Professional Documents
Culture Documents
Natasha Anders - Više Od Svega
Natasha Anders - Više Od Svega
Club Books
Knjige.Club Books
Natasha Anders
Više od svega
NASLOV IZVORNIKA:
More Than Anything
S engleskoga prevela:
Leona Lukareva
S T I L U S
2
Knjige.Club Books
3
Knjige.Club Books
„Izgledam kao krava.“ Tina Jenson tugovala je užasnuto zureći u svoj odraz u
zrcalu. Okrenula se na stranu kako bi procijenila svoje tijelo iz profila. Uh, zašto
joj guzica mora biti tako velika? Zašto sve na njoj mora biti tako veliko? Vidjela
je Libbyn pogled u zrcalu.
„Ne izgledaš kao krava. Izgledaš kao filmska zvijezda.“ Zbog jasnog divljenja
najbolje prijateljice i pogleda u kojem se nalazio tračak štovanja Tina se osjećala
nelagodno. Libby je imala tu čudnovatu naviku, neku svoju inačicu za koju
Tina nije bila sigurna postoji li uopće.
„Tako si lijepa“, Libby je rekla zvučeći oduševljeno.
„Zar zaista tako misliš?“ Tina joj je htjela povjerovati, ali - oči su joj
svjetlucale u zrcalu - bila je nesigurna u sebe, zaključila je da pokazuje previše.
„Da“, Libby joj je odgovorila, a glas joj je i dalje bio ispunjen divljenjem.
Tina se nasmiješila zbog sigurnosti koju je osjetila u Libbynu glasu. Ali
pretjerano strog pogled ostao joj je zalijepljen za vlastiti odraz. Možda haljina
nije bila toliko uska i kratka kao što je mislila. Bila je crvena: majka joj je uvijek
govorila da crvenokose djevojke ne smiju nositi crvenu boju. Ali Tina je mislila
da joj tamnocrvena boja lijepo pristaje uz blijedu put. Sudeći po Libbynoj
reakciji, možda je ipak nisu izdali vlastiti instinkti.
Libby je bila sretnica - bila je visoka i mršava sportašica. Iako je tugovala
zbog manjka grudi, a bilo joj je tek šesnaest godina, Tina bi dala sve da ima tijelo
kao njezina najbolja prijateljica. U odnosu na nju, mislila je da izgleda kao omanji
kit. Kao prvo, grudi su joj bile prevelike i zasigurno nije izgledala kao sportašica.
Prije nekoliko godina pokušala je igrati košarku u školi pretpostavljajući da
će s pomoću sporta na zabavan način moći i smršavjeti - ali ta se odluka
pokazala potpunim neuspjehom jer je nijedna od njezinih suigračica nije ni
primijetila tijekom jedine utakmice koju je odigrala. Stajala je na terenu kao
idiotkinja divljački mašući rukama kako bi im pokazala da joj mogu baciti loptu,
a ostatak ekipe namjerno ju je i zlokobno ignorirao. Ozbiljno, ostale djevojke u
4
Knjige.Club Books
školi bile su kretenuše. Tina, koja je završila srednju školu prije mjesec
dana, bila je sretna što više nije trebala svaki dan gledati te grozne ljude.
Zato su se Libby i ona tako dobro slagale - obje su bile izgnane iz društva.
Jedna je bila bucmasta i nije se uklapala u omiljeno društvo, a druga je potekla
iz skromne radničke obitelji. I naravno, povezale su se jer su im se sviđali
blizanci Chapman. Tini se sviđao Harrison, a Libby je pratila Greysona kao mali
izgubljeni psić. Iako su blizanci izgledali jednako, njihove su osobnosti bile
toliko različite da ih je bilo vrlo lako razlikovati. Barem za Libby i Tinu. Svi ostali
uvijek bi se zabunili i zbog toga su se obje djevojke osjećale posebne znajući da
se nalaze među nekolicinom koja ih može razlikovati.
„Guzica mi ne izgleda preveliko u ovome, zar ne?“ Tina je zamišljeno upitala
gledajući spomenuti dio tijela.
„Imaš odličnu guzicu“, rekla je Libby uvijek vjerna do srži.
Libbyne riječi nisu nimalo utješile Tinu koja se i dalje brinula oko toga
otkriva li joj haljina dijelove tijela koje bi radije sakrila. Ali kada su čule zvukove
automobila koji su se zaustavljali ispred kuće, Tina je odlučno odbacila svoju
tjeskobu i obje su djevojke poskočile jer su bile uzbuđene zbog večeri koja
slijedi.
„Voljela bih kada bih mogla ići na tulum“, Libby je rekla i duboko uzdahnula.
„I ja isto“, Tina je kimnula trudeći se ne pokazati potištenost u glasu. „Dobro
bi mi došla prijateljica. Nijedna od tih djevojaka nikada ne razgovara sa mnom.“
„Odlično ćeš se provesti. Sve fotografiraj i zapamti svaki detalj; morat ćeš mi
poslije sve ispričati.“
„Naravno“, obećala je Tina. Danas su blizanci slavili dvadeseti rođendan i
priredili su veliki tulum u svojoj golemoj obiteljskoj kući u bogatoj četvrti
Constantia u Cape Townu. Iako je živjela u istoj kući kao i blizanci, Libby nisu
pozvali. Bila je premlada, a roditelji su joj radili za Chapmane pa je nikada nisu
uključivali u društvene događaje. No osamnaestogodišnja Tina bila je pozvana,
kao i njezin brat Smith koji je vršnjak blizanaca. Tina je znala da su je pozvali
samo zašto su Jensoni i Chapmani bliski. Harris i Smith najbolji su prijatelji i
Tina se često znala pridružiti blizancima i bratu dok je bila dijete. To je bilo prije
nego što su dečki ušli u pubertet i postali prekul da bi se družili s njom. Tina je
znala da su je jedino zbog obveze blizanci pozivali na proslave.
Svejedno, ovo je bila prilika koju čekala, prilika da zadivi Harrisa svojim
izgledom. Pogledala je još jednom svoju preusku šljokičastu haljinu i trudila se
da se ne namršti. Barem su joj šminka i kosa dobro izgledale. Kosa joj je bila
podignuta i elegantna s nekoliko nakovrčanih pramenova koji su joj se spuštali
5
Knjige.Club Books
niz lice. Namazala je svoje ružičaste i pune usne sjajilom kako bi izgledale vlažno
i primamljivo, a kapke je obojila tamnom bojom kako bi istaknula svoje zelene
oči.
Željela je da Harris primijeti kako nije samo mlađa sestra njegova prijatelja.
Htjela je da zapazi kako je lijepa, seksi žena. Nakon ove noći on i Greyson vratit
će se na fakultet, a pred Tinom je prilično prazna godina. Stvari će se
promijeniti. Što ako je upoznao neku djevojku u SAD-u? Ovo joj je posljednja
prilika da je zaista primijeti. Da ga natjera da je primijeti. I bila je jako nervozna
jer nije bila sigurna je li se dovoljno potrudila. Ali morala je pokušati ili će ga
zauvijek izgubiti.
Zagladila je rukama kratku crvenu haljinu, zabacila ramena i posljednji put
se osmjehnula Libby prije nego što je krenula na proslavu.
O, Bože! Libby mi neće vjerovati! Tina je bila uzbuđena kada je nekoliko sati
poslije sjedila na zgužvanom krevetu navlačeći skupocjenu plahtu od
egipatskoga pamuka preko golih grudi. Zapravo, ni ona nije mogla povjerovati.
Kako ju je Harris izdvojio od ostatka ljudi, kako je plesao s njom, dodirivao
je, gledao. Kao da je najljepša djevojka ondje. Otišao je s njom nasamo na trijem
i poljubio ju je.
Njezin prvi poljubac! Bilo je točno onako kako je maštala da će biti. Proveli
su pola sata u mraku ljubeći se, mazeći i dodirujući. Ona, Tina Jenson, konačno
je dirala prekrasnoga Harrisona Chapmana, njegovo savršeno tijelo i
baršunastu kožu. Kao da su joj se ostvarili svi snovi i mnogo više od toga.
Zadovoljno je uzdahnula zureći u mrak dok se prisjećala kako mu je jezik
prelazio preko njezine kože i grudi. Preosjetljive bradavice nabrekle su joj se
kad se Odveo ju je u ovu sobu gdje su mu dodiri post lučniji... sve dok se nije
našla gola na krevetu, između njezinih raširenih bedara.
VARAŽDIN
Prisjetila se kako ju je upitao uzima li kontracepcijske pilule, a ona mu je -
osjećajući se kao profinjena svjetska žena - sretno odgovorila da ih koristi.
Počela je jutros uzimati pilule nadajući se da će se nešto ovakvo dogoditi, ali
nikada se nije ni usudila sanjati da će do toga zaista doći.
Naravno da ju je boljelo. Znala je da će biti tako. Ali bio je nježan i pažljiv.
Bilo je neurednije i mnogo brže nego što je očekivala, bilo je gotovo u manje od
jedne minute. Ali nije ju bilo briga. Znala je da će idući put biti bolje. Nasmiješila
se i pogledala mu u uspavano lice.
6
Knjige.Club Books
Tina nije znala koliko je dugo spavala, ali kada se probudila, nije bio tamo.
Njegova strana kreveta još je bila topla pa je znak da nije prošlo mnogo vremena
otkako je otišao. Nagnula je glavu osluškujući zvukove u kupaonici. Ništa. Sjela
je i pomaknula neurednu kosu s lica.
„Harrise?“
Tišina.
Ustala je iz kreveta i pronašla odjeću koja je bila razbacana po podu. Nije
mogla pronaći jednu naušnicu i obje su joj cipele nestale. Nakon što ih je
nekoliko trenutaka nestrpljivo tražila, odustala je i od naušnice i cipela i odlučila
otići bosonoga. Nije bila previše zabrinuta - poslije će ih pronaći - ali naušnice
su bile dar koji je dobila za maturu od svojega najstarijeg brata Conrada i ne bi
ih htjela izgubiti. Možda će joj Harris pomoći u potrazi. Ali sada ga je htjela samo
ponovno vidjeti.
Napustila je sobu; gore je bilo tiho, ali mogla je čuti kako glazba dolje svira,
što je značilo da se tulum i dalje odvijao. Samouvjereno je krenula prema
prizemlju spremna ponovno se suočiti s gomilom kada je čula muške glasove i
smijeh. Dovoljno je često bila u ovoj kući da je znala da dolaze iz radne sobe
gospodina Chapmana koja je bila najbliža stubama na gornjem katu. Čovjek bi
vjerojatno potpuno poludio kada bi znao da mu je netko ušao u to sveto mjesto.
Budući da nije htjela da blizanci nastradaju, Tina je odlučila otjerati ljude iz te
sobe prije nego što učine neku štetu.
Vrata su bila odškrinuta i upravo ih je htjela otvoriti kada je čula svoje ime i
zaustavila se.
„Čovječe, ne mogu vjerovati da si pojebao Tinu Jenson“, rekao je muški glas
i začuđeno se nasmijao. Prepoznala je glas Jone Spadea. Nikada joj nije bio drag;
bio je ženomrzac koji je tretirao žene kao potrošnu robu. Tina se pomaknula
kako bi mogla vidjeti sobu i ugledala je Harrisa kako leži na očevu kauču s
jednom starijom skupocjenom, kubanskom cigarom zataknutom među bijelim
zubima. Bio je bos i imao je na sebi samo izblijedjele traperice, otkopčanu
svijetloplavu košulju pokazujući prekrasna prsa. Nije ništa odgovorio Joni, već
je samo stenjao dok je palio cigaru.
7
Knjige.Club Books
8
Knjige.Club Books
razmišljanja, a pozornost joj se posve usmjerila prema sobi i bila je užasnuta što
se susrela s Harrisovim pomalo neusredotočenim pogledom. I dalje je ležao na
kauču s cigarom među okrutnim prekrasnim usnama. Usne su mu se pomalo
podignute u kutu kada je - nakon užasnoga trenutka u kojem je uopće nije
mogao prepoznati - konačno shvatio u koga gleda.
„Heeej“, rekao je držeći cigaru u ustima, razvlačeći riječ što joj je samo
potvrdilo da je bio pod utjecajem nečega. Nije osjetila ni namirisala alkohol kada
su se poljubili i vodili ljubav, što je značilo da je vjerojatno drogiran. Znalo se da
Harris tu i tamo zna uzeti dim nečega, ali nikada toliko da mu naruši razum. I,
koliko Tina zna, prestao je uživati u tome nakon osamnaestoga rođendana.
Uzimajući sve u obzir, Harris i Greyson bili su prilično dobri primjeri čistoga i
zdravoga načina života.
Harris se nespretno podignuo s kauča i nakon što je zateturao, krenuo je
prema njoj bez uobičajene predatorske otmjenosti i stao točno ispred nje.
Lagano se zanjihao prije nego što je podignuo ruku i primio joj čeljust
uobičajenom nježnošću ne primjećujući - a vjerojatno ga i nije bilo briga - da se
odmaknula od njegova dodira. Prešao joj je palcem preko donje usne i pogled
usredotočio na njezina usta.
„Mekano“, riječ je izgovorio kao da je preo. Kapci su mu se spustili i Tina je
očarano gledala kada je podignuo drugu ruku da makne cigaru iz usta prije nego
što joj se približio kako bi je poljubio.
A-a!
Odmaknula se prije nego što su mu usne sletjele pa je zateturao ozlojeđen
njezinim postupkom.
„Hajde, Tina, dopusti mi da te ponovno okusim“, otpjevušio je.
„Zašto? Trebaš li osvojiti još koju okladu?“
Izgledao je zbunjeno zbog njezina pitanja i ispustila je bezobrazan zvuk iz
dubine grla zbog njegova neznanja. Odgurnula ga je, dlanovi su joj snažno pali
na njegova prsa i zateturao je potvrđujući joj da je na nečemu. Ne bi ga mogla ni
pomaknuti da je bio trijezan. I sada se mučila pitajući se je li nešto uzeo nakon
što se okladio. Nešto što bi mu umrtvilo stvarnost toga što je dodiruje i ljubi.
„Nemoj mi se više nikada približiti!“
„Koji kurac?“ zvučao je posve uvrijeđen njezinom zapovjedi i progutala je
histerični napadaj smijeha koji joj je skoro pobjegao s usana. To je bio još jedan
od onih bizarnih načina da se nosi sa stvarima i učini svojim život podnošljivim.
Smijeh umjesto suza. Ali ako ju je nešto dovoljno zaboljelo, onda bi se smijeh na
9
Knjige.Club Books
kraju pretvorio u suze pa to i nije bila baš učinkovita strategija. „Koji je tvoj
problem? Bila si zainteresirana prije sat vremena.“
„To je bilo tada“, obrecnula se, a on je trepnuo izgledajući zbunjeno. „Prije
nego što sam shvatila da sam glavna zabava ove proslave. Jeste li se ti i tvoji
prijatelji dobro nasmijali na moj račun? Jadna gubitnica koja je mislila da može
nešto značiti nekome poput tebe?“
„Poludjela si“, odbacio ju je na užasno ležeran način, kao što to čine dečki
kada žene izražavaju svoje mišljenje. To ju je razljutilo. Bila je ponižena, ljutita i
jako povrijeđena, a kada je čula da je sve to pripisao histeričnosti, to ju je
gurnulo preko litice za koju nije ni znala da se nadvila nad njom.
Stisnula je ruku u šaku, odmaknula se i samu sebe šokirala kad ga je udarila.
Približavao joj se i zbog toga je uspjela pogoditi svoju metu nepogrešivom
točnošću. Osjetila je bol u prstima koja joj je prošla niz ruku. Jecaj zbog boli
pomiješao se s njegovim i nije mogla biti sigurna je li krckanje koje je čula
bio njegov nos ili njezini zglobovi na šaci. Odmaknuo se i posve izgubio
ravnotežu pa je sletio na guzicu držeći se za nos. Bilo je krvi. Mnogo krvi. Zbog
toga, a i zbog pothvata koji je za nju bio neuobičajeno nasilan, osjećala je slabost
u želucu. Ruka joj se tresla i držala ju je uz obraz podižući lijevu ruku na
usta kako bi potjerala mučninu natrag u trbuh.
„Slomila si mi nos“, bijesno se zaderao dok mu je krv kapala niz usta i čeljust.
Tini se smučilo kada je to vidjela i svim se silama borila da joj sadržaj želuca ne
izleti.
„Ako te nikada više ne vidim, to će biti odlično, Harrise“, rekla je, a glas joj je
bio tih. „Ono što si učinio bilo je podlo i... i mrzim te zbog toga.“
„Tina“, samo njezino ime. Nije znala što da misli. Posebice kada ga je
izgovorio tim tihim, žalosnim glasom.
Odmahnula je glavom, vid joj se počeo mutiti dok je izlazila iz sobe. Nije se
pomaknuo, samo ju je gledao kako odlazi dok mu je krv natapala majicu i hlače.
Harris je u izmaglici gledao Tinu kako odlazi - nije se mogao usredotočiti. Nije
znao što ne valja s njim. Samo je znao da je Tina ljutita na njega; derala se na
njega i udarila ga. Namrštio se, posljednja mu je misao odvratila pozornost pa je
podigao ruku s nosa i fascinirano zurio u krv na dlanu. Mogao je osjetiti toplinu
tekućine koja mu kapa po golim prsima.
Zašto mu je košulja bila otkopčana? Gdje su mu bile cipele? I onda se sjetio...
Tina... vodili su ljubav. Nasmijao se kada se sjetio... i onda se namrštio kada
ga je zbog pokreta usana sve zaboljelo od nosa pa do mozga.
10
Knjige.Club Books
11
Knjige.Club Books
Sadašnjost
12
Knjige.Club Books
„Martine“, roditelji je nikada nisu zvali Tina. Osim Smitha, nitko u obitelji
nije ju tako zvao. „Ne misliš valjda pojesti cijeli desert, zar ne?“ Majčin neugodan
i oštar glas uznemirio ju je, pokvario uživanje u čokoladi i odmaknuo je s njezina
sretnoga mjesta.
Pogled joj se usmjerio na stariju ženu i mogla je vidjeti kako je majka
gadljivo gleda jer će dovršiti poprilično veliki mousse.
I evo ga! Točno kao sat, drugo razočarenje se ukazalo...
Njihova jedina kći nije bila savršeno, graciozno, prekrasno biće kakvo je
trebala biti. To što jedno dijete Mercy i Patricka Jensona nije ispalo fizički
besprijekornoga izgleda, može se pripisati jedino tajni i užasu neke prijašnje
genetike. Tina je bila niska i predebela, blijede, pjegave kože i
svijetlocrvene kose. Nije bila visoka, vitka, plava i prekrasna kao majka, braća i
otac. Crna ovca u obitelji. Ona koja im ne pripada.
Imala je fizičke nedostatke, nije bila natprosječno inteligentna i još je
donosila teške, sramotne odluke, one koje kvare ugled i mijenjaju život.
Tina neće nikada, ni za milijun godina, ispuniti očekivanja svoje obitelji.
Prije nekoliko godina prestala se truditi. Ali to nije značilo da je ovakva
obiteljska okupljanja nisu smetala, posebice kada se osjećala kao autsajder.
Odgurnula je mousse u stranu i majka je zadovoljno kimnula.
„Razmislit ću o prijavi za posao“, obećala je Conradu, ali to nije namjeravala
učiniti. Ali katkad je bilo bolje pretvarati se kako bi ih maknula s grbače.
„Poslat ću ti sutra detalje“, Conrad je rekao s toplim smiješkom i Tina mu je
uzvratila usiljenim osmijehom.
„Pa Dumi i ja imamo neke vijesti“, Kyle je odjednom objavio i srećom
odvratio pozornost s Tine. Još je jednom žalosno pogledala mousse prije nego
što se usredotočila na brata i njegova sretnoga supruga. „Neko vrijeme
razmišljali smo o tome, a sada kada Dumi vodi svoju IT tvrtku iz kuće pa provodi
vrijeme doma, odlučili smo da je ovo savršen trenutak da posvojimo dijete.“
Svi su radosno zacviljeli i Tina se nasmiješila, iskreno je bila sretna zbog
brata i Dumija unatoč praznom, bolnom udaranju srca u prsima.
Još jedno dijete. Kitty je treba roditi za tri mjeseca, Libby - koja joj je, nakon
svih ovih godina, i dalje najbolja prijateljica - treba roditi svakoga trenutka i
sada ovo. Uskoro će sretati djecu na svakome koraku. Neće im moći pobjeći.
Zbog te misli postalo joj je fizički loše. Bila je sretna zbog braće, prijateljice...
ali sva ta djeca. Nije bila sigurna je li dovoljno snažna da im bude u blizini. Ne
još. Možda nikada.
13
Knjige.Club Books
Slušala je kako uzbuđeni glasovi plutaju i uzdižu se oko nje. Kyle i Dumi već
su počeli s postupkom posvajanja i bili su na listi čekanja. Vjerojatno su već
predlagali imena za djecu, ideje za dječju sobu, škole...
Tina se sve vrijeme smiješila, ali nikada ništa nije predložila. Kao i uvijek,
osjećala se kao strankinja koja sve promatra sa strane. Ta nepovezanost bila je
večeras još izraženija nego inače - samo je razmišljala o tome kako će otići.
Pobjeći. Nije pripadala ovdje. Ne s ovim ljudima koji su postavljali toliko uvjeta
da bi je mogli voljeti.
Htjela je pobjeći. Daleko.
Mobitel joj je zazvonio, pogledala je na ekran i odjednom je imala izliku koja
joj je trebala. Iako to nije bila ona koju je htjela.
„Moram ići“, naglo je rekla. Oči su joj se zalijepile za ekran. Veseli razgovor
je prestao i svi su se usredotočili na nju. Kada je primijetila naglu šutnju,
pogledala je gore i shvatila da svi zure u nju.
„Žao mi je“, rekla je držeći mobitel. „Libby je pred porodom. Greyson još nije
stigao iz Australije. Treba me.“
„Naravno“, majka je rekla bez oklijevanja. „Trebala bi ići.“
Najbitnije je kako stvari izgledaju. Olivia Chapman bila je Tinina najbolja
prijateljica. Ali, još bitnije, sada je i žena predsjednika Chapman Global Property
Grupe. Snaha najboljih prijatelja njezinih roditelja. Iako su i dalje svi bili pomalo
užasnuti time što se Greyson Chapman oženio kćeri Chapmanove kuharice,
trebalo je sve dobro izgledati izvana. Ako je Olivia Chapman upravo rađala
nasljednika velikom Chapmanovu bogatstvu, onda će, naravno, Tina tamo otići
i biti podrška svojoj prijateljici. Bez obzira na to što joj roditelji nikada nisu
odobravali prijateljstvo s Libby kada su bile djeca.
Tina ih je brzo pozdravila i otišla. Brzo se odvezla do bolnice i otrčala u
zgradu deset minuta poslije. Tamo je ubrzo srela Chapmane i Libbyne roditelje
Lawsone. Sada su bili umirovljeni, ali Stella i Roland Lawson radili su za
Chapmane gotovo trideset godina kao kuharica i vozač. Njihova jedina kći
Libby odrasla je u kući u kojoj je živjela posluga, a unatoč razlici od četiri godine,
igrala se s blizancima dok su bili djeca.
Chapmani su financirali Libbyno školovanje pa je išla u istu privatnu školu
kao i Tina i blizanci.
Nitko nije mogao predvidjeti da će se jednoga dana Libby i Greyson vjenčati.
To je šokiralo čak i Tinu, a Libby joj je bila najbolja prijateljica još dok je bila
petnaestogodišnjakinja godina, a Libby je imala trinaest.
14
Knjige.Club Books
15
Knjige.Club Books
16
Knjige.Club Books
„Ne, hvala“, trudila se da joj glas zvuči potpuno mimo, a osmijeh mu je ostao
na licu.
„U redu. Možda neki drugi put.“
„Sumnjam u to.“
Podignuo je obrvu i pročistio grlo. Izgledao je kao da će ponovno
progovoriti, ali Tina je brzo pobjegla. Ona i Harris Chapman nisu se ponašali
prijateljski jedan prema drugome. Niti će se ikada tako ponašati.
18
Knjige.Club Books
dvadesete godine. Taj topli, drveni miris često joj je prolazio, bez predrasuda ili
povlastica, njezinim najerotičnijim snovima i najužasnijim noćnim morama.
Zaustavila se i okrenula prema njemu.
„Zašto me slijediš?“ upitala ga je bijesnim šapatom i namrštio se.
„Ne slijedim. Idem prema sobi za novorođenčad kao i ti.“
„Bio si već tamo.“
„Ne postoji ograničenje koliko puta mogu vidjeti svoju nećakinju“, istaknuo
je, a glas mu je bio frustrirajuće miran. Duboko je udahnula i odmahnula glavom
prije nego što se okrenula i nastavila hodati. Ovoga puta stao je pokraj nje i
usporio tempo kako bi hodao s njom.
Tina ga je ignorirala. Nije navaljivao i to ju je još više uznemirilo.
Kada je konačno došla do dječje sobe, zaustavila se ispred velikoga prozora
i promatrala male kolijevke u kojima su bili omotani mali slatki svežnji.
„Treći red s vrha, sasvim lijevo“, Harris se sagnuo kako bi joj to rekao u uho
i poskočila je kada je osjetila vreo dah na koži. Bio je visok gotovo sto i
osamdeset centimetara i trebao se jako sagnuti kako bi mogao doseći Tinino
uho koje se nalazilo trideset centimetara ispod njega. Namjerno se pomaknula u
stranu tako da bi se što više udaljila od njega prije nego što je opet počela
promatrati bebe i usredotočila se na onu koju je istaknuo. Medicinska sestra
nježno je podignula novorođenče iz kolijevke i donijela ga do prozora kako bi ga
Tina mogla vidjeti. Beba je čvrsto spavala i privila malu šaku uz debeli obraz dok
su joj usta pokušavala nešto sisati.
Tina je progutala knedlu u grlu i osjetila kako joj naviru suze na oči.
Podignula je ruku do prsa pokušavajući umiriti snažno lupanje srca.
„O, moj Bože, tako je lijepa“, šapnula je, a glas joj je drhtao.
„Stvarno jest“, duboki muževni glas složio se i ponovno je poskočila.
Harris.
Nije ju smio takvu vidjeti. Nije mogla biti u njegovoj blizini dok je tako
ranjiva.
„Moram ići“, naglo je rekla prije nego što se nesigurno okrenula i otišla.
„Tina. Hej! Jesi li dobro?“ dozivao ju je i mogla se čuti zabrinutost u njegovu
glasu. Ignorirala ga je i ubrzala korak, oči su joj bile usredotočene na dizalo koje
je bilo udaljeno nekoliko koraka. To je bilo sigurno mjesto. Bijeg od bolne
prisutnosti Harrisona Chapmana. Od sjećanja koja su joj navirala u njegovoj
blizini. Sjećanja koja su navirala na površinu.
19
Knjige.Club Books
Kada je konačno došla kući u svoj uredan, mali stan u slikovitom Bantry Bayu,
dijelu u Cape Towna, pala je u udobni kauč i zurila u prazno u daljinu, gdje je
znala da se nalazi ocean. Bio je mrak i jedino je mogla vidjeti valove i svjetla
automobila, uličnih lampi i domova.
Kupila je ovaj stan prije pet godina, na svoj dvadeset i treći rođendan, uzela
je novac iz djedove ostavštine. Roditelji to, naravno, nisu odobravali. Radije bi
da je ostala s njima kako bi mogli motriti svaki njezin pokret, kontrolirati joj
dolaske i odlaske i pokušati utjecati na odluke. Kupnja ovoga ugodnoga stana na
oceanu bio je način kojim je Tina pokazala svoju samostalnost.
Primijenila je nekoliko serija tehnika dubokoga disanja boreći se protiv
napadaja panike koji je joj se približavao, a koje je naučila od psihijatrice koju je
nekada stalno posjećivala.
„Nemoj misliti o tome“, šapnula je sebi. „Nemoj. Nemoj. Nemoj...“
Ali sjećanja su bila ovdje, kucajući joj u glavi, boreći se da iziđu na površinu...
oklada, grozne riječi, teški mjeseci koji su slijedili. Slomljeno srce i razočaranje
koje je trpjela toliko dugo nakon trenutka koji joj je uništio život i posve razorio
samopouzdanje. Podigla je noge na kauč, omotala ruke oko njih i zarila lice u
koljena. Katkada je bilo bolje da dopusti da sjećanja iziđu na vidjelo. Bila je to
gotovo katarza. Možda će tako biti i ovoga puta.
Mobitel joj je zazvonio i Tina je poskočila jer je još uvijek bila uronjena u
prošlost pa joj je bio potreban trenutak da se vrati u sadašnjost. Lice joj je bilo
vlažno od suza i nestrpljivo je dlanovima obrisala lice.
20
Knjige.Club Books
21
Knjige.Club Books
22
Knjige.Club Books
Bilo koji drugi muškarac vjerojatno bi prvo provjerio puca li zaista ćorke
prije nego što zauvijek spali sve mostove.
„Odvest ćemo te iz bolnice odmah ujutro, u redu? Sada je skoro ponoć i
sigurna sam da će me uskoro izbaciti.“ Bolnica je imala fleksibilno vrijeme
posjeta, ali Tina je bila sigurna da ipak nije dobro što je ovdje ovako kasno.
„Trebaš li nešto prije nego što odem?“
Libby je odmahnula glavom, a ramena su joj se tresla dok je potiho plakala.
„Oh, Libby“, šapnula je Tina i srce joj se slamalo 2bog prijateljice. „Voljela
bih kada bih ti mogla maknuti ovu bol, iskreno bih. Želiš li da razgovaram s
Greysonom? Da vidim o čemu razmišlja?“ Tina se trudila izbjegavati braću
Chapman; s Greysonom nije bilo Iako razgovarati i to što je Tina predložila da
razgovara s njim, bila je velika stvar. I Libby je to znala. Pomaknula je ruku s
očiju i pogledala Tinu.
„Ne. U redu je. Harris je rekao da će razgovarati s njim o tome. Protiv mojih
želja. Pokušava to popraviti. Ali ne može se popraviti. Neću to Greysonu
oprostiti.“
„Seronja“, Tina je tiho promrmljala, a nije bila sigurna misli li na Greysona
ili Harrisa. Ali nije ni bilo bitno. Riječ se odnosila na obojicu. „Doći ću po tebe
ujutro, u redu? Odsjest ćeš kod mene. Osim ako... mislim, želiš li ostati kod svojih
roditelja?“
Libby je odmahnula glavom dok joj je još nekoliko suza poteklo niz lice.
„Ne. Ne mogu. Stan su im kupili i platili Chapmani. Ne želim trenutačno ništa
što ima veze s tom obitelji i njihovim novcem.“
„Naravno.“
„Mislim, roditelji su zaradili svoje darove za mirovinu i sretna sam zbog njih.
Ali... ne želim se osjećati dužnom Chapmanima. Mogu se pobrinuti za sebe i svoje
dijete. Ne treba mi ništa od Chapmana“, Libbyn je glas bio napet i nazalan jer je
plakala, ali opet se osjetio prkos i ljutnja.
„Shvaćam to“, Tina ju je tješila. „Možeš ostati kod mene dok ne smislimo što
dalje, u redu?“
„Trebaju mi Clarine stvari“, Libby je odjednom zacviljela, očito je bila na
rubu živaca.
„Nemoj se brinuti, pobrinut ću se za to“, Tina joj je svečano obećala.
„Chapman!“ Nakon zvuka oštroga muškog glasa s druge strane slušalice Tina je
osjetila kako je zadrhtala zbog nečega što nije mogla odrediti. Duboko je
udahnula prije nego što je polako izdahnula kako bi se pribrala i progovorila.
23
Knjige.Club Books
24
Knjige.Club Books
„Gledaj, možeš li mi pomoći s bebinim stvarima ili ne? Radije ne bih izravno
govorila s Greysonom, ne sada. Cijenim svoju slobodu i ako mu napravim ono za
čim žudim, zatvorit će me na nekoliko godina.“
Iznenadio ju je kada se nasmijao kao odgovor na ono što je rekla.
„Znam mnogo bolje od većine za što si sposobna“, rekao je, a glas mu je bio
ispunjen crnim humorom. To je bio prvi put da je ikada spomenuo činjenicu da
mu je slomila nos i to ju je pomalo iznenadilo. Nije htjela da je sada podsjeća na
to. Ne tako brzo nakon što se prije nekoliko sati prisjećala svega što se dogodilo.
Kada nije odgovorila, nelagodno je pročistio grlo prije nego što je ponovno
progovorio, ali ovoga puta nije bilo humora u glasu. „Pošalji mi popis svega što
trebaš. Donijet ću ti to.“
„Treba mi još večeras“, rekla je i uzdahnuo je.
„U redu!“
„Uskoro ću ti poslati popis. Prekinula je poziv prije nego što je uspio
odgovoriti i počela se tresti. Prolazili su je trnci do same srži zbog čega su joj
zubi cvokotali. Nije bila sigurna je li spremna za to da ima dijete u stanu. Ali
prijateljica ju je trebala i Tina je morala staviti na stranu svoje strahove i pomoći
Libby.
Zvonjava, od koje je strahovala, pojavila se poslije tri sata i trideset minuta. Nije
znala kako će se nositi s Harrisovom prisutnošću u svojem malom stanu. Ovo je
mjesto bilo njezino skrovište i sada će zauvijek biti oskvrnuto ovom
nepoželjnom, ali nužnom invazijom. Zabacila je ramena i nerado
pritisnula dugme na portafonu.
„Da?“ Glas joj je bio promukao i nervozan, ja sam.
Progutala je i bila je u iskušenju da ga zatraži da joj kaže ime, ali znala je da
je to nepotrebno i sitničavo. To je nedvojbeno bio njegov glas. Pustila ga je i onda
brzo pregledala blistavi stan koji je čistila od poda do stropa posljednja dva i
pol sata.
Otvorila je vrata i nervozno ga iščekivala na hodniku gledajući tjeskobno u
stube. Nije bilo dizala. Nije joj palo na pamet da ode dolje i dočeka ga i tek kada
se konačno popeo na treći kat, gdje joj se nalazio stan, shvatila je da je
vjerojatno trebao pomoć pri nošenju stvari.
Bio je nakrcan torbama. Stavio je po jednu na svako rame i po jednu u svaku
ruku.
„Jesu li to sve stvari za bebu?“ pomalo je iznenađeno upitala Tina. Popis koji
mu je poslala, nakon što se konzultirala s Libby, nije bio tako dugačak.
25
Knjige.Club Books
26
Knjige.Club Books
Radila je ujutro, ali trebat će uzeti bolovanje budući da mora otići po Libby
i Claru, smjestiti ih, a večeras neće spavati pa je shvatila da se neće moći
usredotočiti ni na što ujutro.
Iznenadila se kada je vidjela veliki SUV koji je bio parkiran ispred zgrade.
Navikla je viđati Harrisa u nekom dotjeranom, žestokom, sportskom
automobilu pa joj nije palo na pamet da bi mogao doći u nečemu ovakvom. Ali,
naravno, to je bio praktični izbor s obzirom na okolnosti.
„Što ne valja?“ Harris ju je upitao jer je vidio kako oklijeva.
„Hm, ništa, samo me iznenadio automobil. Blesavo je, ali očekivala sam
Maserati.“
„Nemam samo jedan automobil, znaš“, rekao je to kao što bi netko drugi
rekao „nemam samo jedan par čarapa“, kao da je posve normalno imati dva ili
više automobila. Tina je shvaćala njegovo okruženje: potekla je iz istoga svijeta
i često ga posjećivala, ali je dovoljno dugo živjela izvan njega da je takva urođena
oholost iritira.
Imala je samo jedan automobil. Savršeno dobar Lexus. Ni on nije bio jeftin
kao ni stan, ali nije pokazivao ni iznimno bogatstvo. Tina nikada nije negirala
svoje podrijetlo - nije ga se sramila - ali je dovoljno čvrsto stajala na zemlji da ne
misli da se nalazi iznad ostalih ljudi na svijetu.
Trznula se i pokazala prema automobilu.
„Hajdemo to dovršiti“, nestrpljivo je rekla, a on je uzdahnuo prije nego što
je kimnuo.
„U redu“, kratko joj je odgovorio pa otvorio stražnja vrata, sagnuo se preko
sjedala pa mu je Tina vidjela jako dobru guzicu u iznošenim trapericama.
Proklet bio taj muškarac što tako dobro izgleda. Samo se poboljšao tijekom
posljednjih deset godina. Gruba ljepota njegovih tinejdžerskih i
dvadesetih godina pretvorila se u neurednu privlačnost zbog koje je izgledao
malo starije od svojih trideset godina. Narastao je i proširio se, vitko sportsko
tijelo njegove mladosti učvrstilo se u tijelo koje je izgledalo kao da je ulični
borac. Nos koji mu je bio pomalo nakrivljen, zbog nje, samo mu je pojačavao
muževnost i pretvarao ga u nešto gotovo opasno.
Strašilo ju je biti nasamo s njim. Zbog mnogo više razloga, ne samo zbog
neugodne prošlosti.
Tina je znala da se fizički gotovo uopće nije promijenila. Debljina iz
tinejdžerske dobi koju je majka optimistično nazivala dječjom popunjenošću,
nije se čarobno otopila. Umjesto toga i dalje je imala visak kilograma, posebno
27
Knjige.Club Books
u guzici i cicama. Naučila je živjeti s tim i, iako je to bila duga i teška borba,
naučila je voljeti samu sebe.
Ali kada bi se našla u Harrisovoj blizini, uvijek bi se prisjetila tih starih
nesigurnosti i sumnji i jedva je čekala da joj se život vrati na staro, da se on vrati
i nestane u nekoj pozadini gdje je i pripadao.
Dodao joj je već složenu nosilicu za dijete - prebacila je ručku preko lakta,
zatim veliku, ravnu, četverokutnu ogradicu za igranje te kutiju srednje veličine
na kojoj je bila slika djeteta kako sretno sjedi u nekakvoj podignutoj, njišućoj
napravi. Srećom, obje su kutije imale ručke pa ih je mogla lako nositi.
Isuse, pitala se, koliko će sve ove stvari zauzeti prostora? To je bio dvosoban
stan i bila je sretna što će Libby biti ondje, ali nije bila sigurna je li stan dovoljno
velik za dvije odrasle žene i novorođenče.
Harris se podignuo odmičući se od automobila natovaren kutijama različitih
veličina. Bile su čudnoga oblika, glomazne, a dok ih je nosio, izgledao je kao da
žonglira. Tina je pogledala u stvari u svojim rukama uspoređujući ih sa stvarima
koje je on držao i namrštila se.
„Daj mi neke od tih stvari“, zahtijevala je. Pogledao ju je prezrivo prije nego
što je bradom pokazao prema vratima.
„Samo idi“, naredio joj je svojim nepodnošljivo zapovjedničkim glasom.
Zaškripala je zubima i krenula prema zgradi. Stube su joj se činile duže i uže
nego inače i trudila se svim snagama da normalno diše jer nije htjela da vidi
kako uzdiše dok se penje. Naviknula se na te stube, nosila bi namirnice iz
trgovine i kada nije bilo u blizini nikoga tko bi je usuđivao, drage je volje
uzdisala uza stube. Ali prije će biti prokleta nego dopustiti da je vidi izmorenu i
pozorno je odmjeravala svaki dah dok se uspinjala svladavajući šezdeset stuba.
Stavila je sa strane kutije i otključala vrata pa se pomaknula kako bi ga
propustila. Prošao je pokraj nje i pažljivo spustio kutije na pod. Slijedila ga je
unutra sa svojom hrpom i stavila ju je do njegove.
„Hvala ti na pomoći. Sigurna sam da se želiš naspavati“ oštro je rekla. Stavio
je ruke na svoje uske bokove i zurio u kutije.
„Trebaš složiti neke od tih stvari“, rekao je,
„Bit ću dobro „
„Gotovo je četiri sata ujutro. Trebam ustati u svakom slučaju u šest. Nema
smisla da sada idem spavati - mogu ti pomoći da sve složiš tako da je spremno
kada Libby dođe.“
„Mogu to sama napraviti“, ustrajala je Tina.
28
Knjige.Club Books
„Ne sumnjam u to, ali trebat će ti mnogo više vremena. Možda nećeš stići
završiti.“
„Nemoj se brinuti za to. Doviđenja, Harrise.“
„Kvragu sve, Tina!“ odjednom je puknuo i potpuno je iznenadio. „Koliko ćeš
se dugo tako nerazumno ljutiti na mene?“
„Ne mislim da je nerazumno“, potiho je rekla i opsovao je prije nego što je
objema rukama prošao gustom kosom ubrzano dišući.
„Nije mi promaknulo da me uspješno izbjegavaš i da ne želiš bici nasamo sa
mnom već deset godina“, istaknuo je ne tako tihim glasom. „Mnogo sam se puta
trudio, ali nikada mi nisi dala priliku da ti se ispričam. Bio sam idiot, Tina. Bio
sam glupi klinac. Ne postoji nikakva isprika, ali netko mi je nešto ubacio u piće.
To mi je smanjilo sposobnost...“
„Ne! Prestani!“ podignula je ruku koja se tresla i glas joj je bio mnogo glasniji
nego što je htjela. Ali barem je imalo željeni učinak. To je ga ušutkalo. „Ne želim
razgovarati o tome. Ne sada. Niti ikada.“
„Žao mi je“, ignorirao je što je rekla namećući svoju ispriku. I sada je bila tu,
nadvijajući se nad njima kao neugodan miris i Tina nije znala što napraviti.
„To ne pravi nikakvu razliku“, konačno je rekla i čelo mu se namrštilo.
„Nikada te nisam htio povrijediti“, uporno je nastavio. Tina je osjećala kao
da joj se sva krv slila iz lica zbog ljutite reakcije na njegove riječi.
„O, moj Bože. Kakav ego imaš. Zar misliš da sve ove godine tetošim slomljeno
srce? Molim te, odlazi. Nema smisla da o ovom ponovno raspravljamo.“
„Tina, nekada smo bili prijatelji“, zvučao je gotovo očajno i zbog njegovih
riječi gorko se nasmijala.
„Ne. Nismo. Ne znam zašto to uopće govoriš. To je očita neistina.“
„Ne mislim tako.“
„Zašto sada sve ponovno spominješ? Prošlo je deset godina. Zašto ti je uopće
stalo?“
„Ovo je prvi put da smo nasamo od one večeri. Ali ne zato što se nisam
trudio“, bilo je točno da je tijekom godina, kad god bi je vidio s obitelji ili
prijateljima, pokušao govoriti s njom, pozvati je na ručak ili kavu. Nije
pokušavao izravno s njom kontaktirati, ali hvatao je prilike, najčešće tijekom
obiteljskih događanja kada su svi bili na okupu.
Tina je odbila sve te pokušaje.
„Ispričao si se. Sigurna sam da si sretan što si maknuo taj teret sa savjesti.
Sada ćeš me možda prestati gnjaviti“, rekla je.
29
Knjige.Club Books
30
Knjige.Club Books
„Ove će ti stvari zauzeti mnogo prostora u stanu. Imaš samo dvije sobe, zar
ne?“
„Ne smeta mi“, zbog te primjedbe razljutila se. Kao da je optužuje.
„Postat će vrlo brzo sve natrpano“, nastavio je.
„To nije tvoja briga“, rekla je odbacujući njegove riječi.
„Mogao bih pronaći stan za Libby - nešto veće, bliže roditeljima.“
„Ona to ne želi.“
„Ne možeš govoriti u njezino ime“, ogorčeno se bunio i pogledala ga je
svojim najboljim daj, molim te pogledom.
„Prilično sam sigurna da sam u ovom slučaju savršeno dobro kvalificirana
da govorim u njezino ime. Rekla sam ti da ne želi ni odsjesti kod svojih roditelja
zato što je stan dar od tvojih roditelja. Zašto misliš da bi htjela odsjesti u stanu
koji si joj ti pronašao?“ Poslužila se znakom za navodnike kada je izgovorila
zadnju riječ.
„Pošteno“, složio se napravivši grimasu. Tina se jako trudila da ne pokaže
izraz umišljenosti na licu i vratila se svojem zadatku. Bit će potrebno zakucati
još nekoliko čavala, pomislila je i ponosno sjela pa zurila u dovršenu ogradicu.
„Gotovo“, izjavila je i nije mogla sakriti sreću s lica. Pomaknula je glomazan,
ali lagan komad namještaja u stranu i podignula još jednu kutiju. Autosjedalica.
Nije joj trebalo mnogo vremena, samo ju je trebalo otpakirati. Trebala bi je
smjestiti u automobil prije nego što ode po Libby i Claru.
Harris ju je zlovoljno pogledao ispod crne kose i dalje slažući njihalicu.
Mogla je osjetiti kako zuri u nju, ali odlučila ga je ignorirati. Stavila je sjedalicu
za automobil na kauč prije nego što je dovukla još jednu kutiju, a u njoj je bila
sjedalica za hranjenje.
„Mislim da joj ovo neće trebati još nekoliko mjeseci“, promrmljala je sama
sebi.
„Zgrabio sam sve što mi se činilo korisnim“, Harris joj je rekao braneći se i
suzdržala se da ne zakoluta očima. Ego velikoga čovjeka bio je povrijeđen.
Slegnula je ramenima i pogledala uokolo da pronađe nešto drugo. Jedino je
kolijevka ostala pa ju je brzo otpakirala.
„To mi izgleda komplicirano - ja ću je složiti“, Harris je rekao maknuvši
pogled s njihalice koja i dalje nije bila sastavljena.
„Uh... samo se nastaviti baviti time, Harrise. Ovo ću sama složiti“, rekla mu
je svisoka, a tamnoplave oči su mu opasno zasjajile. Iako ništa nije rekao,
prezirno se podsmjehnula prije nego što je otpakirala kolijevku. Koristila se
31
Knjige.Club Books
istim načinom kao i prije, prvo je složila dijelove redoslijedom kojim će joj biti
potrebni i pola sata poslije ponosno je dodirnuta starinsku kolijevku gledajući
kako se lagano njiše naprijed-natrag.
Harris, koji je i dalje slagao ljuljačku, brzo ju je i ljutito pogledao prije nego
što se vratio svojem zadatku. Tišina koja je trajala posljednjih pola sata bila je
prekinuta nekolicinom ljutitih psovki i Tina, kojoj nije bilo drago to što je
zabavlja ono što Harrison Chapman govori ili radi, nije si mogla pomoći. Veselila
ju je njegova uzrujanost jer nije uspijevao završiti posao.
Tina nije rekla ništa, samo je ustala i počela bacati zaštitne omote koji su se
nalazili svuda po stanu. Onda je premjestila stvari koje je složila u spavaću sobu
koju je namjeravala dati Libby i Clari.
Kad se vratila nakon deset minuta, Harris je stajao nasred dnevne sobe - s
rukama u džepovima - gledajući njihalicu ispred sebe i potiho psujući.
„Ovo baš i nije dobro“, priznao je, ali nije pogledao prema njoj.
„Da, vidim to“, rekla je trudeći se održavati glas smirenim, iako se - prvi put
koliko se sjeća - htjela dugo i glasno smijati u njegovoj prisutnosti.
„Pretpostavljam da ti je trebalo i ono“, pokazala je prema nekoliko preostalih
čavala i vijaka pa je pogledao prema njima prije nego što je još jednom
iziritirano prešao rukom kroz kosu.
„Nisu nikamo pripadali. Mislim da su samo bili dodatni u slučaju da se ostali
izgube“, govorio je gluposti. Oboje su to znali. Ali bio je pretvrdoglav da prizna
kako ga je porazio komad dječjeg namještaja, a za to vrijeme Tina je sastavila
dvostruko više, gotovo tri predmeta.
Nije mu ništa odgovorila na te besmislice, umjesto toga pokupila je ostatke
i stavila ih sa strane. Poslije će rastaviti ljuljačku i popraviti je nakon što on ode.
„Pa, hvala ti na pomoći“, rekla je namjerno se suzdržavajući da posljednju
riječ ne izgovori sarkastično, što je htjela učiniti. Pristojno i distancirano mu se
nasmiješila i zurila u nesavršen, arogantan nos kako ga ne bi pogledala u oči.
„Mislim da možemo zaključiti da ti nije bila potrebna moja pomoć“,
suhoparno je rekao, a dubok glas mu je bio ispunjen zabavom. Zajedljivo
podcjenjivanje samoga sebe iznenadilo ju je pa ga je pogledala u oči. „Nikada mi
nisu išle slagalice.“
„Sjećam se“, rekla je, a glas joj je bio promukao.
Sjetila se petnaestogodišnjega Harrisa koji nestrpljivo gura u stranu
slagalicu i govori kako je to dosadno. Tina se jasno prisjetila kako je izjavio da
bi se radije vani skejtao iako pada kiša. Otišao je bez pozdrava, ostavljajući
Greysona i trinaestogodišnju Tinu da dovrše slagalicu bez njega.
32
Knjige.Club Books
33
Knjige.Club Books
„Ne sada. Ali bit će ga briga. I kada sve shvati, požalit će zbog svojega
ponašanja i postupaka tijekom posljednjih nekoliko mjeseci“, glas mu je bio
samouvjeren, ali i zastrašujući,
„I sretan si zbog toga?“
„Možda sam sitničav, ali da... u redu sam s tim. On misli...“ Zaustavio se,
gledao ju je, ali mu je zapravo pogled bio usmjeren u daljinu.
„Misli?“ Tina si nije mogla pomoći a da ga ne potakne da nastavi pa su mu se
oči opet usredotočile na njezino lice i namrštio se.
„Sranje“, odmahnuo je glavom. Kao da je vidjela nekakvu ranjivost na
njegovu licu i zbog toga je bila znatiželjna.
„Harrise?“
„Slušaj, nemoj reći Libby, u redu? To će je još više uzrujati“, rekao je.
„Što da joj ne kažem?“
Duboko je udahnuo i ponovno odmahnuo glavom i ovoga je puta znala da
nije umislila ranjivost na njegovu licu. Ili bol u očima. Očito joj je želio reći. Nije
to htio podijeliti ni s kim drugim.
„Misli da sam ja Clarin otac“, Harris je mračno priznao. Glas mu je puknuo
kad je to izgovorio, a Tina je užasnuto uzdahnula. Ovo je bilo mnogo gore od
Greysonove optužbe za nevjeru. To što ju je optuživao da je spavala s njegovim
bratom bilo je zaista uvrnuto. „Rekao sam mu da nije u pravu i mislim da sam
uspio doprijeti do njega, ali...“ Još jednom je odmahnuo glavom, ovoga puta bio
je još zbunjeniji i činio se bespomoćnim.
Da je to rekao bilo koji drugi muškarac, Tina bi mu se približila i učinila...
nešto. Možda bi ga potapšala po ramenu ili primila za ruku. Bilo što kako bi mu
pružila utjehu koja mu je očito trebala.
Ali nije bio bilo koji muškarac. Bio je Harrison Chapman i prezirala ga je.
„I prije je bilo dovoljno užasno, ali ovo...“ Odmahnula je glavom gadeći se.
„Ovo je stvarno zeznuto.“
„Molim te, nemoj reći Libby.“ Lako ju je uvjerio. Vjerojatno i ne bi rekla
Libby; prijateljica joj je imala dovoljno problema i takvu informaciju trebali bi
joj reći Greyson ili Harris, ako bi to uopće ikada trebala doznati. Tina neće
opterećivati prijateljicu još i time. I kada ju je tako nježno, očajno zamolio, to
ju je potpuno uvjerilo da to ne treba učiniti.
„Neće to čuti od mene. Ima ionako dovoljno problema.“
„Hvala ti.“
34
Knjige.Club Books
„Jesi li sigurna?“ Tina je upitala Libby mjesec dana poslije dok ju je gledala kako
doji uvijek gladnu Claru. Libby je nesvjesno prolazila rukom po mekoj crnoj kosi
djeteta. Uvijek se činilo kao da na neki način dodiruje Claru. Kao da si nije mogla
pomoći. Dok se Tina, iznimno posramljena i prepuna žaljenja, nikako nije mogla
natjerati na to da pogleda dijete. Voljela je Claru svim srcem, bila je sretna što je
može izdaleka razmaziti, ali nešto u njoj bi se užasnulo kada bi uopće pomislila
na to da je uzme u naručje. Znak je da njezino ponašanje vrijeđa i zbunjuje Libby,
ali nije to mogla objasniti a da ne otvori Pandorinu kutiju srama i boli zbog
tolikih tajni.
Tina se nadala da će joj pomoći da nadiđe tu strašnu prepreku koja se sve
više povećavala bude li stalno uz Claru, ali umjesto toga stanje se samo
pogoršavalo. Provodila je brojne sate na poslu, preslagujući papire koji su bili
već posloženi, popisivala je knjige koje su tamo stajale već mjesecima, ažurirala
je cijeli elektronički sustav posuđivanja. Kada bi došla kući, bila je izmorena i
Libby se trudila da je ostavi na miru. Znala je da se njezina prijateljica počela
osjećati kao da joj je na teret, a to je bila posljednja stvar koju je Tina željela, ali
nije znala kako da ovo učini podnošljivijim.
I sada, konačno se dogodilo najgore: Libby odlazi. Tina je znala da je to zbog
toga što joj se prijateljica nije osjećala dobrodošlom, ali nije znala kako da joj
išta objasni. Znala je, ako kaže Libby istinu, da će se ona još gore osjećati zbog
toga i htjeti se odseliti.
„Libby, znam da sam bila hladna, ali imala sam zaista mnogo posla
posljednjih mjesec dana. Drago mi je što ste Clara i ti ovdje.“ To nije bila laž, ne
zapravo... voljela je što su ovdje. Voljela je promatrati Libby s djetetom. Ali to je
jedino što je htjela raditi... promatrati... Nije htjela sudjelovati.
„Znam, Tina“, Libby je rekla, pogled joj je bio nježan, ali nije izgledala kao da
joj je povjerovala. „Samo želim otići iz Cape Towna, što dalje od Greysona.“
35
Knjige.Club Books
36
Knjige.Club Books
37
Knjige.Club Books
„O, Bože, ovaj je grad prekrasan.“ Tina je uzdahnula dok su prolazile još jednim
slikovitim gradićem niz Garden Route. Ovaj je imao veliki natpis na ulazu u grad:
38
Knjige.Club Books
39
Knjige.Club Books
nije uopće primjećivalo buku. Tina je stavila laktove na stol i nabrala nos kada je
shvatila da su stolnjaci plastični. I pomalo ljepljivi na dodiri. Fuj.
Konobarica je došla do njihova stola iako je očito bila u žurbi, nježno im se
nasmiješila.
„Dobar dan, zovem se Suzie. Danas ću vas posluživati. Što biste htjele
popiti?“
„Bok, Suzie, željela bih jedan sok od naranče, lijepo molim“, rekla je Libby.
„A meni dvostruki cappuccino“, zatražila je Tina.
„Odmah donesem“, rekla je žena kimajući glavom. Otišla je smiješeći se, a
Tina je pregledala restoran. Vjerojatno je bio lijep prije trideset godina. Sada je
bio užasno staromodan i pomalo pohaban.
„Što misliš o ovom mjestu?“ upitala je. Libby je brisala slinu s Clarina lica pa
je iznenađeno pogledala.
„Mislim, nije među najboljim mjestima na kojima sam jela. Ali nije ni najgore.
Samo je... ne znam. Jelovnik je jako zastario; mislim da ga nisu promijenili od
1985. Tko još poslužuje koktel od kozica za ime Božje?“
Tina je prigušila smijeh - Libby je bila takav kulinarski snob. Što bi se i
očekivalo od profesionalne kuharice. Pogledala je ponovno restoran; činilo se
kao da se svi zabavljaju i očito su svi uživali u atmosferi i hrani, ali vjerojatno
dolaze ovamo već godinama i restoran im je poznat kao vlastiti dom.
„Što bi napravila s jelovnikom kada bi imala prilike?“ upitala ju je, a Libby se
namrštila jer ju je očito začudilo to pitanje. Pogledala je ponovno dolje prema
ljepljivom jelovniku i slegnula ramenima.
„Ne znam. Znaš mene - počela bih s desertima.“ Naravno da bi - ipak je bila
slastičarka. „Ali predjela i glavna jela, ne znam. Skratila bih jelovnik i
modernizirala ponudu. Toliko je suvišnih stvari ovdje da se zgrozim kada
pomislim kako im izgledaju hladnjaci. Sumnjam da je itko već godinama naručio
neka od ovih jela, ali moraju imati te sastojke u skladištu. Zasigurno imaju
goleme gubitke.“
Tina je kimnula i ponovno je pogledala uokolo po restoranu, ljude, jelovnik
i počela joj se nazirati ideja u glavi. Novi početak za nju... i možda za Libby.
40
Knjige.Club Books
41
Knjige.Club Books
Harris je i dalje volio svojega brata i nikada ne bi, ni za milijun godina, mogao
zamisliti da će ga optuživati za takvo što. Povjerenje koje su nekada imali je
nestalo i Harris je žalio za tim gubitkom.
Volio bih...
Nestrpljivo je odmahnuo glavom duboko dišući kroz nos kada mu je sjetna
želja pala na pamet.
Ne.
Harris se nije bavio željama; bile su blesave i ćudljive i nisu bile u skladu s
njegovom osobnošću. On je bio čovjek od akcije - nije tratio vrijeme na želje i na
ono što bi moglo biti.
Ponovno se usredotočio na mobitel i pregledao posljednje fotografije koje
mu je Libby poslala. Nekoliko selfija nje i Clare. Još jedan selfi Libby s njezinim
prijateljem kuharom - bivšim modelom - Christienom Rocheom. Bio je u
iskušenju da pošalje sliku Greysonu. Možda će to potaknuti njegova hladna
brata da postane ljubomoran ako dozna da mu se žena druži s bivšim modelom.
Libby je izgledala sretno i opušteno, a podočnjaci ispod očiju počeli su nestajati.
Harris je bio sretan zbog nje; samo mu je bilo krivo što je tako daleko.
Na kraju je odlučio da neće poslati tu fotografiju jer nije bio posve siguran je
li Greysona uopće briga.
Prešao je prstima po zaslonu i dah mu se zaustavio.
Tina.
Cerila se izravno u kameru, veliki, prekrasni osmijeh koji Harris nikada neće
vidjeti u stvarnom životu. Tina se ne bi često smijala kada bi se našla u njegovoj
blizini. Kosa joj je bila duža nego što je bila kada ju je zadnji put vidio, ta
prekrasna crvena masa koja je bila zavezana u neuredan rep na vrhu glave i
spuštala se niz ramena. Uobičajeni blijed ten bio je potamnio i prepun pjegica.
Bože, apsolutno je prekrasna. Oduvijek je tako mislio, čak i kada je bila
čudna tinejdžerka i očigledno zaljubljena u njega, nikada je nije vidio kao svi
ostali. Tih njezinih nekoliko dodatnih kilograma nije ga smetalo, smatrao je da
to pridonosi njezinoj ukupnoj privlačnosti. Iako su se Harrisu dopadale
mršavije, mišićave žene, Tina mu se oduvijek sviđala. Izgledala je meko i plišano.
Možda je to bilo zbog prekrasne mliječne puti, možda zbog vatrene kose ili
pak zbog sočnih, punih usana koje su se nalazile na okruglu licu s visokim
obrazima i uočljivim zelenim očima.
Nije ju vidio već mjesecima. Otišla je u Garden Route s Libby i pretpostavljao
je da je ona ta koja se brine za Claru dok je Libby bita na poslu. Pretpostavljao
je, kada se Libby smjesti, da će se Tina vratiti u svoj udobni stan u Bantry Bayu.
44
Knjige.Club Books
Tina je ludjela. Ozbiljno... zašto je, dovraga, mislila da može raditi ovo? Pogledala
je po unutrašnjosti novouređenoga, obnovljenoga i preimenovanoga restorana
i osjetila veselje zbog uspjeha, ponos, ali i snažan osjećaj mučnine.
MJ’s bio je neprepoznatljiv u odnosu na prostor u koji je ušetala prije tri
mjeseca. Brzo je kupila to mjesto; ostavila je Libby u Chrisovu restoranu prije
tri mjeseca, okrenula se i vratila u MJ̕s. Razgovarali su o velikom iznosu i trebali
pronaći realnu cijenu. Tommy Vincent, vlasnik, brzo je popustio i prodao joj
djedov posao - restoran istoimenog MJ-a. Restoran je postao Tinin mjesec dana
poslije.
Tina je imala jasnu sliku o tome kako će prostor izgledati i kako će se osjećati
u njemu. Trebao je biti i dalje prikladan za obitelji, ali nalikovati na kolibu. Mali,
slikovit i ugodan. Savjetovala sa s Libby na svakom koraku, preko Skypea ili
FaceTimea kada bi joj prijateljica završila sa smjenom u Chrisovu restoranu.
Projekt je bio i Libbyn koliko i Tinin.
Srezale su jelovnik, poboljšale ga, a mijenjat će ga prema sezoni kako bi
hrana bila svježa i zanimljiva lokalcima.
I tako su se našle ovdje, na proslavi otvaranja. Od tog trenutka dijelili su ih
samo sati i Tina nije mogla smiriti leptiriće koji su joj se pojavili u trbuhu.
Ozbiljno, nije znala zašto taj osjećaj ljudi nazivaju leptirićima. Leptirići su ljupki
- a ovo je odvratan osjećaj. Ovo su bića s kandžama. Lešinari! Možda su joj se
lešinari nalazili u trbuhu. Htjeli su se mahnito izvući iz nje i ostaviti krvavi nered
na podu.
Nabrala je nos. Katkada joj je mašta bila presnažna.
45
Knjige.Club Books
„Jesi li dobro?“ Libby ju je upitala kada je išla prema svojem malom uredu koji
je dijelila s Tinom, a koji se nalazio pokraj kuhinje. Tamo se Clara ugodno
smjestila sa svojom dadiljom Charlie.
„Tako sam nervozna. Što ako nitko ne dođe?“ Nije mogla izbjeći a da ne
progovori o svojim strahovima iako ih je htjela zadržati za sebe. Libby se
nasmijala i skrenula kako bi snažno zagrlila Tinu.
„Ljudi će doći. Restoran izgleda prekrasno, hrana će biti odlična, sve je u pola
cijene, prva čaša vina je besplatna. Zašto nitko ne bi došao?“
Kao prvo, postojao je debakl s reklamnim natpisom. Veliki, prekrasni natpis
i nekoliko stotina letaka koji su reklamirali specijalitete koji će se posluživati na
otvaranju, a oko kojega su Tina i Libby mnogo promišljale, trebao je stići jučer.
Ali nekako je Tina dala pogrešan datum. Natpis neće biti gotov još tjedan dana.
To je bila glupa pogreška i Tina nije mogla shvatiti kako je mogla pogriješiti u
tako nečem jednostavnom kao što je datum otvaranja. I leci - Tini je bilo žao
zbog njihova gubitka više nego zbog natpisa. Trebali su ih podijeliti malim
46
Knjige.Club Books
47
Knjige.Club Books
48
Knjige.Club Books
svi znaju da je hrana kod Ralphie’sa užasna. Kada jednom probaju novi jelovnik,
neće znati što ih je snašlo.“
Tina je još jednom očajno pogledala po uglavnom praznom restoranu i svim
silama nadala se da će se Thandiwine riječi obistiniti. Jer ako joj se dogodi
mjesec ovakvih razočaravajućih brojki, upast ćeš u rupu iz koje se godinama
neće izvući. Thandiwe je otišla razgovarati s nekoliko drugih servirki koje su se
motale uokolo i izgledale kao da se dosađuju. Nakon što im je Thandiwe rekla
nekoliko riječi, počele su se kretati i baviti se manjim poslovima.
Ozbiljno, žena je bila nezamjenjiva.
„Poslala si obavijest o ponovnom otvaranju novinama, zar ne?“ Libby ju je
upitala misleći na lokalne novine, Riversend Weekly, koji je obično izlazio
četvrtkom. U njemu su se nalazile poslovne ponude i reklame za lokalne tvrtke
te regionalne vijesti.
„Da, naravno“, Tina je rekla podižući telefon i pronašla je e-mail kako bi ga
pokazala Libby u kojem je napisala objavu za novine. Novinar s kojim je
razgovarala prošloga tjedna obećao joj da će sačuvati mjesto za tu objavu. Žena
joj je čak poslala podsjetnik prije četiri dana. Tina je pregledavala listu
posljednjih e-mailova, ali nije mogla pronaći nijedan e-mail koji je stigao od tih
novina.
„Ja...“ Namrštila se zbunjeno. „Mora biti ovdje. Poslala sam ga u ponedjeljak.“
„Jesi li provjerila u novinama?“ Libby ju je upitala, a Tina je odmahnula
glavom.
„Zaboravila sam ih kupiti. Htjela sam, ali sam potpuno zaboravila na to. Ali
poslala sam...“ Zaustavila se i trbuh joj se oglasio od užasa - lešinari su se
ponovno vratili - kada je primijetila nešto u pošti koja nije poslana. Trepnula je
nekoliko puta prije nego što je nevoljko kliknula na to.
„Sranje“, promrmljala je i osjetila je mučninu dok je zurila u neposlanu
poruku. Kako se to moglo dogoditi?
„Tina?“ Libby ju je dozvala.
„Nije poslano. Ne znam zašto nije poslano“, Tina je nejasno rekla.
„Oh, Tina“, Libby je rekla nježno.
„Trebala sam provjeriti“, odgovorila je. Bila je nepažljiva. Pravo je čudo što
su ljudi uopće dolazili. Bila je prezaposlena cijeli tjedan prije otvaranja i umjesto
da napravi raspored kako bi obavila najvažnije zadatke, dopustila si je da je
preplavi količina posla koji je trebala obaviti. Stvari su jednostavne izmicale
kontroli. Velike stvari.
„Žao mi je, Libby. Prvo natpis i sada ovo.“
49
Knjige.Club Books
50
Knjige.Club Books
Trudna je. Znam još nekolicinu ljudi koji su rekli da bi voljeli vidjeti novi MJ̕s.
Ne brinite se: kada ljudi vide da ste otvoreni, ovo će mjesto biti prepuno.“
52
Knjige.Club Books
53
Knjige.Club Books
54
Knjige.Club Books
55
Knjige.Club Books
Kratko se vozila mirnim ulicama prije nego što je stigla do slatkog, malog,
iznajmljenog stana. Sjedila je - držeći ruke na volanu - u toploj unutrašnjosti
automobila dopuštajući da je preplave tišina i mir. Opirala se tome da uđe u
stan. Nije se još raspakirala, osim što je otvorila nekoliko kutija s
odjećom. Većina stvari još je bila po kutijama. Stan je bio u kaosu i nije se mogla
opustiti u njemu.
Spustila je glavu na volan - između ruku - i uzdahnula. Glava ju je počela
boljeti i nije bila sigurna hoće li večeras moći srediti račune. Možda bi mogla
samo upisati promašaj. To nije bilo baš odgovorno, ali trenutačno joj se nemar
sviđao više nego užas zbog neznanja koji ju je prožimao.
Začula je snažno lupanje po prozoru, uplašeno je vrisnula, podignula glavu i
okrenula se jer je bila sigurna da će vidjeti zamaskiranog razbojnika s pištoljem.
Trepnula je nekoliko puta kada je vidjela prizor ispred sebe koji nije bio u skladu
s njezinim očekivanjima. Kako čudno - do sada joj glavobolje nisu izazivale
halucinacije.
Muškarac koji je stajao pokraj automobila nestrpljivo je kružno gestikulirao
rukom očito želeći da spusti prozor, ali nije mogla ništa učiniti nego je samo
prazno zurila u njega.
„Tina!“ prigušeni zvuk koji je dolazio kroz staklo vratio ju je u stvarnost i
poskočila je prije nego što je pritisnula dugme kako bi otvorila prozor.
„Harrise?“ čula je kako je to izrekla glasom ispunjenim nevjericom. Nije
postojao nijedan razlog na svijetu da se on nađe ovdje. Što se, dovraga, događa?
„Kako si ušao na posjed?“ Možda to nije bilo najvažnije pitanje, ali to joj je
jedino bilo na pameti. Živjela je u kući koja je bila podijeljena na dva stana. Kuća
je imala ogradu, a budući da nikoga nije bilo u susjednom stanu, Tina je bila
jedina - osim vlasnika - koja je imala pristup posjedu.
„Vlasnik mi je dao daljinski upravljač.“
„Zašto si tu?“ To je već bilo pravo pitanje: kratko i jasno. Osjećala se
zbunjeno zbog razgovora pa je otvorila automobilska vrata i izišla nadajući se,
ako se uspravi, da će se osjećati kao da je u prednosti. To je bila pogrešna
predodžba zato što se nadvio nad njome kao i inače. Trebala je to znati.
56
Knjige.Club Books
„Došao sam s Greysonom. Došao je zbog Libby. Htio sam biti siguran da neće
reći ili napraviti nešto glupo.“
„Gdje je sada?“ Imala je toliko drugih pitanja, ali samo joj se jedno činilo
hitnijim od ostalih.
„Čeka je. Ispred kuće.“
„Čeka je u zasjedi, to misliš?“ Nešto slično Harris je upravo učinio Tini. „I ti
si tu?“ Već si podbacio u zadatku koji si sebi zadao.“ Stavio je ruke u džepove
traperica prije nego što je nelagodno slegnuo ramenima.
„Mislio sam im omogućiti malo privatnosti u prvom susretu nakon svega.“
„Nije trebao doći. Libby neće biti sretna zbog toga i zasigurno ga neće htjeti
poslušati.“
„Znam to.“
„Zašto si tu, Harrise?“
„Rekao sam ti, htio sam...“
„Mislim točno tu?“, prekinula ga je i zbog nestrpljenja riječi su joj bile oštre.
„U mojoj kući.“
„Pa, kao prvo, ti si jedina osoba u gradu koju još poznajem.“ Podignula je
obrve kada je to rekao, a on je slegnuo ramenima.
„Umorna sam“ rekla je. „Nemam vremena ni želje zabavljati te.“
„Mislio sam i da će Greysonu trebati neko vrijeme da pridobije Libby...“
„Vjerojatno uzalud.“ Naglasila je i podsmjehnula se, a usne su mu se
podignule.
„Ni meni se ne čini da ima šanse, ali neće otići sve dok ne shvati da je
izgubljen slučaj. Pretpostavio sam da trebam smještaj. “
Kada nije objasnio, počela je uzdisati. Ozbiljno joj je iskušavao strpljenje.
Došao je bez ikakva upozorenja upravo sada kada se osjećala emocionalno i
fizički iscrpljena i nije to mogla podnijeti. Htjela je da odmah ode. Trebala je
nazvati Libby da dozna kako se nosi s emocionalnom olujom sranja koju joj
je Greyson donio na prag.
„Trebao bi otići - izmorena sam i nisam raspoložena nositi se s ovom ludošću
sada.“
„Pokušavam ti reći da sam iznajmio stan do tvojega“, obrecnuo se, očito mu
je strpljenje popuštalo i Tina je shvatila kako je širom otvorila usta dok je u
nevjerici zurila u njega.
Što?
57
Knjige.Club Books
„Ne... što si rekao?“ promucala je, nije bila sigurna da ga je dobro čula. Molila
se da ga nije dobro čula.
„Pretpostavio sam da će Greysonu trebati neko vrijeme da prizna poraz i
trebat će mi neko mjesto da odsjednem pa sam iznajmio ovaj stan.“
Je li bio ozbiljan? Što se događa, dovraga?
Sama pomisao na to da Harris živi u drugoj polovici kuće bila je toliko
bizarna da Tina nije mogla ništa drugo učiniti, nego samo zuriti u visokoga
čovjeka neko vrijeme dok joj je um procesuirao njegove riječi.
„Ovo je besmisleno!“ rekla je nadajući da će osjetiti prijezir u njezinu
odgovoru.
„Ovo je bilo jedino mjesto za kratkotrajni najam“, rekao je.
„Nećeš tako dugo biti tu. Trebao si iznajmiti sobu u motelu.“
„Pokušao sam. Svi su popunjeni. Postoji samo nekoliko opcija u ovom malom
gradu - samo ograničen broj kuća za najam i hotela. Svi su popunjeni, prije nego
što me to upitaš“, brzo je dodao kada je otvorila usta da ga upita zašto ne
odsjedne u jednom od tih objekata. „Iznajmio sam ovo mjesto na tri mjeseca - to
je bio najkraći najam - ali to ne znači da ću toliko dugo ostati tu.“
„I nisi mogao naći nijednu drugu kuću za najam?“ sumnjičavo je upitala. Nije
joj se činilo vjerojatnim da ne postoji nijedan drugi slobodan prostor. Bila je
sredina srpnja, nije baš vrhunac turističke sezone.
„Rekao sam da nisam. Izgleda da se odvija festival sira u susjednom gradu i
sve je zauzeto cijeli vikend.“
Naravno, festival sira. Jedan od razloga zašto je Tina odabrala ovaj vikend
da otvori restoran. Nadala se da će posjetitelji podići zaradu. Ali turisti nisu
mogli jesti u restoranu za koji nisu znali da je otvoren. Kada je to pomislila,
osjećala se još lošije zbog katastrofalne večeri koju je provela.
„I znao si da sam iznajmila susjedni stan?“
„Ne.“
Nagnula je glavu dok je promišljala o kratkom, oštrom odgovoru. Izgledao
je razljućeno. Harris je uvijek bio najiskreniji kada bi bio ljutit.
„Velika slučajnost“, i dalje nije mogla skrivati nevjericu u glasu i počeo je
snažno gestikulirati rukama jer je očito bio uzrujan.
„To sam i pomislio“, rekao je škrgućući zubima. „Iako ti je možda teško u to
povjerovati, Tina, ali ne vrti se oko tebe cijeli svijet. Imam svoje razloge zašto
sam tu i ti razlozi nemaju veze s tobom.“
58
Knjige.Club Books
59
Knjige.Club Books
60
Knjige.Club Books
61
Knjige.Club Books
62
Knjige.Club Books
Tina se sljedećega jutra probudila mrzovoljna. Ono malo sna što je uspjela
uhvatiti bilo je ispunjeno nemirom i noćnim morama. Osjećaj nedefinirane jeze
osjetila je u dnu trbuha. Lešinari su se vratili i njihove su kretnje bile dovoljno
neprimjetne da je samo nježno podsjete na svoju prisutnost.
Ležala je promatrajući mrlje na zidu koji se nalazio preko puta kreveta. Soba
nikada nije bila ponovno oličena i ono što je nekada bila grozna nijansa zelene
izblijedjela je u nešto što je izgledalo na bljuvotinu. Po zidu su bile mrlje. Možda
zbog vode? Nadala se. Bilo što drugo bilo bi... uznemirujuće.
Barem je temeljito očistila stan i donijela vlastiti namještaj iz Bantry Baya
pa je izgledao jako udobno unatoč neraspakiranim kutijama i ne baš lijepim
zidovima. I dalje joj je nedostajao njezin lijepi mali stan koji je iznajmila mladom
paru.
Sjela je i zastenjala kada je vidjela da joj je laptop ležerno postavljen na
naslonjač uz krevet. Harrisov dolazak u kombinaciji s jakom glavoboljom - koja
se nasreću nije pretvorila u migrenu - potpuno ju je izbacio iz takta tako da nije
ni pregledala račune. Sada je trebala obaviti težak zadatak koji je bio spreman
poput zmije zaroniti svoje otrovne zube u njezinu ranjivu kožu.
Uf!
Bila je previše maštovita i dramatična sa svojim lešinarima i zmijama. Što,
dovraga, nije valjalo s njome?
Ti na je bacila sa sebe iznimno topao i debeo pokrivač. Hladno i vlažno
vrijeme sredinom srpnja zaista je zahtijevalo pokrivače i mekane pidžame.
Obula je krznene papuče, obukla debeli, mekani ogrtač i krenula prema kuhinji
kako bi si natočila veliku šalicu kave iz aparata.
Udahnula je bogati miris prije nego što je krenula na trijem. Ovo joj je bio
najdraži dio dana. U zoru zrak je bio svjež i pomalo leden, ali sve je bilo okupano
toplim, narančastim sjajem sunca koje se tek pomalja. Izgleda da će danas biti
svježe, čisto zimsko jutro koje je toliko voljela.
63
Knjige.Club Books
Sjela je na trošnu, udobnu ljuljačku na trijemu i podvi nula noge pod guzicu
dok je gledala kako se sunca kupa u oceanu i kako je nebo vatreno. U ovom
savršenom trenutku mogla je zaboraviti sve svoje brige i samo postojati.
Hej.
Mit joj se raspuknuo u sekundi. Dragocjeni jutarnji ritual bio je uništen
poznatim, promuklim muškim glasom koji je prezirala.
Sranje!
Zatvorila je oči nadajući se da će shvatiti što mu želi poručiti i samo otići, ali
umjesto toga čula je kako su drvene daske, koje su se nalazile na zajedničkom
trijemu, zaškripale kad se počeo približavati. Nije znala da Harris rano ustaje. I
nikada, ni za milijun godina, ne bi ga očekivala vidjeti ovdje dok sunce izlazi u
subotnje jutro. Iako je to bilo kasno dizanje zimskoga sunca. Naslonila se i
zastenjala pa otvorila oči kako bi ga pogledala. Izgledao je nesigurno i predobro
za neobrijanoga muškarca u trenirci... proklet bio!
I on je držao šalicu i nesigurno se približio zastavši između njezinih i
njegovih vrata. Činilo se kao da čeka da ona nešto progovori. Držala je usta
čvrsto zatvorena i promatrala njegove kretnje ne trepćući, nadajući se da će se
okrenuti i otići u kuću. Ali izgleda da je shvatio njezinu tišinu kao odobravanje i
sjeo na drugu stranu trošne ljuljačke.
Tina je držala dah čekajući da prastara stvar pukne pod njihovom težinom,
ali je samo zacviljela i ostala stajati. Bila je čvršća nego što je izgledala.
„Jesi li dobro spavala?“ nježno ju je upitao.
Nije mu odgovorila, samo je zurila u njega. Trudila se da izgleda normalno,
ali nije bila sigurna kako da odgovori na njegovo ometanje.
„Ja nisam dobro spavao. Na madracu su izbočine“, rekao je održavajući
razgovor pa opružio noge i ruku stavio na ljuljačku. Ruka mu je bila vrlo blizu
njezina ramena. Zauzimao je mnogo veći dio njezine ljuljačke. Čvrsto mu je
bedro dodirivalo njezine prste.
Sretno je uzdahnuo gledajući horizont. „Ovo je prekrasan pogled. Gotovo da
nadoknađuje ne tako dobre životne uvjete.“
Zagrizla je jezik i potisnula nagon da mu odvažno kaže kako može otići ako
mu je toliko grozno. Otpila je gutljaj kave umjesto toga i usmjerila pozornost na
prizor ispred sebe.
„Prva stvar koja mi je danas na rasporedu: kupiti novi madrac“, rekao je
zvučeći prokleto pričljivo unatoč tome što je ona bila tiha. „Znaš li mogu li ga
kupiti u gradu?“
64
Knjige.Club Books
65
Knjige.Club Books
jedan ohrabrujući gutljaj sada već hladne kave prije nego što je nadodala.
„Madrac. Mislim da ćeš ga u Knysni moći pronaći.“
„Da? Hvala ti, odvest ću se poslije tamo.“
Pomicanje s njegove desne strane privuklo joj je pogled na vrata odakle je
Greyson izišao na trijem.
Skočila je na noge i ljutito zurila u muškarca.
„Što ti, dovraga, radiš ovdje?“ ljutito ga je upitala prije nego što je pogledala
u Harrisa. „Što on radi ovdje?“
„Trebao je negdje odsjesti“, Harris je mirno rekao.
„Dobro jutro, Martine“, Greyson je hladno rekao - kao i cijela njezina obitelj,
uvijek ju je zvao punim imenom. Uobraženi seronja.
„I dopuštaš mu da ostane s tobom?“ Tina ga je nepovjerljivo upitala
ignorirajući drugoga muškarca. „Nakon svega za što te optužio? Nakon svega što
učinio Libby i Clari?“
Greyson se ukočio, ali ga je nastavila ignorirati, a pogled joj je bio
usredotočen na Harrisovo lice.
„Brat mi je“, Harris se branio. „Ne možeš mi to zamjerati, Tina.“
„Vjeruj mi - to je najmanja stvar koju ti zamjeram Harrise.“ Otrovno mu je
rekla pa se podignuo na noge.
„Za ime Božje...“ započeo je, ali je podignula ruku i dalje ustrajno ignorirajući
Greysona, prošla kroz vrata i zadovoljno ih svom snagom zalupila.
Bila je tako glupa što si je na trenutak dopustila da se opusti pred njime.
Tišina između njih dvoje bila ugodna i druželjubiva - i što sada? To nije značilo
da su prijatelji, to nije značilo da mogu biti išta više nego što su do sada bili. I
ozbiljno, kako je mogao dopustiti Greysonu da odsjedne s njim? S obzirom na to
da nije imao odsjesti, možda će otići prije, možda će obojica što prije otići. To bi
bilo najbolje.
Nije znala što ijedan od njih dvojice pokušava postići... ali što će dulje ostati,
to je izglednije da će cijela situacija završiti loše za Libby. I Tinu.
Morala je priznati da nije bila tako imuna na Harrisa kao što bi voljela biti.
Bio joj je prvi i jedini ljubavnik. I iako je iskustvo bilo daleko od idealnoga,
smatrala ga je dovoljno važnim da mu dopusti da ima taj privilegij. Iako nikada
neće - i ne može - osjećati istu zaluđenost prema njemu, ljutnja, mržnja i
preostala strast koju je osjećala mogle bi rezultirati nekim zbunjujućim i
kompliciranim osjećajima.
To je bio jedan od glavnih razloga zašto ga je u prošlosti izbjegavala.
66
Knjige.Club Books
Obrisala je suze i nije bila sigurna zašto plače. To je bilo glupo... bila je glupa.
Imala je mnogo veće brige od Harrisona Chapmana i njegova iritantnoga brata,
ali i dalje je teško mogla odagnati ta nesretna sjećanja kad sada živi u
susjednom stanu. Zapravo, u istoj kući kao i ona.
Kad je došla do spavaće sobe, primijetila je laptop i osjetila nalet mučnine
jer su se lešinari osvetnički vratili. Pritiskala je jednom rukom trbuh a drugom
ormar dok je smirivala još jedan golemi napad panike zbog kojega je zamalo
pala na koljena.
Diši.
Usredotočila se na to. Kroz nos unutra, van kroz usta. Polako i mirno. Sve
dok nije svladala mučninu.
Morat će se uskoro suočiti s odgovornošću, pregledati sve račune i vidjeti u
koliko velikoj je rupi. Logika joj je govorila da u jednoj noći nije mogla uništiti
posao. Ne još. Ali ako joj se to ponovno dogodi... neće potrajati. Neće sigurno
godinu dana, možda čak ni šest mjeseci.
Još mučnine.
Udah kroz nos. Izdah na usta. Smiri se.
Može ona to. Prošla je mnogo gore situacije tijekom života.
Samo bi voljela kada joj ne bi bilo toliko stalo.
67
Knjige.Club Books
68
Knjige.Club Books
69
Knjige.Club Books
bio u ležernoj odjeći kao sinoć kad se pojavio u trapericama i majici. Niti u
trenirci kao jutros.
„To je lijepo.“ rekla je Tina, a glas joj je bio slab. Charlie ih je pažljivo
promatrala i Libby ih je sve brzo međusobno upoznala. Harris je skrenuo svoj
tajanstveni pogled s Tine dovoljno dugo kako bi pogledao malu tinejdžerku i
onda je samo promatrao Claru. Izraz lica mu se sasvim promijenio dok je zurio
u nju.
„Bože, prekrasna je. Fotografije to ne dočaravaju dovoljno dobro. Mnogo je
veća nego što sam mislio.“ Zvučao je oduševljeno i dirnuto. Izvadio je ruke iz
džepova i posegnuo za uspavanim djetetom prije nego što se zaustavio. Bio je
neuobičajeno nesiguran.
„Mogu li... je li u redu da je primim?“
„Naravno da jest, Harrise“, Libby je nježno promrmljala dok je posezala za
uspavanim djetetom pa ga podignula iz kolijevke. Pažljivo je prenijela Claru u
Harrisove snažne, raširene ruke. Željno je privio maleno tijelo uz prsa i
instinktivno je počeo njihati.
Tina mu je promatrala lice, a zbog ljubavi i nježnosti koju je vidjela počele
su joj navirati suze na oči. Bolno ih je progutala dok ga je gledala kako nježno
govori slatke riječi u Clarino uho. Pomirisao je mekanu kosu na djetetovu čelu i
poljubio je u obraz.
Tinine su se ruke stisnule ispod stola i kratki nokti zarili su se u meku kožu
dlanova. Odgovarala joj je fizička bol jer ju je odvlačila od zavisti koja joj je pržila
želudac poput kiseline. Kako mu je bilo lako primiti Claru i kako se ugodno
osjećao s djetetom u rukama. To joj je ostavilo gorak okus u srcu zbog kojega se
prezirala. Nije ju bilo briga. Ne više.
Kada je još jednom poljubio Clarino čelo, Tina se nespretno podigla na noge
i skoro srušila stolac.
„Moram se vratiti poslu“, rekla je, a glas joj je drhtao zbog srama. Morala je
izići iz te prostorije prije nego što se još više osramoti.
„Uskoro ćemo otići...“
„Vidimo se poslije, Libby“, rekla je bezobrazno prekidajući prijateljičine
riječi. Požurila je iz prostorije s još ono malo ponosa i dostojanstva koje joj je
ostalo i umjesto da je otišla natrag u restoran, skrenula je prema ženskom
zahodu.
Na sreću, bio je prazan i otišla je ravno prema jednom od umivaonika i
stavila ruke na njega koristeći se jednom od tehnika disanja drugi put ovoga
70
Knjige.Club Books
71
Knjige.Club Books
divljoj životinji. Što je bilo vrlo blizu istini jer se upravo osjećala prokleto
plašljivo. Polako, vrlo polako približavao joj se sve dok nije stao odmah iza nje
i bio joj toliko blizu da je mogla osjetiti njegov dah u kosi.
Ali je nije dotaknuo.
„Zašto si me slijedio?“ upitala je.
„Izgledala si uzrujano. Bio sam zabrinut.“
„Za mene?“
„Za koga drugoga?“
„Nemaš pravo biti zabrinut.“
„Ali jesam.“
Nije znala odgovoriti na to. Njegove su je riječi zbunile i uznemirile.
„Radije bih da nisi došao.“
„U ženski zahod ili u grad?“
„Oboje.“
Duboko je uzdahnuo i zbog toga pokreta njegova su je prsa dotaknula po
leđima. Zadrhtala je i uznemirila se zbog njegove blizine. Uznemirena i
uzbuđena.
„Došao sam tu zbog Libby“, rekao je, ali nije zvučao uvjerljivo.
„Jesi li?“
„I zbog tebe. Imamo neriješene poslove.“
72
Knjige.Club Books
73
Knjige.Club Books
74
Knjige.Club Books
75
Knjige.Club Books
pokušavajući joj dati bočicu mlijeka. Dijete je izobličilo lice i okrenulo glavu od
bočice. Taj zvuk još je više pojačao Tininu tjeskobu i stajala je kao zalijepljena
za pod i nije bila sigurna što učiniti.
„Malo je nemirna“, Charlie je rekla smirenim smiješkom i Tina se divila
djevojci što je mogla biti tako mirna s djetetom. “Nije baš ljubiteljica bočice.“
Libby je pokušavala postupno odviknuti Claru od dojke. To je bilo potrebno
budući da je dijete bilo na čuvanju četiri sata dnevno. A plan je bio da će dijete
biti u uredu navečer i vikendima kako bi je Libby mogla noću dojiti. Bočica je
bila u slučaju nužde. A Clara očito nije bila zainteresirana za nju.
„Ja“, Tina je progutala knedlu u grlu osjećajući se izmorenom nakon svega
što se dogodilo: Harris, posao, dijete koje urla i sjećanja koja su počela navirati
na površinu. „Ne mogu. Ne mogu...“
Na sreću, riječi su bile tihe. A zbog umirujućih zvukova koje je ispuštala
Charlie usredotočena na to da umiri Claru - nije je čula. Tina se okrenula i otišla.
Jedva je bila svjesna da netko - vjerojatno Ricardo - pokušava razgovarati s
njom, ali je nastavila ići i hodala je sve dok nije izišla.
Sunce, za koje se jutros činilo da će zasjati, sada je bilo zamijenjeno crnim
oblacima koji su se prijetili kišom svakoga časa. Hladan vjetar podigao se i
puhao joj oko nogu i ispod uske haljine. Ostavila je kaput i hladnoća ju je
prožimala; kratki rukavi koji su joj je jutros činili kao prigodan izbor za ovo
vrijeme sada više nisu bili prikladni. Užasno se tresla i prekrižila je ruke preko
prsa i spustila glavu kako bi zaštitila lice od hladnoga vjetra dok je hodala prema
automobilu.
Nije se sjetila većega dijela kratke vožnje i začuđeno je trepnula kada je
pogledala ispred sebe i shvatila da je kod kuće.
Isteturala je iz automobila i ušla u kuću, a onda polako skinula odjeću, jedan
po jedan dio, hodajući prema vratima spavaće sobe. Cipele, haljinu, grudnjak,
najlonke, gaće... sve je skinula i uživala u brutalnoj hladnoći na osjetljivoj goloj
koži.
Ušuljala se u krevet i stisnula se - držeći se čvrsto - dok se tresla ispod
pokrivača. I kada je bila tamo, gola i sama, dopustila si je da se potpuno
raspadne.
Zvuk koji je došao iz mračnoga, dubokog, uništenoga dijela njezine duše bio
je surov, bolan i razarajući.
Tina je bila slomljena. Takva je bila već dugo, nije se više mogla popraviti.
76
Knjige.Club Books
Harris se ležerno vozio prema kući nakon što je konačno pojeo prokleto ukusan
ručak u MJ̕su. Hrana je bila dobra, kao i atmosfera, a cijene su bile pristupačne.
Nije postojao nijedan razlog - osim tvrdoglavosti stanovnika Riversenda -
da restoran ne uspije. Tini je samo trebalo dobro oglašavanje i restoran će
uspjeti.
Njihov razgovor u ženskom zahodu bio je uznemirujući i svakako je htio
nastaviti tu raspravu. Nije mu bilo drago što mu je zamjerila ponašanje prije
deset godina i trebao je postupiti bolje, a ne samo nagovarati je da mu oprosti.
Da bude sasvim iskren, to što je očekivao da će polovična isprika upaliti nije bilo
razumno. Ali nije bio siguran što treba reći ili napraviti. Zaista je zažalio zbog
svoje gluposti i nije imao ideju kako da je natjera da povjeruje u to.
Nije bio ni siguran ni treba li nastaviti s tim. Možda je najbolje da to pusti na
miru. Mogu nastaviti onako kako su se ponašali posljednjih deset godina.
Ali... nije to želio.
Želio je da mu oprosti i da, želio joj se ponovno „uvući u gaćice“ kako je
istaknula. To je bilo zbog njegove koristi i sebično... ali htio joj je jebeno
prodrmati cijeli svijet jer je podbacio prije deset godina u tome. Možda je dio
toga zbog njegova ega - bio je pijan i nadrogiran i prvi put joj se nije pokazao u
najboljem svijetlu - ali svejedno je bio zadivljen Tinom i nikad je nije prebolio.
Prošao je automobilom kroz vrata koja su vodila do kuće i namrštio se kada
je vidio Tinin Lexus koji je bio parkiran ispred kuće. Bio je iznenađen što ga vidi.
Nije vidio da je otišla iz MJ̕sa. Restoran je još posluživao ručak i, iako nije
bilo mnogo ljudi, došlo ih je još nekoliko otkad je bio tamo.
Izišao je iz automobila i zurio u njezin, ozbiljno promišljajući da joj pokuca
na vrata i nastavi s raspravom. Krenuo je tim putem kada su se vrata njegova
stana širom otvorila i Greyson je izišao na trijem izgledajući... pa, brat mu je
izgledao jebeno lose.
Sranje. Greyson je poludio otkad je Libby otišla. Iako se trudio to sakriti,
Harris je poznavao svojega brata koji se niz tjedana neprestano opijao.
Harris je bio na rubu da se umiješa kad je Greyson odjednom prestao piti i
počeo svakoga dana ranije dolaziti u ured i poslije odlaziti, radeći kao magarac.
Više nije popio ni kap alkohola (koliko je Harris znao) do sada. Nikada nije dao
do znanja da je svjestan Greysonova zabrinjavajućega ponašanja, ali ga je
pozorno promatrao i toliko je daleko otišao u svojoj brizi da je rekao njegovoj,
jednako zabrinutoj posluzi da ga izvještava o mogućim problemima. Srećom,
brat se uspio držati svoje hladne samokontrole i sada ga je ova pogreška - tako
neuobičajena za Greysona - uznemirila.
77
Knjige.Club Books
78
Knjige.Club Books
79
Knjige.Club Books
Izgledao je bijedno.
Harris nije htio povrijediti Greysona; sam Bog zna da je bilo previše loših
osjećaja i nesporazuma od Clarina rođenja. Ali veći dio njega htio je kazniti
Greysona. Posebice zato što još ništa nisu riješili.
„Da? Možda ću otići tamo i vidjeti.“
„Moram provjeriti nekoliko e-mailova“, Harris je promrmljao. „Ako izlaziš,
nemoj zaboraviti kupiti namirnice. Trebamo sve. One osnovne stvari, od
toaletnoga papira do mlijeka i šećera... i nekoliko odrezaka, možeš li to
napraviti? Mislio sam ih poslije ispeći na roštilju.“
„Naravno, pobrinut ću se za to“, Greyson je rekao i Harris je kimnuo glavom
prije nego što je otišao u malenu sobu. Zaista je trebao poslati e-mailove i obaviti
neke poslove, ali to je bila prikladna isprika i za to da izbjegne Greysonovo
društvo.
Uronio je u neudoban krevet i žalosno uzdahnuo. Vidio je da je Libby sretna
i smještena, konačno je uspio provesti neko vrijeme sa svojom preslatkom
nećakinjom i to je bilo vrijedno njegova dolaska. Ali nije znao što će napraviti s
Tinom i nije bio siguran hoće će li ovaj ostanak poboljšati njegov odnos
s Greysonom.
Stavio je obje ruke u kosu i opsovao. Poput Greysona, obično je znao što
treba učiniti u većini slučajeva, ali ova cijela sjebana situacija bila je toliko
zbunjujuća da je sumnjao je u svaku svoju odluku.
Bio je mrak.
Tina je trepnula, nije znala gdje se nalazi i prepala se potpuna mraka koji ju
je okruživao. Ležala je u krevetu.
Gola. Smrznuta.
Sjela je i obujmila se rukama oko tijela kako bi se utješila i zagrijala. To joj
nije pomoglo.
Tražila je mobitel i pronašla je uređaj ispod jastuka. Zaslon se uključio
prožimajući je svjetlošću i laknulo joj je, ali je onda shvatila da udiše plitke,
panične udahe.
Opsovala je kada je vidjela koliko je sati. Prošlo je sedam - večera je
vjerojatno već počela. Bilo je desetak propuštenih poziva i poruka. Većina od
Libby; nekoliko od Ricarda, menadžera u restoranu i jedan od majke.
„Sranje!“ opsovala je i mahnito stiskala dugme za zvanje kako bi dobila
Libby. Prijateljica joj se odmah javila.
80
Knjige.Club Books
„Hej, Libby. Žao mi je. Došla sam kući kako bih napravila nešto posla i
zaspala. Mobitel mi se ispraznio pa nisam dobila tvoje poruke do sada.“
„Charlie mi je rekla da si otišla kad Clara nije prestajala plakati.“
Tina se namrštila sjećajući se svojega sloma koji je bio potaknut susretom s
Harrisom u ženskom zahodu i dosegao svoj vrhunac s bebinim plakanjem.
„Trebala sam... žao mi je. Trebala sam se usredotočiti.“
Nastala je dugotrajna tišina s Libbyne strane tijekom koje je Tina čula
udaranje tava i lonaca u pozadini i glasni žamor kuhinjskih zaposlenika.
„Žao mi je što sam otišla“, rekla je kada je shvatila da joj Libby neće ništa
reći. „Odmah ću doći. Bože, ovo je tako...“ Nije se mogla natjerati da izgovori riječ
neprofesionalno i umjesto toga je ušutjela.
„Vidimo se uskoro“, Libbyn je glas zvučao rezervirano. Hladno. I Tina se
skoro rasplakala. Znala je da je uvrijedila Libby jer je implicirala da se ne može
ni na što usredotočiti dok je Clara u uredu, ali to joj je bio najprikladniji
izgovor kako bi opravdala neprofesionalan odnos.
„Petnaest minuta“, obećala je izlazeći iz kreveta. Nije bila sigurna je li joj
prijateljica to čula zato što je poziv bio prekinut. Ili joj je Libby prekinula.
81
Knjige.Club Books
82
Knjige.Club Books
Ali nije bilo ničega. Nikakvoga zvuka. Kao da je mračni oblak utišao zvukove.
Ponovno ga je dozivala... ali ovoga puta izgubila je i glas. Vrištala je sve dok joj
se glas nije počeo raspadati, ali zapravo nije bilo nikakva zvuka.
Harris se odmah probudio. Kakav je to zvuk dovraga? Zvučao je kao
životinja koja je u bolovima. Nagnuo je glavu i nije bio siguran je li sanjao taj
zvuk, ali onda se ponovno pojavio i bio je glasniji nego prije.
„Jebemu!“ Skočio je iz kreveta i izletio iz sobe. Svjetlo u kuhinji bilo je
upaljeno, ali nigdje nije vidio Greysona.
Ponovno je čuo vrisak i počeo je paničariti dok je prtljao s bravom na
vratima prije nego što ih je širom otvorio i otrčao malu udaljenost do Tinina
stana.
Lupao je po vratima i dozivao je, ali nije odgovarala, samo je ponovno
vrištala. Zvučalo je kao da je netko ubija i zbog toga je postao mahnit. Nije uopće
promislio o tome što čini, zaletio se samo ramenom u vrata - nisu se ni
pomaknula i zadobio je modricu. Nabijao je šakom po drvenim vratima prije
nego što je otišao na drugu stranu kuće i provjerio prozore. Prozor dnevne sobe
bio je blago otvoren. Podignuo ga je još više i popeo se kroz njega. Zateturao je
u mrak zabijajući se u namještaj dok je opipavao put do kuhinjskoga ormarića.
Tako mu je bilo lakše snaći se. Stan je izgledao jednako kao njegov, samo je
imao mnogo više namještaja i činilo mu se da se zabio u svaki komad na putu
koji je znao da vodi prema najvećoj spavaćoj sobi.
Više nije vrištala, ali je plakala. Bolni, razarajući plač zbog kojega mu se srce
slomilo. Opsovao je samoga sebe jer nije ponio mobitel - svjetlo bi mu sada
dobro došla - ali konačno je došao do vrata, otvorio ih i ušao u spavaću sobu.
Krevet joj je, kao i njegov, bio prislonjen odmah do susjednoga zida i sada mu je
bilo jasno zašto je čuo njezin plač tako jasno. Imala je noćnu svjetiljku: mali
globus koji je bio izravno uključen u zidnu utičnicu. To je bio jedan od onakvih
za koje je znao da ih roditelji koriste za uplašenu djecu. Na globusu se
nalazio prekrasan prizor maloga lijepoga oceana i bacao je plavi odsjaj po zidu.
Bio je zahvalan na maloj svjetiljci jer mu je pomogla da se što brže snađe.
Tina je ležala na leđima i bila je zapetljana među plahtama, nemirno se
pomicala, a lice joj je bilo natopljeno suzama dok je plakala u snu.
Harris je grubo zarežao i sjeo na rub kreveta i onda je pažljivo rukom počeo
milovati njezinu ruku.
„Tiho, dušo“, promrmljao je. „Na sigurnom si. Ovdje sam.“
Mahnito se tresla i bio je u iskušenju da se legne pokraj nje i obujmi je
rukama oko cijela koje je drhtalo, ali nije bio siguran kako će reagirati na to kad
84
Knjige.Club Books
se probudi. Bilo je dovoljno loše što joj je provalio u kuću i došao do spavaće
sobe. Najbolje što je mogao učiniti jest da je nježno probudi i pokuša smiriti i
utješiti.
„Tina, probudi se, dušo. Hajde. To je samo san.“
Uzdahnula je i zvuk je bio ispunjen s toliko tuge da je to gotovo ubilo Harrisa.
Njezino prekrasno lice bilo je natečeno i ispunjeno suzama.
„Tina“, pokušao je ponovno i ovoga puta joj se čelo malo namrštilo prije nego
što je s dubokim, dugačkim udahom otvorila oči i gledala u njega.
„Harrise?“
„Imala si noćnu moru“, šapnuo je, a lice joj se stisnulo i ponovno je počela
plakati. Prestrašen, nije bio siguran što mu je činiti, još je jače počeo milovati joj
ruku. „Sve je u redu, dušo. U redu je.“
„Ne, nije“, poricala je to. „Nikada neće biti dobro. Oh, Harrise.“ Sjela se i
bacila mu se na prsa. Harris je samo zurio u njezinu svijetlocrvenu kosu prije
nego što joj je rukama obujmio tijelo koje se treslo.
„Sve je u redu, sve je u redu...“ nastavio je ponavljati tu blesavu rečenicu i
ljubio joj vrh glave, utješno joj milujući leđa, dok je jedan drugi - manje dobar -
dio njega uživao u tome što joj je meko tijelo bilo pritisnuto uz njegovo.
„Nije u redu“, ponovno je rekla podižući glavu kako bi ga pogledala i Harris
je duboko udahnuo kada joj je vidio izraz lica. „Molim te. Molim te, Harrise. Učini
da sve bude u redu. Natjeraj me da zaboravim.“
Podigla mu je ruku na lice, držeći ga za bradu dok je palcem prešla preko
donje usne i bilo je jasno da ga želi zavesti. Nije bilo sumnje u ono što je mislila...
što je željela... i Harris, iako je bio odmah bolno napaljen, nije bio siguran hoće li
pristati na tu ponudu kada je vidio njezin prekrasni, uplakani zeleni pogled.
„Tina... ne mogu to učiniti. Nisi...“ Sve ostalo što je htio reći bilo je utišano
kada je pomaknula ruku i stavila mu je na glavu, uvukla prste u kosu i približila
mu glavu tako da joj bude dovoljno blizu da može staviti svoje usne na njegove.
Poljubac je isprva bio mek i čedan. Nevin i neiskusan. Ali onda su joj se usne
počele pomicati po njegovima, jezikom je polizala njegove usne i tada je sve
počelo.
Zastenjao je i jednu je ruku stavio na njezina leđa, primio je za vrat ispod
vatrene grive na glavi. Njegov je jezik preuzeo pokazujući joj točno što da radi i
kako bi trebala to raditi. Pokazala se dobrom učenicom prihvaćajući tu
beskrajnu igru.
Drugom se rukom spuštao niz gornji dio pamučne pidžame sve dok nije
pronašao kožu i zadrhtali su kada su se dodirnuli. Milovao joj je rukom prednji
85
Knjige.Club Books
dio sve dok nije došao do grudi. Zastenjao je kada ih je primio. Bile su mnogo
veće nego što je naviknuo i uživao je u težini i kako ih je osjećao ispod dlana.
Bradavice su joj gorjele u njegovu dlanu, bile su tvrde i vrele. Palac mu je
pronašao uzavreo klitoris i stručno ga je milovao. Podigla se kada ju je dodirnuo
i jedva se suzdržao da ne zastenje na njezin strastan odgovor. Bože, obožavao je
to... bila je tako osjetljiva.
Podignuo joj je majicu jer ju je htio vidjeti i osjetiti. Nevoljko je maknuo usne
s njezinih i nježno je pomaknuo sve dok nije ležala na leđima i dok nije klečao
ispred mekih, blijedih bedara. I onda je otkrio da ne nosi donji dio pidžame,
samo jedan par oskudnih, pamučnih gaćica.
Izgovorio je molitvu punu poštovanja kada ju je vidio golu.
„O, Bože, tako si prekrasna.“
Nova pozicija omogućila mu je bolji pristup prsima i kada su se oboje
udobno smjestili, okusio je i istraživao prekrasne grudi po svojoj volji. Ližući,
sišući, milujući, prebirući po njima, jebeno je to obožavao.
Tina je ispuštala prekrasne malene zvukove i zbog toga je postao krući od
željeza kada je čuo njezine uzdahe i jecaje. Bila je to toliko seksi da ga je ubijalo.
Nije imao mnogo odjeće na sebi, samo bokserice i mogao je osjetiti njezinu
uzavrelu vatru kroz tanku tkaninu svojih bokserica i njezinih
oskudnih pamučnih gaćica. Želio je još intimniji dodir pa je spustio bokove sve
dok mu se krutost nije nabijala o njezinu vlažnu brazdu. Bila je nevjerojatno
vlažna i uskoro je ta vlažnost u kombinaciji s njegovom natopila tanku tkaninu
njihova donjega rublja.
Ali to nije bilo dovoljno. Želio je više, ona je trebala više i oboje su se pomicali
i trljali jedno o drugo, to je bila uznemiravajuća - gotovo nasilna - hitnost
pokreta.
Otkopčao joj je majicu i gostio se njezinim punim, mekim grudima dok se
gurao o nju. Zarila mu je ruke u kosu i toliko ga je vukla da mu je bilo jasno kako
je bolno htjela da učini više, da siše, grize i trlja se.
Spustio se ispod njihovih tijela, bolni mu se kurac osjećao zatočeno u
boksericama. Bio je prekrut i prenatečen i trebao se osloboditi na neki način.
Gurnuo je donje rublje niz bokove, sve do kraja, sve dok ga nije skinuo. Tresući
se uzdahnuo je kada se oslobodio i vratio se poslu.
Ruka mu je otputovala niz prednji dio njezinih gaćica i pronašla napeto
osjetljivo mjesto koje je zahtijevalo pozornost, a ona se napela kada ju je
dodirnuo i prestala disati kada ju je jedan probni dodir poslao u orgazam.
86
Knjige.Club Books
Bio je začuđen njezinim odgovorom, ali Harris ju je nastavio trljati sve dok
napetost nije potpuno napustila njezino tijelo. Za osobu koja je ispuštala tako
neprilične zvukove dok je bila napaljena, bila je začuđujuće tiha kada je svršila.
Samo jedan dugačak, zadovoljan izdah.
Prsti su mi sišli niže i pronašli joj bedro, vlažni kanal i dubinu unutra. Odmah
se ponovno napela i pažljivo joj je promatrao lice. Oči su joj bile staklene,
nesvjesne, prekrasna su joj se usta otvorila dok se napinjala pod njime. Pune su
joj se grudi tresle svakim dahom koji je udahnula, visoki, uski, ružičasti vrhovi
izgledali su bolno nabrekli. Bio je to prekrasan prizor i zbog toga je odmah htio
zamijeniti prste kurcem i dugo, snažno voditi ljubav s njom.
Skinuo joj je gaćice misleći učiniti upravo to. Podigao se i namjestio kako bi
se gurnuo u tu toplinu kada je bjesomučno opsovao.
87
Knjige.Club Books
„Ne“, ovoga joj je puta glas bio hladan kao led i udarila ga je objema rukama po
čvrstim, vlažnim prsima. „Makni se s mene. Molim te.“
„Mogu otići u susjedni stan, samo mi daj sekundu...“
„Ne“, oštro ga je prekinula. „Ovo je bila pogreška, Harrise.“ Opsovao je, a
tijelo mu je drhtalo i bilo napeto iznad nje dok je pokušavao zadobiti kontrolu.
„U redu“, rekao je, a glas mu je bio tih i odsječan. „U redu.“ Maknuo se kako
bi legnuo na krevet pokraj nje, a kada je ustala, divlja griva joj je pala na lice.
Zauzeo je veći dio prostora dok je zurio u strop, a njegov neobuzdan, pulsirajući
penis ljutito se podignuo do trbuha.
Iako je imala dvadeset i osam godina, nije vidjela mnogo penisa u svojem
životu. Ustvari, Harrisov je jedini s kojim se susrela prije deset godina i više ga
nije vidjela. Sada se trudila da ga znatiželjno ne promatra, ali nije si mogla
pomoći pa ga je stalno pogledavala. Izgledao je ljutito, natečeno i
golemo. Naravno, nije ga imala s čime usporediti. Mogao je biti savršeno
prosječan, ali za nju je bio najveći penis koji je ikada vidjela.
Suzdržala se da ne zastenje zbog neobuzdanih misli. Trudila se usredotočiti
na dosadne detalje kako bi odvratila misli. To je bio još jedan od načina na koji
se nosila sa stvarima.
Nije njegov penis bio dosadan... zasigurno nije. Bio je fascinantan i...
„Prestani mi zuriti u kurac“ odjednom je progunđao prekidajući joj lude
misli i odmah se zacrvenjela znajući da joj trenutačna boja kože ne odudara od
boje kose. „Samo pogoršavaš sve.“
„Žao mi je“ iskreno je rekla. „Žao mi je što sam te ostavila... takvoga, ali znaš
da bi bila pogreška da smo se poseksali.“
„Trenutačno se teško mogu složiti s tim zaključkom“, rekao je jasno i
naborala je nos.
„Možda da ga pokriješ nečim?“ predložila je nadajući se da će ga maknuti s
vidika. „Odvlači mi pozornost.“
„Ovo je jebeno čudan razgovor“, odjednom je rekao zabavljajući se i
posegnuo je za jastukom i na sreću - ili na žalost - pokrio donji dio njime.
88
Knjige.Club Books
89
Knjige.Club Books
„Volio bih kada me ne bi mrzila“, riječi su bile nježne i sjetne. Tina je stavila
ruku preko njegove i bespomoćno odmahivala glavom.
„Ne mrzim te, Harrise. Ne zapravo. Samo mi je... teško biti u tvojoj blizini.
Prisjetim se tolikih ružnih uspomena.“
„Ne mogu se sjetiti što je točno rečeno te večeri, ali sjećam se poante i znam
da te nikada ne bih namjerno povrijedio, Tina. Zaista si mi se sviđala... sviđalo
mi se sve na tebi. Ali prije te večeri nisam imao hrabrosti prići ti.“
„Nije ti baš manjkalo samopouzdanja, Harrise“, rekla je mičući ruku s
njegove. „Teško mi je povjerovati da ti je trebalo hrabrosti da mi priđeš.“
„Bila si sestra mojega najboljega prijatelja. Odrasli smo zajedno - bila si
pametna, šaljiva i slatka. Kada bih ti prišao s nekakvom seksualnom namjerom,
to nikada ne bi bilo ležerno i bio sam blesavi dvadesetogodišnjak. Bilo što drugo
osim ležernoga seksa me zastrašivalo. Nisam bio spreman za nešto ozbiljno.“
„Pa si iskoristio okladu kako bi se ohrabrio?“
„Ne sjećam se da sam pristao na jebenu okladu.“ Podsmjeh nula se na te riječi
i bespomoćno je odmahnuo glavom spuštajući ruku s njezina lica i vraćajući je
na jastuk u krilu. Vidjela mu se iskrenost u očima. „Znam da mi ne vjeruješ. Ni ja
ne bih u to povjerovao. Ali to je istina. Sjećam se da sam te vidio - izgledala si
prekrasno u toj maloj crvenoj haljini - i mogu se prisjetiti kako me nije bilo briga
što Smith misli, što bilo tko misli. Htio sam biti s tobom. Jonah mi je pružio
piće kada sam krenuo s tobom na trijem... popio sam ga zato što sam ga se htio
riješiti. Htio sam se usredotočiti samo na tebe. Ali sve što se dogodilo nakon što
smo plesali i poljubili se, u izmaglici mi je. I znam da sam bio uzbuđen kao
četrnaestogodišnjak sa svojom prvom simpatijom. I to, u kombinaciji sa svime
ostalim, natjeralo me da pogriješim kao jebeni amater. Jedva se i sjećam čina.
Probudio sam se i ležala si gola pokraj mene i bio sam toliko očajan jer sam znao
da sam sjebao nešto što je trebalo biti odlično iskustvo za oboje.“
„Ne znam kako sam došao do očeve radne sobe; postoje djelići sjećanja Jone
i Schaeffera i ostatka seronja koji su bacali novac na mene. Ne mogu ti točno reći
što je bilo rečeno... samo riječi, nekoliko pomiješanih rečenica. Ali sranja kojih
se sjećam...“ odmahnuo je glavom, a glas mu je zvučao potpuno jadno. „Bilo je
loše i - jebemu - ubija me to što si čula sve to. Jasno se sjećam kako si me udarila.
Ali bio sam toliko zbunjen i smeten. Mislim da sam se ubrzo srušio u nesvijest.
Ali kada sam se probudio i shvatio sljedeće jutro što se dogodilo, zgrozio sam se
zbog svega i onoga što si načula.“
„Ovo je sve previše, Harrise. Ne mogu... ne znam...“ Odmahnula je glavom jer
nije bila sigurna kako se osjeća zbog njegova priznanja. Nije bila sigurna je li
90
Knjige.Club Books
uopće htjela sve to znati. To nije promijenilo ishod: učinak koji je imao na
njezin život, osjećaj manje vrijednosti i promašene planove za fakultet i karijeru.
„Htio sam da znaš da nije sve te večeri bila laž“, rekao je i progutao.
„Kako sam ti se mogla sviđati? Svi ostali rugali su mi se jer sam bila debela
čudakinja s mrkvastom kosom?“ nije znala zašto ga je to upitala; nije se htjela
vratiti starim nesigurnostima koje je osjećala dok je bila tinejdžerka. Uvijek je
bila nesigurna u sebe zbog kose, tijela i pjegica.
„Imaš prekrasnu kosu. Očaran sam njome; kao vatra je. Oduvijek sam
zamišljao, kada bih je dodirnuo, da bi mi spalila kožu... to me napaljivalo. I imala
si - imaš - predivne grudi i nemoj da uopće počinjem govoriti o toj prekrasnoj
guzici. I tijekom godina postala si još ljepša. Te proklete uske haljine koje nosiš
predstavljale su mi mučenje dugo vremena. Nemaš pojma koliko sam puta bio
napaljen kada bih te vidio na nekom događaju.“
Mislio je na ravne haljine koje je otkrila nakon što je odlučila prihvatiti
umjesto skrivati svoje obline. Obožavala je te haljine: zbog njih se osjećala seksi
i zavodnički, pokazivale su pune grudi i zaobljene bokove i guzicu, pritom
naglašavajući uzak struk. Pokazivale su najbolju stranu njezine figure.
I dalje joj je bilo teško povjerovati da je Harris sve ove godine njegovao neku
tajnu simpatiju prema njoj. To joj se činilo sasvim nemoguće s obzirom na sve
žene s kojima bi ga povremeno viđala. S druge strane, nije joj priznao da je
zaljubljen u nju, samo je priznavao požudu. Dvije različite stvari.
Nije bila sigurna kako da reagira na ta priznanja, nije bila sigurna što očekuje
od nje. Ovo cjelokupno iskustvo bilo je ludo i nadrealno. Oboje su bili goli na
njezinu krevetu i tijelo joj se još uvijek treslo od orgazma.
Ustala je s kreveta pokušavajući ignorirati kako su mu se oči zasjajile kada
joj je pogledao u gola bedra. Gornji dio pidžame jedva joj je prikrivao guzicu i
bila je svjesna činjenice da ne nosi gaćice.
„Trebao bi otići“, rekla je pokušavajući da ne bude dirnuta šokom i
razočaranjem u njegovim očima kada ga je naglo otjerala.
„Uh... da. U redu“, stavio je jastuk sa strane i ustao. Nehotičan pogled prema
dolje potvrdio joj je da je i dalje bio napola napaljen i trudila se da se ne zacrveni.
Pronašao je i odjenuo gaće i brzo je preusmjerila pogled na neuredan krevet.
Kada je osjetila da se obukao, nevoljko je podignula prema njemu tužne oči.
„Jesi li sigurna da si dobro?“ upitao ju je.
„Da. Hvala ti što se brineš.“
„Naravno“, izgledao je zabrinuto kao da joj je još nešto htio reći.
„Vidimo se“, rekla je oštro.
91
Knjige.Club Books
„Da“, promuklo se složio i prije nego što se, konačno, okrenuo prema
vratima spavaće sobe. „Zatvori prozor u dnevnom boravku.“ Dobacio je preko
ramena i krenuo prema prednjim vratima. „I zaključaj vrata za mnom.“
„U redu.“ odsutno je rekla slijedeći ga. Oči su joj uživale u preplanulim
leđima, tako širokim i prekrasnim, zatim su se spustile do uskoga struka i divne,
čvrste guzice koja je vodila prema isklesanim bedrima. Bože, bio je prekrasan.
Bila je u iskušenju da mu kaže da ode po proklete kondome. Ali godine
suzdržavanja i mržnje prema njemu zaustavile su taj poriv.
Umjesto toga, gledala ga je kako otključava prednja vrata i zaustavlja se prije
nego što je okrenuo kvaku i izišao. Zaključala je vrata, naslonila se na njih i
bespomoćno uzdahnula.
„O, moj Bože“, šapnula je prolazeći prstima kroz neurednu masu kovrči. „Što
se, dovraga, dogodilo?“
S obzirom na sve što joj se trenutačno događa u životu, mogla je preživjeti i
bez Harrisova priznanja.
MJ̕s bio je zatvoren nedjeljom, tu je činjenicu Tina još više cijenila nakon večeri
nemirnoga sna i okretanja. Nije uopće uspjela odspavati nakon što je Harris
otišao, mozak joj se nije uspio isključiti i tijelo joj je bilo previše uzbuđeno da bi
se opustilo. Ustala je u zoru i, nakon što si je natočila šalicu kave, otišla je na
trijem kako bi gledala izlazak sunca.
Zaustavila se kada je vidjela da Harris već sjedi na stubama trijema.
Razmišljala je o tome da se vrati unutra, ali nije htjela propustiti jutarnji ritual.
Trebao joj je nakon teške večeri. Uzdahnula je i sjela se na ljuljačku pa gledala
kako se nebo danilo. Bilo je oblačno jutro, hladno i sivo s velikim
olujnim oblacima koji su zamračili nebo.
Umjesto lijepoga jučerašnjeg svijetloga jutra, sivi oblaci zamračili su i
stvorili sumornu narančastu nijansu, koja je bila lijepa, ali i prijeteća. Još je
čvršće zagrnula ogrtač oko tijela kako bi odagnala hladnoću i nastavila se njihati
naprijed-natrag u tišini, a pogled joj je stalno padao na stražnji dio Harrisove
tamne glave. Vjetar se stalno poigravao šiljastim krajevima njegove neuredne
kratke frizure, stalno podižući i vitlajući svilenkastu crnu kosu. Pogled mu je bio
usredotočen na horizont, ali je znak da je svjestan njezine prisutnosti. Ramena
su mu se napela kada je čuo kako je ljuljačka zacviljela pod njezinom težinom.
„Zar ti nije hladno?“ upitala ga je, nevoljko prekidajući tišinu. Odjenuo je
tamnoplavu trenirku, tenisice i crnu vjetrovku s kapuljačom, ali nije imao
92
Knjige.Club Books
rukavice ni kapu. Tinu je od vjetra štitilo to što je sjedila na trijemu i nije bilo
izložena vremenu.
„Nije tako loše.“ Rekao je okrećući se prema njoj. Imao je šalicu nečega u ruci
i gledala ga je kako otpija gutljaj i onda je uzdahnuo. Zbog toga zvuka gotovo se
nasmiješila.
„Kišit će“, rekla je gledajući u daljinu.
„Da.“ I onda je nastupila još jedna tišina koja je bik iznenađujuće ugodna dok
su oboje pijuckali kavu.
„Greyson sinoć nije došao kući.“ Harris je rekao i Tinine su se obrve
iznenađeno podignule.
„Što? Znaš li gdje je?“
„Bio sam zabrinut. Nije sav svoj u zadnje vrijeme pa sam mu poslao poruku
i rekao je...“ Zaustavio se i odmahnuo u nevjerici glavom prije nego što je
podignuo pogled prema njoj. “Rekao je da bio s Libby.“
„S Libby?“ Tina isprazno ponovila. „Teško mi je povjerovati u to.“
Posegnula je za mobitelom koji je se nalazio u džepu ogrtača i htjela poslati
poruku prijateljici da dozna što se događa, ali se onda prisjetila njihova
posljednjega napetog razgovora pa se zaustavila. Mislila je da je trenutačno ne
želi čuti.
„I ja sam to mislio... Sve dok mi nije rekao da spava na kauču.“
„To je i dalje nešto u što teško mogu povjerovati.“
„Znam“, rekao je i zbunjeno slegnuo ramenima. Otpio je još jedan gutljaj i
naborao je nos. „Ovo je sranje. Zaboravio sam jučer kupiti dobar aparat za kavu.“
„Jesi li uspio kupiti madrac?“ Htjela je samu sebe udariti što ga je to upitala,
ali na neki način uvijek ju je uspio pridobiti i bilo joj je nemoguće ignorirati ga.
„Da, ali neće mi ga dostaviti sve do utorka pa imam još nekoliko neudobnih
večeri pred sobom. Trebat će mi kiropraktičar nakon ovoga.“
Otpila je još jedan gutljaj kave kako bi prekrila smiješak. Bio je simpatičan
kada je mrzovoljan.
„Posluži se mojom kavom“, ponudila mu je prije nego što se uspjela
zaustaviti. Ali nije mogla požaliti za tom impulzivnom ponudom kada joj je
podario takav dječački osmijeh.
„Ozbiljno? Bože, spašavaš mi život. Hvala, Bean.“ Poskočio je prije nego što
je uspjela povući svoju ponudu - ne bi to ni napravila - i otišao je u njezinu kuću.
Zakolutala je očima zbog tog nadimka; nije ju nazvao tako već godinama.
Kada su bili djeca, počeo je Libby zvati Bug, što je bilo skraćeno - tako je tvrdio
93
Knjige.Club Books
- od lovebug. Tinu je tada nazvao manje nježnim nadimkom Bean. Nikada nije
doznala otkuda mu taj nadimak budući da nikada nije rekao kako ga je smislio.
Tina je oduvijek pretpostavljala da je to bila skraćena verzija jelly bean... Zbog
toga što je bila previše paranoična oko toga kada je bila tinejdžerka, zaključila
je da je to zato što se svaki dio njezina tijela tresao kao želatina čak i kad bi samo
disala.
Podsmjehnula se toj pomisli kako je bila nesigurna, blesava djevojka. Kada
bi gledala fotografije iz djetinjstva, uvijek bi bila pogrbljena ili se skrivala iza
nekoga komada namještaja ili nekoga drugoga i zbog toga je bila iznimno tužna.
Nikada nije bila pretila - bila je samo malo teža od prosjeka - ali zbog važnosti
koji su svi ostali pridavali tome kako treba izgledati, prezirala je samu sebe jer
ne izgleda savršeno i mršavo.
Odagnala je potištenost i zurila u šalicu. Kada se nakon nekoliko trenutaka
Harris vratio sa svježom šalicom vrele kave, čekala je da sjedne prije nego što
ga je upitala.
„Zašto me zoveš Bean?“
Iznenađeno je podignuo obrve. „Što?“
„Odakle ti taj nadimak? Oduvijek sam pretpostavljala da je to skraćena
verzija za jelly bean zbog moje težine.“ U tom je trenutku otpijao gutljaj kave pa
se skoro zadavio.
„Sranje“, opsovao je gadeći se sam sebi i obrisao je bradu rukavom. „Zašto
bi to, jebemu, mislila? Nikada ti nisam dao povoda da to misliš, zar ne?“
Nelagodno je podignula ramena, crveno lice odavalo je neugodnost.
Ponovno je opsovao.
„Isuse, kakvu štetu možemo nanijeti sebi i drugima kada smo samo blesava
djeca...“ Naglo se zaustavio i pogledao je u nebo kao da traži snagu, ali mu se
cijelo lice smočilo kada se nebo otvorilo. „Jeeebemu!“
Poskočio je i sakrio se ispod krova kada se golema količina vode spustila iz
ljutitoga neba. Rekao je nešto, ali zbog olujnoga nevremena koje se spuštalo na
krov, nije ga mogla čuti. Tina je odmahnula glavom i stavila ruku na uho kako bi
mu pokazala da ga nije čula.
Zurio je u nju i odlučno je došao do ljuljačke i sjeo pokraj nje.
„To nije skraćeno od jelly bean“, izravno joj se zaderao u uho i trznula se
zbog glasnoće. Stišao se prije nego što je dodao. „Mislio sam da si slatka poput
bobice.“
Odmaknula je glavu i iznenađeno zurila u njega.
„Što to uopće znači?“ upitala ga je i onda ju je iznenađeno pogledao.
94
Knjige.Club Books
95
Knjige.Club Books
„Bojim se da neće doći“ šapnula je, a glas joj je bio ispunjen strahom i
nesigurnošću. Osjetila je kako joj se disanje ubrzalo kada je pomislila što to znači
za posao i trudila se odagnati uvijek prisutnu paniku.
Izgledala je prestrašeno.
Harris je očajnički stisnuo šake kako je ne bi dodirnuo. Želio joj je pomoći,
htio je da sve bude bolje, ali znao je da će ponovno odbiti njegovu ponudu, a to
ga je uzrujavalo. Bilo mu je žao što mu nije dopuštala da joj pomogne... ali
razumio je da to mora sama učiniti zbog želje da dokaže samoj sebi i svima
ostalima da ovaj posao može uspjeti.
Usredotočila je pogled na šalicu dok je prstom polako kružila oko ruba.
Pogledao joj je profil: ta blijeda, pjegava koža, tako lijepa i glatka; dugačke,
tamne trepavice koje su bile u tako jasnom kontrastu sa zelenim očima; slatki
mali nos; okrugli i meki obrazi i brada; te pune, sočne, ružičaste usne. I kada
tome doda masu vatrenocrvenih kovrča, tako mekih i raskošnih...
Bila je jebeno savršena. Žudio je za njome.
Prošla je noć bila tako neočekivana i prokleto čudesna. Mogao ju je okusiti,
dodirnuti, imao je tu uspomenu utisnutu u sjećanje, a da je nije uništio ili
zamaglio alkohol, to je bilo neprocjenjivo.
Gotovo ga je ubilo to što se morao zaustaviti i onda je napustiti. Dao bi sve
na svijetu da je mogao ostati s njom. Čak i da ju je samo grlio. Čak i... Bože, volio
bi samo je grliti cijelu noć.
Borio se protiv lutajućih misli i usredotočio se na njezinu posljednju,
šokantnu izjavu.
„Doći će gosti, Tina. Samo ti treba bolje oglašavanje. Znam da ne želiš da ti
pomognem s time, ali mogu ti napisati nekoliko savjeta za početak...“
„Imam nekoga tko mi pomaže“, naglo ga je prekinula. Očito je bila
uznemirena tim prijedlogom i progutao je ostatak riječi. Razgovor s njom uvijek
je bila vježba suzdržavana i uzrujavanja.
„U redu. Dobro. Naravno da imaš.“
„Zar nisi došao ovamo kako bi se pobrinuo za to da ti brat ponovno ne
povrijedi Libby?“ upitala je konačno podižući svoj vatreni pogled prema njemu.
„Proveo je cijelu noć s njom i nemaš pojma zašto. Zaista radiš usrani posao,
Harrise.“
„Libby me zamolila da se ne miješam.“
„Zar jest?“
Iznenadio se što nije bila svjesna toga budući da su ona i Libby obično
raspravljale o svemu. „Jučer, kada sam došao u restoran.“
96
Knjige.Club Books
„Oh.“
„Zar ti nije rekla?“
„Valjda nije imala vremena“, Tina je oklijevala. Harris ju je dovoljno dobro
znao pa je prepoznao da nešto taji. „Pa, ako Libby ne treba tvoju pomoć s
Greysonom, onda bi se vjerojatno trebao vratiti kući u Cape Town. Sigurna sam
da se trebaš vratiti poslu.“
„Nisam tako dugo izbivao i već sam ti rekao da mogu raditi odavde. Nisam
još spreman otići. Sviđa mi se tu.“
Bilo je nešto bijesno u njezinu pogledu i neka nevjerica da se gotovo nacerio
- bila je tako slatka kada je zgrožena.
„Ne sviđa ti se tu. Krevet ti je kvrgav i aparat za kavu ti ne valja. I moraš
dijeliti svoj prostor s Greysonom.“
„Priznajem, ovo drugo je izazovno, ali je drukčije.“ Iskrenost ga je potaknula
da to nadoda. „Djelomice sam ovdje zato što sam zabrinut za njega.“
„Zabrinut? Zašto?“
„Raspao se kada je Libby otišla, Tina. Nikada ga nisam vidio takvoga. I otada
nije isti. Jučer je obukao trenirku, za ime Božje.“ Tinina su se usta raširila kada
je čula to. „Zabrinut sam da se neće moći sabrati kada shvati da je Libby gotova
s njim.“
„Optužio te da si spavao s njegovom ženom“, Tina ga je podsjetila.
„Da, i dio mene vjerojatno mu to nikada neće oprostiti, ali i dalje mi je brat i
on je... ne znam... izgubljen. Ovdje sam da mu pomognem da se ponovno
pronađe.“
Zurila je u njega neko vrijeme prije nego što je zadrhtala i ustala.
„Hladno je ovdje. Vraćam se unutra.“
Otvorio je usta kako bi joj ponovno zahvalio za kavu, ali zatvorila je vrata
prije nego što je išta uspio reći. Sjedio je na ljuljački još neko vrijeme i
promatrao nemilosrdnu kišu prije nego što je duboko, očajno uzdahnuo i
podignuo se. Okrenuo se prema njezinim vratima, svaka stanica u njegovu tijelu
očajno je htjela pokucati na vrata i provesti još vremena s njom. Ali znao je da
neće biti dobro došao.
Zaustavio je frustrirano stenjanje i vratio se u jadnu kuću. Izgledala je još
gore na danjem svijetlu. Greyson je jučer kupio namirnice: nasumičan izbor
hrane i sredstava za čišćenje. Stavio je namirnice u hladnjak, a ostalo je ostavio
- još uvijek spakirano - na kuhinjskom ormariću, vjerojatno očekujući
da nepostojeće osoblje to negdje stavi.
97
Knjige.Club Books
98
Knjige.Club Books
99
Knjige.Club Books
„To zasigurno nije bila tvoja mašta“, rekao je, a ona je prekrila rukom usta i
raširila oči. „Očito želi biti Libbyn majstor. Jesi li razgovarala s njom?“
„Uh... ne. Bila sam zaposlena. Jesi li ti?“ Nije bio siguran vjeruje li joj. Libby i
ona uvijek su imale vremena razgovarati. Nešto se dogodilo.
„Ne. Nisam je htio zvati dok je Greyson tamo.“ I misli su mu bile potpuno
usredotočene na ženu koja je stajala ispred njega. Tina je bila u pravu: bio je
stvarno užasan čuvar.
„U svakom slučaju... htjela sam doznati što je s Greysonovim novim
izgledom“, rekla je ponovno nesigurno. „Trebala bih otići kući.“
„Ostani.“ Znao je da vjerojatno neće, ali nije se mogao zaustaviti i pozvao ju
je za svaki slučaj. Šokantno, ali oklijevala je, ruka joj je bila na kvaki i tijelom je
bila napola okrenuta prema njemu. „Ispeći ću nekoliko odrezaka i krumpir za
ručak. Volio bih kada bi mi se pridružila. Hoćeš li?“
„Ne bih smjela“, rekla je zvučeći rastrgano, što mu je dalo nade.
„Zašto ne?“
Nagnula je glavu i zurila u strop.
„O, Bože, toliko je mnogo razloga“, rekla je bezdušno se nasmijavši.
100
Knjige.Club Books
„Što ako ti dam jedan dobar razlog da ostaneš?“ upitao ju je, a ona je
poraženo spustila ramena prije nego što je okrenula glavu prema njemu. U
zelenom pogledu joj je zasvijetlila jasna znatiželja.
„Koji?“
„Moj pečeni krumpir će ti promijeniti život.“ Dovoljno ju je pažljivo
promatrao da je vidio tračak sreće u njezinim očima zbog čega su se naborale u
kutovima, a veselje je stiglo i do njezinih usana koje su se nasmiješile.
„Nemoj obećavati nešto što ne možeš održati, Harrise, Ozbiljno shvaćam
pečene krumpire“, upozorila ga je. I Harris je podignuo desnu ruku - i dalje
držeći spužvu - do srca.
„Kunem se na život svoje pratete Elsie, Tina.“ Te su riječi izazvale divan
smijeh.
„Zaboravljaš da sam bila na sprovodu tvoje pratete Elsie prije petnaest
godina, Harrise.“
„Pa onda na njezinu dušu. Vjeruj mi“, nagovorio ju je.
Ne smije, znala je da ne smije... ali izgledao je tako primamljivo u toj kičastoj
pregači i svijetložutim gumenim rukavica na rukama dok je držao mokru
spužvu pokraj prsa. Nije mogla odoljeti; trebala je imati kameno srce da tome
odoli.
„U redu“, popustila je i osmijeh mu se raširio po cijelom licu na kojem se
pokazala mala rupica na lijevom obrazu. „Trebam li se poslije vratiti? Nakon što
završiš što god sada radiš?“
Pogledao se i sramežljivo se nasmiješio.
„Čistio sam kuhinju. Bila je ostavljena u prilično lošem stanju. Ne mogu
kuhati kad je takva. Skoro sam gotov. Zašto ne bi uzela čaše i natočila nam vina?“
„Još nije prošlo podne“, istaknula je blago iznenađena mogućnošću da pije
alkohol tako rano.
„Kišno je nedjeljno jutro - skoro je poslijepodne - oboje smo jutros imali
mnogo posla... tko će nam zamjeriti ako popijemo piće prije podneva?“
Napućila je usne dok je promišljala o tim riječima. Bilo je gotovo podne i
provela je još jedno jutro odugovlačeći i zasigurno joj je trebalo piće.
„Gdje su čaše?“
„Tako je, Bean“, odobravajući je promrmljao.
Slatka kao bobica. Zbog te uspomene - izrazito blesave - i svojega priznanja
osjetio je toplinu. Sakrila je blagi osmijeh zbog toga nadimka koji je toliko mrzila
dok je bila tinejdžerka. Otvorila je ormarić iznad sudopera i popela se na
101
Knjige.Club Books
vrhove prstiju kako bi dohvatila dvije sjajne - očito nedavno očišćene - čaše za
vino s druge najniže police. Jedva ih je mogla dosegnuti i pogledala je iza ramena
da ga zatraži da joj pomogne i onda je vidjela Harrisa kako joj zuri u guzicu, a na
licu mu se nalazio sanjivi smiješak. Kada je shvatila da joj se gornji dio podigao
i otkrio guzicu i bedra u uskim tajicama, zacrvenjela se i brzo zgrabila čaše.
Brzo se okrenula držeći guzicu prilijepljenu uz sudoper i nekako je bila
čudno zadovoljna kada je vidjela razočarani pogled u njegovim očima jer je
predstava bila gotova.
„Vino?“ upitala je i očito je bilo da ga je smela.
„Boca crvenoga vina stoji u ormariću ispod sudopera“, rekao je promuklim
glasom. Tina je nestrpljivo uzdahnula kada je shvatila da se treba okrenuti i
sagnuti kako bi došla do ormarića.
Prihvatila je to - i da, neki dio nje zaista je uživao u toj čudnoj, seksi igri.
Okrenula se i otvorila ormarić. Bila je svjesna da su mu oči zalijepljene za
njezinu guzicu. Prebirala je po ormariću, ali nije mogla pronaći vino.
„Nije tu“, rekla je i onda je nastupila duga tišina prije nego što je pročistio
grlo.
„Pogriješio sam valjda. Na polici je iznad usranoga aparata za kavu.“
Ozbiljno?
Okrenula se i dala mu do znanja da je shvatila to što radi, ali se zacrvenio,
bio je znojan i bilo mu je jako nelagodno. Bio je napaljen, to je bilo očito. Jedva
se mogao uspravno podignuti.
Oh. Budući da je znala za njegovo stanje, osjećala se iznimno umišljeno i jako
moćno. Pogledala ga je svojim najboljim zavodničkim osmijehom prije nego što
je prošetala pokraj njega prema aparatu za kavu. Svidjelo joj se kada je zastenjao
u trenutku kada se malo protresla dok je hodala.
Srećom, vino nije imalo pluteni čep. Iskreno je sumnjala da je postojao otvarač
u toj kuhinji. Stanje bio u mnogo gorem stanju od njezinoga. Njezin je bio
neopremljen zato što je htjela donijeti vlastite stvari, a ovo je mjesto bilo
napunjeno s toliko bespotrebnoga smeća da se pitala je li vlasnik samo
premjestio stvari iz njezina stana u ovaj.
„Ovaj je stan raj za skupljače“, rekla je dok je točila vino. „Znam. Iznajmio
sam ga, a da ga nisam vidio. Inače tako ne poslujem, ali prosjaci ne mogu birati.“
Ime Chapmanovih bilo je gotovo sinonim za gradnju nekretnina. Harrisova
je obitelj gradila i prodavala kuće i stanove već generacijama, tako da ovo
102
Knjige.Club Books
sigurno nije bila vrsta stana u kojem bi mogao zateći braću Chapman da odsjeda.
Pogotovo ne izvršnoga direktora i direktora financija.
Harris je oduvijek bio prizemniji od dvojice braće i pitala se kako se Greyson
snalazio u neočekivanoj oskudici.
„Greysonu se zasigurno ne sviđa ovaj stan „
„Pa nije proveo mnogo vremena ovdje... ali nije ništa dobro rekao o stanu.“
„Pa, u njegovu obranu, nema što dobro reći o njemu“, rekla je Tina i Harris,
koji je nastavio čistiti ormariće, nasmijao se. „Ni Libbyna kuća nije mnogo bolja.
Ako se želi iskazati kao majstor, trebao bi se pripremiti na to da popravlja
zahode, umivaonike i vjerojatno struju.“
„Nadam se da se neće ubiti strujom.“
„Možda će pozvati stručnjake?“ Tinin se glas podignuo kada je postavila to
pitanje. Otpila je gutljaj vina prije nego što se približila Harrisu i stavila čašu na
ormarić pokraj njega.
„Hvala ti“, promrmljao je brišući ormariće suhom krpom. Zatim ju se stavio
sa strane i skinuo rukavice. Tinin se nos naborao kada je osjetila neugodan miris
tople gume koji je ostao na njegovim rukama i doputovao joj do nosnica.
Srećom, okrenuo se kako bi oprao i osušio ruke prije nego što se okrenuo i uzeo
čašu pa otpio veliki gutljaj.
„Kupio je kutiju s alatom, Tina“, nastavio je nakon što je otpio. „Poprilično
sam siguran da joj želi nešto dokazati.“
„Svoju jasnu nesposobnost da može raditi išta što je slično fizičkom radu?“
Tina je nepovjerljivo upitala, a Harris se nacerio. Često se smiješio i zbog toga
joj se nešto ludo i lepršavo događalo u trbuhu. Lešinare su, trenutačno,
zamijenili pravi leptirići i njihova su krila bila meka i ugodna.
„Možda nas iznenadi“, odgovorio je, ali mu je osmijeh pobijao riječi; očito je
mislio da mu brat neće uspjeti. „Ne želim više razgovarati o njima.“
Izjava ju je iznenadila i odmah je osjetila nelagodu. Leptirići su odletjeli i
lešinari su se vratili. Nije htjela ni o čemu drugome razgovarati; razgovor o
drugom paru bio je siguran i lagan. Upuštanje u bilo koju drugu temu razgovora
moglo je ubrzo postati nelagodno.
„Radije bih znao kakav odrezak voliš?“ zapitao je i Tini je laknulo. Pa... to nije
bilo loše.
„Hm... srednje pečen.“ Otišla je do jednoga od neuparenih visokih stolaca
koji su stajali kod šanka i sjela. Klimao se, ali je izdržao njezinu težinu unatoč
nesigurnom izgledu. Gledala ga je kako se kreće po kuhinji, čisti i pete krumpire
kako bi ih pripremio prije stavljanja u pećnicu. Potiho je pjevušio dok je radio.
103
Knjige.Club Books
Pjesma joj je bila poznata, ali toliko je loše pjevao da nije mogla otkriti koja je.
Naziv pjesme bio joj je na vrhu jezika.
„Uh, kako se zove ta pjesma? Izluđuje me!“
Podignuo je pogled iznenadivši se. „Koja pjesma?“
„Ta koju pjevušiš.“
„Nisam siguran. Čekaj...“ Ponovno ju je otpjevušio i onda otpjevao nekoliko
riječi visokim glasom i Tina je skoro prasnula u smijeh. Ponovno je dvije iste
riječi. I riječi u kombinaciji s lošim pjevanjem bile su joj poznate.
Odmahnuo je glavom prije nego što je rekao. „Nisam siguran kako se zove ta
pjesma - hej, prestani se smijati. Znam da ni ti bolje ne pjevaš.“ Zbog toga što se
uvrijedio, još se glasnije počela smijati. „Znaš li kako se zove pjesma?“
„To je...“ Udahnula je i onda je ponovno prasnula u smijeh kada mu je
pogledala u lice. Savila je ruke preko ormarića i spustila na trenutak glavu dok
se pokušavala smiriti. Kada je smijeh prestao, pogledala mu je u oči koje su
smiješile - nije uopće izgledao uvrijeđeno, samo kao da se zabavlja. „Žao mi je.
Ne smijem se zbog tvojega pjevanja... u redu, možda se smijem. Ali mislim da mi
je bilo smješnije to što si pitao kako se zove pjesma kad si,“ duboko je udahnula
kada je shvatila da će se ponovno početi smijati, „nastavio pjevati tim užasnim
glasom.“
„Kako to misliš?“
„Pjesma se zove No One, Harrise. Pjeva je Alicia Keys.“
„Oh“, izgledao je kao da mu je neugodno prije nego što se počeo smijati, što
je zvučalo duboko i muževno. „To ima smisla. Sviđa mi se ta pjesma.“
I njoj se sviđa. Zapravo...
„Plesali smo na tu pjesmu. Na moj dvadeseti rođendan“, rekao je prisjećajući
se. Kimnula je glavom iznenadivši se što se sjećao te pjesme uzimajući u obzir
stanje u kojem se tada nalazio.
„Znam“, plesali su. I onda su se poljubili. Njezin prvi poljubac. Ta joj je
pjesma počela toliko mnogo značiti, ali odlučno je potisnula sve te uspomene.
Prestala je zabava i nelagodno su se pogledali prije nego što su oboje
odvratili pogled. Nastupila je tišina kada se njihova problematična prošlost
ponovno nadvila nad njih dvoje. Tina je nervozno lupkala prstima po ormariću.
„Tina...“ Glas mu je zvučao žalosno. „Kad bih mogao sve ponoviti...“
Prestala je lupkati i podignula ruku kako bi ga spriječila da ista drugo kaže.
„Nemojmo se više baviti time, Harrise“, vidjela je kako je zatvorio oči dok se
borio s vrlo snažnim osjećajima.
104
Knjige.Club Books
105
Knjige.Club Books
„O, Bože, ovo je bilo sjajno.“ Tina je zaneseno govorila sat poslije naslanjajući se
u stolac zadovoljnoga osmijeha. „Gdje si naučio tako kuhati?“
Posljednjih sat vremena prošlo je ugodno. Kada su se dogovorili da ostave
prošlost po strani, opustili su se i ponašali prijateljski. Harris je kuhao, Tina
punila čaše vinom i pričali su o sigurnim temama, poput vremena, sporta - oboje
su uživali gledati tenis i kriket - i televizijskih emisija. Harris nije imao vremena
gledati televiziju pa ju je tražio da mu ispriča sve o aktualnim serijama za koje
je čuo, ali nikada ih nije pogledao.
Odbijala mu je uništiti doživljaj pričajući o Igri prijestolja pa se nasmijao i
rekao da je jedini način da pogleda tu seriju taj da je ona pogleda s njim. Pristala
je na to, a da nije ni promislila. I izgleda da će sada gledati Igru prijestolja svaku
večer, a Tina nije bila sigurna kako se osjeća zbog toga.
Možda će se moći u nekom trenutku izvući iz toga,. ali za sada je uživala u
njegovu društvu.
„Naučio sam osnove kuhanja od tete Stelle“, Harris je rekao. „Libby nije bila
jedina koja je pratila dok je kuhala, znaš?“
Tina je širom otvorila usta kada je to čula. Teta Stella kako ju je Harris - samo
Harris - zvao, bila je Libbyna mama. Čak ni Tina - koja je provela toliko vremena
s Libby i njezinom obitelji - nikada se nije osjećala dovoljno opuštenom da bi
prijateljičine roditelje zvala ikako drukčije osim gospodin i gospođa Lawson. Ali
Harris ih je zvao teta Stella i stric Roland u znak poštovanja i bliskosti. Tina nije
bila sigurna kako ih je - ako ikako - Greyson zvao. Nije se mogla prisjetiti ni
jednoga trenutka da im se izravno obratio.
„Nisam znala da te kuhanje zanima?“
„Ne zanima, barem ne toliko koliko Libby, ali promatrao sam i postavljao
pitanja i naučio. Uživam spremati vlastita jela. Što je s tobom?“
„Sa mnom? Mrzim kuhati. Kuham jer moram. Ali nisam dobra u tome“, gorko
se nasmijala. „Nisam ni u čemu baš dobra.“
„Dakle nemaš strastveni odnos prema hrani?“
106
Knjige.Club Books
108
Knjige.Club Books
„Trebali bismo krenuti“, glas joj je bio gotovo krik i na njezinu veliku žalost
maknuo je ruku i kimnuo glavom.
„U redu. A sada sir. Hajdemo!“
„Ovo su vrlo strastveni turofili“, Harris je zbunjeno izjavio ispod daha nakon sat
i pol. Promatrali su natjecanje u rezbarenju sira. Harris je prekrižio ruke preko
širokih prsa dok je pozorno promatrao skupinu usredotočenih rezača sira.
„Da ne misliš turkofili?“ upitala ga je i zakolutao je očima. Harris je
upotrebljavao riječ turofil koliko god je mogao posljednjih sat otkad je prvi put
vidio letak za festival. Bio je kao dijete kada dobije novu igračku i Tina je mislila
da je to preslatko.
„Tiho, pusti me da uživam u ovome. Nemam često priliku naučiti nove riječi.
U mojem svijetu spominju se samo dospijeća računa, procijenjene vrijednosti,
RDG. Dosadno kao sara vrag.“ Vratio se kako bi promatrao rezače sira. Tina je
zaista bila dirnuta njegovim iskrenim veseljem koje je bilo izazvano tim
prizorom. Zaustavio se na većini štandova, postavljao pitanja i isprobao toliko
različitih sireva da je Tini bilo mučno samo gledajući ga. Nije bila netolerantna
na laktozu, ali bila je poprilično sigurna da će dobiti alergiju nakon što je bila
okružena s toliko mliječnih proizvoda.
„Onaj tip tamo, s bradom? Onaj koji ima narančastu kapu i šal duginih boja“,
rekao je pokazujući bradom i Tina je kradomice pogledala u mršavoga, mladog
muškarca s predugom kosom i bradom.
„Što je s njim?“
„Nevjerojatno je talentiran. Rezbari malu verziju Michelangelova Davida.
Stvarno je dobar. Trebao bi pobijediti.“
„Ne znam, Harrise“, Tina je promišljala. „Ono dijete cvijeća s vjenčićem
tratinčica na glavi i širokim hlačama poprilično dobro rezbari Spužva Boba
Skockanoga. Mislim da ima šanse.“
„Nema šanse!“
„Pa barem je žute boje. David će izgledati kao da je obolio od žutice.“
„Bi li se htjela kladiti na to?“ upitao ju je, a da nije ni promislio i podignula je
značajno obrve.
„Ozbiljno, Harrise? Okladiti se?“ Očito je shvatio koliko je bio bezosjećajan
taj prijedlog pa se zacrvenio i izgledao posramljeno. Tina mu je dopustila da se
nelagodno trese još koji trenutak prije nego što mu je popustila i nasmijala se.
„Deset dolara stavljam na Spužva Boba!“
„Može!“ laknulo mu je pa se nasmiješio i rukovali su se.
111
Knjige.Club Books
112
Knjige.Club Books
113
Knjige.Club Books
114
Knjige.Club Books
„Već smo te vidjeli“, Lia je rekla Harrisu, što je iznenadilo Tinu. „Iako nismo
znali da si s Tinom.“
„Da, vidjeli smo kako si pao tijekom natjecanja.“ Sam je rekao cereći se.
„Gurnuli su ga.“ Tina je poskočila u njegovu obranu sa žestinom koja je
začudila i Harrisa i nju. Tinino se lice zacrvenjelo kada ju je zbunjeno pogledao
i podignuo obrve iznenadivši se.
„A tako je bilo?“ Sam Brand je blago rekao. „Šteta.“
Muškarci su razmijenili značajne poglede i Tina je znala da su joj se zapravo
smijali.
Uh. Nikada više neće stati u Harrisovu obranu.
Očigledno je lagala kako bi mu zaštitila ego. Harris je bio pomalo dirnut zbog
toga. Vidio je kako nelagodno razgovara s drugom ženom i zbog toga mu je srce
naraslo u prsima. To mu je bio nepoznat osjećaj. Srce mu nije raslo; nije se
topilo, krvarilo, slamalo ili tonulo. Rijetko kada bi se ubrzalo kada bi vidio
suprotni spol. Uvijek je održavalo normalni ritam, radilo je što je trebalo i
prokleto je dobro obavljalo svoj posao ako će vjerovati svojem zadnjem
sistematskom pregledu.
Srce mu nije bilo romantično. Vezama su upravljali tijelo i mozak.
Ali ovo je bila Tina i iznimke su uvijek postojale zbog nje.
Stoga mu je srce naraslo i prsnom Šupljinom razlila se toplina. Nagnuo je
glavu kako bi proučio taj nepoznati osjećaj koji je prštao radošću.
Radost, jedva se sjećao toga osjećaja. Posljednji put kada se tako osjećao
plesao je s njom na pjesmu Alicije Keys prije mnogo godina. U tom trenutku,
prije nego što je sve otišlo dovraga, znao je da nikada nije bio toliko sretan kao
u tom trenutku kada ju je držao u naručju.
Usmjerio je pogled na muškarca koji je stajao ispred njega i sramežljivo se
nasmiješio kada je shvatio da je čovjek cijelo vrijeme govorio.
„Žao mi je. Nisam te čuo“, rekao je dovoljno glasno kako bi ga samo Brand
čuo.
„Bez brige, prijatelju“, muškarac je rekao smiješeći, a pronicljivu pogledu
nije ništa promaknulo. Harris je znao da čovjek posjeduje jednu od najpoznatijih
internacionalnih tvrtki za sigurnost i zaštitu na svijetu. Radio je s političarima,
kraljevskim obiteljima i slavnim osobama. Prije manje od godine dana ozlijedio
se čuvajući neku pjevačicu i mnogo je novina prenijelo taj događaj pa su svi znali
tko je.
116
Knjige.Club Books
***
Tina se smijala dok se parkirala ispred kuće sat poslije. Harris se žalio na
rezultate natjecanja u rezbarenju sira. Zabavljajući je, cijelim je putem gunđao
zbog toga. Natjecanje ga je mnogo više zanimalo nego što je Tina mislila.
„Bart Simpson.“ Harris je promrmljao dok je otkopčavao pojas. Oboje su bili
žalosni kada nisu ni Spužva Bob ni David zauzeli jedno od prva tri mjesta.
Umjesto toga Bart Simpson osvojio je glavnu nagradu, nakon njega slijedio je
narcis i na kraju emeji koji se smiješi. Okruglo žuto lice sa smiješkom i očima.
Zahtijevalo je zaista vrlo malo truda.
„I nemoj da počnem govoriti o onom emojiju“, nastavio se žaliti kao da joj
čita misli.
„Izrezbario ga je desetogodišnjak, Harrise“ podsjetila ga je pokušavajući ne
nasmijati se ponovno.
„Uništen je trud natjecatelja.“
119
Knjige.Club Books
U ponedjeljak tijekom ručka bilo je mnogo više ljudi nego što je Tina očekivala.
Željela je razgovarati s Libby, svojom prijateljicom - a ne samo joj poželjeti
dobro jutro - no stalno je žurila. Tina se osjećala izgubljenom u vlastitom
restoranu. Zaposlenici i Libby bili su toliko učinkoviti da se osjećala suvišnom.
Zaista je nisu trebali ni za što.
One sve obveze koje je mislila obavljati, poput upućivanja zaposlenika,
popisivanja inventara i nadgledanja spremanja hrane i posluživanja, sve su to
učinkovito obavljali Libby i Ricardo. I tako je Tina lutala uokolo i nelagodno
pričala s nekoliko gostiju. Ubrzo je shvatila - osim toga što se brine za financije,
isplaćuje zaposlenike i bavi se oglašavanjem - da joj je ovo jedna od glavnih
120
Knjige.Club Books
uloga. Ona je bila MJ, osoba koja je predstavljala taj posao. I to je bio još jedan
dio posla u kojem nije bila spretna. Čak je i jedno vrijeme promišljala o tome
da zaposli nekoga da glumi Martine Jenson, ali sada je bilo prekasno za to. Svi
su znali da je ona MJ.
Od same pomisli da svaki dan mora veselo razgovarati s potpunim
strancima, počela se ježiti. Mogla je osjetiti kako joj se koža naborala od te
pomisli, kako joj je dah bio isprekidan, što ju. je upozoravalo na nadolazeći
napad panike.
Ali to je bio prolazni trenutak koji je uspjela izbjeći. Nije bila sigurna treba li
biti ponosna na to što je postala dobra u predviđanju napada panike ili tužna što
ih je toliko mnogo prošla tijekom života da je ove blaže mogla podnijeti kao
prava profesionalka.
Odlučila je da će biti zadovoljna time. Bila je sretna što je uspjela ostati
staložena, pogotovo nakon subotnjega raspada. Imala je nekoliko pobjeda u
životu pa je prihvaćala sve što je mogla.
I dalje, to joj nije rješavalo trenutačnu nedoumicu oko toga kako da postane
neslužbeni glasnogovornik za restoran. Ali riješit će to prije ili poslije.
Morala je.
I dalje je promišljala o svemu kada su se otvorila vrata i ušli su Greyson i
Harris. Na trenutak je ignorirala Harrisa i mrko gledala Greysona koji je ušetao
kao da je vlasnik. Izgledao je tako oholo u svojem trodijelnom Armanijevu
odijelu. Trodijelnom! Kao da je trebao odjenuti prsluk u Riversendu. Kosa mu je
bila zalizana i podijeljena na stranu. Izgledao je kao da se sišao s naslovnice
modnoga časopisa.
„Martine“, mirno je rekao kada ju je vidio i mrki joj se pogled još više
pojačao. Nije joj se nasmiješio - ali opet, rijetko kada se smiješio - ali je trijezno
kimnuo glavom kako bi je pozdravio.
Tina je kimnula staroj ženi s kojom je vodila vrlo nelagodan razgovor i
ispričala se. Trudila se ne primijetiti olakšanje u sivim blijedim očima starije
žene.
Primila je rukom Greysonovo snažno rame i odvukla ga.
„Probaj ga ne ubiti, Tina“, Harris joj je savjetovao i mrko ga je pogledala
preko ramena prije nego što se lažno nasmiješila zbog ostalih gostiju dok je
gotovo vukla visokoga muškarca do svojega ureda.
„Ostat ću tu i naručiti hranu“, Harris im je doviknuo, ali Tina ga je ignorirala.
„Što želiš, Greysone?“ upitala ga je okrećući se prema njemu s rukama na
bokovima kada su se našli u uredu.
121
Knjige.Club Books
plače. Grozna je i dio mene bi volio da nikada nisam pristala voditi ovaj posao s
njom. Nisam sigurna može li nam prijateljstvo to preživjeti. I sada ovo? Nema
mi se pravo petljati u brak „
„Koji brak?“ utišao ju je tim pitanjem i Libby je duboko udahnula i obrisala
oči. Ali nije mogla zaustaviti suze i samo su joj polako tekle niz obraze.
„Zaboravi na trenutak na ono o čemu Greyson i Tina razgovaraju i odgovori
mi na pitanje. Koliko prijatelja imaš?“
Izgledala je začuđeno i bespomoćno slegnula ramenima.
„Ne znam... nekoliko.“
„A otkada si došla tu? Jesi li stekla nove prijatelje?“
„Da, naravno.“
„Naravno“, odgovorio joj je i nježno se nasmiješio. „Tebi je lako: draga si,
topla, iskrena i prirodno privlačiš ljude.“
Odmahnula je glavom izgledajući zbunjeno i slegnula ramenima.
„Možda“
„Tina ima jednu prijateljicu, Libby. Tebe.“ Začuđeno je zurila u njega. U
očima joj se isprva vidjelo žaljenje potom prkos.
„Pa sama si je kriva za to. Mogla ih je imati više da nije tako nepovjerljiva
prema svima koje upozna.“
„Ljudi joj nisu dali mnogo razloga u prošlosti da im vjeruje, Bug. Znaš to.“
„Prošle smo kroz ista iskustva - ja sam ih svladala.“
„Vaša iskustva nisu bila ista.“ Harris je promrmljao razmišljajući o onoj
prokletoj okladi. „Imala si roditelje koji te podupiru; imala si mene. Imala si
Tinu. I kada si otišla na fakultet, proživjela si mnoge stvari, stekle nove prijatelje.
Tina je imala samo tebe.“
„Ti čak ne voliš Tinu. Ne shvaćam zašto mi to govoriš“, promrmljala je
prelazeći rukom preko očiju.
„Draga mi je Tina. Oduvijek mi je bila draga. Ali ja sam kriv što se ne možemo
družiti niti slagati. Ako ti nije rekla što je bilo, onda ne mogu ni ja. Ali štogod se
dogodilo između vaš dvije, zbog toga je,“ zaustavio se pa posegnuo za
privjeskom kroz majicu dok je promišljao o sljedećim riječima, “tužna. Zbog
toga je tužna. I moram ti reći... teško mi ju je gledati takvu.“
Zbog ovoga što je rekao, Libby se zamislila, nagnula glavu kako bi ga
promatrala trenutak. I onda je nervozno uzdahnula.
„Neće ni pogledati Claru, Harrise. Neće je primiti. Mislim da je nikada nije ni
dodirnula. Ne želim da je Clara u blizini nekoga tko ne voli djecu.“
123
Knjige.Club Books
„Tina ne mrzi djecu“, Harris se sjetio one večeri u bolnici kada je vidio
potpunu ljubav i oduševljenje na Tininu licu kad je prvi put vidjela Claru.
„Obožava Claru.“
„Jedan od glavnih razloga zašto sam se ovamo preselila jest što se svim
silama trudila izbjegavati nas dok smo bile kod nje i dolazila je kući jako kasno.
Nikada se nije ponudila primiti
Claru, okupati je ili obaviti bilo koju uobičajenu stvar koju ljudi vole raditi s
malom djecom. Bože, majka ti je provela pola sata tepajući joj blesave stvari kad
su otac i ona svratili. A znaš kakva je ona.“
Harris se teško mirio s tim riječima i prizorom Tine koja je željno stajala
ispred stakla kada je medicinska sestra podignula Claru.
„Ne znam što se događa, ali mora postojati razloga za takvo ponašanje,
Libby. Razgovaraj s njom.“
Libbyn se pogled omekšao.
„Hoću, Harrise. Naravno da hoću. Najbolja mi je prijateljica i želim ovo
riješiti... samo je teško. Toliko sam zaštitnički nastrojena prema Clari, više nego
što sam ikada mogla zamisliti. Ne mogu podnijeti da bude izložena tolikoj
negativnosti. Čim se rodila, netko ju je odbio. Ne želim da više ikada iskusi takvo
nešto.“
„Shvaćam“, Harris je tiho rekao i pročistio grlo,
„Hvala ti što si razgovarao sa mnom“, rekla je smiješeći se. „Ali i dalje želim
otići onamo i reći joj neka prestane. Nježno, naravno.“ Posljednje riječi je
nadodala kada je vidjela da je otvorio usta kako bi je upozorio.
Nasmiješio se i kimnuo glavom i ustao kada je i ona ustala, gledao joj je u
mršava leđa dok je hodala prema uredu brzim, smirenim korakom.
„Tina“, Libbyn tihi glas došao je s hodnika i Tina je pogledala prema njoj
odvraćajući pogled od zbunjenoga Greysona koji je sjedio na kauču, a vjerojatno
je tek bila na polovici bukvice. Nije baš ni sjedio, izgledao je kao da je pao na
kauč, kao da su mu koljena popustila. Ostatak vremena proveo je sjedeći tamo s
laktovima naslonjenima na raširenim nogama i ruke su mu visjele između
koljena gotovo dotičući tepih dok mu je držala bukvicu. Kada malo bolje
promisli, možda je bila preiskrena prema njemu.
„Bilo je dosta“, Libby je nastavila i Greysonova glava se podignula kada je
čuo njezin glas. Tina se začudila kada je vidjela da su mu oči vlažne i na trenutak
nije bila sigurna kako da reagira. Greyson je poskočio na noge, ali Libby se
124
Knjige.Club Books
127
Knjige.Club Books
128
Knjige.Club Books
129
Knjige.Club Books
130
Knjige.Club Books
131
Knjige.Club Books
„Nisam vjerovao u to, čak ni dok sam izgovarao te riječi, da si djetetov otac.
I požalio sam čim sam to izrekao. Bio sam ljutit, a ti si bio tamo, na njezinoj
strani. Uvijek njezin prijatelj i onaj kojem se povjerava, a meni nikada ništa nije
govorila. Libby i Harris sa svojim šalama, igrama i zabavom. Dosadni, zamorni
Greyson nikada neće shvatiti tu šalu pa zašto bismo ga onda uključili? Tako mi
je to izgledalo. Uvijek sam bio po strani. Mislio sam, nakon što se vjenčamo, da
će se stvari promijeniti. Postat ću joj najbolji prijatelj. Trebao sam joj biti najbolji
prijatelj. Supruga mi je, ali ne mogu se smijati s njom kao ti.“
„Isuse“, Harris je promrmljao. „Tako mi je...“
„Ne. Ovo je moja isprika, Harrise. Nemoj mi to oduzeti. Htio sam da znaš
odakle je potekla ta optužba.“ Stisnuo je vrat i svjesno pogledao po gotovo
praznoj prostoriji. „Bio sam ljubomoran na tvoj odnos s mojom suprugom. Iako
sam znao da je to bio platonski odnos, i dalje je bio važniji od našega. To je moja
krivica, ne tvoja. I zato mi je tako žao, prokleto žao. Ta optužba, te riječi uvijek
će visjeti u zraku. Ne mogu ih povući... ali ti mogu reći da tako prokleto žalim što
sam ih izrekao.“
„Greysone...“
Harrisove su riječi nestale kada je Libby izišla iz ureda i skrenula prema
njihovu stolu. Izgledala je blijedo i uzrujano i izbjegavala je Harrisov pogled
usredotočivši se na Greysona.
„Uh, Greysone. U vezi s ovime večeras.“ Greyson je naglo ustao, panika mu
se vidjela u očima jer je strahovao da će mu otkazati večeras. „Trebao bi doći
ovamo. Voljela bih kada bi mi Clara bila u blizini.“
„Nećeš otkazati?“ Greyson je upitao s olakšanjem u glasu i Libbyne su se
lijepe obrve namrštile.
„Ne. Samo sam promijenila mjesto.“
Greyson joj se zahvalno nasmiješio. „Nema problema. Doći ću tu prije šest.“
Ponovno je sjeo.
„Hvala ti.“ Okrenula se i otišla i dalje izbjegavajući Harrisov pogled i srce mu
se spustilo u pete.
Znala je. Nakon svih ovih godina, Tina joj je konačno rekla za okladu.
„Gdje je Tina?“ tiho ju je upitao i preusmjerila je pogled na njega prije nego
što ga je ponovno odvratila. Kao da ju je boljelo gledati ga.
„Pusti je na miru“ Libby je rekla, a glas joj je bio hladan. „Treba joj prostora.“
„Libby...“ očajno je započeo i konačno ga je pogledala. U prelijepim očima
vidjela se ljutnja, tuga, razočaranje i - ono što je najgore - potpuna odbojnost.
132
Knjige.Club Books
„Nemoj sada razgovarati sa mnom, Harrise“, rekla je. Glas joj je bio napet.
„Ne mogu se sada nositi s tobom „
Okrenula se i vratila u kuhinju.
„Sranje.“ Harrisove oči pogledale su u daljinu, gdje su se nalazila uredska
vrata. Htio je da Tina iziđe - želio je vidjeti je li dobro. Prošlo je neko vrijeme, a
ona se nije pojavila iza vrata. Stavio je dlanove na stol podižući se i onda ga je
Greysonov tihi glas prekinuo.
„Ne.“
„Ali...“ Glas mu se zaustavio. Nije mogao pronaći riječi kojima bi opravdao
želju da ode u ured i provjeri kako je. Nije imao to pravo. Usredotočio je bolni
pogled u tom smjeru još koju minutu prije nego što je odmahnuo glavom i bacio
nekoliko novčanica na stol.
„Dopješačit ću do kuće“, promrmljao je spuštajući ključeve od automobila
na hrpu novčanica. „Vidimo se poslije.“
Otišao je prije nego što je Greyson išta uspio reći.
Bio je to buran dan. Hodao je glavnom cestom prema oronuloj iznajmljenoj kući
pokušavajući ne razmišljati o Tini. Kako je bila slatka i povjerljiva djevojka i
kako je postala nesretna i zabrinuta žena. Znao je da ga krivi za sve što joj je u
životu pošlo po krivu. Priznavao je svoju krivnju, kao što joj je i rekao, ali ne
može odgovarati za deset godina loših odluka. Tina je trebala preuzeti dio
odgovornosti na sebe. Naravno da je bilo lako kriviti Harrisa za svaku groznu
stvar koja joj se dogodila, ali poseksali su se jednom prije deset godina. I
možda je taj raspad bio težak i bolan, ali nije shvaćao kako joj je to moglo utjecati
na ostatak života.
Nestala je na neko vrijeme nakon te večeri, isprva ga je aktivno izbjegavala
jer nije dolazila s obitelji na događaje Chapmanovih, nije čak ni posjećivala
Libby. I onda je otišla na slobodnu godinu u Škotsku.
Pratio ju je na društvenim mrežama, ali nije objavljivala mnogo fotografija -
što je bilo čudno za nekoga tko je prvi put bio sam na putovanju. Ispitivao je
Libby gdje se Tina nalazi, ali ni ona nije znala mnogo o tome. Rekla je da joj je
samo katkada slala poruke. Čak je pokušao razgovarati sa Smithom o njoj, ali on
isto tako ništa nije znao. Manjak informacija bio mu je čudan, ali Harris je znao
da nije u redu da se petlja u to pa ju je ostavio na miru usredotočivši se na svoj
život i fakultet. Nastavio je sa životom, upoznao druge žene, putovao i uživao u
ranim dvadesetima.
133
Knjige.Club Books
A Tina... ruke su mu se zaustavile dok je slagao majicu. Nikada neće biti Tini
ono što je ona njemu. Vrijeme je da to prihvati i nastavi sa životom.
I tako je... nastavio sa životom.
Tina se osjećala umrtvljeno. Sve joj je otupjelo i samo jedan dio nje shvatio je da
je možda tako najbolje. Vjerojatno bi sada ležala u krevetu da je svjesna svega
što osjeća. Iskoristila je svaku tehniku koju je imala kako bi ispričala Libby o
svojemu djetetu, a da se pritom ne raspadne. Nikada nikome nije pričala o
njemu. Čak ni dok je o njemu razgovarala sa ženom koja joj je bila poput sestre,
i dalje mu nije mogla izgovoriti ime.
Libby je zaprepašteno slušala i onda spoznala užas. Suze su joj tekle niz lice
dok joj je Tina pričala svoju priču. Nije joj govorila o svojim osjećajima. Samo
hladne, točne činjenice. Tek kada ju je Libby pitala za detalje, Tina je počela
petljati. Držala se podalje od detalja svojega traumatičnoga iskustva koje je bilo
povezano s najgorim dijelom njezina života, toliko joj je bilo teško.
Najteže joj je bilo priznati da je Harris djetetov otac. Libby je zurila u Tinu
kao nikada, u očima joj se jasno vidjela bol zbog izdaje koju je osjećala jer joj je
najbolja prijateljica toliko dugo skrivala tajnu. Povrijeđeni pogled još se više
produbio kada joj je Tina odbila reći detalje te jedne noći s Harrisom. Zbog
nekog neshvatljivog razloga, htjela je zaštiti Harrisa od Libbyna prijezira, koji bi
nastao čim bi joj rekla za okladu.
Libby - ovoga puta jer se brinula za Tinu - htjela je nastaviti s time da
Greyson čuva dijete kod kuće. Popustila je tek kada je Tina rekla da to što joj je
Clara u blizini jako pomaže čak i kad je ne može fizički primiti. Još.
Ali Libby je inzistirala na tome da Tina uzme slobodnu večer. 1 Tina, koja je
bila previše izmorena da bi se svađala s njom, zahvalno je prihvatila taj
prijedlog.
Ustala je s kauča u uredu i skupila stvari jer se očajno htjela vratiti kući.
„Što to radiš?“
Zvuk Tinina glasa došao mu je straga i preplašio Harrisa pa je spustio torbu.
Okrenuo se kako bi je vidio; pokret je bio nelagodan i nagao i zbog toga je
prestrašeno poskočila.
Zurio je u nju u nevjerici i bio je poprilično siguran da su mu se usta širom
otvorila. Nije ju očekivao. Posebice nije očekivao da će mu stajati ispred spavaće
sobe.
„Harrise?“ dozvala ga je i trepnuo je, nije bio siguran što želi. „Što to radiš?“
135
Knjige.Club Books
136
Knjige.Club Books
137
Knjige.Club Books
138
Knjige.Club Books
139
Knjige.Club Books
„Sada si uzmi kćer. Moram se vratiti spoju. Nazovi Libby ako se nađeš u
nekoj nevolji; neće misliti ništa loše o tebi. Samo ćeš joj pokazati da ti je više
stalo do Clare nego do tvojega ega.“
Poljubio je svoju preslatku nećakinju u čelo i nježno je vratio u ne tako
sposobne očeve ruke. Ponovno je počela plakati dok je izlazio iz ureda.
„Harrise!“ Greysonov je glas bio slab i oštar i Harris se samo nasmijao dok je
nježno zatvarao vrata za sobom.
140
Knjige.Club Books
141
Knjige.Club Books
142
Knjige.Club Books
„Desert? Gospodine, valjda znaš u čijoj se kući nalaziš. Uvijek ima nešto za
desert“, rekla je nježnim glasom. Činilo se da je naumila zaobići spornu temu.
Gledao je kako je poskočila i skoro odskakutala do hladnjaka. Ponovno je
odjenula oskudne tajice u kojima je uživao; bile su svijetloplave i uz to je nosila
lepršavu narančastu majicu. Ta joj je boja grozno odudarala od kose, ali očito je
nije bilo briga. Majica joj je stalno padala niz glatko, okruglo, golo rame i cijelu
se večer pitao što je nosila ispod nje. Nije vidio naramenicu od grudnjaka, što je
značilo da ga ne nosi. Maštao je o toj mogućnosti.
Kako bi lako mogao spustiti ruku niz majicu i pronaći joj grudi. Glava bi mu
slijedila ruku i bio bi vrlo sretan kada bi se izgubio među tom širokom odjećom
istražujući svaki dio njezina tijela.
Stresao se pokušavajući dovesti hormone pod kontrolu. Sagnula se dok je
tražila po hladnjaku i imao je savršen pogled na okruglu, čvrstu guzicu. Bože,
htio je primiti tu guzicu, milovati je, gladiti, gricnuti.
Mogao se vrlo lako zamisliti kako ustaje od stola, odlazi do nje i staje joj iza
leđa pa posegne...
„Harrise?“
Isuse!
Trepnuo je vraćajući se iz erotična sna i zurio je u nju raširenih očiju neko
vrijeme. Govorila je i nije mogao shvatiti riječi. Samo je razmišljao o tome da joj
skine te tajce i uđe u tu toplu ženstvenost.
„Harrise, priberi se!“ nekoliko mu je puta pucnula prstima ispred očiju.
Podigao je ruku kako bi nježno maknuo njezinu.
„Prestani s tim“, blago ju je opomenuo.
„Kamo si otišao?“ znatiželjno ga je upitala dok je sjedala ispred njega.
„Na neko mjesto na koje ne želiš otići. Barem ne sa mnom“, to je zvučalo
ogorčenije nego što je htio. „Mislio sam da si otišla po desert.“
Očima mu je pokazala na stol i namrštio se kada je vidio zdjelicu ukusnoga
čokoladnoga moussea koji je bio ispred njega. Nije ni primijetio da ga je stavila
ispred njega. U redu, možda su mu misli bile više zaokupljene nego što je mislio.
„Hvala ti“, rekao je podižući žlicu i kušajući bogati desert. Kremasti mu se
mousse otopio u ustima i nevoljko je zastenjao dok su mu anđeli plesali po
jeziku. Osjetio je kako su mu se obrazi zacrvenjeli na tu sramotnu reakciju na
slasticu. „Ovo je odlično. Jesi li ga ti napravila?“
„Ha-ha! Dobra fora, Harrise! Znaš da ne mogu ovakvo nešto napraviti čak ni
da mi život ovisi o tome. Naravno da ga je Libby napravila.“
143
Knjige.Club Books
144
Knjige.Club Books
145
Knjige.Club Books
146
Knjige.Club Books
Bespomoćan zvuk koji joj je dopirao iz grla bio je seksi i Harris je posegnuo
jednom rukom prema dolje kako bi nespretno otkopčao jedan gumb da smanji
pritisak.
Nastavio se gostiti Tininom sočnom slatkoćom uživajući u jedinstvenom
okusu i kremastoj strukturi.
Sisao joj je klitoris isto onako kao i bradavice i to ju je izludjelo - zajecala je
i vrzmala se svaki put kada bi to učinio – pa je to radio povremeno kako bi što
dulje trajalo za nju. Za oboje.
Sada ga je već preklinjala. „Molim te, molim te, molim te, molim te!“ i
posegnuo je prema dolje kako bi sebe pogladio.
„Želiš li svršiti za mene, dušo?“ jedva je upitao. Ispustila je nerazgovijetan
zvuk pristanka. „Natjerat ću te da svršiš.“
Prsti su joj bili zapetljani u njegovu kosu i snažno ga povlačili, vjerojatno
jače nego što je željela. Ali nije ga bilo briga... samo se brinuo za njezino
zadovoljstvo. Htio je osjetiti kako mu eksplodira na jeziku.
Zatvorio je usne preko nabrekloga malog klitorisa i samo ga malo usisao.
Držao ju je na rubu jedan dugi trenutak prije nego što ju je polizao jezikom i
onda još dublje usisao u usta. Snažno ju je sisao i poslao je u orgazam.
Zacviljela je, to je bio jedan mali iskreni cvilež i onda je zastenjala duboko i
dugačko. Stisnuo je kažiprstom i palcem oko kurca kako bi zaustavio svoj
vrhunac. Uspješan pokušaj. Kada je prestala drhtati pod njegovim jezikom,
uspio je zadobiti kontrolu.
Tina se polako vraćala na zemlju kao pero koje je ležerno letjelo po
najslabijem povjetarcu. Harris je bio jako, jako dobar s jezikom. Uvijek je mislila
da će joj biti nelagodno zbog cunnilingusa. Ali nije bilo vremena da se osjeća
nesigurno i svaki zvuk, riječ i pogled koji joj je uputio laskao joj je toliko da
se nije osjećala posramljeno. Pomagalo joj je to što je bio očito vrlo napaljen
onim što je radio.
Premjestio se čučeći ispod njezinih raširenih bedara, a prsa su mu bila gola.
Gostila se pogledom na to savršenstvo, čvrsti mišići vodili su do donjeg dijela
tijela koje je bilo u takvom položaju da je vidjela debele, ljutite crvene žile
njegova penisa.
„Želim to“, rekla je pokazujući mu na prepone dok joj se prst tresao. „Želim
to u ustima. Želim te osjetiti kao što si ti mene.“
Snažno je opsovao ispod daha i napeto je pogledao.
„Držat ću te za riječ, dušo. Ali poslije, u redu? Sada, želim voditi ljubav s
tobom.“
147
Knjige.Club Books
148
Knjige.Club Books
„Tina.“ Ime joj je bilo kao molitva ispunjena divljenjem, žudnjom i nježnošću.
Ostao je dugo u njoj, dah mu je ostao u grlu, a njezin se zaustavio pa ga je
ispustila očajno i isprekidano.
„Harrise, još!“ Uvijek još. Pomaknuo se i izišao istim nježnim pokretom i
ponovno je ispunio. Nježni su se ulasci nizali i nije bila sigurna koliko dugo još
može izdržati. Nije htjela njegovu nježnost. Htjela je...
„Još!“
Bila je prokleto savršena. Prekrasno, napeto lice crveno i vlažno, ispunjeno
požudom. Usne su joj bile natečene od poljubaca, bradavice nadražene i
zahtijevale su pozornost. Svaki centimetar tijela bio je mekan i trebalo ga je
milovati, dodirivati i voljeti.
Ali htjela se jebati. Harris je bio stručnjak za jebanje - pojebao je toliko
prelijepih žena u svojemu životu.
Ali jebanje je zahtijevalo seks bez osjećaja i to sada nije želio. Harris, koji nije
mogao suzdržati svoje osjećaje prema toj ženi i radost koju je osjećao dok je bio
s njom, nije bio sposoban izostaviti osjećaje iz toga čina. Pogotovo ne kada je
svaki dodir, poljubac, milovanje i njegov kurac odavao počast naklonosti koju je
osjećao kada ju je gledao.
Kada ga je još jednom preklinjala za više, dao joj je više. Usnama, jezikom i
onda rukama na grudima. Uzdisala je i uhvatio je taj zvuk ustima uživajući u
njemu. Pomaknuo je ruke niz njezina bedra i sve niže kako bi zataknuo njezina
koljena, podignuo je više i ušao što dublje u nju.
Zastenjao je kada se stisnula oko njega. Ulasci su mu se smanjili kada je
promijenio kut. Nije znao koliko još dugo može izdržati i pomilovao je natečeni
klitoris palcem.
Zadrhtala je i zajecala. Orgazam joj se približavao. Zbog snage njezinih
unutarnjih stiskanja izgubio je ritam i konačno joj je dao ono što je tražila. Zabio
se u nju kada ga je vlastiti vrhunac udario poput vlaka.
Zaustavio mu se dah kada se očajno borio da se smiri, htio je da traje što
dulje, ali kada se stisnula oko njega, izgubio se i zastenjao dok joj se ispraznio u
usku vrućinu.
„O, Bože.“ Riječi su zvučale kao molitva zahvale. Vjerojatno je to i bila
molitva zahvalnosti. Harris nije bio religiozan čovjek, ali se osjećao kao da je u
raju.
Kosti su mu se otopile i nakon još nekoliko lijenih ulazaka, nevoljko je
napustio toplinu. Brzo je skinuo kondom, zavezao ga i pažljivo stavio sa strane
149
Knjige.Club Books
150
Knjige.Club Books
se nasmiješila jer joj se sviđalo kako lako može utjecati na to veliko muževno
tijelo.
„I... što sada?“ oprezno ju je upitao i stavila je dlan na jedan čvrsti mišić i
bradu na vrh svoje ruke kako bi mu zurila u prekrasno lice. Trudio se - i
podbacio - izgledati ležerno, ali mogla je vidjeti napetost u njegovu izrazu lica.
„Zar sada? Ali spremna sam za mali odmor“, rekla je praveći se da zijeva, ali
je vrlo brzo postalo stvarno kada je otvorila usta. Odjednom se osjećala
umornom. „Samo mali odmor prije druge runde.“
„Druge runde?“ željno je upitao i nasmijala se.
„Da. Obećao si mi mali zalogaj, sjećaš li se? Nešto što bih mogla staviti u
usta.“ Lijena, polovična erekcija rasla joj je ispod noge i u nekoliko je sekundi
postala kruta. Opsovao je ispod daha kada je shvatio što je htjela reći.
Pomaknula je glavu niže - nije bila sigurna otkuda joj se pojavila tolika
odvažnost, ali iznimno je uživala u njoj - i prstima primila njegovu muškost.
Ležerno ju je pomilovala i onda potapšala. „Kasnije, dobro. Moram se malo
naspavati.“
151
Knjige.Club Books
152
Knjige.Club Books
„Dobro je. Imala je noćnu moru“, Harrisov je glas bio tih tako da ga Tina ne
čuje. „I u subotu ju je isto imala. Mislim da sanja istu noćnu moru.“ Nije si mogao
pomoći, a da ne zvuči zabrinuto i Greysonov se pogled promijenio kada je vidio
Harrisovu odjeću ili manjak nje.
„Pretpostavljam da ovo nije prijateljsko druženje“, rekao je prekriživši ruke
na prsima dok je ironično podizao kutove usana. Taj umišljeni, sveznajući
osmijeh dozlaboga iritirao je Harrisa.
„To nije tvoja briga“, rekao je zvučeći uvrijeđeno kao što inače Greyson
zvuči.
„Jesi li siguran da je Tina u redu?“ blizanac ga je ponovno upitao i Harris je
kimnuo. „Isuse, neću tako brzo zaboraviti taj vrisak. Sav sam se naježio od
njega.“
„Znam“, Harris je mrko rekao. Trebao je porazgovarati s Tinom.
„U redu. ostavljam te. Laku noć.“ Otvorio je vrata i dramatično zadrhtao.
„Bože, ledeno je!“
Zabacio je ramena dok se pripremao da iziđe u hladnu, vlažnu noć trčeći
bosih nogu. Harris je zatvorio i zaključao vrata za njim i nakon što je natočio
čašu vode u kuhinji, otišao je do Tinine spavaće sobe.
Obukla je majicu i izgledala je smirenije, zbog čega je bio sretan, iako je
potiho tugovao što je ponovno imala obrambeni stav. Znao je da ništa neće
doznati o noćnoj mori.
Sjeo na rub kreveta pokraj nje i pružio joj čašu vode. Žedno je otpila jedan
gutljaj i onda ga nagradila osmijehom.
„Hvala ti.“ Ništa joj nije odgovorio na to i umjesto toga zagladio je nekoliko
kovrči na vlažnom licu.
„Jesi li bolje?“ upitao ju je nakon što je ispila čašu. Kimnula je glavom i uzeo
joj je čašu i stavio na noćni ormarić.
„Žao mi je“, promrmljala je i gledala u pod.
„Nema ti za što biti žao“, rekao je, a glas mu je bio osjećajan. „Ali...“
Podignula je pogled kako bi se susrela s njegovim zabrinutim licem. „Nemoj
pitati, Harrise“, rekla je, a glas joj je bio oštar. „Nisam spremna raspravljati o
tome.“
„Onda je to ista noćna mora“, zaključio je.
„Mogu proći mjeseci, a da nemam ni jednu. Ali već neko vrijeme nisam imala
dvije more u tako kratkom vremenu.“
153
Knjige.Club Books
„Jesam li ja okidač?“ Bilo mu je teško postaviti to pitanje zato što nije znao
može li podnijeti odgovor, ali morao je znati.
Uslijedila je stanka prije nego što je odgovorila. Bila je značajna i sve mu je
rekla. I to ga je skoro ubilo.
„Katkada“, priznala je i jedva se suzdržao da ne izgovori nešto odvratno.
Rastužila ga je ta spoznaja dok je razmišljao o tome da ima nešto više s njom,
nadao se budućnosti... Katkada bi joj potaknuo noćne more zbog kojih bi vrištala
od straha. Kako može, dovraga, uopće živjeti s tom obeshrabrujućom
činjenicom?
„Možeš li mi reći o čemu je riječ?“
„Ne, rekla sam ti. Nisam spremna raspravljati o tome.“
„Tina...“
„Harrise“, nestrpljivo ga je prekinula. „Pusti to ili idi. Kad bolje razmislim...
samo idi. Molim te.“
„Što ako opet budeš imala noćnu moru?“
„Neću je imati.“
„Tina; A što će biti s nama...“
„Nije vrijeme za to, Harrise.“ To mu je izrekla tonom kojim mu je jasno dala
do znanja da neće o tome sada raspravljati.
„Neću otići sutra, predomislio sam se.“ Riječi su izišle iz njega prije nego što
je uopće shvatio da je to odlučio i na trenutak je oklijevala prije nego što ga
nagradila najmanjim osmijehom.
„Dobro.“
Osjetio je olakšanje i polako izdahnuo. I evo pojavila se ponovno, neukrotiva
i nepokolebljiva.
Nada.
Šutio je jer se bojao da ne kaže nešto. Umjesto toga kimnuo je glavom i
podigao se s kreveta, skupio odjeću i polako i učinkovito je odjenuo. Kada je
završio, pogledao ju je odlučno.
„Pokušaj se naspavati.“
„Hoću.“
„Trebaš li još nešto?“ upitao ju je i oči su joj se zasjajile pa pogledale prema
njegovim preponama. Taj pokret očima bio je tako brz da bi ga propustio da je
nije pažljivo promatrao. Ali ga je vidio i to mu je samo hranilo rastuću nadu.
Osjetio je kako mu se širi u prsima i grije ga iznutra.
„Ne. Hvala ti.“
154
Knjige.Club Books
155
Knjige.Club Books
156
Knjige.Club Books
„Da.“ Zaista je izgledalo da će biti lijep dan; blaga temperatura bez tjednoga
oblaka na vidiku. Nije bilo ni traga - osim prekrasnoga, svježeg, vlažnog mirisa
trave i svjetlucavih kapljica vlage na lišću i bilju - jučerašnje kiše.
„Tina...“
Osjećajući da će odvesti razgovor u neželjenom smjeru, Tina se podignula.
„Moram se spremiti za posao“, rekla je i namrštio se, nije se ni trudio sakriti
razočaranje i uzrujanost.
„Ne možeš zauvijek izbjegavati tu temu“, rekao je.
„Sigurno se mogu potruditi najbolje što mogu“, drsko mu je rekla i onda je
odmah požalila svoj pokušaj humora kada je vidjela ljutnju u njegovim očima.
Zatvorila je oči i duboko udahnula. „Žao mi je. Nisam baš dobra kad treba
razgovarati o nekim stvarima.“
„Nisam ni ja, ali mislim... Ako želimo da ovo uspije, moramo napraviti neke
iznimke.“
„Harrise, previše je povijesti između nas dvoje da može biti išta više od
ovoga što je sada.“
„I što je to točno?“
„Seks.“
„Ne bih se složio.“
„To je tvoje pravo, ali ako očekuješ mnogo više od mene, onda ćeš se duboko
razočarati. Moram se spremiti. Vidimo se poslije“, napola se okrenula, ali ju je
zaustavio.
Čekaj, ima,..
Pogledala ga je i iznenadio ju je kada joj se osmjehnuo. „Što?“
„Daš mi pusu?“ glas mu je bio tako blesavo, dječački ispunjen nadom da Tina
nije mogla učiniti ništa drugo nego ugoditi mu. Vratila se do ljuljačke i gledao ju
je predatorskom odvažnošću. Usne su joj se razdvojile nesvjesnim zavodničkim
osmijehom i sagnula se kako bi ga čedno poljubila.
Zastenjao je i očito je bio nesretan zbog toga kratkoga poljupca pa ju je
primio za glavu i produbio poljubac. Tinina su se koljena pretvorila u želatinu
kada mu je jezik ušao u njezina u usta i uzdahnula je kada je natjerao njezin da
iziđe prije nego što je okončao poljubac bez upozorenja.
Tina se nesigurno odmah povukla. Stajala je uspravno i obrisala vlažne
dlanove niz pidžamu.
„Sjeti se toga kada misliš o meni“, rekao je, a osmijeh mu je bio ispunjen
lijenom samouvjerenošću. „Toga... i ovoga.“ Harris je pokazao na napetu
157
Knjige.Club Books
erekciju koja se mogla uočiti kroz tanku tkaninu traperica i nesvjesno je polizala
usne prije nego što je vratila pogled na njega. I dalje se smiješio. Arogantni
seronja.
„Naravno“, odgovorila mu je, a glas joj je bio promukao zbog požude. „A ti se
sjeti da mi još uvijek duguješ da to probam.“
Umišljeni osmijeh nestao je s njegova lica i preselio se na njezino. Mahnula
mu je i otišla.
„Imate posjetitelja, šefice“, Ricardo joj je najavio nakon što je prekinuo Tininu
igru pasijansa tijekom popodnevnoga posluživanja. Nakon što se pola sata
ulagivala različitim gostima,
Tina se vratila u ured. Otvorila je laptop, stavila dnevno izvješće prodaje i
onda je panično pogledala u brojke prije nego što je maknula program za
računovodstvo i otvorila igru karata. Odigrala je sedam partija prije nego što ju
je Ricardo prekinuo.
Nije stigla nazvati novine. Gotovo se uvjerila da je sada vjerojatno prekasno
za ispriku.
„Oh?“ upitala je podižući oči i očekujući da vidi kako Harris stoji iza Ricarda.
Umjesto toga stajala je odnekud poznata žena koju nije odmah mogla smjestiti
u mislima. Tek kada se Ricardo pomaknuo u stranu, vidjela je ženin veliki trbuh
i Tina je prepoznala Daffodil Carlisle.
„Hej“, žena joj je rekla smiješeći se. „Vjerojatno sam te trebala nazvati i
ugovoriti sastanak - znam da si vjerojatno zaposlena. Ali bilo mi je zaista
dosadno kod kuće pa sam ušla u automobil i došla ovamo. Htjela sam ti pokazati
što sam napravila.“
Ricardo, koji je očito shvatio da više nije potreban, otišao je bez ijedne riječi
i trudna žena dogegala se do Tinina ureda i sjela preko puta nje pa slobodno
bacila torbicu na drugi stolac.
„Žao mi je. Treba mi trenutak da dođem do daha. Ovo je dijete teško kao sam
vrag. Kunem se, vjerojatno će jednoga dana biti velik kao otac.“
„Je li dječak?“ Tina je upitala jer nije znala što da drugo kaže.
„Nemam pojma“, odgovorila joj je i ravnodušno slegnula ramenima. „Bolje
mu je da jest. Ako će biti djevojka koja je velika kao moj suprug, to neće biti
dobro.“
Njezina primjedba izazvala je smijeh kod Ti ne. Majka zemlje Daffodil
Carlisle nije bila dosadna.
„Uglavnom, razmišljala sam što bismo mogle učiniti da promoviramo...“
158
Knjige.Club Books
159
Knjige.Club Books
Pola sata poslije, Tina nije mogla prikriti uzbuđeni osmijeh na licu. Daffodil
Carlisle izgledala je pomalo usiljeno, ali bila je zadovoljna samom sobom.
Njezina samodopadnost bila je posve opravdana. Osmislila je cjelokupan plan
za oglašavanje putem društvenih medija i partnerstva s nekoliko lokalnih tvrtki,
uključujući onu svojega supruga koji je imao trgovinu u Riversendu i još
nekoliko trgovina odjećom s kojima je surađivala. Daffine ideje usmjerene na
lokalnu zajednicu također su bile odlične; to bi značilo više posla, ali je
predložila da doniraju kolače nekolicini lokalnih dobrotvornih udruga kao i
centru za mlade koji je vodio njezin suprug. Čak je predložila da besplatno
poslužujemo jelo na sljedećim sastancima gradskoga vijeća. „Daj malo da
dobiješ mnogo.“ Bio joj je moto i Tina nije mogla pronaći nijednu manu u toj
strategiji. Ako uspiju pridobiti vođe, to će mnogo značiti u malom gradu poput
Riversenda.
„Ovo zaista izgleda odlično, Daff!“ Tina je uzbuđeno rekla i Daff se umišljeno
nasmiješila. „Ne znam kako se nisam sjetila nekih stvari!“
„Zato zahtijevam da mi suprug plaća velik novac“, rekla je smijuljeći se.
„Znam što radim.“
„Ne mogu ti dopustiti da ovo radiš besplatno“, Tina je ponovno rekla.
„Onda besplatni obroci za mene i Charlieja sljedećih godinu dana. Ovdje smo
mi na dobitku.“
„Dogovoreno“, Tina je rastegnuta ruke preko stola i Daff se rukovala s njom.
„Želim da odmah počneš s tim“, Daff je rekla. „Trebam roditi za nekoliko
tjedana i neću imati dovoljno vremena posvetiti se tom projektu kada stigne
dijete. Htjela bih sve započeti, napraviti Facebook stranicu; znam nekoga tko ti
160
Knjige.Club Books
161
Knjige.Club Books
„Nije mi lagodno da ljudi dolaze i pokušavaju shvatiti tko sam.“ Imala je već
dovoljno ljudi u životu koji su je htjeli shvatiti; obitelj koja se uvijek žalila kako
je ne razumije i Libby koja je htjela više znati o djetetu koje je voljela i izgubila.
I Harris... strašilo ju je koliko ništa ne zna. Sama pomisao da dozna što se
dogodilo bila je strašna i neodrživa, a nije znala koliko dugo to može skrivati od
njega.
A sada ovo. Sve što je Tina htjela jest da konačno uspije u nečemu na što
može biti ponosna. Ovaj restoran - s njezinim imenom - bio je njena najveća
šansa. I ako ga neće dovoljno dobro oglašavati, restoran će propasti. Bila je
naivna što je mislila da će MJ̕s uspjeti zato što ta građevina stoji ovdje već
trideset godina. Tina je mislila da da je gradu ono što grad želi i da će lako
naslijediti postojeće goste.
Nije htjela podbaciti u ovome; možda je ušla u sve to pomalo nesigurno i
imala je neku ideju o tome kako da pomogne Libby... ali što je više vremena
provodila tu, u ovom gradu, s ovim ljudima, postajalo joj je sve važnije da uspije.
Tina je sada mogla uvidjeti kako je samu sebe uništavala. Sve je to radila
otkad je izgubila dijete. Krenula bi u nekom novom smjeru s jasnim planom u
glavi i onda bi sve propalo kada bi joj postalo preteško. Ako ne bude pažljiva,
MJ’s će postati još jedna katastrofa koju može nadodati ostalim neuspjesima. Ali
to nije htjela. Htjela je biti dobra u nečemu.
Htjela je biti dobra u ovome.
Kupnja restorana možda je bila još jedna u nizu impulzivnih odluka, ali
počeo joj je toliko mnogo značiti. Tina je tvrdoglavo vjerovala da to može raditi
bez ičije pomoći. Ali to joj je oduvijek bila najveća mana. Držala je sve od sebe
na sigurnoj udaljenosti. Nikada nije tražila - ni prihvatila – tuđu pomoć, uvijek
je bila sigurna da će možda ovoga puta sama uspjeti. Nikada nije osjećala da
može zatražiti obitelj za pomoć, čak ni kad su joj jasno dali do znanja koliko malo
vjere imaju u to da će išta važno postići u životu. Ali sada je to uvidjela. Ako je
željela da restoran uspije - morat će svoj ponos staviti postrani.
Razgovor s Libby o djetetu Tini je otvorio oči i shvatila je da ima drugu
obitelj. Imala je sestru koja je vjerovala u nju i koja je voli i brine se za nju. A
Libby nije bila jedina. Ova žena, Daffodil Carlise, relativno nepoznata osoba,
dovoljno je vjerovala je u Tinu i MJ’s da joj dođe s ovim idejama. I postojali su
drugi.
Postojao je Harris... lagala bi samoj sebi kada ne bi priznala da joj je stalo do
njega. Da je tako već dulje vrijeme.
162
Knjige.Club Books
I prvi put u mnogo godina Tina je shvatila da nije sama. Nikada nije bila
sama. Nije dovoljno vjerovala u samu sebe da drugi ljudi, poput Libby, imaju
vjere u nju.
Ovaj plan, koji je tako precizno složen i uredno napravljen u tablicama i po
razdobljima, bio joj je najbolja prilika da konačno u nečemu uspije. Daff, koja je
imala golem trbuh, s izravnim govorom i odvažnim pogledom, davala joj je
priliku i Tina bi bila blesava da je ne zgrabi objema rukama.
„Reci mi kada počinjemo.“
Daff se zadovoljno nasmiješila i prekrižila ruke preko trbuha. „Odmah.“
164
Knjige.Club Books
165
Knjige.Club Books
Nije bilo tako loše kao što je očekivala. Nije bilo odlično, ali nije bilo ni užasno.
Potaknuta posjetom Daffodil Carlisle, Tina je konačno uspjela sakupiti dovoljno
hrabrosti da pogleda račune.
Uspjela je spriječiti blagi napadaj panike kada je izračunala koliko će je
stajati da provede Daffinu marketinšku strategiju, ali ako to usporedi s
alternativom, vrijedilo je rizika. Osjećala se lakšom; kao da joj je pala težina s
ramena i prvi put se nadala otkada su otvorili.
Bože, zar je prošlo samo pet dana? Osjećala se kao da je prošla cijela
vječnost. Toliko se toga dogodilo u međuvremenu. Ne samo s restoranom, nego
i s Harrisom.
Mobitel joj se oglasio i odmah ga je provjerila. Još jedna Smithova poruka.
Od petka joj je svakoga dana slao poruke, ali mu nije ni na jednu odgovorila.
Sada kada je bila ohrabrena ranijom odlukom da obavi računovodstvo, uzela je
mobitel i nazvala brata.
Odmah se javio.
„Tina?“
„Hej, Smithe.“
„Nisam očekivao tvoj poziv“, rekao je. Prokletstvo, zašto je sve uvijek trebalo
biti čudno između njih?
„Bi li radije da prekinem?“
„Nemoj biti blesava. Očekivao sam poruku.“
„Mogu ti poslati poruku, ako ti je nelagodno razgovarati.“
„Isuse, zašto si tako čudna?“ gunđao je. „Htio sam znati kako ti napreduje
posao.“
„Imala sam loš vikend nakon otvaranja“, rekla je, a glas ga je izazivao. Htjela
je da je napadne uobičajenim pasivno-agresivnim načinom zbog kojeg se uvijek
osjećala neuspješno.
„Ž-žao mi je. Ako trebaš pomoć ili savjet, javi mi, molim te. U redu?“
Tina je širom otvorila usta, vilica joj je pala. Pa to je bilo nešto novo. „Čekaj?
Nema Isuse, Tina. Zašto uvijek radiš stvari napola spustila je glas kako bi ga
pomogla oponašati. „Ili Bože, Tina, jesi li istražila tržište? Ili...“
166
Knjige.Club Books
„Preminulo je.“
Brat joj je ponovno opsovao, ali glas mu je bio promukao zbog osjećaja.
„Žao mi je, Tina. Trebao sam biti tamo i podržati te. Trebao sam biti bolji
brat.“
Nije mu ništa odgovorila; nije imala što reći... zato što je bio u pravu: trebao
je biti bolji brat. Ali i ona je trebala biti bolja sestra. Trebala mu je reći što je
krivo radio kao veliki brat ili... mogla mu se obratiti i reći mu da ga treba. Da joj
treba pomoć i ljubav i potpora. Dao bi joj ljubav i potporu. Mogla je to sada
uvidjeti.
„Otac?“ odjednom je upitao, a glas mu je bio prijeteći. „Nikada nije bio u igri.“
„Bio je dovoljno dugo da ti napravi dijete.“
„Pusti to - to je u prošlosti.“
„To nije prošlost za mene“, istaknuo je, a glas mu je bio promukao od ljutnje.
„Znam i možda ti nisam trebala reći.“
„Trebala si mi reći! Trebala si mi reći prije deset godina!“
„Mislila sam da znaš. Mislila sam da Conrad i Kyle znaju. Mislila sam da me
se sramite.“
„Jebemu“, Glas mu se slomio kada je to rekao i zvučao je bespomoćno i tužno
i ljutito u isto vrijeme. „Bila si dijete. Trebali smo te podržati i voljeti. Nisu te
trebali poslati u drugu državu da se sama nosiš s tim. Mama i tata trebaju
štošta objasniti.“ “Pusti to, Smithe. Samo ćeš sve ponovno uzburkati.
Nastavila sam sa životom.“
Uglavnom.
„Želim ti pomoći“, odlučno je rekao, srećom mijenjajući temu. „S
restoranom. Dopusti mi da ti pomognem.“
„Hvala ti na ponudi. Ali mislim da je za sada sve pod kontrolom. Osmislila
sam marketinški plan. Bude li mi potrebna pomoć, reći ću ti. Mislim da ću ovoga
puta uspjeti, Smithe. Zaista to mislim“
169
Knjige.Club Books
„I? Što si zaključila?“ upitao ju je, a glas mu je postao promukao. Takav je bio
samo kada je napaljen.
„Mislim da je savršen.“
Ponovno je zatvorio prste i nagradio je najmanjim osmijehom.
„Mislim da si ti savršena.“
„Nitko nije savršen“, rekla je nesvjesno uzimajući njegovu muškost u ruku i
mjereći debljinu kažiprstom i palcem prije nego što je stisnula šaku i počela
povlačiti gore-dolje. Trznuo se i zbog toga se prestrašila.
„Savršena si“, nastavio je, a glas mu je bio napet. „Savršena za mene.“
„Prestani govoriti gluposti“, korila ga je pa se sagnula kako bi ga poljubila.
„Pusti me da se koncentriram. Rekla sam ti da nemamo mnogo vremena. I želim
uživati u ovome.“
Bože, Harris je obožavao ovu ženu. Nije znao je li taj osjećaj oduvijek postojao
ili se tek nedavno razvio. Samo je znao da se osjeća kao da je oduvijek dio njega.
Ovo sirovo obožavanje koje se pojavilo s radošću i nadom koje su mu se
nedavno naselile u srce...
Ponovno ga je poljubila i lijeno mu je rukom prelazila preko kurca. Rekao joj
je da se kondomi nalaze u ladici noćnoga ormarića kada je spustila glavu na prsa
i usnama prešla preko majice koju je podignula ispod trbušnih mišića. Grickala
mu je bradavice kroz tanki pamuk. Kada su mu proklete bradavice postale tako
osjetljive? Kao da su imale izravnu povezanost s pulsiraj učim kurcem i upravo
ju je htio tražiti da stavi jednu u usta kada je krenula dalje ostavljajući ga
frustriranoga. Osjećao se kao da mu je koža preuska za tijelo.
Spustio je ruku s očiju i podigao se na lakove da pažljivo promatra svaki
njezin korak. Htio je znati što je smislila. Usne su joj se lagano i brzo pomicale
preko trupa, opuštena kosa joj je prekrivala njegova prsa. Kada je vidio tu
vatrenu kosu kako ga prekriva, odmah se napatio dok su joj usne putovale niz
sredinu prsa sve do pupka. Pitao se koji joj je cilj kada mu je polizala mu je pupak
sve do...
„O, Bože! Tina... jebemu!“ leđa su mu trznula kada su joj znatiželjne usne
konačno došle do glavića i nježno ga stavile cijeloga u usta. Sisanje je završilo i
gotovo je zaplakao kada je podignula glavu i prekrasno mu se nasmiješila.
„Slano“, primijetila je prije nego što je ponovno spustila glavu. Grickala je,
lizala, sisala... Bože, kako je sisala. Pomicala se od uzbuđenja dok je sve više usta
hranila njegovim kurcem, gosteći se kao da mjesecima nije jela. Ubrzo je
pronašla ritam - bio je sladak i odličan zbog senzualnosti.
170
Knjige.Club Books
Jedna mu ruka više nije mogla odoljeti privlačnosti njezine kose i prešao je
prstima po njoj, zgrabio joj kovrče. Druga mu se ruka ušuljala pod usku haljinu
koja je bila podignuta iznad kremastih bedara i uronio je u toplinu između tih
mekih bedara tražeći i pronalazeći vlažno mjesto. Prsti su mu uronili ispod
čipkastih gaćica i palac je odmah pronašao pulsirajući klitoris. Uživajući
pomaknula se šireći noge koliko joj je suknja dopuštala i sretno je iskoristio još
prostora kako bi zaposlio prste, gurnuo ih tri u vrući, vlažni kanal.
Zacviljela mu je oko kurca i entuzijastično poskakivala po njegovoj ruci
ubrzavajući sisanje svom dužinom. Harrisov dah uletavao je i izletavao iz prsa;
nije se mogao koncentrirati ni na što drugo, osim na ono što su joj usta radila i
gdje su mu se prsti poigravali. Nije htio svršiti sve dok ona ne svrši. Ali bila
je početnica u pušenju - nije ga znala zadirkivati i golicati - pa je navalila svom
snagom. Zahtijevala je njegov orgazam svojim nepopustljivim sisanjem koje ga
je toliko nadražio da ga je gotovo boljelo.
Pokušao se zaustaviti, ali nije mogao disati i reći joj da uspori; umjesto toga
mogao je samo proizvoditi neartikulirane, mahnite zvukove. Rukom mu je stisla
glavić dodajući novu dimenziju tom užitku i boli koji ga je vodio do vrhunca.
Sada je već toliko duboko gurao prste u nju da je očajno pokušavao da svrši
prije njega. Ali bio je izgubljen slučaj. Polizala ga je jezikom oko donjega dijela i
izgubio se.
„Tina.“ Protest? Molba? Molitva? Nije znao. Ali to je bila jedina riječ koju je
mogao izgovoriti prije nego što mu se cijelo tijelo stisnulo i izgubilo kontrolu pa
joj se prolio u željna usta. Zajecala je jer ju je iznenadila snaga njegova orgazma
i na trenutak je oklijevala prije nego što je nastavila. Nježno je spustila usta oko
drške. Još jednom je usisala pa je nevoljko dignula glavu. Umišljeno mu se
nacerila brišući usta rukom.
Pažljivo ju je rukom približio kako bi je gladno poljubio. Osjetio je svoj okus
na njezinim usnama i to je bilo mnogo erotičnije nego što je ikada mogao
zamisliti.
Ispustila je tihi zvuk i konačno mu se stisnula oko prstiju i svršila. Prekrasno.
Glava joj je poletjela unatrag otkrivajući joj grlo i usta su joj se otvorila u
bezvučni vrisak. Stiskanje njezine unutrašnjosti bilo mu je gotovo bolno, ali je
jebeno uživao u tome. I unatoč svemu - nakon fantastičnoga orgazma koji
je imao prije nekoliko minuta - bio je napola krut gledajući potpuno odjeveno,
željno, prekrasno stvorenje kako mu je svršilo pod prstima.
Legla je pokraj njega i privila se. Obujmio ju je rukama oko ramena i približio
joj se gurajući nos u mirisnu kosu. Jabuke... kosa joj je mirisala na svježe zelene
jabuke. To je bilo privlačno. Kao i sve ostalo na njoj.
171
Knjige.Club Books
„To je bilo lijepo“, umorno je rekla. Zavukla je ruku ispod njegove majice i
prsti su joj se poigravali s njegovim privjeskom. Napeo se. Ta mu je prokleta
stvar bila dio identiteta toliko dugo da ju je jedva primjećivao i znao je da je nije
prije primijetila. Sinoć je tako brzo zaspala. I nakon noćne more sve je otišlo
kvragu. Ali sada, kada se poigravala privjeskom, shvatio je da se zainteresirala
za to.
Podignula je glavu i njegovu majicu. Ali stavio je svoju ruku preko njezine
zaustavljajući joj pokret.
„Što je to?“ upitala je, a glas joj je bio ispunjen znatiželjom.
„Ništa.“
„Nisam znala da nosiš ogrlicu.“
„Privjesak“, oštro ju je ispravio i zakolutala je očima.
„Nije šija nego vrat“, rekla je.
„Nikada to nisam shvaćao. Nitko ne kaže šija.“
„Skrivaš nešto. Što je to? Pokaži mi.“
Sranje.
Uzdahnuo je i izvukao crnu kožnatu traku i privjesak ispod majice.
Preokrenula se na trbuh, stavljajući jednu ruku na prsa i podignula privjesak
drugom rukom. Pažljivo ga je promatrala i izgledala je zbunjeno.
„Što je to?“ upitala je okrećući debeli, teški, srebrni krug oko prsta. Znao je
da ga je odmah prepoznala i zacrvenio se kada ga je začuđeno pogledala.
„To je moja naušnica. Moja naušnica“, zavario ju je i zagladio tako da se otvor
ne može otvoriti - bio je sada samo krug. Ali da, to je bila njezina naušnica. Nosio
ju je kao sentimentalna budala deset godina. Nije ni znao zašto. Možda ju je
trebao vratiti. Ili baciti... ali pronašao ju je u krevetu dan nakon one užasne
večeri i nije se mogao rastati od nje.
Inicijali su joj bili utisnuti unutra... možda je to bio još jedan razlog zašto ju
je trebao vratiti, ali zbog toga je mislio da ima još bolji razlog da je zadrži.
„Što je to?“ užasnuto ga je upitala. „Nekakav trofej? Podsjetnik na uspjeh?“
Prokletstvo! Naravno da je to pomislila.
„Ne, za to urezujem crtice na krevetu“, uvrijeđeno joj je uzvratio podižući se
s kreveta i povlačeći traperice i zakopčavajući ih prije nego što je ljutito zagladio
majicu - usredotočio se na nju - namjerno možda čak i prkosno vraćajući
privjesak ispod majice.
„Daj mi to“, zahtijevala je podižući se s kreveta i pružajući mu ruku.
„Ne. To je moje.“
172
Knjige.Club Books
Tina nije mogla disati, osjetila je kako joj se stvara knedla u grlu i ostaje tamo,
bila je prebolna da je proguta. Šakom je stiskala srebrni krug koji je i dalje
zadržavao toplinu njegova tijela. Zašto bi ga čuvao? Sve te godine nosio ga je oko
vrata, blizu srca. Nije to shvaćala. Je li to bio trofej? Nekako je sumnjala u to;
možda bi to prije pomislila, ali takve optužbe joj nisu zvučale vjerojatno nakon
posljednjih nekoliko dana koje su proveli zajedno. Harris nije bio hladan i
bezobziran muškarac kao što je nekada vjerovala.
173
Knjige.Club Books
174
Knjige.Club Books
175
Knjige.Club Books
Trebao bi otići kući. Harris više nije znao koliko je puta to pomislio tijekom
protekloga tjedna. Bila je subota i stajao je usred sportskog terena smrzavajući
se zato što je bio dovoljno glup da dopusti Spenceru Carlisleu, vlasniku
Spencerovih sportskih trgovina, da ga natjera da dođe u nogometnoj opremi na
veliku utakmicu. Stariji protiv mlađih ili tako nešto. Grupa tridesetogodišnjaka
igrala je protiv grupe tinejdžera iz centra za omladinu i sve to u dobrotvorne
svrhe.
Najbolja stvar koju može reći za utakmicu jest da je tamo bila Tina. MJ bio je
jedan od sponzora i nudio jelo i piće za gledatelje te grickalice za vrijeme
poluvremena za igrače.
Sjedila je na tribini sa Spencerovom trudnom ženom koju je Harris usput
upoznao. Žena je bila genijalka koja je pomagala Tini s marketingom. Harris je
vidio letke koji su oglašavali restoran svuda po gradu, jučerašnje odlične kritike
u novinama i bilo je mnogo govora o sponzorstvu restorana MJ’s za večerašnji
događaj. Ljudi su obratili pozornost i došli su; kad god bi tijekom posljednjega
tjedna Harris svratio u restoran, bilo je sve više ljudi. Bio je sretan zbog Tine;
znao je da joj je laknulo. Iako nije bio siguran.
Nisu razgovarali od svađe u utorak.
Vratio se kući sa svoje ljutite vožnje do zaljeva Pletteneberg i natrag, a zatim
pronašao privjesak na noćnom ormariću. Stavio ga je u ladicu i nije ga otada
nosio. Stalno se prisjećao kako mu je rekla da joj je to uspomena na najgoru noć
u njezinu životu i od same pomisli da ga dotakne, koža mu se naježila i postalo
mu je fizički loše.
„Hej, Harrisone Chapmanu! Usredotoči se!“ Harris je podignuo glavu -
Spencerov brat Mason, kapetan momčadi, došao je u grad kako bi prisustvovao
darivanju za dijete. Davao mu je milijun uputa i Harris ih je pokušavao slijediti,
ali glava i srce nisu ga slušali.
„Nemoj me osramotiti.“
Hladan glas, koji je dolazio iza njega, konačno je uspio isprovocirati neku
reakciju.
„Šuti, Grevsone“, kipio je. „Mnogo sam bolji igrač od tebe.“ Sumnjam.
176
Knjige.Club Books
„O, moj Bože, užasni su“, rekla je Daff, ali zvučala je presretno dok su gledale
kako stariju momčad pobjeđuje mlađa. „Spencer bi se trebao držati ragbija ili
kriketa... nogomet nije njegov sport.“
„Sam nije tako loš“, Lia je odano rekla i namrštile su se kada je iznimno
talentirani šesnaestogodišnjak ukrao loptu njezinu zaručniku i zabio gol. To je
bio treći gol mlađe momčadi. U prvih petnaest minuta prvoga poluvremena.
„Bože, voljela bih kad bih mogla nešto popiti“, rekla je Daff, a glas joj je bio
ispunjen žudnjom. „Ovo će biti duga noć.“
Tina je napola slušala sestre kako se svađaju; očima je samo promatrala
Harrisa. Bio je veličanstven. Nosio je kratke hlače koje su mu sezale do koljena i
široku majicu. Vitko i opušteno tijelo bilo mu je savršeno. Na terenu prepunom
prekrasnih muškaraca, s time da su među njima i identični blizanci, Harrison
Chapman bio je daleko najzgodniji.
Nedostajao joj je. Tjedan dana je prošlo otkad joj se pojavio na pragu i posve
joj se ukorijenio u životu tako da više nije mogla provesti jutro a da ne popije
kavu s njim. Što se, dovraga, događa? Kako joj je mogao nedostajati nakon
samo tri jutra? Kako je mogla žaliti za time što više ne gledaju Igru prijestolja
kada su to samo jednom napravili? Kako je mogla žudjeti za njegovom
prisutnošću u svojem krevetu kada su ga dijelili samo jednu večer?
Bila je blesava. Znala je to. Deset godina ljutnje i ravnodušnosti prema
čovjeku, a počeo joj je nedostajati nakon pet dana - nije bila sigurna kako da
shvati tih pet dana. Sve je bilo sasvim drukčije između nje i Harrisa.
Nije bilo logično... nije imalo smisla, ali osjećaji su rijetko kada imali smisla.
Samo je htjela preboljeti to i nastaviti sa životom. Sa životom koji nikada
neće moći uključivati Harrisona Chapmana.
„O, hvala Bogu.“ Daisy - najmlađa sestra Daff i Lije - uzdahnula je prije nego
što su svi na tribinama počeli pljeskati. Tina je trepnula i gledala kako se grupa
muškaraca bacila na Greysonova leđa. Nije izgledao zadovoljan tim prebliskim
fizičkim kontaktom, ali se nije bunio.
„Što se dogodilo?“ Tina je upitala iako je bilo dosta jasno.
„Zgodni Blizanac Broj Jedan zabio je gol“, rekla je Daff.
177
Knjige.Club Books
„Ali samo zato što mu je Zgodni Blizanac Broj Dva dodao loptu“, objasnila je
Daisy.
„Pa barem nije bila potpuna katastrofa“, rekla je Lia. „Mislim da ne bih mogla
podnijeti Samovo durenje kad bi se to dogodilo.“
To je bila prva relativno negativna stvar koju je Tina ikada čula da je rekla i
začuđeno ju je pogledala. Lia se nasmijala kada joj je vidjela izraz lica.
„Taj Englez je katkada pravo dijete“, nasmijala se. „Bolestan, ozlijeđen ili
uvrijeđen i odjednom postane kao malo dijete. To ne bih poželjela ni najgorem
neprijatelju.“
„Svi su takvi“, Daff se nasmijala. „Dečki, mislim.“
„Misliš li tako?“ Tina ju je upitala prije nego što se uspjela zaustaviti.
„Da, pa valjda to znaš“, Daff je rekla smijući se. „Ti i ZB Dva - postoji nešto
među vama, zar ne?“
Tina je pocrvenjela i odmahnula glavom jer nije mogla niječno odgovoriti na
to pitanje.
„Isuse, Daff, to te se ne tiče“, Lia ju je blago korila i Daff je zakolutala očima.
„Svi to mogu vidjeti. Ti si sa ZB Dva i Libby je u svakakvim dramama sa ZB
Jedan. Jučer su se posvađali na glavnoj cesti.“
Zar jesu?
To je bila novost za Tinu. Libby nije bila ovdje večeras jer je nadgledala
posluživanje večere. Otkada se Tina posve otvorila i bila iskrena s Libby prošli
tjedan, prijateljstvo im se popravilo. Tina je i dalje bila minimalno izložena Clari,
ali Libby joj to više nije zamjerala. Čak i dogovor s Greysonom oko čuvanja
djeteta činio se da ide dobro iako je Libby i dalje držala supruga na određenoj
udaljenosti, ali nije mu više uskraćivala posjete Clari.
Zašto su se svađali? U javnosti?
Pred kraj utakmice desetak je ljudi došlo do Tine kako bi pohvalili kolače
koji su došli iz restorana MJ̕s i blizance Chapman koji su zabili još dva gola za
momčad. Svaki po jedan. Tako je starija momčad zabila tri gola, a mlađa šest.
„Barem nisu bili jako loši“, rekla je Daff cereći se nakon što se posljednji
zvižduk oglasio signalizirajući da je utakmica gotova. „Ali Bože, bez Zgodnih
Blizanaca situacija bi bila mnogo lošija.“
„I Spence želi da se ovo događa jednom mjesečno? Mislim da neću uspjeti
preživjeti Samovu predmenstrualnu napetost prije svake utakmice.“
Tina se skoro zadavila dok je jela čokoladni kolač, zakašljala se i onda
nasmijala. Lia je bila poprilično šaljiva za dobricu.
178
Knjige.Club Books
Harris se borio protiv naleta nade koja se stvarala u njemu. Toga je bilo
dosta. Srce, koje je prije bilo snažno, više se nije moglo nositi sa stalnim
uzbuđenjem u Tininoj blizini.
„Nemam pojma.“
Još tajni. Naravno.
Greysonove su oči sjajile tihom srećom i uzbuđenjem i Harris ga nije mogao
razočarati. Nikada nije vidio takav izraz na bratovu licu. Ako je postojala šansa
da Libby i Greyson mogu spasiti nešto iz te cijele zbrke onda će Harris drage
volje čuvati dijete. S Tinom. Nije mu bio problem čuvati nećakinju. Nije proveo
dovoljno vremena s njom i veselio se tome. Posebice sada kad je odlazio. Bio je
samo malo zabrinut što će biti u Tininoj blizini. Nije bio siguran što da joj uopće
kaže.
„Naravno, drage volje ću je čuvati.“
„Hvala ti“, Greyson je rekao osmjehujući se. Pravi pravcati osmijeh. Greyson
se nije cerio; zapravo, rijetko kada je pokazivao zube kada bi se smijesio. Ovakav
je osmijeh bio neviđen.
„Da, čovječe, bilo kada“, Harris je iskreno rekao.
„Vidim da si se opet spakirao“, Greyson je ozbiljno rekao i Harris je kimnuo
glavom.
„Odlazim u Australiju u srijedu. Trebao sam otići u ožujku“, zajedljivo je
rekao aludirajući na činjenicu kako je Greyson iskoristio događaj u Perthu kao
ispriku da izbjegava Libby tijekom posljednjega tromjesečja i propustio je
Clarino rođenje. To je oduvijek bila Harrisova odgovornost, ali brat mu je rekao
da je on glavni. Greyson je odvratio pogled i kimnuo glavom.
„Da.“ Glas mu je bio tih i ispunjen žaljenjem pa je ponovno pogledao Harrisa
i vidjelo se jasno kajanje.
„I kada trebam doći večeras?“ Harris je upitao pokušavajući ga oraspoložiti.
„U sedam? Kod Tine.“
„To je u redu. Kamo vodiš Libby?“
„Postoji jedan restoran na Leisure Isleu. Odmah kod uvale. Spencer mi je
rekao za njega. Poprilično je romantičan. Odlična je hrana pa se moj mali
kulinarski snob neće imati na što žaliti.“ Harris je širom otvorio usta kada je čuo
taj nježni nadimak, ali uspio se smiriti prije nego što je Greyson to primijetio.
Brat mu je još govorio o restoranu i stolu koji je rezervirao; bio je kao zaljubljeni
tinejdžer koji je zaluđen prvom simpatijom. Istodobno ga je to uzrujavalo i bilo
je pomalo simpatično.
182
Knjige.Club Books
Simpatično nije bila riječ koju bi ikada povezao s Greysonom i nije mogao
vjerovati da mu je sada pala na pamet. Nadao se, za bratovo dobro, da neće opet
sve zaribati.
Tina nije bila sigurna zašto je pristala na ovo, ali bila je prokleto zahvalna Libby
koja joj je dovoljno vjerovala da se brine za Claru da je nije bilo briga što je netko
treba nadgledati. Tina si nije mogla pomoći, a da ne promisli o Libbynu
izboru partnera za čuvanje djeteta. Harris i ona bili su odrasli ljudi; snaći će se.
Sada, dok je gledala Harrisa i Greysona kako sastavljaju Clarinu kolijevku i
dok je slušala kako Libby prolazi popisom što smiju i što ne smiju, Tina je
odjednom postala prestrašena. Gdje joj je pamet bila? Nije mogla to. Ne može to.
Bila je na rubu da kaže Libby da je promijenila mišljenje kada je Harris
podignuo sretnu Claru iz dječje nosilice i nježno je njihao naprijed-natrag. I riječi
su joj ostale u grlu.
„Tina? Tina?“ Libby ju je dozivala i Tina je poskočila pa pogledala zabrinuto
prijateljičino lice. „Jesi li sigurna da si dovoljno dobro?“
„Dobro sam.“
„Znam da je ovo velik korak za tebe. I možda je dodavanje Harrisa u sve ovo
bilo pomalo bezosjećajno, s obzirom na sve... Ali nisam imala koga drugoga pitati
i znam da ne bi mogla podnijeti sama je čuvati. Znam da sam mogla
tražiti Harrisa da je sam čuva, ali...“
„Libby.“ Tina je posegnula i zgrabila prijateljičinu ruku. „Sve je u redu. Znam
zašto si tražila Harrisa da pomogne. I bila si u pravu kada si to učinila. Bit ćemo
u redu. Jesi li sigurna? Za večeras?“
Libby, koja je rekla Tini da će večeras Greysonu dati papire za rastavu, tužno
je kimnula glavom.
„To je neizbježno“, potiho je rekla tako da ih muškarci ne mogu čuti. Oči su
joj sjajile zbog neisplakanih suza. „I on to zna.“
Tina ju je snažno zagrlila.
„Sve će biti u redu, Libby. Vjeruj mi.“
Tina se raspala. Čim je Clara počela plakati, osjećala se posve raspadnuto. Sve
do sada bilo je u redu. Ukočeno i bolno pristojno razgovarala je s Harrisom dok
ga je, s pristojne udaljenosti, promatrala kako presvlači Claru. Tina se nijednom
nije ponudila da primi dijete i dok je osjećala Harrisovu zbunjenost, bila mu je
zahvalna što nije komentirao njezino čudno ponašanje.
183
Knjige.Club Books
Ali kad je Clara ponovno počela plakati, Harris je bio u kuhinji i zagrijavao
joj bočicu i pogledao je Tinu preko ramena.
„Podigni je, molim te? Gladna je i neraspoložena. Samo ću joj zagrijati bočicu
pa ću je nahraniti.“
Tina se smrznula. Nalazila se između kuhinje i Clarina sjedala. Promatrala je
djetetovo lice, počelo je još jače plakati i Tina se nije mogla ni pomaknuti.
„Tina!“ Harris ju je dozivao, očito iziritiran. „Podigni je.“
Tina je odmahnula glavom.
„Ne mogu“, šapnula je ispod daha.
„Što?“ obrecnuo se prebacujući ručnik preko ramena dok je iskušavao
temperaturu mlijeka na zglobu. Namrštio se i pustio hladnu vodu i držao bočicu
ispod nje.
Kada se Clarino plakanje nije smirilo, Harris ju je pogledao, iziritiran što ju
je Tina mogla pustiti da tako plače. Tina je stajala nasred dnevnoga boravka.
Obujmila se rukama oko prsa i njihala se naprijed-natrag zureći željno u
uplakano dijete kao da je željela da upravo njiše Claru. I pritom je
izgledala potpuno nesposobno da se pomakne i podigne dijete.
„Isuse, Tina“, rekao je jer nije bio posve siguran što se događa. „Kako možeš
samo tako stajati i slušati je da plače i ne želiš pomoći? Molim te, samo je
podigni.“
„Ne mogu“, rekla je uzdišući. „Ne mogu je podići.“
„Neće dugo trajati“, rekao je koristeći se najracionalnijim glasom koji je
imao. „Samo trebam ohladiti mlijeko. Potrajat će još nekoliko minuta.
„Je li bolesna?“ Tina je upitala i pogled je usmjerila prema Clarinu licu.
„Trebao bi nazvati liječnika. Molim te. Traži Libby da se vrati.“
„Nije bolesna, samo je gladna. To je sve.“
„Kako možeš biti siguran?“ mahnito je upitala. „Kako to možeš znati? Djeca
se razbole. Djeca umiru. Nazovi liječnika.“
„Dobro je. Čak nema ni temperaturu“, uvjerio ju je. Brzo je gubio strpljenje.
„Pristala si čuvati je večeras - jesi li uopće, dovraga, znala što to znači?“
Počela je hiperventilirati. Jebemu! Što se dovraga događa?
„Tina? Sranje. Smiri se“, odmaknuo se od sudopera, zaboravio je na bočicu i
zabrinutost za Tinu mu je bila važnija od Clarinih ljutitih suza. Pažljivo joj je
stavio ruku na leđa. „Hajde, dušo, slijedi me: unutra... polako...“ Pokušavala je
slijediti njegove riječi. „Dobro. Sada van. Kroz usta. Tako je.“
184
Knjige.Club Books
Umirujući glas počeo je smirivati i Claru pa je bebin plač počeo zvučati kao
tužni jecaj.
„Žao mi je“, Tina je ponavljala iznova te riječi. „Žao mi je. Želim ti pomoći.
Želim. Ali ne mogu. Ne mogu, nemoj, molim te, tražiti to od mene. Ne mogu.“
„U redu je, dušo“, uvjeravao ju je, bio je previše zbunjen, prestrašen i
zabrinut da bi je pitao zašto. „Neću te to tražiti. Obećavam. Sada je bolje, vidiš?
Dat ću joj bočicu. Mislim da se izmorila.“
Tina je zajecala kada su joj uplakane oči pogledale dijete koje više nije
plakalo, ali se bunilo.
„Nije bolesna?“ ponovno je upitala njišući se naprijed-natrag.
„Ne. U redu je“, ponavljao je održavajući glas mirnim iako je vrištao iznutra.
Bio je bespomoćan pomoći joj, nije imao ideje otkuda je sve to dolazilo.
185
Knjige.Club Books
Kucanje na vratima - pola sata poslije - bilo je tiho. Očekivala ga je, ali ipak se
trznula. Nije zaključala vrata znajući da će to samo odgoditi ono neizbježno i
iako ga nije pozvala da ude - zvuk okretanja brave nije ju začudio.
Ležala je na krevetu, leđima okrenuta prema vratima i nije ga mogla vidjeti
kada je ušao u sobu. Osjetila je kada je krevet propao i napela se još više
pripremajući se za ono što dolazi.
Očekivala je ljutite zahtjeve, bijesna pitanja... ali ono što je dobila bio je
nježan dodir po leđima i tih, nježan glas koji ju jednostavno potiče. „Molim te.
Možeš li mi reći što se dogodilo?“
„Zatrudnjela sam“, rekla je nakon duge, bojažljive tišine dok je promišljala o
tome što će mu reći. „Rodila sam dječaka. Prekrasnoga dječaka. Nazvala sam ga
Fletcher. Bio je savršen. Imala sam ga gotovo dva mjeseca. Roditelji su me
poslali teti u Edinburgh i nagovarali su me da ga dam na posvajanje. Stalno su
me podsjećali na budućnost, fakultet. Ali odbijala sam dati ga. Znala sam da će
biti teško, ali odlučila sam zadržati dijete i ići na medicinski fakultet kada
naraste. Bio je moj savršeni dječak i voljela sam ga.“
Ruka mu se nije zaustavila nježno je dodirujući i potičući da otkrije što više.
Tajne, koje je tako dugo skrivala, izlazile su iz nje tim mekim, isprekidanim
glasom.
„Trudnoća mi je bila teška, komplicirana. Bila sam mlada i glupa i nisam se
brinula za sebe kao što sam trebala. Rodio se dva tjedna ranije... Postojale su
komplikacije i zamalo sam rodila carskim rezom. Ali nakon dugoga poroda ipak
sam rodila prirodnim putem. Bio je tako malen, trebao je ići u inkubator. Bila
sam prestrašena da ga ne izgubim, ali bio je takav borac. Nakon što se udebljao
kilogram i kada su mu pluća ojačala, dopustili su mi da ga odvedem kući.“
„Bio je dobro. Bio je zdrav. I rastao je kao korov. Znao me, znao mi je glas. I
dan prije nego što je umro... kunem se, nasmiješio se.“ Zbog te se slatke
uspomene nasmiješila. Njezina teta - prilično zla žena koja uopće nije skrivala
da je zamjerala to što su Tina i Fletcher bili u njezinu domu - rekla je da je taj
pomak usta bio rezultat plinova, ali Tina je znala da je to bio osmijeh. Savršen,
dragocjeni osmijeh. „Preminuo je bez ikakva razloga. Ni od čega. Sindrom
iznenadne smrti kod novorođenčeta, tako su rekli. Kao da je to objašnjenje...
Kako mi to objašnjava zašto mi je dijete umrlo?“
186
Knjige.Club Books
Odvratila je pogled od njega, pomicala se dok nije sjela tako da su joj se leđa
naslanjala na krevet. Harrisove su oči bile ukočene, lice napeto i blijedo.
„Izgledao je kao ti, znaš?“ šapnula je i ovoga se puta trznuo, a lice mu je
postalo još bljeđe.
Znao je da to slijedi, naravno, znao je od trenutka kada mu je rekla da je
imala dijete. To je objašnjavalo zašto ga je tako dugo mrzila. Objašnjavalo je
zašto ga je, iako mu je dopustila da je dira i voli, držala na određenoj udaljenosti.
Znao je da to slijedi, ali su ga svejedno te riječi udarile u trbuh.
Ne. U testise.
Nalet boli bio je neopisiv i osakatio ga je, ali nije se mogao usporediti s boli
koju joj je mogao vidjeti u očima, na licu; čuo joj je to u glasu i u načinu kako se
držala.
„Bila si na piluli“, čuo je kako to govori, glas mu je zvučao beživotno i zbog
tih se riječi grčio. To je bila posve kriva stvar koju nije trebao pitati. Zvučalo je
kao optužba.
„Bila sam glupa, naivna djevojka koja je mislila, ako popiješ prvu pilulu
nekoliko sati prije seksualnoga iskustva, da će to spriječiti trudnoću“, rekla je
zvučeći ogorčeno i ponizno.
Imala je osamnaest godina, bila je mlada i neiskusna; Harris je trebao staviti
kondom; trebao ju je zaštititi od tih bolnih posljedica. Ali nije bio sav svoj.
Začudio se što ju je uopće pitao za zaštitu. Bilo je pravo čudo što je mogao
izvesti taj čin. Iskreno - s obzirom na stanje u kojem je bio - sumnjao je da bi
uspio održati erekciju s bilo kim drugim tko nije Tina. Čekao je mjesecima da joj
se uvuče u gaćice i - unatoč tome - uspio je uništiti taj posebni trenutak s tom
jebenom okladom. To mu je bilo najgore, najbrže seksualno iskustvo ikada i
rezultiralo je trudnoćom. Rezultiralo je djetetom.
Sinom... koji je izgledao poput njega. Progutao je ljutiti plač kada je to
pomislio.
„Žao mi je“, šapnuo je. Tri najneprikladnije riječi. Bez obzira na to što ih je
iskreno izrekao, nisu bile ni približno dovoljne da njima izrazi iskreno žaljenje i
muku zbog boli koju joj je nanio.
„Osjećala sam se kao da sam jedina osoba kojoj je stalo do njega. Kojoj je
stalo hoće li živjeti ili umrijeti.“
„Meni je stalo“, žustro je rekao, glas mu je bio oštar zbog jačine tih osjećaja.
„To mi mnogo znači. Hvala ti“, rekla je i skoro je opsovao. Kako mu može
zahvaljivati? Sebičnom oholom seronji koji joj je uništio cijeli život u jednoj
187
Knjige.Club Books
večeri? Njezina ga je zahvalnost skoro ubila zato što je nije jebeno zaslužio.
Nimalo.
Prešao je rukom preko lica, jedva ju je mogao pogledati u oči. U svoju
prekrasnu Tinu u koju se posve i bespovratno zaljubio. Kako je mogao očekivati
da će mu ikada oprostiti? Da će se zaljubiti barem malo u njega?
„Imala sam nekih poteškoća“, nastavila je i pogledao ju je još jednom. „U
blizini djece. Znam da je glupo... i da nema smisla. Volim djecu. Volim Claru. Ali
ne mogu je držati. Straši me držati je. A očajno to želim.“
„Jesi li...“ Glas ga je izdao, puknuo je i nestao prije nego što je dovršio
rečenicu. Pročistio je grlo i pokušao ponovno. „Jesi li išla k nekome? Poslije?“
Kimnula je, prstima se stalno poigravala vezicom veste.
„Neko vrijeme. Bolnica mi je organizirala socijalnu radnicu; bila je jako
draga“, riječi su ga gotovo ubile. Tko je brinuo o njoj u to vrijeme? Roditelji koji
su je pokušavali prisiliti da se odrekne djeteta? Braća koja nikada nisu pokazala
ni mrvu strpljenja otkad ih Harris poznaje? Trebao je biti tamo. Trebao je znati.
Ali bio je tako mlad, nije se ni on znao nositi s takvom situacijom.
„Jesi ii išla psihijatru?“ upitao je, pokušavajući zvučati nježno, nije ju htio
prestrašiti kada je vidio kako je bila u teškom emocionalnom stanju.
„Nisam odmah. Nakon što sam se vratila kući i nisam mogla nastaviti s
medicinskim fakultetom, išla sam k jednome neko vrijeme. Imala sam napade
panike i noćne more. Psihijatrica me naučila nekoliko tehnika disanja,
strategija kako da se nosim sa svime. Fizički sam se oporavila i - naposljetku -
emocionalno.“
Emocionalno? Kako kada nije mogla ni primiti dijete? To nije bio oporavak;
to je bilo samo produbljivanje rane. Nije se htio svađati. Zurila je u zid negdje iza
njegova ramena i onda je odjednom usmjerila pogled u njega. Te velike zelene
oči koje su i dalje bile okupane suzama i crvene. Nije izgledala lijepo dok je
plakala, ali zbog toga sirovog, iskrenog osjećaja bila mu je još ljepša.
„Želiš li...“ stisnula je čvrsto šake tako da su joj prsti pobijelili, „želiš li vidjeti
njegove fotografije? Fleechera?“
Bože.
Napola ispunjen nadom, napola prestrašen glas točno je pokazivao kako se
osjećao nakon tog pitanja. Htio je vidjeti fotografiju, trebao ju je vidjeti, ali nije
bio siguran je li dovoljno emocionalno snažan da se nosi s tom boli koja će
nastati nakon što je vidi.
188
Knjige.Club Books
„Da, molim te“, s naporom je zadržao čvrst glas i nije dopuštao da zvuči kao
da oklijeva ili da je nesiguran. Htjela je podijeliti njihova sina s njim. Trebao joj
je dopustiti da to učini.
Posegnula je za mobitelom, pomičući prste po zaslonu dok su razgovarali.
Nalet riječi jedva je razumio dok je gledao kako joj se ruke nervozno pomiču.
„Toliko sam ga često fotografirala tijekom toga kratkog vremena“, govorila
je. „Sve sam slike isprintala - nalaze se u albumu u dnevnom boravku. Ali držim
ih i u datoteci na mobitelu. Bojim se da ću ih izgubiti. Onda mi ništa neće ostati
od njega. Mojega prekrasnog Fletchera.“
Prestala je prebacivati fotografije i zurila u ekran dugo vremena prije nego
što je duboko udahnula i pružila mu uređaj. Harris joj je zurio u ruku jedan dugi
trenutak jer je bio prestrašen pogledati. Ali istodobno ga je bilo strah ne
pogledati. Harris je znao, ako predugo čeka, da će promijeniti mišljenje i uzeti
mu mobitel. Polako i nevoljko posegnuo je za mobitelom i okrenuo ga. Zatvorio
je oči i zadržao dah dugo vremena prije nego što je udahnuo kada je ponovno
otvorio oči.
Zurio je u fotografiju na zaslonu toliko dugo da mu se činilo da su prolazili
sati i osjećao je kao da mu se slama dio srca i gubi zauvijek. Šteta je bila
nepopravljiva, gubitak nezamjenjiv. I Harris je znao da ništa u njegovu životu
više neće biti isto.
Njegov sin.
Fletcher.
Mali čovjek koji je imao crnu kosu, ljutit izraz lica, noseći ništa osim pelena
i čarapa koje su izgledale prevelike.
„Izgleda tako maleno“, šapnuo je drhteći.
„Bio je malo veći od ravnala“, rekla je, a glas joj je bio tih. „Imao je manje od
dva kilograma kada se rodio, ali ubrzo se udebljao. Imao je gotovo šest
kilograma kada sam ga... izgubila.“
Malo veći od ravnala. Samo malo veći od ragbijaške lopte. Harris ga je mogao
njihati samo jednom rukom, u pregibu ruke. Polako je pregledavao fotografije:
na nekima je bio sam, druge su bile selfiji sretne Tine i djeteta. Bože, kako je bila
mlada. Majka s devetnaest godina. Dok je Harris bio na fakultetu - nasumice se
zezao, pio, tulumario... nije imao nijedne jebene brige - Tina se nosila s ovim.
Sama.
Isuse. Ne može joj to nadoknaditi nikakvom količinom isprika.
189
Knjige.Club Books
190
Knjige.Club Books
„Spava.“
„Tina“, počeo je i onda se zaustavio. Nije bio siguran što želi reći.
„Da?“
„Trebao sam biti bolji“, ponovio je iako nije imao ideje što je to značilo.
Pogled joj se omekšao kao da je točno znala na što misli. „Pokušavam biti bolji“,
nastavio je. „Ali kako mogu biti? Kada je seronja, koji sam nekada bio, sve već
nepovratno sjebao?“
„Voljela bih da si ga vidio Harrise. Bio je tako prekrasan i toliko sam ga
voljela“, rekla je, glas joj je bio tih i slomljen i na oči su joj navirale suze.
„Mislim...“ šapnuo je i onda podignuo glas i odlučnije progovorio, „... znam
da bih ga volio, Tina.“
Ispustila je meki, tužni zvuk i zarila lice u ruke.
Harris ju je očajno htio primiti, ali to je bio privilegij koji je zaslužio bolji
čovjek nego što je on bio ili će ikada biti.
„Zašto ne bi pokušala odspavati?“ predložio je. „Pobrinut ću se za Claru.“
Podignula je lice i pogledi su im se susreli prije nego što je odlučno
odmahnula glavom.
„Ne. Libby mi vjeruje da mogu ovo učiniti. Moram se potruditi.“
Nasmiješio se osjećajući iznimno veliku ljubav i ponos prema njezinoj
odlučnosti.
Hrabra. Tako jebeno hrabra. Oduvijek je to znao, ali nikada nije shvaćao
koliko je hrabra. Sve do sada.
191
Knjige.Club Books
„Uzmi si vremena“, rekao je. Osjećao se jadno iznutra, posve slomljeno, ali ako
je Tina mogla biti toliko hrabra, mogao je i on. Trebao bi biti. „Stavit ću čaj.“
Brzo se okrenuo, očajno pokušavajući izići iz sobe i pobjeći od nje. Fizički ga
je boljelo biti joj u blizini, a da je ne dodirne i trebao mu je trenutak da se suoči
s razornim učinkom ove ispovijedi. Dvostruki gubitak, Tine i djeteta, bio je
golem, razarajući. Harris se čudio kako je i dalje mogao stajati nakon očaja koji
ga obuzimao.
Nakon što je na brzinu provjerio uspavano dijete u dnevnom boravku, otišao
je u kupaonicu kako bi oprao lice ledenom vodom. Držao se rukama o umivaonik
i isprazno zurio u svoj odraz u zrcalu; pogledao se dok je u glavi vrtio Tinine
i Fletcherove fotografije.
Sada bi imao devetogodišnjega sina da je dijete preživjelo. Znao je da bi mu
naposljetku rekla za dijete i pitao se kako bi reagirao na te vijesti. Harrisu se
sviđala Tina i pokušao bi sve ispraviti s njom. Ali ako bi bio iskren prema samom
sebi - zbog svoje mladosti - vjerojatno bi joj zamjerao što mu je nametnula
odgovornost očinstva. Ali, unatoč mladenačkom zamjeranju, volio bi to dijete.
Harris je toliko znao. Obožavao bi ga.
„Kakvu si to jebenu zbrku napravio“, rekao je svojem odrazu, a glas mu je
bio ispunjen gorčinom. „Kakvu golemu, jebenu zbrku.“
Kada je izišla iz sobe nakon pet minuta, pronašla je Claru kako spava u dnevnom
boravku, ali Harrisa nije bilo nigdje. Nije bilo ni čaja. Znala je da nije mogao
daleko otići, vjerojatno je u kupaonici ili možda u susjednoj kući traži nešto
što nije imala u smočnici.
Clara je proizvela blagi zvuk i Tina se smrznula prije nego što se došuljala
do kolijevke gdje je Harris vjerojatno stavio dijete prije nego što je došao do nje.
Nagnula se nad kolijevkom i laknulo joj je kada je vidjela da su Clarine oči i dalje
zatvorene.
Prešla je očima preko bucmastoga dječjeg obraza i voljela bi kada bi imala
dovoljno hrabrosti da prstom pređe preko te slatke, meke kože. Clarine su se
usne slatko pomicale i sisale i Tina se nasmiješila. Fletcher je isto to znao raditi
192
Knjige.Club Books
dok je spavao. Dječja bucmasta šaka joj je ušla u usta i lijeno sisala. Clarine su se
oči neočekivano otvorile i pogledala je Tinu raširenih očiju. Tamnoplave - iste
kao očeve - bile su u suprotnosti sa zlaćanom smeđom kožom. Namrštila se,
trepnula i debela donja usnica iskočila je kao da se duri prije nego što joj se lice
iskrivilo.
Tina je mahnito pogledom tražila Harrisa koji se nije čarobno pojavio dok je
gledala u dijete. Clara je raširila usta, polako upozoravajući da nije sretna i da će
uskoro pokazati koliko je zapravo nesretna osim ako nešto brzo ne poduzme.
„O, ne...“ Tina ju je molila. „Ne, ne, ne, dušo. Nemoj plakati.“
Ali Clara nije htjela da joj se nešto govori - htjela je akciju - i prije nego što je
Tina mogla promisliti o svemu, pažljivo ju je primila u naručje. Nježno je njihala
Clarinu toplu, utješnu težinu do prsa.
Njihala je dijete umirujući ga i počela je pjevati, riječi su isprva bile nježne i
pjesma poznata. Pjesma koju je često pjevala Fletcheru da bi ga uspavala.
„No One“ od Alicije Keys.
Spustila je obraz na vrh djetetove meke glave i dalje se lagano njišući u
stranu, Clara je primila i onda uhvatila jednu od Tininih kovrči i Tina se
nasmijala kroz suze koje su joj se stvarale u grlu i nosu.
Dijete je mirisalo toplo i čisto, po puderu. Taj joj je miris bio poznat. Ali
umjesto nepodnošljivoga gubitka koji je prije osjećala kada bi primila neko
dijete, sada je samo osjećala ljubav. Ljubav za ovo prekrasno dijete i ljubav
prema djetetu koje je izgubila. Ta uspomena na držanje tako toploga, malenog
tijela bila je zakopana pod drugim sjećanjima. Groznim uspomenama kada ga je
podignula i shvatila da je hladan i težak, da se ne miče.
Druga, dragocjenija uspomena na to kako ga je držala, voljela, udisala slatki
dječji miris sada se vratila zahvaljujući Clari.
Osjetila je neko kretanje slijeva i podignula je zamagljene oči kako bi zurila
u Harrisa koji ju je pažljivo promatrao iz kupaonice.
„Tina?“ oklijevajući pozvao ju je i nasmiješila mu se.
„Ššš, zaspat će ponovno“, Tiho mu je rekla i pogled je spustio na Claru koja
joj se sretno privila uz prsa, imala je šaku u ustima i skoro je zaspala.
„Jesi li dobro?“
„Pjevala sam mu tu pjesmu“, priznala je. „Kada nije mogao spavati.“
Gledala je kako se Harrisovo grlo grčevito pomaknulo.
„Ima njegove oči, znaš li to?“
„Što?“ glas mu je bio oštar dok je gledao u uspavano dijete.
193
Knjige.Club Books
„Clara ima oči iste nijanse kao Fletcher“, rekla je i na oči su joj navrle suze.
„Nikada to nisam primijetila. I ima isti madež.“
„Ono C?“ upitao je, a glas mu je bio promukao.
„Da. Na bedru.“
„Naravno da ga je imao“, nježno je rekao. Kimnula je glavom. To je bilo
obilježje Chapmanovih. Naglo je pročistio grlo prije nego što je otišao do kuhinje
i stavio grijati lončić. Okrenuo se kako bi je gledao dok je čekao da voda zakuha.
„Želiš li da je uzmem?“ rekao je, a glas mu je bio odsječan pa je odmahnula
glavom i pažljivo sjela na kauč iza sebe.
„Dobro smo.“ Zapravo nije bila sigurna hoće li ikada moći pustiti to dijete.
Ali kada je Clara konačno zaspala, postala je teška pa je Tina ustala i nježno
spustila dijete u kolijevku.
Otišla je do kuhinje u kojoj je Harrisu trebalo jako dugo da napravi čaj. Mogla
je primijetiti zbog napetih leđa da joj je svjestan svakoga koraka.
„Harrise?“
Posve se ukočio. I onda, s osjetnim oklijevanjem, okrenuo se prema njoj. Na
licu mu se nisu vidjeli nikakvi osjećaji, ali natečene oči podsjećale su je na suze
koje je ranije prolio.
„Što...“ Glas mu je puknuo i namrštio se prije nego što je ponovno započeo.
„Što je iznenadna smrt kod novorođenčadi?“
Bolno je udahnula jer nije očekivala to pitanje.
„Žao mi je“, brzo je rekao kada je vidio kako je reagirala. „Nisam te trebao
pitati. Trebao sam potražiti na internetu ili nešto takvo. Trebao sam znati da je
bezobzirno takvo što te pitati.“
„Ne“, odgovorila je odmahujući glavom. „Ne, Harrise. U redu je. Samo...
pretpostavljala sam da ćeš znati što je to, a zaboravila sam da sam toliko čitala
o tome nakon svega što se dogodilo.“
„Ne trebaš mi pričati o tome, Tina. Samo sam htio... samo sam htio
razumjeti.“
„Točno je onako kako zvuči“, rekla je, glas joj je bio jednoličan dok se
pokušavala smiriti. Pročitala je toliko istraživanja o tom sindromu da se nadala
će ga moći objektivno objasniti. „Tako nazivaju situaciju u kojoj dijete mlađe od
dvanaest mjeseci neočekivano umre bez ikakva očitoga razloga. Morali su...“
Glas joj se počeo tresti i zatvorila je oči kako bi mogla ispričati sljedeći dio. Kada
se u sve upetljala policija osjećala se zbunjeno i prestrašeno, što je dodatno
pojačalo osjećaje krivnje i nedoraslosti. „Istražiti, naravno.“
194
Knjige.Club Books
195
Knjige.Club Books
Cijelo vrijeme nadala sam se da će simptomi nestati. Bila sam prestrašena i samo
sam htjela da to bude noćna mora. Htjela sam da nestane.“
Nasmijala se, ali smijeh je bio ružan i nije sadržavao nimalo humora.
„Izgleda da mi se na kraju ostvarila želja.“
Harris je ponovno opsovao i ovoga je puta podignula pogled. Izgledao je
uništeno, kao da je ostario deset godina u posljednjih nekoliko minuta. Ali jedini
način na koji mu je Tina sve mogla ispričati bio je da potisne sve osjećaje, a to je
značilo da potisne i instinkte da ga utješi.
„Nemoj to govoriti! Nisi to ni na koji način izazvala, Tina“, rekao je, a
promukao glas bio mu je ispunjen užurbanošću.
„Znam to“, priznala je. „Logički to znam. Emocionalno? Ne bih bila čovjek da
se ne osjećam odgovornom. Bila sam mu majka. Trebala sam ga voljeti od
početka.“
„Bila si mlada i prestrašena. Prvotna ti je reakcija bila normalna. Bila si sama.
Bože.“
„Želim odgovore. Trebam odgovore. Prihvaćanje nepoznatoga kao uzroka
smrti mi je pregorka pilula.“
„Dušo...“
„Molim te, nemoj me tako zvati“, zamolila ga je.
„Tina“, ispravio se, a glas mu je bio tup. „Katkad ne dobijemo odgovore koje
trebamo ni ishode koje želimo. Katkada je život jebeno sranje.“
„Stavi to na čestitku“, napola se šalila brišući suze s lica.
„Napravio bih ih milijun“, tužno je uzvratio smiješeći se i brišući suze s
obraza.
Čuli su kako je stao automobil na šljunku i Harris je začuđeno pogledao na
sat na zidu.
„Tek je devet i trideset. Rano su se vratili.“
„Harrise“, Tina je započela, ali nije bila posve sigurna što želi reći. Bila je
prekinuta ljutitim zatvaranjem vrata nakon čega su slijedili jednako bijesni
koraci prema trijemu. Vrata susjednog stana zatvorila su se i onda zalupila
nakon nekoliko sekundi.
„Koji kurac?“ Harris je zarežao i taj je zvuk prestrašio Claru koja je počela
plakati. Tina se podignula i otišla do kolijevke kako bi, bez oklijevanja,
podignula dijete.
Njihala ju je kada su se pojavili nježniji, ženstveniji koraci ispred vrata.
Harris je otvorio vrata prije nego što je Libby pokucala.
196
Knjige.Club Books
197
Knjige.Club Books
„Greysone?“ Kuća je bila jedva osvijetljena kada je Harris ušao. Čim su mu se oči
priviknule na mrak, pronašao je brata kako sjedi na neudobnom kauču i gleda u
pokvareni televizor.
Bože, nije znao ima li hrabrosti za to. Pogotovo nakon svega što mu se
dogodilo. Dio njega očajno je htio pobjeći i zaključati se u sobu sa svojim mislima
i tako ostati do jutra. Ali sjetio se sreće i uzbuđenja koje je vidio na Greysonovu
licu prije nekoliko sati i nije mu mogao to učiniti. Nije ga mogao pustiti samoga
u mraku. Krenuo je prema kauču.
„Grey?“ nije tako dozvao brata od njihove četrnaeste godine kada ga je
Greyson obavijestio da bi radije da ga se zove punim imenom. Smatrao je da ga
je u tom trenutku tako trebao nazvati. Bratu je bila potrebna bliskost, a ne
formalnost.
„Olivia želi razvod“, Grey je tiho rekao, a glas mu je bio miran.
„Upravo sam to čuo.“
Grey je spustio glavu u ruku i duboko uzdahnuo.
„Jebemu“, izdahnuo je, a riječ je bila iskrena i netipična. „Ubio bih sada za
piće.“
Pogledao je prema gore, lice mu je skrivala tama pa mu Harris nije mogao
pročitati izraz lica. Ali mogao je razaznati, prema napetosti muškarčevih
ramena, da ga je nešto uzrujalo.
„Izgledaš grozno“, Grey je tiho rekao. Riječi su začudile Harrisa koji nije
očekivao da će brat primijetiti njegovu uzrujanost i zbog te sramote osjetio je
kako su mu se oči navlažile. Grey je poskočio na noge u mraku i izgledao
uzrujano.
„Što se događa?“ upitao je, a glas mu je bio tih i gotovo zaštitnički nastrojen.
„Rodila je dijete“, Harris je rekao. Osjećao je kao da je iščupao te riječi iz
nekoga najdubljega dijela i to ga je boljelo. Nije shvaćao koliko je zapravo
zadržavao osjećaje sve dok ga nisu preplavili i pridržao se rukom upirući o
ormarić kako bi mogao stajati. Te su riječi bile loše, a one koje su slijedile bile
su neizdržive i nije znao kako ih je, dovraga, Tina izgovorila. Konačno, zaista je
razumio zašto ih je držala toliko dugo u sebi.
„O, moj Bože“, rekao je Grey, a glas mu je bio nemiran kada je shvatio na
koga Harris misli.
„Ime mu je bilo Fletcher“, Harris je nastavio, suze su mu tekle niz lice i nije
ga bilo briga što plače pred bratom. Posljednji put kad ga je Grey vidio da plače,
imali su osam godina i Harris je pao i slomio ruku. „O, Bože, Grey. Preminuo je.
198
Knjige.Club Books
I Tina je sama prošla kroz sve to. A ja sam prošao nekažnjeno. Kako mi ikada
može oprostiti takvo što? Kada ću si moći sam to oprostiti?“
Grey je rukom obujmio Harrisova ramena i pokušao ga je odvesti prema
kauču, ali Harris se okrenuo prema njemu i naslonio se na njega. Grey je
trenutak oklijevao prije nego što je tješeći zagrlio brata. Obujmio je dlanom
Harrisov vrat i spustio mu glavu na rame.
„Tako mi je žao, Harrise“, Grey je promrmljao u bratovo uho. „Tako mi je
prokleto žao.“
Libby je bila vrlo mirna. Obje su žene spakirale Clarine stvari, ali gotovo i nisu
razgovarale. Tina je stalno zabrinuto promatrala prijateljicu; znala je da i Libby
trenutačno prolazi kroz tešku situaciju. Ali budući da je prošla kroz cijelu buru
osjećaja, Tini nije smetala tišina.
„Nije to dobro primio“, Libby je rekla nakon nekoliko minuta tišine i Tina,
koja je tražila plišanu životinju između jastuka na kauču, okrenula se prema
mlađoj ženi. Libby je utonula u naslonjač, a Tina joj se pridružila. „Mislio je... ne
znam. Mislio je da večeras idemo na nekakav spoj. Pokušavala sam izabrati
restoran, ali rekao je da već rezervirao i... Bože, Tina, restoran je bio smiješan.
Blesavo romantičan. Nikada nismo išli na takva mjesta. Upravo ove večeri, kada
mu hoću reći da želim razvod, napravio je to i odveo me na takvo mjesto.“ Zarila
je lice u ruke.
„Glupi muškarac!“ glas joj je bio prigušen, ali uzrujane riječi bile su jasne.
Odmahnula je glavom i pogledala prema gore. „I kada sam mu dala papire, bio
je začuđen. Potpuno začuđen, vidjela sam to. I... izgledao je povrijeđeno.
Gospodin Hladan kao Led koji prije nije pokazivao nikakve osjećaje, izgledao
je povrijeđeno. Zašto mi to radi?“
„Hoće li se protiviti rastavi?“ Tina je upitala, a Libby je slegnula ramenima.
„Rekao je da ne želi rastavu i da bismo trebali ponovno pokušati zbog Clare.
Rekao je da smo kompatibilni i da možemo imati dobar brak. Nikada ne govori
o osjećajima. Sve je vrlo objektivno. I zato što sam mu dala da nekoliko večeri
pričuva Claru, što sam mu blesavo dopustila da pokuša popraviti neke stvari u
kući - nešto na što sam pristala samo zato što sam mu htjela dokazati da ne može
biti dobar u svemu - i, u redu, poljubili smo se nekoliko puta. I još neke stvari.
Ali samo sam čovjek! I blesavo sam mu dopustila neke slobode koje
nisam trebala. Takva sam idiotkinja. Čovjek se još nije ispričao što me
emocionalno napustio tijekom trudnoće. Misli da bih mu sada trebala biti
zahvalna na tome što vjeruje da mu je Clara kći... on... o, moj Bože, tako me
uzrujava i iritira...“
199
Knjige.Club Books
200
Knjige.Club Books
Harris nije mogao spavati; misli su mu bile kaotične i nije se mogao smiriti. I
brinuo se da će zbog večerašnjega stresa Tina ponovno imati noćnu moru. Prošli
su sati bez ijednoga zvuka sa susjednoga zida i pitao se je li budna.
„Tina?“ koristio se uobičajenim glasom. Krevet mu je, kao i njezin, bio
naslonjen na zid i, čudno, ali zbog načina na koji je kuća bila podijeljena mogao
je lakše čuti zvukove Tinina kretnja u sobi, nego čuti Greysona čiju je sobu
dijelila kupaonica od Harrisove.
Mobitel mu se oglasio i izvukao ga je ispod jastuka.
Odbijam razgovarati preko zida.
Podigao je usne i stavio dlan na zid zamišljajući je s druge strane kako radi
isto.
Bio sam zabrinut da ćeš imati noćnu moru.
Teško mi je sanjati kad ne mogu spavati, odgovorila mu je odmah. I dalje je
tipkala pa se suzdržao od odgovora, htio je vidjeti što će dodati.
Jesi li dobro? Zbog toga pitanja počeo je treptati.
Ja bih to tebe trebao pitati.
201
Knjige.Club Books
Imala sam deset godina da se pomirim s time što se dogodilo. Ti si imao dva
sata.
Zurio je neko vrijeme u te riječi i nije bio siguran kako bi odgovorio na njih.
Deset godina, dva sata, gubitak je bio isti, samo u njezinu slučaju sve je otupjelo
tijekom vremena.
Bi li mi htjela poslati fotografije? Fletchera.
Zurio je u zaslon.
Ništa. Nije ni tipkala.
Molim te? Nakon što je poslao te riječi, dobio je iznimno veliku količinu
fotografija.
Ping! Pingl Ping-ping-ping!
Nakon što mu je pristiglo pedesetak fotografija u trideset sekundi, došlo je
još i više. Kada su prestale dolaziti, već je pregledao stotine fotografija i nekoliko
videouradaka Fletchera i Tine koje mu je već poslala.
Mobitel mu se oglasio dok je gledao mali slatki video Fletchera kako spava,
ružičasta su mu usta proizvodila balončiće. Čuo je Tinin nježni glas u pozadini.
Alicia Keys.
Naravno.
Želiš li doći?
Zato što je pregledavao fotografije poruka mu se pojavila na vrhu zaslona.
Trepnuo je i onda ju je pritisnuo. Ali u brzini, nije pritisnuo poruku, nego je
povećao video. Prtljao je s mobitelom i psovao pa je konačno uspio doći do
poruka.
Odmah dolazim.
Tina ga je čekala unutra ispred vrata, bosonoga i odjevena u plišanu
pidžamu. Harris je također bio bosonog i odjeven samo u majicu i bokserice.
Okrenula se u tišini kada je ušao te zatvorila i zaključala vrata za njim prije nego
što je otišla do spavaće sobe.
„Ovo ništa ne znači“, rekla je kada su došli do sobe. „Htjela sam da zajedno
pogledamo fotografije i da ti ispričam sve o njima?“
„Volio bih to“, zahvalno joj je rekao i kimnula je glavom prije nego što je ušla
u krevet i legla do zida. Podigla je pokrivač pozivajući ga i popeo se do nje.
Trebalo im je nekoliko trenutaka da se smjeste. Harris je ležao na leđima, a
ona mu je stavila glavu na prsa. Desnu ruku smjestio je oko njezina ramena i
ruku joj stavio u kosu. Držala je dlan na njegovim prsima. U lijevoj je ruci držao
mobitel i ponovno je pronašao fotografije.
202
Knjige.Club Books
„Poredane su kronološkim redoslijedom“, rekla je. „Na ovoj ima tek nekoliko
sati.“
„Malen je“, Harris je primijetio, a glas mu je bio ispunjen osjećajima dok je
gledao u uspavano novorođenče, tako bespomoćno i krhko u tom užasnom
inkubatoru.
„Bio je. Spavao je mnogo. Svu je tu energiju iskoristio kako bi rastao sve više
svakoga dana. Ovo je prvi put kad su mi dopustili da ga primim...“
Detaljno mu je ispričala svaki trenutak, davala je sve od sebe da mu opiše
svaki zvuk, miris, pokret; govorila je gotovo četrdeset minuta i glas joj je postao
promukao i počela se gubiti. Zaspala je usred rečenice dok mu je pričala o
Fletcherovu šestom tjednu. Opustila se držeći glavu na njegovu ramenu. Stavio
je mobitel na noćni ormarić i polako se okrenuo dok ju nije obujmio rukama.
Zadovoljno je uzdahnula u snu pomičući mu se na prsima. Stavila je ruku oko
njegova struka i zataknula jednu nogu o njegovu.
Harris je uzdahnuo udišući miris njezine kose u kojoj je još uvijek držao
jednu ruku, dok ju je drugom zagrlio oko struka.
Posljednja misao, prije nego što ga je svladao san, bila je da točno ovako želi
provesti svaku večer svojega života.
Toplo.
Tako se Tina osjećala. Toplo, udobno i sretno. Otvorila je oči. Bio je i dalje
mrak. Tik prije zore, koliko je mogla razaznati. Bila je sigurna da se u to vrijeme
inače ustaje. Ali nije se mogla sjetiti kada se posljednji put ovako odmorila.
Harris je bio u krevetu s njom. Stisnula mu se uz prsa i udahnula prekrasan
miris. Uspomene na prošlu noć su je prožimale - dobre, loše, mračne i svijetle -
bile su blago usađene i tekle su joj umom. Proučila je svaku uspomenu pažljivo;
provjeravajući svaku i isprobavajući reakcije na njih.
Ništa. Nije bilo panike, žaljenja, samo mirno prihvaćanje svake riječi,
događaja i osjećaja od prošle večeri. Tko bi znao što će danas reći ili kako će se
osjećati? Postojalo je toliko vanjskih promjenjivih utjecaja da je to bilo teško
predvidjeti. Samo je znala da joj se cijeli svijet - prvi put - činio ispravnim.
Zavukla je ruku ispod Harrisove majice gladeći mu čvrstu, vruću kožu i
otkrivajući sve kutove i ravnine njegovih prsa. Odmah se probudio i dah mu se
zaustavio prije nego što je ubrzao. Bokserice koje je nosio nisu sakrivale golemu
erekciju koja joj je rasla do bedra i lijeno se privila uz njega jer je htjela da zna
kako se osjeća i što je htjela. Ruka joj je nastavila umorno istraživati i pronašla
203
Knjige.Club Books
je čvrstu, malu, muževnu bradavicu i zastenjao je. Pritisnuo je jednu ruku - kroz
tanku tkaninu majice - na njezinu spuštajući je kako bi joj zaustavio kretnje.
„Trebao bih otići“, rekao je, a glas mu je bio promukao kao i inače ujutro.
„Zašto?“ upitala ga je i podigla glavu kako bi ga pogledala pa je duboko
udahnula. Bili su tu: njezina panika i žaljenje koji su se sada nalazili u njegovim
očima.
„Ovo mi je previše, Tina“, rekao je.
„Znam“, oštro mu je uzvratila pomičući ruku. Trbušni su mu mišići poskočili
kada je maknula ruku ispod majice. “Znam da je to mnogo. I katkad se čini se da
je previše. Ali iznenadio bi se time koliko možeš podnijeti.“
„I trebam se nositi s još dodatnim teretom da znam da sam bio nezreli,
neodgovorni idiot koji nije zaslužio nijedan tvoj trenutak prije deset godina.
Trebala si upoznati nekoga tko te je dostojan. Umjesto toga susrela si mene.
Seronju koji ti je upropastio život. Ne znam kako bih ti se uopće iskupio za to.“
„Ne trebaš mi se iskupiti za to“, rekla je no bijesno je to odbijao prije nego
što se ustao i udaljio od nje.
„Jebeno trebam. Ali ne mogu - sve što sam učinio neoprostivo je. Kako mogu
očekivati da ćeš mi oprostiti, da ću ti se sviđati... da ćeš me voljeti kada jebeno
ne mogu izdržati u vlastitoj koži?“
Voljeti ga? Zašto bi spomenuo ljubav? To nije imalo nikakvu ulogu u njihovoj
situaciji. Nikada nije i nikada neće. Izišao je iz kreveta i dalje očigledno napaljen,
bokserice su mu samo dodatno naglašavale napaljenost. Tina se trudila da joj ta
golema erekcija ne odvrati pozornost pa mu je gledala u lice. Izgledao je
razapeto i izmučeno.
„Intimnost će sve još više zakomplicirati. Znam da to želiš odvojiti. Nazivati
to samo seksom ili jebanjem... ili čime god. Ali ja to ne mogu. Nikada nisam ni
mogao. Ne s tobom. Posebno ne sada. Ne nakon... ne nakon njega.
Nakon Fletchera.“
„Ali...“
„Treba mi vremena da razmislim.“
„Što želiš od mene, Harrise?“ upitala je, gotovo šaptom, pa se zaustavio dok
je promišljao o pitanju.
„Što si mi voljna dati?“
„Nisam sigurna.“
„Što osjećaš za mene?“
204
Knjige.Club Books
„Ne znam“, prekrio je oči dlanom desne ruke, stisnuo usne i nosnice su mu
se raširile dok je pokušavao ujednačeno disati.
„To je problem, Tina“, rekao je, a glas mu je drhtao. „Ne znaš. Kako bi uopće
mogla znati? Bilo što, što osjećaš za mene bit će zauvijek povezano s toliko
negativnosti i ravnodušnosti. Nad bilo kakvim pozitivnim osjećajem prevagnut
će toliko boli, patnje i potpuni užas. Deset godina čekao sam priliku da ti se
ispričam. Da ti objasnim što se dogodilo, zašto sam učinio to što sam učinio.
Pokušavao sam se ispričati za blesave pogreške mladoga muškarca... misleći,
ako čuješ to što želim reći i vidiš potpuno žaljenje, oprostit ćeš mi i možda bismo
onda mogli početi ispočetka. To je bilo preveliko očekivanje...“ rekao je
neveselim smijehom.
„Dok je cijelo vrijeme prava stvarnost bila da sam odgovoran za tvoje
najgore noćne more - napustio sam te kada si me najviše trebala, sjebao sam ti
život svojim sebičnim odlukama - i onda sam imao srama da ti se ponovno
upetljam u život, u rutinu kao da sam imao to pravo.“
„Harrise...“ Tina je pokušavala pažljivo odabrati riječi. Nije bila sigurna što
mu želi reći. Je li mu htjela posve oprostiti? Nije bila sigurna. Nije bila ni u što
sigurna. Je li uopće imala to pravo oprostiti mu kada ništa zapravo nije bila
njegova krivica? „Odabiri su bili moji. Izabrala sam ga roditi. Izabrala sam ga
ostaviti. Izabrala sam to da ti ne kažem za te odluke. Nitko od nas ne može reći
kako bi reagirao na trudnoću.“
„Prevelikodušna si“, gorko je rekao, a ona je odmahnula je glavom.
„Nisam bila dovoljno velikodušna. Držala sam ga. Pjevala sam mu,
uspavljivala sam ga svake večeri. Ti nisi. I mislim,“ zaustavila se na trenutak
bistreći misli prije nego što je polako nastavila, „mislim, možda si bio nezreo i
neodgovoran, ali sigurna sam da bi htio učiniti sve te stvari.“
„Htio bih“, šapnuo je, a glas mu je bio promukao zbog potisnutih osjećaja.
Ustala je i stala ispred njega. Nadvio se nad nju, razlika u visini bila je očigledna
jer je bila bosonoga. “Volio bih ga.“
Očima je željno prešao preko njezina lica pamteći svaki detalj. „Tako si
lijepa.“
Prešao joj je po crtama lica prstom: samo lagani dodir koji je prelazio preko
obraza niz nos preko čeljusti ispod brade i onda joj je nagnuo glavu prema gore.
Poljubio ju je, nježno i slatko. Usne su mu bile lagane na njezinim ustima dok mu
je prst stajao na licu.
„Imala si sedamnaest godina kada sam te prvi put pogledao i zaista te vidio“,
promrmljao je i otvorila je oči; lice mu je bilo tako blizu njezinome da je mogla
205
Knjige.Club Books
206
Knjige.Club Books
207
Knjige.Club Books
„Kako mi je mogao reći nešto takvo i onda otići? Prije nego što sam uspjela
procesuirati te riječi?“
„Mislim da ne očekuje ništa zauzvrat. Mislim da je samo htio da znaš.“
„Pa, to je sebično! Dobro mi je bez njega. Dobro mi je. Ne trebaju mi njegova
luda priznanja, ne treba mi njegova dobrota i... njegovo.... njegovo... shvaćanje.
Ne želim njegove isprike ni žaljenja. Dobro sam!“ glas joj je zadrhtao kada je
izrekla posljednje dvije riječi i bez ikakvoga upozorenja, počela je plakati.
Greyson je pomalo negodovao i onda ju je nježno primio u naručje.
Prihvatila je taj zagrljaj. Mahnito se držala za toga muškaraca koji je izgledao
kao Harris, ali je imao pogrešan miris i njegove ruke nisu je ni približno slično
držale.
209
Knjige.Club Books
Harris nije mogao spavati. Zbog vremenske razlike, zaokupljen mislima o Tini,
vrtio se satima. Mobitel mu se oglasio u tri i trideset ujutro i bijesno je opsovao.
Podigao je uređaj, a dah mu je izletio iz pluća.
Hej! Pogodi tko je danas došao u MJ’s?
Poruka je bila od Tine. Nije se čuo s njom otkad je otišao iz Riversenda u
ponedjeljak ujutro. Bio je petak. Pa, zapravo je bio četvrtak navečer u
Južnoafričkoj Republici. U Perthu je bilo šest sati više. Trudio se najbolje što je
mogao da se usredotoči na posao, ali kadgod bi se našao u tišini, što se
događalo češće nego što je mislio da će biti, pregledavao je
Fletcherove fotografije i puštao videouratke. Kada bi čuo kako pjeva
ili razgovara s djetetom, njezina odsutnost bila bi podnošljivija.
To mu je brzo postala navika i znao je da mora smanjiti broj pregleda, ali
nedostajala mu je: zvuk njezina glasa, njezin osmijeh. Godinama, prije odlaska u
Riversend, nosio se s time. Ali sada, kada je proveo toliko vremena s njom,
smijao se s njom, plakao s njom... vodio ljubav, toliko mu je nedostajala da je
osjećao kao da ga netko probada nožem. Probadalo ga je bolno i stalno.
Jesi li budan? Sranje. Koliko je sati? Mislila sam da si šest sati iza nas. Nastala
je stanka između poruka prije nego što se na zaslonu pojavila iduća poruka. Oh,
čovječe! Ispred nas si, Isuse. Nadam se da ti je mobitel utišan.
Nacerio se na to. Mogao ju je gotovo čuti kako govori te riječi. Bez daha i
ispričava se. Brzo je natipkao odgovor.
Budan sam. Nasmijao se kada mu je poslala emotikon izmeta nekoliko
sekundi poslije.
Žao mi je. Nisam te htjela probuditi.
Nisi. Vremenska razlika.
Poslala mu je kao odgovor mali emotikon koji se mršti.
Tko je došao u MJ’s danas.?
Onaj hipster koji je napravio požutjeloga Davida!
Daj ne seri! Jesi li mu rekla da su ga pokrali?
210
Knjige.Club Books
211
Knjige.Club Books
Vidi ovo! Poruka je došla pet dana poslije - ovoga puta s fotografijom - dok je
Harris prolazio kroz mnoge, mnoge krivotvorene dokumente koje je lažiralo
šest zaposlenika kako bi se pokrili još prije dvije godine. Ljigavu šestorku, tako
ih je Harris - i ostali koji su to istraživali - nazivao, činila su dva osobna asistenta,
dva financijska voditelja, računovođa i jedan voditelj prodaje nekretnina.
Uspjeli su prevariti tvrtku za gotovo 10 milijuna dolara tijekom posljednje dvije
godine i iznajmljivali su barem tri australske nekretnine grupama koje su bile
povezane s prodajom droge i oružja. To je bila strašna zbrka i Harrisu je trebalo
mnogo više vremena da je riješi nego što je mislio.
Nije mu to smetalo. To mu je dobro došlo da mu odvrati pozornost. Ali nije
bila učinkovita strategija kad mu je osoba koju je pokušavao zaboraviti slala
poruke svaki dan posljednjih pet dana.
Večeras je to bila fotografija Clare u maloj majici s natpisom nogometnog
kluba Riversend Rocket. Izgleda da je Spencer Carlisle odlučio organizirati
određen broj manjih nogometnih utakmica, dao ime momčadima i naručio
majice za igrače.
Timska maskota!
Harris se nasmiješio kada je vidio fotografiju nećakinje u plavo-bijelom
dresu. Dobio je iste fotografije i od Libby i Greysona, ali odlučio je da to neće
spomenuti.
Slatko:-)
Broj devet. Kao tata.
To je bilo još nešto čime se Greyson hvalio.
Naravno.
Nije znao zašto je toliko odlučno htjela ostati u kontaktu s njim. Mislio je da
će biti sretna što je otišao, iako nikada nije ništa o tome spomenula. Slala mu je
nasumične fotografije svakoga dana. Govorila mu je kako restoran napreduje,
koje su nove marketinške strategije Daff i ona osmislile. Jučer mu je poslala
fotografiju izlaska sunca i odmah je ostao bez daha kada je neočekivano vidio
poznati prizor. Očito je fotografirala s ljuljačke.
Harris je odlučio da neće više preispitivati što se krije iza svih tih poruka.
Prihvatit će to i neće ništa očekivati. U isto vrijeme, imao je mnogo pitanja za
koja je znao da je bolje da ih ne postavi. Kako je ona? Je li imala noćnih mora
otkad je otišao? Je li joj nedostajao? Je li bila sretna?
Ustao je i otišao do hotelskoga prozora pa fotografirao noćno nebo i poslao
joj bez objašnjenja.
Lijep pogled.
212
Knjige.Club Books
213
Knjige.Club Books
„Hej, MJ! Svidjela mi se večerašnja svirka!“ netko je dozvao Tinu dok je hodala
niz glavnu cestu. Ljudi iz grada počeli su je zvati MJ i često su se trudili
pozdravljati je ili razgovarati s njom kada bi je vidjeli u gradu. Isprva ju je to
malo strašilo, to što su joj ljudi nasumice prilazili i razgovarali s njom, no sada
se osjećala manje nelagodno zbog toga. Neke je čak znala poimence.
Osjećala se kao da pripada gradu. Nakon klimavoga prvog mjeseca,
restoranu je dobro išlo. Ulazili su u osmi tjedan poslovanja i MJ je zadobio status
najdražega restorana za lokalce. Ljudi nisu prestajali hvaliti novi jelovnik.
Libby ju je nagovarala da pokušaju s njezinom novom idejom za deserte
nakon što je istražila što poslužuju konkurenti u susjednim gradovima. Tina je
zaključila da je to dovoljno originalna ideja i da će pokušati. Ta se odluka
pokazala odličnom. Svi su obožavali jelovnik sa slasticama, a Libby je, naravno,
bila sretna i to joj je dalo poticaja da nastavi eksperimentirati s novim
214
Knjige.Club Books
215
Knjige.Club Books
Nije joj promaknulo da ona uvijek započinje kontakt. Nikada joj nije prvi slao
poruke i znala da je to vjerojatno zato što je nesiguran oko prihvatljivih granica
njihova odnosa. Nije ni Tina znala. Samo je voljela razgovarati s njim, dijeliti
male dnevne pobjede i poraze s njim. Ali je isto tako voljela slušati njegove.
„Dobro jutro, Tina“, Ricardo ju je dozvao sa svojega mjesta, gdje je čavrljao
s osobljem koje je stvorilo krug oko njega.
„Hej, ljudi. Žao mi je što sam propustila sastanak“, rekla je. Ricardo je obično
održavao jutarnje sastanke s osobljem i Tina se trudila prisustvovati većini, no
jutros je bila na jogi s Lijom i kasnila je pola sata. „Ricardo, sigurna sam da ćeš
mi reći ako se štogod dogodi. I mislim da je vrijeme, ljudi. Spremite se!“
Ricardo je dignuo palčeve i nacerila se prije nego što je otišla do kuhinje gdje
je Libby imala sličan sastanak s kuhinjskim osobljem.
„Jutro!“ živahno je rekla. „Jesam li došla na vrijeme?“
„Na vrijeme za što?“ Libby ju je upitala zbunjeno se mršteći i Agnes je
kimnula i zlokobno se nacerila prije nego što su svi počeli pjevati „Sretan
rođendan“. Osoblje je došlo u kuhinju i Agnes je izvadila veliku tortu ispod
ormarića na kojoj je pisalo Sretan rođendan., Libby na vrhu.
„O, moj Bože.“ Libby je podignula ruke i obrazi su joj se zacrvenjeli, a na oči
su joj navirale suze. Hladila si je lice prije nego što je krenula zuriti u neurednu
fluorescentno ružičasto-zelenu tortu na dva kata koja se nalazila ispred nje.
Užasnuta je zurila u tortu. „Tko je ovo napravio? Agnes? Jesi li ti to
napravila? Ovo je grozno!“
„To sam bila ja“, Tina je rekla cereći se. I Libby se nasmijala.
„Ozbiljno? Tina, posljednji put kada si nešto ispekla, bilo je nejestivo!“
„Znam! Zato ova torta nije za jedenje!“
„Kako to misliš?“
„To je torta za gađanje!“ Tina ju je zadovoljno obavijestila.
„Ne! Ne, u mojoj kuhinji!“ rekla je Libby i oči su joj se užasnuto raširile.
„Živite malo, kuharice!“ jedan od konobara dobacio joj je i mrko ga je
pogledala.
„A ti ćeš očistiti taj nered, Vusi?“
„Uvijek i očistim“, bezobrazno joj je uzvratio. Libby je napućila usne i
usredotočila pogled na njega prije nego što je zgrabila punu šaku torte bez
ikakvog upozorenja i, usredotočena na Vusija, zabila je tortu u Tinino lice.
Tina je užasnuto zacviljela jer je bila iznenađena tim pokretom i stajala u
nevjerici dok joj je torta curila niz lice i po zelenoj košulji.
216
Knjige.Club Books
„Razmišljam o prodaji stana. I pitala sam se imaš li kakav savjet za mene. Nešto
što trebam ili ne trebam učiniti?“ bolno poznati glas koji je dolazio iz blizine,
prestrašio je Harrisa. Podignuo je glavu i bila je tamo. U njegovu uredu, stajala
je iza zatvorenih vrata nervozno zureći u njega raširenih očiju.
„Tina?“ podignuo se i zaobišao stol. Nije bio ni svjestan što čini dok to nije
učinio. Prije nego što je shvatio, bio je ispred nje pritišćući je na zatvorena vrata.
Progutao je te namjerno i iznimno nevoljko koraknuo unatrag kako bi joj dao
prostora.
„Kako si ušla?“ upitao ju je i nasmiješila se razdvajajući prekrasne usne koje
su bilo malo napete kao da nije bila posve sigurna što tu radi.
217
Knjige.Club Books
Trebao bi biti snažniji da odbije tako nježan prizvuk toga promukloga glasa.
Pogledao je na stol; i dalje ga je morila vremenska razlika nakon povratka iz
Australije prije dva dana i nije mogao raditi.
„Da, u redu“, pristao je pipajući džepove jakne. „Samo da uzmem mobitel i
novčanik.“
Okrenuo se kako bi sabrao mislio i uravnotežio se. Nakon nekoliko dubokih
udaha, okrenuo se prema njoj s, kako se nadao, bezbrižnim osmijehom na licu.
„Jesi li imala neko posebno mjesto na umu? Za ručak?“ Odmahnula je
glavom. „U redu. Uh, idemo.“
Dvadeset minuta poslije sjedili su jedan preko puta drugoga za malim
stolom u jednako malom kafiću na Sea Pointu, koji je bio udaljen deset minuta
od glavnoga ureda Chapman Global Property Grupe na priobalju. Taj je kafić bio
vrlo intiman i Harris se kudio što ga je izabrao. Nikada nije bio primijetio da je
prostor tako malen, obično je ovdje dolazio kako bi na brzinu ručao za vrijeme
posla i uvijek je bilo tiho.
„Rekla sam da bih htjela prodati stan u Bantry Bayu“, ponovila je nakon što
su naručili i spustio je obrvu.
„Zašto? To je dobro ulaganje.“
„MJ̕su ide dobro i sviđa mi se Riversend. Grad mi pristaje. Osjećam se ondje
kao kod kuće. Nema smisla zadržati taj stan.“
„Nisam agent za nekretnine, znaš li?“ rekao je pokušavajući zvučati šaljivo,
a iznutra je osjećao kao da se raspada. Neće se vratiti. To je imalo smisla.
Započinjala je novo poglavlje u životu, a to nije mogla prije nego što zatvori
staro.
I Harris je znao da ne može biti dio novoga poglavlja njezina života. Ne ako
je htjela imati pravu šansu za novi početak.
„Ali bavite se nekretninama, prodajama i razvitkom nekretnina“, istaknula
je gotovo ponavljajući njihov moto. Chapman Global Property Grupa bavila se
nekretninama, ali se uglavnom koncertirala na razvijanje nekretnina. Glavni im
je fokus dizajniranje i gradnja stambenih građevina koje onda
prodaju ulagačima ili privatnim tvrtkama.
„Da, bavimo se. I to prokleto dobro. Ali trebala bi pronaći agenta za
nekretnine da ti pomogne sa stanom. Mogu ti preporučiti nekoga pouzdanoga.“
„Vidiš? Već si mi pomogao“, rekla je i nakosio je oči.
„Nisam ti rekao nešto što već ne znaš. Koji je onda pravi razlog ovoga ručka?“
219
Knjige.Club Books
220
Knjige.Club Books
221
Knjige.Club Books
„Pa, Harrise, drago mi je vidjeti te“, Mercy Jenson oduševljeno je pozdravila kada
su Tina i Harris ušetali u golemu obiteljsku dnevnu sobu te večeri u dom
Jensonovih.
„Gospođo Jenson“, Harris ju je glatko pozdravio i odšetao se kako bi stariju
ženu poljubio u neprirodno gladak obraz. Okrenuo se kako bi stisnuo ruku
Tinina oca. „Gospođine, drago mi vas je ponovno vidjeti.“
222
Knjige.Club Books
223
Knjige.Club Books
poznavala da zna kako kipi ispod te fasade mirnoće. „Što te spopalo? Znaš da ti
otac i ja želimo najbolje.“
„Želite li? Tata? Nisi ništa rekao večeras. Što ti misliš o tome?“ Tina je upitala
usmjeravajući bradu prema njemu. Otac, visok i privlačan kao i sinovi, zakašljao
se i otpio gutljaj vode prije nego što je svjesno obrisao usne ubrusom.
„Pa...“ započeo je nervozno pogledavajući ženu. „Izabrala si loše vrijeme da
se baviš takvim poslom, Martine. I ako propadne, onda ti je ulaganje propalo.
Nema povratka tih gubitaka.“
„I siguran si da ću propasti?“
„Vrlo malo restorana uspije tijekom prve godine.“
„To nije novi restoran“, Harris je odjednom rekao i Tina ga je pogledala
upozoravajući ga. Shvatio je njezin pogled s podignutom obrvom.
„Već sam ti jednom rekla, nemoj govoriti u moje ime, Harrise“, podsjetila ga
je stišćući zube, kimnuo je glavom naslanjajući se u stolcu i prekriživši ruke na
prsima. Gledao ju je lijenim osmijehom. „To nije novi restoran.“ Tina je
ponovila govoreći ocu. „Kupila sam postojeći restoran u malom gradu. Da si
pokazao imalo interesa umjesto da si pretpostavljao da je to još jedan od mojih
propalih eksperimenata, znao bi to.“
„Ne smiješ tako razgovarati s ocem, mlada damo.“
„Bože, majko, nema dvanaest godina“, Smith je srdito istaknuo.
„Pa katkada se ponaša kao da joj jest dvanaest godina“, majka je uzvratila i
izgledala je iziritirano što je sinovi večeras ne podržavaju. „Samo jedno za
drugim razočaranjem s njom već godinama.“
„Počevši s time kako izgledam, zar ne? Sve od rođenja?“ Tina je bijesno
zurila u stariju ženu i prekrižila ruke na prsima. „I onda sam postala čudna
tinejdžerka bez pravih prijatelja, osim kćeri Chapmanove kuharice.“
„Martine, bilo je dosta. Nećemo tako razgovarati pred gostom“, majka je
ponovno pogledala Harrisa jer joj je očito bilo nelagodno što iznose svoje prljavo
rublje pred Chapmanom.
„Ne smeta mi“, Harris je rekao i dalje držeći ruke prekrižene na prsima. Svi
ostali samo su zurili u njih s mješavinom užasa i fascinacije na licima.
„Mislim da je vrijeme da porazgovaramo o tome“, Tina je rekla. „Već je
odavno vrijeme da porazgovaramo o njemu. Mojem djetetu. Fletcheru.“
„Odmah prestani“, majka je rekla najednom pocrvenjevši.
224
Knjige.Club Books
„Nikada mi to nisi oprostila, zar ne?“ Tina je šapnula. „To što sam ga rodila.
Što sam ga htjela. Laknulo ti je kada je umro. Znam da jest“, trepnula je i pobjegle
su joj suze zbog ljutnje i slomljenog srca.
Harris, koji je sjedio pokraj nje, spustio je ruke ispod stola kako bi joj stisnuo
koljeno tiho je podsjećajući da je tu za nju.
„Nije mi laknulo, Martine“, majka joj je tiho rekla. „Kako možeš reći takvo
nešto grozno. Naravno da mi nije laknulo. I dalje sam se nadala da ćeš ga dati na
posvajanje zato što nisam mogla vidjeti kakvu bi budućnost mogla imati s njim.
Kada je preminuo... priznajem... prva mi je pomisao bila - nisam ponosna na sebe
zbog toga - ali prva mi je pomisao bila da se više ne trebam brinuti oko toga da
te nagovorim da ga daš na posvajanje.“
„Isuse, mama“, Smith je rekao gadeći se. Tina ih nije pogledala, ali mogla je
osjetiti da su majčine riječi protresle braću i rodbinu.
Harrisova ruka toliko joj je jako stiskala bedro da je Tina znala da će imati
modrice.
„Nikada ga ne bih dala na posvajanje“, Tina je žestoko opsovala. Harrisova
druga ruka pojavila joj se ispred lica držeći bijeli pamučni ubrus koji je uzela.
Obrisala je lice i ispuhala nos.
„Harrisone, žao mi je što si sve ovo morao vidjeti; što sada misliš o nama?“
majka se ispričavala. Glas joj je bio slab, a oči još uvijek usredotočene na Tinino
lice.
„Mislim da biste trebali cijeniti kakvu sjajnu kćer imate“, rekao je i svi za
stolom su ga pogledali.
„Zašto si tu večeras, Harrise?“ Smith ga je odjednom upitao. „Nisi iznenađen
nijednim dijelom obiteljskoga prljavog rublja. Zašto je tome tako?“
Ja sam...
„Harrise. Ne“, Tina je rekla upozoravajući ga. Večer je dovoljno loše prošla i
bez njegova pogoršavanja situacije. Stisnuo joj je bedro i približio joj se.
„To više nije teret koji nosiš sama“, rekao je riječi koje su bile samo njoj
namijenjene. „Ne više, Tina.“
Podignuo je pogled i susreo sa Smithovim, a onda je duboko udahnuo
pripremajući se.
„Fletcher mi je bio sin.“
225
Knjige.Club Books
„Ti, blesavi momče.“ Tina ga je korila dva sata poslije dok je sjedila prekriženih
nogu na kauču u Harrisovu stanu i držala mu odrezak na nateknutom oku.
„Bacio si takvu bombu u prostoriji prepunoj moje braće? Što si, dovraga, mislio
da će se dogoditi? Možeš biti sretan što te samo Smith napao.“
„Samo zato što je Kitty fizički držala Conrada - zaista je vrlo snažna budući
da će za tri mjeseca roditi - i prilično sam siguran da su Dumi i Kyle pokušavali
maknuti Smitha s mene kako bi me sami udarali. Zapravo, osjetio sam Dumijev
lakat pod rebrima.“
Tina se podsmjehnula i onda stisnula usne. Nije se smjela smijati; to nije bilo za
smijanje. Bilo je grozno. Večera je postala kaotična odmah nakon Harrisova
priznanja.
Smith ga je nazvao govnarom i gotovo je preskočio preko stola kako bi došao
do njega.
„S-samo sam vidjela...“ Smijeh joj je pobjegao i užasnuto je prekrila rukom
usta dok se pokušavala smiriti. Pokušavala je ponovo progovoriti. „S-samo sam
vidjela majku kako je uzela svijećnjak Lalique sa stola! Nije bilo važno što te
Smith pokušava u-ubiti. Trebala je odnijeti te...“ Još jedan cerek. „Te proklete...
o, Bože. Te proklete svijećnjake na sigurno...“ Nije se vise mogla suzdržavati;
znala je da to granično ponašanje. Bila je iznimno naporna večer, ali nije prestala
smijati se.
227
Knjige.Club Books
„Obožavam ove haljine“, rekao je nakon što je pokušao spustiti ruke ispod
njezine haljine, ali nije uspijevao. To ga je jebeno frustriralo. „Ali teško mi ih je
otkopčati.“
„Pričekaj“, rekla je i sišla mu s krila kako bi stala ispred njega. Okrenula mu
je leđa, maknula slap kose u stranu. “Otkopčaj me.“
Zurio je u prekrasnu okruglu guzicu na trenutak prije nego što je pohotno
pogledao prema gore, preko struka, mjesto gdje su joj bila otkrivena ramena
ispod haljine. Bila je savršena i nije mogao više čekati da je skine iz te uske
haljine. Poskočio je na noge i onda se namrštio jer su mu smetale uske hlače.
„Je li ti itko ikada rekao da si građena kao seksepilnija, zaobljenija Jessica
Rabbit?“ upitao ju je sa strahopoštovanjem i nasmijala se.
„Misliš, samo guzice i sise?“
„To su mi dvije najdraže stvari.“ Polagano je prstima prešao po liniji gdje je
haljina završavala i koža počinjala, od ramena do ramena i Tina je zadrhtala.
Prešao je sve do mjesta gdje se nalazio zatvarač i nakon nekoga vremena počeo
ju je obasipati poljupcima po nasumičnih pjegicama dok ju je otkopčavao. I
polako je otkrivao dio po dio meke kože obasipajući je s još više poljubaca po
kralježnici. Nosila je grudnjak bez naramenica i polagano je skidao taj crveni
čipkasti grudnjak prije nego što je nastavio. Zatvarač je završavao ispod guzice
otkrivajući obrub čipkastih gaćica.
Harris je stavio ruku između tkanine haljine i spustio je da padne primajući
joj grudi ispod olabavljenoga grudnjaka i približavajući ih sve dok joj se gola
leđa nisu susrela s njegovim prednjim dijelom.
Priljubio se uz njezin vrat ispod uha. Uzdahnula je, a bradavice već vrele
ispod njegovih dlanova, još su se više napele. Posve mu se predala prekrivajući
rukama njegove ruke.
„Harrise“, glas joj je bio isprekidan. „Molim te.“
„Nemoj žuriti, dušo. Imamo sve vrijeme svijeta. Vodit ću ljubav s tobom, bit
će sporo i temeljito. Natjerat ću te da me moliš, vrištiš i svršiš. Mnogo, mnogo
puta. I to je obećanje.“
Čovjek se držao svojih obećanja, Tina se divila tome dva sata poslije. Bila je
mlitava, zadovoljena i umorna, imala je manje energije od ljenjivca. Ležala je na
krevetu okrenuvši lice prema dolje, s jednom rukom prebačenom preko
njegovih čvrstih, golih prsa i s nogom preko njegovih bedra. Lijeno joj je prelazio
prstima gore-dolje niz kralježnicu.
228
Knjige.Club Books
229
Knjige.Club Books
„Majčina težina je u redu, Harrise. Ima dobro tijelo za nekoga svojih godina.
Pretpostavljam da bi većina muškaraca mislila da je MILF1.“
Užasnuto ju je pogledao pa se skoro udavila od smijeha. „Dragi Bože! Zašto
bi mi stavila tako odvratnu sliku u glavu?“ prestrašeno je upitao.
„Ne, ozbiljno. Vidjela sam kako je muškarci gledaju.“
„Isuse! Prestani! Stvarno si odvratna. Ne govorim da bi mi otac bio pravi
frajer da nije tako predan majci, zar ne?“
„Mogla bih se složiti s tobom. Tata ti dosta dobro izgleda. Kao seksepilnija
verzija Georgea Clooneyja.“
„Zašto razgovaramo o ovome?“
Zvučao je kao da mu se to gadi i nasmijala se podižući se i penjući se na njega.
„Zašto ne bismo radili nešto drugo da ti maknemo te užasne misli iz glave?“
upitala ga je zavodljivim glasom i zarežao je gladeći je velikim rukama po
struku do bokova.
„Da, hajdemo“, rekao je pozivajući je. Prešla mu je prstom po prsima, preko
rebara i onda u stranu.
I bez ikakvoga upozorenja, piknula ga je pod rebra i poskočio je.
„Ne!“ uzviknuo je i nacerila se prije nego što ga je počela nemilosrdno
škakljati pikajući ga u rebra s obje strane. Počeo se bespomoćno smijati i
povremeno bi uzviknuo dok ju je pokušavao maknuti sa sebe. Konačno ju je
uspio prebaciti na stranu i staviti joj ruke iznad glave.
„To nije bilo lijepo, Tina“, kudio ju je. „Iskoristila si mi slabosti. Kako da te
kaznim?“
Tina se nasmiješila podižući glavu prema lijepom licu.
„Ne znam... ali sigurna sam da će biti dobro.“ Izraz lica omekšao joj je i ljubio
ju je sve dok nije ostala bez daha. Nije bila sigurna je li itko od njih dvoje
sposoban za još jedno vođenje ljubavi nakon maratona koji su imali.
Ali dokazali su da su oboje itekako sposobni.
Bilo je žestoko, brzo i napeto. Toliko drukčije od onoga prije. Izgubila se u
zajedničkoj strasti. Uživajući u težini njegova tijela na njezinu, kako njegovi uski
bokovi ulaze u nju debelim, snažnim ulascima. Bilo je neopisivo i nokte mu je
zarila u leđa kada je uzdahnula nakon još jednoga odličnoga orgazma. Njezin
vrhunac potaknuo je njegov i spustio je glavu na njezino rame nakon što je ušao
posljednji put.
1
MILF - skraćenica za engleski izraz „Mother I Would Like to Fuck“, majka koju bih volio jebati
230
Knjige.Club Books
„O, Bože, Tina“, glas mu je bio ošamućen, bez daha i pomalo izgubljen. „Volim
te. Toliko te volim.“
Opustio se i spustio na nju prije nego što je polako maknuo kondom.
Okrenuo se u stranu, ali ju je držao blizu, ruku joj je stavio preko trbuha i glavu
na prsa. Tijelo mu se opustilo i otežalo kada ga je san preuzeo nakon nekoliko
sekundi.
Tina je ležala zatočena ispod njegove težine i nije mogla iz glave izbaciti
njegovo posljednje priznanje. Zaspala je dok su joj te riječi još uvijek odzvanjale
u glavi.
„Što radiš?“ Harrisov je glas bio prigušen zbog jastuka i otvorio je oči kako
bi uhvatio Tinin pogled dok je navlačila haljinu.
„Spremam se posramljeno odšetati do automobila“, Tina ga je odvezla kući
večer prije. Kako mu je oko sve više naticalo, nije bio u stanju odvesti se.
„Koliko je sati?“ nejasno je izgovorio. Izgledao je izmoreno, što je podsjetilo
Tinu da vjerojatno još uvijek pati od vremenske razlike.
„Skoro je pola devet.“
„Jebemuuu!“ Harris se podignuo nevoljko i uspavano treptao. „Imam
sastanak u pola devet.“
„Odgodi ga - ne izgledaš profesionalno sada. Izgledaš kao borac. To je seksi,
ali nije profesionalno. I patiš od vremenske razlike. Uzmi si nešto vremena da se
privikneš, za ime Božje.“
Pomaknuo je vrat i otvorio usta pa zijevnuo. „Kamo ideš?“
„Natrag u hotel da se istuširam i presvučem. Imam sastanak s agentom za
nekretnine u devet.“
„Vidimo li se navečer?“ upitao je, a glas mu je bio namjerno ležeran.
Odšetala je do kreveta i sagnula se kako bi ga poljubila.
„Kada?“ promuklo ga je upitala.
„U osam. Nađemo se kod kuće mojih roditelja?“
„Zvuči dobro. Hvala ti što si sinoć išao sa mnom i... znaš? Za sve ostalo.“
Trudila se da se ne zacrveni, ali nije joj uspjelo, lice joj se zagrijalo kada se sjetila
što je to sve uključivalo.
Zlokobno se nacerio, a zbog toga osmijeha u kombinaciji s natečenim okom
i nakrivljenim nosom izgledao je zločesto.
„O, Bean, to mi je zaista bilo zadovoljstvo.“
231
Knjige.Club Books
Harris je bio pod tušem kada je konačno shvatio da je tu. Tako se naviknuo na
privjesak da ga isprva nije primijetio.
Zapravo, prešao je rukom nekoliko puta preko njega dok se sapunao prije
nego što ga je primijetio.
„Prokletstvo, Tina“, blago je opsovao dok je prstima prelazio preko poznatih
rubova privjeska. Valjda mu ga je stavila preko glave dok je spavao. Dio njega
htio ga je odmah skinuti, ali onom drugom, većem dijelu, laknulo je što mu ga je
vratila. Osjećao se nepotpunim bez njega. Zbog toga privjeska uvijek je osjećao
da je bliži Tini. I sada kada je znala da ga nosi, to je tu povezanost pojačalo.
Ostavio ga je oko vrata.
To je bio način kako da se nosi sa svime - znao je to - ali trebao je nešto na
što se može osloniti kada je jednom pusti.
Nakon što si je vidio lice, složio se s Tininom procjenom da vjerojatno ne bi
bilo primjereno da se pojavi u javnosti i odgodio je sve sastanke i dogovore. Ali
trebao je razgovarati sa Smithom. Nije bio siguran želi li ga prijatelj vidjeti, ali
Harris je trebao barem pokušati.
Kada ga je nazvao, začudio se što se Smith odmah javio.
„Što je?“ riječi su mu bile ispunjene ljutnjom.
„Trebamo razgovarati.“
„Želiš li da te opet prebijem?“ Smith ga je oštro upitao.
„Gledaj, Smithe, Tina bi bila shrvana da se ne pokušamo pomiriti. Krivit će
sebe.“
„Nemoj joj jebeno izgovarati ime!“ Smithov glas zvučao je opasno.
„Nisam znao za trudnoću; nije mi rekla“, Harris je pokušavao opravdati
neoprostivo i osjećao se gorim od štakora zbog toga.
„To nema veze, Harrise! Stvar je u tome da mi je zbog tebe zatrudnjela
osamnaestogodišnja sestra! Zaveo si je kad je jedva izišla iz škole! I deset si se
godina pretvarao kao da smo - ti i ja - prijatelji! Kao da je među nama sve isto.
Ali nije bilo. Nije jer je ovo bilo između nas.“
Jebemu.
„Znam da to neće ništa promijeniti,“ Harris je promrmljao i osjećao mučninu
u želucu, „ali volim je. I ako ćeš se zbog toga osjećati bolje, ona to ne osjeća za
mene.“ Ruka mu je dotaknula privjesak i zgrabila ga ispod majice. „Pa ako želiš
da patim, evo patim.“
Smith je šutio dugo vremena, tišina nije odavala ništa, samo se čuo zvuk
njegova bijesnog disanja.
232
Knjige.Club Books
233
Knjige.Club Books
dijete. Ti si bila dijete. Bila si moje dijete.“ Unatoč promjeni izraz lica, Tina se
začudila kada je vidjela suze u majčinim očima. Glas starije žene drhtao je dok
je izgovarala posljednje riječi i Tini su na oči počele navirati suze.
„Mislila sam da ćeš si uništiti život“, majka je nastavila. „Nisam se mogla
složiti s tvojom odlukom da ga zadržiš i možda sam te trebala više podržati, ali
samo sam htjela da vratiš život u pravom smjeru. Bio je prekrasan dječak. Ali
nisam se htjela zbližiti s njime zato što sam istinski vjerovala da je suđeno da
bude tuđi unuk. Ono što se dogodilo, bilo je grozno. Otac i ja nismo znali nositi
se s tim, nositi se s tvojom tugom. Prva ću ti priznati da smo sve napravili
pogrešno. Ali rastužila nas je njegova smrt, Martine. Bio je bespomoćno dijete.
Željeli smo više za njega, ali željeli smo i da to više potekne od našega djeteta.“
To je bio drugi put da je majka rekla da je Tina njezino dijete i Tini se u grlu
stvorila knedla ispunjena osjećajima. I nije ju nikako mogla progutati.
„Ali nakon što je umro, osjećali smo kao da smo te s njim izgubili. Nisi više
bila ista. Naša pametna djevojka s toliko potencijala. Taj sav potencijal umro je
s Fletcherom „ To je bilo prvi put da je majka izgovorila njegovo ime i ta se
knedla povećala. „Tvoj otac i ja bili smo tužni i razočarani manjkom tvoje želje i
ambicije. Nismo znali kako da to popravimo. I pretpostavljam da su vjerojatno
naša briga i pokušaji da te savjetujemo zvučali kao da te kudimo i kritiziramo.“
Vjerojatno? S obzirom na sve što joj je priznala, Tina je drage volje pustila
da to prođe. Osjećala se kao da je prvi put upoznala majku i knedla u grlu ju je
počela gušiti.
Majka joj je bila nemilosrdni, kontrolirajući snob koji nikada nije razumio
Tinino prijateljstvo s Libby i koja je uvijek pokušavala upravljati svakim dijelom
života svoje djece, ali sada nije mogla nimalo posumnjati u njezinu iskrenost.
„Žao mi je što nam odnos nije takav kakav si željela da bude“, Tina je tiho
rekla. „Kupnja mi nikako ne ide - svu odjeću naručujem preko interneta.“
Majka joj se blago nasmiješila. Tip koji joj stavlja botoks danas je pretjerao.
„Zaista mi se sviđa smisao za modu koji si razvila tijekom godina, Martine.
Odlično ističeš najbolje dijelove tijela. Te haljine i ravne suknje vrlo su
privlačne.“
„Hvala ti.“
„I želim ti već godinama reći: imaš sjajni, besprijekorni ten, tako da je odluka
da nosiš samo sjenilo i ruž odlična.“
„Hvala ti“, Tina je rekla smiješeći se. Shvatila je da je majka rekla sve što je
imala o toj temi i Fletcheru i da je sada na redu čavrljanje. I Tina je primijetila
da joj to uopće ne smeta. Prvi put, nakon toliko godina, imala je osjećaj da
234
Knjige.Club Books
„Bože, izgledaš prekrasno.“ Harris joj je rekao te večeri kada su se našli ispred
kuće njegovih roditelja. „Zašto ih se ne bismo riješili i samo otišli kod mene
zabaviti se?“
Riječi su mu bile ležerne, ali oči i osmijeh napeti. Tina je nagnula glavu kako
bi ga procijenila.
„Što ne valja?“ upitala ga je i gurnuo je ruke u džepove jakne. Nosio je
poslovni sako i pitala se je li uopće otišao u ured.
„Ma ništa“, rekao je, a glas mu je bio promukao zbog potisnutih osjećaja.
„Nije ništa. Nešto se dogodilo. Reci mi!“ zahtijevala je i krenula ga snažno
primiti za ruku. „Je li Greyson? Jeste li se posvađali?“
Harris je odmahnuo glavom i izgledao je rastrgano. „Smith.“
Ah. Naravno. Najmlađi joj brat nije uzvratio nijednu poruku niti se javio na
mobitel, znala je da mu treba vremena da se smiri. No primila je odvojene pozive
od Kylea, Conrada i Dumija koji su je svi ispitivali trebaju li prebiti Harrisa.
Iako je bila dirnuta njihovim ponudama, sve ih je pristojno odbila. Znala je da su
joj braća bila izbezumljena zbog nje, ali za Smitha to je bila i izdaja prijateljstva.
Od čovjeka kojega je smatrao još jednim bratom.
„Smirit će se“, rekla je Tina iako joj je glas odavao tračak sumnje.
„Ne vjeruješ u to ništa više od mene, Bean“, odgovorio je Harris i polovično
se nasmiješio. Suosjećajno mu je stavila ruku na prsa i osjetila obrub privjeska.
„Nosiš ga“, rekla je mijenjajući temu. „Dobro.“
„Ne bih smio“, rekao je i ogorčeno odmahnuo glavom. „Ne zaslužujem to.“
„Prestani s time“, korila ga je i rukom ga dotaknula po bradi. „Prestani. To je
tvoje. Vratio se tamo gdje pripada.“
Nagnuo je glavu prema njezinoj ruci, oči je čvrsto zatvorio i priljubio joj se
uz dlan.
„Volio bih kad bih znao...“ započeo, ali ga je prekinulo otvaranje vrata.
Chapmanova kućna pomoćnica stajala je i začuđeno treptala prema njima, a usta
su joj se oblikovala u slovo O od iznenađenja.
„O. Žao mi je“, rekla je. „Samo, gospođa Chapman čula je kako su automobili
stigli u prilaz prije nekog vremena, ali nitko nije pokucao na vrata pa me poslala
da provjerim...“
235
Knjige.Club Books
Harris je trebao znati da će joj biti teško doći ovamo. Bio je takav bezosjećajni
seronja. Prošle su sve te godine, a Tina nikada nije bila u kući. Nakon što se
vratila iz Škotske, Libby bi je posjećivala u kući Jensonovih. I Harris bi je viđao
samo na događajima njezine obitelji.
„Izgledaš kao muškarac koji ide na streljanje“, zadirkivala ga je i natjerala se
da se nasmiješi. „Ne može biti gore od sinoćnje užasne večeri kod Jensonovih.“
„Mislim da bi mi majka umrla da se išta tako dramatično dogodi na našim
večerama,“ Harris se našalio. „Tata bi vjerojatno uživao u tome - kunem ti se da
izgleda kao da se dosađuje otkad je otišao u mirovinu.“
236
Knjige.Club Books
237
Knjige.Club Books
„Mislio sam da nikada nećeš zatvoriti usta“, Harris ju je sat poslije zadirkivao u
njezinoj hotelskoj sobi.
„Ozbiljno“, prosiktala je Tina. „Tko su, dovraga, bili ti ljudi?“
„Znam, zar ne? To je najčudnija stvar. Bili su kao... pravi baka i djed. Kao da
im je netko okrenuo prekidač u glavi nakon što se Clara rodila. Jedan su trenutak
iznimno dosadni i bezosjećajni, ali uzbude se čim netko spomene Claru.“
„Mislim da je to stvarao jako slatko“, rekla je Tina i Harris je kimnuo glavom.
„Jako slatko“, nesvjesno je ponovio. Tina, koja mu je točila vino u čašu,
pogledala ga i vidjela da napeto zuri u nju. Pozvala ga je u svoj hotel nakon
večere i nije se bunio.
„Zašto sam tu?“ upitao ju je i dodala mu je čašu crvenoga vina prije nego što
je odgovorila.
„Znaš zašto.“
„Mislim da možda znam...“ Zgrabio ju je za ruku i približio. „Ali ako se
slučajno varam, zašto mi ne bi pokazala?“
238
Knjige.Club Books
239
Knjige.Club Books
240
Knjige.Club Books
„Želim da oprostiš Harrisu“, Tina je rekla Smithu kad joj se konačno odlučio
javiti sljedeće jutro. Plakala je djelu noć jer joj nije bilo drago kako je sve završilo
s Harrisom. Stalno je posezala za mobitelom i htjela ga nazvati i zamoliti ga da
se vrati kako bi zajedno mogli smisliti kako da poprave sve. Na kraju je odlučila
da ga neće nazvati, poštovala je njegovu odluku iako - u dubini duše - nije se
mogla složiti s njom. Niti je razumjeti. U međuvremenu, najmanje što je mogla
učiniti jest da pokuša popraviti jednu stvar za njega. „Nedavno je doznao za
Fletchera i to ga je jako pogodilo. I dalje se pokušava pomiriti s time što se
dogodilo.“
Smith je šutio neko vrijeme prije nego što je uzdahnuo. „To nije samo zbog
djeteta, Tina. Iskoristio te. Moju sestru. Bio je to očit manjak poštovanja, obzira
prema tebi i našem prijateljstvu.“
„Shvaćam to, Smithe, i žao mi je što se tako osjećaš. Ali ovdje se nije radilo o
tebi. Nikada nije. Harris ti je bio dobar prijatelj.“
„Jebeno nije, ne otkad je znao, a to je posljednjih deset godina, što ti je
učinio.“
„Pristala sam na to i bila sam na piluli. Mislila da će to biti učinkovit način
zaštite, ali sam pogriješila. Harris nije učinio ništa pogrešno.“ Smith nije doznao
za onu prokletu okladu. “Etički...“
„Bože, Smithe“, ljutito ga je prekinula. „Poštedi me toga. Mogu spavati s kime
god želim. Bio ti najbolji prijatelj ili ne.“
„Jebemu, Tina!“ gotovo je mogla čuti kako se mršti. „Nemoj govoriti takve
stvari. Čudno mi je to.“
„Pa, sviđalo ti se ili ne, morat ćeš me poslušati. Zato što mi je dosta
tvrdoglavih muškaraca koji se ponašaju kao razmaženi dječaci. Prijatelj te treba.
Ti ga trebaš. Danas odlazim i voljela bih znati da se dva muškarca, do kojih mi je
stalo, ne mrze zbog mene.“
„Ne vidim zašto mi ne bi dopustila da se još malo ljutim“, rekao je koristeći
svoj najrazumniji glas iako je govorio nešto potpuno nerazumno.
„Volim te, Smithe. Pobrini se za Harrisa zbog mene. Čut ćemo se kada se
vratim kući.“
Duboko je uzdahnuo.
„Volim te, seko. Pažljivo vozi.“
241
Knjige.Club Books
Bilo mu je lakše reći da pušta Tinu, nego to učiniti. Često mu je slala poruke.
Nikada to nisu bile poruke koje su zahtijevale odgovor. Samo fotografije i
memeovi i kratke priče o njezinu životu u Riversendu. Nikada nije odgovarao,
ali nije si mogao pomoći, a da ne pročita.
Kada bi god razgovarao s Greyom - iako ga Harris nikada nije pitao o njoj -
brat bi mu svojevoljno govorio o Tini. Dobro joj je išlo, restoran je cvjetao, svima
se sviđala. Uokvirila je Fletcherove slike i stavila ih na stol i na zidove u kući.
Bila je tužna. Činilo mu se da je usamljena... Čak i kada se smiješila, izgledala
je kao da joj srce puca.
Jebeni Grey.
Radio je Harrisu isto ono što mu je Harris radio prije nekoliko mjeseci.
Namjerno mu je dodavao sol na ranu u nadi da će se Harris urazumiti. Ali Harris
je vjerovao da je razuman.
„Ti si jebeni idiot“, Grey mu je rekao jedne večeri kada je prošlo mjesec dana
otkako je Harris pustio Tinu. „Ta te žena voli, ti je voliš. Zašto dopuštaš da vas
razdvoji nešto što se dogodilo prije deset godina?“
„Nije tako jednostavno, Grey“, rekao je Harris. „Tada nismo imali izbora. Ono
što se dogodilo među nama prije deset godina bilo je zbog spleta okolnosti.
Mogla je učiniti toliko odličnih stvari, ali zbog tog jednoga susreta sa mnom nije
to učinila. Prekinuo sam joj emocionalni razvoj. Najgora sam stvar koja joj se
ikada dogodila i želim da ponovno ima svoj život.“
„Jesi li joj dao izbora?“ rekao je Grey i Harris je podignuo obrvu dok je
pokušavao shvatiti bratove riječi.
„Kako to misliš?“
„Stvarno, Harrise?“ Grey je zvučao ljutito i nestrpljivo. „Trebam li ti objasniti
to pitanje? Jesi li je upitao što želi? Jer je prije deset godina svojevoljno je otišla
u tu sobu s tobom. Nije tražila da joj se dogodi ono što se poslije dogodilo, to
je istina... ali ti si taj koji tada nije imao izbora, Harrise. Nisi znao da su ti stavili
drogu u piće, nisi znao da su te natjerali na tu okladu... nisi čak mogao izabrati
kada ili gdje ćeš konačno voditi ljubav s djevojkom koja ti se sviđala godinu
dana. Shvaćam da sada želiš popraviti ono što ste oboje tada izgubili, ali
242
Knjige.Club Books
oduzimaš joj pravo izbora. I ako ti trebam nacrtati, to je isto ono što su ti Spade
i njegova vesela družina seronja učinili.“
Harrisova su se usta širom otvorila kada je čuo bratove riječi i um mu je bio
ispunjen zbunjenim mislima dok je pokušavao shvatiti ono što je Grey upravo
rekao,
„J-ja... ne...“
„Harrise“, Grey je nježno prekinuo njegovo zamuckivanje. „Oboje ste tada
bili žrtve. Ono što su ti učinili jebeno je kažnjivo i kada bih sada vidio Spadea,
vjerojatno bih ga prebio. Ali jesi li ikada promislio o tome što bi se dogodilo da
te nisu drogirali? Da se nisu upetljali i da nije postojala oklada?“ Harris je bolno
progutao dok je promišljao o bratovim riječima. I, prvi put otkada se to dogodilo,
pitao se što bi se dogodilo te večeri između njega i Tine da nije bilo Jonaha
Spadea.
Prekinuo je poziv promišljajući o toj večeri. Neke su mu slike bile toliko
jasne kao da su se dogodile jučer. Neke su bile zauvijek izgubljene u izmaglici
zbunjenosti, straha i žaljenja.
Kada ju je prvi put vidio te večeri, nije mogao maknuti pogled s nje. Bila je
toliko prekrasna u svjetlucavoj crvenoj haljini. Svjesno je donio odluku da pleše
s njom - sjeća se kako je prkosno razmišljao da ga nije briga što, dovraga, Smith
ili bilo tko drugi misli o tome. Sviđala mu se i htio je plesati s njom.
I to mu je sve bilo jasno. Prišao joj je s otvorenim srcem i osjećao da može
pobijediti sve ako pristane plesati s njim.
I onda mu je netko ponudio rođendansko piće.
Jonah. Nije mu toliko ponudio, koliko gurnuo u ruke dok je Harris
razgovarao s Tinom na trijemu. I Harris ga je popio. Htio je otjerati toga tipa što
dalje i što brže od Tine.
Harris je zario lice u ruke kada se prisjetio svega što se dogodilo te večeri.
Kako se dobro osjećao dok ju je držao u naručju, kako su im se savršeno spojile
usne... svi ti moćni osjećaji. Potreba, požuda, privlačnost... potpuna sigurnost da
je želi. Da ju je htio imati i neka svi ostali budu prokleti.
Sve je češće razmišljao o toj večeri. Razmišljao je o budućnosti s njom i kako
će se nositi s udaljenošću kada se vrati na fakultet u SAD.
I kako su se sve te mogućnosti izgubile zbog groznih događaja koji su
uslijedili.
„Dobro jutro, MJ.“ Knjižničarka, gospođa Salie, pozdravila je Tinu dok je hodala
prema MJ’su. Nasmiješila se i mahnula ženi.
243
Knjige.Club Books
244
Knjige.Club Books
Katkada se divila tome kako joj se stav prema djeci promijenio. Uživala je u
tome što je konačno upoznala svojega tromjesečnoga nećaka, Edwarda - Kittyna
i Conradova sina - kad je posljednji put bila kod kuće. I sada je bila sretna kada
bi čuvala Claru iako još uvijek nije bila dovoljno samouvjerena da je čuva dulje
od sat ili dva. Mali koraci za Tinu bili su jako veliki skokovi.
I dalje je spavala s upaljenim svjetlom, ali posljednju je noćnu moru imala
kada se vratila u Riversend. Jadan se Greyson prepao. Nakon toga zahtijevao je
da mu da rezervni ključ od kuće kako bi je mogao probuditi sljedeći put kad
bude vikala iz petnih žila usred noći. Srećom, otada nije trebao taj ključ.
Netko joj je pokucao na vrata i Libby je ušla u ured ne čekajući Tinin
odgovor. Utonula je u stolac preko puta Tine i gledala je trenutak. Libby joj se
činila uzrujanom.
„Što se događa, Libby? Jesi li dobro?“
„Nadam se da mi možeš dati tjedan dana slobodno. Pripremit ću Agnes i
ostatak kuhinjskoga osoblja da se mogu nositi sa svime dok me nema.“
„To je u redu. Znam da će sve biti posve u redu dok te nema. Više se brinem
za tebe. Kamo ideš?“
Libby je uzdahnula i zarila lice u ruke. Tina je zabrinuto okružila stol i stavila
ruku na prijateljičina uska ramena koja su se tresla. Podigla je Libby i odvela je
do kauča. Obje su sjele na mali, nepravilni komad namještaja i Tina je
spustila Libbynu glavu na svoje rame.
Bila je toliko začuđena slomom prijateljice koja je inače bila smirena da je
ostala bez riječi. Nastavila je samo pružati utjehu uplakanoj prijateljici dajući joj
neizmjernu ljubav i potporu.
Nakon što je oluja prošla, Libby se podigla i nesvjesno dlanovima prešla
preko vlažnog lica. Tina se podigla, otišla po maramice i dala ih zahvalnoj
prijateljici prije nego što je sjela pokraj nje.
„Želiš li razgovarati o tome?“
„Trebam mi stanka. Mislila sam odvesti Claru u posjet roditeljima i
Chapmanima. Došla sam ovamo kako bih pobjegla od njega, ali uvijek je u
blizini.“ Naravno da je znala tko je on. “I napravila sam glupe pogreške.
Dopustila sam... da se dogode neke stvari.“ Zacrvenjela se i ponovno nije trebala
objasniti o čemu je riječ. „Ne mogu mu zabraniti da viđa Claru - obožava je. Ali
ne želi samo Claru vidjeti. I ne mogu... ne mogu mu dopustiti da mi ponovno uđe
u srce.“
Tina je sumnjala da joj je Greyson ikada izišao iz srca, ali se suzdržavala da
išta kaže.
245
Knjige.Club Books
„Je li ti rekao nešto o tome što želi?“ Tina ju je pažljivo upitala i Libby je
ispuhala nos prije nego što je odmahnula glavom.
„Znaš toga muškarca; jebena je zatvorena knjiga. Tko, dovraga, zna što mu
se mota po glavi? Znam da voli Claru. I znam da me želi, ali ništa više od toga.
Neću se ponovno pomiriti s time. Tina. Nikada više. Zašto odnosi i muškarci
i... ne znam... život ne mogu biti jednostavni? Zašto sve mora toliko boljeti?“
Zaista, zašto?
Tina bi voljela kad bi imala odgovore na ta pitanja; možda tada ne bi živjela
s velikom rupom u srcu. Širila joj se ta rupa i u nju je ulila svu teško zarađenu
sreću. Ali znala je da može popraviti jednu stvar.
***
Harris je došao u ured Jone Spadea kako bi se suočio s muškarcem i riješio ono
što je trebao prije deset godina. Ali kada je Jonah vidio Harrisa, zagrlio ga je kao
da su davno izgubljeni prijatelji prije nego što ga je doveo do jednoga stolca
ispred svojega stola. Sjeo je na drugi i okrenuo se prema Harrisu.
„Kako si dovraga, prijatelju?“ muškarac je govorio. Zbog njegova
oduševljenja, Harrisu je bilo mučno. Nije mu bio prijatelj. Nikada mu nije bio
prijatelj. Jonah Spade mu je oduvijek bio poznanik koji je očajnički htio biti nešto
više.
Harrisov je pogled prešao po uredu. Provjerio je sve prije nego što je došao
i otkrio je da Jonah Spade ima neku nisku poziciju u očevoj tvrtki. Izgleda da mu
je otac tražio nekoga izvan tvrtke da je preuzme nakon što ode u mirovinu.
Jonah je uživao u skupocjenom načinu života zahvaljujući svojem nasljedstvu i
rijetko kada bi dolazio u ured. Provodio je dane igrajući golf ili u ladanjskom
klubu, pijući ili čavrljajući s lijepim konobaricama.
„Trebali bismo se češće družiti“, Spade je govorio. „Kao u dobra stara
vremena. Kada smo bili klinci. Jebemu, to su bili dani, zar ne? Mislim, Schaeffer
i ja i dalje tulumarimo... mnogo tuluma i mnogo pički. Trebao bi nam se
pridružiti. Cuga, cure i koka. To je dobar život.“
Harris je prezirao ovog tipa; jebeno ga je prezirao.
Došao je ovdje suočiti se s Jonom i riješiti ono što mu je učinio. Što je Tini
učinio. Kako im je uništio živote zbog dječje smicalice... ali sada kada ga je
gledao, Harris nije mogao vjerovati da je dopustio ovom bijednom gubitniku da
mu uništi prošlost i budućnost.
Jonah Spade i njegovi prijatelji ukrali su nešto dragocjeno Harrisu i Tini.
246
Knjige.Club Books
247
Knjige.Club Books
što sam išta uspjela reći, obukao si se i izgovorio nekakva uobražena sranja. I
onda si otišao. I nisi mi ništa rekao otada.“
„O čemu si htjela razgovarati, Tina?“ upitao je, a glas mu je bio ispunjen
nečim što je zvučalo poput nade. „Što si htjela smisliti?“
„Pa... o nama.“
Nastupila je dugačka, dugačka tišina s druge strane linije i kada je ponovno
progovorio, glas mu je bio ispunjen osjećajima.
„Postojimo li i dalje da bismo mogli o tome razgovarati?“
„Naravno da postojimo, Harrise. Uvijek ćemo postojati.“
„Tako sam prokleto sretan što to čujem, Tina. Mislio sam.., mislio sam da
sam sve zeznuo.“
„Gotovo i jesi.“ Tina je uzela krpu i obrisala suze. „Razgovarat ćemo - o nama
- vrlo brzo, u redu?“
„Možemo razgovarati o...“
Prekinuo je poziv, maknula je mobitel s uha i zurila u njega, odolijevala je
kušnji da ga baci u zid. Prekinuo joj je. Kako se usuđuje? Zašto nije mogao
razgovarati s njom?
Suze su joj tekle niz obraze i zurila je u čaj koji se hladi pitajući se treba li ga
nazvati. Ali sada se već počela ljutiti i govorila si da joj je poklopio. I ako želi
razgovarati s njom, onda neka je, dovraga, ponovno nazove!
***
248
Knjige.Club Books
Tini je trebalo dugo vremena da si prizna tu ljubav, ali došla je jedne večeri
nakon posla, bila je usamljena i nedostajao joj je cijelim tijelom. I jednostavno je
bilo tamo; tiho priznanje neporecive istine.
Naravno da ga je voljela. Zašto bi joj uopće toliko nedostajao? Zašto bi
žudjela za njegovom prisutnošću, dodirom njegovih ruku na tijelu, za
šaputanjem u uho?
Voljela ga je. Već ga je dugo vremena voljela... i vjerojatno će ga voljeti do
kraja života.
Toliko se dugo štitila od tih snažnih osjećaja, od boli koja se može dogoditi
kada nekoga voliš i onda ga izgubiš. Odvojila se od svih ljudi kojima je bilo stalo
do nje, vjerovala da je prepuna mana i da više nije sposobna imati tako duboke
osjećaje.
Ali nije uspjela spoznati da su je sva ta prijašnja iskustva - bol i gubitak,
posramljenost i ljutnja - pretvorila u snažnu osobu koja može voljeti svim
svojim tijelom.
Kada je pomislila na to koliko puta joj je Harris rekao da je voli, osjetila je
žaljenje što je mislila da nije sposobna isto to osjećati, a bogatstvo ljubavi
nalazilo se samo nekoliko centimetara ispod površine.
Izišla je na trijem i sjela na ljuljačku.
„Jutro, Greysone“, rekla je nadajući se da će shvatiti zbog njezina glasa da se
ne osjeća raspoloženom za društvo.
„Greysone? Zar je toliko vremena prošlo, Bean?“ Podignula je glavu kada je
čula taj jasan promukao glas i stisak na šalici joj je popustio dovoljno da se
preokrene na stranu.
„Pazi na kavu“, oštro ju je upozorio, podignula je glavu i, srećom, nije prolila
kavu. Spustila je šalicu na ljuljačku i podigla se na noge.
„Harrise!“ nije mogla izbaciti potpunu začuđenost, iznenađenje i veselje iz
glasa i na trenutak je samo mogla zuriti u njega dok se polako podizao da bi se
okrenuo prema njoj. Sunce koje se dizalo bacalo je sjenu na njegovo tijelo i nije
mu mogla vidjeti izraz lica.
Nije mogla sakriti potpunu zbunjenost zbog njegove neočekivane pojave na
trijemu i nije bila sigurna što to znači. Obujmila se rukama oko prsa i zagrlila se,
željela mu se približiti, ali nije bila sigurna kako će to prihvatiti nakon njihova
razgovora.
Harris se jedva uspio suzdržati da ne pokaže sreću kada ju je vidio. Tako je bila
slatka u pidžami i ogrtaču. Izgledala je iznenađeno i pomalo prestrašno.
249
Knjige.Club Books
***
250
Knjige.Club Books
„Podlegao sam blesavom, neuništivom osjećaju koji se zove nada. Svaki put
kada sam mislio da sam se riješio tog seronje... nešto ga je ponovno vratilo. I
sinoć... samo mi je jedna riječ bila dovoljna.“
„Koja riječ?“ upitala je bez daha i nasmiješio joj se prije nego što joj je
maknuo pramen kose iza uha. Prešao joj je prstima preko obraza sve do brade
kako bi podignula pogled prema njemu.
„Mi.“ Zaustavio se kada je to izrekao i u očima mu je svjetlucala ljubav koju
joj je uvijek pokazivao. „Dva mala slova, ali značila su mi sve na svijetu.“
Zbog toga priznanja smrznuta se i nije mogla pronaći riječi koje želi izreći,
ali nije mu smetalo. Pokrenuo je ljuljačku i približio ju je k sebi dok su gledali
horizont na kojem se sunce uzdizalo u prekrasnim bojama.
„Ne želim da ponovno odeš“, šapnula je, a te su se tihe riječi jedva čule od
jutarnje simfonije zrikavaca, lišća i sretne pjesme ptica.
„Nisam ni planirao uskoro otići. Pokušavao sam učiniti pravu stvar, Tina.
Pretpostavljao sam da započinješ novo poglavlje u životu i da u njemu nema
mjesta za mene. Mislio sam da nećeš moći nastaviti dalje sa mnom, da ćeš stalno
biti u prošlosti i nisam to želio za tebe.“
„Opet odlučuješ umjesto mene, zar ne?“ upitala ga i uštipnuo se umorno za
nos.
„Da. Radim na tome da se promijenim“, priznao je. „Mislio sam da sam
prokleto plemenit dok mi Grey nije istaknuo da te lišavam izbora. I to je
posljednja stvar koju sam htio učiniti. Pokušao sam napraviti jednu nesebičnu
stvar. Ali izgleda da uopće nije bila nesebična - bila je sebična i glupa. Bio
sam idiot, znam to. I možemo se poslije vratiti na moje gluposti, ali sada bih
radije razgovarao o nama.“ Izgleda da je uživao u toj riječi. „Volim tu riječ. Tako
je mala, ali ima mogućnost da promijeni život.“
„Rekla sam ti sinoć... pokušavala sam ti reći onu večer kada si me ostavio. Ne
mogu zamisliti novi početak - zapravo život - bez tebe. Knjizi trebaju sva
poglavlja da se završi, Harrise. Ti si važan dio moje priče i želim te u svakom
poglavlju.“
„U kakvoj ulozi?“ oprezno je upitao i progutala je uzimajući jednu veliku,
lijepu ruku u svoju prelazeći prstom po njoj.
„Pa prilično smo dobri u krevetu“, zamišljeno je započela i spustio je obrve.
„Primijetio sam“, promrmljao je jer očito nije bio sretan smjerom u kojem
ide taj razgovor. „Ali ne želim samo to.“
„Dopusti mi da završim.“ rekla je nestrpljivo. „Putem smišljam što ću reći.
Kao što sam govorila... dobri smo u krevetu, pa seks...“
251
Knjige.Club Books
252
Knjige.Club Books
„Ne. Nije kratkoročno“, promrmljala je iako nije imala točnu ideju što želi.
Samo je znala da ga želi. Kao što ga je uvijek željela. To joj se nije činilo
kratkoročnim.
„Želim da mi kažeš kada si preplašena, tjeskobna, zabrinuta ili samo ljutita
na mene ili nekoga drugoga. Znaš vrlo dobro skrivati osjećaje i to me izluđuje.“
„Samo ako ćeš i ti raditi to isto.“
„Nema više tajni?“
„Nijedne“, obećala je prije nego što je počela oklijevati jer se sjetila da skriva
još jednu golemu tajnu od njega. „Pa...“
***
253
Knjige.Club Books
budućnosti s njom. Ali sada ih je vidio kao temelj na kojem mogu graditi. Ne
možeš nekoga voljeti, a da ti se isprva ne sviđa. Uzet će to i njegovati kao cvijet...
nadajući se da će jednoga dana procvjetati u ljubav.
„Ne, Harrise“, rekla je, a zelene su joj oči bile tužne dok ga je gledala. „Nisam
to tada znala. Ili sam oduvijek to znala. Ali mislim da sam ti htjela reći da te
volim.“
Riječi su ga začudile. Zbunile su ga. Znao je da trebao osjetiti radost,
ushićenje, sve dobre stvari. Naposljetku, govorila mu je da ga voli i to je sve što
je oduvijek htio. Ali samo je osjećao razočaranje.
„Ne voliš me, Tina“, rekao je pomalo zbunjeno i preneraženo. „Ne možeš.
Kako bi me mogla voljeti?“ čulo se bolno moljenje u posljednjim riječima. Htio
je da mu objasni tako da ga uvjeri, bez ikakve sumnje da je zaista mislila to što
je rekla. Očajno joj je htio povjerovati. Ali realno je znao da nema šanse da mu
govori istinu.
Zamišljeno je grizla donju usnu, izgledajući nesigurno jer očito nije znala
kako da se nosi s njegovim očitim nepovjerenjem. Podignula je lijepu obrvu dok
je pokušavala smisliti što će reći.
„Kada sam bila blesava tinejdžerka, jako si mi se sviđao - znaš to.“ Oštro je
kimnuo glavom jer nije bio siguran u kojem smjeru ide, ali bio je sretan što je
može poslušati ako je to značilo da će joj povjerovati. „I nakon te večeri, mislila
sam da te mrzim.“ Trznuo se, ali je ponovno kimnuo. To je bio poznati teritorij.
„I nedavno, kao što znaš, otkrila sam da mi se zaista sviđaš. Ali tijekom svega
toga sam te voljela. Uvijek i vjerojatno zauvijek, a da nisam znala. Volim te,
Harrise. Potpuno sam zaljubljena u tebe.“
„Ne“, nježno ju je odbio. „Nisi, dušo. Nisi. Ne voliš. Nisi mogla. Ako me zavoli!
u nekom trenutku u budućnosti, onda ću se smatrati najsretnijim čovjekom na
svijetu. I sretno ću čekati taj trenutak. Strpljiv sam čovjek; mogu čekati dok ne
zaslužim ljubav. Sve dok je ne zaslužim.“
„Zaslužuješ je. Zaslužio si je. Volim te toliko jako. Priznajem da do nedavno
nisam to znala, ali kada sam prepoznala taj osjećaj, shvatila sam da te nikada
nisam mrzila. Prošla sam kroz period života kada mi se nisi sviđao, Harrise.
Znam da to znaš. Ali nikada te nisam mrzila. Kako bih mogla mrziti oca svojega
djeteta? Gledala sam u njega i osjećala veliku ljubav. U srcu mi nije bilo mjesta
za mržnju.“
„Mislim da te ta ljubav koju si osjećala za njega natjerala da me velikodušno
uključiš u taj osjećaj“, logično je rekao držeći tu jebenu malu nadu u srcu.
255
Knjige.Club Books
Povjerovao joj je. Mogla je to uočiti prema tome kako mu je napetost napustila
ramena i, naravno, po prekrasnom osmijehu koji mu je potpuno promijenio
izraz lica iz nervoznoga u sretan.
„Onda...“ počeo je govoriti, glas mu je bio isprekidan i pročistio je grlo dok je
stavljao svoj dragocjeni privjesak preko glave. „Onda, hoćeš li se udati za mene?“
Nasmijala se i zaljubljeno mu prešla preko žila na ruci.
„Ti zaista ne vjeruješ u male korake, zar ne?“
„Više sam tip sve ili svašta.“
„Kaže se sve ili ništa,“ ispravila ga je i podigao joj je ruku da je poljubi u dlan.
„Znam da je tako, ali budući da se ništa ne nalazi u toj jednadžbi, morao sam
promijeniti izreku. I mogu primijetiti da mi još nisi odgovorila na pitanje.“
256
Knjige.Club Books
258
Knjige.Club Books
Martine Jenson
upravo se danas
zaručila s Harrisonom Chapmanom
259
Knjige.Club Books
O autorici
Scan i obrada:
Knjige.Club Books
260