve (H., V., L. i G.),
odnosno radi se o osobama koje su s žrtvom išle u srednju školu i zajedno s njom započele
studirati u Zagrebu (H. i S.-H.). Kod toga obrana, osim na činjenicu da postoje zabilježeni
 46 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

telefonski brojevi, odnosno opisani odnos s žrtvom, nije ukazala na konkretne činjenice koje
bi se utvrdile izvođenjem ovih dokaza. Konkretan dokazni prijedlog glasio je da obrana
predlaže ispitivanje ovih svjedoka o vremenu njihova posljednjeg kontaktiranja s žrtvom, da li
je to moguće bilo u jesen 2000. ili možda 2001., a nitko o tome te svjedoke do sada nije
ispitivao. U odnosu na rad žrtve u društvu kojem je direktor B. K., u spisu postoje službeni
podaci Zavoda za mirovinsko osiguranje o stažu osiguranja i prijavi i odjavi žrtve, koji podaci
daju podlogu za utvrđenje od kada do kada je žrtva bila zaposlena kod tog poslodavca. Samo
tvrdnja o mogućem duljem radu, bez ikakve podloge, a postoji javna isprava o duljini rada, ne
upućuje na potrebu izvođenja predloženog dokaza. Nadalje, činjenica da se žrtva poznavala s
određenim osobama, da je nečije brojeve telefona imala u imeniku ne pruža podlogu za
zaključak o ostvarenim kontaktima, pogotovo ne u vrijeme kada to obrana, bez ikakve
podloge predlaže. Radi se o pukom nagađanju da je žrtva ostvarila kontakt s spomenutim
osobama u vrijeme označeno kao vrijeme počinjenja djela, odnosno tijekom 2001., što nije
dostatna podloga za prihvaćanje dokaznih prijedloga. Napominje se, da je sud po službenoj
dužnosti, nakon iznošenja obrane optuženice ispitao svjedoke H. i S.-H. iz čijih iskaza
proizlazi da nisu imale kontakte s žrtvom praktički od završetka srednje škole 1996.

Odbijen je prijedlog za izvođenje dokaza novim sudsko-medicinskim vještačenjem,

što je obrana predložila uz obrazloženje da smatra da dr. Š. nije odgovorio u potpunosti na
pitanja postavljenim mu nalogom za vještačenje i to osobito u dijelu utvrđenja međusobnog
položaja između okrivljene i žrtve u trenutku nanošenja povreda budući vještak njihov
međusobni položaj nije utvrdio. Većinu utvrđenja u svom nalazu i mišljenju vještak dr. Š. je
dao tvrdeći da govori o onome što se često ili u pravilu viđa u praksi, dakle ne na temelju
provjera, analiza testova već na temelju njegovih iskustava iz ranijih postupaka, upravo
glavna pretpostavka vještačenja o tome kojim sredstvom su zadane ozljede, o tome da je
možda jedna osoba počinitelj, a ne više njih, temelji se na utvrđenju vještaka o relativno maloj
površini tijela na kojoj su ozljede utvrđene. Obrana smatra da je bitno zatražiti mišljenje još
jednog vještaka budući takvo mišljenje o maloj površini ne mora biti točno i s razine koja nije
isključivo medicinski stručna već govori o pravilima iskustva, dakle za obranu ozljede koje
sežu od donje vilice pa do vrha glave se ne mogu karakterizirati kao ozljede nanesene na
maloj površini tijela.

Pretpostavke pod kojima se može odrediti novo vještačenje propisane su u Zakonu o

kaznenom postupku, dakle u čl. 317. i čl. 318. ZKP/08 i razlozima koji su izloženi i
predloženi za novo sudsko medicinsko vještačenje bi se trebalo dovesti u sumnju ili nalaz ili
mišljenje vještaka. Razlozi koji su izloženi ne dovode u sumnju točnost nalaza, odnosno
točnost i potpunost danog mišljenja ili da nalaz i mišljenje nisu izrađeni u skladu sa pravilima
struke, pa je stoga i odbijen ovaj dokazni prijedlog obrane, što je dodatno obrazloženo kod
ocjene vjerodostojnosti nalaza i mišljenja sudsko medicinskih vještačenja..

Odbijen je dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem kao vještaka psihijatra A. B., kao
nevažan. Obrana je predložila da se provede dokaz vještačenjem po vještaku i to doktoru
psihijatru A. B. radi utvrđenja da li se u praksi ozljede kakve je zadobila žrtva mogu pripisati
ubojici koji je muškarac ili žena, a takvo vještačenje se predlaže s obzirom na javno izrečene
stavove upravo doktora B., psihijatra specijalista Kliničke, Psihijatrijske bolnice Vrapče.
Njegov način izlaganja koji je javnosti dostupan vrlo je sličan iznošenju mišljenja dr. Š. o
tome što se u praksi često viđa. Ukoliko je dozvoljeno dr. Š. da na taj način iznosi mišljenje
kada govori da u praksi se radi o jednom ubojici, jednom sredstvu kao ušici sjekire onda
obrana smatra da se na isti način može utvrđivati da li se takve ozljede i takvo ubojstvo čine u
pravilu u praksi od strane muškaraca ili od strane žena.
 47 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

Što se tiče ispitivanja psihijatra A. B. o tome što je on kao stručna osoba od koje su
novinari zatražili određeno mišljenje ne predstavlja niti odlučnu niti važnu činjenicu za ovaj
postupak, a niti se na ovaj način mogu utvrđivati činjenice u kaznenom postupku, pozivom na
izraženo mišljenje za potrebe novinskog teksta, radi pretpostavljanja o spolu osobe počinitelja
predmetnog kaznenog djela. Postoji bitna razlika od spekulacije za potrebe novinskog teksta o
spolu počinitelja, od onoga što vještak Š. iskazuje o okolnostima počinjenja konkretnog djela,
izražavajući svoje argumentirano mišljenje, utemeljeno na utvrđenim činjenicama i iskustvu i
stručnosti vještaka.

Odbijen je dokazni prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem svjedoka D. P., za

provjerom imena i brojeva telefona iz preslike imenika žrtve J. D. također kao nevažni.
Svjedok D. P. je već ispitan i to detaljno, a postavljanje pitanja po osnovi službenih zabilješki,
kako je to predložila obrana, nije dopušteno jer nije zakonito. Pitanje imena i brojeva telefona
iz preslike imenika također nije važno za ovaj postupak jer puka tvrdnja da je nešto potrebno
provjeriti, a bez određivanja kakva je veza određenog podatka s važnim i odlučnim
činjenicama za ovaj postupak, ukazuje da je izvođenje određenog dokaza nevažno za ovaj
postupak. Tako su nevažna i pitanja imena i brojeva telefona iz preslike telefonskog imenika
žrtve za koje podatke iz iskaza svjedoka policajaca proizlazi da su poduzimali određene
radnje i provjere. Osim navedenoga, tijekom dokaznog postupka pročitane su i isprave koje je
obrana priložila u spis, a radi se o ispisu iz telefonskog imenika kojoj osobi ili tijelu pripada
pojedini broj telefona. Pitanje kontaktiranja žrtve s određenim osobama iz imenika, kraj
utvrđenja da je optuženica počinila kazneno djelo na njenu štetu, ukazuje se doista nevažnim.

Odbijeni su kao nevažni dokazni prijedlozi i da se od PU međimurske pribave podaci

o imenima i adresama najmodavaca žrtve u Zagrebu, prijedlog obrane za provođenje pokusa i
dodatno daktiloskopsko vještačenje u odnosu na crnu vreću za smeće, prijedlog obrane da se u
pogledu zdravstvenog stanja optuženice u inkriminirano vrijeme i sada provede vještačenje po
vještaku neurologu. Pitanje na kojim je adresama stanovala žrtva u Zagrebu, kraj činjenice da
sud utvrđuje da je usmrćena u P., u obiteljskoj kući nije od važnosti. Pokus i dodatno
daktiloskopsko vještačenje neće dati stručan odgovor na pitanje mogućnosti ostavljanja otiska
prstiju na crnoj vreći bolji od odgovora koji na to pitanje može dati životno iskustvo i zdrava
logika. Za navedeno nije potrebno izvoditi predložene dokaze, jasno je da je i ovaj način, o
kojem iskazuje optuženica u svojoj obrani, jedan od mogućih načina nastanka otiska prsta na
vreći kojim je bilo zamotano tijelo žrtve. Sud na temelju svih izvedenih dokaza utvrđuje da je
otisak palca desne ruke optuženice na crnoj vreći kojom je bilo omotano tijelo žrtve nastao
kod zamatanja tijela i stavljanja istog u škrinju od strane optuženice kao počinitelja kaznenog
djela. Vještačenje po vještaku neurologu zdravstvenog stanja optuženice u vrijeme počinjenja
djela i u vrijeme suđenja, nevažan je dokaz. Naime, provedenim sudsko-medicinskim
vještačenjem utvrđeno je da je ženska osoba prosječne građe mogla staviti mrtvo tijelo žrtve u
škrinju, pri čemu je vještak plastično opisao i "najlakši" način da se to učini. Tvrdnje obrane
da optuženica zbog problema s kralježnicom takvu radnju nije mogla poduzeti, kraj činjenice
da sud utvrđuje da je optuženica počinitelj kaznenog djela u pitanju i da je tijelo žrtve
nesporno zatečeno u škrinji nije od odlučnog niti važnog značenja. Navedeno će se
obrazlagati u dijelu razloga da je upravo optuženica počinitelj djela i da je upravo optuženica
stavila tijelo žrtve u škrinju.

Iako je po službenoj dužnosti bilo određeno ispitivanje svjedoka I. V., s obzirom da su

ispitani svjedoci V. P., liječnica u ekipi Hitne pomoći i B. L., medicinski tehničar, ispitivanje
svjedoka I. V., vozača u ekipi, ne ukazuje se važnim, s obzirom na sadržaj iskaza svjedoka P.
 48 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

i L.. Određena je i pribava podataka o potrošnji struje u kući obitelji D. S., a kako navedeni
podatak nije dostavljen do završetka dokaznog postupka, sud je odredio da se drugi dokazi
neće izvoditi, a pribavljanje tog podatka nije od odlučnog značenja obzirom na utvrđenje suda
na temelju iskaza svjedokinje N. S..

Obrana je predložila ispitivanje svjedoka P. F. iz društva F. V. d.o.o. V. i E. K. M.,

vlasnice obrta D. elektronika i to na okolnost, odnosno radi dokazivanja istinitosti obrane
optuženice da je naručen odvoz škrinje s adrese N., odnosno P., N. 19, prije 15. veljače 2019.
i da je ista škrinja trebala biti odvezena 18. veljače 2019. Sud je odbio navedeni dokazni
prijedlog obrane kao nevažan iz razloga jer iz obrane optuženice, do ročišta 25. lipnja 2020.
nije proizlazilo da bi optuženica pozivala spomenuto društvo odnosno obrt, dok je iz
decidiranih iskaza svjedoka K. D. S. i D. B. proizlazilo da je pozvano društvo S. D. d.o.o.,
upravo radi odvoza stare škrinje i dobivanja kupona za kupnju s popustom novog električnog
uređaja. Stoga izvođenje dokaza, čije izvođenje do sada nije predloženo, te potreba za kojim
ne proizlazi iz sadržaja izvedenih dokaza se ukazuje nevažnim.

Odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za pribavljanje od društva Flora VTC d.o.o.

podataka o pozivanju i traženju odvoza EE otpada s brojeva telefona 040/639-482, 095/515-
6779, s adrese P., N. 29, tko je zvao, da li je upućen na Duma elektronika i da li je prijava
obrađena, za izvođenje dokaza strojarskim i drugim adekvatnim vještačenjem radi utvrđivanja
koliko se konkretna škrinja mogla otvoriti na konkretnom mjestu. U odnosu na dokazni
prijedlog za pribavljanje podataka o pozivanju, tko je zvao i što je dogovoreno vrijede isti
zaključci da se radi o nevažnim dokaznim prijedlozima kao i u odnosu na ispitivanje
svjedoka, zaposlenika spomenutog društva i obrta. Pitanje koliko se škrinja mogla otvoriti na
mjestu gdje je nađena izvođenjem dokaza strojarskim i drugim odgovarajućim vještačenjem je
nevažan dokazni prijedlog kraj činjenice da je tijelo žrtve nađeno u škrinji, koja nije nužno
morala biti na mjestu na kojem je pronađena u vrijeme kada je tijelo stavljeno u škrinju. Osim
toga i prema podacima koje je obrana dostavila o mjerama visine podesta, a prema
dimenzijama škrinje s očevida, jasno je vidljivo da se škrinja mogla otvoriti, ne u punom
opsegu, i na mjestu gdje se nalazila, ispod stepenica. Vještak dr. Š. govori o tome da se
poklopac škrinje nije morao moći otvoriti u potpunosti da se tijelo žrtve stavi u škrinju, već u
dijelu dostatnom da tijelo uđe u škrinju. Konačno, stanje škrinje u vrijeme otvaranja iste 15.
veljače 2019., nije nužno moralo odgovarati stanju škrinje u vrijeme stavljanja tijela u istu, jer
da je škrinja bila puna leda i u ljeto 2000., tada ne bi bilo moguće staviti tijelo u škrinju, što je
pak bilo od utjecaja na težinu škrinje i time na mogućnost baratanja škrinjom.

- izbor vrste i mjere sankcije

Opt. S. S. je naknadno osuđivana zbog počinjenja kaznenog djela davanja lažnog

iskaza na kaznu zatvora od 4 mjeseca, uvjetno na 1 godinu, koju okolnost joj sud cijeni kao
otegotnu, otegotnim joj cijeni i način počinjenja djela usmjeren na usmrćenje žrtve koja nema
obrambene ozljede, koja je mlada i na pragu života, u dobi od 23 godine, koju u vlastitoj kući
usmrćuje sestra, a otegotna okolnost je i skrivanje sudbine žrtve preko 19 godina, najprije
tvrdeći da je sestra u inozemstvu, do prijave nestanka, a potom skrivajući njezinu sudbinu, pri
čemu je s obitelji čitavo vrijeme živjela u kući u kojoj se u škrinji, koju je posebno i zatvorila
ljepilom, kako je nitko ne bi otvorio, nalazilo tijelo žrtve. Optuženica je držala škrinju
uključenu u struju svih tih godina kako bi prikrila počinjeno kazneno djelo, tvrdeći pred svima
da ne zna za sudbinu svoje sestre. Ova okolnost skrivanja tijela žrtve, života na mjestu gdje je
tijelo sakriveno i poricanje znanja za sudbinu svoje sestre, čime je u zabludi držala čitavu
obitelj, a naročito svoje i roditelje žrtve, je ono što ovom kaznenom djelu daje posebnu težinu
 49 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

i odioznost. Iako je svako kazneno djelo ubojstva, kojim se okončava nečiji život, naročito
teško i odiozno, konkretne okolnosti skrivanja, čuvanja i tajenja mjesta gdje se nalazi žrtva, uz
život, zajedno s obitelji, na tom istom mjestu, ovom kaznenom djelu i postupcima optuženice
daju naročito i posebno težak i odiozan karakter. Optuženici je olakotnim cijenjeno da je
majka troje djece, od kojih je dvoje maloljetno. No, iako svjedoci iskazuju o optuženici kao
brižnoj majci, ženi i kćeri, navedena olakotna okolnost kraj utvrđenih otegotnih okolnosti i
ponašanja kako prema žrtvi, ali i prema toj istoj obitelji, kojoj taji što je učinila sestri i gdje se
nalazi njezino tijelo, uopće nema nikakvog značenja, jer utvrđene otegotne okolnosti pretežu
nad utvrđenom olakotnom okolnošću. Uzimajući stoga, u smislu čl. 56. st. 1. KZ/97 u obzir
stupanj krivnje u okviru izravne namjere, pogibeljnost djela koje se očituje u krajnjoj,
terminalnoj, posljedici po život žrtve i svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, sud je
opt. S. S., kod određivanja vrste i mjere kazne uzeo u obzir i utvrđene otegotne okolnosti koje
prevladavaju nad utvrđenom olakotnom okolnošću i izrekao joj po čl. 90. KZ/97 kaznu
zatvora od 15 godina zatvora. Radi se o maksimalnoj kazni zatvora predviđenoj za kazneno
djelo iz čl. 90. KZ/97, ali i u KZ/97 u čl. 53. st. 1. i to na temelju utvrđenih otegotnih
okolnosti, izravne namjere, prouzročene posljedice i posebnih okolnosti djela u pogledu
mjesta i načina sakrivanja leša koje okolnosti djelu daju poseban značaj. Kod toga način
počinjenja djela, udaranje žrtve po glavi takvom jačinom i snagom koja dovodi do gotovo
trenutne smrti žrtve, usmrćenje je poduzeto na način i u vrijeme kada se žrtva nalazi u
odmarajućem i opuštenom položaju, tragove djela optuženica skriva, tijelo skriva u škrinju, pa
sve navedeno upućuje na zaključak o pripremanju, planiranju i značajnoj kriminalnoj količini
i volji kod počinjenja kaznenog djela. Kod optuženice izostaje bilo ikakav pozitivan odnos
prema djelu i žrtvi te najbližim srodnicima, već optuženica svoje nedjelo skriva punih 19
godina, živeći pokraj tijela svoje sestre u škrinji u kući, u kojoj živi s svojom obitelji i toj istoj
obitelji, ponajprije roditeljima žrtve taji sudbinu njihove kćeri, a posebno ocu do njegove
smrti. Izrečenom kaznom ostvariti će se svrha kažnjavanja prema čl. 50. KZ/97 kao društvena
osuda zbog počinjenog kaznenog djela optuženici, utjecaja na počinitelja da ubuduće ne čini
kaznena djela, utječe na sve ostale da ne čine kaznena djela na način da se utječe na svijest
svih građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Potrebno je izraziti
jaku društvenu osudu kaznenog djela ubojstva općenito, a posebno konkretnog djela u
konkretnim okolnostima, sve s ciljem ostvarenja specijalne prevencije koja će se ostvariti
izricanjem i izvršenjem izrečene kazne optuženici, ali i djelujući opće preventivno na svijest
svih spoznajom da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da počinitelja stiže sigurna i
pravedna kazna.

- izdvajanje dokaza

Iz spisa predmeta izdvojeno je više dokaza na kojima se ne može temeljiti sudska

odluka, pa je tako na raspravi 17. listopada 2019. na temelju čl. 431. st. 3. u vezi čl. 300. st. 1.
toč. 5. i 288. st. 3. ZKP/08 iz spisa izdvojen zapisnik o ispitivanju svjedoka D. S. od 03.
travnja 2019. Ovo iz razloga jer u zapisniku s dokaznog ročišta nije sadržano upozorenje
svjedoku da je dužan govoriti istinu i da iskazivanje, postupanje protivno toj obvezi
predstavlja činjenje kaznenog djela, za što je izričito Zakonom o kaznenom postupku
propisano da se na takvom dokazu ne može temeljiti sudska odluka. S obzirom da je
nastavljeno s raspravom, protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

Na temelju čl. 431. st. 3. u vezi čl. 86. st. 3. i 4. ZKP/08 na raspravi od 21. listopada
2020. iz spisa su izdvojeni dijelovi iskaza svjedoka R. K. na listu 706 spisa, šesti odlomak,
koji započinje riječima: „Kada mi predočavate …“ i završava riječima „… više ne sjećam.“,
dio nalaza i mišljenja psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja na listu 858 spisa, prvi
 50 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

odlomak, u dijelu teksta koji započinje riječima: „…Kad mi predočavate …“ i završava

riječima „… više ne sjećam.“, te dio nalaza na listu 862, peti odlomak, u dijelu teksta koji
započinje riječima: „Na str. 769 …“ a završava riječima: „… da li je to istina.“ U dijelu nalaza
i mišljenja psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja citiran je dio iskaza svjedoka iz istrage
D. S., koji je izdvojen na raspravi od 17. listopada 2019., tako da i u odnosu na taj dio citata
iskaza valja donijeti isto rješenje. Isto tako u odnosu na dio iskaza svjedoka R. K. koji je
ispitan 26. ožujka 2019 u istrazi koji dio iskaza svjedoka također valja izdvojiti jer sadrži
predočavanje obavijesne izjave koju je taj svjedok dao policiji, a izdvojen je i dio nalaza
psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja koji sadrži citiranje izdvojenog dijela iskaza
svjedoka R. K., iz istih razloga, kao i u odnosu na izdvajanje samog tog dijela iskaza. Radi se
o dijelovima iskaza na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, jer predstavljaju citiranje
policijskog razgovora sa presumptivnim svjedocima, koje izdvajanje je sukladno odredbama
čl. 86. st. 3. i st. 4. ZKP/08. Protiv tog rješenja posebna žalba nije bila dopuštena jer se
nastavilo s raspravom.

Na raspravi od 26. studenoga 2019. iz spisa predmeta izdvojene su službene zabilješke

policije i državnog odvjetnika i to: dio obavijesti PU međimurske od 16. veljače 2019. na listu
2 spisa, drugi odlomak koji započinje riječima: „do sada …“ a završava riječju „… koljena)“,
dio službene zabilješke Policijske postaje Čakovec od 16. veljače 2019. na listu 3 spisa, treći
odlomak, koji započinje riječima: „K. i D. …“ i završava riječima „… nekakvo tijelo.“,
službena bilješka Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 16. veljače 2019., list 8,
službena bilješka Županijskog državnog odvjetništva od 17. veljače 2019., list 32, dio
službene zabilješke Policijske postaje Čakovec od 16. veljače 2019. na listu 69 spisa, treći
odlomak, koji započinje riječima: „K. i D. …“ i završava riječima „… nekakvo tijelo.“,
službena zabilješka PU međimurske od 16. veljače 2019. na listu 70, službena zabilješka o
obavijesnom razgovoru s D. S. od 17. veljače 2019. na listu 84., službena zabilješka o
obavijesnom razgovoru s Đ. H. od 06. ožujka 2019. na listu 615. Radi se o službenim
zabilješkama policije i državnog odvjetnika koje sadrže prepričavanje sadržaja obavijesnih
razgovora, odnosno službenim zabilješkama o obavijesnim razgovorima s građanima, a koje
isprave ne mogu biti sastavni dio spisa i na kojima se ne može zasnovati sudska odluka u
smislu čl. 86. st. 3. i st. 4. ZKP/08 u vezi čl. 208. ZKP/08. I protiv tog rješenja nije dopuštena
posebna žalba jer je nastavljena rasprava.

Na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08 odbijen je prijedlog obrane za izdvajanje nalaza i
mišljenja psihijatrijskog vještačenja optuženice po Klinici za psihijatriju Vrapče, vještacima
G. A. i R. K. od 30. travnja 2019. i usmene dopune vještačenja na raspravi od 21. listopada
2019.

U odnosu na nalaz psihijatra i psihologa obrana je predložila da se cjelokupni nalaz i

mišljenje psihijatra izdvoji iz spisa, kao nezakonit dokaz. Taj zahtjev se temelji na stajalištu
sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je i prije svega vezano za činjenicu da
se psihijatrijski nalazi moraju izdvojiti iz spisa u dijelu u kojem sadrže izjave okrivljenika
vezano za samo kazneno djelo. U ovom slučaju radi se o cijelom psihijatrijskom nalazu
budući se u ovom spisu ne može razdvojiti dio koji se odnosi na kazneno djelo, upravo radi
činjenice da se navodno djelo dogodilo pred 19 godina, a tijekom dokaznog postupka su se
utvrđivale činjenice vezane uz cjelokupni život okrivljene, njezine sestre i njezine obitelji i
saslušavajući svjedoke, koje činjenice datiraju još iz 80-ih godina, početka 90-ih, što zapravo
se poklapa i sa nalazom i mišljenjem psihijatara, radi toga obrana smatra da je nemoguće
izdvojiti samo jedan mali dio psihijatrijskog nalaza i mišljenja, već je potrebno izdvojiti
apsolutno cijeli.
 51 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

Obrana optuženice smatra da se kod nalaza i mišljenja psihijatrijsko-psihologijskog

vještačenja radi o nezakonitom dokazu tvrdeći da nalaz sadrži izjave optuženice o kaznenom
djelu. Navedeno jednostavno nije točno, što je vidljivo iz pisanog nalaza i mišljenja u kojem
je označeno da vještaci optuženicu nisu pitali o kaznenom djelu jer se u postupku brani
"šutnjom", a navedeno je vještak psihijatar G. A. i posebno naglasio kod ispitivanja na
raspravi od 21. listopada 2019. Na koji način se provodi psihijatrijsko, odnosno psihologijsko
vještačenje nije određeno propisom koji uređuje kazneni postupak, već je to određeno
pravilima struke. Da li će vještaci za potrebe izrade nalaza i mišljenja poduzimati određene
radnje, to nije pitanje zakonitosti dokaza, već pitanje struke, metoda i tehnika vještačenja.
Vještaci su obavili forenzički intervju s optuženicom za potrebe izrade mišljenja u pogledu
postavljenih pitanja kako je bilo to formulirano nalogom za vještačenje. Ta podloga za izradu
nalaza i mišljenja nije dokaz u smislu da će sud baratati sa sadržajem razgovora koji su
vještaci vodili sa optuženicom u smislu da bi se na tome se mogla temeljiti bilo kakva odluka
o krivnji ili o bilo čemu drugome u ovom postupku. Mišljenje koje je iznijeto je izraženo za
potrebe utvrđivanja stanja optuženice u vrijeme za koje se tvrdi da je počinila kazneno djelo i
pitanja potrebe primjene sigurnosnih mjera koje su propisane u Kaznenom zakonu. Dakle,
sadržaj intervjua nije nešto što bi bilo od odlučnog ili važnog značenja za utvrđivanje da li je
počinjeno kazneno djelo, tko ga je počinio, na koji način. U tome je i sudska praksa jasna da
se ne izdvaja nalaz i mišljenje, ne izdvaja se ono na čemu se temelji mišljenje vještaka.

Prema tome, forenzički intervju, koji čini sastavni dio nalaza i mišljenja ne predstavlja
optuženikovu obranu u postupku, već uz ostale pokazatelje služi psihijatrijskom vještaku pri
procjeni stupnja njegove ubrojivosti tempore criminis. Stoga se sadržaj tog razgovora, a
protivno žalbenim navodima, nikako ne može smatrati iznošenjem obrane optuženika pa se
isti ne može ni koristiti kao dokaz odnosno saznanje o činjenicama vezanim uz terećeno
kazneno djelo, neovisno o načinu na koji se optuženik brani u postupku (tako rješenje
Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. svibnja 2018., broj I Kž-200/2018-4).

Protiv ovog rješenja o odbijanju izdvajanja dokaza nije bila dopuštena posebna žalba
jer je nastavljeno s raspravom.

Iako je sud na raspravi od 11. prosinca 2019., raspravnim rješenjem odbio kao
nedopušten dokazni prijedlog optužbe odnosno obrane za čitanje službenih zabilješki policije
iz spisa PU međimurske, PP Čakovec broj 511-21-05-1123/05 i spisa PU međimurske,
Odsjeka krim. policije broj 511-21-03/3-1/6-1632/05 u vezi nestanka J. D., određujući kako se
te isprave neće izdvojiti iz spisa, s obzirom da je tijekom postupka obrana optuženice
nastojala predočiti sadržaj tih izjava svjedocima, odnosno pozivala se na sadržaj tih izjava,
sud je odlučio iste izdvojiti iz spisa.

Iz spisa predmeta na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08 izdvojeno je posebno izvješće
Policijske uprave međimurske na listovima 40-42, službena zabilješka o prijavljivanosti na
listu 68, službene bilješke o obavijesnim razgovorima sa S. S. (89-90, 94-95, 637, 647-648),
K. D. (96-97, 98-99, 100, 626-627, 635-636), M. D. (101-102, 630a-630b), I. S. (103-104,
649), N. S. (105-106, 638-639), D. S. (107, 640, 646), D. S. (108, 645), M. P. (109, 631), S.
K. (110), R. K. (111), službena bilješka o prisustvovanju obdukciji (211), službene zabilješke
o obavijesnim razgovorima s D. P. (628-629, 630c), L. V. (630), M. Č. L. (632), J. V. (633-
634), Ž. V. (642-643), dio iskaza svjedoka L. F. od 27. studenog 2019. i to u dijelu snimke u
vremenu od 12:50:29 do 12:53:15 i prijepis iskaza imenovane svjedokinje na listu 1408 spisa
i to tekst koji započinje pitanjem branitelja „Dobro. Sastavili ste …“ a završava riječima „…
 52 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

pa to, ne sjećam se, Boga mi.“

Radi se o prenošenju sadržaja obavijesnih razgovora s građanima u posebno izvješće

PU međimurske, odnosno o službenoj zabilješci o prijavljivanosti, koje isprave nisu dokaz na
kojima se može zasnovati sudska odluka, sukladno čl. 86. st. 3. i st. 4. ZKP/08, pa su iste
izdvojene na raspravi, sukladno čl. 431. st. 3. ZKP/08. Isti razlozi odnose se i na službenu
zabilješku o prisustvovanju obdukciji koju su o prisustvovanju obdukciji i tijeku obdukcije, pa
time i o kazivanju vještaka obducenta, sastavili policijski službenici PU međimurske. U
odnosu na službene bilješke o obavijesnim razgovorima s S. S., K. D., M. D., I. S., N. S., D.
S., D. S., M. P., S. K., R. K., D. P., L. V., M. Č. L., J. V. i Ž. V., radi se o obavijesnim
razgovorima koji su vođeni 2005. u vezi nestanka žrtve J. D. i nalaze se u spisu nestanka žrtve
Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, odnosno PU međimurske (listovi 86-111 i 623-
656 spisa), odnosno naknadno tijekom 2015. i 2017. s S. S. i K. D.. Službene zabilješke o
obavijesnim razgovorima, prema odredbama čl. 86. i 208. ZKP/08 nisu dokaz u kaznenom
postupku, a u konkretnom postupku i državni odvjetnik u optužnici, a i branitelj tijekom
rasprave, predlagali su čitanje istih, odnosno dijela bilješki, branitelj nastojeći predočiti
sadržaj bilješki kod ispitivanja svjedocima, odnosno prigovarajući iskazima pojedinih
svjedoka pozivom na službene bilješke. Osim navedenoga, službene bilješke o razgovorima
koje je policija vodila s S. S. i K. D. 2015. i 2017., uz poduzete mjere i radnje nastojanja
poligrafskog testiranja imenovanih, te poduzimanja drugih radnji, koje imaju karakter
kriminalističkog istraživanja, nisu pribavljene u postupku razjašnjavanja nestanka žrtve, već
na temelju određene sumnje da je na štetu žrtve počinjeno određeno kazneno djelo. Službene
bilješke nisu dokaz u kaznenom postupku, uzimajući u obzir i činjenicu da su dijelom
pribavljene u postupku potrage za nestalom osobom, a dijelom u okolnostima koje imaju
karakter kriminalističkog istraživanja, jer policija nema ovlasti ispitivati građane u svojstvu
svjedoka, s odgovarajući upozorenjima. Isti razlozi vrijede i u odnosu na izdvajanje dijela
iskaza svjedoka L. F. u čiji iskaz je prenesen sadržaj obavijesnog razgovora, tako da je i taj
dio iskaza valjalo izdvojiti iz spisa.

Iz razloga jer se na tim ispravama ne može temeljiti sudska odluka određeno je

njihovo izdvajanje iz spisa. Protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba jer je sud
nastavio s raspravom.

Na raspravi od 14. svibnja 2020. isključena je javnost s dijela rasprave na kojem su

reproducirane fotografije očevida, nastavka očevida i obdukcije, a koje prikazuju mrtvo tijelo
žrtve J. D. iz razloga iz čl. 388. st. 2. toč. 3. i 4. ZKP/08 zbog uznemirujućeg sadržaja i
utjecaja na javni red i mir, ali i zaštite dostojanstva žrtve. Stranke su se odrekle od prava na
podnošenje žalbe protiv ovog rješenja.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ/97 u izrečenu kaznu zatvora opt. S. S. uračunava se vrijeme
uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 16. veljače 2019., pa nadalje.

Na temelju čl. 148. st. 6. u vezi st. 1. ZKP/08 opt. S. S. naloženo je podmirenje dijela
troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 za svjedoke i vještake u iznosu od
20.000,00 kuna, te dijela paušalne svote iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08. u iznosu od 2.000,00
kuna koji iznos je dužna platiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15
(petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu oslobađa obveze plaćanja dijela troškova iz čl.
145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 i u cijelosti nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
Naime, ukupan trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 (putni troškovi
svjedoka u istrazi i na raspravi, računi za nalaze i mišljenja DKT, toksikološkog, DNA,
 53 Poslovni broj: 4 K-20/2019-153

sudsko-medicinskog, psihijatrijsko-psihološkog vještačenja u istrazi i na raspravi) iznosi

143.040,30 kn, a koji trošak optuženica nije u mogućnosti prema svojem imovnom stanju
podmiriti u cijelosti. Prema duljini trajanja postupka, složenosti istoga, broju dokaznih radnji i
rasprava paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 trebala bi iznositi 10.000,00 kn, koji
cijeli iznos optuženica također ne bi mogla podmiriti, iz istih razloga, pa je stoga određeno da
plati razmjerni dio paušalne svote od 2.000,00 kn. Optuženica je nezaposlena osoba, ali je
suvlasnica imovine, radno je sposobna te je u mogućnosti podmiriti označeni dio troška bez
štetnih posljedica po svoje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, pogotovo
unutar roka zastare moguće naplate troškova postupka, odnosno vođenja postupka radi
naplate istih.

U Varaždinu 30. lipnja 2020.

Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu
mogu podnijeti i osobe navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08.
Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa
presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom
broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje Vrhovni sud Republike
Hrvatske.

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Upraviteljica sudske pisarnice
Mirjana Badanjak

DOSTAVNA NAREDBA:
1. ŽDO Varaždin na broj K-DO-11/19
2. Opt. S. S.
3. Branitelj opt. K. G., odvjetnik iz Č.