SVEUČILIŠTE U RIJECI

TEHNIČKI FAKULTET
ZAVOD ZA TERMODINAMIKU I ELEKTROTEHNIKU
Diplomski sveučilišni studij strojarstva

LABORATORIJSKE VJEŽBE U TERMOTEHNICI

Vježba 2 : Mjerenje temperature

doc. dr. sc. Boris Delač

Rijeka, 15.10.2018. Michaela Novak

0069072244
 1. ZADATAK

Zadatak ove laboratorijske vježbe bio je odrediti tip termopara. Termopari su aktivni
termometri u kojima dolazi do izravne pretvorbe toplinske energije u električnu. Općenito
ovakvi termometri imaju barem dva kraja, različitih temperatura, a to su topli i hladni kraj.
Topli kraj je mjereni kraj, dok je hladni kraj referentni kraj. Poznavanjem temperature jednoga
kraja može se odrediti temperatura drugoga kraja na temelju termoelektričnih svojstava
korištenih materijala.

2. MJERNA OPREMA

Za provođenje pokusa prikazanog na slici 1, koristile su se dvije posude napunjene vodenim

kupkama te dva različita termopara. Termopari su različitih promjera, odnosno veličina. Posude
su prikazane na slici 2. U jednoj se nalazila topla voda temperature t2 (desna posuda na slici 2),
a u drugoj mješavina leda i vode t1 koja se još naziva i vodeni led (lijeva posuda na slici 2).
Mješavina vodenog leda bi morala imati temperaturu od 0°C, ali zbog izloženosti posude
okolini, koja predstavlja izvor topline, ta temperatura će biti ipak nešto viša.

Slika 1. Prikaz mjernog mjesta i korištene opreme

2
 Slika 2. Prikaz posuda sa vodenim kupkama

Kako bismo izmjerili temperature u navedenim posudama, koristili smo digitalne instrumente
za mjerenje temperature, prikazane na slici 3. Desno na slici nalazi se uronski termometar tipa
Testo 350 XL sa sondom koji nešto sporije registrira promjenu temperature (sonda se može
vidjeti na slici 2, uronjena je u posudu s toplom mješavinom). Na lijevome instrumentu može
se vidjeti prikazana brojka, odnosno veličina, a prikazuje trenutnu temperaturu. Ima opciju
biranja termopara jer ima već unesene Seebeckove koeficijente.

Slika 3. Prikaz digitalnih instrumenata za mjerenje temperature

3
Za mjerenje se koristio voltmetar s mV skalom (slika 4) na kojemu se bilježila promjena
napona. Ta promjena dešava se u termoparima zbog njihove izloženosti različitim
temperaturama.

Slika 4. Prikaz voltmetra

3. POSTUPAK MJERENJA

S obzirom da izvodimo pokus u dva mjerenja s različitim termoparima, bit će postupak jednak
samo sa drugim upotrebljenim termoparom. U prvom mjerenju, bio je korišten termopar manjeg
promjera, a u drugom mjerenju termopar promjera otprilike 1 mm. Razlika u mjerenjima očituje
se u tome što termopar manjeg otpora brže registrira promjenu temperature. Najprije posude
napunimo vodenim kupkama, a zatim se u posude uroni termopar nepoznatog tipa koji se spaja
i na volmetar. Na voltmetru se očitava napon koji se stvara zbog razlike temperatura i različitih
materijala (metala) u samom termoparu. Samo stvaranje napona temelji se na Seebeckovom
efektu. Shematski prikaz provedenog mjerenja prikazan je na slici 5.

Slika 5. Prikaz mjerenja

4
Nakon što se očita napon i pretvori u potrebnu jedinicu, proračunava se Seebeckov koeficijent
α. Za poznati Seebeckov koeficijent, iz tablice sa navedenim tipovima termopara određuje se
termopar. Postupak se ponavlja i za drugi termopar.

4. REZULTATI MJERENJA

1) Mjerenje sa termoparom manjeg promjera

Dobivene vrijednosti temperatura vodenih kupki:

𝑡1 = 3,5 °𝐶 ,
𝑡2 = 51,1 °𝐶.

Očitana vrijednost na voltmetru: 0,385 (38,5% mjerne skale). Kako je mjerna skala do 5 mV,
očitana vrijednost se množi sa 5 i 1000 (za dobivanje μV), slijedi:

𝑈 = 0,385 ∗ 5 ∗ 1000 = 1925 μV.

μV
Seebeckov koeficijent 𝛼 obično iznosi 5-50 , a računa se prema izrazu:
𝐾

𝑈 𝜇𝑉
α= ,
(𝑡2 − 𝑡1 ) 𝐾
-gdje je - U, μV – napon;
- t1, t2 , K/ °𝐶 – temperature vodenih kupni u posudama;
te iznosi:
𝑈 1925 𝜇𝑉
α= = = 40,44 .
(𝑡2 − 𝑡1 ) (51,1 − 3,5) 𝐾

Poznavanjem Seebeckovog koeficijenta moguće je iz tablice (slika 6) odrediti tip korištenog

termopara.

Slika 6. Prikaz tablice s navedenim tipovima termopara

5
S obzirom da postoji mjerna nesigurnost instrumenata za mjerenje temperature, u tablici se
gleda Seebeckov koeficijent koji je najbliži proračunatom koeficijentu. Vidi se da je najbliži
𝜇𝑉
α = 39 . Stoga se može zaključiti da korišteni termopar može biti tipa K, N i T.
𝐾

2) Mjerenje sa termoparom većeg promjera

Dobivene vrijednosti temperatura vodenih kupki:

𝑡1 = 3,9 °𝐶 ,
𝑡2 = 50,2 °𝐶.

Očitana vrijednost na voltmetru: 0,365 (36,5% mjerne skale). Kako je mjerna skala do 5 mV,
očitana vrijednost se množi sa 5 i 1000 (za dobivanje μV), slijedi:

𝑈 = 0,365 ∗ 5 ∗ 1000 = 1825 μV.

Seebeckov koeficijent 𝛼 iznosi:

𝑈 1825 𝜇𝑉
α= = = 39,4 .
(𝑡2 − 𝑡1 ) (50,2 − 3,9) 𝐾

Na temelju proračunatog Seebeckovog koeficijenta iz već navedene tablice traži se najbliži 𝛼.

𝜇𝑉
Kako je najbliži koeficijent zapravo α = 39 , što određuje da termopar može biti tipa K, N
𝐾

i T, isto kao i kod prvog mjerenja sa termoparom manjeg promjera, zaključjuje se da se radi o
istom termoparu samo što je drugi termopar veće mase, odnosno prvi termopar manje mase.