Dobar savjet zlata vrijedi

iz bo r i z savj eto davn o g s e rvisa za pre t pl at nike u toku 2 014 .

€U FONDOVI
Besplatan savjetodavni servis za
pretplatnike stručnog časopisa

Informacije i savjete za pripremu, razvoj i implementaciju

EU projekata, pretplatnici na naša izdanja mogu dobiti
putem telefona: 033/720 – 580 ili
e-maila: eufondovi@revicon.info

www.revicon.info
Dobar savjet zlata vrijedi
izbor iz savjetodavnog servisa za pretplatnike u toku 2014.

Pripremio: Marko Dmitrović

 Sadržaj

1. RAČUNOVODSTVO I REVIZIJA

Mogući statusi podružnice osnovane u inostranstvu.............................................................................................................. 11

Knjiženje emisije obveznica........................................................................................................................................................... 11
Tretman dodatnog ulaganja u zavisno društvo u konsolidovanom izvještaju.................................................................. 12
Knjiženje fakture primljene faksom............................................................................................................................................ 12
Knjiženje fakture bez primjerka fiskalnog računa kao priloga............................................................................................. 12
Priznavanje sredstva nabavljenog na leasing............................................................................................................................. 12
Knjiženje kupovine vozila na leasing po principu “staro za novo”...................................................................................... 13
Obaveznost upotrebe konta 025 prilikom nabavke opreme ................................................................................................. 13
Knjigovodstveni i porezni tretman povrata mašina inodobavljaču..................................................................................... 14
Evidentiranje materijala nabavljenog za adaptaciju................................................................................................................ 14
Tretman saniranja i asfaltiranja javnog puta koji se koristi za pristup kamenolomu.................................................... 14
Računovodstveni tretman izvođenja radova na osnovu ugovora o izgradnji.................................................................... 15
Knjiženje i PDV tretman izgradnje u vlastitoj režiji............................................................................................................... 15
Evidentiranje zajedničkog ulaganja u izgradnju objekta........................................................................................................ 16
Evidentiranje naknadnih troškova na kupljenom objektu..................................................................................................... 16
Knjigovodstvene i porezne posljedice prodaje revalorizavanog poslovnog prostora...................................................... 17
Prenos nekretnina na društvo-kćerku......................................................................................................................................... 18
Naknadne radnje po izvršenoj revalorizaciji............................................................................................................................. 19
Obračun amortizacije u javnom sektoru..................................................................................................................................... 19
Evidentiranje amortizacije ulaganja u tuđi objekat................................................................................................................. 19
Popravak službenog vozila na teret osiguranja......................................................................................................................... 19
Prodaja transportnih sredstava po cijeni većoj od neotpisane vrijednosti........................................................................ 20
Donacija sasvim amortizovanih sredstava.................................................................................................................................. 20
Evidentiranje i PDV tretman programa izrađenih u vlastitoj režiji.................................................................................... 21
Mogu li se usluge u vezi sa unapređenjem poslovanja tretirati kao “nematerijalno sredstvo”?.................................. 21
Evidentiranje zaliha i prodaje robe u veleprodaji.................................................................................................................... 22
Roba koja se ne može prodati........................................................................................................................................................ 22
PDV i knjiženje u slučaju izvršenja (ovrhe)............................................................................................................................... 23
Tretman promjene vrijednosti zaliha u djelatnosti prikupljanja i prodaje sekundarnih sirovina.............................. 23
Knjiženje prodaje sakupljenih otpadnih sirovina i materijala.............................................................................................. 23
Usaglašenost stanja na zalihama robe sa analitičkim karticama.......................................................................................... 24
Evidentiranje “proizvodnje” spajanjem dva proizvoda u jedan ........................................................................................... 24
Naknadna ispravka pogrešnog knjiženja realizacije robe....................................................................................................... 24
Isknjižavanje potraživanja nakon obustave sudskog postupka............................................................................................. 25
Isknjižavanje imovine nakon uništenja u požaru..................................................................................................................... 25
Otpis ulaganja vođenih na investicijama u toku....................................................................................................................... 25
Otpis materijala koji je oštećen usljed poplava......................................................................................................................... 26
Otpis obaveza prema inodobavljačima koje je izmirio vlasnik ili direktor firme............................................................. 26
Dokumentacija za rezervisanja iz osnova datih garancija...................................................................................................... 26
Plaćanje osiguranja zaposlenika putem obustave od njihove plaće..................................................................................... 27
Knjiženje iznosa koje refundira zavod za zapošljavanje......................................................................................................... 27
Knjiženje obračuna naknade za bolovanje preko 42 dana..................................................................................................... 27
Knjiženje refundacije obaveza za invalidna lica od Fonda ................................................................................................... 28
Knjiženje obustave iz plaće za plaćeni porez zaposlenika..................................................................................................... 28
Knjigovodstveni i porezni tretman “koristi” od korištenja službenog vozila u privatne svrhe.................................... 29
Primljeni avans za neizvršenu isporuku se ne može iskazati kao prihod.......................................................................... 29
Tretman očekivanog prihoda od rabata...................................................................................................................................... 30

Dobar savjet zlata vrijedi 2015 3

Evidentiranje naknadno odobrenog rabata u maloprodaji.................................................................................................... 30
Osnov za odobravanje rabata za različite usluge: knjižna obavijest ili faktura?.............................................................. 31
Zbirno iskazivanje svih reklamacija............................................................................................................................................. 32
Iskazivanja udjela u pridruženom pravnom licu i isplate dobiti.......................................................................................... 32
Isplata dobiti vlasnicima................................................................................................................................................................. 32
Isplata dobiti veće od osnovnog kapitala?.................................................................................................................................. 33
Isplata dobiti vlasniku kroz prenos vlasništva nad stanom................................................................................................... 33
“Isplate” vlasnicima u nekretninama.......................................................................................................................................... 34
Mogućnosti i porezne posljedice “isplate” dividende u nekretnini..................................................................................... 34
Rokovi za ispravku vrijednosti potraživanja u slučaju reprograma plaćanja.................................................................... 35
Evidentiranje ugovorene zatezne kamate kad postoji mala vjerovatnoća naplate.......................................................... 35
“Akontativno” korištenje uslovnog popusta............................................................................................................................... 36
Knjiženje plaćenih rata kredita koji još nije bio doznačen.................................................................................................... 36
Cesija, asignacija ili ugovor o preuzimanju duga?.................................................................................................................... 36
Ispravka materijalno značajne greške......................................................................................................................................... 37
Pozicije bilansa uspjeha banaka.................................................................................................................................................... 37
Primjenjivost “starog” Pravilnika o trgovačkoj knjizi............................................................................................................. 37
Evidentiranje otpisa robe zbog isteka roka trajanja u TKM.................................................................................................. 38
TKU za usluge šminkanja izvršene u trgovini kozmetičkim preparatima?....................................................................... 38
Zaključivanje blagajne: prilikom svake uplate/isplate ili jednom dnevno, sedmično, odnosno mjesečno? ........... 38
Cisterna za točenje goriva u vlastita vozila................................................................................................................................ 39
Izgradnja vodovodne mreže iz sufinansiranih sredstava........................................................................................................ 39
Tekući i odloženi prihodi udruženja............................................................................................................................................ 39
Vođenje poslovnih knjiga i potpisivanje finansijskih izvještaja............................................................................................ 39
Mogućnost podizanja tužbe protiv agencije za računovodstvene usluge za naknadu pričinjene štete...................... 41
Odbitak ulaznog PDV-a nije vezan za plaćanje fakture........................................................................................................... 43
Pravo na odbitak ulaznog PDV-a na promet koji će tek uslijediti........................................................................................ 43
Odbitak ulaznog poreza nakon ulaska u sistem PDV-a........................................................................................................... 43

2. PDV, CARINA I AKCIZE

Proporcionalni odbitak ulaznog poreza na zalihe zatečene u momentu registracije za PDV...................................................44

Ulazni porez kod nabavki u svrhu grijanja poslovnog prostora............................................................................................ 44
Spravljanje hrane u vlastitoj režiji za zaposlenike, ali i treća pravna lica......................................................................... 45
Tretman ulaznog PDV-a na usluge pozicioniranja proizvoda na policama u trgovinama............................................. 45
Odbitak ulaznog PDV-a za usluge interneta.............................................................................................................................. 45
Troškovi edukacije članova uprave i nadzornog odbora......................................................................................................... 46
Pravo na odbitak ulaznog poreza na troškove korištenja zakupljenih teretnih vozila................................................... 46
Odbitak ulaznog PDV-a za vozila namijenjena iznajmljivanju............................................................................................. 46
Prodaja vozila i PDV......................................................................................................................................................................... 47
PDV treman prodaje vozila po sistemu “staro za novo”......................................................................................................... 47
Mogućnost primjene posebne sheme kod prodaje rabljenih vozila..................................................................................... 47
Tretman ranije odbijenog ulaznog PDV-a na zalihe koje su potpuno ili djelimično oštećene u poplavama............ 48
Izlazni PDV manji od ulaznog kod preprodaje uvezenog vozila?......................................................................................... 48
Proizvodi dobijeni gratis koji se kupcima daju gratis.............................................................................................................. 49
Preprodaja uvezenog vozila............................................................................................................................................................ 49
PDV tretman šteta i opravke postrojenja oštećenih u poplavama....................................................................................... 50
Tretman doniranih aparata koji se dijelom koriste za vlastite potrebe, a dijelom poklanjaju kupcima................... 50
PDV aspekt donacije vlastitih proizvoda u humanitarne svrhe............................................................................................ 50
Poklon i prodaja otpisanih stalnih sredstava............................................................................................................................. 50
Uslovni prenos opreme na kupca i PDV..................................................................................................................................... 51
Prenos proizvodnje sa zanatske radnje (koja se ne gasi) na d.o.o. čiji je vlasnik isti..................................................... 51
Prodaja preostalih sirovina tokom likvidacije........................................................................................................................... 52
Odbitak ulaznog PDV-a prilikom kupovine stana.................................................................................................................... 53
Unaprijed plaćena zakupnina i pravo na odbitak ulaznog PDV-a........................................................................................ 53
PDV tretman unosa nekretnine u osnivački kapital................................................................................................................ 53
PDV tretman prodaje objekta........................................................................................................................................................ 54
Prodaja poslovnih prostora i pravo na odbitak ulaznog PDV-a............................................................................................ 54

4 Dobar savjet zlata vrijedi 2015

Fakturisanje za stanove koji se u cjelini naplate prije završetka gradnje.......................................................................... 55
Prodaja dijela nekretnine................................................................................................................................................................ 55
PDV tretman prodaje građevinskog objekta u izgradnji......................................................................................................... 56
Prodaja apartmana u izgradnji povezanom pravnom licu...................................................................................................... 56
Ustupanje novoizgrađenih stanova vlasnicima zemljišta....................................................................................................... 57
PDV tretman prodaje objekta koji je izdavan pod zakup....................................................................................................... 58
Knjiženje i PDV tretman ulaganja u zakupljeni prostor........................................................................................................ 58
PDV tretman ulaganja u unajmljeni prostor............................................................................................................................. 59
Prebijanje zakupnine sa ulaganjima u tuđi objekat................................................................................................................. 60
PDV tretman iznajmljivanja bez naknade.................................................................................................................................. 60
PDV i grejs period zakupcima........................................................................................................................................................ 60
Pronalaženje novih i brige o postojećim klijentima za firmu iz inostranstva................................................................... 61
Usluge pronalaženja kupca i nabavke materijala u BiH za firmu iz RH............................................................................. 61
Porezni tretman usluge pronalaženja stranih dobavljača...................................................................................................... 61
PDV tretman usluge reklamiranja ili posredovanja u reklamiranju................................................................................... 62
PDV tretman inousluge izrade reklame...................................................................................................................................... 62
PDV i porez po odbitku (po propisima RS) na usluge reklamiranja EP u košarci........................................................... 63
PDV tretman konsultantskih usluga fakturisanih iz Njemačke............................................................................................ 63
Fakturisanje ustupanja vlastitih zaposlenika............................................................................................................................. 63
PDV tretman i fiskalni računi kod usluga održavanja zajedničkih dijelova zgrade......................................................... 64
Posuđivanje stalnih sredstava bez naknade............................................................................................................................... 64
PDV tretman montaže reeksportovane opreme....................................................................................................................... 64
“Strani” PDV po fakturi za usluge servisa kamiona u inostranstvu.................................................................................... 65
PDV tretman isporuke i popravke u garantnom roku............................................................................................................. 65
PDV tretman usluga prevoza privremeno izvezenih paleta................................................................................................... 66
PDV na usluge prevoza robe u drumskom saobraćaju............................................................................................................ 66
PDV tretman usluga prevoza izvršenih izvan BiH................................................................................................................... 67
PDV tretman prevoza robe u BiH i izvan teritorije BiH........................................................................................................ 67
Porezni tretman usluge davanja podataka ili davanja pristupa podacima......................................................................... 67
Nabavka i prodaja licenci................................................................................................................................................................ 68
Prodaja prava gradnje...................................................................................................................................................................... 69
Obračun PDV-a po posebnoj shemi u građevinarstvu............................................................................................................. 69
Privremene situacije i avansi u posebnoj građevinskoj shemi.............................................................................................. 70
PDV tretman prodaje turističkih aranžmana za strana lica u inostranstvu...................................................................... 70
Usluge hotela i PDV na te usluge koje turistička agencija prefakturiše stranom licu.................................................... 71
PDV i turističke usluge.................................................................................................................................................................... 71
PDV kod otkupa poljoprivrednih proizvoda.............................................................................................................................. 71
Plaćanje PDV-a po posebnoj shemi za dužnike......................................................................................................................... 72
Zatezne kamate za neblagovremeno plaćanje........................................................................................................................... 72
Fakturisanje “boniteta za unapređenje prodaje”...................................................................................................................... 73
Način odobravanja naturalnog rabata......................................................................................................................................... 73
Naknadni rabat kod izvoza dobara............................................................................................................................................... 73
Povrat reklamirane robe inodobavljaču...................................................................................................................................... 74
Osnovica za obračun dozvoljenog kala, rastura, kvara i loma............................................................................................... 74
PDV aspekt izmirivanja obaveza cesijom................................................................................................................................... 74
Preuzimanje duga i načini njegovog izmirenja ........................................................................................................................ 75
Povremeni prometi koji nisu oporezivi PDV-om...................................................................................................................... 75
Oslobađanje od PDV-a po osnovu obrasca IPA-DEU.............................................................................................................. 75
Povrat PDV-a na usluge stranim subjektima............................................................................................................................. 76
Povrat PDV-a stranim državljanima............................................................................................................................................. 76
Pravo lica koja ima dvojno državljanstvo na povrat PDV-a................................................................................................... 76
Porezni računi u elektronskoj formi............................................................................................................................................ 76
Printane kopije izlaznih faktura.................................................................................................................................................... 77
Fakturisanje poreznom punomoćniku......................................................................................................................................... 77
Faktura za izvršenu uslugu stranom pravnom licu.................................................................................................................. 77
Retroaktivno evidentiranje novopristigle (originalne) PDV fakture i priznavanje ulaznog poreza ........................... 77
Ispravka pogrešno evidentiranog troška goriva ....................................................................................................................... 78
Ispravka PDV-a kod otpisa potraživanja..................................................................................................................................... 78

Dobar savjet zlata vrijedi 2015 5

Evidentiranje fakturisane zatezne kamate u KIF-u................................................................................................................. 79
Ispravljanje PDV prijava................................................................................................................................................................. 79
Pogrešno popunjena polja krajnje potrošnje u PDV prijavi.................................................................................................. 79
PDV prijava i unutrašnja obrada................................................................................................................................................... 79
Neke dileme u vezi sa popunjavanjem Obrasca D PDV.......................................................................................................... 80
PDV na usluge od ino lica u Obrascu D PDV............................................................................................................................. 81
Cijene po kojima se iskazuju zalihe u Obrascu D PDV........................................................................................................... 81
Uvoz opreme za potrebe opremanja bolnica pri čemu faktura glasi na Vladu kantona................................................. 81
Uvoz brašna iz Srbije........................................................................................................................................................................ 82
Iskazivanje PDV-a za špediterske usluge.................................................................................................................................... 82
Troškovi prevoza i sl. u polju 46 Carinske deklaracije........................................................................................................... 82
PDV u slučaju kada se izvoz ne naplati u roku od 6 mjeseci................................................................................................. 83
Samostalni obrtnik kao izvoznik - mogućnosti i obaveze....................................................................................................... 83
Reeksport robe................................................................................................................................................................................... 83
PDV tretman prefakturisanja carinskih troškova vezanih za izvoz..................................................................................... 84
Angažovanje kooperanta na lohn poslu bez obaveze prijave carinskim organima.......................................................... 84
“Prevaljivanje” naknadno utvrđenih troškova lohn poslova na inokupca ........................................................................ 85
Popisne liste pri svakoj promjeni maloprodajne cijene cigareta.......................................................................................... 85
Oslobađanje plaćanja akcize kod uvoza destilata u rinfuzi za proizvodnju alkoholnih pića......................................... 85
Prodaja domaće rakije i način obračuna akcize........................................................................................................................ 85
Udruženja/udruge i porez na dobit............................................................................................................................................. 87
Tretman naknadno utvrđene i plaćene carine u poreznom bilansu.................................................................................... 87
Tretman rezervisanja po osnovu naknade za korištenje godišnjeg odmora...................................................................... 87

3. POREZ NA DOBIT I POREZ PO ODBITKU

Porezne posljedice besplatnog iznajmljivanja........................................................................................................................... 88

Vraćanje kredita vlasnika kojem je firma bila žirant............................................................................................................... 88
Obaveze za porez na dobit poslovnih jedinica u RS i BD BiH.............................................................................................. 89
Umanjenje poreza na dobit u FBiH za porez na dobit PJ u RS i BD.................................................................................. 89
Oslobađanja poreza na dobit po osnovu izvoza......................................................................................................................... 90
Oslobađanje od plaćanja poreza na dobit po osnovu usluga prevoza vezanih za uvoz, izvoz i tranzit....................... 90
Oslobađanje od poreza na dobit po osnovu zapošljavanja lica sa invaliditetom.............................................................. 91
Porezni tretman usluge korištenja DKV kartice....................................................................................................................... 91
Porez po odbitku za izvršene promidžbene usluge iz Hrvatske........................................................................................... 91
Porez po odbitku na uslugu elektronskog pristupa časopisu u Republici Hrvatskoj...................................................... 92
Porez po odbitku za usluge reklamiranja na facebooku......................................................................................................... 92
Porez po odbitku kod ustupanja prava reemitovanja programa........................................................................................... 93
Porez po odbitku na kamatu po subordiniranom kreditu banke iz Austrije..................................................................... 93
Obaveza podnošenja obrasca P-OD.............................................................................................................................................. 93
Preuzimanje zaposlenika iz Slovenije ......................................................................................................................................... 94
Aneks ili novi ugovor o radu za dopunu opisa radnog mjesta?............................................................................................. 95
Zaposlenici u uslovima smanjenog obima poslovanja............................................................................................................. 95

4. RADNO PRAVO, POREZ NA DOHODAK I DOPRINOSI

“Prebrođavanje” nedostatka posla korištenjem neplaćenog odsustva od zaposlenika................................................... 96

Mogućnost korištenja plaćenog odsustva više od sedam dana............................................................................................. 96
Razne naknade u slučaju rada na pola radnog vremena......................................................................................................... 97
Obaveza prijave direktora i visina njegove plaće...................................................................................................................... 97
Prihodi sportskog menadžera koji je i direktor firme............................................................................................................. 97
Isplate naknade iz dobiti direktoru firme................................................................................................................................... 97
Razmjena zaposlenika i usluga između dvije sestrinske firme............................................................................................. 98
Ugovor o volontiranju i pripravnički ugovor istovremeno..................................................................................................... 99
Najniža plaća pripravnika............................................................................................................................................................... 99
Pripravnički staž sa novom stručnom spremom....................................................................................................................100

6 Dobar savjet zlata vrijedi 2015

Obračun minimalne plaće u skladu sa OKU............................................................................................................................100
Koeficijent za utvrđivanje bruto plaće ako su lični odbici veći od plaće..........................................................................100
Minimalna osnovica za obračun doprinosa za lice sa invaliditetom.................................................................................100
Porezna kartica je preduslov za korištenje ličnog odbitka...................................................................................................101
Početak primjene koeficijenta ličnog odbitka pri obračunu plaće.....................................................................................101
Odricanje direktora/penzionera od plaće................................................................................................................................102
Isknjižavanje zastarjelih dugovanja za plaće zaposlenika....................................................................................................102
U obračun minulog rada se obavezno uzima samo staž kod trenutnog poslodavca......................................................102
Uvećanja plaće za minuli rad za zaposlenike firme iz RS u PJ u FBiH............................................................................102
Obračun naknade za minuli rad u RS........................................................................................................................................103
Pravo na minuli rad zaposlenika u predstavništvu strane firme........................................................................................103
Povećanje plaće za rad u dane praznika....................................................................................................................................103
Rad u dane sedmičnog odmora...................................................................................................................................................104
Uvećanje plaće po osnovu rada na dane sedmičnog odmora..............................................................................................104
Rad nedjeljom u sistemu turnusa i topli obrok za produženi rad......................................................................................104
Dnevni i sedmični odmor vozača u međunarodnom prevozu.............................................................................................104
“Odricanje” zaposlenika od naknade za topli obrok i od uvećanja plaće za minuli rad...............................................105
Korištenje povoljnije osnovice za doprinose ukoliko se najniža plaća uveća za minuli i za prekovremeni rad....105
Obaveze za zaposlenika u FBiH u poslovnoj jedinici firme iz RS......................................................................................105
Uplata i prijava doprinosa za zaposlenika sa prebivalištem u RS......................................................................................106
Porezne obaveze zaposlenice iz Republike Hrvatske............................................................................................................106
Nerezident koji je zaposlen u FBiH duže od dvije godine...................................................................................................107
Nerezident BiH mora imati radnu dozvolu da bi stupio u radni odnos...........................................................................108
Ispravka greške zbog pogrešno unesenog poreznog perioda na obrascu MIP-1023.....................................................108
Isplate članovima komisije za javne nabavke koji su zaposleni u ustanovi.....................................................................108
Osnovica za obračun doprinosa za zaposlenike upućene na rad u inostranstvo............................................................109
Isplate plaća po osnovu sudskih presuda.................................................................................................................................109
Obaveze poslodavca pri isplati plaća po sudskoj presudi.....................................................................................................109
Isplate po sudskoj nagodbi...........................................................................................................................................................110
Uplata poreza na dohodak na plaću po sudskoj presudi.......................................................................................................110
Rok za plaćanje i prijavu poreza i doprinosa po osnovu koristi zaposlenika..................................................................110
Porezni tretman osiguranja od povrede na radu na 24 sata................................................................................................111
Kolektivno osiguranje zaposlenika od povreda na radu na 24 sata...................................................................................111
Uplata premije zdravstvenog osiguranja za zaposlenika: korist ili ne?............................................................................111
Da li je plaćeni sistematski ljekarski pregled uposlenika oporeziva korist?...................................................................111
Porezni tretman putnog osiguranja...........................................................................................................................................112
Plaćeni kurs engleskog jezika i informatike - “korist” zaposlenika?.................................................................................112
Snošenje troškova polaganja specijalističkih ispita za zaposlenika...................................................................................112
Korištenje privatnog automobila u službene svrhe...............................................................................................................112
Korištenje privatnog automobila u službene svrhe bez dokaza da se radi o službenom putu...................................113
Koristi zaposlenika od korištenja službenog automobila.....................................................................................................113
Korištenje službenog vozila za prevoz na posao i sa posla (korist)...................................................................................114
Dnevnica za vrijeme službenog puta u inostranstvo.............................................................................................................114
Obračun inodnevnice u slučaju putovanja trajektom...........................................................................................................114
Umanjenje putne dnevnice u zavisnosti od broja obezbijeđenih obroka.........................................................................115
Obustava od plaće zbog neopravdane akontacije za službeni put......................................................................................115
Plaćanje putnih troškova biznis karticom vs. dnevnice........................................................................................................115
Isplata naknade za prevoz na posao i sa posla srazmjerno broju radnih dana...............................................................116
Naknada za odvojeni život kod rada na terenu.......................................................................................................................116
Pravo na neoporezivu naknadu za odvojeni život zaposleniku u privrednom društvu................................................117
Troškovi smještaja direktora........................................................................................................................................................117
Dodjela stana vlastitom zaposleniku..........................................................................................................................................117
Porezne posljedice prodaje stana povezanom i nepovezanom licu...................................................................................118
Minimalni i maksimalno neoporezivi iznos toplog obroka..................................................................................................118
Ispunjenost obaveze za topli obrok............................................................................................................................................118
Topli obrok osiguran u menzi......................................................................................................................................................119
Organizovanje ishrane za svoje zaposlenike............................................................................................................................119
Tretman toplog obroka koji se koristi u restoranu drugog lica..........................................................................................120
Isplata razlike toplog obroka do neoporezivog iznosa..........................................................................................................120

Dobar savjet zlata vrijedi 2015 7

Naknada za topli obrok i prevoz zaposlenima u predstavništvu strane firme................................................................121
Pomoć zaposleniku za sanaciju kuće oštećene elementarnom nepogodom....................................................................121
Jednokratna isplata pomoći na rate...........................................................................................................................................122
Porezni tretman poklona zaposlenicima povodom praznika..............................................................................................122
Dokument za kratkotrajno bolovanje........................................................................................................................................122
Obaveze poslodavca u vezi sa naknadom za bolovanje preko 42 dana.............................................................................123
Kontrola bolovanja od poslodavca..............................................................................................................................................123
Popunjavanje MIP-1023 za bolovanje preko 42 dana...........................................................................................................124
Obračun naknade za bolovanje koje je prekinuto, pa ponovo nastavljeno......................................................................124
Naknada razlike plaće invalidu II kategorije...........................................................................................................................124
Osnovica za obračun razlike plaće invalida II kategorije ....................................................................................................125
Obaveze poslodavca u vezi sa naknadom za porodiljsko odsustvo....................................................................................125
Porezni tretman naknade porodilji............................................................................................................................................126
Prava porodilje zaposlene na određeno vrijeme (Kanton Sarajevo) ................................................................................126
Obaveza poslodavca u pogledu naknade za porodiljsko odsustvo (HNK/Ž)...................................................................126
Pravo na porodiljsku naknadu zaposlenice iz RS koja radi u FBiH..................................................................................127
Pravo na porodiljsku naknadu strane državljanke zaposlene u FBiH..............................................................................128
Status zaposlenice koja je usvojila dijete..................................................................................................................................128
Tužba zbog neizvršene refundacije naknade za porodiljsko odsustvo..............................................................................128
Pravo porodilje na “stari” godišnji odmor................................................................................................................................129
Pravo na godišnji odmor zaposlenika na određeno vrijeme................................................................................................129
Pravo na korištenje godišnjeg odmora u slučaju prekida radnog odnosa........................................................................129
Isplata regresa u dva dijela...........................................................................................................................................................130
Regres za godišnji odmor u slučaju promjene firme.............................................................................................................130
Obaveze poslodavca i porezne posljedice u različitim varijantama isplate otpremnine .............................................130
Otpremnina u slučaju sporazumnog raskida radnog odnosa (u FBiH i BD BiH)..........................................................131
Isplata otpremnine u iznosu većem od utvrđenog internim aktom..................................................................................131
Otpremnina “po dva osnova” i odricanje od prava na otpremninu...................................................................................132
Otpremnina u slučaju menadžerskog ugovora........................................................................................................................132
Početak i trajanje otkaznog roka.................................................................................................................................................132
Otpuštanje zaposlenika u sklopu programa sanacije.............................................................................................................133
Priznavanje vojnog staža u radni staž zaposlenika................................................................................................................133
Neispunjenost uslova za penzionisanje zaposlenika.............................................................................................................134
Obračun i prijava doprinosa za nedostajući staž za penzionisanje zaposlenika............................................................134
Karakter povremenih i privremenih poslova u poreznom smislu.....................................................................................134
Doprinosi po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima.......................................................................................134
Ugovor o privremenim i povremenim poslovima s građevinskim radnicima?...............................................................135
Angažman prokuriste.....................................................................................................................................................................135
Porezni tretman naknade na ime stručnog usavršavanja članova nadzornog odbora .................................................136
Isplate naknada članovima nadzornog i upravnog odbora iz RS i BD..............................................................................136
Obaveze za volontera sa prebivalištem u RS............................................................................................................................137
Uslovi i obaveze po ugovorima o učeničkoj praksi.................................................................................................................137
Topli obrok za učenike na praksi................................................................................................................................................137
Angažman penzionera na poslovima prevoza..........................................................................................................................138
Angažovanje penzionera na pružanju savjetodavnih usluga...............................................................................................138
Angažovanje fizičkog lica radi vršenja konsultantskih usluga u inostranstvu................................................................138
Ugovor o vršenju konsultantskih usluga sa inolicem............................................................................................................139
Porezni tretman uplate kotizacije za učešće na seminaru za treća lica ..........................................................................139
Angažovanje fizičkog lica za popravku mašine........................................................................................................................140
Povremeni rad stranih državljana u BiH..................................................................................................................................140
Isplata putnih troškova predsjedniku udruženja...................................................................................................................140
Naknade predstavnicima etažnih vlasnika...............................................................................................................................140
Usluga prevodioca koje se pružaju inoklijentima putem interneta...................................................................................141
Porezni status pekarskog obrta...................................................................................................................................................141
Samostalna djelatnost prevoza animalnom zapregom..........................................................................................................141
Zajednički obrt u vidu dopunskog zanimanja.........................................................................................................................142
Privremeni prestanak rada obrta................................................................................................................................................142
Status obrta nakon penzionisanja vlasnika..............................................................................................................................143
Kompenzacija između obrta i vlasnika obrta?........................................................................................................................143

8 Dobar savjet zlata vrijedi 2015

Poslovne knjige i akti koje mora voditi odnosno imati frizerski salon ............................................................................144
Priznavanje rashoda obrta za troškove goriva i mobilnog telefona...................................................................................144
Unošenje stavki u KPR..................................................................................................................................................................144
Evidentiranje (u KPR-1041) računa iz prošle godine plaćenih u tekućoj godini .........................................................144
Obračun zaostalih obaveza za doprinose kod vlasnika obrta..............................................................................................145
Topli obrok i naknada za prevoz zaposlenih u obrtu.............................................................................................................145
Obaveze taksi prevoznika - paušalca za vrijeme bolovanja preko 42 dana......................................................................146
Porezni tretman isplate pomoći penzionerima.......................................................................................................................146
Isplata dobiti suosnivaču - fizičkom licu iz Slovenije............................................................................................................146
Isplata dobiti vlasniku - austrijskom državljaninu ...............................................................................................................147
Oporezivanje dividende koju u inostranstvu ostvari stranac koje ima boravište u FBiH...........................................147
Otkup sirovina od fizičkih lica.....................................................................................................................................................148
Zastara poreza i doprinosa na plaće...........................................................................................................................................148
Obaveza fiskalizacije udruženja mladih....................................................................................................................................149
Obaveza fiskalizacije i PDV registracije javne zdravstvene ustanove................................................................................149

5. FISKALIZACIJA

Banke i fiskalizacija........................................................................................................................................................................150
Obaveza fiskalizacije u djelatnosti osiguranja.........................................................................................................................150
Prenošenje zaliha u fiskalnom sistemu.....................................................................................................................................150
Izdavanja poslovnih prostora od fizičkog lica - građanina...................................................................................................150
Datumi na računima.......................................................................................................................................................................151
Datum izdavanja fiskalnog računa..............................................................................................................................................151
Fiskalizacija i avansne fakture.....................................................................................................................................................151
Knjižne obavijesti i reklamirani fiskalni računi......................................................................................................................152
Fiskalizacija prodaje tombolskih kartica..................................................................................................................................152
Opcija “keš in” prilikom isplate toplog obroka i računa dobavljača iz blagajne? .........................................................152
Rok čuvanja izlaznih faktura i kontrolnih traka.....................................................................................................................153
Proizvodnja i izvoz eteričnih ulja: obrt ili d.o.o.?...................................................................................................................155
Iznajmljivanja “viška” poslovnog prostora nevladine neprofitne organizacije...............................................................155

6. OSTALO

“Premještanje” firme iz RS u FBiH............................................................................................................................................156

Pravne posljedice obaveznog upisa u registar budžetskih korisnika.................................................................................156
Statusne promjene u različitim propisima...............................................................................................................................157
Otkup vlastitih dionica .................................................................................................................................................................157
Direktna uplata vlasnika u fond rezervi....................................................................................................................................157
Formiranje statutarnih rezervi kod d.o.o.................................................................................................................................158
Donošenje odluke o raspodjeli dobiti društva.........................................................................................................................158
Akontativna isplata dobiti vlasniku............................................................................................................................................159
Ovlaštena lica u slučaju kada je isto lice vlasnik i direktor u dvije firme........................................................................159
Mogućnost akontativne isplate dobiti.......................................................................................................................................159
Registracija poslovnih jedinica....................................................................................................................................................160
Registracija dodatnih djelatnosti................................................................................................................................................160
Izbor novog člana nadzornog odbora koji predstavlja “male” dioničare..........................................................................161
Obaveza registracije skladišta-magacina van sjedišta firme................................................................................................161
Obavljanje maloprodaje i veleprodaje u istom prodajnom objektu...................................................................................161
Dopuna date izjave o ispunjavanju minimalno-tehničkih uslova......................................................................................162
Regulisanje odnosa sa poslovnom jedinicom u inostranstvu..............................................................................................162
Neke dileme u vezi sa osnivanjem i rada udruženja..............................................................................................................163
Interni akti poduzeća: poslovna tajna ili ne?...........................................................................................................................163
Knjiga protokola .............................................................................................................................................................................163
Obaveza ovjere cjenovnika i normativa u ugostiteljskom objektu.....................................................................................164
Otpis potraživanja kod javnih preduzeća..................................................................................................................................164
Može li fizičko lice pozajmiti novac poduzeću?......................................................................................................................164

Dobar savjet zlata vrijedi 2015 9

Osnov za pozajmicu vlasnika društvu: odluka ili ugovor?....................................................................................................165
Beskamatna novčana pozajmica nepovezanom fizičkom licu.............................................................................................165
Davanje dugoročne beskamatne pozajmice povezanom inolicu.........................................................................................165
Kreditno zaduženje društva kod banke.....................................................................................................................................166
Kupovina preduzeća u inostranstvu i davanje beskamatne pozajmice ..........................................................................166
Plaćanje inodobavljaču gotovinom.............................................................................................................................................167
Mogućnost plaćanja inodobavljaču u eurima..........................................................................................................................167
Iskazivanje cijene suvenira u KM i eurima i mogućnost gotovinske naplate ................................................................167
Nerezidentni račun u inostranstvu............................................................................................................................................168
Izmirivanje obaveza prema dobavljačima i fizičkim licima iz blagajne............................................................................168
Izmirivanje duga iz blagajne kada je blokiran žiro-račun....................................................................................................168
“Obračunsko” izmirivanje obaveza između domaćih i stranih firmi.................................................................................168
Vrsta blokade računa u kontekstu (ne)mogućnosti cesija....................................................................................................169
Problemi u vezi sa primjenom posebnih načina izmirivanja obaveza (cesije)...............................................................169
Kompenzacija s fizičkim licem....................................................................................................................................................170
Kupovina drva od fizičkih lica......................................................................................................................................................170
Unajmljivanje putničkog vozila od fizičkog lica......................................................................................................................170
Pomoć fizičkom licu “u naturi”...................................................................................................................................................171
Rok za žalbu u vezi sa porezom na promet nepokretnosti..................................................................................................171
Posebna vodna naknada................................................................................................................................................................172
Obaveze mikrokreditne fondacije za posebne naknade........................................................................................................172
Utvrđivanje osnovice za obračun posebne naknade za invalide.........................................................................................173
Zapošljavanje lica sa invaliditetom.............................................................................................................................................173
Doprinos za invalide kada firma iz RS ima PJ u FBiH..........................................................................................................173
Obrazac “ČOK” za trgovce i ugostitelje?...................................................................................................................................174
Rok zastare za zateznu kamatu...................................................................................................................................................174
Otpis kamata na dug za doprinose po Zakonu o finansijskoj konsolidaciji.....................................................................174
Otpis zateznih kamata na javne prihode...................................................................................................................................175
Prigovor na postupak javne nabavke.........................................................................................................................................175
Utvrđivanje cijene koštanja pojedinih cjelina u objektu......................................................................................................175
Ugovorena naknada kao instrument osiguranja pri kreditnom zaduženju.....................................................................175
Popunjavanje izvještaja o naknadama za plastične kese “tregerice”.................................................................................176
Interna stanica za snabdijevanje gorivom vlastitih kamiona..............................................................................................176
Tombola u zatvorenom prostoru u ugostiteljskom objektu i kladionici..........................................................................176

10 Dobar savjet zlata vrijedi 2015

 1. RAČUNOVODSTVO I REVIZIJA
Mogući statusi podružnice osnovane
u inostranstvu
pitanje: Ako firma iz FBiH osniva podružnicu u ino-
stranstvu, šta to u računovodstvenom smislu znači za
firmu iz Bosne i Hercegovine? Da li se i na tu podruž-
nicu gleda kao i na bilo koju drugu koja je osnovana na
području BiH ili, ipak, pošto je u pitanju podružnica u
drugoj državi, to podliježe nekim drugim propisima?
Postoji li u ovom slučaju opcija sačinjavanja i podnoše-
nja konsolidiranih finansijskih izvještaja?
odgovor: Podružnica u inostranstvu, baš kao i po-
družnica u zemlji, predstavlja integralni dio domaćeg
pravnog subjekta i na takav način treba biti i tretira-
na. Međutim, za podružnice koje svojim poslovanjem
ostvaruju prihod, odnosno dobit na teritoriji druge
zemlje, propisom te druge zemlje može biti utvrđena
obaveza vođenja posebnog knjigovodstva u toj zemlji,
kao i obaveza sačinjavanja i podnošenja finansijskih iz-
vještaja za tu podružnicu u toj zemlji, u kom slučaju
postoji obaveza konsolidacije u BiH. Naime, u tom slu-
čaju ta inopodružnica predstavlja zaseban računovod-
stveni subjekt koji sačinjava i podnosi svoje finansijske
izvještaje u toj zemlji, a firma-osnivač takve podružni-
ce ne uključuje poslovanje te podružnice u svoje knji-
govodstvo i u svoje finansijske izvještaje u FBiH (član
3. stav 2. Zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH), pa
stoga u tom slučaju matična firma treba da podnese i
konsolidirane finansijske izvještaje.
U slučaju, pak, da propisi te druge države nisu pred-
vidjeli obavezu vođenja posebnog knjigovodstva za te
jedinice, evidentiranje poslovnih promjena se vrši u
skladu sa domaćim propisima, tj. u skladu sa Zakonom
o računovodstvu i reviziji FBiH (u sklopu ukupnog
knjigovodstva matične firme u BiH) i u tom slučaju
nema obaveze i potrebe za konsolidacijom. U principu,
u poslovnim knjigama domaćeg pravnog lica se, u ovom
drugom slučaju, osiguravaju odgovarajuće analitičke
evidencije o poslovanju tih jedinica, uz istovremeno
uklapanje tih podataka u jedinstvenu cjelinu u knjigo-
vodstvu i finansijskim izvještajima osnivača.
Postoji i treća mogućnost, a to je da je propisima
te druge države propisana samo obaveza podnošenje
poreznog bilansa za tu podružnicu, ali bez obaveze
podnošenja kompletnih finansijskih izvještaja za tu po-
družnicu. U tom slučaju matična firma u FBiH vodi po-
slovanje te inopodružnice u sklopu svog knjigovodstva
i uključuje ga u svoje redovne finansijske izvještaje u
FBiH, kao i u svoj porezni bilans u FBiH, s tim da ima
i mogućnost korištenja poreznog kredita, tj. umanjenja
svoje obaveze za porez na dobit u FBiH za porez na
dobit kojeg je ta poslovna jedinica platila u toj drugoj
državi.
Prema tome, da biste znali kako trebate postupati
u slučaju osnivanja poslovne jednice u inostranstvu,
prethodno morate utvrditi kakve sve obaveze ta po-
slovna jedinica ima prema propisima te druge države.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 90)
Knjiženje emisije obveznica
pitanje: U skladu sa Odlukom o prvoj emisiji obve-
znica javnom ponudom putem Sarajevske berze vri-
jednosnih papira, Odlukom o zaduženju Općine putem
emisije općinskih obveznica i Izvještaja o upisanim i
uplaćenih vrijednosnim papirima, izvršena je emisija
obveznica u iznosu od 1.000.000,00 KM, broj vrijed-
nosnih papira 10.000,00 nominalne vrijednosti 100,00
KM. Emisija obveznica je izvršena sa rokom dospijeća
pet godina, po fiksnoj godišnjoj kamatnoj stopi od 6%.
Prema pomenutim odlukama, sredstva su namijenjena
za izradu neophodne planske i projektne dokumenta-
cije za izgradnju poslovne zone, rješavanje imovinsko-
pravnih odnosa i uređenje imovinsko-pravnih odnosa
i uređenje infrastrukture poslovne zone. Na koji način
ovo knjigovodstveno evidentirati?
odgovor: Knjiženje emisije obveznica trebate izvr-
šiti zaduženjem transakcijskog računa, a odobrenjem
odgovarajućeg analitičkog konta iz glavne kategorije
810000 - Kapitalni primici. Istovremeno se u Glavnoj
knjizi Trezora zadužuje odgovarajući analitički konto
iz podgrupe 511120 - Izvori novčanih sredstava, a odo-
brava odgovarajući analitički konto iz glavne kategorije
420000 - Ostale dugoročne obaveze.
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 11
 Po obračunatoj kamati za prvu godinu evidentirat
ćete: duguje 616310 – Kamate na domaće obveznice /
potražuje 411310 – Obaveze od prodaje domaćih ob-
veznica.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 109)
Tretman dodatnog ulaganja u zavisno
društvo u konsolidovanom izvještaju
pitanje: Na koji se način prilikom konsolidacije fi-
nansijskih izvještaja tretira dodatno ulaganje matičnog
društva u zavisno društvo, u opremi čija je knjigovod-
stvena vrijednost bila 200.000 KM, a prilikom unosa
procijenjena je na 250.000 KM (što je njena fer vrijed-
nost), tj. kako treba tretirati tu pozitivnu razliku?
odgovor: U skladu sa MSFI 3, razlika od 50.000 KM
kao višak sticateljevog učešća u fer vrijednosti opre-
me predstavlja negativni goodwill koji se odmah na-
kon izvršene procjene priznaje u prihode. Prema tome,
matično društvo je ovu razliku već u momentu tog
dodatnog ulaganja trebalo knjižiti kao svoj prihod od
usklađivanja vrijednosti kapitala (negativni goodwill)
na konto 6870.
Nakon toga, u konsolidovanom bilansu stanja samo
će se “poništiti” vrijednost ulaganja kod matičnog druš-
tva po ovom osnovu (kto 060, iznos od 250.000 KM) i
kapital zavisnog društva (takođe, u iznosu 250.000 KM).
(Porezni savjetnik 4/14, str. 100)
Knjiženje fakture primljene faksom
pitanje: Prilikom usaglašavanja stanja na finansij-
skim karticama dobili smo od dobavljača račune iz
2009. godine koji su nam nedostajali, koje su nam sada
poslati faksom (primjerak fakture izvučen iz računara),
jer dobavljač nema mogućnost slanja originalne faktu-
re (odložena je u arhivi do koje ne može doći). Da li
možemo proknjižiti takvu fakturu, iako nije originalna,
a sigurni smo da se odnosi na našu firmu?
odgovor: Prema članu 14. stav 2. Zakona o računo-
vodstvu i reviziji u Federaciji BiH (“Sl. novine FBiH”,
broj 83/09), vjerodostojnom knjigovodstvenom ispra-
vom smatra se i isprava primljena telefaksom, kopija
originalne isprave ili isprava na elektronskom zapisu
ako je na ispravi navedeno mjesto čuvanja originalne
isprave, odnosno razlog upotrebe kopije i ako je pot-
pisana od lica ovlaštenog za zastupanje pravnog lica ili
lica na koje je preneseno ovlaštenje. Dakle, nema nika-
kve smetnje da primjerak fakture od vašeg dobavljača
primljen faksom proknjižite, naravno, ukoliko tu faktu-
ru ne osporavate iz nekih drugih (suštinskih) razloga,
12 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
pod uslovom da je, kako se navodi, na fakturi navedeno
mjesto čuvanja originalne fakture i da je potpisana od
ovlaštenog lica u pravnom licu.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 109)
Knjiženje fakture bez primjerka fiskalnog
računa kao priloga
pitanje: Ukoliko dobijemo fakturu od dobavljača na
kojoj nema iskazan broj fiskalnog računa, a uz fakturu
i ne dobijemo primjerak fiskalnog računa ( jer nemaju
fiskalnu kasu), da li takvu fakturu smijemo primiti i
evidentirati (kao i od svakog drugog dobavljača)?
odgovor: Da. Primljena faktura, iako bez popratnog
fiskalnog računa, vama je sasvim dovoljan dokument za
knjiženje. Naime, odgovornost za slanje fiskalnog ra-
čuna uz fakturu je na vašem dobavljaču (ukoliko je on
obveznik fiskalizacije, odnosno ako je u pitanju promet
koji nije oslobođen obaveze evidentiranja preko fiskal-
nog uređaja), dok u ostalim slučajevima (ako dobav-
ljač nije obveznik fiskalizacije ili ako se radi o prometu
koji je oslobođen obaveze evidentiranja preko fiskalnog
uređaja) fiskalni račun ne treba biti izdat. No, ni u jed-
nom ni u drugom slučaju, vi kao kupac niste odgovorni
što niste primili fiskalni račun.
U prvom slučaju, odgovornost za neizdavanje fiskal-
nog računa je na dobavljaču koji je obaveznik fiskaliza-
cije (i za to što uz svoju fakturu nije priložio i fiskalni
račun i za to što na fakturi nije naveo broj fiskalnog
računa), a u drugom slučaju, kao što smo već rekli, fi-
skalni račun i ne treba.
Što se tiče knjigovodstvenog evidentiranja, sama
faktura je dovoljan knjigovodstveni dokument u oba
navedena slučaja.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 108)
Priznavanje sredstva nabavljenog na leasing
pitanje: Kupujemo putničko vozilo na financijski lea-
sing po određenoj cijeni s PDV-om koji ne možemo odbi-
ti. Pored toga, imamo još neke manipulativne troškove,
troškove registracije vozila u Registar zaloga Ministar-
stva pravde BiH, te konformni izračun kamatne stope
na vrijednost vozila bez PDV-a. Kako proknjižiti sve ove
stavke? Da li svi navedeni troškovi, kao i neodbitni PDV,
idu u vrijednost vozila ili se knjiže na neki drugi način?
odgovor: Nabava putničkog vozila putem financij-
skog leasinga je, u suštini, nabava trajne imovine koju
će subjekt u knjigama zavesti kao takvu i koju će po-
tom amortizirati kao da je stekao klasičnom kupnjom.
Međutim, kod financijskog leasinga postoje određene
posebnosti, naročito početnog vrednovanja stečene
imovine oko kojeg i vi imate dilemu.
 Priznavanje imovine stečene na leasing je tretirano
MRS 17-om – Leasing (najmovi). Subjekt koji je pu-
tem financijskog leasinga stekao neko vozilo, u početku
treba istovremeno iskazati i imovinu i obvezu. To tre-
ba učiniti u iznosima koji odgovaraju ili fer vrijednosti
tog vozila ili sadašnjoj vrijednosti minimalnih iznosa
za plaćanje leasing kući, ako je to niže. Kako razdoblje
financijskog leasinga bude prolazilo i kako se budu de-
šavale otplate, obveza će se umanjivati.
Također, sukladno odredbama MRS 17, svi izravni
troškovi, nastali povodom ovakve nabave, se dodaju
vrijednosti imovine. U vašem upitu ste naveli da se i u
ovom slučaju javljaju različiti dodatni troškovi. Sve te
troškove, uključujući i neodbitni PDV, trebate dodati
vrijednosti nabavljenog vozila kada ga budete prikazi-
vali u svojim knjigama.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 102)
Knjiženje kupovine vozila na leasing po
principu “staro za novo”
pitanje: Kako ispravno knjižiti kupovinu vozila “staro
za novo” na leasing?
odgovor: Kupovina vozila po sistemu “staro za
novo” nema poseban ni knjigovodstveni ni porezni
tretman. Naime, radi se o dva odvojena prometa: je-
dan je prodaja starog, drugi je kupovina novog vozila.
Uz pretpostavku da se radi o firmi koja je PDV obve-
znik, jedino se porezni tretman prodaje i nabavke vo-
zila razlikuje u zavisnosti od toga o kakvom vozilu se
radi (putničkom ili teretnom vozilu), kao i o namjeni
njegove nabavke.
Dakle, vi ste dužni za vozilo koje prodajete izdati
PDV fakturu leasing kući, pri čemu, ukoliko se radi o
putničkom vozilu koje je korišteno za potrebe prevoza
zaposlenih (i za koje niste imali pravo odbitka ulaznog
PDV-a), sa pozivom na član 32. Zakona i član 64. stav 2.
Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, ne trebate zara-
čunati izlazni PDV. Ukoliko se bavite preprodajom vo-
zila, pa putničko vozilo prodajete kao vašu robu, u tom
slučaju pri prodaji tog vozila trebate zaračunati izlazni
PDV po općem principu (prilikom nabavke tog vozila
ste mogli odbiti ulazni PDV, a pri prodaji zaračunavate
izlazni PDV na punu prodajnu cijenu) ili po posebnoj
shemi koju mogu primjenjivati samo registrovani pre-
prodavci vozila (nabavka je izvršena bez obračunatog
PDV po fakturi za nabavku, pa ulazni PDV nije mogao
biti odbijen, a prilikom prodaje izlazni PDV se obraču-
nava na razliku u cijenu).
Ukoliko se radi o prodaji vašeg starog teretnog vo-
zila, bili biste dužni obračunati i izlazni PDV na vašoj
fakturi. Prilikom nabavke novog teretnog vozila od le-
asing kuće, ulazni PDV biste mogli odbiti. Ulazni PDV
prilikom nabavke biste mogli odbiti i ukoliko se radi
o nabavci putničkog vozila koje ćete dalje preprodati
(dakle, nabavljate ga kao robu za dalju prodaju).
Pod pretpostavkom da se u vašem slučaju radi o
prodaji i nabavci službenog putničkog vozila, na koje
prilikom prodaje ne zaračunavate izlazni PDV sa pozi-
vom na članom 32. Zakona i član 64. stav 2. Pravilnika
o PDV-u, a prilikom nabavke nemate pravo odbiti ula-
zni PDV, knjiženje prodaje i nabavke vozila na finansij-
ski leasing dajemo u nastavku.
Prodaja službenog putničkog vozila se knjiži na slje-
deći način:
D 211 - Potraživanje od prodaje
D 0249 - Ispravka vrijednosti
P 024 - Putničko vozilo
P 670 - Dobici od prodaje
Nabavku službenog putničkog vozila na finansijski
leasing knjižite na sljedeći način:
D 025 - Investicije u toku
D 098 - Ostala dugoročna razgraničenja
P 4151 - Dugoročne obaveze po osnovu fin. leasinga
P 4155 - Kamate sadržane u dugoroč. obavezama po
fin. leasingu
(Porezni savjetnik 10/14, str. 88-89)
Obaveznost upotrebe konta 025 prilikom
nabavke opreme
pitanje: Da li je prilikom nabavke stalnih sredstava
(npr. klima-uređaji, stolovi, stolice) obavezno korište-
nje konta 025 - Nekretnine, postrojenja i oprema u pri-
premi?
odgovor: Važećim propisima i u MRS nije decidno
propisano da se kod knjiženja nabavke opreme oba-
vezno mora koristiti konto 025. Međutim, već sama
činjenica da se u postojećom Kontnom planu u okviru
konta 025 sadrži naznaka “oprema u pripremi” upu-
ćuje na to da se taj konto treba koristiti i prilikom na-
bavke opreme, pogotovo u onim slučajevima u kojima
nabavka i instaliranje opreme traju izvjesno vrijeme
i u kojima se nabavna vrijednost opreme sastoji od
više stavki (npr. nabavka, transport, instaliranje itd).
Na taj način se kod knjiženja nabavke opreme (kao i
nekretnina i stalnih sredstava) obezbjeđuje prelaz ka
dovođenju sredstava u stanje upotrebe (npr. klima-
uređaj se može nabaviti i neko vrijeme ostaviti u skla-
dištu, pa tek onda staviti u upotrebu i to vrijeme od
nabavke do stavljanja u upotrebu se nalazi u statusu
“opreme u pripremi”).
Ukoliko se radi o takvim nabavkama opreme koje
su jednokratne prirode i kod kojih se nabavna vrijed-
nost pojedinih stvari opreme sastoji samo od jedne
stavke (npr. samo vrijednost po fakturi dobavljača,
bez bilo kojih drugih zavisnih troškova nabavke), onda
je “vozanje” preko konta 025 sasvim nepotrebno.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 94-95)
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 13
Knjigovodstveni i porezni tretman povrata
mašina inodobavljaču
pitanje: Firma je krajem 2011. godine uvezla mašine
iz Italije u vrijednosti oko 400.000 KM. Uvoz je bio re-
dovan. Pošto nam te mašine sada ne odgovaraju, dvije
mašine vraćamo dobavljaču (dakle, ne vršimo reklama-
ciju, nego ih trajno vraćamo). Dogovoreno je da će se
iznos našeg duga inodobavljaču (koji još uvijek nije u
cjelini plaćen), kada vratimo ove mašine, umanjiti za
170.000 KM. Kako ovo knjigovodstveno evidentirati,
kakvu fakturu ispostaviti i kako izvršiti umanjenje oba-
veza, pošto je riječ o inodobavljaču?
odgovor: Prije svega, napominjemo da se povrat do-
bara inodobavljaču ne smije poistovjećivati sa izvozom.
Naime, carinska procedura kod izvoza i kod povrata je
različita. Osim toga, i u računovodstvenom smislu bi
bilo pogrešno da se povrat dobara tretira kao “izvoz”
(tj. potrebno je izvršiti storniranje sredstava koja se
vraćaju, kao i obaveza prema dobavljaču, a ne knjižiti
potraživanje i prihod od prodaje na inotržištu i zatim
vršiti “kompenzacija” obaveza za nabavljeno sredstvo i
ovako formiranih potraživanja).
Dakle, povrat mašina inodobavljaču knjigovodstve-
no trebate evidentirati na način da stornirate zaduženje
mašina (i njihovu nabavnu vrijednost i njihovu isprav-
ku vrijednosti do momenta prestanka njihove upo-
trebe) i obaveze prema dobavljaču (za priznati iznos
umanjenja duga, tj. za 170.000 KM), a za razliku izme-
đu neotpisane knjigovodstvene vrijednosti i priznatog
umanjenja duga trebate evidentirati prihod, odnosno
rashod od otuđenja tih mašina (konto 570 ili 670).
Naravno, za povrat mašine morate imati i adekvat-
nu dokumentaciju (izvoznu carinsku deklaraciju) da je
mašina vraćena. U skladu sa propisima o PDV-u i ca-
rinskim propisima, moguće je izvršiti povrat plaćene
carine i PDV-a na dobra koja se vraćaju. UIO donosi
rješenje o povratu plaćene carine i poreza. Pri tome, u
onom poreznom periodu u kojem takvo rješenje UIO
postane izvršno, pravno lice je dužno izvršiti korekciju
ulaznog PDV-a za iznos PDV-a koji će UIO vratiti.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 88)
Evidentiranje materijala nabavljenog za
adaptaciju
pitanje: Firma je prvenstveno registrovana za trgo-
vačku djelatnost, ali imamo i vlastiti ugostiteljski obje-
kat (restoran) koji posluje nekoliko godina. Sada vrši-
mo adaptaciju jednog dijela tog ugostiteljskog objekta
i pri tome nabavljamo razne vrste građevinskog mate-
rijala i sanitarnih uređaja. Na koja konta treba knjižiti
nabavljeni materijal?
odgovor: Ako je u pitanju samo knjiženje nabavljenog
materijala i ako ga ugrađujete u objekat u vlastitoj re-
14 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
žiji, to ćete privremeno knjižiti na izdvojeni analitički
konto zaliha materijala za te namjene (101x) i tu će
stajati sve dok se ne iskoristi u procesu adaptacije ugo-
stiteljskog objekta.
Ukoliko, pak, adaptaciju radi treće lice - izvođač, sa
svojim materijalom, knjižit ćete samo fakture tog izvo-
đača.
U narednom koraku je neophodno odrediti da li se
ova adaptacija treba posmatrati kao investiciono odr-
žavanje ili kao neki vid ulaganja kojim se povećava vri-
jednost objekta. Ako bi se to posmatralo na prvi način,
onda bi troškovi utrošenog materijala i izvršenih ra-
dova bili evidentirani kao rashod tekućeg perioda, jer
su to ulaganja kojima se ne produžava vijek upotrebe
samog objekta. Ulaganje poput krečenja i slično bi bilo
upravo takvog tipa.
Međutim, ako bi se radilo o ulaganju koje u značaj-
nijoj mjeri produžava vijek upotrebe samog objekta, i
njegov tretman bi bio drugačiji. Naime, prema MRS 16
- Nekretnine, postrojenja i oprema, naknadna ulaganja
se mogu priznati kao dio adaptirane imovine (tj. pri-
pasti vrijednosti objekta) ako su ispunjeni standardni
uslovi za njihovo priznavanje. Tada bi trebalo isknjižiti
onaj “dio” dotadašnje vrijednosti posmatranog objekta
za koji procijenite da je zamijenjen (po procijenjenoj
vrijednosti), a dodati vrijednost novog ulaganja (adap-
tacije).
(Porezni savjetnik 9/14, str. 103-104)
Tretman saniranja i asfaltiranja javnog puta
koji se koristi za pristup kamenolomu
pitanje: Osnovna djelatnost našeg društva jeste iskop
i eksploatacija kamena i šljunka i društvo posjedu-
je sve dozvole za obavljanje te djelatnosti. Za pristup
kamenolomu koristimo javni put koji je u lošem sta-
nju. Društvo je od nadležnih općinskih organa dobilo
saglasnost da ovaj javni put koristi u svrhu obavljanja
svoje redovne djelatnosti. Pošto je put u lošem stanju,
društvo je izvršilo saniranje i asfaltiranje dijela puta
kako bi obezbijedilo lakši pristup kamenolomu svojih
kamiona i kamiona trećih lica, jer bi, bez tog saniranja,
obavljanje poslovne djelatnosti bilo otežano ili gotovo
nemoguće. Kako da ovaj događaj ispravno prikažemo u
knjigovodstvu? (Društvo je PDV obveznik.)
odgovor: Prije svega, pretpostavljamo da, pored do-
zvole nadležnih općinskih organa za korištenje navede-
nog puta, imate i dozvolu za vršenje radova na sanira-
nju i asfaltiranju.
Ulazni PDV po fakturama izvođača radova se može
priznati kao odbitni ulazni porez, s obzirom na to da se
radi o izdacima koji su u direktnoj vezi sa poslovnom i
oporezivom djelatnošću tog društva.
Ukoliko ova ulaganja vršite na vlastiti teret, bez
eventualnog “prevaljivanja” tih troškova npr. na op-
ćinu, u tom slučaju se takva ulaganja mogu i trebaju
tretirati kao vaše nematerijalno sredstvo, pri čemu
amortizacioni vijek takvih ulaganja treba vezati za pe-
riod njegovog korištenja, odnosno na period na koji je
data saglasnost za eksploataciju kamena, odnosno za
korištenje puta.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 87-88)
Računovodstveni tretman izvođenja radova
na osnovu ugovora o izgradnji
pitanje: Društvo je registrovano za obavljanje gra-
đevinske djelatnosti, pri čemu pretežan dio prometa
ostvaruje sklapanjem ugovora o izvođenju radova (izra-
da, transport i montaža konstrukcija i dodatni radovi).
Prihodi po osnovu ugovora iskazuju se nakon ispostav-
ljanja privremenih situacija. Na kraju obračunskog
perioda za nezavršene radove se, metodom postotka
dovršenosti, iskazuju prihodi po projektu. Rashodi se
iskazuju evidentiranjem troškova nastalih za projekte
na klasi 5. Da li je navedeni način evidentiranja ispra-
van i u skladu sa MRS 11 - Ugovori o izgradnji i da
li kompletan proces izgradnje treba tretirati kao proi-
zvodnju u toku i rezultat izgradnje kao gotov proizvod?
odgovor: Izgradnja objekta za tršište koju vrši gra-
đevinska firma predstavlja proizvodnu djelatnost, tj.
takva gradnja se tretira i evidentira kao proizvodnja u
toku, a novoizgrađeni objekat se smatra gotovim proi-
zvodom. To znači da troškove izgradnje objekta za tr-
žište trebate evidentirati, najprije, kao trošak na klasi
5 (građevinski materijal, plaće, amortizacija i drugi
troškovi), a potom na kontu 110 - Proizvodnja u toku,
uz odobrenje konta 595 - Povećanje vrijednosti zaliha
učinaka.
Nakon okončanja izgradnje objekta sačinjava se
obračun proizvodnje, u kome se utvrđuju direktni troš-
kovi materijala i plaća i dio općih troškova proizvodnje
koji terete objekat i utvrđuje cijena koštanja po 1 m².
Na osnovu podataka iz obračuna proizvodnje, konto
110 - Proizvodnja u toku se razdužuje za stvarne troš-
kove koji se odnose na izgrađeni objekat, a zadužuje
se konto 120 - Gotovi proizvodi, koji se vode po cijeni
koštanja po m².
Ispravno je, kako ste i naveli u upitu, da na dan sva-
kog obračunskog perioda, radi pravilnog sučeljavanja
prihoda i rashoda, primijenite MRS 11 - Ugovori o iz-
gradnji (princip stepena dovršenosti).
(Porezni savjetnik 11/14, str. 82-83)
Knjiženje i PDV tretman izgradnje
u vlastitoj režiji
pitanje: Gradimo novi objekat (poslovna hala) u svo-
joj režiji. Zemljište i sva odobrenja glase na našu firmu.
Vrijednost do sada utrošenog materijala iznosi blizu
200.000 KM, s tim da sve građevinske radove izvode
naši zaposlenici. Dakle, ni na jednom ulaznom računu
nema vrijednosti usluga, nego samo materijali. Kako
ovo posmatrati zbog člana 9. Zakona o PDV-u i čl. 19. i
19a. Pravilnika?
Prilikom izgradnje objekta će se koristiti i drvena
građa sa skladišta (inače naš gotov proizvod). Kako
knjižiti taj utrošak i kakav je PDV tretman? Treba li to
kucati na fiskalnoj kasi?
odgovor: Član 9. Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”,
br. 9/05, 35/05 i 100/08), kao i čl. 19. i 19a. pratećeg
Pravilnika (“Sl. glasnik BiH”, br. 93/05 do 65/10) go-
vore o korištenju usluga u vanposlovne svrhe za koje
postoji obaveza obračuna izlaznog poreza. Međutim, te
odredbe se uopće ne odnose na vaš slučaj.
U istom smislu, član 19a. Pravilnika govori i o situa-
ciji u kojoj obveznik samostalno i radom njegovih zapo-
slenika vrši građevinske radove, renoviranje ili adapta-
ciju nepokretne imovine, u vrijednosti višoj od 10.000
KM u jednoj kalendarskoj godini, ako se radi o imovini
čiji je on vlasnik ili koju iznajmljuje, s tim da se i ovaj
član veže za član 9. tačka 3. Zakona, koji se odnosi na
usluge za koje, da ih je pružio neko drugi, ulazni porez
ne bi bilo moguće odbiti u potpunosti.
U vašem je slučaju riječ o nečem sasvim drugom.
Naime, da vam uslugu izgradnje vrši neki drugi PDV
obveznik, vi biste ulazni porez mogli u potpunosti ko-
ristiti kao odbitni, jer se radi o izgradnji poslovne hale,
tj. objekta koji će biti korišten u poslovne svrhe. Ovim
je odmah eliminisana mogućnost primjene člana 9.
tačka 3. Zakona, a tako i s tom odredbom povezanog
člana 19a. Pravilnika. To znači da ulaganje u vlastiti
građevinski objekt (ovog tipa) i rad vlastitih zaposleni-
ka na njegovoj izgradnji ne proizvodi nikakve obaveza
po osnovu PDV-a, a na materijal koji nabavljate za te
svrhe, naravno, imate pravo na odbitak ulaznog poreza.
Slično važi i za korištenu drvenu građu. Inače, to je
vaš gotov proizvod koji biste prodavali s PDV-om, ali
ni interna upotreba tih vaših proizvoda, za izgradnju
poslovne hale, nije vanposlovna potrošnja, pošto će biti
korištena u poslovne i oporezive svrhe. Drugim riječi-
ma, vi biste na te iste proizvode, da ih za te namjene
nabavljate od drugog dobavljača (PDV obveznika), ima-
li pravo na odbitak ulaznog poreza, kao što ga imate
i prilikom nabavki sirovina za proizvodnju tog dobra
kao vašeg vlastitog proizvoda. Prema tome, ni ovdje
nije potrebno obračunavati izlazni PDV kroz internu
poreznu fakturu.
S obzirom na to da se ovo ne tretira kao promet, ne
postoji obaveza izdavanja fiskalnog računa.
Sâm utrošak drvene građe, kao vašeg vlastitog proi-
zvoda, evidentirate tako da za vrijednost tako utrošene
građe zadužite konto investicije u toku (025), a odobri-
te konto zaliha gotovih proizvoda (120), uz isknjiženje
pripadajućeg RUC-a sa konto 122 (ako zalihe gotovih
proizvoda vodite po cijenama sa ukalkulisanim RUC-
om). Pri tome je preporučljivo da građu koju koristite
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 15
za navedene namjene prethodno preknjižite ili na po-
seban analitički konto 120x (s nazivom: vlastiti gotovi
proizvodi utrošeni za izgradnju objekta u vlastitoj re-
žiji) ili na poseban analitički konto materijala (101x).
(Porezni savjetnik 9/14, str. 104)
Evidentiranje zajedničkog ulaganja u
izgradnju objekta
pitanje: Društva “A” i “B” su zaključila Ugovor o za-
jedničkom ulaganju u izgradnju objekta – sa zemljišno-
knjižnim zahtjevom za uknjižbu nekretnina. Društvo
“A” je prvi investitor (raniji 100%-tni vlasnik zemljišta),
a društvo “B” je drugi investitor. Ugovorne strane su se
usaglasile da zajedničkim ulaganjima izgrade stambe-
no-poslovni objekat na zemljištu i po urbanističko-teh-
ničkoj dokumentaciji prvog investitora uz pretvorbu
nekretnina i prava u suvlasništvo radi stvaranja uslova
za zajedničko investiranje i sticanje novih nekretnina
u vlasništvo srazmjerno omjeru i vrijednosti ulaganja.
Društvo “A” je vlasnik zemljišta, a društvo “B” izvodi
građevinske radove. Ugovorne strane su se dogovorile
da “A” učestvuju u investiciji 30% (što čini lokacija sa
dokumentacijom sa plaćenim obavezama do nivoa gra-
đevinske dozvole), a “B” 70% (što čini izgradnja objekta
da nivoa “ključ u ruke”), što znači da izvođač “B” treba
da po završetku objekta po principu “ključ u ruke” in-
vestitoru “A” ustupi 30% izgrađenih kvadrata.
Ugovor se realizuje na sljedeći način. Prvi investi-
tor, društvo “A”, dozvoljava drugom investitoru, druš-
tvu “B”, uknjižbu suvlasništva na nekretninama (zem-
lji) sa 7/10 dijela, a na društvu “A” će ostati 3/10 dijela
(što je provedeno i u zemljišnim knjigama). Odobrenje
za izgradnju i građevinska dozvola glase na oba inve-
stitora i to “A” sa 3/10, a “B” sa 7/10 prava i u tom
omjeru stiču suvlasništvo u izgrađenom objektu. Na-
kon uknjižbe objekta i etažiranja, strane se obavezuju
zaključiti ugovor o fizičkoj diobi po osnovu kojeg će se
svaka strana uknjižiti kao isključivi vlasnik sa 1/1 na
nekretninama koje su im diobom pripale. Ugovorne
strane vrše preliminarnu podjelu nekretnina kako bi
samostalno, bez miješanja jednih u druge mogli zaklju-
čivati ugovore o kupoprodaji nekretnina. Ugovorom je
dalje regulisano “...da drugi investitor obavi etažiranje
i preda na uknjižbu objekat u roku .... po izvršenom
tehničkom prijemu (direktno sa 3/10 uknjižava se na
“A” i 7/10 na “B”) .... oba investitora da izvrše diobu
etažnih jedinica po etažiranju ili uknjižbi u roku od ...
kada jedna strane pozove drugu stranu na diobu i za-
ključenje ugovora.”
Koje promjene u knjigovodstvu treba da provede
društvo “A”, a koje društvo “B” kod ovakvog pravnog
posla?
odgovor: Prema MRS 31, takav zajednički poduhvat
koji obuhvata korištenje sredstava i drugih resursa po-
16 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
duhvatnika, umjesto uspostave zasebne korporacije,
ortakluka ili drugog subjekta ili finansijske strukture
koja bi bila odvojena od samih poduhvatnika, predstav-
lja i tretira se kao zajednički kontrolisana aktivnost.
Naime, svaki od poduhvatnika koristi se svojim vlasti-
tim nekretninama, postrojenjima i opremom, te vodi
vlastite zalihe. To mu također stvara vlastite rashode
i obaveze, te povećano koristi svoja novčana sredstva,
što predstavlja njegove vlastite obaveze.
U konkretnom slučaju to znači da će svaki od in-
vestitora u svojim knjigama evidentirati izgradnju ne-
kretnine (stambeno-poslovnog objekta) srazmjerno
svom učešću u njenoj izgradnji. Pri tome, prvi inve-
stitor, društvo “A”, koje ulaže zemljište će prvobitno
izvršiti preknjižavanje sa konta 020 - Zemljište na
konto 025 - Nekretnine u pripremi, u okviru kojeg će
evidentirati i sve druge troškove koje se odnose na iz-
gradnju stambeno-poslovnog objekta (plaćene obave-
ze do nivoa građevinske dozvole i sl.), a po završetku
gradnje i stavljanju nekretnine u upotrebu konto 025
će “zatvoriti” sa kontom 021 - Građevinski objekti, te
će se na takav način vrijednost nekretnine kod društva
“A” evidentirati po trošku njenog sticanja. Pri tome,
društvo “A” može da odluči da naknadno vrednovanje
nekretnine, umjesto po metodi troška, izvrši po metodi
revalorizacije, uz napomenu da bi isto trebalo urediti
svojim računovodstvenim politikama, pri čemu treba
voditi računa da se odabrana računovodstvena politika,
tj. model naknadnog vrednovanja mora primjenjivati
na cijelu grupu nekretnina, postrojenja i opreme.
Na isti način, drugi investitor, društvo “B” će evi-
dentirati izgradnju svog dijela nekretnine u svojim
knjigama po njenoj nabavnoj vrijednosti, odnosno po
trošku sticanja, a po završetku izgradnje i aktiviranju
nekretnine izvršit će preknjižavanje sa konta 025 na
021, te njeno naknadno vrednovanje vršiti u skladu sa
odabranom računovodstvenom politikom.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 91-92)
Evidentiranje naknadnih troškova na
kupljenom objektu
pitanje: U martu/ožujku 2014. godine smo zaključili
ugovor o kupovini zgrade se mehaničkom radionom i
zemljištem u vrijednosti od 700.000 KM. Procijenjena
vrijednost zgrade je 650.000 KM, a zemljišta u površini
od 7.200 m2 na iznos od 50.000 KM. U istom objektu
smo bili u najmu od septembra 2013. godine (prodaja i
rušenje naše upravne zgrade), koji smo tada samo pri-
vremeno osposobili za upotrebu (čišćenje prostorija,
krečenje i ostali sitni nužni popravci) iako je objekat
zahtijevao kompletno renoviranje, jer duži period nije
bio u upotrebi od tadašnjeg vlasnika.
Da li se naknadna ulaganja na kupljenom objektu
koja se namjeravaju uraditi u toku godine ili duže (kao
što su: zamjena dotrajalih prozora i ugradnja novih;
radovi na krovu zgrade, utopljavanje zgrade stiropo-
rom zbog loših zidova i izolacije; zamjena radijatora i
ugradnja novih, jer stari zbog dotrajalosti nisu u upo-
trebi i ostali potrebni radovi na objektu) mogu priznati
u knjigovodstvenu vrijednost kupljene zgrade, s obzi-
rom na činjenicu da je navedeni objekat već u korište-
nju od našeg preduzeća? Napominjemo da su navedene
aktivnosti na izgradnji i zamjeni dotrajalih dijelova na
objektu potrebne da bi imovina bila spremna za upo-
trebu na način koji je namjeravao menadžment.
odgovor: Prema MRS 16, naknadni troškovi se mogu
priznati u knjigovodstvenu vrijednosti sredstva ako su
ispunjeni uslovi iz tačke 7., odnosno ako i samo: a) ako
je vjerovatno da će buduće ekonomske koristi poveza-
ne s tim sredstvima priticati u preduzeće i b) ako se
troškovi tog sredstva mogu pouzdano izmjeriti. Svaki
drugi naknadni trošak treba biti priznat kao rashod pe-
rioda u kojem je nastao.
Iako MRS 16 ne navodi jasno slučajeve koji pretpo-
stavljaju ostvarivanje budućih ekonomskih koristi (što
je osnovni kriterij za priznavanje naknadnih troškova u
nabavnu vrijednost, tj. knjigovodstveni iznos), može se
reći da je taj kriterij zadovoljen time kad se: produžava
vijek upotrebe; unapređuje kvalitet njegovog outputa;
povećava njegov kapacitet; znatno smanjuju proizvod-
ni troškovi i sl.
Dakle, ukoliko bi se, u vašem slučaju, moglo sma-
trati da naknadna ulaganja na kupljenom objektu ko-
jeg koristite dovode do nekog od prethodno navedenih
efekata, u tom slučaju se takva ulaganja mogu priznati
u knjigovodstvenu vrijednost vašeg objekta. U suprot-
nom, radilo bi se o rashodu tekućeg perioda. Pri tome,
nije bitno da li je objekat spreman za upotrebu na na-
čin koji je namjeravao menadžment (kako ste naveli
u upitu), jer vi, de facto (kako zaključujemo iz nave-
denog), objekat već koristite, tako da se ulaganja koja
namjeravate izvršiti, u zavisnosti od toga da li se može
smatrati da su ispunjeni prethodno navedeni kriteriji
(produžava se vijek upotrebe objekta i sl), mogu pri-
znati u knjigovodstvenu vrijednost objekta, kao inve-
sticiono ulaganje, ili imati tretman troškova održava-
nja, kao rashoda tekućeg perioda.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 89)
Knjigovodstvene i porezne posljedice
prodaje revalorizavanog poslovnog prostora
pitanje: Imamo poslovni prostor za koji je u dva na-
vrata vršena revalorizacija, a povećanje vrijednosti je
vršeno po osnovu procjene sudskog vještaka. Prvobitna
vrijednost objekta je iznosila 100.000 KM. Nakon po-
većanja vrijednosti, vrijednost objekta iznosi 700.000
KM. Otpisana vrijednost je 120.000 KM. Revaloriza-
cione rezerve iznose 600.000 KM. Planiramo ovaj pro-
stor prodati za 700.000 KM.
1. Na koji način bismo trebali evidentirati prodaju?
Kako bi se revalorizacione rezerve odrazile na porez
na dobit? Koji smo iznos dužni unijeti u redni broj
3. ili 4. (kapitalni dobici/gubici iz bilansa stanja)?
2. Ukoliko bi se prodaja realizovala za npr. 500.000
KM, kako bismo u tom slučaju trebali evidentirati
prodaju i koji iznos bi unosili u porezni bilans?
3. Da li je kupac u obavezi da plati porez na promet
nepokretnosti u iznosu od 5% od vrijednosti prodaje
ili tržišne vrijednosti (riječ je o Kantonu Sarajevo)?
4. Da li imamo još nekih poreznih obaveza?
odgovor: Prema MRS 16, realizacija revalorizacionih
rezervi se može vršiti:
- postepeno, u cijelom periodu korištenja revalorizo-
vanog sredstva tako da se, svake godine, onaj dio
amortizacije koji “otpada” na revalorizacijom uve-
ćanu vrijednost prenosi u zadržanu dobit, što se
knjiži: D 330 / P 341 ili 351 (svake godine) ili
- jednokratno: u momentu potpune amortizacije tog
sredstva ili u momentu otuđenja i isknjižavanja tog
sredstva, što se knjiži: D 330 / P 340 ili 350 (u tom
momentu).
Iz navedenog, zaključujemo da ste se odlučili za ovaj
drugi način, tj. da sada, kada planirate prodati objekat,
trebate izvršiti njihovo isknjižavanje, tj. prenos na aku-
muliranu dobit.
1. Po izvršenoj prodaji ćete isknjižiti bruto knji-
govodstvenu vrijednost (700.000 KM) i akumuliranu
ispravku vrijednosti objekta (120.000), a za razliku evi-
dentirati dobit, odnosno gubitak od prodaje. Također,
isknjižit ćete i revalorizacione rezerve prenosom na
akumulirani rezultat. Ukoliko biste objekat prodali za
700.000 KM, knjiženje bi bilo:
Duguje Potražuje
211 – Potraživanja od prodaje 700.000
021 – Građevinski objekti 700.000
0218 – Ispravka vrijednosti građev. objekta 120.000
670 – Prihod prodaje 120.000
330 – Revalorizacijske rezerve 600.000
340 – Akumulirana dobit 600.000
Za iznos od 600.000 KM po osnovu realizovane re-
valorizacione rezerve koji se prenosi direktno u aku-
muliranu dobit potrebno je uvećati oporezivu dobit na
rednom broju 3. poreznog bilansa (“kapitalna dobit
utvrđena u bilansu stanja”), nakon čega bi osnovica
poreza na dobit iz osnova ove transakcije prodaje bila
uvećana za ukupno 720.000 KM (od čega je 120.000
KM indirektno, od prihoda od prodaje koji bi bio uklju-
čen u dobit na red. br. 1. poreznog bilansa, a za 600.000
KM kroz direktno uvećanje oporezive dobiti na red. br.
3. poreznog bilansa).
2. Ukoliko biste objekat prodali za 500.000 KM,
u tom slučaju biste evidentirali gubitak od prodaje u
iznosu od 80.000 KM (konto 570), a na redni broj 3.
poreznog bilansa biste unijeli isti iznos po osnovu re-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 17
alizovanih revalorizacionih rezervi (600.000 KM), pa
bi efekat na porezni bilans bio 520.000 KM (odnosno
600.000 KM – 80.000 KM).
Drugi (neto) način knjiženja bi u ovom slučaju bio
sljedeći:
Duguje Potražuje
211 – Potraživanja od prodaje 500.000
021 – Građevinski objekti 700.000
0218 – Ispravka vrijednosti građev. objekta 120.000
330 – Revalorizacijske rezerve 600.000
340 – Akumulirana dobit 400.000
670 – Prihodi od prodaje 120.000
Naime, ovakav način knjiženja polazi od toga da pri
prodaji objekta za 500.000 KM i ne bi bile realizovane
ukupne revalorizacione rezerve (600.000 KM), nego
samo njih 400.000 KM (razlike između postignute
prodajne cijene od 500.000 KM i “izvorne” vrijednosti
objekta od 100.000 KM). Međutim, efekat na porezni
bilans je identičan kao i kod prethodnog načina knjiže-
nja, tj. 520.000 KM (400.000 KM + 120.000 KM).
3. Prema Zakonu o porezu na promet nepokretnosti
Kantona Sarajevo, obveznik poreza na promet nepo-
kretnosti je kupac te nepokretnosti, a porez od 5% se
plaća na prometnu vrijednost nepokretnosti koju utvr-
đuje komisija za utvrđivanje vrijednosti nepokretnosti
koju imenuje načelnik općine.
4. Što se tiče dodatnih poreznih obaveza po osnovu
ove prodaje, eventualno, možete imati određene pore-
zne posljedice u slučaju da se prodaja objekta izvrši ne-
kom povezanom licu (npr. vlasniku firme ili zaposleni-
ku), a po cijeni koja je niža od tržišne cijene tog objekta.
U slučaju da se prodaja po cijeni nižoj od tržišne
izvrši vlasniku firme, tada biste za razliku između tržiš-
ne i neotpisane vrijednosti objekta bili dužni dodatno
korigovati poreznu osnovicu u vašem poreznom bilan-
su po osnovu nastalih transfernih razlika (red. br. 40.
poreznog bilansa).
Ukoliko bi se, pak, prodaja objekta izvršila zapo-
sleniku, pod nekih povoljnijim uslovima u odnosu na
tržište, u tom slučaju biste razliku između tržišne vri-
jednosti objekta i iznosa koji je za njega platio zapo-
slenik tretirali kao “korist” tog zaposlenika, tj. na taj
iznos biste morali obračunati porez na dohodak i pune
doprinose.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 109-110)
Prenos nekretnina na društvo-kćerku
pitanje: Može li društvo-majka “X” izvršiti prenos
vlasništva nad nekretninom bez naknade na novoosno-
vano društvo-kćerku “Y”, čiji je većinski vlasnik, s ci-
ljem da u tom novoosnovanom društvu “Y” budu skon-
18 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
centrisane sve nekretnine? Za sve nekretnine smo već
izvršili procjenu tržišnih vrijednosti. Da li bi se unos
tih nekretnina u kapital tog novoosnovanog društva
mogao izvršiti bez registracije kod suda?
odgovor: Načelno, nema smetnji da se prenos vla-
sništva nad nekretninama izvrši bez naknade, a u tom
slučaju obično ne bi bilo obaveza za PDV, osim ukoliko
bi se eventualno radilo o prenosu nekretnine koja je
novosagrađena i neupotrebljavana i koja se prometuje
prvi put (član 25. stav 2. Zakona o PDV).
Međutim, kod prenosioca nekretnina bi postojala
obaveza vršenja ispravke (storna) adekvatnog iznosa
ranije odbijenog ulaznog poreza, ukoliko je on dotičnu
nekretninu nabavio uz odbitak ulaznog PDV-a i ako je
od momenta odbitka ulaznog poreza do prenosa te ne-
kretnine došlo prije isteka propisanog perioda ispravke
od 10 godina (član 36. Zakona o PDV).
Ukoliko bi se radilo o prenosu vlasništva nad ne-
kretninom koja je (u smislu propisa o PDV-u) novo-
sagrađena i neupotrebljavana, koja se prometuje prvi
put, takav prenos bi bio oporeziv, pa bi, ukoliko bi se
radilo o prenosu bez naknade, prenosilac (društvo “Y”)
bio dužan da izvrši obračun PDV-a internom PDV fak-
turom, osim ukoliko bi se navedeni prenos mogao sma-
trati prenosom “poslovne cjeline” u smislu člana 7. stav
2. Zakona o PDV.
Osim navedenog, u ovom slučaju bi se pri prenosu ne-
kretnina bez naknade morao uzeti u obzir i efekat tran-
sfernih cijena u smislu propisa o porezu na dobit, pošto
se radi o povezanim licima. Naime, u slučaju prenosa
bez naknade (tj. ukoliko to ne bi bilo provedeno kao ulog
u kapital društva u koje se prenosi nekretnina), društvo
koje prenosi nekretninu bez naknade bi iskazalo rashod
(u visini knjigovodstvene vrijednosti nekretnine koju je
dalo bez naknade) koji ne bi bio priznat u njegovom po-
reznom bilansu, tj. njegovu oporezivu dobit bi trebalo
povećati za iznos tržišne vrijednosti dotične nekretnine.
Kod društva koje prima nekretnine bez naknade (a ne u
kapital) u tom slučaju bi se uknjižila tržišna vrijednost
primljene nekretnine, u korist odloženih prihoda, te uz
kontinuirani prenos u prihod u visini amortizacije te ne-
kretnine za svaku sljedeću godinu.
U slučaju da se prenos vlasništva nad nekretininom
vrši kao ulog u kapital drugog društva, tada ne bi bilo
navedenih negativnih posljedica po poreznom bilan-
su, ali napominjemo da, prema Zakonu o privrednim
društvima, ulozi u stvarima moraju biti u cijelosti une-
seni u društvo prije upisa društva u sudski registar. U
tom slučaju se uvijek podrazumijeva da postoji obaveza
upisa povećanja osnovnog kapitala u sudskom registru
primaoca kod nadležnog suda. Društvo prenosilac u
tom slučaju kod sebe isknjižava prenijetu nekretninu i
uknjižava ulaganje (konto 060), a evidentiranje nekret-
nine i dodatnog kapitala kod društva-kćerke se vrši u
visini vrijednosti nekretnine koju procijeni sudski vje-
štak, odnosno ovlašteni procjenitelj.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 85)
Naknadne radnje po izvršenoj revalorizaciji
pitanje: Da li nakon izvršene revalorizacije opreme
i građevinskih objekata po završnom računu za 2013.
godinu, osim knjiženja amortizacije, trebamo provesti
još neka knjiženja na revalorizovanim sredstvima?
odgovor: Na opremi i građevinskim objektima na
kojim je izvršena revalorizacija neće biti nikakvih pro-
mjena izuzev što morate izvršiti obračun amortizacije i
odgovarajuća knjiženja i uz obavezu da redovno vršite
procjenu vrijednosti radi svođenja na realno stanje.
Međutim, ukoliko ste usvojili računovodstvenu
politiku da se realizacija revalorizacijskih rezervi vrši
kontinuirano, svake godine, dio revalorizacijskih rezer-
vi (u visini razlike između amortizacije na punu revalo-
rizovanu vrijednost i amortizacije na izvornu nabavnu
vrijednost svakog pojedinog sredstva) trebate prenijeti
u korist konta 341 - Neraspoređena dobit, što ujedno
uvećava i oporezivu dobit u vašem poreznom bilansu
za tu godinu. Alternativno, za taj iznos revalorizacij-
skih rezervi možete umanjiti troškove amortizacije tih
sredstava za tu godinu, u kom slučaju nisu potrebne
korekcije poreznog bilansa.
Ako ste se, pak, opredijelili da realizaciju revalori-
zacijskoh rezervi vršite tek po otuđenju ili po potpunoj
amortizaciji sredstava koja se revalorizuju, prenos re-
valorizacionih rezervi ćete izvršiti tek u godini u kojoj
dođe do otuđenja ili potpune amortizacije tih sredsta-
va, u korist konta 340, što će ujedno uvećati i opore-
zivu dobit u poreznom bilansu za tu godinu. Takođe,
napominjemo da u ovom slučaju, u svim godinama
prije toga, imate i obavezu utvrđivanja i evidentiranje
odloženih poreznih obaveza po tom osnovu, u skladu sa
MRS-om 12 - Porez na dobit.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 97)
Obračun amortizacije u javnom sektoru
pitanje: Na osnovu kojeg propisa se vrši obračun
amortizacije, tj. ispravke vrijednosti u javnom sektoru
(budžet i budžetski korisnici)? Da li je stopa ispravke
vrijednosti za zgrade kod tih pravnih lica 0%?
odgovor: Prema ranijim propisima o računovodstvu
i knjigovodstvu budžeta, stopa ispravke vrijednosti za
objekte je bila 0%, ali to je već odavno izmijenjeno. U
skladu s tim, mi smo u našim publikacijama “Godiš-
nji izvještaj” za posljednjih nekoliko godina redovno
naglašavali da se otpis stalne imovine vrši po stopama
iz Nomenklature sredstava za amortizaciju. Ta nomen-
klatura je objavljena u “Sl. novinama FBiH”, broj 2/95
(u sklopu ranijeg računovodstvenog standarda 13), a
preuzeta je Odlukom Upravnog odbora tadašnjeg Za-
voda za računovodstvo i reviziju Federacije BiH (“Sl.
novine FBiH”, broj 45/99). Prema trenutno važećoj
Uredbi o računovodstvu, odnosno Pravilniku o knji-
govodstvu budžeta i budžetskih korisnika u Federaciji
BiH, ispravka vrijednosti stalnih sredstava kod budžeta
i budžetskih korisnika vrši se po stopama iz te Nomen-
klature.
Napominjemo da obračunata ispravka vrijedno-
sti kod budžeta i budžetskih korisnika nema tretman
amortizacije, tj. ne evidentira se kao trošak/rashod,
već tereti izvore stalnih sredstava (klasu 9).
(Porezni savjetnik 6/14, str. 97-98)
Evidentiranje amortizacije ulaganja
u tuđi objekat
pitanje: Izvršili smo ulaganje (popravke instalacija
za grijanje, popravke krova i ventilacije) u tuđi objekat
koji koristimo za vlastitu proizvodnu djelatnost. Ugo-
vor o zakupu je zaključen na tri godine i namjeravamo
da ga produžimo. Vrijednost ulaganja smo knjižili na
kontu 013. Srazmjeran dio ulaganja potrebno je preni-
jeti na troškove. U vezi sa amortizovanjem navedenog
ulaganja interesuje nas:
1. Da li vrijednost ulaganja rasporediti (amortizovati)
na tri godine (na koliko je zaključen ugovor) ili na
više godina?
2. Da li srazmjerni trošak evidentirati na kontu troš-
kova amortizacije (54) ili kao trošak održavanja
(53)?
3. Kakav je porezni tretman tog srazmjernog troška
(amortizacije) u smislu propisa o porezu na dobit?
odgovor: Vrijednost ulaganja (amortizaciju) načelno
trebate rasporediti na period od tri godine (na koliko
je i zaključen ugovor o zakupu). Ukoliko procjenjujete
da se osnovano može očekivati da će period zakupa biti
produžen, u tom slučaju nema smetnji da period amor-
tizacije usaglasite sa takvom procjenom. U slučaju da
se zakup prekine prije potpune amortizacije, vršio bi
se otpis ukupne preostale neamortizovane vrijednosti
tih ulaganja.
U skladu sa navedenim, srazmjerni trošak ćete evi-
dentirati na kontu troškova amortizacije (54).
Radi se o porezno dopustivom rashodu u smislu
propisa o porezu na dobit. To važi kako za iznose go-
dišnje amortizacije tako i za rashod koji bi se, u slučaju
prestanka zakupa, iskazao po osnovu otpisa dotad nea-
mortizovanog dijela izvršenih ulaganja (član 20. stav 2.
Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dobit).
(Porezni savjetnik 6/14, str. 102)
Popravak službenog vozila na teret
osiguranja
pitanje: Na službenom putničkom automobilu je
nastala šteta koja je pokrivena kasko osiguranjem. Na
osnovu zapisnika od osiguranja smo dobili rješenje da
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 19
se izvrši popravak. Ovlašteni servis je to učinio, te nam
je ispostavio fakturu na naše ime, dok je u napomeni
navedeno da račun plaća osiguranje. Kako ćemo izvr-
šiti knjiženje ovog računa i na koja konta? Kako ovo
unijeti u PDV evidencije?
odgovor: Ovdje postoje dva odnosa: jedan je između
vas i ovlaštenog servisa koji će vam ispostaviti fakturu
za popravak oštećenog vozila, a drugi je onaj između
vas i društva za osiguranje koje će “pokriti” iznos sa
fakture. Vaša dilema se javlja zbog činjenice da plaća-
nje po osnovu fakture nećete izvršiti vi, nego društvo
za osiguranje.
Prvi odnos je klasična nabavka usluge za koju ste
primili fakturu od servisa. Na osnovu nje trebate evi-
dentirati rashod (konto 5322 – Usluge održavanja tran-
sportnih sredstava) i obavezu prema dobavljaču (konto
4320 – Dobavljači u zemlji - PDV obveznici). Ipak, tre-
ba imati u vidu da plaćanje po osnovu fakture nećete
izvršiti vi, pa se to neće zatvoriti klasičnim plaćanjem
servisu i na teret transakcijskog računa, nego će to
učiniti osiguravajuće društvo na osnovu vašeg ugovo-
ra o kasko osiguranju. Zbog toga trebate evidentirati
potraživanje od osiguranja (konto 2380 – Potraživanje
za naknadu osiguranih šteta) i prihod po tom osnovu
(konto 6782 – Prihodi po osnovu zaštite od rizika), a
konta potraživanja od osiguranja (2380) i obaveza pre-
ma servisu (4320) ćete međusobno zatvoriti nakon što
od osiguranja dobijete obavijest da su izvršili plaćanje
servisu.
Sva navedena knjiženja su u iznosu koji uključuje
i PDV. Da je riječ o vozilu za koje je odbitak ulaznog
poreza moguć, društvo za osiguranje ne bi plaćalo taj
dio fakture. Oni bi uplatili samo osnovicu, a PDV biste
servisu platili vi, s tim da biste taj ulazni porez potom
koristili kao odbitni. Međutim, ovdje je riječ o putnič-
kom automobilu za koji nema prava na odbitak ulaznog
poreza, pa bi osiguranje trebalo pokriti ukupan iznos
troškova koji biste vi po osnovu popravke imali, uklju-
čujući i neodbitni PDV.
Kada su u pitanju PDV evidencije, vi ovu fakturu
trebate zavesti u svojim evidencijama, jer faktura glasi
na vas i vama je ispostavljena. To znači da ćete tu fak-
turu unijeti u KUF s PDV-om koji se ne može odbiti, a
u PDV prijavi se evidentiranje vrši kao klasična nabav-
ka u polju 21 i kao neodbitni ulazni PDV u odgovaraju-
ćem polju krajnje potrošnje.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 104-105)
Prodaja transportnih sredstava po cijeni
većoj od neotpisane vrijednosti
pitanje: Putem javne licitacije prodali smo jedan broj
transportnih sredstava i postigli veću cijenu od njihove
neotpisane knjigovodstvene vrijednosti. PDV je obra-
čunat na prodajnu vrijednost, a prilikom donošenja
odluke o prodaji ta sredstva su sa stalnih preknjižena
20 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
na sredstva namijenjena prodaji (konto 1434). Kako da
proknjižimo navedenu prodaju transportnih sredsta-
va i da li smo pogriješili što smo PDV obračunali na
prodajnu vrijednost (ili je osnovica za obračun PDV-
a trebala biti samo razlika između prodajne i knjigo-
vodstvene vrijednosti, što po nama predstavlja dodanu
vrijednost)?
odgovor: Prodaju transportnih sredstava iz upita
knjižićete na taj način što ćete zadužiti konto 211 - Po-
traživanja od kupaca u zemlji na ukupni iznos (prodaj-
na cijena plus PDV), a odobriti konta 1434 - Transpor-
tna sredstva namijenjena prodaji (za neotpisani iznos),
470 - Obaveza za PDV (za iznos PDV-a na prodajnu
vrijednost) i 670 - Prihodi od prodaje stalnih sredstava
(na razliku do ukupnog iznosa).
Što se tiče osnovice za obračun PDV-a, postupili
ste ispravno kada ste obračun PDV-a izvršili na uku-
pnu prodajnu vrijednost, a ne na razliku između po-
stignute prodajne cijene i knjigovodstvene vrijednosti.
Naime, članom 20. stav 1. Zakona o PDV je propisa-
no da poreznu osnovicu kod prometa dobara i usluga
predstavlja oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima
ili uslugama) koju obveznik primi ili treba da primi za
isporučena dobra ili pružene usluge. To je pravilo koje
se uvijek primjenjuje u sistemu PDV-a. S druge strane,
izraz “dodana vrijednost” ima tek uopćeno značenje,
u smislu da PDV obveznici u konačnici plaćaju samo
razliku između PDV-a koji su zaračunali na sve svoje
oporezive isporuke i ulaznog PDV-a koji im se (pod
propisanim uslovima) priznaje kao odbitni na nabavke
koje vrše za potrebe obavljanja svoje poslovne i opore-
zive djelatnosti.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 92)
Donacija sasvim amortizovanih sredstava
pitanje: Donirali smo rabljeni frižider koji u našim
poslovnim knjigama nema sadašnju vrijednost, odno-
sno čija je knjigovodstvena vrijednost nula. Da li se
navedena transakcija knjiži na način da zadužujemo
konto ispravke vrijednosti, a istovremeno odobravamo
konto stalnih sredstava? Kakav je PDV tretman ove si-
tuacije?
odgovor: Kao što ste i sami naveli, donacija navede-
nog sredstva, odnosno isknjižavanje friždera, koje je
u potpunosti amortizovano (tj. nabavna vrijednost =
ispravka vrijednosti) se evidentira na sljedeći način:
D 0229 - Ispravka vrijednosti
P 022 - Postrojenja i oprema
Što se tiče PDV-a, u ovom slučaju treba imati u
vidu odredbe člana 5. stav 1. Zakona o PDV i vezanu
odredbu člana 22. stav 1. Pravilnika. Prema toj odredbi
Pravilnika, za pokretnu imovinu koja podliježe amor-
tizaciji, koja se daje bez naknade, može se smatrati da
osnovica za PDV (po internoj PDV fakturi) treba da
prestavlja nabavna cijena umanjena za 20% za svaku
kalendarsku godinu korištenja tog dobra. U skladu s
tim, ukoliko je od nabavke tog frižidera prošlo više od
pet godina, pri njegovom davanju bez naknade nemate
obaveze za PDV, a ni obavezu ispravke ulaznog poreza.
Ako je prošlo manje od pet godina, trebate ispostavati
internu PDV fakturu po kojoj ćete PDV obračunati na
vlastiti teret, na osnovicu: nabavna vrijednost minus
20% za svaku godinu korištenja frižidera.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 102)
Evidentiranje i PDV tretman programa
izrađenih u vlastitoj režiji
pitanja: Osniva se i registrira d.o.o. koji se bavi i izra-
dom programa koji bi se iznajmljivao, prodavao, a mož-
da iskoristio i za vlastite potrebe. Nakon tri mjeseca
izrada programa je završena. U vezi s tim zanima nas:
1. Po kojoj vrijednosti, temeljem kojeg dokumenta i
kako evidentirati izradu ove nematerijalne imovine,
ako su troškovi stjecanja samo tri mjesečne bruto
plaće djelatnika (koje su upola manje od prosječnih
u FBiH) i nešto troškova režija za proteklo razdoblje?
2. Gdje knjižiti značajnu razliku između stvarne vri-
jednosti programa i troškova njegovog stjecanja?
3. Ako se program prodaje nakon tri godine amortiza-
cije, šta se uzima kao osnovica za obračun PDV-a?
odgovori:
1. Prije same izrade programa, uprava preduzeća
treba donijeti odluku o stjecanju nematerijalnog sred-
stva - programa u vlastitoj režiji, a onda nakon zavr-
šetka procesa izrade programa sačiniti specifikaciju
troškova nastalih u procesu izrade dotičnog programa
pozivajući se na prethodno donesenu odluku o stjeca-
nju sredstva u vlastitoj režiji, što će biti osnovni doku-
ment za knjiženje izdataka stjecanja dotičnog pograma.
Prema MRS 38, tačka 24., nematerijalna sredstva
se početno priznaju isključivo po nabavnoj vrijednosti,
odnosno kako se radi o interno proizvedenom nemate-
rijalnom sredstvu, nabavna vrijednost je, u stvari tro-
šak stjecanja koji obuhvata sve direktno pripisive troš-
kove neophodne za kreiranje, proizvodnju i pripremu
sredstva da bi ono bilo sposobno funkcionisati u skladu
sa namjeravanom upotrebom određenom od uprave.
Dakle, u vašem slučaju, to su tri mjesečne bruto plaće
dva djelatnika koja su učestvovala u izradi programa, te
troškovi režija nastali u razdoblju izrade programa, pod
uslovom da se i ti troškovi mogu identificirati i pripisati
trošku stjecanja tog programa.
Izrada programa u vlastitoj režiji se knjiži na slje-
deći način:
015/ 450, 451, 452 (bruto plaća radnika)
015/432 (pripadajući iznos režijskih troškova)
0140/015 (bruto plaća + iznos režijskih troškova)
2. Nakon početnog priznavanja (na navedeni način),
to nematerijalno sredstvo - program se može i dalje na-
staviti iskazivati po nabavnoj vrijednosti, tj. po metodu
troška (MRS 38, tačka 74.) ili po njegovom revaloriza-
cionom iznosu (MRS 38, tačka 75.), s tim da je uslov
za ovu drugu metodu postojanje aktivnog tržišta (tačka
81.). Ukoliko su ispunjeni uslovi da se nematerijalno
sredstvo može revalorizovati, efekat revalorizacije se
evidentira povećanjem vrijednosti sredstva (duguje
konto 014) u korist revalorizacionih rezervi (potražuje
konto 330).
U oba slučaja (pod pretpostavkom da se u smislu
MRS 38 radi o sredstvu sa ograničenim vijekom upo-
trebe) vrši se i njegova amortizacija u procijenjenom
vijeku upotrebe, kao i stalno preispitivanje na eventu-
alno umanjenje vrijednosti.
Neovisno od navedenog, prodaja tog programa će
se uvijek evidentirati kao prihod, po prodajnoj cijeni,
naravno, sa obavezom zaračunavanja izlaznog PDV-a
na postignutu prodajnu cijenu.
Ako će se izrađeni program i “iznajmljivati” (kori-
snik za korištenje tog programa plaća naknadu - licen-
cu), to ima tretman autorske naknade, što u PDV smi-
slu ima tretman usluge. Prema tome, prilikom prodaje
i “iznajmljivanja” programa imati ćete knjiženje:
Duguje 211 (konkretna prodajna vrijednost licence plus PDV)
Potražuje 470 (vrijednost PDV-a na prodajnu vrijednost)
Potražuje 654 (prodajna vrijednost licence bez PDV-a)
3. S aspekta propisa o PDV-u, s obzirom na to da
se program tretira kao autorsko djelo, odnosno kao
usluga, onda se tržišna, odnosno prodajna vrijednost,
u svakom konkretnom slučaju prodaje uzima kao osno-
vica za obračun PDV-a. Dakle, to što nematerijalno
sredstvo - program podliježe amortizaciji ne mijenja
činjenicu da se naknada koja se postiže prodajom treti-
ra kao usluga, pa je osnovica za obračun PDV-a uvijek
stvarna prodajna vrijednost, tj. PDV se uvijek obraču-
nava na iznos naknade koja se ostvaruje prodajom tog
programa. Isto važi i za naknadu za iznajmljivanje tog
programa.
Napominjemo da ni prodaja ni iznajmljivanje tog
programa ne utiču na naprijed opisanu vrijednost tog
istog programa kao vlastitog nematerijalnog sredstva,
koje se u svemu treba tretirati u skladu sa MRS-om 38.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 111)
Mogu li se usluge u vezi sa unapređenjem
poslovanja tretirati kao “nematerijalno
sredstvo”?
pitanje: U sklopu reorganizacije naše firme, a u ci-
lju povećanja efikasnosti poslovanja i poboljšanja proi-
zvodnog procesa, angažovana je inofirma radi pružanja
konsultantskih usluga. Iznos fakturisanih usluga pred-
stavlja značajnu stavku u ukupnim rashodima naše fir-
me, pa se postavilo pitanje da li se na ove izdatke mogu
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 21
primijeniti odredbe MRS-a 38 u smislu da se oni treti-
raju kao nematerijalna sredstva koja bi se evidentirala
na klasi 0, za koja bi trebalo procijeniti vijek trajanja i
stopu otpisa na godišnjem nivou?
odgovor: Pažljivim iščitavanjem MRS-a 38, posebno
tačke 119. kojom se definiše šta se smatra nematerijal-
nim sredstvom, nismo mogli pronaći da se usluge sa-
vjetovanja u vezi sa određenim tehničko-tehnološkim
i poslovnim rješenjima kojim se doprinosi poboljša-
njima u tehnološkim procesima i uopšte u poslovnim
propisima mogu tretirati kao nematerijalno sredstvo sa
računovodstvenim tretmanom koji ste naveli u upitu.
(Druga bi situacija bila da se npr. radi o franšizi – ustu-
panje prava na korištenje imena davaoca franšize, na
kompletnu organizaciju, tehnološki proces i sl. – ili o
ustupanju na korištenje zaštićenog recepta proizvod-
nje, koja bi nesumnjivo imala karakter “nematerijalnog
sredstva”.)
Stoga smo mišljenja da konsultantske usluge u vezi
sa poboljšanjem proizvodnog procesa predstavljaju
rashod razdoblja u kojem su i nastali, a ne nematerijal-
no sredstvo u smislu MRS-a 38.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 99-100)
Evidentiranje zaliha i prodaje robe u
veleprodaji
pitanje: Nabavili smo robu čije je nabavna cijena
1.500,00 KM, sa uračunatim PDV-om. Prilikom pro-
daje te robe zaračunat ćemo maržu u iznosu od 2%. Po
kojoj cijeni ćemo robu zadužiti u skladištu, te na koji
način evidentrati knjiženje prodaje te robe?
odgovor: Zalihe robe u veleprodaji se evidentiraju
po nabavnoj ili prodajnoj vrijednosti, pri čemu prav-
no lice svojim računovodstvenim politikama određuje
da li će na veleprodajne zalihe ukalkulisati i maržu
(RUC) ili ne.
Nabavna vrijednost obuhvata sve troškove nabavke,
troškove konverzije i druge troškove koji su nastali u
procesu dovođenja zaliha na sadašnju lokaciju i u sa-
dašnje stanje (fakturna cijena, uvozne carine i druge
pristojbe, osim onih koje pravno lice može povratiti od
poreznih vlasti, troškovi prevoza, troškovi rukovanja,
ostali troškovi). Dakle, u troškove nabavke se ne uklju-
čuju stavke koje se privremeno plaćaju i koje će pravno
lice u kasnijem procesu povratiti od državnih organa
(npr. porez na dodanu vrijednost za PDV obveznika
koji će priznati kao ulazni PDV).
Prema tome, ukoliko se zalihe robe na skladištu vode
po nabavnoj vrijednosti, bez ukalkulisavanja RUC-a, na
kontu 130 - Obračun troška nabavke robe, evidentira se
vrijednost nabavljenih zaliha (uključujući i zavisne troš-
kove nabavke), te se po okončanju nabavke vrijednost,
odnosno kompletiranju ukupne nabavne cijene, zaliha
preknjižava na konto 132 - Roba u trgovini na veliko.
22 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Ukoliko se zalihe trgovačke robe na skladištu vode
po prodajnoj vrijednosti, u vrijednost zaduženja skla-
dišta trgovačke robe na kontu 132 uključuje se i RUC,
koji se evidentira odobravanjem konta 137 - Ukalkuli-
sani RUC.
I evidentiranje prodaje robe iz veleprodajnog objek-
ta zavisi od toga da li se zalihe robe vode po nabavnoj
ili po prodajnoj cijeni. Ukoliko se zalihe robe vode po
nabavnoj cijeni, prodaju navedene robe knjižite na slje-
deći način:
D 211- Kupci u zemlji
P 470 - PDV na osnovu isporuka drugim PDV ob-
veznicim
P 601 - Prihodi od prodaje robe na domaćem tržištu
D 501 - Nabavna vrijednost prodate robe
P 132 - Roba u trgovini na veliko
Ukoliko se zalihe robe vode po prodajnoj cijeni, sa
ukalkulisanim RUC-om, prodaju navedene robe knjiži-
te na sljedeći način:
D 211- Kupci u zemlji
P 470 - PDV na osnovu isporuka drugim PDV ob-
veznicima
P 601 - Prihodi od prodaje robe na domaćem tržištu
D 132 - Roba u trgovini na veliko
D 137 - Ukalkulisana razlika u cijeni
P 501 - Nabavna vrijednost prodate robe
(Porezni savjetnik 9/14, str. 101)
Roba koja se ne može prodati
pitanje: Još 2006. godine smo kupili tankove za teku-
ćine, za kupca koji je naknadno odustao od kupnje. Od
tada ti tankovi stoje na lageru. Ne možemo ih prodati,
jer sada nema zainteresiranih kupaca ili bi kupnju izvr-
šili po znatno nižoj cijeni od nabavne. Kako riješiti ovu
situaciju? Možemo li tankove za tekućinu prebaciti u
opremu i amortizirati?
odgovor: U upitu navodite da ste dotične tankove za
tekućinu kupili kao robu, jer ste prvobitno imali po-
tencijalnog kupca. Međutim, budući da taj posao ni-
kad nije zaključen, sada vam tankovi stoje na lageru.
Prodaja je moguća samo ako pronađete zainteresirane
kupce. Kažete da je to moguće samo po nekoj cijeni
koja je znatno niža od nabavne. Imajući u vidu te okol-
nosti, to je možda i najbolje što možete učiniti, jer je
sigurno bolje iz svega izvući nešto nego ništa.
Pri tome se ne morate plašiti za PDV, jer ćete ga
obračunati na stvarno postignutu cijenu. Nijednom
odredbom u važećim propisima nije određeno da izla-
zni PDV nužno mora biti veći od ulaznog, ukoliko su
razlozi za negativnu razliku komercijalne prirode. Kod
vas je, po svemu sudeći, nemoguće postići višu cijenu
na tržištu i stoga bi trebalo biti prihvatljivo da se PDV
obračuna na stvarno postignutu prodajnu cijenu, bez
obzira na to što je ona manja od nabavne.
“Prebacivanje na opremu” bi bilo moguće samo pod
uvjetom da ćete vi te tankove za tekućinu zaista i kori-
stiti kao opremu za vlastite potrebe, odnosno da će ta
oprema proizvoditi buduće ekonomske koristi za vaše
poduzeće. Ukoliko bi to “prebacivanje” izvršili samo
radi ostvarivanja rashoda po osnovu amortizacija, to,
svakako, neće biti prihvatljivo u poreznom smislu, a
nije ni u duhu računovodstvenih standarda.
Sasvim je u duhu sa MRS/MSFI (konkretno MRS 2)
da izvršite svođenje vrijednosti navedenih tankova na
njihovu realnu prodajnu vrijednost (terećenjem rasho-
da na kontu 585, što bi bio porezno priznat rashod).
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 116)
PDV i knjiženje u slučaju izvršenja (ovrhe)
pitanje: Po presudi suda, stalno sredstvo – pokret-
nina ovršenika prodata je najpovoljnijem ponuđaču,
koji je iznos kupoprodajne cijene dužan doznačiti na
račun suda kao izvršioca ovrhe. Kako proknjižiti nave-
dene transakcije kod ovršenika i kod firme koja će kao
najpovoljniji ponuđač doznačiti sredstva na račun suda
– tražitelja ovrhe?
odgovor: Prema članu 4. Zakona o PDV (“Sl. glasnik
BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/98), promet dobara pred-
stavlja prenos prava raspolaganja na stvarima licu koje
tim stvarima može raspolagati kao vlasnik, po kom
osnovu nastaje i obaveza plaćanja PDV-a. Primijenjeno
na konkretan slučaj, sticanje stvari u postupku ovrhe
predstavlja promjenu vlasništva na stvari koja sa ovr-
šenika prelazi na kupca sa najpovoljnijom ponudom.
Specifičnost ove transakcije sastoji se u tome da se pre-
nos prava vlasništva vrši na osnovu i danom donoše-
nja rješenja od suda nakon što kupac doznači sredstva
na račun suda. Sa tim datumom ovršenik, kao prisilni
otuđitelj, je u obavezi da kupcu ispostavi poreznu fak-
turu na iznos vrijednosti koja je ostvarena u postupku
prenosa vlasništva, na koji će zaračunati PDV (koji bi i,
inače, bio zaračunat prilikom regularne prodaje). Ku-
pac predmeta ovrhe (ukoliko je i on registriran za PDV
i ukoliko su ispunjeni svi uobičajeni uvjeti za odbitak
ulaznog poreza) ima pravo (na osnovu ispravne ulazne
fakture) na odbitak ulaznog PDV-a.
Na osnovu sudskog rješenja o promjeni vlasnika na
opremi koja je predmet ovrhe, ovršenik će isknjižiti
dotično stalno sredstvo prema knjigovodstvenoj vrijed-
nosti i zatvoriće obavezu prema povjeriocu po osnovu
koje je donesena odluka o ovrsi. Razlika će predstavlja-
ti prihod ili rashod. Pored toga, dužan je stvoriti oba-
vezu za PDV.
Kupac predmeta ovrhe će po uplati kupoprodajne
vrijednosti uknjižiti nabavljeno stalno sredstvo kao
i svaku nabavku (dobavljač/žiro-račun) i po prijemu
fakture od ovršenika će izvršiti odbitak ulaznog PDV-a.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 100)
Tretman promjene vrijednosti zaliha
u djelatnosti prikupljanja i prodaje
sekundarnih sirovina
pitanje: Radi se o djelatnosti otkupa sekundarnih
sirovina, dakle, nema proizvodnje i zalihe se vode na
klasi 1. Koja knjiženja trebamo provesti u slučaju po-
većanja vrijednosti zaliha na kraju godine u odnosu na
početno stanje, odnosno kako provesti ovo povećanje
preko konta 5950 i koja konta uključiti da bi bio vidljiv
efekat na rezultatu?
odgovor: S obzirom na to da se prikupljanje i pro-
daja sekundarnih sirovina ne tretiraju kao proizvodnja
(kao što bi npr. bio slučaj da vršite reciklažu otpada),
prilikom knjiženja ne trebate koristiti konto 5950 - Po-
većanje zaliha gotovih proizvoda, nego konto zaliha tr-
govačke robe i njenu realizaciju, na uobičajeni način.
Naime, kod vaše djelatnosti (trgovina) se i ne vrši
usklađivanje rashoda perioda za iznos promjene vrijed-
nosti zaliha učinaka (kao kod proizvodne djelatnosti),
nego se sučeljavanje prihoda i rashoda perioda (u cilju
utvrđivanja finansijskog rezultata) vrši direktno, isto-
vremenim iskazivanjem prihoda od prodate robe i ras-
hoda u visini nabavne vrijednosti te prodate robe. Roba
koja nije prodata do kraja obračunskog perioda ostaje
na zalihi na dan 31. 12. i ne utiče na finansijski rezultat
bez obzira na to da li je njena vrijednost veća ili manja
nego na početku perioda (01. 01.).
Prema tome, prilikom fakturisanja trgovačke robe
zadužićete konto 211 - Potraživanja od kupaca, a odo-
briti konta 601 - Vrijednost prodate robe i 470 - Oba-
veza za PDV, dok ćete za troškove prodate trgovačke
robe odobriti konta 132 - Skladište trgovačke robe i
137 - Ukalkulisani RUC storno, a zadužiti konto 501 -
Troškovi prodate trgovačke robe.
Ukoliko se, pak, radi o sekundarnim sirovinama
koje su nabavljene bez plaćanja, tada i tako prikuplje-
ne sirovine trebate priznati i evidentirati kao zalihe
po procijenjenoj fer vrijednosti, a protustavka bi bio
prihod u istom iznosu. Pri prodaji tih zaliha evidenti-
raćete rashod u visini njihove ranije procijenjene knji-
govodstvene vrijednosti, a protustavka će biti prihod
od prodaje, po prodajnoj cijeni.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 107)
Knjiženje prodaje sakupljenih otpadnih
sirovina i materijala
pitanje: Da li firma, koja se bavi sakupljanjem otpad-
nog materijala i zadužuje ga na zalihe stavom 132/659,
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 23
po tržišnoj nabavnoj cijeni, kod prodaje na veliko tog
istog materijala (koji je prethodno evidentiran na kon-
tu 659) to, opet, evidentira kao prihod?
odgovor: Kad se radi o sekundarnim sirovinama (ma-
terijalima) koje su “nabavljene” bez plaćanja, tada i
tako prikupljene sirovine treba priznati i evidentirati
kao zalihe po procijenjenoj fer vrijednosti (što vi i čini-
te), a protustavka je prihod u istom iznosu. Pri prodaji
tih zaliha evidentiraćete rashod u visini njihove ranije
procijenjene knjigovodstvene vrijednosti, a protustav-
ka će biti prihod od prodaje, po prodajnoj cijeni.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 125)
Usaglašenost stanja na zalihama robe sa
analitičkim karticama
pitanje: Imali smo kontrolu farmaceutskog inspekto-
ra koji nam je naložio uspostavljanje ispravnog vođenja
materijalnog knjigovodstva, tj. usaglašavanje stanja za-
liha robe na lageru sa stanjem na analitičkim kartica-
ma. On je utvrdio da se stanje ne slaže i da to nije u
skladu sa članom 25. alineja 16. Zakona o apotekarskoj
djelatnosti. Molimo vas za objašnjenje šta znači “ured-
no vođenje financijskog i materijalnog knjigovodstva u
skladu sa zakonom” i da li smo dužni imati analitičke
kartice robe za maloprodaju?
odgovor: U upitu spominjete lex specialis koji se odnosi
na apotekarsku djelatnost. U članu 26. alineja 16. Zakona
o apotekarskoj djelatnosti (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10)
se navodi da su apoteke dužne voditi uredno finansijsko
i materijalno knjigovodstvo u skladu sa zakonom. Pošto
nema detaljnijeg obrazloženja na koji zakon se misli,
nema sumnje da apoteke, kao registrovani subjekti i ne-
vezano za ovu zakonsku odredbu, to moraju raditi slije-
deći posebne propise koji tretiraju pitanja računovodstva.
Nepoklapanje stanja zaliha robe na lageru sa sta-
njem na analitičkim karticama nije primjer urednog
vođenja knjiga tako da to, bez ikakve sumnje, što prije
mora biti dovedeno u red. U suprotnom, problem bi u
budućnosti mogle praviti i neke druge inspekcije, po-
gotovo one zadužene za poreze.
Analitička kartica, kao određeni oblik knjigovod-
stvenog dokumenta, je nešto što odražava sve promje-
ne na nekom konkretnom kontu. Kao takva, ona mora
biti “uredna” i to ne zavisi od toga kakvom se neko dje-
latnošću bavi.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 115-116)
Evidentiranje “proizvodnje” spajanjem dva
proizvoda u jedan
pitanje: Naša firma se bavi prodajom kože za oblo-
gu unutarnjih zidova prostorija. Proizvod koji smo do
24 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
sada nabavljali je koža zalijepljena na drvenu podlogu
i to je bila naša roba koju smo dalje prodavali. Sada
planiramo kupovati posebno kožu, a posebno drvene
ploče koje bi nam treća firma spajala u jedan proizvod
i to nam fakturisala. Kako to voditi u knjigovodstvu,
kako evidentirati nabavku kože i drvenih ploča i kako
evidentirati gotove proizvode koje dobijemo nakon
spajanja ta dva materijala? Napominjemo da nemamo
proizvodnju, nego bi dva prethodno navedena proizvo-
da u jedan proizvod spajala treća firma.
odgovor: Prema našem mišljenju, ovdje je i dalje je
riječ o nabavci robe za dalju prodaju, s tim da se radi
o robi koju je prije prodaje potrebno posebno doradi-
ti, tj. nabavljenu kožu potrebno je zalijepiti na drvenu
podlogu, pa je kod obračuna nabavke robe ovakve robe
potrebno uključiti i usluge njene dorade od treće firme.
Dakle, evidentirat ćete odvojeno obračun troška na-
bavke kože, odvojeno obračun troška nabavke drvenih
podloga, kako biste imali evidenciju o zalihama i jedne
i druge vrste. Potom, kada budete kožu i drvene podlo-
ge poslali na “spajanje” kod treće firme, preknjižit ćete
sa konta obračuna troška nabavke kože i drvene podlo-
ge na konto robe u obradi i doradi. Po završenom spa-
janju ta dva elementa, tj. po završenoj usluzi dorade,
zadužit ćete skladište trgovačke robe, te u vrijednost
robe uključiti i tu uslugu dorade od treće firme.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 109)
Naknadna ispravka pogrešnog knjiženja
realizacije robe
pitanje: Firma je pravila izlazne fakture na kojima
je bio iskazan rabat. Prilikom rasknjižavanja izlaznih
faktura program u kojem se knjiži nije razdužio vrijed-
nost robe po velepordajnoj cijeni po kojoj je bilo raz-
duženje, nego po veleprodajnoj cijeni umanjenoj i za
vrijednost rabata iskazanog na izlaznim fakturama, te
se time posredno “uvećala” knjigovodstvena vrijednost
robe na zalihi. Navedena knjiženja se odnose na 2010.,
2011. i 2012. godinu. Kako provesti knjiženja u 2013.
godini da se umanji vrijednost robe na zaduženju za
iznos rabata iskazan na izlaznim fakturama, da bismo
dobili stvarnu vrijednost zaliha robe, a da knjiženja
budu ispravna?
odgovor: Ako smo pravilno shvatili, problem je u
tome što je program (koji je, ili neodgovarajući ili nije
dobro primijenjen), prilikom knjiženja realizacije robe,
sa zaliha robe (pa i na teret rashoda, konto 501) “ski-
dao” ne punu knjigovodstvenu vrijednost robe (kao što
je trebalo) nego vrijednost koja je manja za dati rabat
odobren kupcima. Ako je tako, to, praktično, znači da
je vrijednost zaliha robe precijenjena, a da su rashodi
prodate robe (konto 501) potcijenjeni za vrijednost da-
tih rabata. Pošto je ta greška trajala tri godine (2010.,
2011. i 2012.) i pošto se, stoga, najvjerovatnije, radi o
materijalno značajnoj greški u smislu MRS-a 8, to sada
treba ispraviti tako da se za ukupan efekat greške uma-
nji knjigovodstvena vrijednost robe na zalihi i da se za
isti iznos tereti konto akumuliranog rezultata (konto
340 ili konto 350) ili (ukoliko, ipak, odredite da efekti
te greške nisu materijalno značajni) da za taj iznos te-
retite konto 591 - Rashodi iz osnova ispravki grešaka iz
ranijih godina.
Također, preporučuje se da provjerite da li je na-
vedeni program “proizveo” i još neke nepravilnosti,
a, u svakom slučaju, da izvršite detaljan popis zaliha
radi usklađivanja njihovog knjigovodstvenog stanja sa
stvarnim.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 88-89)
Isknjižavanje potraživanja nakon obustave
sudskog postupka
pitanje: Da li možemo, po odluci suda o obustavi po-
stupka po tužbama za naplatu potraživanja od fizičkih
lica po osnovu usluga odvoza smeća, izvršiti isknjižava-
nje takvih potraživanja (koja su prilikom podnošenja
tužbe već ranije u cjelini otpisana) ili postoji zakonska
obaveza da se takva potraživanja vode na kontu tužbi
određen broj godina?
odgovor: Imajući u vidu da je, nakon odluke suda da
obustavi postupak po tužbama, potpuno izvjesno da
više ne postoji nikakva mogućnost naplate navedenih
potraživanja od fizičkih lica ne samo da nema smetnje
nego je i potrebno da se odmah izvrši isknjižavanje tih
potraživanja. Pored sudskog rješenja, kao podloga za
isknjižavanje potraživanja treba da posluži i formalna
odluka menadžmenta firme da se ta potraživanja is-
knjiže.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 97)
Isknjižavanje imovine nakon uništenja
u požaru
pitanje: Krov naše ustanove je uništen u požaru, a
prilikom gašenja požara su oštećene vodovodne i ka-
nalizacione instalacije, elektroinstalacije, razna stalna
sredstva, sitni inventar, lijekovi i dr. Posebna općinska
komisija je izvršila procjenu štete, a komisija iz naše
ustanove je napravila popis oštećenih stalnih sredsta-
va, sitnog inventara, lijekova i potrošnog materijala.
Utvrđeno je poslužilo i općinskoj komisiji u procjeni
ukupne štete, nakon čega su sastavili izvještaj. Možemo
li isknjižiti navedene vrijednosti na osnovu općinskog
izvještaja?
odgovor: Izvještaj općinske komisije bi trebao biti sa-
svim dovoljan dokument na osnovu kojeg biste mogli
izvršiti isknjižavanje spomenutih sredstava, o čemu će
odluku donijeti uprava. Pri tome napominjemo da će
preostala sredstva privremeno trebati voditi kao sred-
stva van upotrebe (vanbilansno) dok ne dođe do otu-
đenja, tj. dok se ne odluči o njihovoj konačnoj sudbini
(prodaja, uništenje i sl).
Također, kasnije će biti potrebno da imate i dokaze
o tome šta je učinjeno sa oštećenim sredstvima. Naime,
nekad se oštećena sredstva mogu prodati kao staro že-
ljezo, otpadni ili drugi materijali i slično. Prema tome,
potrebno je ili fizički raspolagati tim oštećenim sred-
stvima (iako su računovodstveno isknjižena) ili imati
dokaze o uništenju, odnošenju na deponiju ili prodaji,
a sve kako bi se znalo šta se s tim sredstvima desilo.
Imajući u vidu da, između ostalog, spominjete i
neupotrebljive lijekove, koji su zbog svoje prirode po-
sebno osjetljiva vrsta proizvoda, napominjemo da je
njihovo eventualno uništenje moguće izvršiti samo po
strogim procedurama.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 116)
Otpis ulaganja vođenih na investicijama
u toku
pitanje: Od sredine 2007. do kraja 2008. godine se
ulagalo u tuđi objekat. Tada je bilo planirano da se taj
objekat kupi iz kredita, ali ga banka nikad nije odobri-
la, pa nije došlo do previđene kupovine. Ugovor o ku-
poprodaji nije poništen, ali je jasno da do kupovine ne
može doći i da se od toga, praktično, odustalo. Može li
se izvršiti otpis ulaganja koja su vođena na kontu 0251
- Investicije u toku?
odgovor: Prije svega, da li ste navedena ulaganja u
tuđi prostor uopće mogli evidentirati kao investicije u
toku, pošto se radi o objektu u tuđem vlasništvu? Iz tog
razloga, naime, ta ulaganja su možda mogla biti tre-
tirana kao vaša investicija u toku samo pod uslovom
da ste tada procijenili da postoji dovoljno visok stepen
vjerovatnoće da će zaista doći do realizacije kupovine
dotičnog objekta.
Ukoliko se, pak, radi o objektu koji ste u to vrijeme
koristili samo kao zakupac, vi ste ulaganja u taj prostor
trebali voditi kao nematerijalnu imovinu, s obzirom na
to da je (tako nam se čini iz vašeg upita) teret tih ulaga-
nja padao na vaš teret, odnosno bez prebijanja sa zaku-
pninom. Kao nematerijalna imovina, ova ulaganja po-
tencijalno podliježu i amortizaciji, a za to je prethodno
potrebno utvrditi vijek upotrebe te imovine. Taj vijek
može biti neodređen ili određen, zavisno od toga koli-
ko dugo se očekuje da subjekt, upotrebom te imovine,
ostvaruje prilive ekonomske korist. Konkretno, period
amortizacije tih ulaganja u tom slučaju treba odgovara-
ti očekivanom periodu zakupa i korištenja tog objekta.
Međutim, nezavisno od navedenog, činjenica je da
ste vi ta ulaganja već evidentirali na način naveden u
upitu, tj. kao investicije u toku, te da je sada izgledno
kako do ranije planirane kupovine tog objekta, gotovo
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 25
sigurno, neće doći. U skladu s tim činjenicama, slijedi
da vi trenutno imate evidentiranu neku imovinu (inve-
sticije u toku) za koju se više ne očekuje priliv ekonom-
ske koristi, što znači da su se stekli uslovi da se ona, na
osnovu odluke uprave, isknjiži na teret rashoda (konto
570 - Gubici/rashodi od rashodovanja stalnih sredsta-
va - investicija u toku).
Ipak, ukoliko taj objekat i dalje koristite kao za-
kupac, ovo trebate preknjižiti sa investicija u toku na
konto nematerijale imovine (konto 0130 - Ulaganja
na tuđim sredstvima), s tim da u tom slučaju trebate
primijeniti MRS 8 u smislu retroaktivog ispravljanja
grešaka, jer ta ulaganja od samog početka nisu trebala
biti evidentirana na prvi način. Praktično, to znači da
sada trebate obračunati amortizaciju ulaganja za čitav
prethodni period (od 2009. do 2012. godine) i taj iznos
(pošto pretpostavljamo da je materijalno značajan)
iskazati na teret akumulirane dobiti ili gubitka iz rani-
jih godina, a u korist ispravke vrijednosti tih ulaganja
(konto 0138).
Amortizaciju za 2013. godinu, također, treba obra-
čunati, s tim da nju treba proknjižiti stavom 5400/0138.
No, ukoliko je u ovoj godini došlo do otkaza ili prekida
korištenja zakupa, preostali neamortizovani iznos tih
ulaganja trebate otpisati na teret konta 5700 - Gubici
od rashodovanja nematerijalne imovine.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 103)
Otpis materijala koji je oštećen usljed
poplava
pitanje: Po kojim cijenama trebamo izvršiti otpis ma-
terijala na kojem imamo štetu uslijed poplava, kao i na
koju osnovica da obračunamo PDV i izdamo internu
PDV fakturu?
odgovor: Prema MRS 2, zalihe materijala se vrednu-
ju po nabavnoj vrijednosti ili cijeni koštanja, jer nisu
namjenjene s ciljem prodaje, već s ciljem trošenja koje
će se u daljem procesu evidentirati po trošku. Kasni-
je, pri upotrebi materijala evidencija se vrši u skladu
sa nekom od metoda obračuna zaliha (FIFO metoda,
metoda prosječne cijene i dr.). Iz navedenog u upitu,
zaključujemo da vi koristite metodu prosječnog ponde-
risanog troška po osnovu koje se cijena koštanja ili na-
bavna vrijednost određuje na osnovu prosjeka troškova
sličnih stavki na početku i tokom razdoblja, po kojoj
trebate izvršiti i otpis zaliha materijala koji je uništen
uslijed poplava.
Što se tiče obaveze za PDV, ukoliko se radi o manj-
ku materijala koji je nastao uslijed poplava, tj. kao re-
zultat više sile (elementarne nepogode), takav manjak
ne podliježe oporezivanju PDV-om. Naime, prema
članu 11. stav 6. Pravilnika o PDV-u, manjak dobara
nastao uslijed elementarnih nepogoda (poplava, požar,
zemljotres, ratna razaranja i slično), na osnovu akta
nadležnog organa, ne podliježe oporezivanju PDV-om.
26 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
U skladu s tim, po osnovu zapisnika o izvršenom
popisu, popisnih listi i potvrde nadležnog staba Civilne
zaštite da su štete i manjkovi nastali usljed elementar-
nih nepogoda, vi trebate izvršiti samo knjigovodstve-
no evidentiranja utvrđenih i neoporezivih manjkova,
bez obaveze izdavanja interne PDV fakture i obračuna
PDV-a.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 95)
Otpis obaveza prema inodobavljačima koje
je izmirio vlasnik ili direktor firme
pitanje: Da li se evidentirane obaveze prema inodo-
bavljačima koje, u stvari, i ne postoje ( jer su plaćene
gotovinom od vlasnika ili direktora firme) mogu otpi-
sati u korist prihoda ili je alternativa da direktor traži
potvrdu od dobavljača da je plaćanje izvršeno? Kakve
su posljedice zadržavanja obaveza prema inodobavlja-
ču u dužem vremenu sa stanovišta deviznih propisa?
odgovor: Ukoliko se zaista radi o obavezama koje su
vlasnik ili direktor firme već izmirili “iz svog džepa” i
ne očekuju “refundaciju” tih plaćanja od firme (ne ula-
zeći u druge moguće aspekte takvih “pojava”), nema
smetnji da firma te obaveze otpiše u korist prihoda. U
protivnom, to i dalje stoji kao obaveza, koja se po pro-
pisima o deviznom poslovanju, u slučaju da se ne izmi-
ri u roku od šest mjeseci, tretira kao kredit, što se mora
prijaviti Federalnom ministarstvu finansija na obrascu
P-KP - Prijava kreditnog posla.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 107-108)
Dokumentacija za rezervisanja iz osnova
datih garancija
pitanje: Koju dokumentaciju je potrebno obezbijediti
za troškove rezervisanja iz osnova datih garancija, od-
nosno na osnovu kojih dokumenata se pravdaju rezer-
visanja knjižena prošle godine za tekuću godinu?
odgovor: Osnov za procjenu iznosa koji treba, u skla-
du sa MRS 37, rezervisati na ime datih garancija u te-
kućoj godini su garantni listovi dati kupcima prilikom
prodaje. Na osnovu datih garancija i iskustvenih poda-
taka iz ranijih godina utvrđuje se (tačnije: procjenju-
je) koji procenat od ukupnog prometa, tj. koji ukupni
iznos treba predvidjeti na ime troškova rezervisanja i u
vezi s tim donosi se odluka o iznosu koji se rezerviše.
Zavisno od toga da li se desio očekivani događaj
zbog kojeg se vrši rezervisanje, na datum bilansa vrši
se ili ukidanje rezervisanja u visini stvarnih troškova
popravka, odnosno neiskorišteni iznos rezervisanja po
isteku garantnog roka prenosi se u korist (ostalih) pri-
hoda ili (na čemu u posljednje vrijeme insistira većina
revizora) izvršene rezervacije se uvijek i iznova prika-
zuju kao zaseban rashod i u cjelini se oprihoduju po
isteku perioda na koji se odnose, a stvarno nastali troš-
kovi iskazuju se zasebno, po svojim prirodnim vrsta-
ma, u stvarno nastalim iznosima. To je samo završna
operacija postupka knjiženja rezervisanja i za to nije
potreban nikakav (novi) dokument ili odluka.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 92)
Plaćanje osiguranja zaposlenika putem
obustave od njihove plaće
pitanje: Sa osiguravajućom kućom sklopili smo ugo-
vor o dodatnom osiguranju zaposlenika koje plaćaju
oni sami, putem obustave iz plaće u 12 mjesečnih rata.
Osiguravajuća kuća je na društvo ispostavila fakturu
sa priloženim sporazumom o uvjetima plaćanja prema
kojem je društvo obavezno da svakog mjeseca po izvr-
šenoj obustavi iz plaća zaposlenika vrši uplatu duguju-
će rate osiguravajućoj kući. Kako da proknjižimo pri-
mljenu fakturu, kao i uplate po izvršenim obustavama?
odgovor: U ukupnoj “konstrukciji” ovog odnosa, is-
postavljanje fakture osiguravjuće kuće vašem društvu
bi se moglo smatrati i nepotrebnim, pošto društvo nije
korisnik osiguranja, niti ono snosi troškove osiguranja.
Društvo samo (iz praktičnih razloga) vrši plaćanje osi-
guranja u ime zaposlenika (na isti način kao što po kre-
ditima zaposlenika vrši uplatu obustavljenih sredstava
iz plaća prema banci).
Očito je, međutim, da se osiguravajuće društvo po-
ziva na činjenicu da je sâm ugovor zaključilo s vašom
firmom, te da po tom osnovu i fakturu ispostavlja va-
šoj firmi, uz klauzulu da se uplate trebaju vršiti u mje-
sečnim ratama. U takvoj situaciji, tu fakturu možete
proknjižiti na “neutralan” način, tako da njen iznos
istovremeno proknjižite i na aktivna i na pasivna vre-
menska razgraničenja, nakon čega bi se ta stanja po-
stepeno “zatvarala” prilikom obračuna plaća, odnosno
prilikom knjiženja uplata osiguravajućoj kući.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 93)
Knjiženje iznosa koje refundira zavod za
zapošljavanje
pitanje: Naša firma je zaposlila pripravnika u okviru
programa sufinansiranja zapošljavanja od kantonalnog
zavoda za zapošljavanje. U skladu sa navedenim pro-
gramom, služba za zapošljavanje mjesečno refundira
određeni iznos sredstava, u svrhu finansiranja troškova
bruto plaća za tog pripravnika. Da li navedeni doprino-
si koje refundiramo predstavljaju trošak firme i na koji
način knjižimo navedeno?
odgovor: Osnovno pravilo koje se treba primjenjivati
pri knjiženju refundacije navedenih sredstava je mjere-
nje i priznavanje troškova, obaveza, potraživanja i pri-
hoda u njihovim stvarnim iznosima i u skladu sa MRS/
MSFI, kao i poštivanje osnovnog principa sučeljavanja
prihoda i rashoda.
Ako prilikom redovnih mjesečnih obračuna plaća,
poreza na dohodak, doprinosa i drugih naknada pri-
znajete troškove (grupa konta 52 - Troškovi zaposle-
nih) i obaveze (grupe konta 45 - Obaveze po osnovu
plaća, naknada i ostalih primanja zaposlenih) u punom
iznosu i za sve zaposlenike (uključujući i pripravnike za
koje će vam se izvršiti refundacija troškova), paralelno
sa tim knjiženjem bi trebali da knjižite i potraživanja
od nadležne službe (konto 233 - Potraživanja od držav-
nih i drugih institucija) i prihod od refundacije (konto
659 - Ostali prihodi po drugim osnovama). Obaveze na
kontima grupe 45 se zatvaraju isplatom plaća i plaća-
njem propisanih dažbina, dok se potraživanja od služ-
be za zapošljavanje na kontu 233 zatvaraju naplatom
refundacije. To je način kojim se obezbjeđuju podaci
o ukupnoj visini troškova zaposlenih, a istovremeno i
prihodi po osnovu refundiranog dijela tih troškova.
Alternativni način knjiženja može biti i taj da se dio
koji se refundira i ne ostavlja na trošku plaća, tj. da se
ti iznosi evidentiraju na konto 233, pošto se i ne radi
o izdacima na teret poslodavca, nego o obavezi koja je
na zavodu.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 97)
Knjiženje obračuna naknade za bolovanje
preko 42 dana
pitanje: Za bolovanje preko 42 dana naknadu i sve
doprinose uplaćuje preduzeće prilikom obračuna pla-
će. Nakon uplate naknade i doprinosa šaljemo Zahtjev
za refundaciju sa svim potrebnim dokumentima Za-
vodu zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona.
Nakon obrade svih podataka od Zavoda zdravstvenog
osiguranja dobijemo Rješenje u kojem se navode iznosi
koji će biti refundirani, a tiču se naknade plaće, do-
prinosa za PIO, doprinosa za zdravstvo i doprinosa za
nezaposlenost. Na koji način knjižiti obračun plaće i
uplatu sredstava od zavoda?
odgovor: Prije svega, napominjemo da nema poseb-
no propisane sheme za knjiženje refundacije bolovanja
preko 42 dana. Međutim, ono čime se treba voditi su
osnovna pravila koje se odnose na mjerenje i priznava-
nje troškova, obaveza, potraživanja i prihoda u njiho-
vim stvarnim iznosima i u skladu sa MRS/MSFI, kao
i poštivanje osnovnog principa sučeljavanja prihoda i
rashoda.
Ukoliko vi prilikom redovnih, mjesečnih obračuna
plaća i drugih naknada priznajete troškove (grupa kon-
ta 520) i obaveze (konta 453 - Obaveze za neto plaće
koje se refundiraju i 455 - Obaveze u vezi doprinosa za
plaće koje se refundiraju), u punom iznosu i za sve za-
poslenike (uključujući i one koji su na bolovanju preko
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 27
42 dana i za koje će vam nadležni zavod izvršiti refun-
daciju troškova), paralelno sa tim knjiženjem bi trebali
da knjižite i potraživanja od nadležnog fonda (konto
233 - Potraživanja od državnih i drugih institucija) i
prihod od refundacije bolovanja (konto 659 - Ostali
prihodi), po osnovu svakog pojedinačno podnesenog
zahtjeva za refundaciju. Obaveze na kontima 453 i
455 se zatvaraju isplatom plaća i plaćanjem propisanih
dažbina, dok se potraživanja od zavoda na kontu 233
zatvaraju naplatom refundacije. To je način kojim se
obezbjeđuju podaci o ukupnoj visini troškova zaposle-
nih, a istovremeno i prihodi po osnovu refundiranog
dijela tih troškova.
Napominjemo i to da nam je poznato da se, u prak-
si, prihod po osnovu refundacije često priznaje tek po
naplati, što nije u skladu sa akrualnim principom raču-
novodstva. Pošto je činjenica da nadležni zavod, često,
refundira samo dio troškova plaća zaposlenika na bo-
lovanju, bar bi onaj dio za koji se realno očekuje da će
biti refundiran trebao biti odmah (tj. već u momentu
obračuna plaća) iskazan kao prihod.
Alternativni način knjiženja može biti i taj da se dio
koji refundira zavod i ne ostavlja na trošku plaća, tj. da
se ti iznosi storniraju sa grupe konta 52 i prebace na
konto 233, pošto se i ne radi o izdacima na teret poslo-
davca, nego o obavezi koja je na Zavodu.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 88)
Knjiženje refundacije obaveza za invalidna
lica od Fonda
pitanje: Kako da knjižimo obaveze za plaće, poreze i
doprinose invalidnih lica zaposlenih u pravnim licima
za zapošljavanje invalida, koje se refundiraju od Fonda
za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa
invaliditetom? Da li se refundirani iznos oprihoduje?
Da li se refundiraju i porez i doprinosi za lica do 50%
invalidnosti?
odgovor: Iako nema propisane sheme za knjiženje
refundacije doprinosa na plaće zaposlenih u pravnim
licima za zapošljavanje invalidnih lica od Fonda za
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa
invaliditetom, osnovno pravilo koje se pri tome tre-
ba primjenjivati je mjerenje i priznavanje troškova,
obaveza, potraživanja i prihoda u skladu sa MRS/
MSFI, kao i poštivanje osnovnog principa sučelja-
vanja prihoda i rashoda. Shodno tome, paralelno sa
obračunom plaća i doprinosa (organizacije za zapo-
šljavanje invalidnih lica prema Zakonu o porezu na
dohodak oslobođene su poreza na dohodak) kada se
priznaju troškovi (konta grupe 32 - Troškovi zapo-
slenih) i obaveze (konta 545 - Obaveze prema zapo-
slenim i 548 - Obaveze za doprinose i druga davanja),
trebalo bi da knjižite i potraživanja od Fonda (konto
221 - Potraživanja od državnih i drugih institucija) i
prihod od refundacije bolovanja (konto 639 - Ostali
28 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
prihodi), po osnovu svakog podnesenog zahtjeva za
refundaciju. Obaveze na kontima 545 i 548 se zatva-
raju isplatom plaća i plaćanjem propisanih dažbina,
dok se potraživanja od Fonda zatvaraju naplatom re-
fundacije.
Poznato je da se, u praksi, prihod po osnovu refun-
dacije često priznaje tek po naplati, što nije u skladu
sa akrualnim principom računovodstva. Stoga bi očeki-
vani iznos refundacije već u momentu obračuna plaća
trebao biti iskazan kao prihod.
Alternativni način knjiženja može biti i taj da se
iznos koji refundira Fond ne ostavlja na trošku plaća,
tj. da se taj iznos stornira sa konta 32 i prebaci na kon-
to 221, pošto se i ne radi o izdacima na teret poslodav-
ca, nego o obavezi koja je na Fondu.
Prema članu 53. Zakona o profesionalnoj rehabili-
taciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom (“Sl. novine
FBiH”, broj 9/10), pravna lica koja zapošljavaju in-
valide imaju pravo na novčanu naknadu za zaposlena
lica na osnovu plaćenih doprinosa za PIO, zdravstve-
no osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti i poreza
na dohodak, dok je članom 15. istog zakona propisa-
no da pravo na zapošljavanje pod posebnim uslovima
imaju lica sa invaliditetom sa najmanje 60% invalidi-
teta. Shodno tome, Fond vrši refundaciju samo za lica
sa najmanje 60% invaliditeta, dok za lica sa stepenom
invaliditeta manjim od 60% doprinosi padaju na teret
pravnog lica - poslodavca.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 114-115)
Knjiženje obustave iz plaće za plaćeni porez
zaposlenika
pitanje: Na koji način knjižiti situaciju kada zaposle-
nici ne odjave na vrijeme izdržavane članove porodice,
te ih PU tereti za razliku uplate poreza na dohodak, ko-
jeg firma plati u njihovo ime, a navedene iznose firma
naplaćuje obustavom iz plaće tih zaposlenika?
odgovor: Smatramo da navedeno trebate knjižiti na
sljedeći način:
1) plaćanje poreza na dohodak za dotične zaposlenike:
D 232 - Potraživanja od zaposlenika
P 200 - Transakcijski računi - domaća valuta
Knjiženje plaća vršite na uobičajan način, osim što
za iznos navedenog potraživanja od zaposlenika, od-
nosno za iznos razlike poreza, umanjujete obavezu za
neto plaću, a za taj iznos odobravate obavezu 4509 -
Obaveze po obustavama iz plaća.
2) nakon što ste proknjižili obračun plaće, knjižite:
D 4509 - Obaveze po obustavama iz plaća
P 232 - Potraživanja od zaposlenika
(Porezni savjetnik 9/14, str. 101-102)
Knjigovodstveni i porezni tretman “koristi”
od korištenja službenog vozila u privatne
svrhe
pitanje: Na koji način knjigovodstveno i porezno (u
smislu PDV i propisa o porezu na dobit) tretirati troš-
kove po osnovu obračunate koristi za korištenje služ-
benog vozila u privatne svrhe?
odgovor: Knjiženje trškova po osnovu obračunate ko-
risti bi bilo sljedeće:
D konto 520 - Troškovi doprinosa, opće vodne na-
knade i naknade za nesreće / P konto 451 - Obaveze
za naknade (opću vodnu i naknadu za nesreće) i 452
- Obaveze za doprinose
D konto 232 - Potraživanja od zaposlenika za porez
na dohodak / P konto 451 - Obaveza za porez na do-
hodak
Osim toga, iznos PDV-a koji je obračunat putem in-
terne PDV fakture na vlastiti teret knjižio bi se sljedeći
način:
D konto 555 - Troškovi poreza, naknada, taksi i dr.
dažbina na teret pravnog lica / P konto 472 - PDV po
osnovu vlastite potrošnje u neposlovne svrhe
Kada je u pitanju PDV tretman davanja zaposlenici-
ma, osnovica za obračun PDV-a, u skladu sa članom 20.
st. 7. i 8. Zakona o PDV-u, je iznos naknade za izvršene
usluge, a ako je naknada za promet dobara ili usluga
manja od tržišne vrijednosti ili ako je promet izvršen
bez naknade, osnovica je tržišna vrijednosti dobara,
odnosno usluga u momentu njihovog prometa, bez
PDV-a. Prema članu 22. stav (4) Pravilnika, tržišna vri-
jednost se definiše kao ukupan iznos koji bi kupac, da
bi stekao predmetna dobra ili usluge u tom trenutku,
morao, u istoj fazi trgovanja u kojoj dolazi do prome-
ta dobara ili usluga i u uslovima lojalne konkurencije,
platiti isporučiocu dobara/pružaocu usluga s kojim je
u poslovnom odnosu na teritoriji BiH.
U konkretnom slučaju, kod korištenja službenog vo-
zila u privatne svrhe, osnovicom za obračun PDV-a bi
se de facto mogao smatrati onaj iznos naknade koju bi
vaš zaposlenik morao platio “nekom trećem licu” kada
bi od njega iznajmljivao taj isti automobil, dakle, u tr-
žišnim uslovima. U smislu propisa o porezu na doho-
dak, kod utvrđivanja prihoda u vidu dobara i usluga i
obračuna koristi, prihod se utvrđuje u tržišnoj vrijed-
nosti dobivenog dobra, odnosno usluge. Tržišna vrijed-
nost se, prema članu 14. stav 3. Zakona o porezu na
dohodak, definiše kao iznos koji bi samostalni nepove-
zani kupac platio samostalnom nepovezanom prodavcu
u isto vrijeme i na istom mjestu za slična dobra i usluge
po uslovima fer konkurencije. Kod utvrđivanja tržiš-
ne vrijednosti koristi po osnovu upotrebe službenog
vozila u privatne svrhe primjenjuje se obračun po ko-
jem se pređena kilometraža u privatne svrhe množi sa
prosječnom cijenom goriva (sa uključenim PDV-om) i
tako utvrđeni iznos koristi se smatra tržišnim u smislu
propisa o porezu na dohodak i obračuna pripadajućih
obaveza za porez na dohodak i doprinose. U kontekstu
PDV tretmana ovakve usluge zaposleniku, matematika
kojom se dolazi do iznosa se koristi za potrebe propi-
sa o porez na dohodak, uvažava se u praksi, odnosno
tako dobiveni iznos se uvažava kao osnovica za obračun
PDV-a, koja u sebi sadrži cijenu goriva sa uključenim
PDV-om, jer je taj iznos (sa PDV-om) cijena koju bi vaš
zaposlenik platio da istu uslugu koristi u tržišnim uslo-
vima. Prema tome, smatramo da je u vašem primjeru
na ispravan način utvrđena osnovica za obračun PDV-
a, tj. da je osnovica za obračun PDV-a iznos usluge sa
uključenim PDV-om.
Za iznos troškova poslodavca po osnovu obračunate
koristi, uključujući troškove doprinosa (iz i na osnovi-
cu), posebnih naknada za vode i nesreće, kao i PDV-a,
nije potrebno uvećati poreznu osnovicu u poreznom
bilansu, jer se radi o troškovima koji imaju karakter
porezno priznatih rashoda za koje nije potrebno vrši-
ti bilo kakve korekcije. Osim toga, poreznu osnovicu
nije potrebno uvećavati za iznos neiskazanog prihoda
koji je mogao biti, a nije ostvaren. Naime, korekcije po
ovom osnovu je potrebno vršiti samo u slučaju da se
radi o odnosu sa povezanim licem u kontekstu propisa
o porezu na dobit. Poveznim licem se, u skladu sa čla-
nom 45. Zakona o porezu na dobit, smatra ono fizičko
lice ili pravno lice u čijim se odnosima sa obveznikom
javlja mogućnost kontrole ili značajnijeg uticaja na po-
slovne odluke. Kako se u vašem slučaju radi o zaposle-
niku koji se u kontekstu propisa o porezu na dobit ne
smatra povezanim licem, nema obaveze za korekcijom
poreznog bilansa po osnovu transfernih razlika.
S obzirom na to da se u vašem slučaju radi o služ-
benom putničkom vozilu, tj. vozilu koje je registrovano
na firmu, troškovi održavanja, rezervnih dijelova, oba-
veznog i kasko osiguranja, kamata (ako se radi o vozilu
koje je nabavljeno na finansijski leasing), amortizacije
i slično, svi ovakvi troškovi imaju karakter porezno pri-
znatih rashoda u punom (100%) iznosu, bez obaveze da
se u slučaju djelimičnog korištenja službenog vozila i u
privatne svrhe zaposlenika vrši određena korekcija u
poreznom bilansu.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 87-88)
Primljeni avans za neizvršenu isporuku se ne
može iskazati kao prihod
pitanje: Da li se po prijemu avansa i ispostavljenoj
avansnoj fakturi (predračunu) može knjižiti prihod, s
obzirom na to da posao još nije završen da bi se mo-
gla ispostaviti konačna faktura? Napominjemo da smo
PDV obveznici i da je uz avansnu fakturu ispostavljen
i fiskalni račun.
odgovor: Sa računovodstvenog aspekta primljeni
avans još ne predstavlja prihod, samim tim što taj una-
prijed naplaćeni iznos još nije “zarađen”, pa ne ispu-
njava osnovni preduslov da bude priznat i iskazan kao
prihod. Prihod će, kod primaoca avansa, biti priznat tek
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 29
kada on i izvrši avansiranu isporuku dobara ili usluga,
odnosno kada se ispostavi konačna PDV faktura.
Eventualno, određeni iznos prihoda se, prema prin-
cipu pripadnosti određenom obračunskom periodu,
može priznati u tom obračunskom periodu samo u onoj
mjeri u kojem je i isporuka izvršena u tom periodu, na-
ravno, s tim da se u istom obračunskom periodu iskažu
i pripadajući rashodi prema obimu izvršenih isporuka.
S aspekta PDV-a se smatra da je, kod primaoca
avansa, već samom naplatom avansa nastala i pripada-
juća obaveza za PDV (naravno, ako je primalac avansa
registriran kao obveznik PDV-a i ako je avans primljen
za dobra ili usluge koje i, inače, podliježu oporeziva-
nju PDV-om), pa PDV propisi stoga zahtijevaju da pri-
malac avansa izda davaocu avansa tzv. avansnu PDV
fakturu, sa obračunatim PDV-om po preračunatoj stopi
(14,5299%) na primljeni iznos avansa, što davalac avan-
sa može već po primljenoj avansnoj fakturi odbiti kao
svoj ulazni porez. Po izvršenoj isporuci i ispostavljanju
“prave” fakture, vrši se ispravka (storno) obaveza za
PDV kod primaoca avansa (isporučioca dobara ili uslu-
ga) po ranije ispostavljenoj avansnoj fakturi, odnosno
ispravka (storno) ranije odbijenog ulaznog poreza kod
davaoca avansa (primaoca isporuke dobara ili usluga)
po ranije primljenoj avansnoj fakturi.
Sa aspekta fiskalizacije, napominjemo da se, kada
se radi o avansnim fakturama, fiskalni račun može iz-
dati prilikom izdavanja avansne fakture (kako ste vi
postupili), s tim da se fiskalni račun može izdati i na
kraju, po okončanju posla sa slanjem fakture u jednom
ukupnom iznosu koji će sadržavati ukupnu cijenu (što
je potvrdilo i Federalno ministarstvo finansija kroz
svoja zvanična tumačenja). No, ukoliko je fiskalni ra-
čun izdat već uz avansnu fakturu (kao što ste vi učini-
li), to nije od uticaja na ono što je navedeno u vezi sa
nemogućnosti iskazivanja prihoda sve dok se on i ne
“zaradi”, tj. sve dok se i ne izvrši isporuka avansiranih
dobara ili usluga. U tom smislu napominjemo da sve
ono što je “prošlo” kroz fiskalni uređaj ne mora nužno
biti i prihod, jer fiskalni uređaji evidentiraju izvršeni
promet, a ne nužno i prihode.
U skladu sa svim navedenim, ukoliko vam je u inte-
resu da dotični posao oprihodujete što prije, makar u
nekom dijelu, onda možete fakturisati, tj. izdati “pra-
vu” fakturu za onaj dio posla koji je već izvršen.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 89-90)
Tretman očekivanog prihoda od rabata
pitanje: Možemo li očekivani prihod od ostvarenog
rabata (po plaćenim računima iz oktobra, novembra i
decembra ove godine) ukalkulirati preko AVR po za-
vršnom računu? Imamo ugovor s dobavljačima roba
po kojem nam naknadno odobravaju rabat za plaćanje
u roku od 90 dana. Rabat se odobrava kroz knjižnu
obavijest, a njih ćemo u konkretnom slučaju primiti u
januaru, februaru i martu naredne godine. Ako bismo
30 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
ovo mogli, moramo li platiti PDV, a naknadno izvršiti
ispravku plaćenog PDV-a prema knjižnim obavijestima
kada pristignu od dobavljača?
odgovor: Imajući u vidu da vam se rabat neće odobri-
ti u istom obračunskom periodu, on bi se uobičajeno
trebao evidentirati tek u narednoj godini, kao neka vr-
sta ostalih prihoda. U slučaju da se rabat dobije u istoj
godini, tada se jednostavno storniraju ranije iskazani
rashodi po osnovu nabavke robe.
Međutim, u vidu treba imati i pravila da se prihodi
trebaju iskazivati u ovom obračunskom periodu u kome
su i nastali, odnosno u periodu na koji se odnose, što
se može primijeniti upravo na ovaj vaš slučaj. Naime,
ukoliko je zaista tačno i dovoljno vjerovatno da će vam
vaši dobavljači odobriti rabat po osnovu nabavki koje
ste od njih već izvršili u toku ove godine i na koje ste
(u skladu sa ugovorima) već u toku ove godine ostva-
rili pravo na rabat, onda nema nikakve smetnje da i te
prihode iskažete kao prihode ove godine, korištenjem
konta kratkoročnih AVR (npr. 281 ili 289).
Naravno, na AVR i prihode od rabata za ovu godinu
ćete evidentirati samo rabat bez PDV-a, a uslovi za ko-
rekciju vašeg ulaznog PDV-a će se steći tek kada zaista
primite knjižne obavijesti od dobavljača.
U prilog prethodno navedene mogućnosti možemo
navesti i MRS 10 - Događaji nakon datuma bilansa,
koji, također, dozvoljava da se neki događaji koji se
dese nakon 31. 12., ipak, evidentiraju pod tim datu-
mom. U tom smislu, KO koje primite u prvom i dru-
gom mjesecu 2014. godine, a koje se odnose na popust
za koji ste pravo ostavili u 2013. godini, možete i po
tom MRS-iskazati kao AVR i prihod za 2013. godinu, tj.
proknjižiti ih prije izrade godišnjeg obračuna i zatvara-
nja poslovnih knjiga za ovu godinu pod 31. 12.
Nakon što u sljedećoj godini primite i knjižne oba-
vijesti kojim vam dobavljači i formalno potvrđuju os-
tvareni rabat, knjižit ćete umanjenje obaveze prema
tim dobavljačima i storno pripadajućeg ulaznog PDV-a,
uz zatvaranje konta AVR za razliku.
Što se tiče PDV-a, u momentu ukalkulisavanja nave-
denih prihoda nemate nikakvih obaveza za PDV, nego
ćete, kako je već navedeno, tek po prijemu knjižnih
obavijesti od dobavljača izvršiti ispravku ulaznog po-
reza.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 115)
Evidentiranje naknadno odobrenog rabata u
maloprodaji
pitanje: Kojim dokumentom izvršiti odobrenje kup-
ca, tj. davanje naknadno odobrenog rabata kupcu u
maloprodaji gdje su uslovi davanja popusta definisani
ugovorom? Ako bismo odobrenje kupca izvršili tako da
izdamo KO, da li tu KO treba evidentirati u TKM i da
li tu KO treba fiskalizovati? Riječ je o kupcu pravnom
licu koji promet ostvaruje kupovinom u maloprodaji.
 Poznato nam je rješenje davanja popusta u malo-
prodaji na način da je popust dat u momentu prodaje
i iskazan na fakturi, pa je iskazani promet umanjen za
popust. Kako evidentirati rabat dat naknadno kupcu u
maloprodaji?
S obzirom na to da se rabat daje u maloprodaji, da
li bi uslovi davanja (popusta) kupcima pravnim licima
trebali biti definisani pravilnikom o uslovima prodaje
istaknuti za sve kupce i da li se treba pridržavati tih
uslova u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača ili su
uslovi za svakog kupca definisani posebnim ugovorom?
odgovor: Odobravanje kupca, tj. davanje naknadnog
rabata kupcu se, u smislu PDV propisa, vrši uz oba-
vezno izdavanje knjižne obavijesti. Naime, prema pro-
pisima o PDV-u, kada se porezna osnovica naknadno
izmijeni zbog različitih popusta koje prodavac daje
nakon isporuke dobara i usluge kupcima, propisana je
obaveza izdavanja knjižne obavijesti, u skladu sa čla-
nom 55. Zakona o PDV-u.
Sa aspekta propisa o fiskalizaciji, reklamirani fiskal-
ni račun se izdaje u svakom slučaju kada se promet po
određenom, ranije izdatom fiskalnom računu po ne-
kom osnovu reklamira, što znači da ukoliko se rabat
odobrava po konkretnom, ranije izdatom fiskalnom
računu, onda u tom slučaju postoji i obaveza izdava-
nja reklamiranog fiskalnog računa. Naknadno odobre-
ni rabati koji se kupcu odobravaju po osnovu urednog
plaćanja, količinskog popusta i slično, tj. popusti koji
se ne vežu za konkretan ranije izdati fiskalni račun ne
podliježu obavezi fiskalizacije.
Iako je davanje rabata uobičajeno vezano za trgovinu
na veliko, činjenica je da se rabati odobravaju i u malo-
prodaji. Prilikom knjigovodstvenog evidentiranja rabata
u maloprodaji može nastati problem, s obzirom na to
da su maloprodajne cijene unaprijed definisane i u sebi
sadrže PDV. Odobravanjem rabata na fakturi, što direk-
tno umanjuje prodajnu cijenu, umanjuje se i osnovica za
obračun PDV-a. Prilikom evidentiranja rabata u ovom
slučaju problem je, dakle, taj što je zaduženje objekta iz-
vršeno po prodajnim cijenama, a realizacija po cijenama
koje su umanjene za dati rabat. Pošto se realizacija ne
može mijenjati, kao jedina mogućnost ostaje prilagođa-
vanje zaduženja cijeni i vrijednostima po kojima je pro-
data (kao da se radi o nivelaciji cijena). Dakle, u slučaju
odobravanja rabata u maloprodaji, odobreni rabat se
knjiži na kraju radnog dana kao jedna zbirna nivelacija,
i u TKM i u finansijskom knjigovodstvu.
U slučaju kada se radi o naknadno odobrenim ra-
batima, takav rabat se treba evidentirati samo u finan-
sijskom knjigovodstvu. Knjiženje naknadno odobrenog
rabata se uobičajeno vrši na teret ostalih rashoda (kon-
to 579 - Naknadno odobreni rabati po osnovu prodaje),
posebno ako se radi o stavkama koje se odnose na tran-
sakcije iz ranijih perioda. Međutim, ima osnova i za
pristup po kome se i naknadno dati popusti (naročito
u istom obračunskom periodu) kod dobavljača trebaju
iskazati kao storno ranije iskazanih prihoda od proda-
je, jer oni to suštinski i jesu.
Iz istih razloga, naknadno primljeni popusti se kod
kupca eventualno (ako je to racionalno) mogu evidenti-
rati kao storno pripadajućeg troška, umanjenje nabav-
ne vrijednosti ili sl.
Kada je riječ o uslovima davanja rabata (popusta)
kupcima u maloprodaji, o tim uslovima, kao i o svim
ostalim uslovima prodaje, trgovac je dužan upoznati
sve svoje kupce u smislu Zakona o zaštiti potrošača, te
svoje uslove prodaje definisati u svojim internim akti-
ma, tj. pravilnikom o uslovima prodaje. Pri tome osnov
za odobravanje rabata može biti ugovor o rabatu, ali i
cjenovnik, uslovi prodaje i slično, ili njihova kombina-
cija, iz kojih su vidljivi vrsta i iznos rabata, odnosno
uslovi pod kojima se odobrava taj rabat.
Sporna je mogućnost prodaje pravnim licima iz
maloprodaje, s obzirom na to da trgovina na malo po
svojoj formulaciji podrazumijeva prodaju robe kraj-
njim potrošačima radi zadovoljavanja njihovih ličnih i
porodičnih potreba ili potreba domaćinstva. Trgovina
na veliko je kupovina robe radi dalje prodaje profesio-
nalnim kupcima, drugim pravnim i fizičkim licima koja
obavljaju registrovanu djelatnost ili djelatnost odobre-
nu u skladu sa zakonom, uz obavezno izdavanje faktu-
re, odnosno računa, a za takav oblik trgovine trgovac bi
trebao biti i posebno registrovan.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 114-116)
Osnov za odobravanje rabata za različite
usluge: knjižna obavijest ili faktura?
pitanje: Da li za rabat, koji odobravamo našim kup-
cima po osnovu različitih usluga (korištenje rashladnih
vitrina, pozicioniranje proizvoda po objektima, pro-
motivne aktivnosti, unaprijeđenje prodaje, distribucija
proizvoda iz centralnog skladišta u poslovne jedinice
umjesto nas i dr), trebamo izdavati knjižne obavijesti
ili bi naši kupci trebali nama izdavati fakture za izvr-
šene usluge?
odgovor: Ukoliko se rabat odobrava naknadno, onda
bi, shodno članu 55. Zakona o PDV, trebalo izdavati
knjižne obavijesti. Ukoliko to nije slučaj, rabat bi tre-
balo iskazivati prilikom ispostavljanja fakture, mada bi
u nekim slučajevima (promotivne aktivnosti, unaprije-
đenje prodaje) došlo u obzir i da vaši kupci ispostavlja-
ju fakture za izvršene usluge.
Mehanizam koji bi bio adekvatan (knjižna obavijest
sa vaše strane ili faktura koju bi vam ispostavljao vaš
kupac) trebate odrediti u svakom konkretnom slučaju,
zavisno od vrste i karaktera usluge koju vam vrši vaš
kupac, načina na koji se ta usluga vrijednosno utvrđuje
(kvantificira) itd, s tim da je važno da je krajnji efekat
u smislu PDV-a suštinski identičan bilo da primjenju-
jete mehanizam KO (po kojima vaš kupac stornira svoj
ulazni porez a vi svoje PDV obaveze) ili da vam kupac
ispostavlja fakture (po kojima on iskazuje PDV obaveze
a vi ulazni porez).
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 31
 Načelno, ukoliko je iznos odobrenog rabata već
ugrađen u ugovore o poslovnoj saradnji koje imate sa
kupcima, može se primijeniti mehanizam KO, dok je,
ukoliko je u pitanju usluga kupca koju je potrebno za-
sebno utvrđivati i obračunavati, potrebno da kupac za
nju izdaje posebnu fakturu.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 75)
Zbirno iskazivanje svih reklamacija
pitanje: U nemogućnosti brojanja, pri inventuri, ve-
likog broja reklamiranih proizvoda, možemo li sačiniti
zbirnu listu vrijednosti svih reklamacija u toku godi-
ne i koje su u tom slučaju obaveze u pogledu PDV-a
(osnovica – nabavna ili veleprodajna cijena, iskaziva-
nje PDV-a kroz prijavu) i koji je način knjiženja (da
li zadužiti konto 1320 i zadužiti konto rashoda u cilju
razduživanja skladišta)?
odgovor: U osnovi se radi o povratu robe reklamirane
zbog neodgovarjućeg kvaliteta. Kad je u pitanju PDV as-
pekt, uz pretpostavku da ste i vi i vaši kupci PDV obvezni-
ci, bilo je potrebno da kupac koji vraća robu na osnovu
knjižne obavijesti smanji svoj ulazni PDV, a da vi kao do-
bavljač nakon toga smanjite svoj izlazni PDV, što se regi-
struje i kroz PDV evidencije i kroz PDV prijavu, za onaj
mjesec u kojem je razmijenjena takva knjižna obavijest.
Što se tiče knjigovodstvenog aspekta, vi kao dobav-
ljač imate obavezu da po osnovu vraćene robe izvršite
zaduženje zaliha po prodajnoj cijeni sa PDV-om ili po
nabavnoj cijeni.
Po osnovu vraćene reklamirane robe vi biste izvršili
korekciju potraživanja od kupca za vrijednost vraćene
robe (storno konta 211) i korekciju izlaznog PDV-a (stor-
no na 47), kao i zaduživanje skladišta (duguje konto 132)
i ukalkulisani RUC (potražuje konto 137 ako zalihe vodi-
te po veleprodajnoj cijeni). Efekat povrata robe, iskazan
kao razlika između (u prethodnom obračunskom perio-
du) iskazanog prihoda i rashoda se priznaje kao rashod u
prebijenom iznosu (razlika između prodajne vrijednosti
vraćene robe bez PDV-a i nabavne vrijednosti).
Nakon toga, ukoliko se zaista radi o robi lošeg kvali-
teta, potrebno je da izvršite popis takve robe i da done-
sete odluku da li će se prodavati po sniženim cijenama
ili će se, eventualno, otpisati kao potpuno nekurentna.
U prvom slučaju ćete izvršiti nivelaciju cijena naniže
(uz smanjenje ukalkulisanog RUC-a, a iznad toga i na
teret rashoda, konto 585), a u drugom slučaju ćete za
ukupnu vrijednost otpisane robe teretiti rashode (585).
Prilikom nivelacije cijena naniže nema PDV-a (tj.
PDV će biti zaračunat tek onda kad se ta roba bude i
prodavala, na te njene snižene cijene), a PDV-a nema
ni na robu koja se u cjelini otpisuje, naravno, ukoliko
obezbijedite vjerodostojan dokaz o njenom uništenju,
odvozu na deponiju ili slično.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 112)
32 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Iskazivanja udjela u pridruženom pravnom
licu i isplate dobiti
pitanje: Matično pravno lice “A” ima 30% vlasničkog
učešća u pridruženom pravnom licu “B”, koje je ste-
čeno osnivanjem tog pravnog lica “B”. Isto matično
pravno lice ima i tri zavisna pravna lica, sa 90% i više
vlasničkog učešća. Primijenjena metoda vrednovanja
u pridruženom pravnom licu kod sastavljanja odvoje-
nih finansijskih izvještaja matičnog društva je metoda
troška. U 2012. i 2013. godini pridruženo pravno lice
je iskazalo dobit i matično društvo nije vršilo knjiže-
nje pripadajućeg dijela dobiti u pridruženom pravnom
licu, jer nije bilo raspodjele dobiti. Kako u konsolido-
vanim finansijskim izvještajima za 2012. i 2013. godinu
iskazati udio u pridruženom pravnom licu i promjene
nastale po osnovu ostvarene dobiti, a potom i po osno-
vu isplaćenog dijela dobiti, nakon što dođe do njene
raspodjele i isplate?
odgovor: Isplata dividendi od podružnice matičnom
preduzeću, u odvojenim finansijskim izvještajima, koja
se obračunava prema metodi troška, znači da se pri-
hod od naplaćenih dividendi knjiži tek onda kada novac
bude uplaćen na račun. U slučaju kada dividenda nije
isplaćena, nego se u podružnici donijela odluka o ispla-
ti dividendi, ali dividenda nije isplaćena, matica mora
osigurati informaciju o predloženim dividendama. Po
ovom osnovu je potrebno napraviti određena prilago-
đavanja u bilansu stanja, što podrazumijeva sljedeće:
- kod podružnice: nakon donošenja odluke o
raspodjeli dobiti, provodi se knjiženje D 340 / P 462.
Ukoliko u bilansu stanja podružnice nije provedeno
ovo knjiženje ( jer se odluka o raspodjeli dobiti donije-
la poslije pripreme finansijskih izvještaja), potrebno je
izvršiti prilagođavanja, za potrebe sastavljanja konsoli-
dovanih finansijskih izvještaja;
- kod matice: primjena metode troška kod mati-
ce zahtijeva evidenciju objavljenih dividendi zavisnog
društva uz knjiženje prihoda i potraživanja. U trenutku
naplate konto potraživanja za dividende (konto 230)
se zatvara sa novčanim računom (konto 200). Zbog
toga u konsolidovanim izvještajima treba eliminisati
primljene dividende od zavisnog društva da ne dođe
do uduplavanja, kao što se to gotovo uvijek desi nakon
predaje individualnih finansijskih izvještaja (u kojima
nema nikakve informacije o očekivanim isplatama), pa
treba za potrebe konsolidacije izvršiti sljedeće prilago-
đavanje: D 230 / P 340.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 87)
Isplata dobiti vlasnicima
pitanje: Vlasnici društva su donijeli odluku o isplati
dobiti, ali uz uslov da se dio dobiti usmjeri na orga-
nizaciju svečanosti povodom godišnjice osnivanja i na
koju bi bili pozvani poslovni partneri. Kako provesti
ovu odluku? Da li obavezu za isplatu dobiti umanjiti
za procijenjeni iznos troškova organizacije svečanosti
tako da to ostane kao neraspoređena akumulirana do-
bit (a da se troškovi navedene svečanosti evidentiraju
kao redovni troškovi tekuće godine) ili da se ukupan
iznos za isplatu dobiti vlasnicima umanji tako što će
se dio dobiti za raspodjelu otpisati u korist prihoda?
Razlika je u efektu na finansijski rezultat, jer će prvi
način umanjiti dobit tekuće godine (što menadžmentu
nije prihvatljivo), dok će drugi imati neutralan uticaj.
odgovor: Prije svega, ovdje je nužno razgraničiti neke
osnovne pojmove, posebno sljedeće:
1) Odluke o raspodjeli dobiti donose vlasnici, a ne me-
nadžment, tako da je stog aspekta irelevantno da li
je nešto od toga “prihvatljivo” menadžmentu ili ne.
2) Vlasnicima (kao donosiocima odluke) treba objasni-
ti da o ovom moraju izabrati između dvije varijante.
Prvo, da li će oni sami, svojim vlastitim sredstvi-
ma (stečenim iz raspodjele dobiti), finansirati na-
vedenu svečanost ili će, drugo, troškove svečanosti
snositi firma, u kom slučaju to može biti iskazano
isključivo kao trošak firme za tekuću godinu, a nika-
ko kao stavka koja bi se evidentirala kao raspodjela
dobiti.
Ukoliko se vlasnici odluče za prvu varijantu, njima
se isplaćuje ukupna dobit predviđena za raspodjelu, a
onda oni sami iz tih sredstava mogu slobodno platiti
koliko žele za spomenutu svečanost.
Ukoliko vlasnici odluče (a već su odlučili, sudeći po
onome što je navedeno) da troškove svečanosti plaća
firma, to je (prema MRS/MSFI) moguće iskazati is-
ključivo kao tekući trošak firme (a nikako kao stavku
raspodjele dobiti) koji će naknadno anulirati, kroz svoj
efekat na finansijski rezultat, onaj dio dobiti iz pret-
hodne godine koji je (u skladu sa odlukom o raspodjeli
dobiti, takvom kakva jeste), praktično, ostao neraspo-
ređen.
Dakle, jedini ispravan način u ovom slučaju jeste da
se dio dobiti koji je “usmjeren” na troškove organizaci-
je svečanosti ostavi kao neraspoređena dobit, a to će se
(kroz troškove tekuće godine) posredno “rasporediti” u
namjenu iz navedene odluke.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 97)
Isplata dobiti veće od osnovnog kapitala?
pitanje: Da li se dobit može isplatiti u iznosu višem
od visine osnovnog kapitala. Da li je ona ograničena do
visine uloženog kapitala? (Radi se o d.o.o. sa jednim
osnivačem i osnovnim kapitalom od 2.000 KM.)
odgovor: Ne postoji direktna veza između visine do-
biti koja bi se mogla isplatiti vlasnicima i osnovnog
kapitala koji su oni uložili u posmatrano preduzeće.
Osnovni kapital je takav kakav je. Njegova visina se
vremenom može mijenjati - povećavati ili smanjivati
(vodeći računa da to smanjenje ne dovede iznos osnov-
nog kapitala ispod propisanog minimuma), što može
biti izvršeno novim ulozima vlasnika, pa i iz ostvarene
dobiti društva.
Međutim, ukoliko se donese odluka o isplati dobiti
vlasnicima, to bez prepreka može biti izvršeno u pu-
nom iznosu dobiti koja je raspoloživa za raspodjelu,
bez obzira na odnos visine te dobiti i visine osnovnog
kapitala (ili visini pojedinačnih udjela nekog od vlasni-
ka). Jedino je bitno da je riječ o dobiti koja je pret-
hodno već prošla kroz “sistem oporezivanja”. Sve što
preostane može biti predmet isplate.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 97)
Isplata dobiti vlasniku kroz prenos
vlasništva nad stanom
pitanje: Donesena je odluka da se izvrši isplata do-
biti vlasniku kroz prenos vlasništva nad stanom koji je
uknjižen na ime firme. U vezi s tim, zanima nas slje-
deće:
1. Ako dođe do isplate dividende prenosom vlasništva
nad stanom, da li smo obavezni obračunati amorti-
zaciju navedenog stana za ovu godinu (do momenta
prodaje)?
2. Ima li smetnje za ovu transakciju, s obzirom na to
da se radi o isplati iz dobiti iz ranijeg perioda, od-
nosno da li je nekim rokom vezana isplata dobiti iz
ranjih godina?
3. Ako je ovakav čin pravno utemeljen i sa računovod-
stvenog aspekta ispravan, kako bi glasio ugovor? Da
li se on može formulisati kao ugovor o prenosu vla-
sništva po osnovu isplata dividende/dobiti?
Po sačinjenom ugovoru, porez na promet nekretni-
na bi padao na teret novog vlasnika stana. Osnovicu
za porez utvrđuje Porezna uprava koju bi mi uzeli kao
tržišnu cijenu i nakon isknjižavanja stana u poreznom
bilansu bi imali transfernu vrijednost kao razliku vri-
jednosti koju je utvrdila Porezna uprava i knjigovod-
stvene vrijednosti stana.
odgovor: Računovodstveno, isplatom dobiti preno-
som vlasništva nad stanom, isknjižavate knjigovodstve-
nu vrijednost dotičnog stana (i njegovu nabavnu vrijed-
nosti i njegovu ispravku vrijednosti), zatvarate obavezu
sa isplatu dobiti vlasniku, a za razliku knjižite dobitak/
prihod, odnosno gubitak/rashod od otuđenja stana,
zavisno od odnosa obaveze za isplatu dobiti i neotpi-
sane vrijednosti stana koji se daje. Pri tome, obračun
amortizacije trebate vršiti sve do datuma isknjižavanja
stana, tj. sa danom prenosa vlasništva nad stanom na
novog vlasnika.
Što se tiče roka isplate dobiti, uobičajeno je da se
isplata dobiti vlasnicima vrši neposredno po usvajanju
odluke o raspodjeli, ali nema nikakve smetnje da se
isplata izvrši i bilo kada naknadno – po volji vlasni-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 33
ka (skupštine), zavisno od raspoloživih sredstava. Ta-
kođer, ne postoje nikakve formalne smetnje da se bilo
kada donese odluka o raspodjeli i isplati neraspoređene
dobiti iz ranijih godina.
Pravno, za isplatu dobiti dovoljna je odluka o isplati
dobiti, a ugovorom o prenosu vlasništva nad stanom
vi možete dodatno definisati određene uslove prenosa
vlasništva nad stanom.
Što se tiče poreznih posljedica ovakvog poslovnog
događaja, prije svega, napominjemo da ukoliko bi se po
ovom osnovu u vašim knjigama pojavio rashod/gubi-
tak od otuđenja stana, imao bi tretman porezno nepri-
znatog rashoda u vašem poreznom bilansu, a dodatne
posljedice jesu transferne razlike koje napominjete u
vašem upitu. Naime, razlika između procijenjene tr-
žišne vrijednosti stana i njegove neotpisane vrijednosti
predstavlja transfernu razliku po osnovu koje se vrši
dodatno uvećanje oporezive dobiti. Pri tome, smatra-
mo da kao realnu tržišnu vrijednost stana za potrebe
poreznog bilansiranja možete uzeti vrijednost koju je
Porezna uprava utvrdila kao osnovicu za porez na pro-
met nepokretnosti.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 99-100)
“Isplate” vlasnicima u nekretninama
pitanja:
1. Da li je vlasnik d.o.o. (100%), koji želi da mu se dio
akumulirane dobiti iz ranijih razdoblja “isplati” u
nekretnini (zaseban poslovni prostor sagrađen i
uknjižen prije 2006. godine), obveznik poreza na
promet nekretnina u tom slučaju?
2. Ukoliko isti vlasnik donese odluku o smanjenju te-
meljnog kapitala društva, da li može po tom osnovu
na svoje ime prenijeti spomenutu nekretninu čija je
vrijednost jednaka visini smanjenja kapitala i da li
je u tom prenosu obveznik plaćanja poreza na pro-
met nekretnina (temeljni kapital je znatno veći od
knjigovodstvene vrijednosti nekretnine)?
3. Ukoliko jedan od vlasnika udjela istupa iz d.o.o., a
drugi suvlasnici ne žele otkupiti njegov udio, da li je
u slučaju “isplate” tog udjela u nekretnini taj prenos
oporeziv sa stanovišta poreza na promet nekretnina?
odgovori:
1. Zakonom o porezu na promet nekretnina Her-
cegovačko-neretvanskog kantona/županije (“Narodne
novine HNK/Ž”, br. 8/00, 5/04 i 11/08) propisano je
da se porez na promet nekretnina plaća kod svake pro-
daje, odnosno u svim slučajevima prenosa vlasništva.
Ovaj porez se ne plaća samo kad se nekretnine unose u
gospodarsko društvo kao osnivački ulog ili kao poveća-
nje temeljnog kapitala. Obveznik plaćanja ovog poreza
je stjecatelj nekretnine.
Prema tome, prilikom eventualne “isplate” dividen-
de u vidu prenosa poslovnog prostora na vlasnika firme,
postoji obaveza plaćanja poreza na promet nekretnina
34 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
i to po stopi ne većoj od 5%, s tim što konkretnu stopu
poreza utvrđuje jedinica lokalne samouprave (općina).
Osnovicu za obračun ovog poreza predstavlja prometna
vrijednost nekretnine, tj. cijena koja se može postići na
tržištu u momentu nastanka porezne obaveze (a to je
zaključenje ugovora, odnosno drugi pravni posao kojim
se stječe nekretnina, što je u slučaju dividende odgo-
varajuća odluka organa društva). Prometnu vrijednost
utvrđuje posebno povjerenstvo (komisija) općine.
2. Vlasnik može izvršiti smanjenje temeljnog kapi-
tala, između ostalog, i prenosom nekretnine, u kom slu-
čaju je obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina
kako je to prethodno navedeno. Smanjenje temeljnog
kapitala obavezno se registruje kod nadležnog suda.
3. Vrijedi sve što je navedeno u tački 1.
Napominjemo da je u svim navedenim slučajevima,
pošto se radi o prometu nekretnina, obavezna i notar-
ska procedura.
Dodatno napominjemo da u svim navedenim slu-
čajevima, pošto se radi o transakcijama, tj. prometu
između povezanih lica (d.o.o., sa jedne, odnosno nje-
govih vlasnika, sa druge strane), treba imati u vidu i
aspekt transfernih cijena u smislu propisa o porezu na
dobit, te njihovom uticaju na oporezivu dobit po pore-
znoj bilansii tog d.o.o. Naime, neovisno od navedenih
poreznih aspekata “izvlačenja” nekretnina iz d.o.o. na
fizičku osobu (u smislu Zakona o gospodarskim druš-
tvima i kantonalnog Zakona o porezu na promet ne-
kretnina), propisi o porezu na dobit zahtijevaju da se
oporeziva dobit gospodarskog društva uveća i za even-
tualnu razliku između stvarne vrijednosti po kojoj je
obavljena takva transakcija i tržišne (a ne knjigovod-
stvene) vrijednosti dotične nekretnine, ukoliko je tržiš-
na vrijednost veća.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 97-98)
Mogućnosti i porezne posljedice “isplate”
dividende u nekretnini
pitanje: Da li je i na koji način moguće izvršiti ispla-
tu dividende dodjelom nekretnine vlasniku d.o.o. (koji
je ujedno i direktor). Naime, d.o.o. ima neraspoređenu
dobit cca 2,000.000 KM, a posjeduju objekat knjigo-
vodstvene vrijednosti cca 1,000.000 (star tri godine,
ispravka vrijednosti cca 200.000 KM). Kako tretirati
neamortizovani dio? Kakav je PDV tretman? Da li ova-
kva “isplata” dividendi podliježe kakvom oporezivanju?
odgovor: Isplatu dividende vlasniku firme, na osno-
vu odgovarajuće odluke vlasnika (u svojstvu skupštine
društva) o “isplati” dobiti na takav način, moguće je
izvršiti i prenosom vlasništva nad nekretninom.
Računovodstveno, u ovom slučaju treba isknjižiti
dotičnu nekretninu (i nabavnu vrijednost i ispravku
vrijednosti), zatvoriti obavezu za isplatu dobiti vlasni-
ku, a za iznos razlike knjižiti dobitak/prihod, odnosno
gubitak/rashod od otuđenja nekretnine.
Što se tiče PDV tretmana prenosa vlasništva nad
nekretninom, s obzirom na to da se ne radi o prvom
prenosu novosagrađene i neupotrebljavane nekretnine,
nema obaveze da se zaračuna izlazni PDV (član 25. Za-
kona o PDV). Međutim, pošto se radi o nekretnini pri
čijoj je nabavci (prije tri godine) odbijen ulazni PDV,
postoji obaveza da se izvrši ispravka srazmjernog dijela
iskorištenog ulaznog PDV-a, u skladu sa članom 36. Za-
kona i članom 76. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-
u, s obzirom na to da je propisani period za ispravku
odbitka ulaznog poreza za nekretnine 10 godina, pa po-
stoji obaveza da se izvrši ispravka (storno) srazmjernog
dijela ulaznog poreza koji je ranije odbijen (u primjeru
za preostalih sedam godina, tj. u iznosu 7/10 ranije od-
bijenog poreza, pošto je dotična nekretnina korištena u
poslovne svrhe samo tri godine).
Porezne posljedice u ovom slučaju mogu postojati i
u smislu propisa o porezu na dobit, s obzirom na to da
se radi o prenosu nekretnine povezanom licu - vlasni-
ku. Prije svega, ukoliko bi se pojavio rashod/gubitak
od otuđenja dotične nekretnine, on bi imao tretman
porezno nepriznatog rashoda u poreznom bilansu fir-
me. Dodatne posljedice su i eventualne transferne ra-
zlike. Naime, ukoliko bi procijenjena tržišna vrijednost
dotične nekretnine bila veća od njene knjigovodstvene
neotpisane vrijednosti, ta razlika bi se tretirala kao tzv.
transferna razlika i za taj iznos bi se, također, uvećala
oporeziva dobit firme u poreznom bilansu.
Što se tiče propisa o porezu na dohodak, ni ovakav
način “isplate dividende”, prenosom vlasništva nad ne-
kretninom, ne podliježe oporezivanju porezom na do-
hodak, pošto se isplata iz dobiti fizičkim licima ne sma-
tra oporezivim dohotkom (član 5. tačka 1. Zakona o
porezu na dohodak), bez obzira na način isplate dobiti
(u novcu ili, pak, u nekretnini kao što je to slučaj u upi-
tu) i bez obzira na to što je vlasnik kojem se vrši isplata
istovremeno i direktor (zaposlenik) firme ( jer to nije
relevantno za porezni tretman isplate dobiti, pošto ras-
podjela dobiti proizlazi iz odnosa firma - vlasnik, a ne
iz odnosa firma - direktor, tj. zaposlenik).
(Porezni savjetnik 6/14, str. 106)
Rokovi za ispravku vrijednosti potraživanja
u slučaju reprograma plaćanja
pitanje: U 2012. godini smo isporučili robu kupcu
sa rokom plaćanja 15 dana po isporuci. Prema raču-
novodstvenim politikama društva, ispravka vrijednosti
potraživanja se vrši nakon 365 dana. Do kraja septem-
bra 2013. godine kupac je izmirio polovinu duga, a za
drugu polovinu je tražio da mu se izvrši reprogram za
plaćanje na 2014. i 2015. godinu. Da li je potrebno vr-
šiti ispravku vrijednosti navedenih potraživanja nakon
365 dana od isporuke, koji su novi rokovi za ispravku
potraživanja ukoliko kupac ne izmiri dug u roku koji je
dogovoren reprogramom i šta uraditi s dijelom potra-
živanja koje se odnosi na 2015. godinu (koje je postalo
dugoročno), odnosno da li za taj iznos treba umanjivati
prihode od prodaje i izvršiti oprihodovanje kad se po-
traživanja naplate?
odgovor: U smislu MRS-a 18 i drugih MRS/MSFI,
ispravka vrijednosti potraživanja se treba provoditi u
onim slučajevima u kojima se procijeni (na bazi isku-
stva iz ranijih perioda, na bazi informacija do kojih se
dođe u međuvremenu i sl) da je vjerovatnoća njihove
naplate iz bilo kojih razloga umanjena. U konkretnom
slučaju, vaš menadžment treba da procijeni koliki je
realni stepen vjerovatnoće naplate navedenih potraži-
vanja i ispravku potraživanja ćete izvršiti tek ukoliko
bude procijenjeno da potraživanja (djelimično ili u ci-
jelosti) ne mogu biti naplaćena. Drugim riječima, mi-
šljenja smo da automatizam po kojem se nakon 365
dana odmah i automatski (bez preispitivanja i procjene
ostalih okolnosti) vrši ispravka potraživanja nije sasvim
“na liniji” MRS/MSFI, jer za ispravku potraživanja nije
kriterij samo računovodstvenim politikama postavljeni
rok, nego i niz drugih (poslovnih, pa i vanposlovnih)
elemenata. Računovodstvenim politikama utvrđeni rok
za ispravku od 365 dana može da ostane kao opšti kri-
terij, a za svaki konkretan slučaj (kao i navedeni iz upi-
ta koji uključuje i reprogramiranje duga) treba vršiti
posebnu procjenu, uzimajući u obzir i druge relevantne
faktore.
Kad se radi o dijelu reprogramiranog potraživanja
koji se odnosi na 2015. godinu trebate sačekati procje-
nu menadžmenta u pogledu izgleda da se to potraži-
vanje naplati. Ako procjena bude da postoji izvjesnost
naplate potraživanja, to će ostati u knjigama kako je i
provedeno (potraživanja i prihodi). Dakle, u tom sluča-
ju nema umanjenja prihoda. Ukoliko ocjena bude da ne
postoji mogućnost naplate, izvršićete otpis tog dijela
potraživanja na teret rashoda, a ukoliko se to potra-
živanje naknadno, ipak, naplati, to ćete tada knjižiti u
korist prihoda od ranije otpisanih potraživanja.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 109-110)
Evidentiranje ugovorene zatezne kamate
kad postoji mala vjerovatnoća naplate
pitanje: Na koji način da evidentiramo zateznu ka-
matu koju smo ugovorili sa kupcima, ali je, zbog dosa-
dašnjeg iskustva u pogledu naplate (pa i kad je riječ o
glavnici), mala vjerovatnoća da će kamata biti i napla-
ćena?
odgovor: Prema MRS 18, prihodi se priznaju kad su na-
plaćeni ili kad je izvjesno da će biti naplaćeni. Ugovorena
zatezna kamata predstavlja obligacioni odnos iz kojeg bi
trebala proisteći i vjerovatnost da će ona biti i naplaćena.
Ukoliko postoji kakva-takva dovoljna izvjesnost naplate,
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 35
knjiženje trebate provesti stavom: 2312 - Potraživanja za
zateznu kamatu iz dužničko-povjerilačkog odnosa od dru-
gih lica / 6615 - Prihodi od zatezne kamate u zemlji. Uko-
liko, kako vi navodite, ne očekujete da će zatezna kamata
uopće biti naplaćena, takvu zateznu kamatu ne bi trebalo
knjižiti. Isto tako, već evidentirana potraživanja po osno-
vu zateznih kamata za koja procijenite da ne mogu biti
naplaćena, takođe, trebate otpisati.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 118)
“Akontativno” korištenje uslovnog popusta
pitanje: Dobavljač nam za isporučene proizvode odo-
brava popust od 3% koji uključujemo u ulaznu kalku-
laciju, a na kraju mjeseca odobrava nam i naknadni
popust za dodatnih 6%, zavisno od povučenih količina
robe. Na bazi praćenja dinamike prodaje i očekivanog
naknadnog popusta, mi u toku mjeseca koristimo po-
pust od npr. 5%, tako da maloprodajna marža ide u mi-
nus tj. ispod nabavne vrijednosti za 2%. Da li je knjižna
obavijest koju daje naš dobavljač dovoljan dokaz za pad
cijene ispod nabavne vrijednosti?
odgovor: Pretpostavljamo da na bazi praćenja dina-
mike prodaje imate čvrste osnove za procjenu da će
obim povučenih količina robe omogućiti veći procenat
popusta od uobičajenog startnog i da će “akontativno”
korišćenje dodatnog popusta biti opravdano stvarnim
obimom povećane prodaje. Iz tog razloga smatramo da
je knjižna obavijest dovoljan dokaz da se opravda pri-
vremeni prelazak maloprodajne marže u minus.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 82)
Knjiženje plaćenih rata kredita koji još nije
bio doznačen
pitanje: Odobren nam je dugoročni investicijski kre-
dit u IV mjesecu, da bi banka u naredna dva mjeseca
s našeg transakcijskog računa “skinula” rate i pripada-
juće kamate iz otplatnog plana, a sredstva kredita je
doznačila tek u VII mjesecu (drugim riječima, otplata
kredita je otpočela prije nego što smo raspolagali kre-
ditnim sredstvima). Kako da u računovodstvenom smi-
slu prevaziđemo ovaj problem?
odgovor: Najprije ističemo da je “skidanje” sredsta-
va s vašeg transakcijskog računa od strane banke bilo
pravno neutemeljeno, jer nedoznačavanjem sredstava
kredita nije ni stvorena vaša obaveza za plaćanje rata
kredita. Stoga pretpostavljamo da se radi o administra-
tivnoj greški lica koje vodi kredite u banci. Takođe, vi
ste pogriješili što odmah nakon “skidanja” sredstava za
prvu ratu kredita niste intervenisali kod banke.
U nastaloj (neuobičajenoj) situaciji ne preostaje vam
ništa drugo nego da odbijene rate kredita knjižite na
36 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
konto aktivnih vremenskih razgraničenja, i to za glavni-
cu stavom: duguje konto 2808 - Unaprijed plaćeni ostali
troškovi, potražuje konto 200 - Žiro račun, a za kamatu:
duguje konto 2805 - Unaprijed plaćeni troškovi kamate,
potražuje konto 200 - Žiro račun. Po doznačenim kre-
ditnim sredstvima zatvorićete konto 2808 obavezom za
kredit, a konto 2805 troškom kamate.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 85-86)
Cesija, asignacija ili ugovor o preuzimanju
duga?
pitanje: Da bismo naplatili potraživanja od kup-
ca potpisana je cesija sa trećim licem uz odobravanja
cassa sconta za plaćanje po cesiji. Da bi nadoknadili
troškove za cassa sconto želimo teretiti kupca za iste.
Možemo li izdati knjižno terećenje kupcu na ime troš-
kova po cassa scontu?
odgovor: Prije svega, napominjemo da cesija, kao
jedan od posebnih načina izmirivanja obaveza propi-
sanih Zakonom o obligacionim odnosima, predstavlja
pravni posao u kome dolazi do promjene povjerioca, u
kome sadašnji povjerilac ugovorom zaključenim sa tre-
ćim licem ustupa ovome svoje potraživanje. U vašem
slučaju, pak, dolazi do promjene dužnika, što može
biti regulisano samo dogovorom između starog i novog
dužnika po osnovu ugovora o asignaciji ili ugovora o
preuzimanju duga, a povjerilac (vaša firma, u slučaju
iz upita) se treba o tome samo obavijestiti (ukoliko se
radi o ugovoru o asignaciji), odnosno i dati pismeni pri-
stanak (ukoliko se radi o ugovoru o preuzimanju duga).
U svakom slučaju, iz navedenog u vašem upitu pro-
izilazi da je novi dužnik djelimično izmirio obavezu ra-
nijeg dužnika (a iznos u kojem će biti izmirena obaveza
je trebao biti dogovoren ugovorom između dužnika), a
da za preostali dio potraživanja vi i dalje teretite sta-
rog dužnika, tj. da je potraživanje od njega (uplatom
od novog dužnika) samo djelimično “zatvoreno” u va-
šim knjigama, tako da preostali dio potraživanja i dalje
ostaje evidentiran. Dakle, za dio neizmirene obaveze
vi i dalje teretite svog kupca (starog dužnika), jer je
novi dužnik samo djelimično izmirio njegovu obavezu.
Za preostali iznos potraživanja vi ne trebate izdavati
kupcu nikakvo knjižno terećenje, jer je to potraživanje
od njega već evidentirano na osnovu ranije izdate fak-
ture, a sada po potpisanom ugovoru o izmirenju oba-
veze od novog dužnika samo djelimično izmireno. No,
nema smetnje da izdate knjižno terećenje tom ranijem
dužniku samo kao “podsjetnik” da vam je on, u skla-
du sa zaključenim ugovorom, dužan izmiriti tu razliku.
Međutim, ukoliko iz ugovora ne proizilazi da je stari
dužnik obavezan da vam namiri tu razliku, on vama
to formalno nije dužan namiriti čak ni ako mu izdate
takvo knjižno terećenje.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 95-96)
Ispravka materijalno značajne greške
pitanje: U prethodnoj godini je prodato stalno sred-
stvo sa dosta velikom neotpisanom vrijednošću, koje
greškom nije isknjiženo sa konta stalnih sredstava, što
bi uvećalo troškove poslovanja dotičnog perioda. Zbog
toga je za prethodnu godinu iskazana veća dobit, odno-
sno akumulirana dobit na kontu 340. Sada bi se, isknji-
žavanjem tog sredstva u ovoj godini, iskazao ozbiljan
gubitak koji nije poslovni rezultat ovog perioda. Zani-
ma nas da li neotpisanu vrijednost navedenog sredstva
možemo sada isknjižiti na teret neraspoređene dobiti
iz ranijih godina (konto 340) umjesto na teret konta
570 - Gubici od prodaje i rashodovanja stalnih sred-
stava?
odgovor: Računovodstveni aspekt nastale greške po
osnovu neisknjižavanja prodatog stalnog sredstva treba
posmatrati u skladu sa MRS-om 8, tj. treba prvenstve-
no utvrditi da li je greška materijalno značajna, što se
procjenjuje u zavisnosti od toga da li je mogla uticati na
ekonomske odluke korisnika informacija iz finansijskih
izvještaja. Pri tome značajnost zavisi od vrste greške,
veličine greške ili njihove kombinacije, u svjetlu ostalih
elemenata finansijskih izvještaja, što treba biti defini-
sano vlastitim računovodstvenim politikama.
Prema MRS-u 8, naknadno utvrđene stavke iz rani-
jih godina ili naknadno utvrđene greške u iskazivanju
pojedinih stavki u ranijim godinama mogu biti:
- materijalno značajne greške, čije se ispravljanje vrši
tako da se efekti tih grešaka evidentiraju u korist,
odnosno na teret akumuliranog rezultata u bilansu
stanja (zavisno od toga da li se radi o pozitivnim ili
o negativnim efektima u odnosu na stanje koje je
pogrešno iskazivano ili nije iskazano u ranijim go-
dinama); ili
- ostale, materijalno neznačajne greške iz ranijih godi-
na, koje se ispravljaju preko pozicija koje su iskazane
u tekućoj godini (u kojoj su utvrđene), pa se njihovi
efekti iskazuju kao prihodi ili rashodi u toj godini.
Iz navedenog, zaključujemo da se radi o materijalno
značajnoj grešci, što znači da biste isknjižavanje ranije
prodatog stalnog sredstva ne samo mogli nego i trebali
izvršiti na teret neraspoređene dobiti iz ranijih godina
(konto 340).
Također, napominjemo da će ova stavka automatski
predstavljati i tzv. kapitalni gubitak u poreznom bilan-
su, tj. za taj iznos će se umanjiti i oporeziva dobit po
poreznom bilansu za tekuću, 2014. godinu.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 107)
Pozicije bilansa uspjeha banaka
pitanje: U propisanom obrascu bilansa uspjeha za
banke i druge finansijske institucije su propisane slje-
deće AOP pozicije: 205 - Prihodi od naknada i provi-
zija, 276 - Prihodi od pozitivnih kursnih razlika i 282
- Rashodi po osnovu negativnih kursnih razlika. Naša
dilema se odnosi na pozicije 276 i 282, tj. da li se one
odnose isključivo na kursne razlike nastale svođenjem
stanja bilansnih pozicija po srednjem kursu Central-
ne banke ili one uključuju i poslove konverzije, mje-
njačnice i slično? Ako je odgovor ovo drugo, šta onda
obuhvata pozicija 205 koja bi trebala obuhvatiti nakna-
de za bankarske usluge kao što su mjenjački poslovi i
konverzija iz grupe konta 96? Da li ovo prikazati kroz
pozicije 205 ili 276?
odgovor: Da, odgovor je “to drugo”. Kao što ste i sami
naveli, AOP pozicija 205 u bilansu uspjeha za banke
i druge finansijske institucije treba obuhvatiti vrijed-
nosti iz grupe konta 96, netirane za kursne razlike iz
posla sa grupe 925. Između ostalog, tu je i konto 960
- Naknade za bankarske usluge u okviru kojeg su obu-
hvaćene i naknade po mjenjačkim poslovima i konver-
zije. Prema tome, ove vrste naknada u bilans uspjeha
treba uvrstiti kroz poziciju 205.
Pozicije 276 i 282 su rezervisane isključivo za pri-
hode ili rashode nastale kao posljedica promjena u
kursu, tj. za prihode i rashode od kursnih razlika na-
kon svođenja na srednji kurs Centralne banke BiH, za
stanja na kontima 925 i 965. U kontnom planu se tu
navode naknade iz osnova izvršene arbitraže na berzi,
pozitivne ili negativne kursne razlike po osnovu kupo-
prodaje deviza, kao i pozitivne ili negativne razlike u
cijeni plemenitih metala.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 96-97)
Primjenjivost “starog” Pravilnika o
trgovačkoj knjizi
pitanje: Da li je predstavnik inspekcije u pravu kada
tvrdi da Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja
trgovačke knjige (“Sl. novine FBiH”, br. 64/04 i 12/05)
više nije na snazi, jer se taj Pravilnik “veže” na rani-
ji Zakon o trgovini, a ne na novi Zakon o unutrašnjoj
trgovini? Tim pravilnikom je dozvoljena alternativa u
pogledu označavanja robe za prodaju koju smo mi i pri-
mijenili u praksi. Od Federalnog ministarstva trgovine
dobili smo odgovor da je pomenuti pravilnik u primjeni
sve do donošenja novog pravilnika.
odgovor: Vi ste apsolutno u pravu, a inspektor nije.
Naime, formalno uporište za primjenu Pravilnika o
obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige po-
stoji i u članu 67. stav 1. važećeg Zakona o unutraš-
njoj trgovini u kome je rečeno da će se, do donošenja
propisa na osnovu ovlaštenja iz tog Zakona, primjenji-
vati važeći propisi. (Istina, prateće propise iz Zakona
o unutrašnjoj trgovini nadležni ministar trebao je da
donese u roku od šest mjeseci po donošenju Zakona,
što nije učinjeno, ali to ništa ne mijenja na stvari, jer je
presudna činjenica da novi pravilnik nije donesen i da
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 37
se, sve do tada, primjenjuje pravilnik koji je donesen uz
prethodni zakon.)
Stoga biste dotičnom predstavniku inspekcijske
službe, koji osporava navedeni pravilnik, na primjer,
trebali postaviti pitanje koji podzakonski akt (ako ne
taj) uopšte primjenjivati kad je riječ o načinu vođenja
trgovačke knjige, kao i koji podzakonski akt (ako ne
taj) njemu služi kao podloga za kontrolu kad se radi o
načinu vođenja trgovačke knjige.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 90)
Evidentiranje otpisa robe zbog isteka roka
trajanja u TKM
pitanje: U koju kolonu TKM se unosi otpis robe zbog
isteka roka trajanja i u šta se upisuje u kolonu “opis” u
ovom slučaju?
odgovor: Prema članu 10. Pravilnika o obliku, sadržaju
i načinu vođenja trgovačke knjige (“Službene novine Fe-
deracije BiH”, broj 28/06), u kolonu 5 (“razduženje”) se
upisuju i vrijednosti otpisa, rashoda (kalo, rastur, kvar
i lom), a na osnovu odgovarajuće isprave. Jedino u slu-
čaju kada se radi o kalu, rasturu, kvaru i lomu koji je u
okviru zakonom dozvoljenog iznosa, u TKM se knjiženje
vrši kao storno zaduženja, dok se u svakom drugom slu-
čaju otpis evidentira kao razduženje (u koloni 5).
Što se tiče opisa knjiženja u koloni 3, prema
istom članu Pravilnika, u ovu kolonu se upisuje opis
knjiženja nabavke, zaduženje, prodaje i drugih pro-
mjena, sa upisom naziva, broja i datuma dokumenta,
kao i naziva dobavljača, odnosno broja i datuma i
vrste internog dokumenta o zaduženju (ukoliko se
radi o nabavci robe), odnosno naziv, broj i datum
dokumenta o prodaji sa nazivom kupca (ukoliko se
radi o prodaji robe), tj. ukoliko se radi o nekoj drugoj
promjeni upisuje se drugi, odgovarajući dokument.
U vašem slučaju, u ovu kolonu bi se trebalo kod opisa
knjiženja upisati “otpis robe zbog isteka roka traja-
nja”, te navesti broj dokumenta, tj. naziv i broj odlu-
ke po osnovu koje se vrši otpis.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 96)
TKU za usluge šminkanja izvršene u trgovini
kozmetičkim preparatima?
pitanje: Da li za usluge šminkanja koje se obavljaju u
okviru trgovine na malo kozmetičkim preparatima treba
voditi trgovačka knjiga usluga i da li prostor u kome se
vrše te usluge mora biti odvojen od prostora za trgovinu?
odgovor: Prema članu 25. tačka 5. Zakona o unutraš-
njoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), trgovac
je dužan u svakom objektu u kojem se obavljaju trgo-
vačke usluge držati i ažurno voditi knjigu za trgovačke
38 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
usluge. Članom 26. stav 1. istog zakona utvrđeno je da
su trgovačke usluge djelatnosti kojima se uz naknadu
podstiče obavljanje razmjene robe od proizvođača do
krajnjeg potrošača. U stavu 2. ovog člana konkretno
je nabrojano koje se sve usluge smatraju trgovačkim.
Među njima nisu usluge iz ovog upita, ali je rečeno “i
druge usluge uobičajene u trgovini”.
Iz navedenog bi se moglo zaključiti da se uslugama
šminkanja u slučaju iz upita podstiče prodaja robe (koz-
metike), ali je teško ocijeniti da li te usluge spadaju u
kategoriju usluga koje su “uobičajene u trgovini”. Iz tog
razloga sugerišemo da se za zvanični stav, ipak, po ovom
pitanju obratite Federalnom ministarstvu trgovine.
Mi smo mišljenja da za navedene usluge, ipak, ni-
ste dužni voditi trgovačku knjigu usluga, pogotovo ako
(kao što to pretpostavljamo) za njih i ne naplaćujete
nikakvu naknadu, već ih pružate isključivo u cilju pro-
mocije kozmetike koju prodajete.
Što se tiče pitanja da li se prodaja robe i pružanje
navedenih usluga šminkanja mogu obavljati u istom
prostoru, zvaničan odgovor trebate potražiti kod op-
ćinskog organa koji utvrđuje ispunjenost uslova za
obavljanje trgovine. Po našem mišljenju, za to u ovom
slučaju nema smetnje, opet s obrazloženjem da se ov-
dje i ne radi o posebnim uslugama koje bi se obavljale
uz naknadu, nego samo o načinu promocije i unapređe-
nja prodaje kozmetičkih preparata iz vašeg asortimana.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 109)
Zaključivanje blagajne: prilikom svake
uplate/isplate ili jednom dnevno, sedmično,
odnosno mjesečno?
pitanje: Da li se blagajna mora zaključivati nakon
svake uplate/isplate ili se to može raditi samo jednom
sedmično, odnosno mjesečno?
odgovor: Zakonom o računovodstvu i reviziji u Fede-
raciji BiH (“Sl. novine FBiH”, broj 83/09), član 22. stav
4., propisano je da se u dnevnik blagajne unose poslov-
ne promjene koje nastaju po osnovu gotovine i drugih
vrijednosti koje se vode u blagajni pravnog lica. Prema
navedenoj odredbi, dnevnik blagajne se zaključuje na
kraju svakog radnog dana i dostavlja se računovodstvu,
a najkasnije narednog dana.
Dakle, dnevnik blagajne se ne zaključuje nakon
svake pojedinačne uplate/isplate, nego to treba vršiti
jednom dnevno, na kraju svakog radnog dana. Tačni-
je, blagajna se zaključuje na kraju svakog onog dana u
kome je bilo kakvih promjena u blagajni, tj. u kojem je
bilo kakvog prometa preko blagajne.
Prema navedenim odredbama Zakona o računovod-
stvu i reviziji u Federaciji BiH, zaključivanje blagajne
samo jednom sedmično, odnosno jednom mjesečno, ne
bi bilo ispravno.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 102)
Cisterna za točenje goriva u vlastita vozila
pitanje: U sklopu preduzeća planiramo instalirati ci-
sternu za gorivo koje bismo točili u vlastita dostavna i
druga vozila koja koristimo u poslovne svrhe. Zadužili
bismo osobu da vodi evidencije o točenju goriva: datu-
mu, vremenu, marki vozila, registracionim oznakama,
pređenim kilometrima, količini natočenog goriva, broj-
nom stanju instalirane pumpe i dr. Ulazni PDV na na-
bavljeno gorivo bismo koristili kao odbitni, s obzirom
na to da gorivo nabavljamo u poslovne svrhe. Da li je
potrebno voditi još neke evidencije i da li je postupak s
PDV-om ispravan? Postoje li još neki propisi koje tre-
bamo ispoštovati?
odgovor: Izuzev onih koji se tiču PDV-a, nema drugih
propisa koji na direktan način tretiraju ovo pitanje i
koji bi vam bili važni. To znači da možete kupiti ci-
sternu za gorivo koje ćete koristiti u vlastite potrebe,
umjesto da vaša vozila pojedinačno toče gorivo na uo-
bičajeni način, na benzinskim pumpama.
U upitu navodite različite podatke koje će voditi
osoba zadužena za te poslove. Mada nijedna od tih evi-
dencija nije izričito propisana, ovi podaci su vam sva-
kako korisni kako biste imali uvid u potrošnju goriva.
Primjera radi, na taj način možete pratiti obim i dina-
miku potrošnje po pojedinom vozilu.
Ove evidencije su vam bitne i zbog PDV tretmana
navedenog goriva. Naime, naveli ste da ulazni PDV za
nabavljeno gorivo koristite kao odbitni. To je u redu
kada se gorivo toči u dostavna ili teretna vozila koja se
koriste u poslovne svrhe. No, ukoliko biste gorivo točili
i u vaša putnička vozila, za taj dio biste imali obavezu
obračuna izlaznog poreza, izdavanjem internih pore-
znih faktura, pošto odbitak ulaznog poreza za bilo šta
što je vezano za putnička vozila (nabavka samog vozila,
kupovina rezervnih dijelova, goriva i sl) nije dozvoljen.
Prema tome, ulazni PDV na svo nabavljeno gorivo
možete koristiti kao odbitni, jer pri nabavci i ne znate u
kojem omjeru će se gorivo točiti u pojedine vrste vozi-
la, ali kasnije imate obavezu obračuna izlaznog poreza
(kroz interne PDV fakture) za onaj dio koji se eventual-
no natoči u vaše putničke automobile. Evidencije koje
vodite vam omogućavaju da precizno utvrdite omjer
poslovne i neposlovne potrošnje.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 106)
Izgradnja vodovodne mreže iz sufinansiranih
sredstava
pitanje: Da li izgradnja vodovodne mreže (koju mi,
kao javno preduzeće, realizujemo iz sufinansiranja op-
ćine) ima tretman “investicije u vlastitoj režiji” na ko-
joj ne smije biti zarade (na kom stavu insistira eksterni
revizor i Ured za reviziju institucija u Federaciji BiH)
ili je to eksterna realizacija koju fakturišemo općini kao
i sve druge građevinske radove i za koju dobijena sred-
stva knjižimo na unaprijed naplaćene i druge odgođene
prihode?
odgovor: S obzirom na to da u upitu napominjete da
povodom konkretnog pitanja postoji stav eksternog re-
vizora i Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH,
očigledno je da je taj stav dat konkretnim povodom.
Iz tog razloga bi nam za decidniji odgovor na ovaj upit
trebalo više informacija, između ostalog, i o tome kako
je vašim računovodstvenim politikama regulisano evi-
dentiranje poslovnih promjena koje se odnose na vla-
stitu izgradnju vodovodne mreže koja se dijelom finan-
sira iz namjenskog granta općine.
Pri tome skrećemo pažnju na paragraf 22. MRS-a
16, prema kojem se trošak sredstva izgrađenog u vla-
stitoj režiji utvrđuje korištenjem istih načela kao i kod
kupljenog sredstva, odnosno trošak sredstva obično je
jednak trošku proizvodnje što isključuje bilo kakvu in-
ternu dobit.
Po našem mišljenju, stoji činjenica da vi sredstva
za realizaciju tih investicija dijelom nadoknađujete i iz
sredstava sufinansiranja od općine, što, kako ste nave-
li, činite po cjenovniku koji se primjenjuje i pri bilo
kojim drugim eksternim realizacijama, što, naravno,
podrazumijeva i mogućnost “zarade”. U tom smislu,
navedena primjedba revizije bi se, po našem mišljenju
(i uz ogradu koju smo istakli na početku ovog odgovo-
ra), mogla odnositi samo na onaj dio investicije koji se
finansira iz vaših vlastitih sredstava.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 98-99)
Tekući i odloženi prihodi udruženja
pitanje: Kod udruženja postoji višak prihoda koji je
nastao po osnovu nižih troškova od donatorski budže-
tiranih. Može li se taj višak prihoda prebaciti sa od-
loženih na tekuće prihode i da li takav višak prihoda
podliježe obavezi plaćanja poreza na dobit?
odgovor: Ukoliko se višak prihoda nad rashodima od-
nosi na projekat koji je dovršen sa krajem godine, vi tu
razliku možete uključiti u tekuće prihode i to ne podli-
ježe oporezivanju porezom na dobit. Međutim, ukoliko
se radi o projektu koji još nije dovršen, nego se njego-
va realizacija prenosi u narednu godinu, priznavanje u
prihode ove godine ne bi došlo u obzir, jer bi se time
narušio računovodstveni princip sučeljavanja prihoda
i rashoda.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 99)
Vođenje poslovnih knjiga i potpisivanje
finansijskih izvještaja
pitanje: Registrovani smo kao d.o.o. i u rješenju ima-
mo, između ostalog, upisanu i djelatnost 74.120 – Ra-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 39
čunovodstveni, knjigovodstveni i revizijski poslovi; sa-
vjetodavni poslovi u vezi sa porezom. Osnivač društva
je certificirani računovođa i isti nije prijavljen na PIO,
jer je penzionisano lice prema Uredbi o povoljnijem
penzionisanju vojnih lica. Firma ima dva zaposlena od
kojih je jedno ekonomski tehničar, a drugo zaposleno
lice ima završen ekonomski fakultet – smjer računo-
vodstvo i oba zaposlena radnika su prijavljena u PIO
kao knjigovođa i direktor. U vezi sa članom 24. Zakona
o računovodstvu i reviziji u FBiH imamo sljedeće di-
leme:
1) Da li u skladu sa Zakonom možemo voditi poslovne
knjige pravnih lica sa kojima smo do sada imali ugo-
vor za vođenje poslovnih knjiga i za iste potpisivati
finansijske izvještaje?
2) Da li osnivač može samo potpisivati finansijske
izvještaje tih drugih pravnih lica i da li on u tom
slučaju treba sklopiti ugovor ili neki drugi akt sa fir-
mom?
3) Da li se vođenje poslovnih knjiga pravnih lica
(d.o.o.) može vršiti i kroz registraciju samostalne
dopunske djelatnosti lica koje ima certifikat samo-
stalnog računovođe i, ako ne može, koje su moguć-
nosti računovodstvenog organizovanja certificira-
nog računovođe u formi dopunske djelatnosti?
odgovor: Prema članu 24. stav (2) Zakona o računo-
vodstvu i reviziji u FBiH, poslovne knjige pravnog lica
može, prema ugovoru i uz određenu naknadu, voditi
drugo pravno lice ili poduzetnik koji je registrovan za
pružanje računovodstvenih usluga i koji ima zaposlena
lica kojima povjerava vođenje poslovnih knjiga, s tim
da obezbijedi arhiviranje i čuvanje dokumentacije u
svom sjedištu.
Pri tome, u stavu (1) istog člana Zakona, propisa-
no je da se za lice koje vodi poslovne knjige, sastavlja
finansijske izvještaje i koje je supotpisnik finansijskih
izvještaja (u skladu sa članom 37. ovog Zakona), općim
aktom pravnog lica propisuju uslovi koje mora ispu-
njavati: školsku spremu, radno iskustvo i ostalo, kao i
njegovu odgovornost za ažurnost, urednost i istinitost
poslovnih knjiga.
Prema članu 37. stav (2) Zakona, finansijski izvje-
štaji pravnog lica obavezno moraju biti ovjereni potpi-
som i pečatom certificiranog računovođe (koji sadrži
naziv “certificirani računovođa”, njegovo ime i prezi-
me, kao i broj važeće licence). Istovremeno, finansijski
izvještaji moraju biti potpisani i od lica ovlaštenog za
zastupanje dotičnog pravnog lica, upisanog u sudski re-
gistar, i ovjerene pečatom pravnog lica – podnosioca
finansijskih izvještaja.
U skladu sa navedenim zakonskim odredbama, naše
mišljenje u vezi vaših pitanja je sljedeće:
1) U skladu sa članom 24. Zakona o računovodstvu
i reviziji, vi kao d.o.o. koji je, između ostalog, registro-
van i za računovodstvene, knjigovodstvene i revizijske
poslove, možete vršiti usluge vođenja poslovnih knjiga
drugih pravnih lica, pri čemu uslove koje trebaju ispu-
40 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
njavati vaši zaposlenici koji vode poslovne knjige vaših
komitenata, treba da propišete svojim općim aktom,
pri čemu zakonski uslov nije da i ta lica moraju biti
certificirane računovođe. Međutim, kada je u pitanju
potpisivanje finansijskih izvještaja pravnih lica - vaših
komitenata, izričito je propisano da lice koje potpisuje
finansijske izvještaje mora biti certificirani računovođa
sa važećom licencom.
Pri tom, nigdje nije izričito propisano da finansijske
izvještaje mora ovjeriti isto lice koje je vodilo poslovne
knjige, tj. to mogu biti dvije potpuno odvojene aktivno-
sti: jedna – vođenje poslovnih knjiga, koja ima redovni
i kontinuirani karakter (i koju nije moguće obavljati po
osnovu ugovora o djelu) i druga – sastavljanje i potpisi-
vanje finansijskih izvještaja za neki konkretan period,
koja bi se mogla smatrati “jednokratnim poslom” i za
koju nema formalnih prepreka da se obavi po osno-
vu prethodno zaključenog ugovora o djelu. Naravno,
pritom se smatra da je lice koje potpisuje finansijske
izvještaje i u tom slučaju odgovorno za to da ti finan-
sijski izvještaji predstavljaju istinit i fer prikaz stanja i
uspješnosti poslovanja dotičnog subjekta.
Napominjemo da se Federalno ministarstvo finan-
sija u prethodnom periodu nije izjašnjavalo po ovom
pitanju mogućnosti ovjere finansijskih izvještaja po
osnovu ugovora o djelu, tj. to Ministarstvo nikada nije
potvrdilo, ali ni opovrglo naprijed navedeno.
2) Imajući u vidu prethodno, nema formalnih smet-
nji da se ugovor o djelu sklopi i sa osnivačem firme (koji
je certificirani računovođa) za potrebe potpisivanja i
ovjere finansijskih izvještaja, ali, opet, uz napomenu da
on, samim potpisom na tim finansijskim izvještajima,
preuzima i odgovornost za njihovu tačnost i istinitost. Iz
tog razloga, u ovakvim i sličnim slučajevima uvijek pre-
poručujemo da se ugovorom o djelu, osim samog potpi-
sivanja finansijskih izvještaja, regulira i obaveza pregle-
da poslovnih knjiga i knjigovodstvene dokumentacije na
osnovu koje su ti finansijski izvještaji sačinjeni.
3) Po našem mišljenju, odgovor na treće pitanje je:
da, vođenje poslovnih knjiga za d.o.o. se može vršiti
i kroz registraciju dopunske djelatnosti, s obzirom na
to da se osnivač dopunske djelatnosti u tom slučaju
smatra samozaposlenim u toj djelatnosti, te se time za-
dovoljava i uslov iz člana 24. Zakona o računovodstvu
i reviziji da poslovne knjige pravnog lica može voditi
poduzetnik koji je registrovan za računovodstvene po-
slove, i to podsredstvom zaposlenika u toj djelatnosti.
Ovo naglašavamo zbog toga što je na početku pri-
mjene Zakona tumačilo da poslovne knjige pravnih
lica mogu voditi samo oni poduzetnici koji su u statusu
osnovne djelatnosti ili dodatne djelatnosti (koja podra-
zumjeva upošljavanje dodatnih zaposlenika, mimo vla-
snika djelatnosti), ali je ovakav pristup ubrzo zamijenjen
novim po kojem je dovoljno da je poduzetnik registro-
van za računovodstvene poslove kako bi mogao voditi
poslovne knjige pravnih lica, pri čemu je za potpisivanje
finansijskih izvještaja dovoljno da ili sâm vlasnik djelat-
nosti ili zaposlenik u toj djelatnosti ima zvanje certifici-
ranog računovođe koji uz to ima i važeću licencu.

(Porezni savjetnik 11/14, str. 89-90)

Mogućnost podizanja tužbe protiv agencije

za računovodstvene usluge za naknadu
pričinjene štete
pitanje: Imali smo kontrolu UINO kojom je ustanov-
ljen visok iznos razreza PDV-a, zajedno sa zateznom
kamatom. Mi smatramo da je do toga došlo zbog toga
što Agencija za računovodstvene usluge s kojom ima-
mo zaključen ugovor nije izvršavala svoje obaveze na
savjestan i profesionalan način kako je to ugovoreno.
Da li postoji mogućnost podizanja tužbe protiv Agenci-
je radi finansijskog obeštećenja jer smo pretrpjeli zna-
čajnu štetu, odnosno je li vam je poznato da li postoji
takva praksa u privrednom životu u BiH?

odgovor: Važeći propisi, prije svega Zakon o obliga-

cionim odnosima poznaju institut naknade štete (kako
obične štete, tako i izmakle koristi). Međutim, koliko
nam je poznato, kad su u pitanju odnosi između agen-
cija za računovodstvene poslove i korisnika njihovih
usluga, tužbe za finansijsko obeštećenje nisu čest slu-
čaj, vjerovatno iz razloga što se u većini slučajeva sa
agencijama ugovara samo vođenje knjigovodstva i sa-
stavljanje finansijskih izvještaja, a ne i drugi poslovi
finansijske prirode.
U svakom slučaju, osnov za eventualno pokretanje
tužbe bio bi ugovor sklopljen između računovodstvene
agencije i korisnika njenih usluga, a uspješnost tužbe
prevashodno zavisi od toga da li ugovor decidno pred-
viđa obavezu koja je predmet tužbe, a koju agencija
nije izvršila, a što je za posljedicu imalo materijalnu
štetu za korisnika.
Primjera radi, šansa na uspjeh tužbe neće postojati
ukoliko je u ugovoru načelno naznačeno da će agencija
profesionalno i stručno obavljati poslove, a nije pre-
cizno naznačeno o kojim poslovima se radi. Isto tako,
tužba za podnosioca tužbe neće imati pozitivan ishod
ukoliko u ugovoru stoji da će agencija voditi knjigovod-
stvo i sastavljati finansijske izvještaje u propisanim ro-
kovima i da će odgovarati za njihovu tačnost. Obrnuto,
argumenti za tužbu će za podnosioca tužbe postojati
ukoliko ugovor, pored poslova vođenja knjigovodstva
i sastavljanja finansijskih izvještaja, sadrži i obavezu
agencije da će pratiti porezne propise, voditi računa o
blagovremenom i u propisanim rokovima izmirivanju
poreznih obaveza, podnositi porezne prijave, informi-
sati korisnika usluga o problemima u izvršavanju pore-
znih obaveza, održavanja tekuće likvidnosti i dr.).
Razumljivo je da će šira lepeza ugovorenih poslova
koja znači i veću odgovornost agencije iziskivati i ade-
kvatnu cijenu usluga koje obavlja agencija.

(Porezni savjetnik 10/14, str. 95-96)

Dobar savjet zlata vrijedi 2015 41

 2. PDV, CARINA I AKCIZE
Odbitak ulaznog PDV-a nije vezan za
plaćanje fakture
pitanje: Može li firma, koja je registrovana kao PDV
obveznik, priznati ulazni porez odmah po prijemu fak-
ture od drugog PDV obveznika (obrt) ili mora izvršiti
plaćanje da bi mogla priznati ulazni PDV kao odbitni?
odgovor: Odbitak ulaznog PDV-a sa primljenih faktu-
ra nije uslovljen plaćanjem dobavljaču.
Uslovi za odbitak ulaznog PDV-a su propisani u čla-
nu 32. Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05,
35/05 i 100/08) i čl. 62. i 63. Pravilnika o primjeni Za-
kona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. 93/05 do 65/10).
Osnovno je da PDV obveznik primi ispravnu poreznu
fakturu od drugog registrovanog PDV obveznika, te da
je nastala po osnovu oprezivog prometa. To podrazu-
mijeva da PDV na toj fakturi mora biti pravilno iskazan
i opravdano obračunat po osnovu nekog oporezivog
prometa dobara ili usluga (ili prilikom uvoza, što nije
slučaj iz upita), te da se radi o nabavci koja je izvršena
za poslovne i oporezive potrebe.
Prema tome, momenat plaćanja dobavljaču nije va-
žan za mogućnost odbitka ulaznog poreza. Vaš dobav-
ljač je, samim tim što vam je ispostavio fakturu, oba-
vezan uključiti taj izlazni porez u svoju mjesečnu PDV
prijavu za taj mjesec (bez obzira na to kada će mu ta
faktura biti plaćena), a vi taj porez (u kojem ste dobili
fakturu) možete iskoristiti kao odbitni (uz, podrazumi-
jeva se, nužno ispunjenje svih drugih propisanih uslova
za odbitak ulaznog poreza), bez obzira na to što ćete tu
fakturu platiti tek kasnije.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 115)
Pravo na odbitak ulaznog PDV-a na promet
koji će tek uslijediti
pitanje: Može li se osporiti pravo na odbitak ulaznog
PDV-a u slučaju kada se izda i primi porezna faktura, a
promet se još nije desio (promet će uslijediti naknadno
ili je tek započet i biće završen naknadno), odnosno da li
se takva situacija može podvesti pod tzv. fiktivni promet?
odgovor: Okolnost da je izdata faktura a da se promet
dobara nije desio (sa neizvjesnošću kada će se desiti ili
da li će se uopće desiti) indicira da se može raditi o tzv.
fiktivnom prometu, što inspekcijskim organima daje
dovoljan osnov da ospore pravo na odbitak ulaznog
poreza po takvoj fakturi. Naime, logika sistema PDV-a
je da se faktura izdaje u momentu isporuke dobara ili
neposredno po isporuci, tako da eventualni značajan
vremenski raskorak između izdavanja fakture i isporu-
ke dobara može predstavljati dovoljan razlog da se ne
prizna odbitak ulaznog PDV-a kod lica koje je primilo
fakturu, ali ne i isporuku.
Ukoliko se, pak, radi o situacijama u kojima nema
ni osnova ni razloga za takvu sumnjičavost (na primjer,
ukoliko radovi i usluge zaista traju, ukoliko se zaista
vrše i završavaju i sl), onda, po našem mišljenju, nema
razloga, a i osnova za osporavanje ulaznog poreza po
eventualno “preuranjeno” izdatim fakturama.
U tom kontekstu treba podsjetiti i na to da obaveza
za izlazni PDV nastaje (i) momentom izdavanja PDV
fakture (član 17. Zakona), pa i onda kada je faktura iz-
data prije izvršenja isporuke. Dakle, ako isporuka za-
ista traje i izvjesna je, samim tom što je isporučilac u
obavezi da zaračuna izlazni PDV i po fakturi koju je
ispostavio prije početka ili prije okončanja isporuke,
nesporno postoji i pravo na odbitak ulaznog poreza kod
primatelja takve fakture.
Članom 32. stav 1. Zakona o PDV je rečeno da pra-
vo na odbitak ulaznog poreza postoji za dobra i usluge
koje PDV obveznik koristi ili treba koristiti u poslovne
svrhe, dakle, ni po tom osnovu se ne zahtijeva da je
isporuka nužno već izvršena ili završena.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 100)
Odbitak ulaznog poreza nakon ulaska u
sistem PDV-a
pitanje: Izvršili smo nabavku HTZ opreme sa našim
logom koju smo avansno platili 29. 08. 2014. godine i
dobili smo avansni račun. Od 01. 09. 2014. godine smo
u sistemu PDV-a. Dana 04. 09. 2014. godine smo za
navedenu opremu dobili “pravu” fakturu. Da li po istoj
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 43
možemo odbiti ulazni PDV, s obzirom na to da smo
uplatu izvršili kada nismo bili u sistemu PDV-a, a da je
promet nastao po uplati?
odgovor: Uslovi za odbitak ulaznog PDV propisani su
u članu 32. Zakona i članu 63. Pravilnika o primjeni
Zakona o PDV-u. Obveznik, tj. lice koje je registrovano
za PDV, ima pravo odbiti PDV koji je obavezan platiti
ili da je platio prilikom kupovine dobara ili usluga od
drugog PDV obveznika (ili prilikom uvoza dobara), pod
uslovom da ta dobra i usluge koristi za promet dobara
i usluga koji podliježe plaćanju PDV-a, te naravno da
ima formalnu ispravnu PDV fakturu (izdatu u skladu
sa članom 55. Zakona).
U momentu kad ste vi izvršili avansnu uplatu i pri-
mili avansnu fakturu sa obračunatim PDV-om, PDV po
toj fakturi niste mogli odbiti, jer još uvijek niste bili
u sistemu PDV-a. Međutim, s obzirom na to da vam
je po isporuci HTZ opreme koju ste nabavili za vaše
poslovne i oporezive svrhe, vaš dobavljač izdao “pravu”
PDV fakturu u momentu kada ste bili registrovani PDV
obveznik, nema ymetnji da odbijete ulazni PDV po toj
fakturi, bez obzira na to što vam je dobavljač prethodno
izdao avansnu fakturu po osnovu vaše avansne uplate.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 96)
Proporcionalni odbitak ulaznog poreza na
zalihe zatečene u momentu registracije za PDV
pitanje: Društvo je počelo sa radom u avgustu 2014.
godine. Društvo trenutno djeluje kao neobveznik PDV-
a, a u toku je registracija u sistem PDV-a. Nakon što
društvo postane obveznik podnijeti će zahtjev za pro-
porcionalni odbitak ulaznog poreza na dobra na zali-
hama koje su stečene prije registracije za PDV. S obzi-
rom na to da postoje različita tumačenja, molimo vas
da nam date svoj stav oko metodologije pribavljanja
evidencije za pravdanje korištenja odbitnog PDV-a na
dobra na zalihama koje su stečene prije registracije za
PDV, srazmjerno prometu istih nakon što društvo po-
stane registrovani PDV obveznik, te na koji način je
najispravnije popisati dobra na zalihama na dan prije
no što društvo postane obveznik?
odgovor: Prema članu 34. Zakona o PDV i članu 77.
Pravilnika o primjeni Zakona o PDV, svako lice koje se
naknadno registruje kao PDV obveznik ima pravo na
odbitak ulaznog PDV na dobra koja su stečena prije no
što je lice postalo PDV obveznik.
Zakonom je pri tom propisano da obveznik u tom slu-
čaju nema pravo da već u prvom mjesecu ulaska u sistem
u cijelosti prizna sav ulazni PDV na dobra na zalihama za
koja je stekao pravo za priznavanje ulaznog PDV. Zakon
je predvidio korištenje ovog odbitka postepeno, tj. od-
bitak je u tom slučaju proporcionalan prodaji tih zaliha
u narednim mjesecima, jer se to pravo stiče na onaj dio
tih zaliha koji će biti predmet prometovanja nakon regi-
44 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
stracije u sistem PDV-a. Dodatni uslov je da taj odbitak,
u svakom mjesecu, ne može biti veći od iznosa porezne
obaveze u svakom tom mjesecu (tj. razlike između uku-
pnog izlaznog i ulaznog PDV koji se može odbiti u po-
smatranom mjesecu po drugim osnovama). To, praktič-
no, znači da PDV prijava po tom osnovu ne može “biti u
minusu”. Ukoliko se desi da je taj iznos veći od navedene
razlike, obveznik koristi onoliko odbitka na prodate stare
zalihe koliko je moguće da PDV prijava za taj mjesec bude
svedena “na nulu”, a ostvareni “višak” tog ulaznog poreza
prenosi i koristi u narednim mjesecima.
Nakon što postane PDV obveznik, lice je dužno
UINO dostavi evidenciju o dobrima na zalihama, tj.
popis zalihe koje su stečene prije registracije za PDV,
a koja ispunjavaju uslove po osnovu kojih se stiče pra-
vo na odbitak ulaznog PDV-a. Pri tom samo ona dobra
koja su nabavljena od drugog PDV obveznika ili koja su
uvezena, najviše godinu dana prije registracije za PDV,
ispunavaju uslove na osnovu kojih se PDV obračunat
na njihovu nabavku može koristiti kao odbitni.
Popis takvih zaliha sa svim propisanom elementi-
ma (vrsta, količina, nabavna cijena, obračunati PDV,
podaci o dobavljaču, broj i datum fakture po kojima
su dobra nabavljena) se pravi na dan kada podnesete
zahtjev za ulazak u PDV sistem ( jer obično na Rješenju
UIO stoji da danom prijave postajete PDV obveznik),
te, kada dobijete Rješenje o ulasku u PDV sistem, pod-
nosite Zahtjev za proporcionalno priznavanje ulaznog
PDV gdje kao prilog dostavljate popisnu listu dobara
stečenih prije PDV registracije.
U slučaju da ste morali dostaviti dodatnu dokumen-
taciju UINO za registraciju u sistem PDV-a, pa ne po-
stajete obveznik danom prijave nego drugim danom,
tj. kada UINO procjeni da ste ispunili sve uvjete da
postanete PDV obveznik, onda u popisnu listu dobara
uključujete i sve ostale nabavke dobara do tog datuma.
U popisne liste, koje šaljete UINO, uključujete sve
potrebne elemente u smislu vrste, količine, nabavne
vrijednosti, obračunatog PDV-a, broja i datuma faktu-
re, te podatke o dobavljaču, a ako se radi o uvezenoj
robi, onda su obavezni elementi popisne liste datum i
broj jedinstvene carinske deklaracije. Na osnovu te li-
ste UINO izdaje Rješenje o proporcionalnom priznava-
nju PDV-a, na osnovu kojeg, po vašim PDV prijavama
za naredne mjesece, koristite svoje pravo na proporci-
onalni odbitak, na navedeni način.
Dakle, UINO ne vrši povrat tog PDV-a, već vam svo-
jim rješenjem odobrava da ga koristite po svojim PDV
prijavama na navedeni način.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 111-112)
Ulazni porez kod nabavki u svrhu grijanja
poslovnog prostora
pitanje: Kupili smo peć za centralno grijanje koja će
služiti za zagrijavanje kancelarijskog i drugog poslov-
nog prostora, kao i određenu količinu goriva (peleta)
za tu peć. Imamo li pravo odbitka ulaznog PDV-a iska-
zanog na fakturi za navedene nabavke?
odgovor: Prema članu 32. Zakona o PDV (“Sl. glasnik
BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), obveznik PDV-a ima
pravo na odbitak ulaznog poreza ako je nabavka dobara
izvršena u poslovne i oporezive svrhe i uz uslov da po-
sjeduje fakturu izdatu od drugog obveznika na kojoj je
iskazan PDV. U navedenom slučaju je očigledno da se
radi o nabavci u poslovne i oporezive svrhe (tj. za za-
grijavanje poslovnih prostorija) i da postoji faktura od
isporučioca, pa su time, po našem mišljenju, ispunjeni
svi potrebni uslovi za odbitak ulaznog poreza.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 106-107)
Spravljanje hrane u vlastitoj režiji
za zaposlenike, ali i treća pravna lica
pitanje: Naše preduzeće ima organizovanu menzu za
svoje zaposlenike, ali, isto tako, spravlja hranu u vlasti-
toj režiji i za treća pravna lica. Da li bi bilo ispravno da
prilikom nabavke sirovina za te potrebe odbijamo cijeli
ulazni PDV, bez razdvajanja nabavki, jer sva nabavka
ide na jedno skladište, a da na kraju mjeseca izdamo
fakturu trećim pravnim licima sa PDV-om na prodajnu
cijenu hrane, a za ostatak sirovina (koje su utrošene u
menzi tokom mjeseca) da napravimo internu fakturu
sa obračunatim PDV-om, ali na nabavne cijene (što bi,
praktično, značilo ispravku ulaznog PDV-a)? Naime,
razdvajanje nabavki sirovina za koju bismo imali pravo
priznati ulazni PDV i naknadni preračun ulaznog PDV-
a za priznavanje je u ovom slučaju teško, pa možda čak
i neizvodljivo, jer nabavka ide na jedno skladište.
odgovor: S obzirom na to da bi, kao što navodite, raz-
dvajanje nabavki sirovina na one sa pravom na odbitak
i one bez prava odbitka ulaznog PDV-a predstavljalo
previše zahtjevnu aktivnost, jer ukupna nabavka sirovi-
na ide na jedno skladište (a i spremanje hrane se, pret-
postavljamo, vrši na jednom mjestu), po našem mišlje-
nju, nema smetnje i za opisani način postupanja, čime
bi se na mjesečnom nivou, za dio utrošenih sirovina za
koje je prilikom njihove nabavke priznat ulazni PDV,
putem interne PDV fakture vršila njegova ispravka, jer
će i takvim načinom postupanja obaveza za PDV na
mjesečnom nivou biti iskazana u realnom iznosu.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 117)
Tretman ulaznog PDV-a na usluge
pozicioniranja proizvoda na policama u
trgovinama
pitanje: Dobavljač nam je fakturisao usluge pozicio-
niranja proizvoda na policama u trgovačkim marketi-
ma. Da li imamo pravo na odbitak PDV-a po toj fakturi?
odgovor: Da. S obzirom na to da je navedeni izdatak
nastao u poslovne svrhe, odnosno u poslovnom intere-
su firme, ulazni porez na navedenim fakturama možete
koristiti kao odbitni.
Naime, uslovi i ograničenja po pitanju odbitka ula-
znog poreza propisani su članom 32. Zakona o PDV-
u, kao i čl. 62. do 68. Pravilnika o primjeni Zakona o
PDV-u. Uz formalnu ispravnost fakture, osnovni uslovi
za odbitak su da je isporuka dobara ili usluga primljena
od drugog PDV obveznika i da je isporuka obavljena
poreznom obvezniku u poslovne svrhe, te da se ne radi
o namjenama za koje je isključeno pravo odbitka ula-
znog poreza.
U konkretnom slučaju, riječ je o izdatku koji je na-
stao u poslovne i oporezive svrhe, odnosno koji je u
vašem poslovnom interesu i pomaže stvaranju izlaznog
poreza, te stoga imate pravo na odbitak ulaznog poreza.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 99)
Odbitak ulaznog PDV-a za usluge interneta
pitanje: Imamo li pravo koristiti ulazni PDV sa faktu-
ra za usluge interneta, s obzirom na to da vlada dilema
oko toga da li se internet koristi u poslovne svrhe? Fak-
ture nam ispostavlja BH Telecom i na njima je iskazan
PDV.
odgovor: Pravo na odbitak ulaznog poreza imaju svi
registrovani PDV obveznici ako su za pojedinu nabavku
ispunjeni uslovi propisani u važećim propisima o PDV-
u. Uz pretpostavku da su ispunjeni svi ostali uslovi, po-
sebno je važno da dotična nabavka mora biti izvršena
u svrhe koje se smatraju poslovnim i oporezivim, od-
nosno u svrhe koje na neki način doprinose obavljanju
izlaznog prometa koji će biti predmet oporezivanja.
U vašem slučaju se radi o plaćanju računa za inter-
net usluge. Pružalac je registrovani PDV obveznik i za
taj promet je izdao poreznu fakturu, tako da je taj dio
formalnih zahtjeva za odbitak ulaznog poreza zadovo-
ljen. Ipak, za stvarno ostvarenje tog prava je neophod-
no procijeniti da li je ta nabavka zaista izvršena u svrhe
koje “učestvuju” u stvaranju nekog izlaznog prometa.
Iz samog upita se ne može zaključiti kojom dje-
latnošću se bavi ovaj PDV obveznik koji želi ostvariti
pravo na odbitak ulaznog poreza, kao ni neke druge
okolnosti koje mogu biti važne za procjenu situacije.
S jedne strane, u današnje vrijeme je logično da se in-
ternet usluge mogu poistovijetiti sa električnom ener-
gijom, plinom, vodom, grijanjem i sličnim nabavkama
koje subjekti imaju i za koje se pravo na odbitak ula-
znog poreza ne osporava. Sve one su nesporno potreb-
ne za normalno obavljanje poslovnih aktivnosti.
Međutim, možda bi moglo biti važno i gdje se obav-
ljaju poslovne aktivnosti. Na primjer, kada račun za
internet usluge plati PDV obveznik za svoje poslovne
prostorije, to ne bi smjelo biti sporno. No, ukoliko se
radi o npr. obrtniku - PDV obvezniku koji svoje po-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 45
slovne aktivnosti obavlja iz vlastitog domaćinstva (a
račun i tada mora glasiti na djelatnost), pa se pretpo-
stavlja da se internet koristi i u privatne (neoporezive)
svrhe, razumno je da se ulazni porez ne može priznati
u punom iznosu, nego bi trebalo utvrditi neki približ-
ni omjer oporezivog i neoporezivog korištenja takvih
usluga. Odbitak bi tada bio moguć samo djelimično, tj.
srazmjerno prezentovanom omjeru korištenja u jedne
ili druge svrhe.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 104-105)
Troškovi edukacije članova uprave i
nadzornog odbora
pitanje: Uredbom Vlade FBiH je propisana obavezna
edukacija i sticanje certifikata za sve predsjednike i
članove nadzornih odbora i uprava privrednih društa-
va sa učešćem državnog kapitala. Izvršili smo uplatu
naknade za edukaciju naših članova nadzornog odbora
i uprave za šta smo dobili račune na kojima je iskazan
PDV. Jedan se odnosi na naše zaposlenike - članove
uprave, a drugi na članove nadzornog odbora koji nisu
naši zaposlenici. Imamo li pravo na odbitak ulaznog
PDV-a po ovim računima?
odgovor: Istina je da je spomenutom uredbom uve-
dena obavezna edukacija (usavršavanje) za sve one koji
u budućnosti u FBiH namjeravaju biti članovi uprave
ili nadzornih odbora društava sa većinskim učešćem
državnog kapitala. Međutim, usavršavanje je nešto što
se veže za te pojedince, tj. fizička lica koja će u buduć-
nosti biti članovi organa upravljanja. To znači da oni
sami trebaju snositi sve troškove edukacije i sticanja
potrebnog certifikata. Naravno, moguće je da ove troš-
kove pojedincima izmiri i preduzeće, ali je onda važno
znati i posljedice takvog postupka.
Kada je u pitanju PDV aspekt, preduzeće koje izvrši
uplatu naknade za usavršavanje svojih članova uprave i
nadzornog odbora i koje za to primi PDV fakture, ula-
zni PDV po tim fakturama se ne može odbiti. Naime,
ovdje nije riječ o fakturama za nešto što se može sma-
trati nabavkom u poslovne i oporezive svrhe u smislu
propisa o PDV-u, što je jedan od preduslova za korište-
nje te mogućnosti. Plaćanje ove naknade je, praktično,
izmirivanje ličnih troškova fizičkih lica od kojih će ko-
rist, prvenstveno, imati oni sami.
Ove uplate se smatraju oporezivim dohotkom tih fizič-
kih lica. Za ona fizička lica koja su ujedno i vaši zaposlenici,
ova uplata je njihova oporeziva korist u vidu izmirivanja
ličnih troškova i stoga će i ona biti tretirana kao njihov do-
hodak od nesamostalne djelatnosti za koji morate obraču-
nati porez na dohodak i sve doprinose (31% iz plaće i 10,5%
na plaću). Uplate za članove nadzornog odbora (koji nisu
vaši zaposlenici) trebate oporezivati na isti način kao i nji-
hove redovne naknade, odnosno po stopi od 10% za porez
na dohodak, uz obavezu obračuna “malih” doprinosa (4%
za zdravstveno osiguranje i 6% za PIO).
46 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
S obzirom na to da će ove naknade biti tretirane
kao oporezivi dohodak, treba ih priznati kao porezno
priznat rashod u poreznom bilansu društva.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 97-98)
Pravo na odbitak ulaznog poreza
na troškove korištenja zakupljenih
teretnih vozila
pitanje: Ukoliko po ugovoru o zakupu, na period od tri
mjeseca, zbog specifičnosti posla, uzmemo transportna
teretna sredstva za obavljanje naše poslovne djelatnosti,
imamo li pravo na odbitak ulaznog PDV-a za potrošnju
goriva za ta zakupljena transportna sredstva?
odgovor: Da. Pošto se radi o korištenju transportnih
teretnih sredstava za potrebe obavljanja vaše poslovne
i oporezive djelatnosti, ulazni porez koji se odnosi kako
na fakture za zakup tako i za druge troškove koji na-
stanu u vezi sa korištenjem tih transportnih sredstava
(uključujući i potrošnju goriva), imate pravo koristiti
kao odbitni ulazni porez (u skladu sa članom 32. Zako-
na, odnosno članom 63. Pravilnika o PDV-u).
(Porezni savjetnik 4/14, str. 88)
Odbitak ulaznog PDV-a za vozila
namijenjena iznajmljivanju
pitanje: Mi smo novoosnovana firma koja pruža rent-
a-car usluge. S obzirom na to, imamo pravo odbiti PDV
prilikom nabavke i održavanja putničkih vozila namije-
njenih za tu djelatnost. Je li nam za to potrebno da sva-
ko vozilo ima rješenje o ispunjavanju propisanih teh-
ničko-eksploatacijskih uvjeta izdano od Ministarstva
prometa i veza i kojim se potvrđuje namjena vozila za
iznajmljivanje, ili je za odbitak PDV-a dovoljno da je to
u sudskom registru prijavljeno kao osnovna djelatnost?
odgovor: Za procjenu mogućnosti odbitka ulaznog
PDV-a je potrebno sagledati sve okolnosti koje mogu
biti važne za taj slučaj. Naravno, osnovno je da su ispu-
njeni svi uslovi za odbitak ulaznog poreza iz člana 32.
Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i
100/08), kao i odgovarajućih odredbi pratećeg Pravil-
nika (“Sl. glasnik BiH”, br. 93/05 do 65/10).
Jedan od propisanih uslova je i da je registrovani
porezni obveznik nabavku izvršio u svrhe obavljanja
nekog oporezivog prometa. Vi, kao subjekt registrovan
za obavljanje rent-a-car djelatnosti, imate mogućnost
odbiti i ulazni porez za putnička vozila namijenjena
za tu djelatnost, dakle, samo za vozila koja koristite u
oporezive svrhe, tj. za vozila koja će biti predmet iznaj-
mljivanja vašim klijentima.
Budući da je moguće da na ime vašeg subjekta po-
stoje registrovana i putnička vozila koja neće biti kori-
štena u svrhe iznajmljivanja, razumljivo je, ako inspek-
tori UIO budu zahtijevali, kao dodatni uvjet za odbitak
ulaznog PDV-a, da svrhu svakog vozila dokažete “papi-
rologijom” koje je propisana za obavljanje ove djelat-
nosti.
Naime, Pravilnikom o tehničko-eksploatacijskim
uvjetima za vozila kojima se obavljaju pojedine vrste
prijevoza (“Sl. novine FBiH”, br. 51/06 i 76/06) su
propisani uvjeti i načini dokazivanja njihovog ispunja-
vanja. Ukoliko neko vozilo nema prateće dokaze, logič-
no je da se ne može koristiti za iznajmljivanje. Prema
tome, logična je i pretpostavka da se, u tom slučaju,
takvo vozilo (koje nema odgovarajuće dokaze) i ne ko-
risti u oporezive svrhe.
Shodno navedenom, naše mišljenje je da je u vašem
slučaju, za ostvarivanje prava na odbitak ulaznog PDV-
a, pored ispunjavanja svih uvjeta iz propisa o PDV-u,
za svako pojedinačno putničko vozilo potrebno imati i
odgovarajuće dokaze o ispunjavanju posebnih uvjeta za
obavljanje rent-a-car djelatnosti.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 117)
Prodaja vozila i PDV
pitanje: 1) Da li se PDV obračunava u slučaju kada
se prodaje vozilo koje smo nabavili prije ulaska u PDV
sistem i za koji smo platili PDV koji nam je tada pred-
stavljao trošak? 2) Da li moramo obračunati PDV pri-
likom prodaje teretnog vozila koje smo nabavili od ne-
obveznika i za koji nismo imali ulazni porez, ali smo
kao odbitni koristili ulazni porez po osnovu dijelova,
goriva i slično?
odgovor: Odgovor na prvo pitanje zavisi od toga da li
se radi o putničkom vozilu za prevoz vlastitih zaposle-
nika ili o teretnom ili drugom vozilu na koje je, inače,
dozvoljen odbitak ulaznog poreza, a to niste precizirali
u vašem upitu. Ako su u pitanju putnički automobili,
takva vozila imaju poseban tretman u sistemu pore-
za na dodanu vrijednost, jer za njih ne važe uobiča-
jena pravila. Prije svega, prilikom nabavke putničkih
autmobila nije moguće koristiti ulazni porez kao odbit-
ni (izuzev u nekim specifičnim i rijetkim slučajevima),
čak i onda kada kupac jeste registrovani PDV obveznik.
Vi u trenutku nabavke takvog putničkog automobi-
la niste bili registrovani PDV obveznik tako da ulazni
PDV svakako niste koristili kao odbitni, ali to ne biste
mogli ni da ste registrovani za PDV. Shodno članu 32.
Zakona o PDV-u (“Službeni glasnik BiH”, 9/05, 35/05 i
100/08) i članu 64. pratećeg Pravilnika (“Službeni gla-
snik BiH”, 93/05 do 65/10), prevozna sredstva na koja
nije odbijen ulazni porez ne podliježu PDV-u prilikom
kasnijeg otuđivanja. Prema tome, vi niste dužni obra-
čunati izlazni porez pri prodaji putničkog automobila.
Teretna vozila imaju drugačiji tretman. Prilikom
nabavki je sistematski dozvoljen odbitak ulaznog pore-
za (naravno, ukoliko su za to ispunjeni svi uobičajeni
uslovi koje propisi predviđaju). Također, moguće je od-
biti i ulazni porez po osnovu faktura za gorivo, rezer-
vne dijelove i slično. No, to automatski onda znači da i
prilikom prodaje takvih vozila treba obračunati izlazni
porez. Pri tome nije važno da li je ulazni porez zaista
iskorišten kao odbitni ili je teretno vozilo (kao u vašem
slučaju) nabavljeno od neobveznika, pa ulaznog poreza
nije ni bilo. Ključno je da se radi o prometu dobara koji
nijednom odredbom Zakona ili Pravilnika nije oslobo-
đen, tako da izlazni PDV pri prodaji teretnog vozila u
svakom slučaju morate obračunati.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 94-95)
PDV treman prodaje vozila po sistemu
“staro za novo”
pitanje: Da li se prilikom prodaje automobila koji se
zamjenjuje za polovno vozilo (“staro za novo”) treba
pozvati na članove 47. do 49. Zakona o PDV (što neki
inspektori ne smatraju ispravnim)?
odgovor: Prodaja po sistemu “staro za novo” nema
neki poseban tretman u sistemu PDV-a, tj. takav pro-
met vozila se tretira tako da se odvojeno gleda svaki
promet. Pri tome se prodaja novog vozila uvijek uvijek
oporezuje na punu prodajnu cijenu, dok se nabavka,
zatim i ponovna prodaja rabljenog vozila tretira zavi-
sno od toga kakav je status učesnika u tom prometu.
Pozivanje na članove 47. do 49. Zakona o PDV pri
daljoj prodaji rabljenog vozila podrazumijevalo bi pri-
mjenu posebne sheme oporezivanja koja je propisana
za lica koja su registrovana za preprodaju korištenih
vozila i koja ta vozila prethodno nabavljaju bez plaća-
nja PDV-a, najčešće od građana.
Prema tome, ukoliko je prodavac iz upita registro-
van kao preprodavac (što mu je stalna aktivnost) i uko-
liko ispunjava ostale propisane uslove iz člana 47. Za-
kona, pri daljoj prodaji rabljenog vozila primjenjivaće
posebnu shemu oporezivanja u kojoj osnovicu za PDV
predstavlja razlika između prodajne i nabavne vrijed-
nosti. U protivnom (dakle: ako se ne radi o registro-
vanom preprodavcu rabljenih stvari i ako ostali uslovi
koji su propisani za to nisu ispunjeni), oporezivanje se
vrši na klasičan način, tj. osnovicu za obračun PDV-a
tada predstavlja ukupna prodajna cijena polovnog vo-
zila (i u tom slučaju nema osnova da se prodavac poziva
na članove 47. do 49. Zakona).
(Porezni savjetnik 5/14, str. 97)
Mogućnost primjene posebne sheme kod
prodaje rabljenih vozila
pitanje: Na osnovu sklopljenog ugovora sa državnom
institucijom, od koje smo nabavili 60 rabljenih putnič-
kih vozila sa namjenom daljnje prodaje pravnim i fi-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 47
zičkim licima, prodavac nije ispostavio fakturu, jer se
radi o državnoj instituciji koja nije obveznik PDV-a i o
vozilima koja su nabavljena 2004. godine, tj. prije uvo-
đenja sistema PDV-a. Zanima nas:
- da li prilikom prodaje možemo koristiti posebnu she-
mu iz člana 47. Zakona o PDV i člana 85. Pravilnika o
primjeni Zakona o PDV (preprodaja rabljene robe)?
- da li se na fakturi prilikom prodaje iskazuje prodaj-
na vrijednost vozila bez PDV-a i da li se na fakturi
poziva na Zakon o PDV (i koji član Zakona)?
- na koji se način popunjava porezna prijava za ovaj
promet i da li se uplata PDV-a vrši na poseban tran-
sakcijski račun?
- na koji način da izvršimo naplatu prodatih vozila od
fizičkih lica?
odgovor: Da bi se koristila posebna shema pri opo-
rezivanju prometa rabljenih vozila, potrebno je da
budu ispunjeni svi uslovi propisani članom 47. Zako-
na o PDV, odnosno članom 85. Pravilnika o promjeni
Zakona o PDV. Prvi i početni uslov je da lice koje se
želi baviti tom vrstom prometa mora biti registrovano
kao trgovac motornim vozilima - preprodavac. Sljedeći
nezaobilazan uslov jeste da je rabljeno motorno vozilo
prethodno nabavljeno od lica koja nisu PDV obveznici
ili od drugih PDV obveznika koji nisu imali pravo na
odbitak ulaznog poreza na promet takvim dobrima, a
obavljaju djelatnost od javnog interesa.
Dakle, uz pretpostavku da ste vi registrovani kao
preprodavac motornih vozila, a imajući u vidu da ste
vozila nabavili od lica koje nije PDV obveznik, odno-
sno lica koje obavlja djelatnost od javnog interesa koje
nema pravo na odbitak ulaznog poreza, vi prilikom
(pre)prodaje navedenih rabljenih vozila možete kori-
stiti posebnu shemu.
Osnovna karakteristika posebne sheme je da se PDV
obračunava samo na iznos razlike između prodajne ci-
jene i cijene nabavke rabljenog vozila i to primjenom
preračunate stope (14,5299%). PDV po posebnoj shemi
se “ugrađuje” kao sastavni dio postignute razlike u cije-
ni, a na ispostavljenoj fakturi se ne može iskazati PDV
niti navesti bilo koji podatak koji upućuje na obavezu
obračuna PDV-a. Umjesto toga, na fakturi se navodi
napomena da se radi o primjeni posebne sheme opore-
zivanja PDV-om u skladu sa članom 48. Zakona o PDV.
Preprodavac rabljenih motornih vozila obavezan
je da obezbijedi podatke i vodi evidencije o nabavci i
prodaji rabljenih vozila prema posebnoj shemi, u kom
smislu se moraju prikazati podaci o:
- prodavcima za svako otkupljeno vozilo,
- svakom motornom vozilu,
- iznosu nabavne cijene za svako motorno vozilo,
- iznosu razlike između prodajne i nabavne cijene
ostvarene za svako vozilo,
- iznosu PDV-a koji je sadržan u toj razlici.
PDV prijava se popunjava na isti način kao i kod
opće sheme obračuna PDV-a, a uplata, takođe, na isti
račun na koji se plaća “redovni” PDV.
48 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Naplata rabljenih vozila prodatih fizičkim licima se
vrši na osnovu ispostavljene fakture, u pravilu, na tran-
sakcijski račun prodavca, a iznimno može i na blagajni,
s tim što u tom slučaju podliježe eventualnoj provje-
ri sa stanovišta propisa o spriječavanju pranja novca
(ukoliko se radi o iznosima većim od 30.000 KM).
(Porezni savjetnik 3/14, str. 74-75)
Tretman ranije odbijenog ulaznog PDV-a
na zalihe koje su potpuno ili djelimično
oštećene u poplavama
pitanje: Postoji li obaveza ispravke ranije odbijenog
ulaznog PDV-a za zalihe koje su potpuno ili djelimično
uništene u poplavama? Šteta će biti naplaćena od osi-
guranja.
odgovor: Ukoliko se radi o zalihama sirovima i ma-
terijala, gotovih proizvoda, inventara, robe i sl, za te
vrste zaliha i ne postoji obaveza naknadne “ispravke”
ulaznog poreza, pošto je “ispravka” odbitka ulaznog
poreza pojam koji se vezuje samo za nekretnine i opre-
mu. U tom smislu, u ovom slučaju se, ustvari, radi o
pitanju da li je obveznik koji je pretrpio štetu na zaliha-
ma usljed elementarne nepogode zbog toga “izgubio” i
pravo na raniji ulazni porez koji je odbijen na te zalihe,
odnosno treba li na te uništene ili oštećene zalihe zara-
čunati PDV internom PDV fakturom, na vlastiti teret.
Odgovor je da ne treba, jer se radi o šteti nastaloj usljed
više sile, koja je oslobođena PDV-a po članu 11. Pravil-
nika o primjeni Zakona o PDV.
Naknada koju naplaćujete od osiguravajuće kuće,
sama po sebi, ne predstavlja oporezivi promet, niti ta
okolnost ima ikakvog uticaja na gore navedeno.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 97)
Izlazni PDV manji od ulaznog kod
preprodaje uvezenog vozila?
pitanje: Da li je opravdano da prilikom preproda-
je uvezenog vozila (kada se primjenjuje opći princip
obračuna PDV-a) izlazni PDV bude manji od ulaznog
iz razloga što carina utvrđuje carinsku osnovicu prema
važećem katalogu, a prodaja se vrši po nižoj vrijednosti
od carinske, što automatski ima za posljedicu iskaziva-
nje manjeg izlaznog od ulaznog PDV-a?
odgovor: Sa stanovišta važećih carinskih i poreznih
propisa moguća je situacija da izlazni PDV u nekim slu-
čajevima (kakav je i vaš iz upita) bude manji od ulaznog
PDV-a. Praksa poznaje mnogo takvih primjera i oni su,
u većini slučajeva, ne samo opravdani nego se, kao ta-
kvi, prihvataju i sa aspekta PDV propisa.
Istina, propisi o PDV-u su za neke slučajeve utvr-
dili određene “zaštitne mehanizme”. Tako je, na pri-
mjer, članom 20. stav 8. Zakona o PDV propisano da se,
ukoliko je naknada za promet dobara i usluga iz nekih
“netržišnih” razloga manja od tržišne vrijednosti, kao
osnovica za obračun PDV-a uzima tržišna vrijednost (a
ne stvarna prodajna vrijednost kako je to, inače, propi-
sano). To ne važi generalno, nego samo u slučajevima
koji su propisani članom 22. stav 3. Pravilnika o pri-
mjeni Zakona o PDV, koji je regulisao da se navede-
na odredba iz člana 20. stav 8. Zakona odnosi samo na
promet dobara ili usluga koji uključuje postojanje po-
rodičnih ili drugih bliskih ličnih veza, te odnosa uprav-
ljanja, vlasništva, članstva, finansijskih ili pravnih od-
nosa između dobavljača ili kupca i to samo kada su ta
veza ili odnos, a ne neki dokazivi komercijalni razlozi,
doveli do vrijednosti niže od one tržišne. Pravni odno-
si iz ovog stava obuhvataju odnos između poslodavca
i zaposlenog ili porodice zaposlenog, ili drugih blisko
povezanih lica.
U ostalim slučajevima, osnovicu za izlazni PDV
čini stvarno postignuta prodajna cijena koja iz raznih
opravdanih razloga može biti i niža od nabavne cijene
(odnosno u konkretnom slučaju niža od osnovice na
koju je PDV obračunat pri uvozu) i u takvim situacija-
ma je izlazni PDV opravdano manji od odbijenog ula-
znog PDV-a.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 100-101)
Proizvodi dobijeni gratis koji se kupcima
daju gratis
pitanje: Dobavljač nam određene proizvode isporu-
čuje gratis, s tim da ih u svrhu njihove promocije i
unapređenja prodaje dajemo krajnjim kupcima, takođe
besplatno.
- Kako u računovodstvu evidentirati tu robu koja
nam je isporučena gratis i koja se poklanja krajnjim
kupcima?
- Koji je PDV tretman ovakvog prometa, odnosno na
kome je obaveza plaćanja PDV-a na gratis robu?
- Da li postoji obaveza evidentiranja gratis robe na skla-
dištu, odnosno koji je ispravan tretman takve robe?
- Da li je, u slučaju da se gratis roba ne zadužuje na
skladištu a u prodavnici je posebno izdvojena, do-
voljno da postoji interna faktura ili neki drugi do-
kument dobavljača iz kojeg se vidi da je gratis roba
namijenjena krajnjem kupcu?
Posebno napominjemo da svaka veledrogerija ured-
no ispostavlja račun za robu i knjižnu obavijest na na-
bavnu cijenu, zbog čega mi moramo evidentirati robu
na skladištu.
odgovor: Dobavljač koji vam daje robu gratis tre-
tiraće to kao davanje bez naknade i dužan je da vam
ispostavi fakturu (bez vrijednosti) sa obaveznom na-
znakom “roba gratis”. Vi ćete prilikom prijema robe
zadužiti skladište samo količinski, a prilikom dodje-
le robe krajnjim kupcima u vidu donacije razdužićete
skladište (ulaz i izlaz robe bez naknade). Alternativno,
trebate razmotriti i mogućnost da te proizvode, za koje
već znate da ih dobijate gratis i da ćete ih bez naknade
dijeliti kupcima, evidentirate samo vanbilansno.
Vaš dobavljač koji vam daje robu gratis, ukoliko je
pri nabavci odbijao ulazni PDV, dužan je obračuna-
ti izlazni PDV na svoj teret, izdavanjem interne PDV
fakture, a kao osnovicu uzeće nabavnu vrijednost robe
koju daje gratis (u skladu sa članom 22. stav 1. Pravil-
nika o primjeni Zakona o PDV-u).
Ukoliko taj dobavljač prilikom nabavke dobara koje
namjerava dijeliti bez naknade (gratis) nije koristio
odbitak ulaznog PDV-a ( jer je unaprijed znao da će ta
dobra dijeliti gratis), tada on, u skladu sa opštim prin-
cipima PDV-a, nema obavezu da izdaje internu PDV
fakturu.
Shodno odredbi člana 20. stav 8. Zakona o PDV-u,
prema kojoj osnovicu za obračun PDV-a kada se pro-
met vrši bez naknade predstavlja tržišna vrijednost
dobara, odnosno usluga u momentu njihovog prometa,
bez PDV-a, vi ste dužni prilikom davanja robe gratis
krajnjim kupcima zaračunati PDV. Međutim (kao i u
slučaju dobavljača), ukoliko se radi o dobrima na koje
niste koristili ulazni porez, odnosno o dobrima koja ste
i dobili gratis i sa unaprijed poznatom namjenom da
ih dajete bez naknade, u tom slučaju ni vi nemate te
obaveze za izlazni PDV.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 84-85)
Preprodaja uvezenog vozila
pitanje: Da li se može koristiti posebna shema obra-
čuna PDV-a (preprodaja polovnog vozila) u slučaju
kada je vozilo nabavljeno od stranog lica (koje nije PDV
obveznik), a prilikom uvoza je obračunat PDV?
odgovor: Prema članu 47. stav 7. Zakona o PDV (“Sl.
glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), preprodavci
mogu obračunati i naplatiti PDV pod posebnim uslovi-
ma (tj. po posebnoj shemi) ako su kupili ili dobili kori-
štenu robu od lica koja nisu (PDV) obveznici i od dru-
gih obveznika koji nisu imali pravo na odbitak ulaznog
poreza. U slučaju iz upita, međutim, navedeni uslovi
nisu zadovoljeni, jer se PDV koji je zaračunat pri uvo-
zu može koristiti kao ulazni odbitni PDV, pa je stoga
sasvim irelevantno to što strano lice od kojeg je nabav-
ljeno polovno vozilo nije bh. PDV obveznik (kao i to da
li je to strano lice PDV obveznik u svojoj državi ili ne).
Prema tome, preprodavac koji je uvezao polovno
vozilo, na koje je prilikom uvoza obračunat i plaćen
PDV, pri prodaji tog vozila ne može primjenjivati po-
sebnu shemu, već PDV treba da obračuna na ukupnu
prodajnu vrijednost.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 100)
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 49
PDV tretman šteta i opravke postrojenja
oštećenih u poplavama
pitanje: Koji je PDV tretman ulaznih faktura, odno-
sno ulaznog poreza za usluge opravke postrojenja ošte-
ćenih u poplavama? Postoji li obaveza ispravke ulaznog
poreza ako je šteta na postrojenjima nastala prije isteka
pet godina u odnosu na nabavku tih postrojenja? (Po-
strojenja su osigurana i šteta bi trebala biti naplaćena
od osiguravajuće kuće.)
odgovor: Opravke na postrojenjima oštećenim u po-
plavama čine se u poslovne i oporezive svrhe, tako da
po ulaznim fakturama za izvršene opravke, u skladu sa
članom 32. Zakona o PDV-u, nesporno imate pravo na
odbitak ulaznog PDV-a.
Što se tiče ispravke ulaznog poreza, ovdje se pri-
mjenjuje odredba člana 76. stav 5. Pravilnika o pri-
mjeni Zakona o PDV-u, prema kojoj prestaju razlozi za
ispravku ulaznog poreza ukoliko oprema postane ne-
upotrebljiva prije isteka razdoblja za ispravku. Dakle,
čak i u slučaju da je oprema prestala biti upotrebljiva
zbog poplave prije isteka 5 godina od njene nabavke,
nema obaveza ispravke ulaznog poreza.
Naknada za pretrpljene štete koju naplaćujete od
osiguravajuće kuće, sama po sebi, ne predstavlja opo-
rezivi promet, niti ta okolnost ima ikakvog uticaja na
navedeni tretman ulaznog poreza niti na neobaveznost
ispravke ulaznog poreza.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 97)
Tretman doniranih aparata koji se dijelom
koriste za vlastite potrebe, a dijelom
poklanjaju kupcima
pitanje: Apoteka je od svog dobavljača dobila na po-
klon aparate za mjerenje šećera (na način da je na te
aparate najprije zaračunata i cijena i PDV, ali je na-
knadno primljena KO kojom se to stornira) i te aparate
koristi dijelom za svoje potrebe, a dijelom ih poklanja
svojim kupcima. Na koji način se knjiži taj poslovni do-
gađaj i da li je apoteka obavezna da obračuna PDV?
odgovor: Upotreba doniranog aparata za vlastite po-
trebe apoteke, slijedom člana 5. Zakona o PDV (aparat
se koristi za poslovne svrhe), ne predstavlja oporezivi
promet i ne podliježe obračunu PDV-a. Međutim, da-
vanje tih aparata vašim kupcima podliježe obavezi za
PDV, iako (praktično) u momentu kada ste ih primili
bez naknade nije bilo efekta ulaznog poreza.
Iz upita nije vidljivo da li ste aparate za mjerenje
šećera knjižili kao stalna sredstva ili kao inventar.
Ukoliko aparati imaju tretman stalnog sredstva, oni se
uknjižavaju po procijenjenoj ili utvrđenoj fer vrijedno-
sti u korist odgođenih prihoda (dugoročna razgraniče-
nja), nakon čega se odgođeni prihodi “skidaju” u korist
tekućih prihoda paralelno sa obračunom i knjiženjem
50 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
amortizacije tog sredstva. Ukoliko aparati imaju karak-
ter inventara, odmah se knjiže u korist prihoda po pro-
cijenjenoj vrijednosti.
Kada apoteka donira kupcima aparat koji se vodi
kao stalno sredstvo, vrši isknjižavanje po sadašnjoj vri-
jednosti, s tim što iznos na kontu odgođenih prihoda
mora biti u ravnoteži s isknjiženim iznosom. Ako se
donira aparat koji se vodi kao inventar, knjiženje zavisi
od toga da li je otpis izvršen u cijelosti ili po 50%. Uko-
liko je vršen 100%-tni otpis, aparat se skida sa zaliha,
uz otpis od upotrebe, a ukoliko je primijenjen metod
50%-tnog otpisa terete se troškovi.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 122)
PDV aspekt donacije vlastitih proizvoda u
humanitarne svrhe
pitanje: Usljed elementarne nepogode koja je zade-
sila našu državu, menadžment našeg društva je donio
odluku o donaciji naših proizvoda u humanitarne svr-
he. Da li smo dužni obračunati izlazni PDV na te pro-
izvode?
odgovor: Važeći propisi o PDV-u ne tretiraju poseb-
no ovakve situacije, tj. u PDV propisima nema poseb-
nih odredbi koje bi se odnosile na davanja dobara bez
naknade u slučaju elementarnih nepogoda i sličnih
“vanrednih” situacija. Iz tog razloga, svako davanje bez
naknade ili uz smanjenu naknadu u vanposlovne svr-
he ili u svrhe koje nisu povezane s poslovanjem PDV
obveznika smatra se oporezivom vanposlovnom po-
trošnjom, u smislu člana 5., odnosno člana 9. Zakona o
PDV-u, što znači da takav promet podliježe oporeziva-
nju PDV-om kod davaoca.
Dakle, i u ovom slučaju, prilikom davanja vlastitih
proizvoda u svrhe koje ste naveli, dužni ste da obraču-
nate PDV na vlastiti teret, izdavanjem i evidentiranjem
interne PDV fakture, pri čemu se PDV (na vlastiti te-
ret) zaračunava na osnovicu koju čini cijena koštanja
tih vaših proizvoda.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 98)
Poklon i prodaja otpisanih stalnih sredstava
pitanje: Kakav je porezni tretman ukoliko bismo sta-
ra i otpisana stalna sredstva (kompjutere, laptope, mo-
nitore, mobitele, fiksne telefone) poklonili našim dje-
latnicima ili drugom pravnom licu - udruženju, a kakav
ako bi se ta oprema prodavala našim djelatnicima ili
drugim pravnim licima?
odgovor: Pošto niste naveli da li ste registrovani PDV
obveznik ili ne, navešćemo odgovore za oba slučaja.
Ukoliko niste PDV obveznik, porezne obaveze bi po-
stojale samo u slučaju davanja pomenutih stalnih sred-
stava na poklon vašim zaposlenicima, kao i u slučaju
da se ta sredstva prodaju zaposlenicima po cijenama
nižim od realnih tržišnih. Po propisima o porezu na
dohodak i propisima o doprinosima, poklon zaposleni-
cima bi se tretirao kao njihova korist na koju bi trebalo
obračunati i platiti porez na dohodak i pune doprinose
(kao na plaću). Osnovica za obračun u slučaju poklanja-
nja zaposlenicima bila bi tržna vrijednost tih sredstava,
a u slučaju da se zaposlenicima naplaćuje cijena niža
od tržišne, osnovica bi bila ta manje naplaćena razlika.
U slučaju prodaje tih sredstava svojim zaposlenicima
po tržišnoj cijeni, ne bi bilo njihove koristi, pa time ni
obaveza za porez na dohodak i doprinose.
U slučaju davanja tih sredstava na poklon udruže-
nju ili bilo kom drugom pravnom licu, takođe, ne bi
bilo obaveza za porez na dohodak i dopronose.
Ukoliko ste, pak, registrirani kao PDV obveznik,
kod davanja na poklon navedenih sredstava, pored
prethodno navedene obaveze plaćanja poreza na doho-
dak i doprinosa u slučaju da dotična dobra poklanjate
svojim zaposlenicima, postojala bi, u skladu sa Zako-
nom o PDV (član 20.), i obaveza za PDV, na način da
se po tom osnovu izda interna PDV faktura u kojoj će
osnovica za PDV biti tržišna vrijednost tih dobara.
PDV bi se na isti način obračunavao i ako bi se do-
tična dobra poklanjala udruženju ili bilo kojim drugim
pravnim ili fizičkim licima.
U slučaju prodaje tih stalnih sredstava, bilo svojim
zaposlenicima ili bilo kojim drugim pravnim ili fizičkim
licima, takođe, bi postojala obaveza za PDV, s tim da se
u tom slučaju treba izdati “prava” izlazna PDV faktura,
sa obračunatim PDV-om na prodajnu vrijednost. Uz to,
ukoliko bi prodaja vlastitim zaposlenicima bila izvršena
po cijeni nižoj od realne tržišne, to bi se tretiralo kao
netržišno ponašanje u odnosima sa povezanim licima
(zaposlenicima), pa bi (pored izlazne PDV fakture na
stvarnu prodajnu cijenu) trebalo izdati i internu PDV
fakturu po kojoj bi se PDV “doračunao” i na razliku iz-
među stvarne prodajne i tržišne vrijednosti tih dobara.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 96-97)
Uslovni prenos opreme na kupca i PDV
pitanje: Firma se bavi uvozom boja i lakova, a proi-
zvode prodaje na tržištu BiH. Odlučila je da uveze novi
stroj za lakiranje, koji bi dali kupcu na korištenje. S
njim bi zaljučili ugovor u kojem bi stajalo da je peri-
od korištenja tri godine, ali i da kupac od njih mora
kupiti boje i lakove u vrijednosti 150.000 KM. Nakon
proteka ovog roka i nakon što je ispoštovan ugovoreni
obim prometa, stroj bi prešao u vlasništvo kupca. Kako
evidentirati taj stroj i da li ga moramo amortizirati? Šta
je sa odbitkom ulaznog PDV-a? Kako rasknjižiti stroj
kada dođe do prenosa vlasništva?
odgovor: U slučaju iz upita nije ugovorena nikakva
naknada, pa za ustupaoca neće biti ni prihoda po tom
osnovu. Ugovoreno je samo vrijeme trajanja ustupanja
i iznos prometa koji kupac mora ostvariti ako želi traj-
no zadržati posmatrani stroj. Tek kada se desi trajni
prenos na kupca, firma će isknjižiti stroj iz svojih knji-
ga, a kupac će to kod sebe evidentirati kao imovinu.
Kada je u pitanju PDV aspekt ovog aranžmana, ne
postoje smetnje za odbitak ulaznog poreza prilikom
nabavke (tj. uvoza) stroja od firme ustupaoca. Pošto je
ovo način pospješivanja prodaje proizvoda, radi se o
nabavci u poslovne i oporezive svrhe.
Istovremeno, ustupanje stroja kupcu (bar za sada)
ne predstavlja promet tog stroja kao dobra, tj. promet
tog dobra će se desiti tek kada (i ako uopće) dođe do
prenošenja vlasništva na kupca. S obzirom na to da
bi se i prenošenje stroja na kupca desilo bez naknade,
izlazni PDV će tada trebati obračunati kroz internu po-
reznu fakturu, na način koji proističe iz člana 5. stav 1.
Zakona o PDV (“Službeni glasnik BiH”, 9/05, 35/05 i
100/08) i člana 22. stav 1. pratećeg Pravilnika (“Služ-
beni glasnik BiH”, br. 93/05 do 65/10). To znači da će
se kao osnovica uzeti nabavna vrijednost, umanjena za
20% za svaku započetu kalendarsku godinu nakon godi-
ne u kojoj je došlo do sticanja. Drugim riječima, imaju-
ći u vidu da bi se u slučaju iz upita dogovoreni prenos
trebao desiti nakon tri godine, PDV će se tada obra-
čunati na 40% nabavne vrijednosti posmatranog stroja.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 103)
Prenos proizvodnje sa zanatske radnje (koja
se ne gasi) na d.o.o. čiji je vlasnik isti
pitanje: Vlasnik firme (d.o.o.) istovremeno je i vla-
snik zanatske radnje. Zanatska radnja se bavi proizvod-
njom peći na pelete (i PDV je obveznik), a vlasnik želi
da tu proizvodnju “prebaci” na d.o.o. Zanatska radnja
se ne gasi, s tim da će se dalje baviti sitnim uslugama
obrade metala. Na koji način se mogu prebaciti u d.o.o.
stalna sredstva, zalihe materijala i gotovi proizvodi
(fakturisanjem, unosom u kapital ili na neki drugi na-
čin) i koje su porezne posljedice takvog prenosa (PDV,
porez na dohodak, porez na dobit)? Po kojim cijenama
treba izvršiti fakturisanje zaliha, odnosno stalnih sred-
stava i da li prodaja stalnih sredstava povlači za sobom
ispravku ulaznog PDV-a?
odgovor: Kad su u pitanju zalihe (materijala i goto-
vih proizvoda), najjednostavniji i najlogičniji postupak
unosa zaliha u d.o.o. bio bi njihov unos kao kapitala u
stvarima (i Zakon o privrednim društvima dozvoljava
da se u kapital unosi novac i stvari). Međutim, u praksi
sudovi najčešće prihvataju samo unos novca i dugotraj-
nih sredstava, a ne i zaliha, obrazlažući da se u kapital
može unijeti samo nešto što će služiti kao dugoročna
imovina.
Iz tog razloga bi prethodno sa mjesno nadležnim
sudom trebali provjeriti da li prihvata da se u kapital
unesu i zalihe materijala i gotovih proizvoda. Ukoliko
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 51
ne, u obzir dolaze dva načina “prebacivanja” zaliha sa
radnje na d.o.o.: 1) poklanjanje zaliha “svom” društvu
ili 2) prodaja zaliha “svom” društvu.
1) U slučaju poklona, potrebna je izjava o dariva-
nju, u kojoj će biti specificirana vrsta i količina zaliha,
a eventualno i vrijednost zaliha. Prema računovod-
stvenim standardima, d.o.o. bi kao primalac donacije
izvršio procjenu vrijednosti tih zaliha i evidentirao ih
u svojim knjigama po fer tržišnoj vrijednosti, u korist
prihoda od primljene donacije (i to odmah i u punom
iznosu, pošto i zalihe predstavljaju tekuću imovinu).
SZR bi kao davalac zaliha bez naknade bila dužna
izdati tzv. internu PDV fakturu, sa zaračunatim izla-
znim PDV-om na svoj teret, jer se davanje bez naknade
tretira kao upotreba u vanposlovne svrhe.
2) U varijanti prodaje, pošto je zanatska radnja PDV
obveznik, ona bi bila obavezna da prilikom prodaje izda
PDV fakturu. U ovoj varijanti treba voditi računa da pro-
dajna cijena ne bude veća od tržišne, jer bi se, u protiv-
nom, u skladu sa propisima o porezu na dobit, kod d.o.o.
javio efekat transfernih cijena iz odnosa s povezanim li-
cem, koje ne bi bile priznate u poreznom bilansu.
Što se tiče stalnih sredstava, njihov prenos na d.o.o.
se može tretirati kao povećanje kapitala d.o.o. dodat-
nim ulogom u stvarima, što bi se, na osnovu procjene
sudskog vještaka i nakon procedure registracije pove-
ćanja kapitala na taj način, kod d.o.o. evidentiralo kao
dugoročna imovima d.o.o., s jedne, i povećanje njego-
vog kapitala, s druge strane.
Sa stanovišta PDV-a, najprije bi trebalo ocijeniti
da li je u pitanju prenos tzv. poslovne cjeline u smislu
člana 7. stav 2. Zakona o PDV. Ukoliko se radi o pre-
nosu poslovne cjeline, on bi se, s obzirom na to da su
ispunjeni drugi uslovi (da se radi o ulogu, da je sticalac
porezni obveznik i da se produžuje ista privredna dje-
latnost), mogao obaviti bez PDV-a.
Međutim, ukoliko se ta transakcija ne bi mogla
smatrati prenosom poslovne cjeline, SZR bi izvršila
fakturisanje d.o.o., sa PDV-om ( jer se i unos u kapital,
zbog promjene vlasništva, smatra prometom), što bi
se društvu priznavalo kao odbitak ulaznog PDV-a. Isto
vrijedi i ako bi SZR izvršila prodaju stalnih sredstava
d.o.o. uz naknadu, sa PDV-om. U oba ta slučaja SZR ne
bi imala obavezu ispravke ulaznog poreza.
U slučaju prenosa stalnih sredstava bez naknade,
SZR bi morala izdati internu PDV fakturu, sa PDV-om
na svoj teret, na osnovicu koju bi činila nabavna vrijed-
nost prenesenih stalnih sredstava umanjena za 20% za
svaku godinu, gdje d.o.o. ne bi imalo ulaznog poreza.
Alternativno, SZR bi i u ovom slučaju mogla izvršiti i
ispravku srazmjernog dijela ranije odbijenog ulaznog
poreza na tu opremu, ako je od tog odbitka prošlo ma-
nje od pet godina.
Sa aspekta propisa o porezu na dohodak, u slučaju
unosa sredstava radnje u društvo, bitan je član 14. Za-
kona o porezu na dohodak, koji propisuje da se poslov-
nim prihodom od samostalne djelatnosti, između osta-
52 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
log, smatraju i tržišne vrijednosti ekonomskih dobara i
usluga, izuzetih ili datih bez naknade ili po cijeni nižoj
od tržišne cijene, a čije izuzimanje nije uslijedilo na
osnovu obavljanja samostalne djelatnosti. Prema tome,
neto vrijednost svih prenesenih sredstava bi se, sa as-
pekta oporezivanja dohotka od samostalne djelatnosti,
u ovom slučaju smatrala prihodom SZR.
Prodaja ili davanje bez naknade stalnih sredstava se
kod samostalne djelatnosti evidentira u Knjizi stalne
imovine, tako što se obračuna i amortizacija do tada,
prihod se priznaje po naplaćenoj realizaciji, a rashod
predstavlja neamortizovanu vrijednost tih stalnih sred-
stava. Osnovna razlika između evidentiranja prodaje i
davanja bez naknade je što se prihod i rashod prilikom
prodaje priznaju tek po naplati (princip blagajne), a
prilikom davanja odmah.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 111-112)
Prodaja preostalih sirovina tokom likvidacije
pitanje: Započet je proces likvidacije preduzeća, te
ono sada vrši prodaju sirovina i stalnih sredstava. Iz-
među ostalog, imamo na lageru određenu količinu
željeza (cca 100.000 KM) koje je služilo kao sirovina.
Sada ga prodajemo po nižoj cijeni, jer je već dijelom
korodiralo i nema više istu vrijednost kao prilikom ku-
povine. Tada smo ulazni PDV koristili kao odbitni. Da
li sada, prilikom prodaje drugom domaćem preduzeću,
trebamo obračunati PDV na vrijednost od 100.000 KM
ili na ovu nižu (prodajnu) cijenu? Moramo li imati do-
kaz o koroziji (zapisnik, slike ili sl)?
odgovor: Prilikom nabavke sirovina polazilo se od
pretpostavke da će one biti korištene u poslovne i opo-
rezive svrhe. Shodno tome, vi ste sasvim opravdano
koristili ulazni PDV kao odbitni. Ulazni porez je ko-
rišten na osnovu fakture dobavljača, a tadašnja vrijed-
nost spomenute sirovine je bila 100.000 KM. Ipak, vi
sada prodajete to željezo, koje je protekom vremena
zahvatila korozija i kojem je, zbog toga, realna vrijed-
nost manja od plaćenih 100.000 KM.
Imajući u vidu da se radi o prometu dobara, a pre-
duzeće je registrovani PDV obveznik, nesporno je da
postoji obaveza izdavanja fakture sa obračunatim izla-
znim PDV-om. Vaša dilema je da li izlazni porez može
biti obračunat na vrijednost koja odgovara dogovore-
noj prodajnoj cijeni ili za osnovicu morate uzeti ovih
100.000 KM. Međutim, tu dileme ne bi trebalo biti.
Nigdje u propisima o PDV-u nije navedeno da izlazni
porez mora biti veći od ulaznog (ili makar isti). U va-
šem slučaju je očigledno da je realna vrijednost željeza
manja zbog nedostataka koje ono sada ima. To se di-
rektno odražava i na mogućnost njegove prodaje. Stoga
ovo željezo prodajete po cijeni koju ste uspjeli dogovo-
riti i to su realne tržišne okolnosti. Na tu cijenu treba-
te i obračunati PDV, bez obzira što će to “proizvesti”
izlazni porez manji od ulaznog.
 Ovome treba dodati da vam nisu potrebni nikakvi
posebni dokazi u vidu nekog zapisnika, fotografija ili
slično. Dovoljno je to što se radi o prometu dobara i što
prodajete po nekoj cijeni koja, zbog navedenih okolno-
sti, predstavlja tržišnu vrijednost. To je sasvim dovolj-
no da ovo bude tretirano kao ispravno.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 96)
Odbitak ulaznog PDV-a prilikom kupovine
stana
pitanje: Da li se može koristiti pravo na odbitak ula-
znog PDV-a prilikom kupovine stana koji će se voditi
kao osnovno sredstvo firme i koristit će ga djelatnici
(stranci) za stanovanje?
odgovor: U ovom slučaju nije moguće koristiti ulazni
PDV kao odbitni. Naime, u članku 32. stavak 6. točka 3.
Zakona o porezu na dodanu vrijednost (“Službeni gla-
snik BiH”, br. 9/03, 35/05 i 100/08) stoji da obveznik
ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na
izdatke koji se odnose na sticanje nepokretne imovi-
ne koju obveznik ili njegovo osoblje koriste za (između
ostalog) stanovanje. Prema tome, izravno je onemogu-
ćen odbitak ulaznog poreza u ovakvim situacijama.
Ovome treba dodati i odredbu članka 25. točka 3.
Zakona, prema kojem se iznajmljivanje stambenih pro-
stora na razdoblje duže od 60 dana oslobađa plaćanja
PDV-a (tj. ne oporezuje se), što, takođe, automatski
isključuje mogućnost odbitka ulaznog poreza prilikom
nabavke takvih stambenih prostora, čak i u slučaju
kada bi se oni iznajmljivali za stanovanje. Naime, ula-
zni porez se, prema članku 32. st. 1. i 2., može odbiti
samo za nabavke koje se koriste ili će se koristiti za
poslovne i oporezive svrhe, a pošto je stanovanje oslo-
bođeno oporezivanja PDV-om, to automatski isključuje
mogućnost odbitka ulaznog poreza na stanove.
Drugačije bi bilo samo kada bi namjena stečenog
stana bila usmjerena na neki vid stvaranja nove vri-
jednosti koja će biti predmet oporezivanja. Na primjer,
ukoliko se stan stječe s namjerom da se preuredi i ko-
ristiti npr. kao uredski prostor, tada bi postojalo pravo
na odbitak ulaznog poreza i na nabavljeni stan i na nje-
govo preuređenje.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 108)
Unaprijed plaćena zakupnina i pravo na
odbitak ulaznog PDV-a
pitanje: Sa drugim pravnim licem smo zaključili ugo-
vor o dugoročnom zakupu njegove hale koja će nama
služiti kao skladišni prostor. Ugovor se zaključuje na
period od četiri godine sa početkom korištenja od 1.
8. 2013. godine. Naša firma je pristala da odmah plati
zakupninu u cjelokupnom iznosu, odnosno za sve četiri
godine, a to uključuje i kompletan PDV. Molimo vas da
nam date mišljenje imamo li pravo na kompletan odbi-
tak PDV-a po takvoj fakturi i u istom mjesecu?
odgovor: Ovo možda nije uobičajeni način ugovara-
nja dinamike plaćanja zakupnine, no u svakom slučaju
je moguće i dozvoljeno da se ona plati unaprijed za cje-
lokupan period zakupa prostora. U vašem slučaju je to
period četiri godine i zakupodavac je dužan ispostaviti
fakturu na ukupan iznos koji mu plaćate. Naravno, ako
se radi o registrovanom PDV obvezniku, a iz upita se
može zaključiti da jeste, zakupodavac je dužan i obra-
čunati izlazni PDV na ukupnu vrijednost.
Kada je u pitanju vaše pravo na odbitak ulaznog po-
reza, ključno je da su ispunjeni svi propisani uslovi za
to. Na osnovu informacija iz upita čini se da jesu, jer
fakturu primate od registrovanog PDV obveznika i za-
kupljeni prostor ćete koristiti u vaše poslovne i opore-
zive svrhe. Uprkos tome što ste od zakupodavca primili
fakturu za četverogodišnju zakupninu, tačnije; upravo
zbog toga, pravo na odbitak ulaznog poreza ostvarujete
odmah i u punom iznosu. Dakle, vi u ovom slučaju, bez
ikakvih prepreka, možete ukupan iznos PDV-a sa fak-
ture koristiti kao odbitni već u tom prvom mjesecu, baš
kao što je i zakupodavac odmah morao iskazati ukupan
izlazni PDV.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 92-93)
PDV tretman unosa nekretnine u osnivački
kapital
pitanje: Tri pravna lica (društva “A”, “B” i “C”) su
prije nekoliko godina izvršila nabavku nekretnine s
ciljem obavljanja hotelsko-ugostiteljske djelatnosti.
Nekretnina do danas nije stavljena u upotrebu, jer su
vršena određena ulaganja po osnovu kojih su navede-
na društva stekla pravo odbitka ulaznog PDV-a. Ulazni
PDV je priznat u periodu kad su stečeni svi uslovi za
priznavanje odbitka (rješenje o vlasništvu, građevinska
dozvola i sl). Ulaganja na nekretnini još nisu bila zavr-
šena kad su društva “A”, “B” i “C” donijela odluku da
se predmetna nekretnina unese kao osnivački kapital u
novoosnovano društvo “XY”. Društvo “XY” će nastaviti
sa ulaganjem kako bi objekat stavilo u upotrebu i otpo-
čelo sa obavljanjem hotelsko-ugostiteljske djelatnosti.
Da li su društva “A”, “B” i “C” dužna izvršiti ispravku
ulaznog PDV-a po osnovu izvršenog unosa predmetne
nekretnine u osnivački kapital u društvo “XY” i da li se
u ovom slučaju može primijeniti član 7. stav 2. Zakona
o PDV-u, kao i član 15. Pravilnika o primjeni Zakona o
PDV-u (besporezni prenos poslovne cjeline)?
odgovor: Prema članu 7. stav 2. Zakona o PDV-u i
članu 15. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, od
oporezivanja PDV-om se izuzima prenos cjelokupne ili
dijela imovine poreznog obveznika, koja tvori zaseban
poslovni subjekat, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 53
sticalac porezni obveznik i ako produži da obavlja istu
privrednu djelatnost, pod uslovom da kupac ili sticalac
te cjeline ima mogućnost dobiti istu stopu za odbijanje
ulaznog poreza kao prodavac/prenosilac.
Pri tome, što se tiče ulaznog PDV-a koji su pravna
lica “A”, “B” i “C” koristila prilikom izgradnje nekret-
nine, ta pravna lica bi, u skladu sa članom 36. Zakona,
odnosno članom 76. Pravilnika o PDV-u, bila dužna
izvršiti ispravku, tj. storno ulaznog poreza koji je isko-
rišten do momenta prenosa nepokretnosti. Međutim,
ukoliko društvo “XY”, kao porezni obveznik na kojeg
se prenosi nepokretnost kao poslovnu cjelinu (u smi-
slu člana 7. stav 2. Zakona o PDV-u), preuzme even-
tualnu obavezu vršenja ispravke ulaznog poreza koji je
isporučilac odbio na tu imovinu (što treba da potvrdi
svojom izjavom, na način koji je propisan izmijenje-
nim članom 76. stav 4. pod c) i d) Pravilnika o primjeni
Zakona o PDV-u, koji je objavljen u “Sl. glasniku BiH”,
broj 35/08), onda se firme koje prenose nepokretnost
mogu osloboditi obaveze vršenje ispravke odbijenog
ulaznog poreza.
UIO još uvijek rijetko i nerado “prihvata” navedeno
porezno izuzeće iz člana 7. stav 2. Zakona o PDV-u,
što bi i u ovom slučaju (a posebno stoga što se radi o
objektu u izgradnji) moglo dovesti do brojnih proble-
ma (npr. da UINO može smatrati da firme “A”, “B” i
“C” imaju obavezu storna, tj. ispravke ukupnog ulaznog
poreza kojeg su iskoristile do momenta prenosa), pa
vam, svakako, preporučujemo da se, prije poduzimanja
ovog koraka, obratite i UINO za njihovo obavezujuće
mišljenje o ovom pitanju.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 108)
PDV tretman prodaje objekta
pitanje: Društvo – registrovani PDV obveznik je iz-
gradilo objekat koji je 15. 7. 2007. godine stavljen u
upotrebu. Dio poslovnih prostora se iznajmljivan, a dio
se koristio u vlastite poslovne svrhe. Sada planiramo
prodati dio poslovnih prostora. Da li moramo korigo-
vati ulazni PDV i na koji način?
odgovor: S obzirom na to da ste izgrađeni objekat
koristili u poslovne oporezive svrhe, bilo kao vlastite
poslovne prostorije, bilo kroz iznajmljivanje drugim
korisnicima, nije bilo prepreka da ulazni PDV prilikom
izgradnje koristite kao odbitni. Pored toga, za ovaj dio
objekta koji je bio predmet iznajmljivanja ste imali
obavezu obračunavanja izlaznog poreza, jer je riječ o
prometu usluga.
Međutim, odluka da dio tog objekta sada prodate
predstavljaće, u smislu propisa o PDV-u, promjenu
njegove namjene, tj. promjenu namjene jednog njego-
vog dijela. Naime, vi ste se, koristeći ulazni PDV prili-
kom izgradnje kao odbitni, na neki način “obavezali”
da ćete objekat koristiti u poslovne i oporezive svrhe
u narednih deset godina. Eventualna promjena namje-
54 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
ne objekta prije isteka ovog roka, u skladu sa članom
36. Zakona o PDV-u i članom 76. Pravilnika o primjeni
Zakona o PDV-u, zahtijeva ispravku odbitka ulaznog
poreza, pošto se ta prodaja ne oporezuje PDV-om (u
smislu člana 25. tačka 2. Zakona o PDV).
Ispravka ulaznog poreza se vrši u iznosu koji sraz-
mjerno odgovara vremenu preostalom do isteka roka
od deset godina. U vašem slučaju je rok korištenja u
oporezive svrhe počeo teći 2007. godine, što znači da
je ukupno prošlo šest godina do momenta promjene
namjene. Drugim riječima, ispravka sada treba biti iz-
vršena za 4/10 iznosa ulaznog poreza koji je korišten
kao odbitni. Ipak, ovdje treba uzeti u obzir još jednu
stvar, a to je podatak da ne mijenjate namjenu čita-
vog objekta, nego samo jednog njegovog dijela. Prema
tome, bitno vam je da utvrdite i srazmjeran udio povr-
šine tog dijela u odnosu na ukupnu površinu objekta.
Tek kada to uradite, moći ćete precizno utvrditi iznos
za ispravku.
Dakle, korekcija ulaznog poreza je u ovom slučaju
neophodna. Da biste to uradili, potrebno je utvrditi
udio površine kojoj se mijenja namjena u ukupnoj po-
vršini objekta. Isti udio prenesite na iznos korištenog
ulaznog poreza, a potom izračunajte četiri desetine od
toga. To je iznos za ispravku.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 95-96)
Napomena: U međuvremenu je došlo do promjene
pristupa UINO u pogledu tretmana prodaje nekretnina.
Naime, oporezivim se smatra prvi promet nepokretnom
imovinom (u skladu sa članom 25. Zakona), i to bez ob-
zira na to da li je ista upotrebljavana ili ne, što znači da
se, praktično, zanemaruje član 8. Pravilnika u kojem je
„neupotrebljavanost” postavljena kao uslov, a uz obra-
zloženje da taj član nije u skladu sa ranije spomenutom
odredbom Zakona. Prema tome, u ovom odgovoru više
ne bi trebalo stajati da je potrebna ispravka odbitka ula-
znog poreza, jer je prilikom prodaje neophodno obraču-
nati izlazni PDV.
Prodaja poslovnih prostora i pravo na
odbitak ulaznog PDV-a
pitanje: Društvo “X” je izgradilo poslovni objekat sa
10-tak poslovnih prostora. Neki od tih poslovnih pro-
stora su već izdati pod zakup, a u toku je prodaja svih
tih poslovnih prostora zainteresovanim kupcima. S as-
pekta propisa o PDV-u, da li se, u ovom slučaju, radi o
“prometu imovine koja je već bila predmet prometova-
nja”, odnosno da li je društvo “X” obavezno zaračuna-
ti izlazni PDV na fakturi prilikom prodaje poslovnog
prostora koji je već bio pod zakupom i da li bi kupac tih
prostora imao pravo na odbitak ulaznog poreza?
odgovor: Prema članu 4. Zakona o PDV, prometom
nekretnina koji se oporezuje PDV-om se smatra samo
(prvi) prenos prava raspolaganja na novosagrađenim
objektima, a članom 8. Pravilnika o primjeni Zakona
o PDV-u je bliže određeno da se pod “novosagrađenim
građevinskim objektima” u tom smislu smatraju objek-
ti koji nisu upotrebljavani u svrhu za koju su izgrađeni
i koji nisu bili predmet prenosa raspolaganja.
Dakle, ukoliko se radi o poslovnim prostorima koji
su već bili upotrebljavani tako što su bili izdavani u za-
kup, prodaja takvih poslovnih prostora, koji su već bili
pod zakupom, ne smatra se “prvom prodajom” u tom
smislu i ne podliježe oporezivanju PDV-om, bez obzira
na to kome se ti poslovni prostori prodaju.
Iz tih razloga, ukoliko biste pri prodaji tih prostora,
ipak, zaračunali PDV, kupac taj PDV ne bi mogao odbi-
ti (član 32. stav 9. Zakona o PDV-u).
Dodatno napominjemo da ste pri prodaji već iznaj-
mljivanih prostora, ukoliko je njihovo iznajmljivanje
trajalo kraće od 10 godina, obavezni (u skladu sa čla-
nom 36. Zakona o PDV i članom 76. Pravilnika) iz-
vršiti i ispravku (storno) srazmjernog dijela ulaznog
poreza kojeg ste ranije odbijali pri izgradnji tih pro-
stora, jer se u tom slučaju smatra da je došlo do tzv.
promjene namjene tih prostora u smislu propisa o
PDV-u, upravo zato što se njihova prodaja ne opore-
zuje PDV-om.
Prodaja onih poslovnih prostora koji nakon izgrad-
nje nisu bili pod zakupom podliježe oporezivanju PDV-
om, jer se radi o prvom prometu tih poslovnih prostora
koji apsolutno nikad nisu bili upotrebljivani za svrhu
za koju su izgrađeni, niti za bilo koje druge svrhe, te
kupac takvih prostora (ako je PDV obveznik) ima pravo
na odbitak ulaznog poreza.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 79)
Napomena: U međuvremenu je došlo do promjene
pristupa UINO u pogledu tretmana prodaje nekretni-
na. Naime, oporezivim se smatra prvi promet nepo-
kretnom imovinom (u skladu sa članom 25. Zakona),
i to bez obzira na to da li je ista upotrebljavana ili ne,
što znači da se, praktično, zanemaruje član 8. Pravil-
nika u kojem je „neupotrebljavanost” postavljena kao
uslov, a uz obrazloženje da taj član nije u skladu sa
ranije spomenutom odredbom Zakona. Prema tome, u
ovom odgovoru više ne bi trebalo stajati da je potrebna
ispravka odbitka ulaznog poreza za jedan dio prostora,
jer je prilikom prodaje neophodno obračunati izlazni
PDV. Drugi dio prostora (oni koji nisu ni bili korišteni)
je svakako oporeziv.
Fakturisanje za stanove koji se u cjelini
naplate prije završetka gradnje
pitanje: Da li smo po osnovu uplate za određeni broj
stanova, koji se u cjelini naplate prije završetka izgrad-
nje zgrade, dužni izdavati avansne porezne fakture ili
“prave” porezne fakture i fiskalne račune, ili “prave”
porezne fakture i fiskalne račune treba izdati tek po
dobijanju upotrebne dozvole i etažiranja?
odgovor: Prema članu 110. stav 1. Pravilnika o pri-
mjeni Zakona o PDV-u (“Službeni glasnik BiH”, br.
93/05 do 65/10), za primljene avanse prije isporu-
ke dobara i usluga, primalac avansa dužan je izdati
avansnu fakturu. Avansna faktura se, prema stavu 5.
istog člana, nije dužna izdati jedino ukoliko je avans
primljen u istom obračunskom periodu (mjesecu) u
kojem je obavljena isporuka (što u vašem slučaju nije
primjenjivo).
Prema stavu Federalnog ministarstva finansija,
fiskalni račun se ne izdaje za naplaćeni avans, tj. uz
avansnu fakturu, nego tek po konačnoj fakturi.
Slijedom navedenog, vi ste za svaki primljeni avans
dužni izdati avansnu poreznu fakturu, a nakon dobi-
janja upotrebne dozvole i etažiranja stanova dužni ste
izdati “prave” porezne fakture i poništiti (stornirati)
ranije avansne fakture, te izdati i fiskalne račune.
Međutim, treba napomenuti i to da u nekim sluča-
jevima, na primjer kada se, u stvari, i ne radi o avansu
(tj. djelimičnoj uplati stanova unaprijed), nego o cjelo-
vitoj uplati vrijednosti stanova prije njihove isporuke,
nema smetnje da se već u tom momentu izda “prava”
PDV faktura i fiskalni račun. Naime, prema članu 17.
tačka 3. Zakona o PDV, obaveza za PDV nastaje, izme-
đu ostalog, i ako se plaćanje (u cjelini) izvrši prije ispo-
ruke. U tom smislu nije pogrešno da se tom prilikom i
u takvim slučajevima odmah izda konačna PDV faktu-
ra, a ne faktura-avans, jer tada i nije u pitanju avans,
nego cjelovito plaćanje.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 108)
Prodaja dijela nekretnine
pitanje: Kupujemo dio građevinskog objekta u kome
smo i do sada obavljali registriranu poslovnu djelatnost
po osnovu ugovora o zakupu. Prodavac je građevinska
firma koja je zapala u finansijske teškoće, pa prodaje
dio objekta kako bi zatvorio svoje obaveze iz kredita
prema banci. Prilikom izgradnje su ulazni PDV koristili
kao odbitni. Da li se prilikom prodaje mogu pozvati na
član 7. stav 2. Zakona o PDV-u, jer mi kupujemo dio
objekta koji ćemo koristiti za obavljanje svoje registri-
rane poslovne djelatnosti?
Ako prodavac bude morao vršiti ispravku odbitka
ulaznog poreza, može li UINO od nas tražiti naplatu
tog poreza? Prodavac će naplaćena sredstva možda
iskoristiti za povrat duga banci, te neće imati moguć-
nost da plati ispravljeni ulazni PDV.
Pošto će se 10% kupoprodajne cijene naplatiti u na-
turalnom obliku (roba iz našeg asortimana), treba li se
taj dio transakcije posmatrati kao razmjena u skladu
sa članom 10. Pravilnika? Da li prodavac za ovaj dio na
fakturi treba iskazati PDV?
odgovor: Najprije treba reći da se prodavac u ovom
slučaju ne može pozvati na član 7. stav 2. Zakona o
PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), jer
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 55
se ovo ne može smatrati prenosom cjelokupne ili dije-
la imovine koja čini zaseban poslovni subjekt u smislu
navedene odredbe, odnosno sa njom povezane odredbe
člana 15. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV (“Sl. gla-
snik BiH”, br. 93/05 do 65/10). Istina, vi ćete kupljeni
dio objekta koristiti za obavljanje vaše registrirane po-
slovne djelatnosti, ali to nije dovoljno za primjenu spo-
menutog poreznog izuzeća po članu 7. stav 2. Zakona
o PDV-u. Naime, nije preduslov da se radi o fizičkom
prostoru, već je potrebno da on predstavlja zaseban
poslovni subjekat koji može funkcionirati samostalno
kao cjelina. Najčešće se ova odredba primjenjuje kod
prodaje kompletne poslovne jedinice, proizvodnih po-
gona i slično. U suprotnom, to je “obični” promet dijela
građevinskog objekta na koji se primjenjuju odredbe o
oporezivanju prometa nepokretne imovine.
Shodno ovome, preostaje da se ovaj promet posma-
tra na uobičajen način za nepokretnu imovinu. Prema
članu 25. stav 1. tačka 2. Zakona o PDV-u, promet ne-
pokretnom imovinom se oslobađa od plaćanja PDV-a,
osim kada je riječ o prvom prenosu novoizgrađene ne-
pokretnosti iz člana 8. Pravilnika. Dakle, ovaj promet
dijelom građevine će, uz poziv prodavca na ovu odredbu
Zakona, biti oslobođen PDV-a, s tim da to kod prodavca
istovremeno stvara i obavezu ispravke odbitka ulaznog
poreza (ukoliko se prenos desio prije isteka roka od de-
set godina od prodavčevog početka upotrebe objekta).
Ispravka odbitka ulaznog poreza se vrši u skladu sa
članom 36. Zakona i članom 76. Pravilnika. Ona se vrši
srazmjerno vremenu koje je proteklo, na godišnjem
nivou, te srazmjerno površini prometovanog dijela
objekta ( jer ne dolazi do prenosa cjelokupne nepokret-
nosti). Na primjer, ako su protekle tri godine od počet-
ka korištenja objekta, prodavac treba izvršiti ispravku
7/10 korištenog ulaznog poreza, ali samo onog dijela
koji srazmjerno odgovara prometovanoj površini.
Pri tome UINO ne može zahtijevati od vas, kao kup-
ca, da joj “namirite” taj iznos (osim ako se ne uvede
posebna dužnička shema za tog obveznika). Uvijek se
obveznik koji vrši promet smatra odgovornim, pa će
prodavac biti taj koji mora izmiriti obavezu za PDV,
utvrđenu nakon ispravke njegovog odbitka ulaznog
poreza. Podatak da on duguje i banci, te da planira
sredstva stečena prodajom iskoristiti za podmirenje
tog duga, ne mijenja situaciju. I ne samo to, u slučaju
da sredstva nisu dovoljna za podmirenje svih dospjelih
obaveza prodavca, obaveze za indirektne poreze su pri-
oritet u odnosu na obaveze prema banci tako da on i to
mora uzeti u obzir.
PDV tretman prometa dijela nepokretne imovine ne
mijenja činjenica da ćete vi dio platiti u novcu, a dio u
robi iz vašeg asortimana. Za prodavca su obaveze iste
kao i kada biste mu cjelokupni iznos platili u novcu.
Međutim, davanje dobara vama donosi određene oba-
veze po osnovu PDV-a, jer se radi o razmjeni iz člana
10. Pravilnika, a to onda podrazumijeva i razmjenu po-
reznih faktura. Za prodavca će faktura ostati ista (tj.
on na svojoj fakturi za prostor neće iskazati PDV, u
skladu sa prethodno navedenim), no sada i vi imate
56 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
obavezu ispostavljanja porezne fakture na kojoj ćete
iskazati izlazni PDV za prometovanu robu. Osnovica za
obračun PDV-a je vrijednost koju ta roba ima u procesu
razmjene sa prodavcem nepokretnosti.
Napomena: Kao i u prethodna dva pitanja, napomi-
njemo da se u međuvremenu promijenio pristup UINO po
pitanju oporezivanja prometa nepokretnom imovinom.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 112-113)
PDV tretman prodaje građevinskog objekta
u izgradnji
pitanje: Da li smo, u skladu sa članom 7. Zakona o
PDV-u, bili dužni prijaviti UINO prodaju zemljišta i
građevinskog objekta u izgradnji koja je izvršena 2012.
godine? Pošto to tada nismo prijavili, možemo li to
uraditi sada i da li ćemo imati posljedice zbog tog za-
kašnjenja?
odgovor: Član 7. Zakona o PDV-u ne odnosi se na
prodaju objekta u izgradnji, nego na prenos cjelokupne
ili dijela imovine poreznog obveznika (poslovne/eko-
nomske cjeline) koja je već u funkciji. U tom smislu,
vi niste ni bili u obavezi da u smislu stava 4. člana 7.
Zakona o PDV-u a u vezi sa prodajom takvog objekta
obavijestite UINO o identitetu novog vlasnika. Među-
tim, moguće je da je vaš potencijalni problem u vezi s
navedenim mnogo ozbiljniji.
Naime, prema dosadašnjoj praksi UINO i s obzirom
na vrlo specifičan PDV tretman prometa nekretnina u
našim PDV propisima, prodaja objekata u izgradnji (tj.
nezavršenih objekata) se ne može tretirati kao “pre-
nos poslovne cjeline” koji bi bio izuzet od oporezivanja
PDV-om prema članu 7. stav 2. Zakona o PDV.
Takođe, pošto se prema propisima o PDV-u opo-
rezuje samo prvi promet novoizgrađenih (što UINO
tumači: i završenih!) i dotad nekorištenih nekretnina,
prodaja objekta u izgradnji se smatra neoporezivim
prometom i pri takvoj gradnji se ne zaračunava izlazni
PDV, ali, baš zato, prodavac nezavršenog objekta ima i
obavezu ispravke (storna) ulaznog PDV-a kojeg je pret-
hodno odbijao u vezi sa izgradnjom tog objekta.
Iz navedenog slijedi da takve situacije mogu značiti
i velike probleme sa PDV-om, kako kod prodavca tako
i kod kupca objekata u izgradnji, a potpuniji odgovor
u vezi sa ovom i sličnim prodajama moguće je dati tek
nakon upoznavanja sa svim relevantnim detaljima.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 93-94)
Prodaja apartmana u izgradnji povezanom
pravnom licu
pitanje: Fizičko lice N.N. je uzeti kredit od komerci-
jalne banke investiralo u izgradnju niz apartmana na
planini. Izgradnja apartmana nije završena. N.N. se,
kao fizičko lice, registrovao za PDV i iskoristio povrat
PDV-a po osnovu investicije u toku. Pravno lice X je
bilo žirant po kreditu fizičkom licu N.N. Vlasnik prav-
nog lica X i fizičko lice N.N. su u srodstvu (povezana
lica). Fizičko lice N.N. kasni u otplati kredita, te kako
nije u mogućnosti da vrati kreditna sredstva komerci-
jalnoj banci niti je u mogućnosti da do kraja realizuje
investiciju u toku, između pravnog lica X i investitora
(fizičkog lica N.N.) je potpisan ugovor o kupoprodaji.
Za potrebe formiranja tržišne vrijednosti apartmana
ovlašteni procjenitelj je izvršio procjene investicije na
iznos od cca 600.000 KM. Pravno lice X ima namjeru
ili da dovrši izgradnju i prodaju apartmana pojedinač-
no ili da proda apartmane “u paketu” u trenutnoj fazi
gradnje. Prema sudskom rješenju, djelatnost pravnog
lice X je “Društvo za finansijske usluge i upravljanje
nekretninama”, a po statističkom rješenju “Djelatnost
finansijskih holding-društava”.
U vezi sa navedenim, zanima nas sljedeće:
1. Da li fizičko lice N.N. treba da izda PDV fakturu
povezanom pravnom licu X u iznosu procijenjene
vrijednosti (sa obračunatim PDV-om)?
2. Da li pravno lice X ima pravo na povrat PDV-a po
primljenoj ulaznoj fakturi od fizičkog lica (faktura
će biti plaćena u ratama)?
3. Da li je potrebna još neka dokumentacija na kojoj bi
Porezna uprava ili UINO mogle insistirati?
4. Da li postoji još neka specifičnost u navedenom slu-
čaju, s obzirom na to da je riječ o poveznim licima i
da je fizičko lice iskoristilo ulazni PDV?
odgovor: Prema članu 25. stav 1. tačka 2. Zakona o
PDV, promet nepokretne imovine je, izuzev prvog pre-
nosa prava svojine ili prava raspolaganja novosagrađe-
nom nepokretnom imovinom, oslobođen oporeziva-
nja. U članu 8. stav (1) Pravilnika o primjeni Zakona
o PDV-u je pojašnjeno da se pod “novosagrađenom ne-
pokretnom imovinom” smatraju objekti koji još nisu
upotrebljavani. S obzirom na to da se u ovom sluča-
ju radi o prometu nepokretnosti koje su još uvijek u
izgradnji, dakle, radi se nekretninama koje još uvijek
nemaju status novosagrađene (završene) nepokretne
imovine, promet takvim nekretninama ne podliježe
oporezivanju PDV-om. Dakle, fizičko lice N.N. (proda-
vac apartmana) će se, na fakturi koju izdaje pravnom
licu (kupcu apartmana) na iznos procijenjene vrijed-
nosti nekretnine (u skladu sa njihovim dogovorom o
prodajnoj cijeni apartmana), pozvati na član 25. stav 1.
tačka 2. Zakona o PDV-u i neće zaračunati izlazni PDV.
U skladu s tim, kupac nepokretnosti nema mogućnost
korištenja ulaznog poreza, jer na primljenoj fakturi
nema iskazanog PDV-a.
Dodatno, skrećemo pažnju i na odredbu iz članu
7. stav 2. Zakona o PDV-u kojom je propisano da se
prometom dobara uz naknadu ne smatra prenos cjelo-
kupne ili dijela imovine poreznog obveznika koja tvori
zaseban poslovni subjekat, sa ili bez naknade ili kao
ulog, ako je sticalac porezni obveznik (ili tim sticanjem
postane porezni obveznik), i ako produži da obavlja
istu privrednu djelatnost pod uslovom da kupac ima
mogućnost dobiti istu stopu za odbijanje poreza kao
prodavac.
Što se tiče ulaznog PDV-a kojeg je fizičko lice N.N.,
PDV obveznik, iskoristilo prilikom izgradnje apartma-
na, N.N. je po prodaji tih apratmana dužan izvršiti
ispravku, tj. storno ulaznog poreza koji je iskorišten
do momenta prenosa nepokretnosti. Izuzetno, ukoli-
ko porezni obveznik na kojeg se prenosi nepokretnost
kao poslovnu cjelinu (u smislu člana 7. stav 2. Zakona
o PDV-u) preuzme obavezu vršenja ispravke ulaznog
poreza koji je isporučilac odbio na tu imovinu (što po-
tvrđuje svojom izjavom, na način koji je propisan iz-
mijenjenim članom 76. stav 4. pod c) i d) Pravilnika o
primjeni Zakona o PDV-u), onda se prodavac nepokret-
nosti, eventualno, može osloboditi obaveze vršenja
ispravke odbijenog ulaznog poreza. Međutim, činje-
nica je da UINO još uvijek rijetko i nerado “prihvata”
navedeno porezno izuzeće iz člana 7. stav 2. Zakona o
PDV-u, što bi i u ovom slučaju (posebno stoga što se
radi o objektu u izgradnji) moglo dovesti do brojnih
problema, pa biste se po ovom osnovu trebali obratiti i
UINO za njihovo tumačenje ukoliko biste koristili ovu
zakonsku mogućnost.
Što se tiče nekih dodatnih poreznih posljedica, s
obzirom na to da se radi o povezanim licima, nema ni-
kakvih posebnih specifičnosti kada su u pitanju obave-
ze po osnovu PDV-a. Isto tako, nema nekih posebnih
specifičnosti u ovom slučaju po pitanju neke dodatne
dokumentacije koju bi Porezna uprava ili UINO mogle
zahtijevati.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 111)
Ustupanje novoizgrađenih stanova
vlasnicima zemljišta
pitanje: Na osnovu ugovora o zajedničkoj izgradnji sa
vlasnicima zemljišta, izgradili smo poslovno-stambeni
objekat. U ugovoru sa vlasnicima zemljišta je precizi-
rano da ćemo, nakon izgradnje objekta, tri stambene
jedinice ustupiti tim vlasnicima besplatno. Da li i za te
stanove trebamo izdati PDV fakture i da li imamo pra-
vo na odbitak PDV-a po ulaznim fakturama prilikom
izgradnje tih stanova?
odgovor: Iako ste u upitu naveli da će stanovi biti
dati vlasnicima zemljišta “besplatno”, u smislu propisa
o PDV-u se, u suštini, radi o razmjeni dobara (zemlji-
šte za stanove), s tim što u konkretnom slučaju promet
zemljišta nije oporeziv PDV-om, dok je promet novo-
izgrađenih stanova oporeziv PDV-om. Naime, članom
4. stav 3. tačka 4. Zakona o PDV (“Sl. glasnik BiH”, br.
9/05, 35/05 i 100/08) je propisano da se oporezivim
prometom smatra i prenos prava raspolaganja na no-
vosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski
djeljivim cjelinama u okviru tih objekata (pa i stanova),
a članom 8. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV (“Sl.
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 57
glasnik BiH”, br. 93/05 do 65/10) precizirano je da se
pod novosagrađenim objektom smatra objekat koji nije
upotrebljavan.
U skladu sa navedenim, imajući u vidu da će se pri
prenosu novoizgrađenih stanova na navedene vlasnike
zemljišta raditi o prvom prometu tih novoizgrađenih
stanova, vi ćete biti u obavezi da i za te novoizgrađene
stanove izdate PDV fakture sa zaračunatim PDV-om,
s tim da to (pošto se po istim neće vršiti plaćanje, tj.
naplata) i neće biti “prave” izlazne fakture, nego tzv.
interne PDV fakture po kojima ćete vi, praktično, za-
računati izlazni PDV na vaš vlastiti teret, na tržišnu
vrijednost navedenih stanova, tj. na iznos po kome bi-
ste te novoizgrađene stanove prodali drugim kupcima.
Iz istih tih razloga, tj. upravo zato što i promet -
ustupanje navedenih stanova podliježe oporezivanju
PDV-om, vi imate pravo na odbitak ulaznog poreza i
u dijelu koji se “odnosi” na te stanove, bez obaveze da
se vrši bilo kakva naknadna ispravka odbitnog PDV-a
nakon njihovog ustupanja vlasnicima zemljišta.
Napominjemo da u konkretnom slučaju ne posto-
ji obaveza plaćanja poreza na promet nekretnina, jer
se (po Zakonu o porezu na promet nekretnina Ze-Do
kantona) ovaj porez ne plaća kad se vrši prva prodaja
još nenastanjenog novoizgrađenog stana kao posebnog
dijela zgrade.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 101)
PDV tretman prodaje objekta koji je izdavan
pod zakup
pitanje: Kao kupca, zanima nas kakav je PDV tretman
kupoprodaje objekta (kancelarije i skladište) koji je, kod
prodavca, ranije korišten na način da je izdavan pod za-
kup (jer vlasnik nije mogao naći kupca i prodati obje-
kat). Da li mi kao kupci takvog objekta možemo koristiti
ulazni PDV ako se radi o prvoj prodaju tog objekta? Šta u
smislu Zakona o PDV-u znači korišten i nekorišten obje-
kat? Da li obaveza za PDV nastaje potpisom kupoprodaj-
nog ugovora ili ispostavljanjem fakture?
odgovor: Mogućnost da kupac koristite ulazni PDV
pri kupovini objekta, prije svega, zavisi od toga da li je
prodavac tog objekta uopće imao obavezu da zaračuna
izlazni PDV pri njegovoj prodaji, tj. da li je trebalo ta-
kav promet oporezovati, a onda i od vaše namjene na-
bavke tog objekta (tj. da li se radi o nabavci u poslovne i
oporezive svrhe u smislu člana 32. Zakona o PDV-u, da
li je primljena uredna ulazna PDV faktura itd.).
Kada je u pitanju PDV tretman prodaje objekta koji
je prethodno korišten za izdavanje pod zakup, ta pro-
daja, prema našim propisima o PDV-u, ne podliježe
oporezivanju. Naime, oporezivanju PDV-om podliježe
samo prva prodaja novosagrađenog i dotad nekorište-
nog objekta, pošto je u članu 8. Pravilnika o primjeni
Zakona o PDV propisano da se “novosagrađenom ne-
pokretnom imovinom” smatraju objekti koji još nisu
58 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
upotrebljavani. Iz tih razloga, prodaja objekta koji je
već korišten tako što se izdavao pod zakup, bez obzira
na to što se radi o prvom prometu tog objekta, ipak se
smatra prometom koji nije oporeziv PDV-om, odnosno
koji je oslobođen plaćanja PDV-a po članu 25. stav 1.
tačka 2. Zakona o PDV-u.
Dakle, prilikom prodaje navedene nepokretne imo-
vine prodavac nije trebao zaračunati izlazni PDV (uz
poziv na fakturi na član 25. stav 1. tačka 1. Zakona o
PDV-u). Ukoliko je on to, ipak, učinio, vi takav PDV ne
možete odbiti ( jer se smatra da je taj PDV zaračunat
protivno PDV propisima), a prodavac je taj (iako po-
grešno obračunati PDV) ipak dužan platiti UINO, osim
ukoliko grešku, u skladu sa članom 55. stav 11. Zakona
o PDV-u, ne ispravi u korist kupca.
U skladu sa navedenim, preporučujemo da prodavcu
skrenete pažnju na ove okolnosti i da ga pozovete da vam
ranije izdatu fakturu (ako je na njoj zaračunao i PDV)
zamijeni novom fakturom (bez PDV-a), a ukoliko je ta
ranija faktura (sa PDV-om) već bila uvrštena u PDV evi-
dencije i PDV prijave, da se te PDV (prijave) i kod njega
i kod vas zamijene novim, ispravljenim PDV prijavama.
Što se tiče momenta nastanka obaveze za PDV, ona,
prema članu 17. Zakona o PDV-u, nastaje u momentu
kada se izvrši jedna od radnji nabrojanih u tačkama od
1. do 6. istog člana, koja god bude najranija (isporuka,
fakturisanje, naplata itd.). Iz toga proizlazi da zaključi-
vanje kupoprodajnog ugovora, sâmo po sebi (bez izda-
vanja fakture, ili naplate, ili djelimične naplate...) još
uvijek ne proizvodi obavezu za PDV. Međutim, sama
činjenica da je kupoprodajni ugovor zaključen znači da
je promet izvršen, što automatski znači i da PDV fak-
tura treba biti izdata najkasnije do kraja tog poreznog
perioda (mjeseca).
(Porezni savjetnik 11/14, str. 93)
Napomena: U međuvremenu je došlo do promjene
pristupa UINO u pogledu tretmana prodaje nekretnina.
Naime, oporezivim se smatra prvi promet nepokretnom
imovinom (u skladu sa članom 25. Zakona), i to bez ob-
zira na to da li je ista upotrebljavana ili ne, što znači da
se, praktično, zanemaruje član 8. Pravilnika u kojem je
„neupotrebljavanost” postavljena kao uslov, a uz obra-
zloženje da taj član nije u skladu sa ranije spomenutom
odredbom Zakona. Shodno tome, i ovaj odgovor je po-
trebno prilagoditi novom tumačenju pa prodavac ne bi
trebao ispravljati fakturu jer je ovo oporezivi promet.
Knjiženje i PDV tretman ulaganja u
zakupljeni prostor
pitanje: Firma je uzela objekat u zakup od fizičkog
lica koje je ujedno i direktor te firme. Zakupninu nismo
ukalkulisavali i plaćali, a objekat se koristi za potrebe
poslovanja firme. Sada bismo trebali izvršiti adaptaci-
ju objekta i uložiti oko 30.000 KM. Kako da knjižimo
to ulaganje, da li kao nematerijalno sredstvo i da li da
obračunavamo amortizaciju, ili kao rashode perioda ako
ukalkulišemo troškove zakupa za ovu godinu? Ima li fir-
ma pravo na odbitak ulaznog PDV-a za ovo ulaganje?
odgovor: Prije svega, treba naglasiti da ne postoje bilo
kakve formalne prepreke da firma zakupi objekat od
fizičkog lica koje je ujedno i njen zaposlenik, pa i direk-
tor. Također, ne postoje ni prepreke da to fizičko lice
objekat ustupa besplatno, tj. bez zakupnine. Ako on ne
želi da ostvaruje dohodak od iznajmljivanja objekta, to
je njegova slobodna volja. Samim tim, tu onda nema
nikakvih obaveza po osnovu poreza na dohodak.
Što se tiče PDV aspekta i načina knjigovodstvenog
evidentiranja adaptacije posmatranog objekta, oni bi
trebali pratiti stvarno stanje stvari, odnosno stvarni
odnos dvije strane u ovom poslu. Naime, dvije strane
su se mogle dogovoriti da se zakupnina ne plaća upravo
zbog toga što će zakupoprimac izvršiti određena ulaga-
nja u objekat. Tada bi zakupoprimac ovo ulaganje knji-
žio kao rashod perioda, ali bi u ovom slučaju, uz pravo
na odbitak ulaznog PDV-a, imao i obavezu izdavanje
izlazne PDV fakture fizičkom licu - zakupodavcu, sa
zaračunatim izlaznim PDV-om na vrijednost izvršenih
ulaganja u njegov prostor. Naime, ovo bi se u tom slu-
čaju i u smislu propisa o PDV-u tretiralo kao razmjena,
s tim da firma - zakupodavac ne bi imala ulaznu faktu-
ru za zakupninu sa obračunatim PDV-om, jer fizičko
lice (najvjerovatnije) nije registrovani PDV obveznik.
Ako zakupnina nije dogovorena (a naveli ste da je
tako, te da se ona nije plaćala i u ranijim godinama),
ovo ulaganje treba evidentirati kao nematerijalno sred-
stvo, jer se očekuje da će zakupodavac od toga imati
određene prilive buduće ekonomske koristi. Zakupo-
primac će se voditi rokom važenja ugovora o zakupu
ili će, ako nije određen, sam izvršiti procjenu, te će,
shodno tome, obračunavati amortizaciju. Ukoliko bi se
objekat napustio prije isteka utvrđenog roka, preostala
(neotpisana) vrijednost nematerijalnog sredstva bi se
otpisala na teret rashoda.
Odbitak ulaznog poreza za nabavke u vezi sa adap-
tacijom objekta je moguć, ukoliko su ispunjeni svi uo-
bičajeni uslovi za to, propisani u članu 32. Zakona o
PDV-u, kao i u pratećem Pravilniku. Ako je tako, a čini
se da jeste, jer se objekat namjerava koristiti za poslov-
ne svrhe, zakupoprimac može koristiti ulazni porez kao
odbitni. Smetnja tome nije i podatak da se radi o zaku-
pljenom objektu. Međutim, treba imati u vidu i to da
je UIO uvijek posebnu pažnju posvećivao ulaganjima u
tuđe objekte, te da biste, u slučaju da objekat napustite
prije proteka roka od pet godina od izvršenog ulaganja,
morali vršiti ispravku odbitka ulaznog poreza.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 95)
PDV tretman ulaganja u unajmljeni prostor
pitanje: Firma namjerava da unajmi prostor od fizič-
kog lica (vlasnika prostora) koje je ujedno i vlasnik i
direktor te firme. Firma zatim treba da izvrši ulaga-
nje u taj prostor: 1) u građevinski dio - dovršetak iz-
gradnje (unutrašnji “fini radovi” i ubacivanje stolarije
u prostor) i 2) u nabavku opreme. Firma bi sa vlasni-
kom prostora potpisala ugovor o najmu prostora na 10
godina, a izvršena ulaganja se ne bi kompenzirala sa
ugovorenom zakupninom. Da li u ovom slučaju ulaga-
nje u dovršetak izgradnje ovog prostora ima isti PDV
tretman kao i ulaganje u vlastitu nepokretnu imovinu,
odnosno da li imamo pravo na odbitak ulaznog PDV-a,
te kasnije i pravo na amortizaciju kao porezno priznat
rashod?
odgovor: Da, pod uslovima koje ste naveli (bez obzi-
ra na to što je vlasnik prostora – zakupodavac ujedno
i vlasnik i direktor firme – zakupoprimca) imate pra-
vo na odbitak ulaznog PDV-a na izvršena ulaganja u
dovršetak gradnje unajmljenog prostora koja vršite na
vlastiti teret (tj. za koje ne vršite bilo kakvu “razmje-
nu” sa vlasnikom prostora), na isti način i pod istim
uslovima koji važe i za ulaganja u vlastitu nepokretnu
imovinu koja se koristi, odnosno namjerava se koristiti
u poslovne svrhe i za obavljanje oporezive djelatnosti.
Isto tako, imate pravo i na odbitak ulaznog poreza
prilikom nabavke opreme, kao i za nabavku bilo koje
druge opreme koja se nabavlja za poslovne i oporezive
svrhe.
Računovodstveno, ulaganja u unajmljeni prostor
koja vršite na vlastiti teret evidenitrat ćete na kontu
013 - Ulaganje na tuđim stalnim sredstvima, a amor-
tizaciju ćete vršiti u ugovorenom periodu korištenja
(u vašem slučaju: 10 godina). Ukoliko biste dotični
prostor, iz nekog razloga, prestali koristiti prije isteka
ugovorenog perioda korištenja, odnosno prije potpu-
ne amortizacije ovog ulaganja, otpis neamortizovanog
iznosa biste izvršili na teret rashoda (konto 570). Pri
tome, i obračunata amortizacija u periodu korištenja
prostora, kao i otpis preostale neamortizovane vrijed-
nosti tih ulaganja u slučaju prestanka korištenja, imali
bi karakter porezno priznatog rashoda u vašem pore-
znom bilansu.
Međutim, sa PDV aspekta, u slučaju prestanka kori-
štenja prostora prije isteka perioda od 10 godina, imali
biste obavezu ispravke (storna) srazmjernog dijela ra-
nije odbijenog ulaznog poreza na ulaganja u taj prostor
– građevinski dio, u smislu člana 36. Zakona o PDV-u i
člana 76. Pravilnika. Obaveze ispravke (storna) ulaznog
poreza se ne bi odnosile na opremu koju biste nakon
prestanka korištenja prostora “ponijeli sa sobom”.
Okolonost da se prostor iznajmljuje od lica koje je
ujedno i vlasnik (i direktor) firme – zakupoprimca je re-
levantno, tačnije, može biti relevantno samo sa aspekta
propisa o porezu na dobit. Naime, ukoliko bi se tom licu
plaćala veća zakupnina u odnosu na tržišnu, ta razlika
iznad tržišne visine zakupnine bi imala tretman porezno
nepriznate tzv. transferne razlike i uvećavala bi osnovi-
cu poreza na dobit na red. br. 40. poreznog bilansa.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 85)
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 59
Prebijanje zakupnine sa ulaganjima u tuđi
objekat
pitanje: Određena sredstva ulažemo u adaptaciju
zakupljenog poslovnog prostora. S vlasnikom imamo
dogovor da na ime uloženih sredstava jedan period ne
plaćamo zakupninu, a procjena je da će to biti između
dvanaest i petnaest godina, budući da još nije poznat
konačan iznos ulaganja. Ni zakupodavac ni zakupopri-
mac nisu PDV obveznici (u pitanju su organi uprave).
Kakav je PDV aspekt ovog slučaja? Kako knjižiti, jer se
radi o budžetskom računovodstvu, i koje se radnje u
smislu knjiženja trebaju poduzeti? Šta bi trebalo preci-
zirati u ugovoru o zakupu kojeg ćemo potpisati?
odgovor: U slučaju iz upita se, suštinski, radi o raz-
mjeni. Naime, zakupodavac vam je ustupio prostor i
inače bi od vas naplaćivao neku naknadu, ali ste se,
umjesto toga, dogovorili da jedan period ne plaćate za-
kupninu, već ćete uložiti određena sredstva u adaptaci-
ju tog prostora. Prema tome, ovdje dolazi do razmjene
prava na zakupninu sa vašim ulaganjima u zakupljeni
prostor, koja ulaganja zakupodavac prihvata kao “na-
knadu” za zakup.
Kada bi se radilo o PDV obveznicima, obje strane u
ovom odnosu bi trebale razmjenjivati PDV fakture i za-
računavati PDV. Međutim, u ovom slučaju se radi o or-
ganima uprave, tj. o licima koja nisu registrovani PDV
obveznici, tako da nema ni obaveze ispostavljanja PDV
faktura ni bilo kakvih obaveza za PDV (s tim da treba
imati u vidu i mogućnost da bi u ovom slučaju, uko-
liko bi vrijednost ovakve međusobne razmjene usluga
prelazila iznos od 50.000 KM na godišnjem nivou na
obje strane, postojala obaveza da se i jedni i drugi - bez
obzira na to što se radi o organima uprave - registrujete
za PDV).
Što se tiče načina knjiženja, mišljenja smo da se na-
vedena ulaganja kod zakupoprimca trebaju evidentirati
kao odloženi rashodi, odakle će se svakog mjeseca “ski-
dati” mjesečni iznos na rashode zakupnine. Analogno
tome, zakupodavac će istu vrijednost ulaganja iskazati
kao odložene prihode, odakle će svaki mjesec “skidati”
ugovoreni iznos na prihode od zakupnine.
Ugovor o zakupu je stvar volje dvije strane i one
same odlučuju koji elementi će u njemu biti sadržani
(npr. period zakupa, visina i način plaćanja naknade,
obaveze obje strane i sl).
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 117)
PDV tretman iznajmljivanja bez naknade
pitanje: U ugovoru o zakupu je navedeno da će za-
kupac prva tri mjeseca poslovni prostor koristiti bez
naknade. Da li je zakupodavac obavezan izdati internu
fakturu i obračunati PDV na osnovicu koja bi odgova-
rala utvrđenoj naknadi za zakup?
60 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
odgovor: Propisi o PDV-u su predvidjeli da se PDV
obračunava na svaki izvršeni promet dobara i usluga
ili uvoz dobara, pod uslovom da nisu izričito oslobođe-
ni. U članu 9. stav 1. tačka 2. se navodi da se prome-
tom usluga, između ostalog, smatra i pružanje usluga
koje porezni obveznik izvrši bez naknade ili uz sma-
njenu naknadu u vanposlovne svrhe drugih lica. Shod-
no tome, slijedi da se i u slučaju iz upita dešava neki
oporezivi promet, jer registrovani PDV obveznik pruža
određenu uslugu drugom licu bez naknade.
To znači da zakupodavac (PDV obveznik) mora iz-
dati internu fakturu (ako već ne izdaje pravu fakturu
klijentu) i njome obračunati izlazni PDV na svoj teret.
Osnovica za PDV će, u ovom slučaju, biti neka vrjed-
nost koja odgovara ukupnim troškovima koje je zaku-
podavac imao povodom nastanka te usluge.
Istina, PDV propisi predviđaju da osnovica može
biti i tržišna cijena, ali samo onda postoje porodične
ili druge bliske lične veze, kao i odnosi upravljanja,
vlasništva, članstva, finansijskih ili pravnih odnosa do-
bavljača i kupca, a kada je ta veza razlog zbog kojeg
je stvarno postignuta vrijednost niža od tržišne. Me-
đutim, ako nije riječ o povezanim licima, već klasič-
nom klijentu kojem je ponuđeno da prva tri mjeseca ne
plaća zakupninu, osnovica na koju zakupodavac treba
obračunati PDV može biti iznos troškova za koje on
procijeni da je imao i koji su mu dovoljni da “pokrije”
uslugu iznajmljivanja u tom periodu.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 92)
PDV i grejs period zakupcima
pitanje: Iznajmljujemo poslovne prostorije, pri čemu
zakupcima odobravamo određeni grejs period, pa za to
vrijeme izdajemo interne PDV fakture. Da li prilikom
obračuna najniže zakupnine, tj. osnovice za PDV, mo-
žemo koristiti zvanični podatak iz Zakona o porezu na
imovinu Kantona Sarajevo, a to je iznos od 4,00 KM po
kvadratu?
odgovor: U članu 6. Zakona o porezu na imovinu
(“Sl. novine KS”, broj 7/2009) su navedeni minimalni
paušalni iznosi za računanje godišnje obaveze poreza
na imovinu. Između ostalog, za poslovne prostorije je
propisan paušal od 4,00 KM po kvadratu iznajmljenog
prostora. Međutim, ovaj propis je relevantan samo za
utvrđivanje obaveze za ovaj porez, tj. ne može se ko-
ristiti kao osnovica za utvrđivanje obaveza po osnovu
drugih poreza.
Visinom osnovice za obračun PDV-a prilikom iznaj-
mljivanja poslovnih prostorija se bave isključivo Zakon
o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) i
prateći Pravilnik o primjeni Zakona o PDV-u (“Sl. gla-
snik BiH”, br. 93/05 do 65/10). Prema odredbama tih
propisa, osnovica za obračun PDV-a je naknada koju je
registrovani obveznik naplatio ili treba da naplati od
svog klijenta za prometovano dobro ili pruženu uslugu.
Prema tome, osnovna varijanta je da je osnovica stvar-
ni iznos ugovorene naknade, kolika god ona bila.
U izuzetnim slučajevima, moguće je da osnovica za
obračun PDV-a bude i neki drugi iznos. Na primjer, u
slučajevima kada se prostor iznajmljuje bez naknade ili
uz naknadu nižu od tržišne, propisi nalažu da se PDV
obračunava na osnovicu koju predstavlja ili tržišna ci-
jena ili iznos ukupnih troškova koje je obveznik imao
u vezi sa pružanjem te usluge. Ukoliko je klijent lice
za koje se može utvrditi postojanje porodičnih i dru-
gih bliskih veza (vlasničkih, upravljačkih, finansijskih
i sličnih), onda je minimalna osnovica procijenjena
tržišna cijena usluge, tj. cijena koju bi obveznik za tu
uslugu naplatio od klijenta u “normalnim” uslovima na
tržištu. Pri tome nije relevantna tarifa iz kantonalnog
Zakona o porezu na imovinu, nego stvarni tržišni uslo-
vi (koji mogu biti i povoljniji i strožiji).
(Porezni savjetnik 1/14, str. 109-110)
Pronalaženje novih i brige o postojećim
klijentima za firmu iz inostranstva
pitanje: Koji je porezni tretman usluga pronalaženja
novih klijenata i vođenja brige o postojećim klijentima
koje društvo iz BiH, na osnovu zaključenog sporazuma,
vrši za društvo iz Njemačke (i po tom osnovu naplaćuje
proviziju na osnovu prethodno ispostavljene fakture) i
u koje polje PDV prijave se unosi takva faktura?
odgovor: Po svom karakteru, usluge pronalaženja no-
vih klijenata i aktivnosti oko “zadržavanja” postojećih
kupaca predstavljaju marketinške usluge i s obzirom
na to da se radi o međunarodnom prometu (u kome je
jedan od učesnika strano lice), u pogledu oporezivanja
vrijedi opće pravilo iz člana 15. stav 1. Zakona o PDV
prema kojem se te usluge oporezuju u zemlji obveznika
koji ih pruža. U konkretnom slučaju, mjesto oporeziva-
nja je BiH, odnosno vi ste obavezni da po ispostavljenoj
fakturi za pruženu uslugu obračunate i platite PDV.
Što se tiče uvrštavanja ovih stavki u PDV prijavu,
u polje 11 se uvrštava podatak o vrijednosti izvršene
usluge (tj. iznos provizije), a u polje 51 iznos PDV-a
obračunat na vrijednost izvršene usluge tj. provizije.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 97)
Usluge pronalaženja kupca i nabavke
materijala u BiH za firmu iz RH
pitanje: Firma iz BiH ima sa firmom iz Hrvatske ugo-
vor o pronalaženju kupca u BiH, po kom osnovu ostva-
ruje proviziju. Firma iz Hrvatske se bavi i montažom
opreme za prečišćavanje otpadnih voda u BiH. Firma
iz BiH prezentira opremu partnera iz Hrvatske u cilju
pronalaženja kupca za tu opremu i kada ga nađe strana
firma i kupac nastavljaju posao u smislu dogovaranja
cijene, isporuke i montaže opreme. Pored toga, doma-
ća firma za potrebe firme iz Hrvatske vrši i nabavku
materijala na domaćem tržištu koji se upotrebljava pri
montaži opreme i po tom osnovu ispostavlja fakturu
stranoj firmi (materijal se nabavlja i koristi u BiH, da-
kle nije predmet izvoza).
1. da li se na fakturi za posredovanje (proviziju) koju
ispostavlja domaća firma stranoj firmi iskazuje PDV
(posredovanje se odnosi na opremu koja će se uvesti
u BiH i koja će biti montirana u BiH);
2. da li se na fakturi za prodati materija stranoj firmi
iskazuje PDV i
3. da li strana firma može tražiti povrat PDV-a na
osnovu člana 53. Zakona o PDV (podnošenjem
obrasca PDV-SL-1)?
odgovori:
1. Na fakturi za naknadu usluga posredovanja (pro-
vizija) koje se vrše u BiH i koju domaća firma ispostav-
lja stranoj firmi treba iskazati PDV po propisima BiH,
jer za tu vrstu usluge vrijedi opće pravilo oporezivanja
prema mjestu, tj. zemlji izvršioca usluge.
2. Na fakturi za materijal koji strana firma nabavlja od
domaće firme (koja je i posrednik u pronalaženju kupca
za opremu), a koja se koristi prilikom montaže opreme u
BiH (materijal ne napušta carinsko područje BiH), tako-
đe, treba iskazati PDV, jer se ne radi o prefakturisanju,
nego o usluzi koja je u neposrednoj vezi sa osnovnom
uslugom (uslugom posredovanja u pronalaženju kupca).
3. Strana firma ne može tražiti povrat PDV-a (ni po
fakturama za isporučeni materijal ni po fakturama za
proviziju), jer se prema članu 53. stav 2. tačka 1. ne
radi o dobru koji je strana firma nabavila za djelatnost
koju obavlja izvan BiH. Upravo je obrnuto, jer se i ispo-
ruka opreme i njena montaža obavlja u BiH, pa UINO u
ovom slučaju ne bi odobrio povrat PDV-a.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 96-97)
Porezni tretman usluge pronalaženja stranih
dobavljača
pitanje: PDV obveznik iz BiH je sa firmom iz Hong
Konga zaključio ugovor o posredovanju u traženju do-
bavljača. Navedena usluga se uglavnom vrši izvan BiH.
Kako po prijemu fakture za ove usluge treba postupiti
sa stanovišta propisa o PDV-u i porezu po odbitku?
odgovor: PDV tretman usluga u međunarodnom pro-
metu nije jedinstven, nego zavisi od vrste konkretne
usluge i to je regulisano u članu 15. Zakona o PDV (“Sl.
glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) i članu 21. Pra-
vilnika o primjeni Zakona o PDV (“Sl. glasnik BiH”, br.
93/05 do 65/10). Shodno tim odredbama, neke usluge
se oporezuju u zemlji izvršioca, neke u zemlji izvrše-
nja, a neke u zemlji primaoca usluge.
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 61
 Također, ni usluge posredovanja nemaju jedinstven
PDV tretman. Posredovanje će se u većini situacija
oporezovati u zemlji gdje se nalazi sjedište pružaoca
usluge. Izuzetak su samo usluge iz člana 15. stav 2. tač-
ka 4. Zakona, jer se posredovanje u pružanju tih usluga
oporezuje prema sjedištu primaoca. Međutim, kod vas
se radi o posredovanju u pronalaženju dobavljača. Bu-
dući da to nije jedan od izuzetaka iz spomenute odred-
be, vaš strani partner bi, načelno, trebao obračunati
svoj PDV ili sličan porez.
Kada je u pitanju porez po odbitku, Zakon o porezu
na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09)
propisuje da se on obračunava (od domaćeg isplatioca)
na svaki prihod koji strano pravno lice ostvari pruža-
njem usluga na teritoriji BiH. Međutim, ako vaš par-
tner iz Hong Konga posreduje u pronalaženju partnera
na stranim tržištima (a pretpostavljamo da je tako),
obaveze za porez po odbitku nema, jer se u tom slučaju
usluga i ne vrši na teritoriji BiH, tj. porez po odbitku
bi se trebao obračunati samo ako bi vam vaš partner
pronalazio dobavljače u BiH.
Naglašavamo da BiH i Kina (kojoj Hong Kong pri-
pada) još uvijek nisu zaključili ugovor o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja tako da oslobađanje po tom
osnovu (u slučaju da ovaj prihod uopće podliježe opo-
rezivanju kod nas) ne bi bilo moguće.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 105)
PDV tretman usluge reklamiranja ili
posredovanja u reklamiranju
pitanja:
1) Ako časopis iz FBiH fakturira reklamu ili posre-
dovanje u reklamiranju tvrtki iz Hrvatske ili Crne Gore,
obračunava li on na tu uslugu PDV? Ukoliko trebamo
obračunati PDV, da li će taj PDV tvrtka u Hrvatskoj ili
Crnoj Gori evidentirati kao trošak?
2) Ako bi taj časopis, umjesto tvrtki u RH ili CG,
tu uslugu reklame (ili posredovanja u reklamiranju)
fakturirao tvrtki u FBiH, da li bi ta tvrtka imala pravo
odbitka PDV kada bi dobila takav račun?
odgovori:
1) Usluga reklamiranja spada u red onih usluga koje
se, prema članku 15. stavak 2. točka 4. Zakona o PDV-
u (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), opo-
rezuju tamo gdje primatelj usluge obavlja djelatnost,
odnosno ima stalno sjedište. Isti slučaj je i sa uslugama
posredovanja u vezi sa reklamiranjem, tj. i one imaju
isti tretman kao i osnove usluge reklamiranja i njihovo
oporezivanje se vrši prema mjestu, tj. u zemlji primate-
lja te usluge. To znači da, ako časopis iz FBiH fakturira
usluge reklame ili posredovanja u reklamiranju tvrtki
iz Hrvatske ili Crne Gore, na fakturi neće biti obraču-
nat PDV po propisima BiH, sa pozivom na članak 15.
stavak 2. točka b) našeg Zakona o PDV-u (za usluge
reklame), odnosno točka i) (za usluge posredovanja u
62 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
reklamiranju), pa bh. PDV-a na fakturi tvrtke iz FBiH
neće biti. Daljnja evidencija i obračunavanje PDV-a po
takvoj fakturi koju zaprimi tvrtka iz Hrvatske, odno-
sno Crne Gore, vrši se u skladu sa PDV propisima tih
zemalja.
2) Da, tvrtka iz FBiH bi imala pravo na odbitak ula-
znog PDV-a po fakturi za uslugu reklame koju joj ispo-
stavi tvrtka iz FBiH, jer se, sukladno članku 32. Zakona
o PDV, odnosno članku 63. Pravilnika, radi o plaćanju
za poslovne i oporezive svrhe, tako da nema smetnje da
se ulazni PDV iskoristi kao odbitni.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 84-85)
PDV tretman inousluge izrade reklame
pitanje: Mi smo predstavništvo strane firme u BiH i
nismo PDV obveznici. U narednom periodu će se raditi
reklama naših proizvoda u Crnoj Gori. Firma iz Crne
Gore će nam fakturisati uslugu izrade te reklame. Na
fakturi neće biti iskazan crnogorski PDV, što je u skla-
du sa tamošnjim propisima. Da li mi moramo obraču-
nati PDV ovdje i platiti ga? Ako ima nekih stavki koje
moraju biti navedene na toj fakturi, molimo vas i za
tačne upute o tome.
odgovor: Shodno članu 15. Zakona o PDV-u (“Sl.
glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), UIO može u
nekim specifičnim situacijama, zbog izbjegavanja dvo-
strukog oporezivanja ili neoporezivanja, odrediti mje-
sto pružanja, tj. državu oporezivanja za usluge iz člana
15. stav 2. tačka 4. Zakona. Na osnovu toga, UIO je i
donijela posebnu Instrukciju (koja se može pronaći na
web stranici www.uino.gov.ba) u kojoj je precizirana
procedura za te specifične slučajeve.
U praksi, spomenuta instrukcija se najčešće pri-
mjenjuje na registrovane PDV obveznike. Međutim, u
toj instrukciji se generalno govori o uslugama iz čla-
na 15. stav 2. tačka 4. Zakona. Primaoci takvih uslu-
ga imaju određene obaveze po osnovu fakture koju
prime iz inostranstva. Konkretno, to podrazumijeva
obavezu obračuna 17% našeg PDV-a za sve primaoce
takvih usluga, bez obzira na to da li su registrovani
PDV obveznik. Ako je riječ o neobvezniku, ne postoji
mogućnost odbitka, pa to onda znači i obavezu uplate
tog poreza.
Međutim, u vašem slučaju se radi o usluzi izrade
reklame, a to nije usluga koja spada u navedenu grupu
iz člana 15. stav 2. tačka 4. Zakona. Tamo se, doduše,
navodi usluga “reklamiranja”, ali to nije isto što i izrada
reklame. Prema tome, izrada reklame je neka “obična”
usluga na koju se u našim propisima primjenjuje opći
princip po kojem izlazni PDV obračunava njen pruža-
lac. Stvarni pružalac iz Crne Gore, kako navodite, to
nije učinio (s obzirom na to da su propisi u njegovoj
državi možda tako dopustili), no vi i pored toga nemate
obavezu za PDV u BiH, pošto se ovdje radi o vrsti uslu-
ge koja u našim propisima nije oporeziva prema sjedi-
štu njenog primaoca, a samim tim se na ovaj slučaj ne
odnose ni pravila o izbjegavanju dvostrukog oporezi-
vanja ili dvostrukog neoporezivanja. Drugim riječima,
ova usluga u konkretnom slučaju neće biti oporezovana
PDV-om ni u Crnoj Gori ni u BiH.
Što se tiče fakture, firma iz Crne Gore je treba ispo-
staviti u skladu sa PDV propisima Crne Gore. Ukoliko
je zaista tačno da na tu uslugu nema PDV-a po propisi-
ma Crne Gore, na fakturi bi trebala stajati i napomena
s pozivom na neku odredbu crnogorskih propisa.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 118)
PDV i porez po odbitku (po propisima RS)
na usluge reklamiranja EP u košarci
pitanje: Da li usluga reklamiranja naše kuće u funk-
ciji sponzorstva nad EP u košarci u Sloveniji podliježe
obavezi obračunu PDV-a i obavezi plaćanja poreza po
odbitku po propisima RS?
odgovor: Usluge reklamiranja, shodno članu 15. stav
2. tačka 4. pod b), oporezuju se prema mjestu sjedi-
šta, tj. u zemlji i propisima zemlje primaoca usluge,
što znači da u slučaju iz upita, u skladu sa Instrukci-
jom UINO koja je dostupna na web stranici www.uino.
gov.ba, trebate PDV iskazan na fakturi pružaoca usluge
“provozati” i kao ulazni i kao izlazni PDV.
Što se tiče poreza po odbitku, a po propisima RS,
na usluge reklamiranja koje će biti izvršene u Sloveniji
za obveznika iz RS, treba imati u vidu odredbu člana
28. stav 1. pod ž) Zakona o porezu na dobit (“Službeni
glasnik RS”, br. 91/06, 122/10 i 57/12), prema kojoj se
porez po odbitku (pored konkretno nabrojanih) plaća i
za vršenje drugih usluga u Republici Srpskoj. To znači
da se porez po odbitku po propisima RS plaća samo na
usluge koje su izvršne u RS. (Isto pravilo je i u propi-
sima Federacije BiH.) Pošto se usluge reklamiranja iz
upita vrše u Sloveniji, u konkretnom slučaju ne postoji
obaveza obračuna i plaćanja poreza po odbitku.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 104)
PDV tretman konsultantskih usluga
fakturisanih iz Njemačke
pitanje: Udruženju iz FBiH (koje nije u sistemu
PDV-a) firma iz Njemačke je ispostavila fakturu za
konsultantske usluge, bez obračunatog PDV-a. Nakon
intervencije primaoca fakture da u konkretnom slučaju
postoji obaveza obračuna i plaćanja bh. PDV-a, firma
iz Njemačke tvrdi da su oni dužni obračunati tamošnji
PDV (19%) i da će u vezi s tim izvršiti ispravku ispo-
stavljene fakture. Da li je udruženje dužno prihvatiti
traženu ispravku fakture ili je po bh. propisima dužno
uplatiti bh. PDV (17%)?
odgovor: Prema članu 15. stav 4. pod c) Zakona o
PDV, konsultantske usluge (usluge savjetnika) su opo-
rezive prema mjestu, tj. u državi primaoca usluge.
Shodno tome, u konkretnom slučaju obveznik obraču-
na i uplate PDV-a je domaće udruženje (neovisno od
okolnosti što ono nije registrovani PDV obveznik), tako
da ne bi trebalo prihvatiti zahtjev pružaoca usluge da
izvrši ispravku fakture, odnosno trebalo bi ga pokušati
“ubijediti” da ostane kod već ispostavljene fakture.
Ovome treba dodati i odredbu člana 16. našeg Za-
kona o PDV, po kome UINO može propisati mehaniz-
me izbjegavanja dvostrukog oporezivanja usluga, što
je UINO i učinila kroz (izmijenjeni) član 22. stav 7.
Pravilnika o primjeni Zakona o PDV, prema kome se
mjestom oporezivanja u tom slučaju smatra mjesto (tj.
država) u kojoj se usluga faktički koristi ili uživa, što
je, u konkretnom slučaju, BiH. U skladu s tim, domaće
udruženje nesporno ima obavezu da po navedenoj fak-
turi obračuna i uplati PDV u BiH. Nije nam poznato da
li propisi Njemačke, u slučaju da je i firma iz Njemač-
ke, po njihovim propisima, obračunala PDV, poznaju
sličan institut izbjegavanja dvostrukog oporezivanja
PDV-om, ali pretpostavljamo da je i po PDV propisima
Njemačke slično, pa preporučujemo da im skrenete pa-
žnju i na tu okolnost.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 101-102)
Fakturisanje ustupanja vlastitih zaposlenika
pitanje: Firma-majka je, za obavljanja određenog
posla, angažovala radnike firme-kćerke. Može li firma-
kćerka fakturisati angažovanje njenih radnika firmi-
majci?
odgovor: Firma-kćerka ne samo da može nego i treba
ispostaviti fakturu firmi-majci za uslugu iznajmljivanja
radne snage. Naime, ovdje se nesporno dešava promet
usluga za koji firma-kćerka, kao pružalac usluge, mora
ispostaviti odgovarajući račun. Ukoliko se to ne bi uči-
nilo, postojao bi i aspekt transfernih cijena, tj. firma-
kćerka bi taj svoj mogući, a nefakturisani prihod, u tr-
žišnom iznosu, morala iskazati kao uvećanje oporezive
dobiti u svom poreznom bilansu.
Iako u upitu nije navedeno, pretpostavljamo da je
kćerka-firma registrovani PDV obveznik. Samim tim,
potrebno je za navedenu uslugu ustupanja radne snage
izdati poreznu fakturu, u skladu sa članom 55. Zakona
o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08),
sa svim propisanim elementima iz člana 107. Pravilni-
ka o primjeni Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br.
93/05 do 65/10).
Također, imajući u vidu da se radi o povezanim oso-
bama, na toj fakturi ne bi bilo moguće iskazati samo
neku simboličnu naknadu i na to obračunati PDV, jer
osnovica za obračun poreza ovdje mora odgovarati tr-
žišnoj vrijednosti ove usluge, kao da je nastala izme-
đu dva nepovezana subjekta. Ovo mora biti učinjeno
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 63
u skladu sa članom 20. stavom 8. Zakona o PDV-u i
članom 22. stavom 3. Pravilnika.
Poreznoj fakturi u prilogu treba dodati i fiskalni račun.
Obaveza izdavanja fiskalnog računa postoji i u slu-
čaju da kćerka-firma (tj. pružalac usluge iznajmljivanja
radne snage) nije registrovani PDV obveznik.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 117-118)
PDV tretman i fiskalni računi kod usluga
održavanja zajedničkih dijelova zgrade
pitanje: Upravitelj na zgradama vrši fakturisanje odr-
žavanja zajedničkih dijelova zgrade (80% od prikuplje-
nih sredstava) bez zaračunavanja PDV-a (sa pozivom
na član 25. stav 1. tačka 3. Zakona o PDV-u) i bez izda-
vanja fiskalnog računa (pri čemu pravna lica koja kori-
ste poslovne prostorije u tim zgradama insistiraju na
izdavanju fiskalnog računa), dok je preostali dio (20%)
sredstava prihod upravitelja na koji se obračunava PDV
i izdaje fiskalni račun. Da li je navedeni način fakturi-
sanja ispravan?
odgovor: Iz upita nije sasvim jasno koji je karakter
prikupljenih 80% sredstava namijenjenih održavanju
zajedničkih zgrada. Naime, ukoliko su udružena sred-
stva određeni depozit iz kojeg se sredstva koriste kad se
za to ukaže potreba i kad održavanje vrši treće lice, ta-
kvo udruživanje sredstava nije oporezivi promet u smi-
slu propisa o PDV-u, dakle radi se samo o namjenskoj
uplati sredstava na račun upravitelja, koji je zakonom,
odnosno ugovorom ovlašten da u ime i za račun vlasni-
ka stanova upravlja tim stanovima. Pošto se ne radi o
prometu, takva transakcija ne bi podlijegala ni obavezi
izdavanja fiskalnog računa.
Međutim, ukoliko upravitelj iz tih sredstava ili dije-
la tih sredstava sâm vrši usluge održavanja, dužan je da
ispostavi poreznu fakturu sa PDV-om (pri čemu nema
uporišta za oslobađanje od PDV-a po članu 25. stav 1.
tačka 3. Zakona, jer se ne radi o uslugama izdavanja pod
zakup stambenih objekata), a također i fiskalni račun.
Kad je u pitanju provizija upravitelja, nesporno je
da se na fakturi koja se izdaje kućnom savjetu i drugim
korisnicima treba iskazati PDV, kao i da se u vezi s tim
prometom treba izdati i fiskalni račun.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 95)
Posuđivanje stalnih sredstava bez naknade
pitanje: Ukoliko privredno društvo odluči da svom
poslovnom partneru na revers dâ neka stalna sredstva,
da li je moguće da to učini bez naknade? Kakve su u
tom slučaju obaveze društva po osnovu poreza?
odgovor: Moguće je da pravno lice svom poslovnom
partneru posudi određena stalna sredstva bez naknade,
64 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
ali uz određene porezne posljedice koje zavise od kon-
kretnih okolnosti tog slučaja. Tu je bitno sagledati dva
aspekta u oblasti poreza: PDV i porez na dobit.
Kada je riječ o PDV, ustupanje stalnih sredstava
drugim licima se smatra uslugom. Prema tome, ovdje
se radi o prometu usluga koji je, kao takav, oporeziv
PDV-om, pa čak i ukoliko strana koja vrši ustupanje
svojih stalnih sredstava ne naplaćuje tu uslugu. Uko-
liko je riječ o registrovanom PDV obvezniku, sama či-
njenica da je došlo do pružanja ovakve usluge stvara
obavezu obračunavanja izlaznog poreza, a okolnost da
se od poslovnog partnera neće ništa naplatiti znači da
se izlazni PDV treba obračunati kroz internu poreznu
fakturu, sa PDV-om na vaš teret. Osnovica za PDV u
takvim slučajevima treba biti obračunata na neku pro-
cijenjenu tržišnu vrijednost takve usluge (ako su u pi-
tanju povezana lica), odnosno (ako nisu) kao osnovica
bi mogao poslužiti mjesečni iznos amortizacije koju
obračunavate na ustupljena sredstva u periodu njiho-
vog ustupanja.
I za aspekt poreza na dobit su važni priroda i inten-
zitet odnosa sa tim poslovnim partnerom. Preciznije,
važno je da li se radi o povezanom licu i u kojoj mje-
ri poslujete sa tim partnerom. Ukoliko je on vlasnički
povezan ili je za vaše društvo važan partner, u smislu
obima poslovanja (veliki obim kupoprodaje), onda se
može reći da je riječ o povezanom licu. U tom slučaju
ćete u svom poreznom bilansu morati (na rednom bro-
ju 41.) iskazati korekciju za “zamišljeni” prihod koji bi
ostvarili da ste ovaj promet (tj. iznajmljivanje stalnih
sredstava) izvršili po tržišnim uslovima. Ovo je predvi-
đeno u propisima o porezu na dobit zbog pretpostavke
da je jedini razlog zašto propuštate ostvariti prihod (i
tako umanjujete poreznu osnovicu) to što se s druge
strane nalazi povezano lice, a u poslovnim transakcija-
ma sa nekim drugim bi (pretpostavka je) ostvarili odre-
đeni prihod.
Naravno, ako ne postoji osnov da se taj vaš poslov-
ni partner smatra povezanim licem (dakle, ne postoje
partnerske, vlasničke, porodične i slične veze), ustupa-
nje stalnih sredstava bez naknade neće proizvesti nika-
kve posljedice u poreznom bilansu.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 106-107)
PDV tretman montaže reeksportovane
opreme
pitanje: Domaća firma A kupuje opremu u Hrvatskoj
i istu prodaje domaćoj firmi B koja opremu preuzima u
Prištini (ne prelazeći carinsko područje BiH), odakle se
dalje usmjerava u mjesto montaže (TE Kosovo), koju
vrši firma A. Da li firma A na fakturi po osnovu prodaje
i montaže opreme zaračunava bh. PDV?
odgovor: U slučaju prodaje opreme od strane firme
A firmi B, kada roba ne ulazi u carinsko područje BiH,
radi se o klasičnom reeksportu. U ovom slučaju se na-
šoj carinskoj službi ne podnosi nikakva dokumentacija.
Pošto roba ne ulazi u BiH, ovakva prodaja ne podliježe
oporezivanju PDV-om kod nas. Oporezivanju ne pod-
liježe ni eventualna zarada (razlika u cijeni) prodavca,
s tim što se na ispostavljenoj fakturi treba pozvati na
član 3. Zakona o PDV-u.
Iako ne stvaraju obavezu za PDV, nabavka i proda-
ja u reeksportnom poslu se ipak trebaju evidentirati u
KUF-u i KIF-u, jer UINO preferira da se u njih upisuje
sav promet. Za potrebe praćenja, ovaj promet bi treba-
lo registrovati i kroz PDV prijavu (polja 11 i 12).
Prema članu 15. Zakona o PDV-u i članu 21. Pravil-
nika o primjeni Zakona o PDV-u, mjesto (država) opo-
rezivanja kad se radi u uslugama u vezi s nekretnina-
ma je tamo gdje se nalazi nekretnina. U vašem slučaju
nekretnina na kojoj se vrši montaža opreme se nalazi
na Kosovu, tako da se oporezivanje vrši prema mjestu
primaoca usluge, što znači da vi s pozivom na navedene
članove Zakona i Pravilnika na ispostavljenoj fakturi za
montažu opreme nećete iskazati PDV.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 96)
“Strani” PDV po fakturi za usluge servisa
kamiona u inostranstvu
pitanje: Da li po fakturi inolica (iz Hrvatske) za obav-
ljeni servis na kamionu i ugrađene rezervne dijelove,
po kojoj je zaračunat hrvatski PDV, imamo pravo od-
bitka poreza, odnosno da li u ovom slučaju trebamo
postupiti u skladu sa Instrukcijom o postupanju pri
podnošenju PDV prijava primaoca usluga od lica koje
nema sjedište u BiH, kao i da li trebamo po toj fakturi
obračunati, platiti i prijaviti porez po odbitku?
odgovor: Prema članu 15. stav 2. tačka 3. pod d) Za-
kona o porezu na dodanu vrijednost (“Službeni glasnik
BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), usluge popravka ka-
miona (kao i sve druge usluge izvršene na pokretnoj
imovini) se u međunarodnom prometu oporezuju pre-
ma mjestu, tj. u zemlji njihovog stvarnog izvršenja.
Isto je predviđeno i evropskom direktivom o PDV-u,
kao i Zakonom o PDV-u Republike Hrvatske.
Dakle, u vašem slučaju oporezivanje PDV-om je i
trebalo biti izvršeno prema hrvatskim propisima o
PDV-u, pa je firma iz Hrvatske na vrijednost izvršene
usluge popravke kamiona opravdano obračunala i iska-
zala hrvatski PDV.
Međutim, u našim propisima o PDV-u nema osno-
va za korištenje odbitka ulaznog poreza u ovom slučaju,
pošto se i ne radi o PDV-u koji je plaćen u BiH, niti ima
osnova da se primjenjuje Instrukcija o postupanju pri
podnošenju PDV prijava primaoca usluga od lica koje
nema sjedište u BiH. U obrazac KUF unijećete samo vri-
jednost ove inousluge. Eventualni povrat PDV-a možete
tražiti samo od poreznih vlasti Republike Hrvatske.
Što se tiče poreza po odbitku, s obzirom na to da
usluga nije izvršena u BiH nego u Hrvatskoj, nemate
obavezu obračuna ni uplate poreza po odbitku, pa sa-
mim tim ni obavezu podnošenja obrasca P-OD i potvr-
de o rezidentnosti firme iz Hrvatske (koja bi obaveza
postojala da je usluga izvršena u BiH).
(Porezni savjetnik 10/14, str. 100-101)
PDV tretman isporuke i popravke u
garantnom roku
pitanje: U sklopu redovnog poslovanja, u međusob-
nim odnosima sa dilerima-koncesionarima, ujedno i
serviserima marki vozila za koje smo mi uvoznik i ge-
neralni servisni zastupnik, vršimo i zamjenu dijelova u
garantnom roku kupcima vozila. Naši dileri-koncesio-
nari nam fakturiraju troškove radova (i zamijenjenih
dijelova) u garantnom roku koje su besplatno obavili
kupcima na njihovim vozilima (što je, naravno, obave-
za i smisao davanja garancija na proizvode), koje smo
mi po ugovorima sa koncesionarima dužni pokriti. Na
fakturama kojem sam koncesionari šalju iskazan je
PDV, te smo mi taj PDV priznavali i koristi kao odbitni.
Od stranog partnera koji je nama dužan pokriti troško-
ve zamjene u garantnom roku, dobijamo kreditne note
(knjižna obavještenja), bez iskazanog PDV-a.
Prema mišljenju inspektora UINO, koncesionari su
pogrešno obračunali PDV i mi taj PDV nismo smjeli
koristiti kao odbitni, a svoj stav temelje na obavješte-
nju UINO da se zamjene u garantnom roku ne sma-
traju prometom. Inspektor smatra da koncesionari,
temeljem našem zapisnika i spomenutog obavještenja,
trebaju predati zamjenske PDV prijave i umanjiti svoju
obavezu za plaćanje PDV-a, a za isti iznos odobriti nas
knjižnom obavijesti i tako nas obeštetiti za PDV koji
ćemo morati platiti po zapisniku (glavnicu, a kamata
ide na naš trošak). Da li su u pravu, te na koju se zakon-
sku klauzulu naši koncesionari mogu pozvati ubuduće
ukoliko žele ispoštovati fakturisanje ovih troškova bez
PDV-a?
odgovor: Po pitanju poreznog aspekta zamjene do-
bara u garantnom roku, UINO je krajem 2007. godine
dala Obavještenje o zamjeni dobara u garantnom roku
koje je upućeno svim organizacionim jedinicama UINO
za poreze (pri čemu, napominjemo, isto nije objavljeno
na web stranici UINO, s tim da smo mi o sadržaju ovog
Obavještenja UINO, a kojim je promijenjen prethodni
stav UINO po ovom pitanju, pisali u Poreznom savjet-
niku broj 12/07 na koji vas ovom prilikom upućujemo).
Prema tom (naknadnom) obavještenju UINO u vezi
isporuke i zamjene dobara u garantnom roku, zamje-
na i popravka dobara u garantnom roku nije oporezivi
promet, čime je promijenjen dotadašni stav UINO da
su zamjena i popravka dobara u garantnom roku pred-
met oporezivanja.
Pojašnjenje “novog” stava UINO se sastajalo u slje-
dećem. Porezna obaveza, u skladu sa članom 17. Zako-
na o PDV-u, nastaje u momentu kada se izvrši jedna
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 65
od radnji nabrojanih u tačkama od 1. do 6. istog člana,
koja god bude najranija (isporuka, fakturisanje, naplata
itd.). S obzirom na to da je do ispostavljanja fakture
došlo u momentu kada je izvršena (prva) isporuka do-
bara, odnosno prodaja proizvoda, potrebno je uzeti u
obzir sljedeće:
- pravo na zamjenu dobara u slučaju kvara (isporu-
ke dobara) ili popravke (usluge servisa), u skladu sa
uslovima garancije, već je uključeno i uračunato u
cijenu koju je kupac platio prilikom nabavke doba-
ra, s obzirom na to da je u momentu isporuke do-
bara izdata PDV faktura, u tom momentu je nastala
porezna obaveza;
- ukoliko dođe do zamjene dobara u garantnom roku
ili popravke, odnosno ukoliko je u skladu sa uslovi-
ma garancije, navedeno predstavlja “faktičko” vrše-
nje usluge ili isporuke dobara za koje je već ranije
nastala i evidentirana obaveza, u smislu člana 17.
Zakona o PDV-u (ispostavljanjem fakture prilikom
prodaje dobara).
Dakle, zaključak je da se zamjenom dobara u garan-
tnom roku ostvaruje pravo proizašlo iz već ranije izvr-
šene isporuke koja je već jednom oporezovana, što zna-
či da trgovac (ili prodavac) prilikom izvršene zamjene
ili popravke dobara kupcu neće zaračunati izlazni PDV.
U tom Obavještenju UINO dodatno se napominje
i to da, ukoliko prodaju dobara sa datom garancijom
vrši trgovac, koji u skladu sa dogovorom sa dobavlja-
čem, odnosno proizvođačem prefakturiše dobra koja su
zamijenjena u garantnom roku domaćem ili stranom
licu – proizvođaču, a radi nadoknade vrijednosti zami-
jenjenog dobra, u tom slučaju prema stavu UINO po-
stoji obaveza obračuna PDV-a na fakturi koju trgovac
ispostavi dobavljaču/proizvođaču. Međutim, ukoliko
trgovac od proizvođača, na osnovu ugovornih odredbi,
traži zamjenu neispravnog dobra za ispravno (tj. natu-
ralno, nefinansijski) u tom slučaju, prema stavu UINO,
ne postoji oporezivi promet, već se radi o “stvarnoj na-
doknadi štete” koju proizvođač vrši trgovcu za isporu-
čeno dobro.
U vašem slučaju, prethodno navedeno bi znači-
lo sljedeće. Ukoliko bi vi sami vršili zamjenu dijelova
kupcima dotičnih vozila, jasno je da ne biste trebali za-
računavati izlazni PDV, s obzirom na to da, u tom slu-
čaju, u skladu sa stavom UINO, ne bi radilo o prometu
koji je predmet posebnog oporezivanja, već se zamje-
na dijelova u garantnom roku tretira kao pravo koje je
proisteklo iz prethodno izvršene isporuke, tj. prodaje
vozila vašem kupcu i koje je već jednom oporezovano.
Međutim, u vašem slučaju se radi o tome da zamjene
dijelova i popravke u garantnom roku ne vršite vi, nego
vaši dileri-konecesionari, koji svoje usluge ne fakturi-
šu vašim kupcima, nego vama, što i prema navedenom
stavu UINO predstavlja promet koji PODLIJEŽE opo-
rezivanju PDV-om.
Iz istog razloga, sasvim je nesporno da vi, po fak-
turama za troškove radova i zamijenjenih rezervnih
dijelova koje vam u skladu sa ugovorom o koncesija-
66 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
ma ispostavljaju vaši dileri-koncesionari, imate pravo
odbiti ulazni PDV.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 88-89)
PDV tretman usluga prevoza privremeno
izvezenih paleta
pitanje: Da li smo ispravno postupili kada smo zara-
čunali PDV po fakturi za izvršene usluge prevoza pri-
vremeno izvezenih paleta (na relaciji granica BiH - Sa-
rajevo)? (Naručilac usluge nam to osporava, pozivajući
se na član 26. stav 1. tačka 7. Zakona o PDV-u, tj. na
usluge povezane sa uvozom dobara.)
odgovor: Da, postupili ste ispravno. Činjenica jeste
da je članom 26. stav 1. tačka 7. Zakona o PDV pro-
pisano da se od plaćanja PDV-a oslobađaju usluge po-
vezane sa uvozom dobara, ali samo pod uslovom da je
vrijednost tih usluga uključena u poreznu osnovicu
uvezenih dobara. Naručilac konkretne usluge, ospora-
vajući ispravnost zaračunavanja PDV-a na vašoj fakturi
za izvršene usluge, očito nije imao u vidu da je za oslo-
bađanje od PDV-a u konkretnoj situaciji Pravilnikom
o primjeni Zakona o PDV-u propisan i dodatni uslov
za oslobađanje (što je i vas rukovodilo da zaračunate
PDV). Naime, članom 38. pomenutog pravilnika pro-
pisano je da kao dokaz da je vrijednost usluga vezanih
za uvoz uključen u poreznu osnovicu služi dokument
o iznosu sporednih troškova (obrazac ZUT) i ovjerena
kopija uvozne carinske isprave, koje dokumente uvo-
znik, kako navodite, ne posjeduje. To je dovoljan razlog
da UIO ne bi priznala neiskazivanje PDV-a na fakturi
za vašu navedenu uslugu.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 75-76)
PDV na usluge prevoza robe u drumskom
saobraćaju
pitanje: Naša osnovna djelatnost je prevoz robe u
drumskom saobraćaju, a zanima nas sljedeće:
- koji član Zakona o PDV treba da navedemo na izla-
znoj fakturi, ako se prevoz vrši za inonalogodavca iz
EU u BiH;
- koji član Zakona treba da navedemo u izlaznoj fak-
turi ako se prevoz vrši za nalogodavca koji ima sje-
dište u BiH, a prevoz robe vrši se unutar EU, odno-
sno van BiH?
Do sada smo se pozivali na član 27. Zakona o PDV-
u, pa nas zanima da li je ispravan poziv na taj član Za-
kona.
odgovor: Prinicip kod oporezivanja usluga prevoza,
prema članu 15. stav 2. tačka 2. Zakona o PDV-u, od-
nosno članu 21. stav (4) Pravilnika, jeste da se ovakve
usluge oporezuju prema mjestu, tj. državi na čijoj teri-
toriji se prevoz vrši, što znači da prevozna usluga pod-
liježe oporezivanju u BiH samo u slučaju da se prevoz
obavlja u BiH i za dionicu prevoza u BiH, a u slučaju da
se prevoz obavlja i u BiH i u inostranstvu, oporezivanju
PDV-om u BiH podliježe samo na onaj dio prevoza iz-
vršen u BiH, bez obzira na to da li uslugu prevoza vrši
domaće ili strano pravno lice i da li se ta usluga vrši
domaćem ili stranom licu - korisniku usluge prevoza.
Dakle, u vašem slučaju, kada se radi o prevozu
za inonalogodavca iz EU, ukoliko se prevoz u cjelini
obavlja na teritoriji BiH, dužni ste obračunati PDV na
fakturi koju mu ispostavite. Ukoliko prevoz za tog na-
logodavca u cjelini vršite izvan BiH, takav prevoz ne
podliježe oporezivanju PDV-om u BiH (član 15. Zakona
o PDV-u). Konačno, ako bi se prevoz obavio dijelom u
BiH, a dijelom izvan BiH, oporezivanju u BiH bi podli-
jegala samo dionica puta u BiH.
U drugom slučaju, kada se radi o prevozu za nalogo-
davca koji ima sjedište u BiH, a usluga prevoza robe se
vrši van teritorije BiH u potpunosti, u tom slučaju se
na fakturi koju ispostavljate za usluge prevoza trebate
pozvati na prethodno navedeni član 15. stav 2. tačka 2.
Zakona o PDV-u, i u tom slučaju ne obračunavate PDV
na ukupno fakturisani iznos. Za ostale dvije varijante
vrijedi ono što je navedeno.
Izuzetno, član 27. Zakona o PDV se odnosi na oslo-
bađanje po osnovu izvoza dobara, pri čemu su, prema
tački 2. istog člana, i prevozne usluge koje su direktno
povezane se izvozom oslobođene oporezivanja. Dakle,
u slučaju kada biste vi vršili prevoz robe koja se izvozi,
u tom slučaju bi bio ispravan poziv na član 27. tačka 2.
Zakona o PDV-u po kojem ne biste zaračunavali izlazni
PDV na svoju uslugu prevoza.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 108)
PDV tretman usluga prevoza
izvršenih izvan BiH
pitanje: Registrovani smo za servis vozila, a imamo
i vučnu službu s kojom vršimo usluge prevoza vozila.
Nedavno smo izvršili usluge “šlepanja” vozila iz Slo-
venije do Makedonije, pri čemu vozilo nije ulazilo na
teritoriju BiH. Da li smo u tom slučaju dužni na fakturi
obračunati izlazni PDV ili smo oslobođeni (i, ukoliko
jesmo, po kojem članu Zakona o PDV-u), te da li smo
dužni priložiti neku dokumentaciju kao dokaz?
odgovor: Prema članu 3. Zakona o PDV-u, PDV se
plaća na promet dobara i usluga koje poreski obveznik,
u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na terito-
riji Bosne i Hercegovine uz naknadu. Također, prema
članu 15. istog Zakona, ukoliko se prevoz obavlja i u
Bosni i Hercegovini i u inozemstvu, odredbe ovog za-
kona primjenjuju se samo na onaj dio prevoza izvršen
u Bosni i Hercegovini.
Iz navedenog slijedi da usluga prevoza iz upita, tj.
“šlepanje” vozila koje je u cjelini izvršeno izvan terito-
rije BiH, nije predmet oporezivanja prema bh. propisi-
ma o PDV-u, odnosno uopće ne podliježu obavezi obra-
čunavanja i plaćanja bh. PDV-a, uz poziv (na fakturi) na
član 3. i član 15. Zakona o PDV-u.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 82)
PDV tretman prevoza robe u BiH i izvan
teritorije BiH
pitanje: Bavimo se prevozom robe u drumskom sa-
obraćaju, te nas interesuje koji član Zakona o PDV-u
treba da navedemo na izlaznoj fakturi, u slučaju kada
se prevoz vrši za inonalogodavca na teritoriji BiH, od-
nosno kada se prevoz vrši izvan teritorije BiH, a po na-
logu nalogodavca iz BiH?
odgovor: Prvenstveno napominjemo da ste, u situa-
cijama kada je promet usluga i dobara oslobođen PDV-
a, odnosno kada se promet oporezuje nultom stopom,
dužni na izlaznoj fakturi navesti, odnosno pozvati se na
određeni član Zakona o PDV prema kojem je taj pro-
met oslobođen oporezivanja, tj. prema kojem se opore-
zuje nultom stopom.
Član 15. stav 2. tačka 2. Zakona o PDV propisuje da
se usluge prevoza oporezuju u BiH samo u onom dijelu
dionice prevoza koji je izvršen na teritoriji BiH, odno-
sno ukoliko se prevoz obavlja i u BiH i u inozemstvu,
odredbe ovog zakona primjenjuju se samo na onaj dio
prevoza izvršen u BiH, bez obzira na to da li se usluge
vrše za domaće ili inolice.
Također, prema članu 3. Zakona, PDV se plaća na
promet dobara i usluga koje poreski obveznik, u okviru
obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i
Hercegovine uz naknadu.
U skladu s navedenim, ukoliko se prevoz vrši u BiH,
bez obzira na to što je nalogodavac inolice, dužni ste
obračunati izlazni PDV (17%) na iznos fakture. Napo-
minjemo da u ovom slučaju ne trebate na fakturi na-
voditi, odnosno ne trebate se pozivati ni na jedan član
Zakona o PDV-u.
Ukoliko se prevoz, odnosno usluge prevoza vrše
izvan teritorije BiH, te usluge nisu predmet oporeziva-
nja prema našim propisima o PDV-u, odnosno ne pod-
liježu obavezi obračunavanja i plaćanja PDV-a, uz poziv
(na fakturi) na član 15. Zakona o PDV-u.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 100-101)
Porezni tretman usluge davanja podataka ili
davanja pristupa podacima
pitanje: Lokalna televizija često emitira vijesti preu-
zete od drugih agencija, iz inostranstva (npr. Turske),
po principu da ta agencija prodaje pristup (password)
svom internet portalu za iznos od 100 eura mjesečno i
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 67
za navedenu sumu ispostavlja račun. Navedena cijena
podrazumijeva da se sa njihove stranice mogu preuzi-
mati i preko lokalne televizije emitirati vijesti u tekstu,
fotografije i video prilozi. Kakav je porezni tretman
ovakve usluge sa aspekta PDV-a i poreza po odbitku?
odgovor: S aspekta propisa o PDV-u, usluge davanja
podataka ili davanja pristupa podacima se svrstavaju u
red onih usluga koje se prema članu 15. stav 2. tačka
4. Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05
i 100/08) oporezuju u zemlji primaoca takvih usluga.
U skladu s tim, u slučaju iz upita se nedvojbeno radi o
uslugama koje bi trebale biti oporezive u našoj zemlji i
prema bh. propisima o PDV-u. To, praktično, znači da
trebate postupiti u skladu sa posebnom instrukcijom
UINO, tj. trebate obračunati i izlazni i ulazni PDV, te
ove podatke “provozati” kroz PDV prijavu popunjava-
jući polja 21, 41. i 51.
Što se tiče poreza po odbitku, ovakva usluga bi, po-
smatrajući isključivo odredbe našeg Zakona o porezu
na dobit, bila oporeziva i lokalna televizija bi prilikom
isplate prihoda po ovom osnovu bila dužna da obustavi
i uplati 10% na ime poreza po odbitku. Međutim, kada
se radi o isplati rezidentu države sa kojom BiH ima
ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, za po-
rezni tretman ovakve usluge (kao i svake druge usluge
koju pruži pravno lice koje je rezident takve države)
primarno treba čitati odredbe konkretnog ugovora o
izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. BiH ima takav
ugovor sa Turskom, prema kojem se ovakve isplate
mogu oporezivati samo u državi rezidentnosti one stra-
ne koja na taj način ostvaruje prihod, tj. u konkretnom
slučaju samo u Turskoj. Dakle, vaša jedina obveza u
ovom slučaju je da popunite obrazac P-OD (bez iska-
zivanja obaveze za porez po odbitku) i da ga predate
Poreznoj upravi, uz prilaganja dokaza o rezidentnosti
te druge strane.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 85-86)
Nabavka i prodaja licenci
pitanja:
1) Da li je tačno da se PDV ne zaračunava stra-
nom kupcu licence za korištenje našeg softvera, ali da
ga treba treba zaračunati za usluge njegove instalacije,
održavanja i nadogradnje?
2) Dobavljačima iz Irske, Luksemburga, Malte,
Njemačke, Portugala, Švajcarske, Turske i SAD plaća-
mo softvere za naše potrebe i za dalju prodaju, licence,
usluge održavanja, konsultantske usluge, knjige u elek-
tronskom formatu, polaganje ispita putem interneta
zbog certifikacije naših inžinjera, produženje međuna-
rodne registracije zaštitnog znaka firme, članarine za
odžavanje partnerskog odnosa, kao i DVD filmove za
poklone poslovnim partnerima. Da li za neku od ovih
usluga međunarodni ugovori o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja sa navedenim državama određuje stopu
68 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
različitu od 10% i da li je za sve potrebno podnositi pri-
javu P-OD Poreznoj upravi?
odgovori:
1) To je djelimično tačno. Naime, PDV tretman
usluga u međunarodnom prometu je regulisan članom
15. Zakona o PDV (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i
100/08) i članom 21. pratećeg Pravilnika (“Sl. glasnik
BiH”, br. 93/95 do 65/10). Prema tim odredbama, us-
luge prenosa, ustupanja, propuštanja ili stavljanja na
raspolaganje licenci i drugih prava spadaju u grupu
onih koje su oporezive prema sjedištu njihovog prima-
oca. Praktično, to znači da domaći pružalac ovih usluga
inolicu ne obračunava PDV na fakturi, uz poziv na na-
vedeni član Zakona.
Isti takav tretman imaju i usluge instalacije, održa-
vanja i nadogradnje softvera, ali ne po osnovu odredbe
koja govori o licencama i drugim pravima, nego zato
što se tada radi o uslugama inžinjera iz člana 15. stav 2.
tačka 4. pod c) Zakona. Prema tome, ni za takve usluge
nije potebno obračunavati naš PDV, pod uslovom da se
one pružaju stranom partneru, jer će to on kao prima-
lac učiniti na način određen u propisima svoje države.
2) Kada se govori o porezu po odbitku, bitno je uze-
ti u obzir nekoliko elemenata. Prvo, bitno je da postoji
nerezidentno pravno lice koje pružanjem usluga ili kroz
autorske naknade, kamate i dividende ostvaruje prihod
na teritoriji FBiH. Domaći isplatilac je za takve prihode
nerezidentnog lica najčešće dužan obračunati i uplatiti
porez po odbitku, te podnijeti obrazac P-OD u Poreznu
upravu. Međutim, u obzir se mora uzeti i država rezi-
dentnosti ostvarioca prihoda, jer je moguće da BiH i ta
država imaju važeći ugovor o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja koji može umanjiti porezno opterećenje ili
potpuno osloboditi neku uslugu od oporezivanja.
U slučaju iz upita se radi o različitim državama i
različitim tipovima naknada nerezidentu. Zbog toga
nije moguće dati jedinstven odgovor, već je potrebno
formirati nekoliko grupa naknada.
Posebno je važno osvrnuti se na tretman nabavke
softvera. Tu je ključno da li nabavljeni softver sadrži
licencu, što podrazumijeva njegovo vremenski ograni-
čeno korištenje od sticaoca. Tada se to posmatra kao
nabavka autorstva i ona podliježe obavezi obračuna
poreza po odbitku. Ako BiH sa državom prodavca ima
važeći ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja,
moguć je drugačiji tretman. Ovdje će to biti slučaj samo
kod nabavke iz Irske, jer ugovor s tom državom dozvo-
ljava oporezivanje autorskih naknada samo u državi re-
zidentnosti ostvarioca. Međutim, nabavka softvera bez
uključene licence ne podliježe obavezi obračuna poreza
po odbitku, jer on onda ne sadrži element prava.
Slično je i sa knjigama u elektronskoj formi ili fil-
movima na DVD mediju. Ukoliko su oni kupljeni jed-
nokratno kao proizvod, naknada nije autorska u smislu
poreza po odbitku. Takva nabavka po našim propisima
ne podliježe oporezivanju porezom po odbitku, s ob-
zirom na to da se radi o robi. Tek ako bi se radilo o
plaćanju za pravo korištenja filma ili teksta iz knjige,
naknada bi se oporezivala porezom po odbitku kao au-
torska (osim u slučaju nabavke iz Irske).
Održavanje softvera, konsultantske i internet uslu-
ge, online ispiti za vaše zaposlene inžinjere, produženje
međunarodne registracije zaštitnog znaka firme, kao i
članarina za održavanje partnerskog odnosa predstav-
ljaju “obične” usluge. Naknade po tim osnovima, kada
se isplaćuju stranim pravnim licima, podliježu opore-
zivanju porezom po odbitku ukoliko ta lica potiču iz
država s kojim nemamo važeći ugovor o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja. To su – od država navedenih
u upitu – Luksemburg, Malta, Portugal, Švajcarska i
SAD. Kada se naknade po ovom osnovu isplaćuju prav-
nim licima iz Irske, Njemačke i Turske (tj. državama s
kojima BiH ima važeći ugovor), porez po odbitku se ne
treba obračunati, jer se oporezivanje tih naknada vrši
isključivo u njihovoj državi rezidentnosti.
Obrazac P-OD se mora podnijeti Poreznoj upravi
u svim situacijama, dakle, ne samo onda kada se vrši
oporezivanje porezom po odbitku nego i onda kada je
međudržavni ugovor o izbjegavanju dvostrukog opore-
zivanja isključio ili ublažio tu poreznu obavezu. Razlika
je samo u tome što se, kada je ugovor izmijenio obave-
zu, uz obrazac mora priložiti potvrda o rezidentnosti
stranog pravnog lica u njegovoj državi i (samo kod au-
torstva) njegova izjava da je krajnji korisnik tog priho-
da. Time se dokazuje zašto nije obračunat ili zašto je
obračunat manji porez po odbitku. Obrazac P-OD se ne
podnosi samo kada se radi o plaćanju koje ni po našim
propisima o porezu na dobit nije oporezivo porezom po
odbitku (npr. kupovina DVD filma kao robe).
(Porezni savjetnik 5/14, str. 103-104)
Prodaja prava gradnje
pitanje: Posjedujemo zemljište koje je u vlasništvu
države sa pravom gradnje, koje glasi na nas. Zgrade na
tom zemljištu su u našem vlasništvu 1/1 (upotrebljava-
ne su). Kakav je PDV tretman kada budemo prodavali
pravo gradnje i dio zgrade na tom zemljištu. Da li se
PDV obračunava na pravo gradnje koje smo uknjižili
prema procjeni sudskog vještaka, a na osnovu kojeg
smo dobili rješenje od državnih institucija?
odgovor: Uz napomenu da iz upita nije sasvim jasno
da li se pravo gradnje u ovom slučaju, uopšte, može
prodati, pravo gradnje se, u smislu propisa o PDV-u,
tretira kao imovinsko pravo, čiji se promet, prema čla-
nu 8. stav 2. tačka 1. Zakona o PDV, smatra uslugom
koja podliježe oporezivanju PDV-om. Prema tome, u
slučaju prodaje prava gradnje, na prodajnu vrijednost
prava gradnje dužni ste obračunati i platiti PDV. Pro-
dajna vrijednost prava gradnje je stvar sporazuma,
dakle, to može biti i procijenjena vrijednost od strane
sudskog vještaka, ali i bilo koja druga vrijednost koja se
postigne kupoprodajnim ugovorom.
Prilikom prodaje dijela zgrade, koja je već upotre-
bljavana, nema obaveze obračunavanja izlaznog PDV-a,
jer se prema članu 4. stav 3. tačka 4. Zakona o PDV i
članu 8. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u opore-
zivim smatra samo prvi promet novosagrađenom, još
neupotrebljavanom nepokretnom imovinom, dok je
svaki naredni promet prema članu 25. tačka 2. Zakona
oslobođen plaćanja PDV-a. Prema tome, prilikom pro-
daje dijela zgrade na fakturi nećete iskazati izlazni PDV
sa pozivom na član 25. stav 1. tačka 2. Zakona o PDV
( jer se zaista i radi o već upotrebljavanim nekretnina-
ma), ali se baš zato u ovom slučaju radi o tzv. promjeni
PDV namjene tog objekta, zbog čega ste, ukoliko je isti
sagrađen sa odbitkom ulaznog PDV-a i ukoliko do nje-
gove prodaje dolazi prije isteka propisanog roka od 10
godna njegovog korištenja u vaše poslovne i oporezive
svrhe, dužni izvršiti ispravku (storno) adekvatnog dije-
la ranije odbijenog ulaznog poreza, u skladu sa članom
36. Zakona o PDV i članom 76. Pravilnika.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 110-111)
Obračun PDV-a po posebnoj shemi u
građevinarstvu
pitanje: Društvo (izvođač radova) ima potpisan ugo-
vor na 350.000 KM vrijednosti građevinskih radova.
Investitor se obavezao ugovorom da uplati 20% avansa
prije početka radova. Izvođač se obavezao ispostavljati
privremene situacije, gdje će se od svake privremene
situacije umanjiti za 20% avansa.
U istom poreznom periodu (npr. 8/2013) je uplaćen
avans od investitora u iznosu od 70.000 KM (20% od
ugovorenih radova) i izdata je prva privremena situaci-
ja na iznos od 69.000 KM. U vezi sa navedenim zanima
nas obračunati PDV: samo na privremenu situaciju, i
na privremenu situaciju i na avans (kroz ispostavljanje
avansnog računa) ili obračunati i na privremenu situa-
ciju i na avans (ispostavljanjem avansnog računa) ili na
neki drugi način?
odgovor: Obračun PDV po posebnoj shemi treba
izgledati na sljedeći način.
1. Po uplati avansa od izvođača radova, kooperant tre-
ba izdati avansnu fakturu na iznos od 59.829,03 KM +
PDV (preračunatom stopom 14,52995%) 10.170,97 KM.
2. Potom izvođač u ime i sa pozivom na ID broj koo-
peranta uplaćuje PDV po avansnom računu na JR UIO
do 10-tog u mjesecu (do roka za podnošenje PDV prija-
ve), nakon čega izvođač radova i kooperant taj uplaćeni
PDV evidentira kao sastavni dio odbitnog ulaznog po-
reza u polju 41 PDV prijave za taj mjesec.
3. Na kraju mjeseca kooperant izdaje prvu privre-
menu situaciju prema vrijednosti izvršenih radova, tj.
u slučaju iz upita: privremena situacija 69.000 KM +
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 69
PDV 17% (11.730 KM) = 80.730 KM. Kooperant po
ovom osnovu iskazuje potraživanje od izvođača u izno-
su od 69.000 KM i privremeni ulazni PDV u iznosu od
11.730 KM.
Pri tome je potrebno voditi računa o odredbama
Zakona i Pravilnika o PDV-u koje se odnose na stor-
niranje avansnih računa (nakon izdavanja i prijema
“pravih” računa/situacija), s obzirom na to da ove opće
odredbe podjednako važe za sve PDV obveznike, pa i za
učesnike u posebnoj građevinskoj shemi.
U konkretnom slučaju kooperant treba voditi ra-
čuna da se avans u skladu sa ugovorom “skida” poste-
peno, u skladu sa stepenom završenosti radova, što je
u vašem slučaju u visini 20% od vrijednosti završenih
radova, odnosno prve privremene situacije. Dakle, ko-
operant utvrđuje srazmjerni dio situacije koji se pokri-
va iz avansa (20% vrijednosti izvršenih radova): 69.000
x 20% = 13.800 KM za koji treba zatvoriti obaveze za
avans i potraživanja od izvođača. Izvođač u istom izno-
su zatvara svoje potraživanje za avans i obaveze prema
kooperantu. Preostali iznos privremene situacije za
plaćanje kooperantu iznosi: 69.000 KM - 13.800 KM
= 55.200 KM.
4. Za neiskorišteni iznos avansa (59.829,03 KM -
55.200 KM = 4.629,03) kooperant treba izvođaču izda-
ti novu avansnu fakturu na iznos 4.629,03 KM + PDV
786,94 KM = 5.415,97 KM.
5. Na osnovu tog novog avansnog računa izvođač će
u svom KUF-u stornirati raniji ulazni avansni račun i
evidentirati novi na iznos od 5.415,97 KM, a kooperan-
tu poslati obavijest kojem ga obavještava da je storni-
rao prethodnu avansnu fakturu. I po tom osnovu koo-
perant treba stornirati raniji i evidentirati novi izlazni
avansni račun (na te iste iznose).
6. S obzirom na to je izvođač radova već uplatio
PDV u punom iznosu po ranijem računu kooperanta
(10.170,97 KM), izvođač na JR UIO u ime kooperanta
treba da uplati 2.345,97 (11.730 po primljenoj prvoj
privremenoj situaciji + 786,94 KM po primljenom no-
vom avansnom računu - 10.170,97 KM).
7. Izvođač plaća kooperantu po prvoj privremenoj
situaciji iznos od 46.200 KM (70.000 KM - 13.800 KM).
(Porezni savjetnik 1/14, str. 111-112)
Privremene situacije i avansi u posebnoj
građevinskoj shemi
pitanje: Zaključili smo ugovor o građevinskim ra-
dovima sa drugom firmom. Ukupan iznos radova
je 874.028,73 KM, s tim da prvo plaćamo avans od
150.000,00 KM, 704.028,73 kroz kompenzaciju, a na
dan tehničkog prijema objekta preostalih 20.000,00
70 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
KM. Građevinska firma nam je nedavno ispostavila
prvu privremenu situaciju na iznos 38.996,40 KM sa
PDV-om i storno avansne fakture na 6,707,38 KM. Da
li je ovo ispravno?
odgovor: Ovo je nešto u što PDV propisi nisu detaljno
ulazili. Ti propisi su dali osnovni okvir kojim su odre-
đene obaveze nastale u vezi sa uplaćenim avansom,
kao i kako postupaju izvođači radova u građevinarstvu.
Shodno tome, onog momenta kada ste vi svom partne-
ru uplatili avans, on vam je bio dužan izdati avansnu
fakturu. Međutim, status tog avansa, odnosno dilema
da li će se prvo on “skinuti” u potpunosti ili će se od
njega malo po malo “otkidati” kako vam budu ispo-
stavljane privremene situacije, je nešto što nije izričito
niti unaprijed određeno. To ste vi sa vašim partnerom
mogli i trebali definisati u ugovoru. Ni jedno ni drugo
nije pogrešno, sve dok se obaveze za PDV prema državi
pravilno izmiruju.
U ovom slučaju čini nam se da ništa nije precizi-
rano u ugovoru. Vaš partner se odlučio za drugu vari-
jantu, tj. za postepeno “otkidanje” srazmjernog dijela
avansa kroz storno avansne fakture. Taj srazmjerni dio
odgovara srazmjernom udjelu privremene situacije u
ukupnoj vrijednosti posla. Ponovo napominjemo da to
nije pogrešno. Važno je da su obaveze po osnovu PDV-
a pravilno izmirene, te da se vodi računa o pravilnom
evidentiranju i fakturisanju. Ukoliko partner bude pa-
žljivo (ovako postepeno) stornirao avansnu fakturu, te
ako bude redovno i ispravno izmirivao svoju eventu-
alnu obavezu za PDV, ne bi trebalo biti nikakvih pro-
blema.
Vi ćete na odgovarajući način evidentirati ulazni
PDV, a ako su ispunjeni svi predviđeni uslovi, taj porez
ćete moći koristiti i kao odbitni.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 91-92)
PDV tretman prodaje turističkih aranžmana
za strana lica u inostranstvu
pitanje: Turistička agencija iz FBiH prodaje usluge
turističkog aranžmana za strana lica u inostranstvu.
Prilikom fakturisanja pridržavamo se propisa o PDV-u
i usluge (proviziju) agencije oporezujemo sa PDV-om, a
ostale usluge (hotela, prevoza i sl.) prefakturišemo bez
PDV-a. S obzirom na to da se radi o primljenim usluga-
ma hotela, prevoza, restorana i sl. u inostranstvu, kako
tretirati takve ulazne fakture i kako ih evidentirati u
PDV prijavi, tj. da li iste evidentirati u polje 21 ili 22
PDV prijave? Također, zanima nas da li prethodno na-
vedena izlazna faktura predstavlja naš prihod od usluga
u inostranstvu ili prihod od usluga u zemlji s obzirom
na to da je usluga pružena u inostranstvu, a da je u PDV
prijavi evidentiramo u polju 11?
odgovor: Turističke agencije imaju poseban tretman
u sistemu PDV u smislu da PDV obračunavaju samo
na svoju zaradu, tj. razliku između cijene aranžamana
koju plaća putnik (bez obzira na to da li se radi o doma-
ćem ili stranom licu) i ukupne cijene svih prethodnih
usluga koje turistička agencija ima u vezi sa organiza-
cijom turističkog putovanja (hotel, prevoz, restoran i
sl.). Pri tome, bez obzira na to da li se radi o uslugama
koje je agencija primila od PDV obveznika ili neobve-
znika PDV-a, ulazni PDV po takvim računima turistič-
ka agencija ne može odbiti. Isto tako, ukoliko se, kao
u vašem slučaju, radi o fakturama za usluge koje su
pružene u inostranstvu, vrijednost takvih usluga (uk-
ljučujući obračunati PDV), jednako kao i onih koje bi
bile primljene od strane domaćih lica (PDV obveznika
ili neobveznika), predstavlja odbitnu stavku kod utvr-
đivanja osnovice za obračun PDV-a turističke agencije
(razlike između ukupne naknade koju plaća putnik i
troškova prethodne turističke usluge).
Vrijednost ovakih usluga trebate evidentirati u po-
lju 21 PDV prijave u koje, između ostalog, unosite i
vrijednost usluga primljenih od lica sa sjedištem u ino-
stranstvu.
Po pitanju evidencije prihoda po osnovu pružene
turističke usluge, s obzirom na to da se usluga turistič-
ke agencije smatra oporezivom prema državi sjedišta
same agencije, mišljenja smo da prihod po ovom osno-
vu trebate evidentirati kao prihod od usluga pruženih
u zemlji, bez obzira na to što se sama usluga koju obu-
hvata turistički aranžman dešava u inostranstvu i što se
naplata vrši od stranih lica.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 87)
Usluge hotela i PDV na te usluge koje
turistička agencija prefakturiše stranom licu
pitanje: U koje polje PDV prijave se unosi vrijednost
usluga hotela koje turistička agencija prefakturiše stra-
nom licu (koje se ne oporezuju), kao i u koje polje pri-
jave se unosi iznos PDV-a iskazan na računu hotela,
odnosno da li se taj PDV tretira kao ulazni porez?
odgovor: U polje 11 PDV prijave unose se i iznosi po
fakturama izdatim inolicima, bez PDV-a, za usluge koje
se oporezuju prema mjestu, tj. u zemlji sjedišta pri-
maoca, s obzirom na to da se u ovo polje unose vrijed-
nosti svih izlaza koje je PDV obveznik imao u datom
poreznom periodu (a ne radi se o izvozu dobara koji
bi se evidentirao u polju 12, niti o isporukama na koje
obveznik nije dužan obračunati PDV u skladu sa člano-
vima 24. i 25. Zakona o PDV-u koje bi se evidentirale
u polju 13).
Specifičan način utvrđivanja porezne osnovice za
pružene turističke usluge od turističke agencije po au-
tomatizmu isključuje pravo na odbitak ulaznog pore-
za koji je iskazan u fakturama koje turistička agencija
dobija od isporučioca prethodnih turističkih usluga.
Stoga PDV iskazan na fakturi hotela za turističku agen-
ciju, shodno članu 46. stav 7. Zakona o PDV-u, nema
tretman odbitnog ulaznog poreza i kao takav se ne evi-
dentira ni u PDV prijavi.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 108)
PDV i turističke usluge
pitanje: Bavimo se turističkom djelatnošću koja, u
odnosu na druge djelatnosti, ima neke specifičnosti
u obračunu PDV-a. Kod ulaznih faktura se ne koristi
PDV kao odbitni, a izlazni PDV se obračunava samo
na ostvarenu maržu. Mi se bavimo organizacijom ne-
kih aranžmana koji iziskuju troškove reklame, repre-
zentacije, službenih putovanja za dogovore s hotelima
i slično, koji se mogu direktno pripisati određenom
aranžmanu. Da li se i ovi troškovi mogu vezati za aran-
žmane (putničke pogodnosti), jer smo ranije nailazili
na neka nezvanična tumačenja da se tako mogu posma-
trati samo troškovi hotela, prevoza, osiguranja, a da se
troškovi reklame, reprezentacije i službenih putovanja
knjiže na njihove prirodne vrste i da se ne vežu za aran-
žman zbog kojeg su nastali?
odgovor: Smatramo da se troškovi službenih putova-
nja i hotelskog smještaja za vaše ljude koji ugovaraju sa-
radnju sa partnerima oko konkretnih aranžmana, kao i
svi troškovi reprezentacije koji nastanu istim povodom,
ne mogu svrstati u one koji su neposredno povezani sa
konkretnom uslugom koja se pruža krajnjem klijentu.
Drugim riječima, smatra se da su s tom uslugom nepo-
sredno povezani samo oni troškovi usluga koji su zaista
vezani za pojedine klijente (njihovog smještaja u hotelu,
njihovog prevoza, njihovog osiguranja i sl).
Prema tome, ostali troškovi, navedeni u upitu, ne
spadaju u kategoriju “putničkih pogodnosti” iz člana
46. stav 1. Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05,
35/05 i 100/08). Također, takvi troškovi se ni suštnski
ne mogu vezati za konkretan aranžman kao proizvod,
čemu u prilog ide i mogućnost da takvi troškovi na kra-
ju ni ne dovedu do dogovora sa potencijalnim partneri-
ma (hotelima, prevoznicima i sl).
To istovremeno znači da vi za ove usluge možete ko-
ristiti ulazni PDV kao odbitni, ukoliko je na njih u skla-
du sa važećim propisima obračunat domaći PDV i ako
su za to ispunjeni svi oni uobičajeni uslovi. Tome u pri-
log ide i član 84. stav 4. Pravilnika o primjeni Zakona o
PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. 93/05 do 65/10) u kojem
jasno stoji da putničke agencije imaju pravo na odbitak
ulaznog poreza za primljeni oporezovani promet dobara
i usluga, koji nije direktno vezan za korist putnika.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 118-119)
PDV kod otkupa poljoprivrednih proizvoda
pitanje: Bavimo se proizvodnjom stočne hrane i pri
tome žitarice koristimo kao sirovinu. Poljoprivredni
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 71
proizvođač, koji je registrovan kao poljoprivredno gaz-
dinstvo i nalazi se u PDV sistemu kao obveznik, nam
nudi da od njega otkupimo žitarice, pa vas molimo da
nam date pojašnjenje: Koji ulazni dokument možemo
priznati, s obzirom na to da je riječ o poljoprivrednom
gazdinstvu – PDV obvezniku? Kako se vrši obračun
PDV-a ako su oni kao obveznik u povlaštenoj stopi od
5%? Koji iznos PDV-a možemo priznati kao odbitni i da
li poljoprivredno gazdinstvo na fakturi iskazuje PDV ili
na otkupnom listu? Ako ne iskazuje, da li mi plaćamo
PDV, tj. uvećavamo li neto vrijednost za iznos PDV-
a, po kojoj stopi i možemo li ga priznati kao odbitni?
Kako to evidentiramo kroz prijavu i na koji račun treba
uplatiti PDV?
odgovor: Prema članu 44. stav 3. Zakona o PDV-u
(“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), lica koja
obavljaju poljoprivrednu ili šumarsku djelatnost ispred
svog domaćinstva, tj. kao poljoprivredna gazdinstva, su
obavezni registrovati se kao PDV obveznici ukoliko je
ukupan katastarski prihod domaćinstva veći od 15.000
KM. (Pored toga, svako poljoprivredno gazdinstvo
može postati PDV obveznik i dobrovoljnom registra-
cijom.)
Ukoliko je neki samostalni poljoprivrednik postao
PDV obveznik na jedan ili drugi način, tj. ukoliko je on
zaista registrovan kao “pravi” PDV obveznik, on ima
sve obaveze koje imaju i drugi PDV obveznici. Između
ostalog, to podrazumijeva i obavezu izdavanja poreznih
faktura s obračunatim izlaznim porezom po stopi od
17%, podnošenja mjesečnih PDV prijava, vođenja pro-
pisanih evidencija, ali i mogućnost odbitka ulaznog
poreza. Njihovi kupci će primljene fakture posmatrati
kao i fakture bilo kojeg drugog PDV obveznika, s mo-
gućnošću odbitka ulaznog poreza po za to uobičajenim
uslovima.
Za razliku od toga, “paušalna” stopa od 5% je nešto
sasvim drugo i predviđena je za one samostalne poljo-
privrednike koji nisu registrovani kao PDV obveznici.
Zove se paušalna naknada za ulazni porez i samostal-
ni poljoprivrednici imaju pravo na nju nakon što im
UINO izda odobrenje za to. Prethodno, poljoprivred-
nici trebaju UINO-u dostaviti dokaz nadležnog organa
da ostvaruju prihod od poljoprivrede i šumarstva, te
dokaz da PDV obveznicima vrše promet poljoprivred-
nih i šumarskih proizvoda ili poljoprivrednih usluga.
Ključno je da takav samostalni poljoprivrednik (ne-
obveznik PDV-a) vrši promet prema PDV obvezniku.
To mora biti promet poljoprivrednim proizvodima ili
uslugama. U vašem slučaju su to žitarice. U tom slu-
čaju, vi, kao kupac poljoprivrednog proizvoda, trebate
dodati ovih 5% paušalne naknade na iznos koji plaćaju
samostalnom poljoprivredniku – “paušalcu”. Pri tome
vi izdajete odgovarajući dokument (potvrda o plaća-
nju), čiji je sadržaj propisan u članu 83. stav 6. Pravil-
nika o primjeni Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br.
93/05 do 65/10).
Poljoprivrednik “paušalac” ne mora izdavati nika-
kvu fakturu, što znači da je vama, u takvom slučaju,
72 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
ova potvrda o plaćanju jedini adekvatan dokument. Na
osnovu toga, shodno članu 45. stav 4. Zakona, vi imate
pravo na odbitak ovog poreza što ste ga platili poljopri-
vredniku.
U ovom slučaju evidentiranje u PDV prijavi se vrši
nešto drugačije nego kod klasičnih nabavki. Naime, u
PDV prijavi postoji polje 23 koje je namijenjeno baš
za ove potrebe, tj. za nabavke od poljoprivrednika koji
imaju odobrenje za paušalnu naknadu. Dodatna speci-
fičnost proizlazi iz toga što je vama osnov za evidenti-
ranje ulaznog prometa i poreza dokument koji ste sami
napravili, a ne vaš dobavljač. Prema tome, iznos osno-
vice ćete upisati u polje 23, a paušalnu naknadu od 5%
u polje 43 PDV prijave.
Da je riječ o poljoprivredniku koji je registrovani
PDV obveznik, izvršene nabavke biste u PDV prijavi
evidentirali u polju 21, a odbitni ulazni porez u polje
41.
S obzirom na to da se paušalna naknada dodaje na
neto iznos i da se to tako zajedno plaća poljoprivredni-
ku, kupac – PDV obveznik ovaj PDV neće uplaćivati na
neki poseban žiro-račun.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 102-103)
Plaćanje PDV-a po posebnoj shemi za
dužnike
pitanje: Da li plaćanje PDV-a umjesto našeg dobav-
ljača (koji se nalazi u posebnoj shemi za dužnike), koji
smo trebali platiti po prijemu fakture, a propustili smo
da to učinimo, možemo regulisati knjižnom obavijesti,
ili moramo podnijeti zamjensku prijavu?
odgovor: Posebna shema za dužnike regulisana je
članovima 64. do 66. Zakona o PDV i članom 130.
Pravilnika o primjeni Zakona o PDV, kao i posebnom
Instrukcijom UIO o postupku uvođenja ove posebne
sheme. Suština ove posebne sheme je da je obveznik
plaćanja PDV-a kupac umjesto dobavljača (dobavljač
na fakturi iskazuje PDV, ali ga ne plaća), s tim da kupac
stiče pravo odbitka ulaznog PDV-a po tom osnovu tek
kad izvrši uplatu PDV-a izravno na račun UIO. Propust
što niste izvršili uplatu PDV-a odmah po prijemu fak-
ture od dobavljača ne možete otkloniti ispostavljanjem
knjižne obavijesti, jer po propisima o PDV-u nije pred-
viđeno da se knjižna obavijest može koristiti u tu svr-
hu, tako da ste dužni podnijeti zamjensku PDV prijavu.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 112)
Zatezne kamate za neblagovremeno
plaćanje
pitanje: Dobili smo presudu po kojoj našem kupcu
trebamo zaračunati zatezne kamate za neblagovreme-
no plaćanje. Trebamo li napraviti fakturu za ove zate-
zne kamate i da li je ovo oslobođeno od obračuna PDV-
a? Treba li ovo evidentirati kroz fiskalni uređaj?
odgovor: Zatezne kamate (a ni kamate općenito) nisu
predmet oporezivanja PDV-om. Konkretno, zatezne
kamate nisu oporezive PDV-om, jer ne predstavljaju
vid naknade ni za kakav izvršeni promet, nego “penale”
koji se zaračunavaju kupcu zbog neblagovremenog pla-
ćanja. Ovo potvrđuje i član 20. stav 10. tačka 3. Zakona
o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08)
prema kojem iznosi kamata koje prodavac dobara ili
pružalac usluga zaračuna na iznos koji je kupac dugo-
vao ne ulaze u osnovicu za obračun PDV-a ako se iz
ugovora ili druge dokumentacije može precizno utvrdi-
ti njihova visina. Prema tome, na zatezne kamate koja
zaračunate u konkretnom slučaju nećete obračunati
PDV.
Iz istih razloga, za obračunatu kamatu nije neop-
hodno izdati poreznu fakturu. Sama presuda je do-
voljan dokument koji čini osnov za naplatu zateznih
kamata, a kupca možete teretiti ili fakturom (bez PDV-
a, sa pozivom na navedeni član Zakona) ili knjižnom
obaviješću.
Kada je riječ o evidentiranju preko fiskalnog siste-
ma, i ovdje je bitno da se ne radi o prometu. Prema
važećim propisima o fiskalizaciji, predmet evidentira-
nja je promet dobara i usluga. S obzirom na to da toga
ovdje nema, nema potrebe za izdavanjem fiskalnog
računa. Podatak da ste po ovom osnovu ostvarili neki
dodatni prihod ne mijenja spomenute okolnosti. Pono-
vimo, predmet evidentiranja preko fiskalnog sistema je
samo promet, a ne i svaki prihod koji ostvari obveznik
fiskalizacije.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 110)
Fakturisanje “boniteta za unapređenje
prodaje”
pitanje: Kupac nam je ispostavio fakturu na kojoj
piše “bonitet za unapređenje prodaje” (što mu je, ina-
če, praksa i kad su u pitanju drugi dobavljači). Radi se
o marketinškoj aktivnosti koja se provodi tako da se
na artiklima dobavljača vrše različiti oblici aktivacije.
Inspektori UINO su osporili takve fakture i zbog toga
smo zatražili od kupca storniranje tih faktura, što ku-
pac odbija da učini, jer smatra da se radi o zakonski
dozvoljenoj aktivnosti. Kako da ubuduće postupamo u
ovakvim slučajevima?
odgovor: Postupanje kupca u navedenom slučaju
smatramo regularnim i uobičajenim načinom poslo-
vanja. Kontaktirali smo i Središnji ured UINO i dobili
odgovor da tu nema ničega spornog i da nije bilo osno-
va da se ospori faktura po osnovu usluga unapređenja
prodaje.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 106)
Način odobravanja naturalnog rabata
pitanje: Inspektori UIO su nam osporili ispravnost
odobravanja naturalnog rabata što smo izvršili na na-
čin da smo za vrijednost naturalnog rabata izdali po-
sebnu fakturu, a nakon toga i knjižnu obavijest, iz ra-
zloga što davanje bez naknade nije propisano članom
55. stav 6. Zakona o PDV (koji tretira izdavanje knjiž-
ne obavijesti kod davanja popusta) i naložili su nam
obračun izlaznog PDV-a ( jer se i davanje bez naknade
smatra oporezivim prometom). Da li su inspektori UIO
ispravno postupili i na koji se način uopće odobrava
naturalni rabat?
odgovor: Može se reći da ste vi formalno učinili greš-
ku time što ste izdali zasebnu fakturu na iznos odobre-
nog rabata, a trebalo je da izdate jedinstvenu fakturu
(i za robu koju naplaćujete i za onu koju dajete kao
naturalni rabat), a da nakon toga postupite u skladu sa
odredbama člana 69. Pravilnika o primjeni Zakona o
PDV (“Sl. glasnik BiH”, br. 21/06 do 65/10), kojim je
propisano da lice koje je isporučilo dobro može ispra-
viti (smanjiti) iznos izlaznog PDV-a u slučaju promje-
ne osnovice zbog različitih vrsta popusta, na način da
isporučilac izdaje knjižnu obavijest na iznos popusta
licu kojem su isporučena dobra, koje na osnovu knjiž-
ne obavijesti vrši ispravku (smanjenje) odbitka ulaznog
poreza. Izdavanjem posebne fakture na iznos rabata, vi
ste formalno dali osnov za zaključak da je došlo do no-
vog prometa (iako se taj novi promet suštinski nije de-
sio), koji se oporezuje kao davanje dobara bez naknade.
Dakle, može se reći da su inspektori UIO formalno
u pravu, mada mi mislimo da su oni i u ovom slučaju
mogli postupiti fleksibilnije, pošto je iz svega bilo vid-
ljivo da se radi samo o propustu koji je formalne, a ne
i suštinske prirode.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 121-122)
Naknadni rabat kod izvoza dobara
pitanje: Društvo se bavi proizvodnjom i značajan
dio svojih proizvodi izvozi u inostranstvo. Zavisno od
visine međusobnog prometa, sa stranim kupcima se
ugovaraju određeni rabati. Kako ne bi bilo razlike iz-
među evidentiranog izvoza kod carinske uprave i naših
evidencija, kojom procedurom treba obavijestiti carinu
o nastalim promjenama i treba li od njih obezbijediti
neku dokumentaciju?
odgovor: Nema potrebe obavještavati carinu o na-
knadno nastalim promjenama u cijeni izvezene robe,
odnosno rabatima koji su ugovoreni sa stranim kup-
cima. Ta roba je jednom već prošla kroz predviđenu
izvoznu proceduru i na odgovarajući način je evidenti-
rana. Vi ste u KIF-u (u polju 12) evidentirali podatak iz
izvozne carinske prijave, onako kako je bilo utvrđeno u
momentu izvoza. Naknadno odobreni rabati utiču is-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 73
ključivo na vaš prihod, koji će u ovom slučaju biti ma-
nji. Međutim, ta promjena se ne prijavljuje carinskim
organima, ne trebaju se mijenjati podaci u KIF-u niti
se treba podnositi nova, izmijenjena PDV prijava.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 110)
Povrat reklamirane robe inodobavljaču
pitanje: Na koji način da ostvarimo povrat PDV-a u
slučaju povrata reklamirane robe inodobavljaču i kako
da to knjižimo i evidentiramo u PDV prijavi? (Prema
informaciji koju smo dobili od špeditera, to se čini
ispostavljanjem proforma izvozne fakture na osnovu
koje UINO vrši povrat PDV-a plaćen prilikom uvoza.)
odgovor: PDV tretman povrata robe u inostranstvo
tretiran je članom 20. Zakona o PDV-u i članom 69.
Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u. Pritom povrat
robe, odnosno nabavljenih dobara od inodobavljača, ne
treba poistovjećivati sa izvozom dobara, s obzirom na
to da je carinska procedura izvoza i povrata nabavljene
robe dobavljaču različita.
Za evidentiranje povrata dobara inodobavljaču po-
trebno je imati adekvatnu dokumentaciju da su mu
dobra vraćena. Pored ostalog, u carinskoj deklaraciji
(koja nije klasična izvozna deklaracija) obavezno stoji
naznaka “povrat robe”.
Knjigovodstveno, trebate stornirati zalihe tih doba-
ra i obavezu prema inodobavljaču. Dobavljač, naravno,
zbog isporučene robe koja je neodgovarajućeg kvalite-
ta treba da prihvati (i prihvata) povrat robe po faktur-
noj (nabavnoj) cijeni. Takođe, sve troškove koji su išli
na vaš teret prilikom nabavke robe treba isknjižiti sa
zaliha na rashode (troškovi koji su teretili nabavljenu
robu, njenim povratom gube nosioca) prilikom povrata
robe inodobavljaču.
Prema odredbama carinskih propisa i Zakona o
PDV-u, moguće je izvršiti povrat plaćene carine i PDV-
a na robu koja se vraća inodobavljaču. UINO, na osno-
vu priložene dokumentacije o povratu robe dobavljaču,
kao i zahtjeva za povrat plaćenih dažbina (a nikako na
osnovu proforma fakture), donosi rješenje o povratu
plaćene carine i PDV-a, a takav povrat robe ne treba
evidentirati kroz PDV prijavu.
Iznos povrata carine, odnosno PDV-a knjiži se na
potraživanja (konto 221), s tim da se na zalihama ma-
terijala stornira iznos povrata carine, a na potraživanji-
ma za ulazni PDV stornira iznos povrata PDV-a.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 103)
Osnovica za obračun dozvoljenog kala,
rastura, kvara i loma
pitanje: Da li se dozvoljeni procenti koji su navedeni
u Pravilniku o kalu, rasturu, kvaru i lomu primjenjuju
74 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
na vrijednost nabavljene ili na vrijednost prodate robe?
Riječ je o preduzeću koje se bavi prodajom građevin-
skih materijala.
odgovor: Prije svega, naglašavamo da se kalo, rastur,
kvar i lom mogu obračunati samo u slučaju kada se
utvrdi stvarni manjak, odnosno da to nije moguće uko-
liko nema i stvarno utvrđenog manjka. Drugim riječi-
ma, obračun dozvoljenog kala, rastura, kvara i loma je
moguć samo u slučaju kada zaista postoji manjak. Ako
manjka nema, to, samo po sebi, znači da nije bilo kala,
rastura, kvara i loma, te se takav rashod tada ne može
ukalkulisati.
Nastali rashodi po osnovu kala, rastura, kvara i loma
se priznaju, tj. ne oporezuju PDV-om do iznosa koji je
utvrđen Normativom za utvrđivanje rashoda na koji se
ne plaća PDV, koji predstavlja sastavni dio Pravilnika
o primjeni Zakona o PDV (“Sl. glasnik BiH”, br. 93/05
do 65/10), odnosno za dobra koja nisu obuhvaćena tim
Normativom, količina dopuštenog rashoda utvrđuje se
prema normativu dotičnog pravnog lica – PDV obve-
znika.
Pritom ne postoji opća saglasnost oko toga na koju
osnovicu se primjenjuju ti dozvoljeni normativi kala,
rastura, kvara i loma, niti je to igdje izričito propisano.
Po jednima, to treba primijeniti na ukupne nabavke
u nekom periodu (tj. na sve ulaze), po drugima na uku-
pne prodaje (ili potrošnju), tj. na sve izlaze, a neki čak
(sasvim pogrešno) smatraju da se to primjenjuje samo
na zatečeno stanje zaliha.
Po našem mišljenju (a to je i najčešći pristup po-
reznih organa tom pitanju), propisane procente kala,
rastura, kvara i loma treba primijeniti na ukupne izlaze
dotične vrste zaliha, tj. na vrijednost koja je prodata
ili utrošena u obračunskom periodu. Na taj način za-
tečene (tj. nabavljene, a još neprodate ili neutrošene)
zalihe će ući u tu osnovicu nakon što i one budu reali-
zovane (prodate ili utrošene).
(Porezni savjetnik 3/14, str. 86)
PDV aspekt izmirivanja obaveza cesijom
pitanje: Da li se avansna faktura može izdati ukoliko
je izmirivanje obaveze izvršeno cesijom ili se avansna
faktura može izdati samo ukoliko je plaćanje izvršeno
preko žiro-računa?
odgovor: Prema članu 110. Pravilnika o primjeni Za-
kona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl. glasnik BiH”,
br. 21/06 do 65/10), primalac avansa dužan je izdati
avansnu PDV fakturu za avanse koje primi prije isporu-
ke dobara i usluga, a na osnovu izvoda ovlaštene orga-
nizacije platnog prometa. Dakle, podrazumijeva se da
avansno plaćanje prethodi isporuci/prometu dobara i
usluga, tj. pretpostavlja se da će do tog prometa tek
doći. Iz tog razloga je i propisano da se izdavanje avan-
sne fakture može izvršiti ukoliko je plaćanje izvršeno
žiralno, o čemu kao dokaz služi izvod ovlaštene organi-
zacije platnog prometa.
Kod izmirivanja obaveza cesijom je obrnuto, tj. ce-
sija se može sprovesti samo u vezi sa prometom koji je
već ranije bio izvršen, tj. ukoliko je već ranije nastala
obaveza, odnosno potraživanje.
Dakle, izdavanje avansne PDV fakture uopće nije
moguće povezivati sa cesijom, jer bi se time negirao
smisao samog avansa, odnosno plaćanja unaprijed, a i
pojam cesije, sam po sebi, podrazumijeva da je određe-
ni promet već učinjen.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 118)
Preuzimanje duga i načini njegovog
izmirenja
pitanje: Firma “A” je preuzela obavezu plaćanja po
osnovu cesije. Da li preuzetu obavezu po osnovu cesi-
je može izmiriti svojom imovinom (zemljištem, opre-
mom) ako izvrši prenos vlasništva nad navedenom
imovinom poštujući propise o porezu na promet ne-
pokretne imovine? Ukoliko je moguće na ovakav način
izmiriti obavezu da li se to smatra prometom, te da li
podliježe obavezi plaćanja PDV-a?
odgovor: Prvenstveno napominjemo da se ovdje ne
radi o cesiji, jer situacija koju ste naveli ne zadovoljava
uslove da bi se ovaj slučaj tretirao kao cesija. Naime,
u vašem slučaju nije riječ o cesiji, nego o preuzimanju
duga, koje je uređeno odredbama čl. 446. do 450. Zako-
na o obligacionim odnosima.
Što se tiče načina izmirivanja preuzetog duga, to da
li će firma “A” koja je preuzela dug taj dug izmiriti nov-
cem ili drugom svojom imovinom, u potpunosti zavisi
samo od firme “A” i njenog povjerioca u tom odnosu.
Naime, ukoliko se te dvije strane dogovore da se na
takav način izmiri obaveza, nema zakonskih prepreka
da to i ne urade.
Što se tiče aspekta propisa o PDV-u, u slučaju da
se navedena obaveza izmiri davanjem opreme, firma
“A” je dužna putem interne fakture obračunati PDV na
vlastiti teret, a kao osnovica za obračun uzima se iznos
obaveze koja se izmiruje.
Ukoliko firma “A” navedenu obavezu izmiri dava-
njem zemljišta, i tu tom slučaju, smatramo da je dužna
izdati internu fakturu, međutim, bez obračunavanja
PDV-a, jer je promet zemljištem oslobođen plaćanja
PDV-a (član 25. stav 1. tačka 2. Zakona o PDV-u i član
33. stav 2. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u).
Što se tiče poreza na promet nekretnina, ta oblast je
propisana kantonalnim zakonima. U konkretnom slu-
čaju (ZE-DO kanton), prema članu 7. Zakona o porezu
na promet nekretnina (“Sl. novine ZDK”, broj 6/09),
obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina je pro-
davalac nekretnine, odnosno firma “A”. Napominjemo
da se ugovorene strane mogu drugačije dogovoriti o ob-
vezniku ovog poreza (član 7. stav 4. istog Zakona).
PDV na prenos objekata bi postojao samo ako bi se
radilo o prvom prometu novoizgrađene nekretnine, a
ne i ako bi u pitanju bio objekat ili prostor koji je već
upotrebljavan. Također, ukoliko bi se radilo o prenosu
objekta ili prostora koji je ranije bio upotrebljavan i
koji je ranije bio pribavljen sa odbitkom ulaznog PDV-
a, te ukoliko od odbitka ulaznog PDV-a nije prošlo 10
godina, postojala bi obaveza ispravke (tj. storna) sraz-
mjernog dijela ranije odbijenog ulaznog PDV-a.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 81)
Povremeni prometi koji nisu oporezivi
PDV-om
pitanje: Da li je lizing društvo (PDV obveznik) koje se
bavi finansijskim i operativnim lizingom obavezno da
primjenjuje stopu srazmjernog odbitka ulaznog pore-
za ukoliko je u svom prometu imalo i promet polovnih
nekretnina koje su u skladu sa članom 25. Zakona o
PDV oslobođene oporezivanja, a učešće tog neoporezi-
vog prometa u ukupnom prometu na godišnjem nivou
je ispod 3%?
odgovor: Ne. Odredbe o srazmjernom odbitku ula-
znog poreza se ni u kom slučaju ne mogu primijeniti
na lizing kuće. Naime, srazmjerni odbitak (u smislu
člana 33. Zakona i čl. 71. i 73. Pravilnika o PDV) pred-
viđen je samo za one subjekte koji istovremeno obav-
ljaju i oporezive i neoporezive djelatnosti. Za razliku
od toga, lizing djelatnost se u cjelini smatra oporezi-
vom djelatnošću (bilo da se radi o operativnom ili o
finansijskom lizingu), a okolnost da lizing kuća povre-
meno izvrši i promet “polovnih” nekretnina (koji nije
oporeziv PDV-om) znači samo to da pri prodaji takvih
nekretnina nema obaveze za izlazni PDV, kao što ni
pri sticanju takvih nekretnina nema prava na odbitak
ulaznog poreza.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 93)
Oslobađanje od PDV-a po osnovu obrasca
IPA-DEU
pitanje: Firma se bavi veleprodajom kancelarijskog
materijala. Jedan od naših kupaca je zahtijevao da ga,
po osnovu obrasca koji nosi oznaku IPA-DEU, oslobodi-
mo plaćanja PDV-a. Da li bi u ovom slučaju bilo ispravno
izvršiti izdavanje fakture bez iskazanog PDV-a? Ponovo
napominjemo da je u pitanju kancelarijski materijal.
odgovor: Da, ovdje postoji mogućnost oslobađanja od
PDV-a.
Naime, izmjenama Zakona o PDV-u (objavljenim u
“Sl. glasniku BiH”, broj 100/08), u član 29. je ubačen
novi stav 2. po kojem se od plaćanja PDV-a oslobađa
snabdijevanje dobrima i uslugama u okviru projekata
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 75
finansiranih iz Instrumenata pretpristupne pomoći
(tzv. IPA fondovi). U tom smislu, UINO je objavila i
posebnu instrukciju koju možete pronaći na web stra-
nici www.uino.gov.ba.
Ukratko, ukoliko vam kupac dostavi obrazac ozna-
čen kao IPA-DEU (potvrda Delegacije Evropske ko-
misije u BiH), koji potvrđuje da se radi o licu koje je
uključeno u realizaciju nekog od projekata finansiranih
iz IPA fondova, vi mu možete i trebate izdati fakturu
bez obračunatog i iskazanog PDV-a, s tim da u napo-
meni na toj svojoj fakturi trebate naglasiti da PDV nije
obračunat u skladu sa članom 29. stav 2. Zakona o PDV.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 119)
Povrat PDV-a na usluge stranim subjektima
pitanje: Molimo vas da navedete listu usluga za koje
inostrana pravna lica imaju pravo na povrat obračuna-
tog PDV-a za usluge koje mu je izvršilo lice u BiH?
odgovor: Strana lica koja nemaju uspostavljeno po-
slovanje u BiH mogu ostvariti pravo na povrat plaćenog
PDV-a koji su im na promet dobara ili usluga zaračuna-
li domaći porezni obveznici, ali samo uz ispunjavanje
uslova iz važećih propisa.
U članu 53. Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br.
9/05, 35/05 i 100/08) je propisano da strano lice ima
pravo na povrat plaćenog PDV-a za dobra ili usluge koje
je primilo u svrhe obavljanja djelatnosti u inostranstvu
i za koje bi, da ih je primilo u svrhe obavljanja djelat-
nosti u BiH, imalo pravo na odbitak ulaznog poreza.
Također, podrazumijeva se da on sam u tom periodu ne
vrši promet dobara ili usluga u BiH, osim onoga što je
izričito dozvoljeno u članu 53. stav 2. tačka 2) Zakona.
Ne postoji zvanična “lista usluga” za koje je povrat
PDV-a stranim licima moguć ili nije moguć. Svaki po-
jedinačni slučaj nabavke je potrebno uklopiti u spome-
nute odredbe Zakona, kao i u čl. 93. do 95. pratećeg
Pravilnika (“Sl. glasnik BiH”, br. 93/05 do 65/10) ko-
jima su propisani procedura i rokovi za ostvarivanja
ovog (eventualnog) prava. UIO nakon toga procjenjuje
da li će nekom stranom licu zaista izvršiti povrat plaće-
nog PDV-a u BiH.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 105)
Povrat PDV-a stranim državljanima
pitanje: Društvo se nalazi u pograničnom području
i često vrši prodaju robe stranim državljanima, uz po-
punjavanje zahtjeva za povrat PDV-a. Na osnovu ovje-
renog obrasca PDV-SL2, nakon što je roba iznesena iz
zemlje, prodavac kupcu vrši isplatu obračunatog PDV-
a. Kako evidentirati nastale promjene u glavnoj knjizi
za prodate proizvode iz proizvodnje, a kako za robu iz
maloprodaje? Kako ovo upisati u KIF?
76 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
odgovor: Kada je riječ o evidentiranju, prodate pro-
izvode ćete razdužiti sa odgovarajućih konta, zavisno
da li se radi o robi iz maloprodaje ili proizvodima iz
proizvodnje, dok ćete za izvršenu prodaju evidentirati
prihod. Iznos PDV-a ćete knjižiti kao i u redovnim opo-
rezivim isporukama, tj. kao obavezu.
Naknadno, izvršeni povrat PDV-a stranom državlja-
ninu po osnovu člana 54. Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik
BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08) zahtijeva i ispravljanje
polja 51 u PDV prijavi, tj. umanjenje iznosa izlaznog
PDV-a u PDV prijavi za iznos poreza koji je vraćen stra-
nim državljanima u tom mjesecu.
Naravno, ovo važi ako se povrat desio nakon podno-
šenja PDV prijave za mjesec u kojem se desio prvobitni
promet - prodaja. U slučaju da se povrat desi u istom
mjesecu, iznos vraćenog PDV-a se jednostavno neće
uračunati u iznos upisan u polje 51.
Ove okolnosti nemaju efekat na polje 11, ali da bi
u polju 32, koje označava krajnju potrošnju, trebalo
umanjiti upisani iznos ili ga uopće ne iskazati (ako je
povrat izvršen u istom mjesecu kada i promet).
U KIF-u će se ovo iskazati kao ispravka ranije zara-
čunatog PDV-a, za iznos vraćenog poreza stranim dr-
žavljanima.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 110-111)
Pravo lica koja ima dvojno državljanstvo na
povrat PDV-a
pitanje: Da li lica koja imaju dvojno državljanstvo (i
BiH i neko drugo), a koja u BiH borave isključivo u
vrijeme ljetnih odmora u trajanju od 2-3 sedmice, dok
ostatak vremena provode u inostranstvu, imaju pravo
na povrat PDV-a za dobra kupljena u BiH?
odgovor: Prema članu 54. stav 1. Zakona o PDV (“Sl.
glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), pravo na po-
vrat PDV-a na robu koju kupe u BiH i iznesu je iz BiH
imaju fizička lica koja nemaju prebivalište u BiH. Pre-
ma tome, i kad se radi o licima koja imaju dvojno dr-
žavljanstvo, kriterij da li imaju pravo ili ne na povrat
PDV-a za robu koju su nabavili u BiH i iznose je vani,
je da li imaju stalno prebivalište u BiH ili ga nemaju.
Dakle, lice koje ima dvojno državljanstvo a ima stalno
mjesto prebivališta u BiH nema pravo na povrat PDV-
a, dok lice koje ima dvojno državljanstvo a nema stalno
mjesto prebivališta u BiH ima pravo na povrat PDV-a
(Porezni savjetnik 12/14, str. 108)
Porezni računi u elektronskoj formi
pitanje: Da li se porezni račun može izdavati u elek-
tronskoj formi?
odgovor: Može. Prema zvaničnom stavu Uprave za
indirektno oporezivanje (koje imate i na njenoj web
stranici), obveznik može izdavati poreznu fakturu i u
elektronskoj formi, sa skeniranim pečatom i potpisom,
pod uslovom da sadrži sve elemente propisane članom
107. Pravilnika o primjeni Zakona o PDV.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 100)
Printane kopije izlaznih faktura
pitanje: Da li je neophodno da imamo i printane ko-
pije svih izlaznih faktura, za inspektore u postupku
kontrole PDV-a od strane UINO, ukoliko posjedujemo
sve fakture pohranjene u elektronskoj formi?
odgovor: Članom 56. stav 3. Zakona o PDV-u propi-
sano je da je dobavljač dobara, odnosno izvršilac usluga
dužan čuvati kopije svih faktura, knjižnih obavještenja
i izvoda o plaćanju. S druge strane, članom 126. Pravil-
nika o primjeni Zakona o PDV-u generalno je propisa-
no da se obrasci i knjige iz Pravilnika (u kom kontekstu
se to može reći i za fakture) mogu prilagođavati auto-
matskoj obradi podataka.
Nadalje, prema članu 31. stav 1. Zakona o računo-
vodstvu i reviziji u FBiH, knjigovodstvene isprave (u
koje, naravno, spadaju i fakture) mogu se čuvati ili u
izvornom obliku ili u obliku elektronskog zapisa ili mi-
krofilma.
Dakle, u slučaju da se knjigovodstvene isprave, pa i
fakture, čuvaju u elektronskom obliku, ne postoji oba-
veza da se čuvaju i u izvornom materijalnom obliku.
Pri tome je bitno da se obezbijedi i memorisanje apli-
kativnog softvera kako bi podaci iz faktura u svakom
momentu bili dostupni kontroli.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 89)
Fakturisanje poreznom punomoćniku
pitanje: Molimo za savjet vezano za adresu i PDV
broj koji je potrebno iskazati na računu kojeg izdaje
društvo sa sjedištem u BiH, ukoliko se ulazni porez po
predmetnom računu želi uključiti u PDV prijavu pred-
stavništva društva iz Hrvatske u BiH.
odgovor: Ukoliko obveznik iz inostranstva, koji ima
poreznog punomoćnika u BiH, izvrši nabavku dobara
ili usluga od domaćeg obveznika, tada domaći obveznik
ispostavlja fakturu obvezniku iz inozemstva na kojoj
navodi naziv kupca i identifikacijski broj iz uvjerenja o
upisu u Registar (npr. XY Zagreb, Republika Hrvatska,
zastupano putem poreznog punomoćnika NN, Mostar,
BiH, PDV broj .................). Radi se, dakle, o PDV broju
koje je dotično lice iz inozemstva dobilo od UINO BiH
prilikom njegove registracije za PDV u BiH, koja je iz-
vršena preko njegovog PDV punomoćnika u BiH.
Domaći obveznik zaračunava PDV i dostavlja faktu-
ru poreznom punomoćniku koji je evidentira u KUF-u
inolica kojeg zastupa, koristeći i pravo na odbitak ula-
znog poreza po PDV prijavi koju podnosi za to inolice
(naravno, ukoliko su za taj odbitak ispunjeni i drugi
propisani – uobičajni uslovi), zatim primjerak fakture
dostavlja inozemnom obvezniku, koji vodi finansijsko
knjigovodstvo po osnovu izdanih i primljenih faktura u
skladu s propisima svoje zemlje.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 79-80)
Faktura za izvršenu uslugu stranom
pravnom licu
pitanje: Da li se prilikom fakturisanja usluga projek-
tovanja stranom pravnom licu od domaćeg pravnog lica
- PDV obveznika treba ispostaviti faktura sa nekim po-
sebnim elementima ili je to standardna faktura?
odgovor: S obzirom na to da fakturu za usluge projek-
tovanja stranom pravnom licu ispostavlja domaće lice
- PDV obveznik, potrebno je ispostaviti poreznu faktu-
ru sa elementima propisanim članom 107. Pravilnika o
primjeni Zakona o PDV. Ukoliko će se nekretnina koja
se projektuje nalaziti van BiH, a imajući u vidu da su
usluge projektovanja za nekretninu koja se nalazi van
BiH oslobođene obračuna PDV-a u BiH, na fakturi se u
tom slučaju trebate pozvati na član 15. stav 2. tačka 1.
Zakona o PDV po kome nije zaračunat PDV. Obratno,
ukoliko će se projektovana nekretnina nalaziti u BiH,
dužni ste zaračunati i bh. PDV (17%), bez obzira na
okolnost što se faktura ispostavlja stranom licu.
Inače, “izvoz” usluga ne podliježe carinskoj proce-
duri koja se primjenjuje u slučaju kad se radi o izvozu
roba, pa stoga ovdje nemate nikakvih carinskih obave-
za i procedura.
Možemo dodati da faktura koja se ispostavlja ino-
stranom pravnom licu eventualno treba sadržavati i
neke dodatne elemente (npr. one koje bi taj vaš ino-
naručilac tražio da bi bili zadovoljeni i propisi njegove
zemlje), no sa aspekta bh. propisa dovoljno je da ta fak-
tura sadrži sve one uobičajene elemente porezne faktu-
re koji su navedeni u članu 107. Pravilnika o primjeni
Zakona o PDV.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 104-105)
Retroaktivno evidentiranje novopristigle
(originalne) PDV fakture i priznavanje
ulaznog poreza
pitanja:
1) Kopija fakture iz 2013. godine je kroz PDV pri-
javu i KUF evidentirana bez odbijanja ulaznog poreza
(u bruto iznosu), a originalna faktura koja sadrži sve
elemente po članu 107. Zakona o PDV-i je stigla tek u
2014. godini. Može li se novopristigla faktura evidenti-
rati kroz redovnu PDV prijavu i ponovo zavesti u KUF,
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 77
jer ista sada ispunjava uslove za odbitak ulaznog poreza
(poslovna svrha itd.) ili treba mijenjati PDV prijavu tog
perioda ili kroz sadašnju PDV prijavu uredno eviden-
tirati storno kopije fakture, te evidentirati originalnu
fakturu sa odbitkom ulaznog poreza?
2) Kopija fakture iz 2013. godine je kroz PDV prija-
vu i KUF evidentirana sa neodbitnim ulaznim PDV-om
koji je evidentiran u krajnjoj potrošnji. Originalna fak-
tura koja sadrži sve elemente prema članu 107. Zakona
o PDV-u je stigla u 2014. godini. Može li se ista prijaviti
ponovo u PDV prijavi i evidentirati u KUF-u ( jer ispu-
njava uslove za odbitak ulaznog PDV-a koji se odnose
na nabavku za poslovne svrhe) ili treba mijenjati PDV
prijavu tog perioda ili, pak, kroz sadašnju PDV prija-
vu evidentirati storno kopirane fakture sa korekcijom
krajnje potrošnje, te evidentirati originalnu fakturu sa
odbitkom ulaznog poreza?
odgovori: Prije svega, napominjemo da PDV propisi
ne prave razliku između kopije fakture i originalne fak-
ture u smislu njene formalne ispravnosti kao osnova za
odbitak ulaznog PDV-a. Naime, prema članu 55. Zako-
na, obveznik je dužan kupcu/klijentu izdati fakturu ili
drugi dokument koji služi kao faktura za svaki promet
dobara i usluga (izuzev onog koji je oslobođen opore-
zivanja prema čl. 24. i 25. Zakona o PDV-u). Pri tome,
članom 107. Pravilnika o PDV-u je propisano koje (naj-
manje) podatke porezna faktura treba da sadrži kako bi
se smatralo formalno ispravnom i kako bi primalac te
fakure imao pravo da odbije ulazni PDV po istoj.
Iz navedenog u vašem upitu zaključujemo da se
oba slučaju radilo o fakturama koje nisu bile formalno
ispravne, jer nisu sadržavale sve obavezujuće elemen-
te propisane članom 107. Pravilnika o PDV-u, pa stoga
u 2013. godini kada ste primili, kako navodite, kopije
faktura, niste imali pravo odbiti ulazni porez, pa ste isti
evidentirali u PDV prijavi kao neodbitni PDV.
Inače, pitanja naknadnih korekcija i ispravljanja
PDV prijava je regulisano Zakonom o postupku indi-
rektnog oporezivanja (“Sl. glasnik BiH”, broj 89/05). U
slučaju kada obveznik naknadno utvrdi da treba izmije-
niti prijavljenu poreznu obavezu iz određenog (ranijeg)
poreznog perioda, jer je nešto propustio prijaviti ili je
nešto prijavio u većem iznosu, to treba uraditi putem
dopunske ili izmijenjene (tzv. zamjenske) PDV prijave,
u zavisnosti od toga o čemu je riječ.
Međutim, u slučajevima iz upita, vi ste tek sada, tj.
u 2014. godini stekli pravo da odbijete ulazni PDV i to
u onom mjesecu u kojem je stigla originalna PDV fak-
tura, odnosno formalno ispravna PDV faktura (u skla-
du sa članom 55. Zakona o PDV-u), koja sadrži sve ob-
vezujuće elemente propisane članom 107. Pravilnika.
Stoga i ulazni PDV po tim fakturama trebate evidenti-
rati tek sada, tj. u PDV prijavi i KUF-u za onaj mjesec u
2014. godini u kojem ste dobili formalnu ispravnu PDV
fakturu za koju imate pravo odbiti ulazni PDV, bez oba-
veze korekcije PDV prijava iz 2013. godine u slučaju
pod 1), jer tada niste ni imali pravo da, bez formalno
ispravne PDV fakture, odbijete ulazni PDV. U slučaju
78 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
2), u PDV prijavi za onaj mjesec u 2014. godini u kojem
ste dobili formalno ispravnu PDV fakturu, ulazni PDV
možete prikazati kao odbitni, s tim da ste dužni napra-
viti i zamjensku PDV prijavu za onaj mjesec u 2013. go-
dini u kojem ste primili “kopiju fakture” po kojoj niste
imali pravo da odbijete ulazni PDV, jer ste takav PDV
trebali evidentirati u polju krajnje potrošnje, kako ste
to uradili u slučaju pod 1).
(Porezni savjetnik 11/14, str. 90-91)
Ispravka pogrešno evidentiranog troška
goriva
pitanje: U prvoj polovini 2013. godine smo dobivali
račune za gorivo koje smo knjižili na trošak goriva, te
smo koristili PDV kao odbitni. U 6. mjesecu smo u ot-
premnicima uočili da je uzimano u obzir trasportno vo-
zilo naše sestrinske firme. Napravili smo knjižno tere-
ćenje (u prilogu otpremnice dobavljača sa registarskim
oznakama pomenute firme) za sipano gorivo na firmu
koja se bavi uslugama transporta. Da li smo ispravno
postupili ukoliko smo dugovno knjižili storno troška
goriva i storno ulazni PDV ( jer smo ga koristili)?
odgovor: Troškove goriva koji se odnose na transpor-
tno vozilo vaše sestrinske firme, a za koje ste vi primili
fakturu i po tom osnovu iskoristili ulazni porez, po na-
šem mišljenju, a ukoliko je namjera bila da teretite tu
drugu firmu na koju su originalno i trebale glasiti fak-
ture za gorivo, trebali ste prefakturisati na sestrinsku
firmu, tj. izdati fakturu sa zaračunatim PDV-om, a kao
prilog fakturi možete poslati otpremnice dobavljača sa
registarskim oznakama pomenute firme. S obzirom na
to da prefakturisanje, samo po sebi, predstavlja opore-
zivu namjenu, tj. da ste dužni na izlaznoj fakturi koju
ispostavite vašoj sestrinskoj firmi zaračunati izlazni
PDV, nije potrebno da se vršite ispravku odbitka ula-
znog poreza koji ste prethodno iskoristili kao odbitni.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 113)
Ispravka PDV-a kod otpisa potraživanja
pitanje: Kakav je PDV tretman ispravke PDV osnovi-
ce za nenaplaćena potraživanja od kojih su neka utuže-
na, neka otpisana ili zadužena?
odgovor: PDV tretman otpisa potraživanja može zna-
čiti mogućnosti ispravke (storna) izlaznog poreza samo
ukoliko obveznik može dokazati da potraživani iznos
naknade ne može naplatiti ni nakon iscrpljivanja svih
zakonskih sredstava (član 20. stav 11. Zakona o PDV-
u). Dakle, samo isknjižavanje nenaplaćenih potraži-
vanja zbog procjene da se ista neće moći naplatiti ili
njihov otpis nakon proteka određenog vremenskog pe-
rioda (npr. godinu dana što je smatra dovoljnim da bi
se rashodi po osnovu tako otpisanih potraživanja sma-
trali poreznom priznatim u poreznom bilansu obvezni-
ka) ne daje pravo na ispravku izlaznog PDV-a, jer to još
uvijek nije dovoljno. Naime, za ispravku izlaznog PDV-
a potrebno je da se prethodno poduzmu sve zakonske
mogućnosti da određeno potraživanje bude naplaćeno,
tj. to je u vašem slučaju ispunjeno samo za ona potraži-
vanja koja ste prethodno utužili, a do čije naplate niste
uspjeli doći ni sudskim putem.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 95)
Evidentiranje fakturisane zatezne kamate
u KIF-u
pitanje: Za neblagovremeno izmirivanje obaveza po
računima za komunalne usluge naplaćujemo kamatu.
U kojoj koloni Knjige izlaznih faktura trebamo eviden-
tirati tu zateznu kamatu?
odgovor: Propisima nije decidno propisano u koju
kolonu (pod kojim rednim brojem) obrasca KIF se
evidentiraju fakturisane zatezne kamate po osnovu ne-
blagovremeno plaćenih računa za komunalne usluge.
Ipak, imajući u vidu da se iznos zateznih kamata uk-
ljučuje u ukupni iznos fakture, to bi zatezne kamate,
zajedno sa osnovnim dugom, trebalo iskazati u koloni
6 KIF-a - Iznos fakture.
Pritom ne bi trebalo stvarati zabunu to što se PDV
obračunava na osnovicu koja ne sadrži zateznu kama-
tu, jer je članom 20. stav 9. tačka 3. Zakona o PDV
propisano da se iznosi kamata koje je prodavac, odno-
sno davalac usluga obračunao na iznos koji je kupac
dugovao, ako se iz ugovora ili druge dokumentacije
o uplatama može utvrditi da se dio uplata odnosi na
kamate, ne uključuju u osnovicu za PDV (što znači da
sama zatezna kamata ne podliježe oporezivanju PDV-
om). Iz ovog razloga došlo bi u obzir da se u obrascu
KIF otvori nova kolona u koju će se upisivati iznos za-
tezne kamate.
Takođe, mišljenja smo da nema smetnje da se fak-
turisana zatezna kamata evidentira u koloni 9 KIF-a,
tj. kao i sve druge stavke koje nisu oporezive PDV-om,
posebno ako se zatezna kamata fakturiše odvojenim
fakturama.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 114)
Ispravljanje PDV prijava
pitanje: Naknadno smo utvrdili da smo u ranija dva
mjeseca imali pravo na veći odbitak ulaznog PDV-a, od-
nosno da smo u jednom ranijem mjesecu imali veću
obavezu za PDV od evidentirane i prijavljene. Možemo
li usklađivanje sa pravim stanjem izvršiti kroz PDV pri-
javu za tekući period ili moramo ispravljati PDV prija-
ve za sve dotične ranije periode?
odgovor: Propisima o PDV-u nije dozvoljeno da se
obaveza za PDV i pravo na odbitak ulaznog PDV-a iz
ranijih mjeseci međusobno “prebijaju” i da se rezultat
toga “prebijanja” iskaže u PDV prijavi za tekući peri-
od. Jedino je ispravno da za sve one mjesece za koje
ste uočili propuste sačinite i dostavite “zamjenske”, tj.
izmijenjene ili dopunjene PDV prijave i da po tim pri-
javama ostvarite naknadno utvrđeno pravo na odbitak
ulaznog PDV-a, odnosno izmirivanje naknadno utvrđe-
ne obaveze izlaznog PDV-a (uplatom razlike manje pla-
ćenog PDV-a, zajedno sa pripadajućom zateznom ka-
matom po stopi 0,06%, odnosno 0,04% dnevno za svaki
dan zakašnjenja).
(Porezni savjetnik 2/14, str. 106)
Pogrešno popunjena polja krajnje potrošnje
u PDV prijavi
pitanje: Imamo poslovnu jedinicu registrovanu u Re-
publici Srpskoj. Ona ima svoju fiskalnu kasu i pravi ma-
loprodajne i veleprodajne račune koji nam se dostavljaju
na knjiženje. PDV prijavu sastavljamo na nivou firme.
Kada je tek osnovana spomenuta poslovna jedinica u RS,
napravili smo grešku, jer smo ukupnu krajnju potrošnju
uvrstili u polje 32, umjesto da dio koji se odnosi na tu
PJ u RS uvrstimo u polje 33. Trebamo li uraditi ispravku
PDV prijava za prethodne mjesece? Hoćemo li uraditi
kompletnu ispravku knjiženja izlaznog PDV-a za svaki
mjesec sa konta 4730 na konto 4731?
odgovor: Podnesene PDV prijave za mjesece u kojima
je došlo do spomenute greške se, formalno, smatraju
neispravnim. Samim tim, nužno je ispraviti ih, a svaka-
ko je bolje da to učinite vi sami nego da vam, nekad u
budućnosti, to nalože inspektori UIO.
Olakšavajuća okolnost za vas je da su, sudeći po
onome što ste naveli u upitu, svi ostali podaci u PDV
prijavi bili ispravni. Prije svega, tu mislimo na iznos
konačne obaveze (ili iznosa za povrat) u polju 71 u po-
jedinačnim PDV prijavama, jer u tom slučaju ne posto-
ji obaveza doplate i obračuna zateznih kamata, nego
isključivo obaveza ispravke polja krajnje potrošnje, tj.
“prebacivanje viška” iz polja 32 u pripadajuće polje 33.
Što se tiče knjiženja, i to bi, također, trebalo prepra-
viti na isti način. Iznosi koji su u ovoj godini prvobitno
evidentirani na kontu 4730 - PDV po osnovu isporu-
ka neobveznicima PDV-a (Federacija BiH) trebaju biti
prebačeni na konto 4731 - PDV po osnovu isporuka ne-
obveznicima PDV-a (Republika Srpska).
(Porezni savjetnik 9/14, str105-106)
PDV prijava i unutrašnja obrada
pitanje: Firma ima odobrenje za unutrašnju obradu.
Od četiri sirovine koje učestvuju u formiranju gotovog
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 79
proizvoda, dvije se uvoze i evidentiraju za unutrašnju
obradu, a dvije se nabavljaju na domaćem tržištu. Go-
tove proizvode izvozimo u Njemačku. Kako popuniti
PDV prijavu u ovom slučaju? Šta se unosi u polje 12
(da li cijeli fakturisani iznos, jer na fakturama stoji da
je to oslobođeno po članu 27. stav 1. tačka 1. Zakona),
a šta u polje 22? Da li se u PDV prijavu unosi i faktura
inodobavljača?
odgovor: Popunjavanje PDV prijave u slučajevima
unutrašnje obrade je specifično, a tretirano je i u zva-
ničnom Uputstvu UINO.
U polje 12 se upisuje vrijednost izvoza u skladu sa
članom 27. Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik BiH”, br. 9/05,
35/05 i 100/08), i to statistička vrijednost izvoza iz po-
lja 46 carinske prijave EX1 ili fakturisana vrijednost iz
polja 22 carinske prijave EX3. U situaciji iz upita je bitan
upravo ovaj drugi slučaj, jer se carinskom prijavom EX3
razdužuje carinski postupak unutrašnje obrade koji je
ranije morao biti odobren, tj. prilikom uvoza proizvoda
koji će biti predmet unutrašnje obrade.
Praktično, to podrazumijeva upisivanje samo onog
dijela koji predstavlja vrijednost dodanu u procesu
unutrašnje obrade. U vašem slučaju će to biti vrijed-
nost domaćeg materijala ugrađenog u gotove proizvode
i eventualna dodana vrijednost po osnovu vaše usluge
izrade. Pri tome se zahtijeva da se u prilogu carinske
prijave EX3 prilože i fakture na kojima su posebno
iskazane vrijednosti robe uvezene za potrebe unutraš-
nje obrade, vrijednost usluga, ugrađenog domaćeg ma-
terijala, kao i drugih troškova nastalih na carinskom
području BiH (kako bi se te vrijednosti jasno odvojile).
Polje 22 u PDV prijavi je rezervisano za vrijednost
uvezenih dobara, i tu se upisuje vrijednost sadržana u
odgovarajućim uvoznim carinskim prijavama. Među-
tim, to se odnosi samo na klasični uvoz dobara kada se
i plaćaju uvozne dažbine. U postupku unutrašnje obra-
de se uvozne dažbine ne plaćaju, a uvezena dobra se
samo privremeno nalaze na carinskom području BiH,
tj. očekuje se da budu ponovo izvezena. Prema tome, vi
vrijednost uvezenih dobara ne trebate unositi u polje
22, a ovdje svakako nema ulaznog PDV-a, koji bi se, da
je u pitanju klasični uvoz, unosio u polje 42.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 105-106)
Neke dileme u vezi sa popunjavanjem
Obrasca D PDV
pitanje: Kod popunjavanja Obrasca D PDV imamo di-
leme u vezi sa popunjavanjem sljedećih polja:
1. polje u dijelu II, red. br. 9., kolona 2. i kolona
3.: da li se pod izdatim KO mogu tretirati i stronirane
obračunske fakure i stronirane avansne fakture koje
u Knjizi izlaznih faktura umanjuju poreznu osnovi-
cu za obračun PDV-a? One suštinski ne predstavljaju
umanjenje porezne osnovice, jer je u prethodnom po-
reznom periodu po osnovu ispostavljene interne ava-
80 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
nasne obračunske fakture (za pretplate fizičkih lica u
sistemu na zadnji dan u mjesecu) porezna osnovica
uvećana, a samim tim je i plaćen PDV. Storno avansne
obračunske fakture se ispostavlja u narednom mjesecu
za iskorištene preplate fizičkih lica. Da li u navedene
kolone treba unijeti iznos koji predstavlja sumu iznosa
u KIF-u koje imaju predznak minus?
2. polje u dijelu III, red. br. 2., kolona 2. i 3.: da li se
pod nabavkom nepokretne imovine tretiraju i značajni
građevinski radovi na postojećoj nepokretnoj imovini,
što ima tretman investicije u toku ili su to isključivo
nabavke - kupovine nepokretne imovine koja nije bila
u našem vlasništvu?
3. polje u dijelu III, red. br. 4., kolona 2. i 3.: da
li se pod nabavkom opreme iz uvoza tretira i nabavka
rezervnih dijelova (zamjenske opreme) koji se, prema
našim Računovodstvenim politikama vrednovanja za-
liha, priznaju kao zaliha i koje ugradnjom stiču status
stalnog sredstva?
odgovor: U vezi sa navedenim dilemama kod popu-
njavanja specificiranih polja Obrasca D PDV, po našem
mišljenju, u skladu sa Objašnjenjem koje je UINO dala
u vezi sa popunjavanjem ovog obrasca, trebate postu-
piti na sljedeći način:
1. Prema Objašnjenju UIO za popunjavanje Obrasca
D PDV, u dio II, polje pod red. br. 9. unosi se sljedeće:
- u kolonu 2: vrijednost bez PDV-a za koju je odobren
kupac, odnosno za koji je izvršeno umanjenje osno-
vice u skladu sa članom 20. stav 11. Zakona o PDV.
Dakle, u ovu kolonu se unosi osnovica na koju je
izdata knjižna obavijest (KO) kupcima u BiH i uma-
njen izlazni PDV, dok se
- u kolonu 3: vrijednost obračunatog PDV na izvršeno
umanjenje osnovice za koje je u skladu sa članom
20. stav 12. Zakona o PDV kupac obavijestio pro-
davca da je izvršio ispravak ulaznog PDV.
Ovaj podatak je sadržan u podatku PDV obračunat
na izlaze u polju 51 PDV prijave (umanjio je PDV obra-
čunat na izlaze).
Dakle, u ovo polje se unose isključivo podaci o izvr-
šenim ispravkama PDV po osnovu naknadno datih po-
pusta i izdatih knjižnih obavijesti koje su kupcu vratili
prodavcu, tj. po osnovu koji su oni kod sebe korigovali
ulazni PDV. Dakle, u ovo polje (niti u bilo koje drugo
polje Obrasca D PDV) se ne unose podaci o stornira-
nim avansnim fakturama. Naime, po osnovu ispostav-
ljene PDV fakture, odnosno obavljene isporuke dobara,
tj. obavljanja usluga ispostavlja se poreska faktura u
kojoj se zaračunava cjelokupna isporuka dobara, odno-
sno obavljena usluga, a avansna se poništava (stornira).
2. U dijelu III, u polje pod red. br. 1. (kolona 2. i 3.),
se unosi nabavka nepokretne imovine sa pravom na od-
bitak ulaznog PDV-a, pri čemu nije u samom Objašnjenju
UINO obrazloženo da li u ovo polje treba unijeti isključi-
vo nabavke u smislu kupovine nove nepokretne imovine
ili i “nabavke” koje se odnose na značajnije građevinske
radove na postojećoj nepokretnoj imovini. Naime, bilo
koja vrsta renoviranja ili adaptacije na postojećoj nepo-
kretnoj imovini čija je vrijednost veća od 10.000 KM u
jednoj kalendarskoj godini, u skladu sa članom 6. Zakona
o PDV-u, odnosno članom 19a. Pravilnika o primjeni Za-
kona o PDV-u, smatra se prometom dobara uz naknadu.
Članom 76. stav (7) Zakona je propisano da ukoliko na-
knadno ulaganje u značajnoj mjeri mijenja vijek upotrebe
ili predstavlja posebnu cjelinu kao što je npr. aneks već
postojećeg objekta, za to ulaganje se određuje novi (zaseb-
ni) period za vršenje ispravke ulaznog poreza. Ukoliko bi
se radilo o ovakvim, značajnim ulaganjima koja mijenjaju
vijek upotrebe nepokretne imovine i za koje se određuje
zaseban period za ispravku (od 10 godina), u tom slučaju
bi se, prema našem mišljenju, u Obrazac D PDV (dio III,
polje pod red. br. 1.) trebali unijeti i podaci o vrijednosti
izvršenih građevinskih radova na nepokretnoj imovini i
odbijenom ulaznom PDV-u.
3. U dijelu III, polje pod red. br. 4. (kolona 2. i 3.),
unose se podaci o nabavljenoj opremi za koju se ima pra-
vo odbiti ulazni porez. Nabavke rezervnih dijelova koju
evidentirate na zalihama, pa, po potrebi, ugrađujete u
opremu, nije potrebno unijeti u ovo polje D-PDV obrasca,
jer se u njega unose isključivo podaci o nabavci opreme, a
ne i rezervnih dijelova koji su vezani za tu opremu.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 86-87)
PDV na usluge od ino lica u Obrascu D PDV
pitanje: Koji iznos treba da iskažemo na rednom bro-
ju 7 u dijelu II Dodatka PDV prijave (Obrazac D PDV)
u vezi sa uslugama inodobavljača?
odgovor: U vezi PDV-a kod primljenih usluga od ino-
lica, u polje 7 dijela II (kolona 3) Obrasca D PDV unosi
se obračunati izlazni PDV na te primljene usluge (na-
ravno, ako se radi o uslugama na koje treba obračunati
bh. PDV), dok se u polje 6 u dijelu III (ukoliko postoji
i pravo na ulazni PDV po istom osnovu) unosi iznos
PDV-a i osnovica za obračun PDV-a. (Ukoliko eventu-
alno ne postoji pravo na odbitak ulaznog poreza na tu
ino uslugu, npr. ako se radi o ino usluzi reprezentacije,
u polje 6 se ne unosi ništa.)
Napominjemo da se u oba ova slučaja radi o PDV-u
kojeg je domaći primalac usluge (i fakture od inolica)
dužan obračunati u skladu sa posebnom Instrukcijom
UINO za ovakve situacije, u slučajevima kada se radi o
uslugama iz inostranstva koje su, prema pravilima iz
člana 15. Zakona o PDV, oporezive u BiH.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 94)
Cijene po kojima se iskazuju zalihe u
Obrascu D PDV
pitanje: Po kojim cijenama u Dodatku PDV prijave
(Obrascu D PDV) treba da iskažemo zalihe u malopro-
daji i u skladištima unutar firme: da li po cijeni košta-
nja ili sa maržom (u maloprodaji), odnosno da li bi
zalihe u ovom smislu trebalo iskazivati generalno po
istom principu?
odgovor: Objašnjenjem UINO za popunjavanje Do-
datka uz PDV prijavu nije precizirano po kojim se cije-
nama u Obrascu D PDV iskazuje stanje zaliha različitih
vrsta, zbog čega kod obveznika postoje nedoumice kako
izvršiti popunjavanje (koje bi nedoumice trebale biti
otklonjene dodatnim pojašnjenjem UINO, koje se oče-
kuje uskoro).
Mada bismo se mogli složiti s tim da bi vrijednost
zaliha u Obrascu D PDV, u principu, trebalo iskazivati
na jedinstven način, činjenica je da se pojedine vrste
zaliha računovodstveno iskazuju na različit način: neke
po nabavnoj cijeni, odnosno cijeni koštanja, neke sa
ukalkulisanim RUC-om, a one u maloprodaji i sa ukal-
kulisanim PDV-om.
Stanje zaliha u maloprodaji bi, u Obrascu D PDV, po
našem mišljenju, trebalo iskazivati po prodajnoj cijeni
(dakle sa RUC-om), bez PDV-a, iz jednostavnog razloga
što u Objašnjenju UINO stoji samo “bez PDV-a” (a to
posredno znači sa RUC-om).
Isto bi važilo i za veleprodajne zalihe, ako se one
knjigovodstveno evidentiraju po prodajnoj cijeni (sa
ukalkulisanim RUC-om).
S druge strane, one zalihe koje se vode po nabavnoj
vrijednosti, odnosno cijeni koštanja, treba na isti način
iskazivati u Obrascu D PDV.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 94)
Uvoz opreme za potrebe opremanja bolnica
pri čemu faktura glasi na Vladu kantona
pitanje: Registrovani smo za veleprodaju lijekova i
medicinske opreme. Na zahtjev Vlade kantona, treba-
mo se pojaviti kao uvoznici razne opreme za potrebe
opremanja bolnica sa tog područja na način da bi mi
posredovali pri uvozu u smislu da obezbjedimo špedi-
tera, uvozne dozvole, izvršimo plaćanje PDV-a i carine
i dr., uz naplatu određenog iznosa provizije koja će biti
fakturisana sa PDV-om. Nemamo nikakve veze sa ro-
bom i plaćanjem iste, odnosno nećemo vršiti zaduže-
nje robe u našim poslovnim knjigama, jer faktura glasi
na Vladu i mi smo naznačeni kao uvoznici, a plaćanje
dobavljačima se vrši direktno iz kredita austrijske vla-
de koji je odobren Vladi kantona. Plaćeni PDV i cari-
na će biti refundirani od strane Vlade, a Vlada će po
posebnoj proceduri tražiti povrat. Postoji li bilo kakvo
ograničenje da to izvršimo na prethodno navedeni na-
čin i da plaćeni PDV i carinu po CI direktno knjižimo
na potraživanja od Vlade bez ispostavljanja fakture, jer
nema prometa?
odgovor: U smislu Zakona o carinskoj politici BiH i
Zakona o PDV, porezni obveznik kod uvoza dobara je
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 81
osoba koja uvozi dobro, a to može biti pravna osoba i
poduzetnik sa statusom poreznog obveznika ili bez tog
statusa, državni organi ako obavljaju promet dobara
i usluga izvan djelokruga organa, koji su oporezivi u
skladu sa Zakonom, kao i fizička osoba. U skladu sa
carinskim propisima, špediter može za uvoznika platiti
njegov carinski dug u okviru kojeg je i PDV, sa pozivom
na identifikacioni broj uvoznika na koji glasi JCI.
Iz navedenog u upitu, zaključujemo da se u carin-
skim evidencijama vi pojavljujete kao uvoznik, ali ne u
svoje ime i za svoj račun, nego i ime i za račun Vlade
kantona, na koju glasi faktura i za koju se oprema, de
facto, uvozi, s tim da je špediter kojeg ste angažovali
platio PDV i carinu sa pozivom na vaš ID broj, a vi sada
prevaljujete te troškove na stvarnog uvoznika opreme
(Vladu kantona). Nema posebnih ograničenja za ova-
kav način postupanja prilikom uvoza, s tim da biste
prema Vladi kantona, ipak, trebali izdati i fakturu u
kojoj ćete, osim iznosa koje samo refundirate (i na koji
nećete zaračunati PDV, uz poziv na član 3. Zakona o
PDV) fakturisati i vašu proviziju, sa zaračunatim PDV-
om na iznos te provizije.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 95-96)
Uvoz brašna iz Srbije
pitanje: Koja je procedura pri uvozu brašna iz Srbije i
da li su propisani uslovi koje uvoznik mora ispunjavati
u pogledu skladištenja uvezenog brašna, kao i na koji
način da obezbijedi evidencione markice i na koji način
da ih dostavi dobavljaču?
odgovor: S obzirom na to da se radi o specifičnom
uvozu (posebni propisi od kojih su neki preuzeti iz za-
konodavstva bivše SFRJ, čak iz 1987. godine, određene
mjere restrikcije uvoza brašna koje su tek u posljednje
vrijeme malo olabavljene, poseban način evidentiranja
brašna koje je predmet uvoza, poseban način skladište-
nja i dr), potpun i detaljan odgovor zahtijevao bi širu
elaboraciju što prevazilazi okvir uobičajenog savjeto-
davnog servisa. Iz tog razloga daju se samo neke osnov-
ne naznake.
Pretpostavljamo da je firma koja namjerava da se
bavi uvozom brašna registrovana za vanjskotrgovinsko
poslovanje i da će sama, a ne preko drugog uvoznika,
vršiti uvoz, tako da joj, generalno gledano, nije nepo-
znata procedura samog uvoza.
Kad se radi o uvozu brašna iz Srbije, prvi korak koji
biste trebali učiniti jeste da se o uslovima uvoza infor-
mišete kod graničnog špeditera.
Ono što je specifično kod uvoza brašna je obaveza
uvoznika da uvezeno brašno obilježava evidencionim
markicama u skladu sa Pravilnikom o uslovima eviden-
tiranja i obilježavanja brašna koje se stavlja na tržište
(“Sl. glasnik BiH”, br. 3/06 i 58/10). U najkraćem, ob-
veznik koji vrši uvoz brašna dužan je da uvezeno braš-
no obilježi evidencionim markicama (ukoliko je uvoz u
82 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
pakovanju, markice se stavljaju na samo pakovanje, a
ukoliko je uvoz u rinfuzi, markice se stavljaju na pra-
teće uvozne dokumente). Evidencione markice se ne
dostavljaju dobavljaču ( jer on i nema obavezu obilje-
žavanja), nego se one stavljaju u carinskom području
prilikom prelaska robe na granici.
Evidencione markice izdaje nadležni regionalni
ured UINO BiH, a uslov za dobijanje markica je pre-
dočavanje rješenja o ispunjavanju higijensko-tehničkih
uslova u pogledu skladištenja i prometa brašna, koje
izdaje nadležni općinski organ. Higijensko-tehnički
uslovi u pogledu skladištenja regulisani su Pravilnikom
o sanitarno-higijenskim uslovima u kojima se proizvo-
de, čuvaju i stavljaju u promet životne namirnice, si-
rovine za proizvodnju životnih namirnica i predmeti
opšte upotrebe koji je objavljen u “Sl. listu SFRJ”, broj
25/87), koji je preuzeti propis iz zakonodavstva bivše
SFRJ u zakonodavstvo BiH.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 91-92)
Iskazivanje PDV-a za špediterske usluge
pitanje: Da li je ispravno da se PDV za obavljene špe-
diterske usluge iskazuje na samoj fakturi ili da se PDV
uključi u obrazac ZUT u carinskoj deklaraciji (ili u ob-
zir dolazi i jedna i druga opcija)?
odgovor: Jedino ispravno je da se PDV za izvršene
špediterske usluge iskazuje na samoj fakturi, jer je fak-
tura (ili drugi papir koji ima elemente fakture) doku-
ment koji špediter dostavlja klijentu da bi imao uvid
u sve troškove vezane za uvoz, dok se obrazac ZUT ne
dostavlja klijentu nego služi carinskim organima radi
uvida koje su usluge, u vezi sa članom 26. tačka 7. Za-
kona, uključene u poreznu osnovicu.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 98)
Troškovi prevoza i sl. u polju 46 Carinske
deklaracije
pitanje: Imajući u vidu različito postupanje špeditera
koji rade za zas oko popunjavanja polja 46 Carinske
deklaracije (Statistička vrijednost izvoza), koji je ispra-
van način popunjavanja navedenog polja (odnosno da
li se u vrijednost izvoza uključuje i vrijednost usluga
dostave robe kupcu ili ne, od čega zavisi i način popu-
njavanja Knjige izlaznih faktura i PDV prijave)?
odgovor: U pogledu unošenja vrijednosti usluga i dru-
gih troškova koji se vežu uz izvoz u polje 46 Carinske
deklaracije, opredjeljujući kriterij je kako je ugovorom
s poslovnim partnerom regulisano ko snosi troškove
(što se posljedično izražava i kroz fakturu). Ukoliko je
ugovorom sa kupcem utvrđen paritet franko tvornica
tj. ukoliko troškove prevoza (dostave) I druge troškove
snosi kupac, tada se vrijednost te usluge ne unosi u po-
lje 46 i obrnuto. Iz ovog proističe da je na primjerima
koje ste priložili uz upit ispravno postupio špediter koji
je troškove usluga dostave robe isključio iz polja 46.
Saglasno tome, podatak iz polja 46, na osnovu
Uputstva o načinu popunjavanja PDV prijave koje čini
prilog Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, trebate
unijeti u polje 12 PDV prijave. Isti iznos trebate unijeti
i u KIF.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 103)
PDV u slučaju kada se izvoz ne naplati u
roku od 6 mjeseci
pitanje: Da li u slučaju kada se izvoz ne naplati u
roku od 6 mjeseci postoji obaveza plaćanja PDV-a i da
li se to mora prijaviti nekom ministarstvu?
odgovor: U ranijem, prvobitnom tekstu Pravilnika o
primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (član
43.) stajalo je da je, ukoliko izvoz nije naplaćen u roku
od 180 dana, u obračunskom periodu kada je protekao
taj rok za naplatu, nastajala obaveza za obračun i upla-
tu PDV-a i pripadajuće kamate, s tim da je obveznik
imao pravo na povrat plaćenog PDV-a (ali ne i kamate)
nakon što izvrši naplatu izvoza.
Međutim, izmjenama i dopunama Pravilnika o
primjeni Zakona o PDV, koje su objavljene još 2007.
godine (“Službeni glasnik BiH”, broj 6/07), navede-
na odredba je brisana, tako da od tada nenaplaćivanje
izvoza u određenom roku nema nikakvih posljedica u
pogledu plaćanja PDV-a.
Jedino, sa stanovišta važećih deviznih propisa po-
stoji obaveza da se vrijednost izvoza koja nije napla-
ćena u roku od 6 mjeseci tretira kao kreditni posao sa
inostranstvom i da se, kao takav prijavi Federalnom
ministarstvu finansija na propisanom obrascu kojeg
možete naći na web stranici tog ministarstva.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 90)
Samostalni obrtnik kao izvoznik
- mogućnosti i obaveze
pitanje: Samostalni obrtnik bi izvozio ogrijevno drvo
(sirovinu) u Njemačku. Tek počinje sa radom (proces
registracije je u toku), a već ima ponude za izvoz, pa
da li se kod ovog obveznika (PDV) obračunava nulta
stopa PDV-a?
odgovor: Iz navedenog u upitu nije sasvim vidljivo da
li se radi o licu koje tek treba da se registruje kao samo-
stalni poduzetnik ili, pak, o samostalnom poduzetniku
koji je u procesu registracije za PDV. Ukoliko pretpo-
stavimo da se radi o ovom drugom slučaju, tj. samostal-
nom poduzetniku koji bi se bavio izvozom ogrijevnog
drveta i pitanju PDV tretmana tog izvoznog posla, na-
pominjemo da sve dok se ne registruje u sistem PDV-
a, on ne može ni ispostavljati PDV fakture (sa ili bez
obračunatim PDV-om). Naime, tek nakon registracije
za PDV, PDV obveznici prilikom izvoza dobra ispostav-
ljaju fakture bez obračunatog PDV-a (tj. sa nultom sto-
pom PDV-a) pozivajući se na član 27. Zakona o PDV-u.
Međutim, ono što može biti sporno u ovom slučaju
jeste to da li se obrtnik (direktno) uopšte i može baviti
poslovima izvoza dobara, jer nam je poznato da u prak-
si to nije dozvoljeno sa obrazloženjem da je za izvoz
dobara potreban status pravnog lica i carinski broj, za-
tim upis u registar subjekata za obavljanje vanjskotr-
govinskog poslovanja, što, navodno, može postati samo
pravno lice, s tim da u propisima ne nalazimo direktno
uporište za takvo postupanje. Stoga vas upućujemo na
to da se obratite i Upravi za indirektno oporezivanje za
njihovo tumačenje.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 97)
Reeksport robe
pitanje: Možete li nam pojasniti posao reeksporta,
tj. nabavke robe iz inostranstva za prodaju inostranom
kupcu? Koja dokumentacija je potrebna za prijavu ca-
rinskoj službi i kakav dokument mi od njih trebamo
dobiti? Trebamo li zaprimati robu na zalihe? Kako
knjižiti cijeli ovaj posao? Kako napraviti izlazne fakture
i treba li stavljati neke napomene? Treba li obračuna-
vati PDV na ostvarenu razliku u cijeni i kako to onda
evidentirati? Kako evidentirati u KUF i KIF, a kako u
PDV prijavi? Trebamo li izdavati fiskalne račune?
odgovor: Reeksport je, u principu, nabavka robe u
inostranstvu za potrebe preprodaje u nepromijenje-
nom stanju nekom inostranom kupcu. Pri tome roba
ne ulazi na carinsko područje BiH, već se direktno
isporučuje konačnom kupcu. Samim tim ovdje se ne
može govoriti ni o klasičnom uvozu ni o klasičnom
izvozu dobara, nego o specifičnoj vrsti posla koja je po-
znata i u našim propisima o vanjskoj trgovini. Jedini
preduslov za njegovo izvršenje je da je firma koja vrši
ovakve poslove registrovana za obavljanje takvog vanj-
skotrgovinskog prometa.
Kada je u pitanju dokumentacija, našoj carini ni-
kakva dokumentacija nije potrebna ukoliko roba ni ne
prelazi granicu BiH. Tu bi jedino bilo bitno zadovoljiti
zahtjeve države iz koje se roba nabavlja i države u koju
ona odlazi (ako se uopće radi o različitim carinskim po-
dručjima). Ukoliko bi roba, ipak, ulazila u carinsko po-
dručje BiH, pa se tek naknadno isporučivala krajnjem
kupcu, onda bi u pitanju bili tipični uvoz i tipični izvoz,
sa svim uobičajenim procedurama.
Što se tiče evidentiranja, nabavka robe iz inostran-
stva je i dalje nabavka robe. To znači da istu trebate
“provozati” zalihe (konto 134), jer treba biti eviden-
tirano da je roba kupljena, a potom i prodana. Prema
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 83
tome, ovdje nema posebnih specifičnosti zbog toga što
se radi o vrsti posla kod koje predmetna roba neće ula-
ziti u BiH.
Kao što je u više navrata spomenuto, roba ne ula-
zi u BiH, a kako su predmet oporezivanja PDV-om
uvoz i promet dobrima (i uslugama) u zemlji, slijedi
da ovakva prodaja kod nas ne podliježe oporezivanju.
To nije ni uvoz ni promet u zemlji tako da nema potre-
be obračunavati PDV. Logično, vi čitav posao obavljate
kako biste ostvarili neku zaradu, no ni na tu razliku
nije potrebno obračunavati PDV. To znači da ćete is-
postaviti fakturu, a kao napomenu ćete staviti član 3.
Zakona o PDV (“Službeni glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05
i 100/08) čime ćete, praktično, dati do znanja da takav
promet nije predmet oporezivanja u BiH.
Iako ne stvaraju obavezu za PDV, nabavka i proda-
ja robe u reeksportnom poslu se trebaju evidentirati u
KUF i KIF, jer UIO preferira da se u njih upisuje sav
promet. U PDV prijavi se ništa neće upisivati u polja
12, 22 i 42, jer se ne radi o uvozu ili izvozu. Međutim,
iz UIO su već ranije istakli da bi, za potrebe praćenja,
ovo trebalo unijeti u PDV prijavu. Jedino što preostaje
su “obična” polja 11 i 21.
Osnovna funkcija fiskalnih sistema je praćenje pro-
meta. Odredbe Zakona o fiskalnim sistemima (“Služ-
bene novine Federacije BiH”, broj 81/09) ne prave
razliku između oporezivog i neoporezivog prometa,
prometa na unutrašnjem ili na stranom tržištu, napla-
ćenog ili nenaplaćenog i tako dalje. Čim se radi o pro-
metu, pravilo je da se on treba evidentirati kroz fiskalni
sistem, pa tako i u slučaju iz upita. Dakle, za izvršene
prodaje u reeksportnim poslovima trebate izdavati i
fiskalne račune. Jedina razlika je u tome što stranom
kupcu fiskalni račun ništa ne znači i što mu ga, praktič-
no, ne morate ni dostavljati. Važno je da je taj promet
“prošao” kroz vaš fiskalni sistem.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 94)
PDV tretman prefakturisanja carinskih
troškova vezanih za izvoz
pitanje: Da li prefakturisanje carinskih troškova ve-
zanih za izvoz (taksa na carinskim prijavama, taksa za
izlazak carinskog službenika za razne preglede) našem
komitentu podliježe obračunu i plaćanju PDV-a? (Pri-
likom fakturisanja ovih troškova na koje nije zaračunat
PDV špediter se pozvao na član 27. stav 1. tačka 2. Za-
kona o PDV po kojem je pružanje prevoznih i drugih
pomoćnih usluga direktno vezanih za izvoz oslobođeno
plaćanja PDV-a.)
odgovor: U principu, prefakturisanje određenih troš-
kova tretira se posebnom uslugom, koja, u smislu PDV
propisa, ne dijeli sudbinu izvorne usluge na koju se
odnosi, tako da većina prefakturisanja podliježe opo-
rezivanju. Izuzetak u tom pogledu postoji samo u slu-
čaju kada obveznik primi od kupca naknadu troškova
84 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
plaćenih u ime i za račun drugog, koji su u njegovim
knjigama knjiženi kao troškovi (član 20. stav 9. tačka
2. Zakona o PDV-u).
Međutim, u poreznoj praksi su se u pogledu PDV
tretmana prefakturisanja raznih naknada pojavila ra-
zličita tumačenja. Konkretno, predstavnici UIO su na
jednom od naših seminara, upravo za slučaj iz upita
(prefakturisanje raznih naknada vezanih za izvoz i
uvoz), iznijeli stav da prefakturisanje takvih troškova
ne podliježe oporezivanju PDV-om, iz razloga što se u
tim slučajevima uopće ne radi o oporezivom prometu u
smislu člana 3. Zakona o PDV.
U skladu s tim, troškovi koje navodite u upitu ne
podliježu oporezivanju, jer se i ne radi o naknadama za
izvršeni oporezivi promet dobara i usluga nego o refun-
daciji propisanih carinskih naknada koje nisu oporezi-
ve u smislu člana 3. Zakona o PDV.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 78)
Angažovanje kooperanta na lohn poslu bez
obaveze prijave carinskim organima
pitanje: Sa inokupcem smo ugovorili posao izra-
de radnih uniformi (lohn posao) i ekonomski nam
je isplativo da za dio posla uključimo domaću firmu
(koja će nam za izvršene usluge ispostaviti fakturu sa
PDV-om po osnovu koje ćemo koristiti odbitak ulaznog
poreza). Pošto nam je stalo da se u pomenutom poslu
pojavimo kao jedini izvoznik, možemo li da u izvoznoj
dokumentaciji ne navedemo domaću firmu koja uče-
stvuje u čitavom poslu?
odgovor: Važeći carinski propisi poznaju situaciju da
u postupku unutrašnje obrade firma - nosilac posla an-
gažuje “kooperanta” kao učesnika u poslu. Pri tome,
u praksi postoje dvije situacije: jedna, češća, da se u
zahtjevu carinskim organima za odobrenje postupka
unutrašnje obrade navodi i nosilac posla i firma koju
on angažuje za obavljanje dijela poslova koji se navode
i u odobrenju, i druga, u kojoj se pred carinskim orga-
nima pojavljuje samo firma nosilac posla.
U poreznom smislu, između te dvije situacije posto-
ji bitna razlika. U prvoj, shodno članu 11. stav 3. i članu
27. tačka 4. Zakona o PDV-u, dobra i usluge vezani za
posao, uz ispunjavanje propisanih uslova oko razduži-
vanja postupka, oslobođeni su plaćanja PDV-a, dok se
u drugom slučaju oslobađanje odnosi samo na dobra i
usluge vezane za djelatnost nosioca posla, dok usluge
“kooperanta” podliježu obavezi obračunavanja i plaća-
nja PDV-a (sa mogućnošću, kako ste naveli, da nosilac
posla koristi odbitak ulaznog PDV-a).
Prema tome, nema smetnji da posao organizujete
prema predviđenoj drugoj opciji, ali uz porezni tre-
tman koji smo prethodno naveli.
Pošto se prema inokupcu pojavljujete kao jedini no-
silac posla, to je i sva odgovornost za uspješnost posla
na vama, iz kog razloga je potrebno da ugovorom sa
“kooperantom” detaljno regulišete međusobni odnos
(u pogledu rokova, kvaliteta i drugih relevantnih činje-
nica vezanih za posao).
(Porezni savjetnik 10/14, str. 94-95)
“Prevaljivanje” naknadno utvrđenih
troškova lohn poslova na inokupca
pitanja:
1. Da li je za naknadno utvrđenu razliku u cijeni
izvezene robe (koja je prošla carinsku proceduru), koja
je razlika u našu korist i sa kojom se saglasio kupac,
ispravno ispostaviti novu fakturu (kojom bismo se po-
zvali na raniju (osnovnu) fakturu i u kojoj bismo nazna-
čili da se faktura odnosi na izvozni posao koji je oslo-
bođen PDV-a) ili to treba uraditi na neki drugi način?
2. Da li se određeni carinski troškovi vezani za pri-
vremeni uvoz materijala i pribora iz trećih zemalja u
funkciji lohn poslova za koje nisu postojali podaci u mo-
mentu fakturisanja robe koja se izvozi, a koje priznaje
inokupac, mogu “prevaliti” na inokupca posebnom fak-
turom (sa naznakom o kojim se troškovima radi)?
odgovori:
1. Neovisno od toga što je riječ o robi koja je nakon
posebnog postupka obrade prošla carinsku proceduru,
ispostavljanje fakture inokupcu za naknadno utvrđenu
razliku po osnovu isporučene robe ne bi bilo moguće
bez obezbjeđenja saglasnosti nadležnih carinskih orga-
na. U tom cilju vi biste trebali carinskoj upravi predoči-
ti ugovor o poslovnoj saradnji sa inofirmom, saglasnost
stranog naručioca da prihvata snošenje razlike u cijeni
i eventualno još neki dokument koji bi bili argumenta-
cija za dobijanje saglasnosti od carinskog organa.
2. Ni snošenje dodatnih troškova vezanih za privre-
meni uvoz materijala i pribora iz trećih zemalja koji je
namijenjen lohn poslovima putem posebne fakture ne
bi se moglo provesti bez odobrenja carinskih organa,
s tim što je u odnosu na slučaj pod 1) situacija ovdje
delikatnija. Naime, carinski organi će, sasvim sigurno,
tražiti da se u ovom slučaju utvrdi da li se materijali i
pribor po osnovu kojih je došlo do naknadnih troškova
uklapaju u postupak zaduživanja i razduživanja propi-
san za poseban carinski postupak obrade (normativi i
dr) i ako je to u redu nema razloga da ne odobre da
se “prevaljivanje” naknadno evidentiranih troškova na
inopartnera izvrši izdavanjem posebne fakture.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 106)
Popisne liste pri svakoj promjeni
maloprodajne cijene cigareta
pitanje: S obzirom na to da neke vrste cigareta Fabrike
duhana Sarajevo poskupljuju od 1. 9. 2014. godine, da
li maloprodaje koje prodaju te cigarete imaju i u ovom
slučaju obavezu da popisne liste sa novim obračunom
akcize i uplatom razlike akcize dostave RC UINO?
odgovor: Članom 45. Zakona o akcizama BiH, propi-
sano je da su poreski obveznici i druga lica koja se bave
prometom duhanskih prerađevina dužni popisati zali-
he duhanskih prerađevina pri svakoj promjeni njihove
maloprodajne cijene i tako utvrđene maloprodajne ci-
jene dužni su prijaviti UINO u roku od sedam dana od
dana izvršenog popisa, a na novu osnovicu obračunati
i uplatiti razliku akcize na Jedinstveni račun UINO u
roku od 10 dana od dana dostavljanja popisnih lista.
Dakle, na dan 1. 9. 2014. godine, kada je došlo do
poskupljenja navedenog u upitu, svi oni koji se bave
prometom tih cigareta, pa i maloprodavci, bili su dužni
izvršiti popis zaliha tih cigareta, dostaviti popisne liste
UINO, te izvršiti obračun i uplatu razlike akcize na te
zatečene zalihe, u navedenim zakonskim rokovima.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 96-97)
Oslobađanje plaćanja akcize kod uvoza
destilata u rinfuzi za proizvodnju alkoholnih
pića
pitanje: Planiramo izvršiti uvoz destilata u rinfuzi,
od kojeg bi se proizvodili gotovi proizvodi (alkoholnih
pića), pakirana u boce. Gotovi proizvodi bi se prodavali
i na domaćem i na ino tržištu. Da li se prilikom uvoza
predmetnog destilata možemo osloboditi plaćanja ak-
cize po članu 30. stav (1) tačka g. Zakona o akcizama,
budući da će se koristiti u proizvodnji gotovog proizvo-
da (alkoholnih pića) koji će se prodavati i na domaćem
i na ino tržištu?
odgovor: Prema članu 30. stav (1) tačka g. Zakona o
akcizama, od plaćanja akcize se oslobađa uvoz alkohola
koji se koristi kao repromaterijal za proizvodnju alko-
holnih pića, pri čemu se pod alkoholom podrazumjeva
i destilat za prozvodnju alkoholnih pića. Dakle, iz ove
zakonske odredbe proizlazi da ste vi oslobođeni plaća-
nja akcize, kao uvoznici destilata kao repromaterijala za
proizvodnju vašeg gotovog proizvoda – alkoholnih pića.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 96)
Prodaja domaće rakije i način
obračuna akcize
pitanje: Da li u restoranu možemo prodavati rakiju
nabavljenu od fizičkog lica – građanina (s obzirom na
to da ne posjedujemo račun)? Ukoliko se vrši prodaja
te rakije, na koji način obračunati akcizu?
odgovor: Prilikom prodaje proizvoda koju vrši fizičko
lice – građanin koji nije registrovan za obavljanje dje-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 85
latnosti uobičajeno je da se umjesto fakture izdaje no-
ta-račun. Prema tome, prilikom nabavke domaće rakije
od takvog lica vi trebate tražiti da vam izda nota-račun
koji će biti podloga za knjiženje i dokaz da je nabavka
legalno izvršena i da se legalno može vršiti prodaja te
rakije u restoranu.
Članom 12. stav 3. Zakona o akcizama u Bosni i Her-
cegovini (“Sl. glasnik BiH”, broj 49/09) propisano je da
se pravno lice ili preduzetnik, koji nabavi voćnu prirod-
nu rakiju neposredno od građanina – proizvođača koji
nije obveznik akcize, smatra poreznim obveznikom u
smislu tog zakona, tj. obveznikom akcize. Prema tome,
u konkretnom slučaju vi ste obveznik plaćanja akcize i
dužni ste, u skladu sa članom 14. pomenutog zakona,
Upravi za indirektno oporezivanje prijaviti skladište u
kojim vršite skladištenje prirodne rakije.
Akciza na promet voćne prirodne rakije plaća se po
litru apsolutnog alkohola i iznosi 8,00 KM.
Obaveza obračunavanja akcize nastaje u momentu
izdavanja računa pri prvoj prodaji ili u trenutku is-
poruke proizvoda, ako je isporuka obavljena prije iz-
davanja računa, a obaveza plaćanja nastaje u roku od
10 dana po isteku mjeseca u kojem je nastala obaveza
obračunavanja akcize.
Obaveza nastala po osnovu akcize prijavljuje se re-
gionalnom centru UIO do 10-og u mjesecu po isteku
mjeseca u kome je obaveza nastala, na obrascu PDA
(obrazac možete naći na web stranici UIO).

(Porezni savjetnik 3/14, str. 76)

86 Dobar savjet zlata vrijedi 2015

 3. POREZ NA DOBIT I POREZ PO ODBITKU
Udruženja/udruge i porez na dobit
pitanje: Da li udruga registrirana za deminiranje,
koja ostvaruje značajne prihode po osnovu te djelatno-
sti (od stranih firmi), podliježe obavezi plaćanja poreza
na dobit?
odgovor: Kako bi se dao precizan odgovor na ovo pi-
tanje, neophodno je sagledati sve okolnosti konkretnog
slučaja.
Činjenica je da udruge najčešće nisu obveznici pla-
ćanja poreza na dobit. Međutim, to podrazumijeva da
one ne obavljaju bilo kakav oblik komercijalnih aktiv-
nosti kojima konkuriraju drugim učesnicima na tržištu,
tj. da na nekomercijalnim osnovama obavljaju samo
one aktivnosti koje su precizirane njihovim statutom
kao svrha postojanja te udruge.
U slučaju iz upita se radi o udruzi deminera. Ukoli-
ko ova udruga pruža usluge deminiranja i to naplaćuje
kao uslugu nekim naručiteljima/klijentima, moglo bi
se reći da se radi o komercijalnoj aktivnosti, pa bi za
taj dio prihoda postojala obveza prijavljivanja i plaća-
nja poreza na dobit. Ipak, iz upita se čini da se radi o
prihodima koji se ostvaruju iz inozemstva u vidu nekih
donacija. Ako je to zaista tako, udruga nije obveznik
poreza na dobit, u skladu sa člankom 1. stavak 1. točka
3. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br.
97/07, 14/08 i 39/09).
Ipak, napominjemo da bi konkretniji odgovor na
navedeno pitanje bio moguć tek nakon sagledavanja
svih relevantnih činjenica i okolnosti, počev od regi-
striranog statusa navedene udruge i ciljeva zbog kojih
je osnovana, načina i izvora njenog financiranja, naro-
čito o stvarnom karakteru aktivnosti koje ona obavlja i
načina na koji ih naplaćuje.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 121)
Tretman naknadno utvrđene i plaćene carine
u poreznom bilansu
pitanje: Da li se naknadno plaćena razlika carine, za
koju je obaveza plaćanja nastala zbog ranije pogreš-
no primijenjenog tarifnog broja (a do čega nije došlo
krivnjom firme, nego greškom carinarnice u ranijem
postupku carinjenja), koja razlika je knjižena na konto
5910 - Rashodi po osnovu ispravke grešaka iz ranijih
godina koje nisu materijalno značajne (a ne na zavisne
troškove jer se uvoz desio ranije), tretira kao porezno
dopustiv rashod po poreznom bilansu?
odgovor: Da. Nema nikakvog razloga da se dodatna
obaveza za carinu, koja je naknadno plaćena nakon što
je u naknadnoj carinskoj kontroli uočena ranija greš-
ka u tarifiranju, ne prizna u dopustive rashode u po-
reznom bilansu, jer se, u suštini, radi o rashodu koji
je učinjen u poslovne svrhe, tim prije što do pogrešno
utvrđene tarife nije došlo krivnjom firme. Dodatno na-
pominjemo da propisi o porezu na dobit ne daju nika-
kav osnov da bi ovi rashodi mogli biti osporeni.
Doduše, ovdje bismo mogli primijetiti da te naknad-
no utvrđene obaveze za carinu niste trebali iskazivati
na kontu 591, nego na kontu 555. Naime, ovdje i nije u
pitanju vaša greška iz ranijeg perioda (koja bi se iska-
zala na kontu 591), nego je s vaše strane u pitanju na-
knadno utvrđena obaveza koju je, nakon carinske kon-
trole, trebalo iskazati kao rashod perioda u kome vam
je ta dodatna obaveza i utvrđena. No, ova opaska u vezi
sa knjiženjem ni na koji način ne utiče na činjenicu da
se nesumnjivo radi o porezno priznatom rashodu.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 110)
Tretman rezervisanja po osnovu naknade za
korištenje godišnjeg odmora
pitanje: Da li preduzeće može (smije) na kraju godi-
ne obračunati troškove za neiskorištene dane godišnjih
odmora svojih zaposlenika po osnovu podataka iz ka-
drovske službe, imajući u vidu član 45. Zakona o radu,
te da li navedena rezervacija može predstavljati pro-
blem sa aspekta poreznog bilansa, jer utiče na rezultat?
Da li o ovom postoji stav FMF-a ili Porezne uprave?
odgovor: U članu 45. Zakona o radu je propisano da
se zaposlenik ne može odreći prava na godišnji odmor,
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 87
kao i da se zapo-sleniku ne može uskratiti pravo na go-
dišnji odmor, niti mu se može izvršiti isplata naknade
umjesto korištenja godišnjeg odmora.
MRS 19 - Primanja zaposlenih, između ostalih re-
zervisanja kratkoročnih primanja zaposlenih, tretira i
rezervisanja za neiskorišteni godišnji odmor. Iako je to
nešto na čemu insistira novija revizijska praksa, da li je
kod nas, u našim uslovima, s obzirom na prethodno, to
uopće primjenjivo?
Naš sistem primanja i prava zaposlenih ne sadrži one
prepostavke od kojih polazi MRS 19. Naime, ovaj stan-
dard polazi od toga da će očekivan trošak takvih “kumu-
lirajućih plaćenih kratkoročnih odsustava” u narednom
periodu biti veći nego što bi bio da nema tih kumulira-
jućih prava. MRS 19, osim toga, navodi da se očekivani
trošak kumuliranih plaćenih odsustava iskazuje, odno-
sno ukalkuliše samo onda kada se očekuje da će se po
tom osnovu morati platiti neki dopunski iznos koji bi
bio rezultat tih prenesenih, a neiskorištenih dana.
Prema našim propisima, zaposlenici mogu prenositi
neiskorištene dane godišnjeg odmora iz jedne u drugu
godinu, ali to za sobom ne povlači pravo ni na kakvu
veću ili dodatnu naknadu (plaću ili naknadu plaće) u
odnosu na slučaj kada iskoriste svoj puni godišnji od-
mor za tu godinu.
Samo ukoliko bi se moglo očekivati da će se nekim
zaposlenicima koji su prenijeli neiskorištene dane go-
dišnjeg odmora u narednu godinu, a postoji mogućnost
da ni u narednoj godini te dane neće moći iskoristiti,
morati isplatiti neki dodatni iznos koji bi bio rezultat
takvih kumuliranih prava, bilo bi osnova da se vrši re-
zervisanje. U suprotnom, u našim uslovima nema os-
nova da se vrši ukalkulisavanje za neiskorišteni godiš-
nji odmor.
Sa aspekta poreznog bilansa i priznavanja rashoda
po osnovu rezervisanja, u članu 12. Zakona o porezu na
dobit je propisano da se na teret rashoda u poreznom
bilansu priznaju samo ona rezervisanja koja su propi-
sana u ovom članu, a među navedenim ne pominju se
rezervisanja na ime neiskorištenih dana godišnjeg od-
mora, što znači da i u slučaju kada bi se ovakva rezer-
visanja izvršila, takvih rashodi ne bi imali karakter po-
rezno priznatih u poreznom bilansu. Pri tome, koliko
nam je poznato, ni FMF ni Porezna uprava se do sada
nisu posebno izjašnjavali u vezi sa ovim.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 102-103)
Porezne posljedice besplatnog
iznajmljivanja
pitanje: Poduzeće A je u vlasništvu strane pravne oso-
be (udio 80%) i domaće fizičke osobe (udio 20%). To po-
duzeće unajmljuje prostorije od drugog domaćeg podu-
zeća B čiji su vlasnici roditelja drugog vlasnika poduzeća
A. U ranijim godinama poduzeće B je fakturirao naja-
mninu poduzeću A, ali su se zbog otežanih uvjeta poslo-
vanja sada dogovorili da se to, za sada, više ne radi. Krši
88 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
li se Zakon o porezu na dobit (zbog transfernih cijena) ili
neki drugi zakon? Ako da, na koji način i da li možemo
ne fakturirati najamninu, a da to bude ispravno?
odgovor: Nefakturiranje najamnine (sâmo po sebi)
ne predstavlja “kršenje” Zakona o porezu na dobit (“Sl.
novine FBiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), ali u situaciji
u kojoj postoje poslovni odnosi s povezanom osobom
(a obiteljske veze se mogu tretirati kao takve) dolazi
do određenih poreznih posljedica za onu stranu koja će
zbog propuštenih prihoda “oštetiti” poreznu osnovicu u
poreznoj bilanci. U slučaju iz upita se dešava upravo to,
jer poduzeće B koje daje prostor u najam neće ostvariti
prihod koji bi, inače, mogao biti ostvaren. Zbog toga
se u poreznoj bilanci poduzeća B, na rednom broju 31,
treba iskazati tržišna vrijednost najamnine koja bi, ina-
če, predstavljala prihod od tog iznajmljivanja u “nor-
malnim” okolnostima. Taj iznos će uvećati osnovicu za
obračun poreza na dobit kod poduzeća B. (poduzeće A
po ovom osnovu ne vrši korekcije svoje porezne bilan-
ce, jer osnovica poreza na dobit po njegovoj poreznoj
bilanci i nije “oštećena” u prednjem smislu.)
Osim navedenog, ovdje treba imati u vidu i obveze
prema Zakonu o PDV (“Sl. glasnik BiH”, 9/05, 35/05
i 100/08). Ni ovaj zakon ne zabranjuje besplatno pru-
žanje usluga (pa ni besplatno iznajmljivanje), ali regi-
strirani PDV obveznik koji to radi ima i u tom slučaju
obaveze za PDV. Naime, smatra se da se i u ovom sluča-
ju vrši promet usluge koji podliježe oporezivanju PDV-
om, a pošto se usluga iznajmljivanja vrši bez naknade
i bez ispostavljanja fakture korisniku usluge, poduze-
će B je dužno obračunati izlazni PDV na vlastiti teret,
putem tzv. internih PDV faktura, koje treba sačinjava-
ti za svaki mjesec za koji se najamnina ne naplaćuje.
Pri tome se, kao osnovica za obračun PDV-a, sukladno
članku 20. stavak 8. Zakona i članku 22. stavak 3. Pra-
vilnika, treba uzeti tržišna vrijednost iznajmljivanja.
Prema tome, ne postoje prepreke da poduzeće B ne
fakturira najamninu, s tim da to za poduzeće B proi-
zvodi navedene porezne posljedice: uvećanje oporezive
dobiti po poreznoj bilanci po osnovu tzv. transfernih
cijena, kao i obaveze za izlazni PDV po internim pore-
znim fakturama.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 106-107)
Vraćanje kredita vlasnika kojem je firma bila
žirant
pitanje: Kako da tretiramo, u poreznom smislu, vra-
ćanje kredita vlasnika firme koji nije vraćao kredit i
kojem je firma bila žirant (u varijantama da je vlasnik
ujedno i uposlenik firme i da nije uposlenik firme), te
da li smo protiv korisnika kredita (vlasnika) obavezni
podnijeti tužbu?
odgovor: Odnosi između jamca (žiranta) i dužnika
primarno su regulisani Zakonom o obligacionim odno-
sima (“Sl. list SFRJ”, br. 29/78, 439/85 i 57/89, pre-
uzet u zakonodavstvo BiH, “Sl. list RBiH”, br. 2/92,
13/93 i 13/94, i Federacije BiH, “Sl. novine FBiH”,
broj 29/03). Prema članu 1012. tog zakona, jamac koji
je uplatio povjeriocu njegovo potraživanje može zahti-
jevati od dužnika da mu naknadi sve što je uplatio za
njegov račun, kao i kamatu od dana isplate, a, takođe,
ima pravo na naknadu troškova u sporu sa povjeriocem
od časa kada je dužnika obavijestio o tom sporu, kao i
na naknadu štete ako bi je bilo. U skladu sa navedenim,
preduzeće kao žirant možete tužiti vlasnika kao duž-
nika i zahtijevati da joj to “refundira”, ali to ne mora
učiniti ukoliko se odluči da se njegov dug izmiri bez
potraživanja te “refundacije”.
Sa stanovišta propisa o porezu na dobit, u slučaju
da preduzeće ostane kod toga da izmiri dug vlasnika
na svoj teret, to ne bi bio dopustiv rashod, jer nije u
pitanju poslovna svrha, nego izmirenje privatne oba-
veze vlasnika preduzeća kao povezanog lica u smislu
odredbi o transfernim razlikama. Takođe, ukoliko je
vlasnik ujedno i zaposlenik firme, ovakvo “preuzimanje
duga” bez traženja “refundacije” bi se moglo automat-
ski tretirati kao korist zaposlenika (sa stanovišta pro-
pisa o porezu na dohodak), sa obavezom zaračunava-
nja i plaćanja poreza na dohodak i punih doprinosa na
mjesečne rate duga, jer bi se tada radilo o izmirivanju
privatnih obaveza zaposlenika.
Međutim, ako bi firma preduzela mjere za navede-
nu “refundaciju” od vlasnika - korisnika kredita (tuž-
bom), tada bi se izvršene otplate kredita iskazivale kao
potraživanje od tog lica (a ne kao rashod, pa tada ne bi
bilo obaveza po poreznom bilansu). Iz istih razloga, to
se ne bi tretiralo ni kao korist zaposlenika (u slučaju da
je vlasnik ujedno i zaposlenik firme).
(Porezni savjetnik 6/14, str. 104)
Obaveze za porez na dobit poslovnih
jedinica u RS i BD BiH
pitanje: Pravno lice sa sjedištem u Federaciji BiH ima
svoje podružnice u FBiH, Republici Srpskoj i Brčko
Distriktu BiH. U svim tim veleprodajnim i maloprodaj-
nim podružnicima pravno lice prodaje isključivo vlasti-
te proizvode. Finansijske izvještaje sastavlja u skladu
sa MRS i prema propisima FBiH i predaje u AFIP Sara-
jevo. Porezni bilans na nivou pravnog lica uključuje sve
podružnice i predaje se u Poreznu upravu Federacije
BiH, gdje se i plaća porez na dobit. Da li je ovo pravno
lice obavezno plaćati i porez na dobit u RS i BD, iako
su u porezni bilans koji se predaje u FBiH uključeni
prihodi i rashodi koje pravno lice ostvaruje na područ-
ju cijele BiH?
odgovor: Da. Prema Zakonu o porezu na dobit koji
važi u Republici Srpskoj, kao i prema Zakonu o porezu
na dobit u Brčko Distriktu, poslovne jedinice koje se
nalaze u RS, odnosno BD, čija su matična pravna lica
izvan RS, odnosno BD, smatraju se obveznicima obra-
čunavanja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit u
RS, odnosno u BD BiH, za onu dobit koja se odnosi, tj.
koja se može “pripisati” njihovim poslovnim jedinica-
ma koje se nalaze u RS, odnosno u BD.
Dakle, na dobit koju ostvare poslovanjem na teri-
toriji RS, odnosno BD, poslovne jedinice pravnog lica
sa sjedištem u FBiH su dužne utvrđivati, prijavljivati i
plaćati porez na dobit na način koji je propisan propi-
sima o porezu na dobit koji važe u RS, odnosno u BD
BiH.
Upravo zbog navedenog, matično pravno lice sa sje-
dištem u FBiH, prema Zakonu o porezu na dobit koji
važi u FBiH, ima mogućnost primjene tzv. poreznog
kredita, tj. pravo umanjenja svoje obaveze za porez na
dobit u FBiH, za onaj iznos poreza koji su njihove po-
slovne jedinice dužne platiti u RS, odnosno u BD. Nai-
me, prema članu 35. Zakona o porezu na dobit u FBiH,
obvezniku - rezidentu umanjuje se obračunati i plaćeni
porez na dobit koji je njegova nerezidentna poslovna je-
dinica platila na dobit izvan teritorije Federacije, a u
Bosni i Hercegovini, koja je uključena u dobit obveznika.
Kako bi se moglo izvršiti umanjenje poreza na dobit
u FBiH po ovom osnovu, odnosno iskoristiti moguć-
nost primjene mehanizma poreznog kredita, matična
firma je dužna nadležnoj jedinici Porezne uprave FBiH
podnijeti dokaze o visini dobiti i plaćenom porezu ne-
rezidentne poslovne jedinice.
Pomenuti uslov da je dobit poslovnih jedinica u RS
i BD uključena u dobit obveznika, tj. matične firme u
FBiH, praktično se podrazumijeva, jer finansijski izvje-
štaji u cijelini, pa i bilans uspjeha matične firme uklju-
čuju i onaj dio dobiti koji je ostvaren preko poslovne
jedinice u RS, odnosno u BD. Isto važi i za porezni bi-
lans, jer se podrazumijeva da se bilans matične firme u
FBiH sačinjava na osnovu integralnog bilansa uspjeha,
tj. ukupnih prihoda i rashoda koji su ostvareni poslova-
njem i poslovnih jedinica u RS i BD.
Drugi uslov za priznavanje umanjenja porezne oba-
veze u FBiH je da je porez na dobit poslovne jedinice
“plaćen” u RS, odnosno u BD, s tim da treba naglasi-
ti da se, ipak, ne zahtijevaju baš dokazi o uplati tog
poreza u RS, odnosno u BD, nego samo dokazi o pri-
javi poreznim organima u RS, odnosno u BD. Naime,
za umanjenje porezne obaveze u FBiH je dovoljno da
je poslovna jedinica u RS ili BD podnijela svoj bilans
uspjeha i svoj porezni bilans u RS, odnosno u BD, jer
to, samo po sebi, podrazumijeva i obavezu da porez po
tom osnovu mora biti i plaćen u skladu sa propisima
RS, odnosno BD BiH.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 84)
Umanjenje poreza na dobit u FBiH za porez
na dobit PJ u RS i BD
pitanje: Proteklih pet godina smo ostvarivali gubitak
u našim poslovnim jedinicama u Republici Srpskoj i
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 89
Brčko Distriktu (za svaku godinu smo predavali pore-
zni bilans u tamošnje porezne uprave). U 2013. godini
smo ostvarivali dobit i u PJ u RS i u PJ u BD i vršimo
pokriće gubitka ostvarenom dobiti. Da li u poreznom
bilansu koji podnosimo u Federaciji BiH, gdje je sje-
dište našeg pravnog lica, na red. br. 51. “Umanjenje
poreza”, imamo pravo koristiti umanjenje poreza za
ostvarenu dobit u RS i BD za 2013. godinu (budući da
porez na ostvarenu dobit neće biti plaćen zbog toga što
će se vršiti pokriće ranije ostvarenog gubitka)?
odgovor: Iz navedenog, zaključujemo da ste vi po pore-
znim bilansima koji ste predavali za svoje poslovne jedini-
ce u RS i BD u prethodnih pet godina ostvarivali porezne
gubitke, a da sada, po poreznim bilansima tih PJ za 2013.
godinu, oporezivu dobit tih poslovnih jedinica umanju-
jete za prethodno iskazane porezne gubitke po njihovim
ranijim poreznim bilansima, pa da zbog toga u RS i BD
nemate obavezu za porez na dobit za 2013. godinu.
U poreznom bilansu koji predajete u Federaciji BiH,
gdje vam je sjedište, na red. br. 51. a) i b) “Umanjenje
poreza” se mogu iskazati samo oni iznosi koji su po
poreznim bilansima poslovnih jednica u RS i BD iska-
zani kao obaveza za porez na dobit u RS, odnosno BD.
Međutim, vi u konkretnom slučaju, po poreznim bilan-
sima koje za 2013. godinu predajete u RS i BD, i nema-
te iskazane obaveze za porez na dobit (zbog korištenja
poreznih gubitaka u RS i BD), tako da ni u poreznom
bilansu koji predajete u FBiH na red. br. 51. ne može-
te iskazati nikakav iznos, tj. u konkretnom slučaju ne
možete umanjiti obavezu za porez na dobit u Federaciji
BiH po ovom osnovu.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 112)
Oslobađanja poreza na dobit po osnovu
izvoza
pitanje: Revizijom u preduzeću X (FBiH) za 2013.
godinu utvrdili smo da je to preduzeće u prethod-
noj, 2013. godini (sa početkom poslovanja od 01. 08.
2013.), ukupan promet (100% iznos) ostvarilo po osno-
vu prometa sa inostranstvom, i to 60% po osnovu “izvo-
za” usluga (projektovanje, inžinjerske usluge), a 40% po
osnovu izvoza dijelova za mašine. Međutim, u završ-
nom računu, ukupan iznos prometa je iskazan kao pro-
met sa domaćim kupcima, iako za svaku fakturu predu-
zeće posjeduje izvoznu carinsku deklaraciju. Preduzeće
je na kraju 2013. godine iskazalo dobit, i nastavilo da
plaća akontacije poreza na dobit u ovoj godini. Da li
je navedeno preduzeće oslobođeno plaćanja poreza na
dobit na osnovu člana 31. Zakona i člana 25. Pravilnika
o porezu na dobit, s obzirom na to da je ostvarilo izvoz
u 100% iznosu? Kako dalje postupiti kako bi se ostvario
povrat više uplaćenog poreza na dobit?
odgovor: Prema članu 31. Zakona o porezu na dobit
u FBiH, porezni obveznici koji izvozom ostvare preko
90 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
30% ukupno ostvarenog prihoda, oslobađaju se plaća-
nja poreza na dobit za tu godinu, s tim da je, prema čla-
nu 25. Pravilnika, kao dokaz za priznavanje oslobađa-
nja plaćanja poreza na dobit po osnovu izvoza, porezni
obveznik dužan podnijeti i kopiju obrasca Statističkog
aneks godišnjeg računovodstvenog izvještaja, kao do-
kaz o postignutom cenzusu.
Prema podacima iz upita, dotično preduzeće je već
po osnovu prometa ostvarenog izvozom dijelova za ma-
šine u 2013. godini dostiglo postavljeni izvozni cenzus
od preko 30%, tako da je imalo osnov za oslobođanje od
poreza na dobit za 2013. godinu. Međutim, zbog pogreš-
ke u evidentiranju ovog prometa kao prometa sa doma-
ćim, umjesto sa inokupcima, nije zadovoljen drugi nave-
deni, formalni osnov za ovo porezno oslobađanje.
Da bi se ovo preduzeće oslobodilo obaveze plaćanja
akontacija poreza na dobit, odnosno da bi ostvarilo po-
vrat dosad uplaćenog poreza, potrebno je da napravi
izmjene u obrascu bilansa uspjeha za 2013. godinu, od-
nosno da se prihod koji je ostvaren po osnovu prodaje
na stranom tržištu iskaže na kontu 612 - Prihodi od
prodaje učinaka na stranom tržištu, te da se taj iznos
unese i na red. br. 8. izmijenjenog obrasca Statističkog
aneksa za 2013. godinu. Tako ispravljene obrasce je,
zatim, potrebno podnijeti i nadležnoj ispostavi Porezne
uprave, kao priloge uz izmijenjenju prijavu poreza na
dobit i izmijenjeni porezni bilans za 2013. godinu.
Naime, prema Pravilniku o postupku podnošenja po-
reznih prijava (“Sl. novine FBiH”, br. 66/02 do 7/11),
izmijenjenu poreznu prijavu porezni obveznik podnosi
na istom obrascu na kojem je podnesena porezna pri-
java koja je predmetom izmjena. Izmijenjena porezna
prijava treba da sadrži podatke kojima se potpuno objaš-
njavaju razlozi zbog kojih se ranije podnesena porezna
prijava mijenja. Uz izmijenjenu poreznu prijavu porezni
obveznik prilaže i dokumente, informacije i izjave koje
je prema poreznim zakonima dužan priložiti uz poreznu
prijavu koja je predmetom izmjena.
Da bi se ostvarilo pravo na povrat više, tj. nepotreb-
no uplaćenog poreza na dobit, potrebno je da preduzeće
nadležnoj ispostavi Porezne uprava podnese zahtjev za
povrat tog više uplaćenog iznosa, uz prilaganje dokaza o
izvršenoj uplati i drugih dokaza da ovaj porez nije ni tre-
bao biti plaćen. Alterntivno, preduzeće se može izjasniti
i da će taj više uplaćeni iznos koristiti kao akontacije za
neki budući period, ako očekuje da će u narednim godi-
nama imati obaveza po osnovu poreza na dobit.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 86-87)
Oslobađanje od plaćanja poreza na dobit
po osnovu usluga prevoza vezanih za uvoz,
izvoz i tranzit
pitanje: Da li se usluge prevoza vezane za uvoz, izvoz
i tranzit, koje su izvršene inokupcu, čija vrijednost pre-
lazi 30% učešća u ukupnom godišnjem prihodu i koje su
naplaćene preko deviznog računa, sa stanovišta propisa
o porezu na dobit, mogu tretirati kao “izvoz”, odnosno
da li se po osnovu njih može koristiti propisana pore-
zna olakšica oslobađanja od poreza na dobit?
odgovor: U smislu propisa o porezu na dobit u Fede-
raciji BiH, prevozne usluge vezane sa uvozom, odnosno
izvozom dobara, mogle bi se smatrati “izvozom” (za po-
trebe oslobađanja od poreza na dobit) samo ukoliko se
fakturišu stranom pravnom licu i ako se one naplaćuju
od tog stranog pravnog lica, kao i (prema nekim mi-
šljenjima Federalnog ministarstva finansija, odnosno
Porezne uprave) samo u onom dijelu u kome su i fizički
izvršene izvan teritorije BiH.
Za razliku od toga, ukoliko se ove usluge fakturi-
šu domaćem pravnom licu (izvozniku ili uvozniku),
odnosno u onom dijelu u kojem su fizički izvršene na
teritoriji BiH, one nemaju tretman “izvoza” u smislu
oslobađanja od poreza na dobit.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 107)
Oslobađanje od poreza na dobit po osnovu
zapošljavanja lica sa invaliditetom
pitanje: Da li društvo koje zapošljava dva lica, od ko-
jih je jedno lice sa invaliditetom, ima pravo na oslo-
bađanje od poreza na dobit i da li je bitan procenat
invaliditeta?
odgovor: Prema članu 33. Zakona o porezu na dobit
(“Sl. novine FBiH”, br. 97/07, 14/08 i 39/09), obve-
znik koji zapošljava više od 50% invalidnih lica duže
od godinu dana oslobađa se plaćanja poreza na dobit u
godini u kojoj je bilo zaposleno više od 50% invalidnih
lica. S obzirom na to da društvo iz upita zapošljava 50%
(a ne više od 50%) lica sa invaliditetom, u ovom slučaju,
ipak, se nisu stekli uslovi za oslobađanje od poreza na
dobit po ovom osnovu.
Inače, procenat invaliditeta nije bitan, tj. prema
članu 27. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na do-
bit bio bi dovoljan dokaz o (bilo kojem) stepenu invali-
diteta koji je pribavljen od zvanične institucije.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 109)
Porezni tretman usluge korištenja DKV
kartice
pitanje: Prvenstveno se bavimo međunarodnim pre-
vozom i korisnici smo DKV kartica koje našim vozači-
ma služe za razna plaćanja (cestarine, gorivo i sl). Fir-
ma iz Njemačke nam svaki mjesec ispostavlja zbirnu
fakturu (bez PDV-a) na iznos koji je potrošen na svim
DKV karticama, sa specifikacijom na kojoj su navedene
zemlje u kojima su korištene. Imamo li obavezu obra-
čunati porez po odbitku po osnovu ovih faktura i kakav
je njihov PDV tretman?
odgovor: Korištenje kartica firme iz Njemačke za vas
predstavlja nabavku usluge, te je tako treba posmatrati
i u svjetlu poreznih propisa.
Kada je u pitanju porez po odbitku, članom 41. Za-
kona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”, br. 97/07,
14/08 i 39/09) je propisano da isplatilac obračunava
i uplaćuje porez po odbitku za prihode koje aktivno-
stima iz stava 3. istog člana nerezidentna pravna lica
ostvare u FBiH. Kod usluga važno je da su takvi prihodi
nerezidentnih pravnih lica oporezivi samo ako su one
obavljene na teritoriji FBiH. U primjeru iz upita to nije
slučaj, jer su kartice, kako stvari stoje, korištene isklju-
čivo u drugim državama. Prema tome, smatramo da,
shodno navedenom članu Zakona o porezu na dobit, ne
postoji obaveza obračuna i uplate poreza po odbitku,
pa automatski ni obaveza podnošenja obrasca P-OD.
Osim toga, između BiH i Njemačke postoji ugovor
o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji bi ovakve
isplate oslobodio oporezivanja u BiH čak i da su iste
usluge, kojim slučajem, izvršene na teritoriji FBiH. Ra-
zlika je samo u tome što biste tada od njemačke firme
morali osigurati potvrdu o rezidentnosti (u Njemačkoj)
koju biste potom morali predati uz obrazac P-OD, ali,
opet, bez obračuna i uplate poreza.
PDV tretman ovakve usluge je drugačiji. Ovdje se,
faktički, radi o finansijskoj usluzi koju vam pruža nje-
mačka firma, koja obuhvata vaše korištenje njihovih
kartica. To je finansijska usluga koja se, prema članu
15. stav 2. tačka 4. pod e) Zakona o PDV-u (“Sl. glasnik
BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), oporezuje u državi
sjedišta njenog primaoca. U vašem slučaju, ova usluga
će se oporezovati PDV-om u BiH, a budući da je kori-
štena u vaše poslovne i oporezive svrhe, obaveza će se
svesti na “vozanje” PDV-a kroz vašu PDV prijavu.
Međutim, ostaje još pitanje osnovice za obračun
PDV-a. Vrijednost usluge je, u suštini, samo dodatna
provizija koju vam njemačka firma zaračuna, a ne uku-
pan iznos koji uključuje i iznose koje ste plaćali drugim
dobavljačima. Prema tome, naše mišljenje je da PDV
treba obračunati na vrijednost provizije, jer samo taj
dio predstavlja naknadu za njihovu uslugu.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 105)
Porez po odbitku za izvršene promidžbene
usluge iz Hrvatske
pitanje: Da li smo po fakturi dobavljača iz Hrvatske
za promidžbenu uslugu (produkciju/formiranje spota
za TV, ino i web spiker) obavezni i po kojoj stopi obra-
čunati, platiti i prijaviti porez po odbitku?
odgovor: Sporazumom o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja između BiH i Republike Hrvatske (koji
ima veću pravnu snagu od domaćih propisa o porezu
na dobit) usvojen je princip da se “dobit od poslovanja”
(tj. naknada za usluge) pravnih lica (osim onih koje bi
se obavljale u svojstvu poslovne jedinice u drugoj drža-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 91
vi) oporezuju samo u onoj zemlji čije je to lice rezident,
tj. samo u zemlji njegove stvarne uprave. Pošto se u
konkretnom slučaju radi upravo o takvoj vrsti usluge
(dakle nije u pitanju usluga koja bi predstavljala autor-
sko djelo, odnosno ustupanje prava), porez po odbitku
neće se obračunavati ni plaćati u BiH. Pošto je u pita-
nju neposredna primjena međunarodnog ugovora, po-
trebo je da, u skladu sa Pravilnikom o primjeni Zakona
o porezu na dobit, Poreznoj upravi predočite potvrdu
da je dobavljač dotičnih usluga rezident zemlje s kojom
postoji takav sporazum, kao i da podnesete “prazan”
obrazac P-OD (porez 0%).
(Porezni savjetnik 12/14, str. 107)
Porez po odbitku na uslugu elektronskog
pristupa časopisu u Republici Hrvatskoj
pitanje: Pretplatili smo se na stručni časopis kod do-
bavljača - rezidenta Republike Hrvatske pri čemu nam
je omogućen isključivo elektronski pristup časopisu
davanjem korisničnog imena i šifre. Kakav je porezni
tretman fakture za navedenu inopretplatu sa stanovi-
šta poreza po odbitku? Naše dileme su u vezi sa:
a) mjestom pružanja usluge (BiH ili Hrvatska), jer se
radi o elektronskom pristupu;
b) tim da li se radi o usluzi (ostali dohodak) ili o autor-
skim pravima (član 12.3 Sporazuma između BiH i
Hrvatske).
Član 12.5 Sporazuma propisuje da se oporezivanje
autorskih prava može vršiti i u zemlji isplatioca prihoda.
odgovor: Porez po odbitku, u smislu Zakona o pore-
zu na dobit, predstavlja porez koji se obračunava na
prihod koji je nerezidentno pravno lice ostvarilo na
teritoriji Federacije BiH, osim kada je međudržavnim
ugovorom uređeno drugačije. U slučaju iz upita riječ
je o usluzi koja se pruža elektronski, pa stoga nije mo-
guće decidno odrediti sâmo mjesto pružanja usluge, tj.
da li je prihod ostvaren na teritoriji BiH ili Hrvatske,
što je slučaj, zapravo, kod svih usluga koje se pružaju
elektronski.
Naš Zakon o porezu na dobit i ugovori o izbjegava-
nju dvostrukog oporezivanja nisu dali neke detaljnije
smjernice u ovom smislu. Poznato nam je tumačenje
Porezne uprave za ovakve usluge, tj. usluge pružene
elektronski po kojem se one, ipak, smatraju obavljenim
na teritoriji Federacije BiH i da se oporezuju porezom
po odbitku, u skladu sa Zakonom o porezu na dobit,
odnosno ugovorom o izbjegavanju dvostrukog opore-
zivanja (ukoliko BiH ima zaključen ugovor o izbjegava-
nju dvostrukog oporezivanja sa državom prema kojoj
se vrši isplata određenog oporezivog prihoda).
Što se tiče “karaktera” usluge elektronske pretpla-
te na stručni časopis (tj. pitanja da li se ovakva usluga
smatra “običnom” uslugom, koje se, u skladu sa ugo-
vorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja između
92 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
BiH i Hrvatske, oporezuju kroz dobit od poslovanja
pravnog lica u Hrvatskoj, u skladu sa članom 7. među-
državnog ugovora, ili se, pak, radi o plaćanju naknade
za autorska prava, u smislu člana 12.3 Ugovora, koja bi
bila oporeziva sa 10% poreza po odbitku u našoj zemlji),
smatramo da se treba rukovoditi time šta se smatra pod
“naknadom za autorska prava”. Prema međudržavnom
Ugovoru, ovaj izraz označava “sva plaćanja primljena
kao naknade za korištenje, ili za pravo korištenja bilo
kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili
znanstveno djelo, uključujući i kinematografske filmo-
ve ili filmove i vrpce za prikazivanje na radiju ili tele-
viziji, kao i svakog patenta, zaštitnog znaka, nacrta ili
modela, plana, tajne formule ili postupka, te za obavi-
jesti o industrijskom, komercijalnom ili znanstvenom
iskustvu.”
Plaćanjem pretplate na stručni časopis vi plaćate
samo pravo pristupa tom stručnom časopisu koje je
ograničeno samo na vaše potrebe, a time ne “kupuje-
te” pravo korištenja nekog autorskog prava kojeg biste
mogli dalje eksploatisati. Stoga smatramo da se ovakva
usluga ubraja u tzv. “obične” usluge iz poslovanja koje
se, u skladu sa članom 7. Ugovora, oporezuju samo u
Hrvatskoj, odnosno kroz dobit od poslovanja primaoca
prihoda, tj. pravnog lica u Hrvatskoj.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 108-109)
Porez po odbitku za usluge reklamiranja
na facebooku
pitanje: Partner iz Irske nam svaki mjesec, preko bi-
znis kartice, naplaćuje reklamiranje na facebooku i mi
za to ne primamo nikakav račun, nego samo pregled
“klikova” na spomenutoj stranici. Dostavili su nam i
potvrdu o rezidentnosti. Kakav je tretman usluga re-
klamiranja u međudržavnom ugovoru o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja?
odgovor: Usluge reklamiranja se ne spominju poseb-
no u međudržavnim ugovorima o izbjegavanju dvostru-
kog oporezivanja. Te usluge se tretiraju kao tzv. dobit
od poslovanja koja se, kada je strano pravno lice ne
ostvaruje preko stalne poslovne jedinice, nego direktno
iz inostranstva, može oporezovati isključivo u državi
rezidentnosti tog lica. Tako je i u međudržavnom ugo-
voru između Bosne i Hercegovine i Republike Irske.
Vi ste, kao isplatilac ovakvog prihoda stranom prav-
nom licu, dužni podnijeti obrazac P-OD u Poreznu
upravu FBiH. Zbog postojanja međudržavnog ugovo-
ra o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ne morate
obračunati i uplatiti porez po odbitku. Umjesto toga,
trebate priložiti dokaze koji potvrđuju da strano prav-
no lice zaista dolazi iz države sa kojom BiH ima važeći
međudržavni ugovor, te da, stoga, opravdano ne obra-
čunavate i ne uplaćujete porez po odbitku. U ovom slu-
čaju taj dokaz je potvrda o rezidentnosti pravnog lica u
Republici Irskoj, za koju ste naveli da vam je dostavlje-
na. Prema tome, trebate je priložiti uz obrazac P-OD i
to tako predati u roku od deset dana od dana plaćanja
prema stranom pravnom licu.
Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja iz-
među BiH i Republike Irske možete pronaći u “Službe-
nom glasniku BiH”, broj 5/12.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 107)
Porez po odbitku kod ustupanja prava
reemitovanja programa
pitanje: Da li smo, po osnovu ustupanja prava ree-
mitovanja programa na vlastitoj kablovskoj mreži, a na
osnovu ugovora s kućom iz Srbije, dužni obračunati i
platiti porez po odbitku?
odgovor: Kao nadređeni u odnosu na domicilne pro-
pise o porezu na dobit, u ovom slučaju se primjenjuje
Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja izme-
đu BiH i tadašnje državne zajednice Srbije i Crne Gore
(“Sl. glasnik BiH - međunarodni ugovori”, broj 5/05).
Prema odredbama tog ugovora, oporezivanje ustupanja
prava se oporezuje u zemlji izvora naknade, što je u
konkretnom slučaju BiH.
Prema tome, vi ste po fakturi pravnog lica iz Srbije
koje vam je ustupilo pravo reemitovanja programa duž-
ni obračunati porez po odbitku, uplatiti ga i prijaviti na
obrascu P-OD.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 98)
Porez po odbitku na kamatu po
subordiniranom kreditu banke iz Austrije
pitanje: Da li je banka u BiH u obavezi da plaća porez
po odbitku na kamatu koju će plaćati po subordinira-
nom kreditu banci-majci u Austriji?
odgovor: Prema članu 11. stav 2. Sporazuma izme-
đu Republike Austrije i BiH o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja u odnosu na porez na dohodak i imovinu
(“Sl. glasnik BiH - Međunarodni ugovori”, broj 7/11),
kamata se može oporezovati i u državi ugovornici u
kojoj nastaje, saglasno zakonima te države, ali ako je
primalac stvarni vlasnik te kamate, utvrđeni porez
ne može biti veći od 5% bruto iznosa kamate. Drugim
riječima, oporezivanje kamate se vrši u državi izvora
dohotka, a to je u ovom slučaju Bosna i Hercegovina.
Međutim, pošto su stope oporezivanja po domicilnom
propisu i po Sporazumu različite (po propisima BiH
10%, a po Sporazumu 5%), primjenjuje se niža stopa.
Da bi se obračun poreza izvršio po toj nižoj stopi,
uz prijavu o obračunatom i uplaćenom porezu mora se
priložiti:
- dokaz da je pravno lice kome se vrši isplata rezident
Austrije, tj. države sa kojom BiH ima važeći ugovor
o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (u vidu po-
tvrde o rezidentnosti izdatu od nadležnog organa te
države);
- dokaz da je primalac krajnji korisnik prihoda (u
vidu pisane izjave nerezidenta - primaoca prihoda).
Rezimirano, na kamatu koju plaćate po subordini-
ranom kreditu banci-majci u Austriji dužni ste obra-
čunati i uplatiti porez po odbitku primjenjujući stopu
od 5% i podnijeti prijavu na obrascu P-OD, zajedno sa
prethodno navedenim dokazima.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 127)
Obaveza podnošenja obrasca P-OD
pitanje: Da li smo Poreznoj upravi obavezni podnositi
obrazac P-OD i u slučaju kada usluge prevoza koje vrši
firma iz druge zemlje sa kojom postoji potpisan ugovor
o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (npr. Hrvatska)
i temeljem kojeg su te usluge oslobođene plaćanja po-
reza po odbitku u BiH (što dosad nismo činili)? Ukoliko
ta obaveza postoji, da li u obrazac P-OD unositi iznos
ukupnog računa ili samo iznos koji se odnosi na uslugu
prevoza u BiH? Takođe, da li se nepredavanje obrasca
P-OD u navedenom slučaju sankcioniše sa naknadnim
plaćanjem poreza po odbitku ili se samo izriče prekr-
šajna kazna zbog nepodnošenja porezne prijave?
odgovor: U Uputstvu za popunjavanje obrasca P-OD
naglašeno je da se taj obrazac podnosi u svrhu prijave/
potvrde o plaćenom porezu po odbitku i/ili primjene
ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Iz tog
proističe obaveza da se obrazac P-OD podnosi i u slu-
čajevima kad se porez po odbitku ne plaća primjenom
međudržavnog ugovora o izbjegavanju dvostrukog opo-
rezivanja.
Iako bi u takvim slučajevima, u suštini, trebao da se
podnosi “prazan” obrazac, u njega se, pored osnovnih
podataka o obvezniku i o nerezidentu, unosi i podatak
o iznosu usluge iz fakture i naznačava da je stopa po-
reza “0”.
U slučaju iz upita (kad se radi o uslugama prevo-
za) unosi se podatak o ukupnoj vrijednosti usluge, a ne
samo za dio prevoza u BiH (nije princip kao kod PDV-a
da se usluga razdvaja za dio prevoza izvan BiH i dio
prevoza u BiH).
Uz obrazac P-OD se obavezno podnosi i dokaz da je
pravno lice kome se vrši isplata rezident u državi sa ko-
jom BiH ima važeći ugovor o izbjegavanju dvostrukog
oporezivanja, a za neke isplate (za koje međunarodni
sporazum to predviđa) i dokaz da je primalac sredsta-
va krajnji korisnik prihoda (ukoliko se razlikuju stope
oporezivanja u državama ugovornicama).
U slučaju da nije podnesen obrazac P-OD (a ne
postoji obaveza plaćanja poreza po odbitku temeljem
ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja),
sankcija za njegovo nepodnošenja je samo prekršajna
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 93
kazna zbog nepodnošenja porezne prijave (propisana
Zakonom o Poreznoj upravi Federacije BiH).
Međutim, ukoliko bi se u navedenom slučaju podnio
obrazac P-OD, a uz njega ne bi bila priložena potvrda
o nerezidentnosti, tada bi, zbog neispunjavanja uslova
propisanih članom 33. Pravilnika o primjeni Zakona o
porezu na dobit, postojala i obaveza plaćanja poreza po
odbitku.

(Porezni savjetnik 1/14, str. 105-106)

Preuzimanje zaposlenika iz Slovenije

pitanje: Sa matičnim društvom iz Slovenije imamo

sporazum o preuzimanju zaposlenika (tzv. detašman).
Dotični je i dalje zaposlenik matičnog društa iz Slove-
nije, tamo prima plaću, ali radne zadatke obavlja u Sa-
rajevu. Njegova primanja (bruto plaću i topli obrok)
nam redovno fakturiše društvo iz Slovenije. Da li smo
za navednu situaciju, u skladu sa Sporazumom o izbje-
gavanju dvostrukog oporezivanja, uz potvrdu o rezi-
dentnosti matičnog društva iz Slovenije, dužni Pore-
znoj upravi podnijeti i obrazac P-OD?

odgovor: U slučaju primjene međunarodnih ugovora

o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojim je ispla-
tilac prihoda (rezident) oslobođen plaćanja poreza po
odobitku ili je navedenim ugovorom propisana niža po-
reska stopa od 10%, prema članu 33. Pravilnika o pri-
mjeni Zakona o porezu na dobit, isplatilac je uz prijavu
o obračunatom i isplaćenom porezu po odbitku iz člana
32. ovog pravilnika dužan priložiti i dokaz da je pravno
lice kome se vrši isplata rezident u državi sa kojom BiH
ima važeći ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezi-
vanja.
Kako je, u konkretnom slučaju, riječ o društvu iz
Slovenije, s kojom BiH ima potpisan Ugovor o izbje-
gavanju dvostrukog oporezivanja, navedene usluge ne
podliježu oprezivanju porezom po odbitku.
Međutim, i u tom slučaju ste dužni Poreznoj upra-
vi podnijeti prijavu - obrazac P-OD), uz koji trebate
priložiti i dokaz da je pravno lice, kome se vrši isplata,
rezident države s kojom BiH ima važeći ugovor o izbje-
gavanju dvostrukog oporezivanja (potvrda o reziden-
tnosti), tj. u ovom slučaju da je dotična firma rezident
Slovenije.

(Porezni savjetnik 9/14, str. 102)

94 Dobar savjet zlata vrijedi 2015

 4. RADNO PRAVO, POREZ NA DOHODAK I
DOPRINOSI
Aneks ili novi ugovor o radu za dopunu
opisa radnog mjesta?
pitanje: Može li se sa zaposlenikom koji radi na po-
slovima skladištara zaključiti aneks ugovora o radu
tako što će se radnom mjestu “skladištar” dodati i
radno mjesto “vozač”, dakle, da radnik istovremeno
obavlja poslove i vozača i skladištara, a da se pri tom
ne mijenja sistematizacija radnih mjesta? U kojim slu-
čajevima se može praviti aneks ugovora o radu i šta
se sve može regulisati aneksom, a u kojim slučajevima
se koristi “odluka o otkazu na ponudom izmijenjenog
ugovora o radu”?
odgovor: Zakon o radu ne sadrži posebne odredbe
kojima se tretiraju slučajevi kada se obavezno zaklju-
čuje novi ugovor o radu (tj. otkazuje stari ugovor sa
ponudom zaključenja novog ugovora sa izmijenjenim
uslovima), a kada je moguće potpisati aneks postojećeg
ugovora o radu sa zaposlenikom. Suštinski, i po jednom
i po drugom osnovu uslijed promjene određenih ele-
menata postojećeg ugovora o radu, poslodavac je dužan
sa zaposlenikom zaključiti ili novi ugovor ili aneks po-
stojećeg ugovora, pri čemu sâm poslodavac odlučuje da
li će to učiniti na jedan ili na drugi način.
Obično se aneksima, odnosno dodacima ugovora o
radu u praksi mijenjaju ili dopunjuju pojedine, manje
značajne odredbe osnovnog ugovora o radu, dok se
zaključivanje novog ugovora o radu praktikuje u slu-
čaju promjene nekih suštinskih elemenata ugovora.
U prvom slučaju, aneks ugovora postaje sastavni dio
ugovora kojeg taj aneks mijenja ili dopunjuje, dok u
drugom slučaju novi ugovor u cjelini zamjenjuje dota-
dašnji ugovor.
U slučaju iz upita, s obzirom na to da se radi o pro-
mjeni, odnosno dopuni radnog mjesta, ova promjena
može biti provedena na način da se se donese odluka o
otkazivanju ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog
ugovora o radu, s tim da nema zakonske smetnje da se
sa dotičnim radnikom potpište i aneks ugovora o radu.
Međutim, treba voditi računa i o tome da, ukoliko
su u vašoj sistematizaciji radnih mjesta već predviđe-
na odvojena radna mjesta za poslove vozača i poslove
skladištara, u tom slučaju morate da prije zaključi-
vanja novog ugovora, odnosno potpisivanja aneksa
ugovora o radu sa tim vašim zaposlenikom izvršite
i promjenu vašeg pravilnika o sistematizaciji radnih
mjesta, odnosno da promijenite opis radnog mjesa i
potreban broj izvršilaca za konkretno radno mjesto.
Zavisno od vaših stvarnih potreba, to možete uraditi
ili tako da (uz zadržavanje i radnog mjesta skladištara
i radnog mjesta vozača u sistematizaciji) uvedete još
jedno “kombinovano” radno mjesto “skladištar-vo-
zač”, ili da umjesto navedenog zasebnog radnog mje-
sta (ako ih nemate više) ostavite samo to novo radno
mjesto “skladištar-vozač”.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 85-86)
Zaposlenici u uslovima smanjenog obima
poslovanja
pitanje: Kako u skladu sa zakonom postupiti sa zapo-
slenicima koji, zbog teške ekonomske situacije i sma-
njenog obima poslovanja društva, ne popunjavaju puni
fond sati? Na koji način postupiti sa zaposlenikom koji
ispunjava uslove za starosnu penziju, a poslodavac iz na-
vedenih razloga nema interes da zaključi ugovor o radu?
odgovor: Propisi u FBiH nisu predvidjeli posebna
rješenja za ovakve ili slične situacije u kojima privred-
no društvo, zbog smanjenog obima poslovanja, nema
potrebu za trenutnim brojem zaposlenika. Stoga preo-
staje jedino da postupite na neki od alternativnih nači-
na, koji neće potpuno riješiti vaš problem, ali su barem
u propisanim okvirima.
Jedna od mogućnosti je da sa zaposlenicima dogo-
vorite drugačiji vid angažmana. Na primjer, mogli biste
njihov angažman na puno radno vrijeme promijeniti u
ugovor o radu na pola radnog vremena. Također, mogli
biste se sa njima dogovoriti i da, ako mislite da sadaš-
nje stanje neće dugo trajati, zaposlenici odu na nepla-
ćeno odsustvo, s tim da biste i tada za njih bili dužni
plaćati doprinose, jer su i dalje prijavljeni kao vaši rad-
nici (osnovica bi tada bila ona minimalna, tj. proizvod
punog fonda radnih sati u tom mjesecu i minimalne
bruto satnice 2,97 KM).
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 95
 Nepopularna mogućnost, ali razumljiva iz perspek-
tive društva koje ne očekuje značajno poboljšanje si-
tuacije u nećom kraćem periodu, bi bila da otpustite
određeni broj radnika kao tehnološki višak. Tada biste
na umu morali imati i otpremnine na koje bi oni imali
pravo. Ukoliko je neko od zaposlenika blizu ispunjenja
uslova za penziju, s njima biste se, također, mogli do-
govoriti oko nekog aranžmana u kojem bi im se uplatila
neka razlika i otpremnina.
Što se tiče zaposlenika koji su već ispunili uslove
za starosnu penziju, tu ne vidimo nikakve formalne
smetnje za prekid radnog odnosa. Ukoliko ste izmirili
sve vaše obaveze po osnovu njihovih doprinosa, oni bi
mogli otići u penziju. U takvim slučajevima se posebno
ugovara nastavak radnog odnosa, ali samo ako postoji
obostrana volja. Ukoliko poslodavac nema interesa za
njihovim produženjem, nije to ni obavezan učiniti.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 90-91)
“Prebrođavanje” nedostatka posla
korištenjem neplaćenog odsustva
od zaposlenika
pitanje: Zbog trenutne ekonomske situacije nismo u
mogućnosti obezbijediti dovoljno posla za sve zaposle-
nike. Mogućnosti koje su bile na raspolaganju su iskori-
štene (zaposlenici su iskoristili godišnji odmor iz pret-
hodne godine godine i dio odmora iz tekuće godine).
Nova mogućnost (za koju su se i zaposlenici izjasnili)
jeste da koriste po dvije sedmice neplaćenog odsustva.
Da li zaposlenici treba da podnesu pismeni zahtjev za
odobrenje neplaćenog odsustva i šta da navedu kao ra-
zlog za to? Koliko dana najviše zaposlenik može biti u
takvom statusu? Koje su obaveze poslodavca u pogledu
poreza i doprinosa za vrijeme dok se zaposlenici nalaze
na neplaćenom odsustvu?
odgovor: Inicijativu za odlazak na neplaćeno odsu-
stvo, u skladu sa odredbama Zakona o radu, isključivo
pokreće zaposlenik podnošenjem zahtjeva u pismenoj
formi. Poslodavac odlučuje o podnesenom zahtjevu i,
ukoliko ga prihvata, donosi odgovarajuće rješenje. U
konkretnoj situaciji nije nužno da se u zahtjevu navede
razlog za odlazak na neplaćeno odsustvo, jer je taj ra-
zlog poznat objema stranama.
Ograničenje trajanja neplaćenoog odsustva nije
propisano, s tim što o njegovom trajanju odlučuje po-
slodavac.
U stavu 3. člana 47. Zakona o radu predviđeno je
da za vrijeme neplaćenog odsustva prava i obaveze za-
poslenika koji se stiču po osnovu rada miruju. U vezi
s tim, sa stanovišta poslodavca, postoje dvije situacije.
Jedna je da se, u slučaju da neplaćeno odsustvo ne
traje duže vremena (u pravilu do 15 dana, kakav je slu-
čaj i kod vas i kada se po propisima ne mora raskinutu
radni odnos), u tom periodu zaposleniku ne isplaćuje
plaća, a da se doprinosi za to vrijeme uplaćuju najma-
96 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
nje na najnižu osnovicu (prema bruto satnici od 2,97
KM pomnoženoj brojem sati u mjesecu). U vezi s tim
postoji obaveza podnošenja obrasca MIP-1023 u koji
treba unijeti i podatak o plaći, jer se taj period, sa sta-
novišta propisa o penzionom osiguranju, tretira kao
period proveden na radu (uposlenik nije odjavljen, a
izvršena je uplata doprinosa za PIO).
Druga je varijanta (u slučaju kada neplaćeno odsu-
stvo traje duže vrijeme) da se prekine staž osiguranja
(kod PIO) za vrijeme dok se zaposlenik nalazi na nepla-
ćenom odsustvu. U ovom slučaju radni odnos “miruje”,
dakle, ne uplaćuju se doprinosi.
Zaposleniku ostaje na raspolaganju i treća varijan-
ta, a to je da sâm uplaćuje doprinos za period dok se
nalazi na neplaćenom odsustvu.
Samom činjenicom da zaposlenik za vrijeme nepla-
ćenog odsustva ne ostvaruje plaću niti bilo kakvu na-
knadu, ne postoji ni obaveza plaćanja poreza na doho-
dak, opće vodne naknade i naknade za nesreće.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 125-126)
Mogućnost korištenja plaćenog odsustva
više od sedam dana
pitanje: Da li zaposlenik, ukoliko ostvari dva osnova
za plaćeno odsustvo, može iskoristiti više dana od zako-
nom propisanih sedam dana kao najviše dozvoljenih?
odgovor: Članom 46. stavom 1. Zakona o radu (“Služ-
bene novine FBiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03) propi-
sano je da zaposlenik ima pravo na odsustvo s rada uz
naknadu plaće do sedam radnih dana u jednoj kalen-
darskoj godini - plaćeno odsustvo, u slučaju stupanja
u brak, porođaja supruge, teže bolesti i smrti člana uže
obitelji, odnosno domaćinstva. Stavom 3. istog člana
predviđeno je da zaposlenik ima pravo na plaćeno od-
sustvo i u drugim slučajevima i za vrijeme utvrđeno
propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilni-
kom o radu.
Iz navedene odredbe slijedi da plaćeno odsustvo
može da traje najduže sedam radnih dana u roku jed-
ne kalendarske godine, bez obzira na broj slučajeva
koji se zaposleniku dese u toj godini (s tim što se ovo
odsustvo koristi u vrijeme kad se slučaj dogodi, a ne
naknadno).
Pri ovome, međutim, treba imati u vidu i kako je
plaćeno odsustvo tretirano u granskom kolektivnim
ugovorima. U većini kolektivnih ugovora, pored odred-
be da zaposlenik ima pravo na plaćeno odsustvo do se-
dam radnih dana u jednoj kalendarskoj godini dodatno
je regulisano da izuzetno, u slučaju smrti člana uže po-
rodice ili domaćinstva, zaposlenik ima pravo na plaće-
no odsustvo bez obzira da li je u u toj godini iskoristio
sedam dana odsustva po drugim osnovama.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 110)
Razne naknade u slučaju rada na pola
radnog vremena
pitanje: Koja prava ima zaposlenica koja do navršene
dvije godine života djeteta radi pola radnog vremena, u
pogledu naknade za topli obrok, prevoza na posao i sa
posla i regresa za godišnji odmor? Odlukom poslodavca,
dotična zaposlenica prima plaću za puno radno vrijeme.
odgovor: Zakonom o radu (član 30.) je definisano da
zaposlenik koji radi s nepunim radnim vremenom ima
sva prava kao i zaposlenik s punim radnim vremenom,
osim prava koja su vezana za dužinu radnog vremena
(plaća, naknada plaće i sl.).
Iz navedenog se ne može sa potpunom sigurnošću
reći da li je i regres pravo koje ovisi od dužine radnog
vremena. Ipak, pošto je regres vezan za korištenje go-
dišnjeg odmora (a ne i za dužinu godišnjeg odmora),
naše je mišljenje da i zaposlenici s nepunim radnim
vremenom imaju pravo na puni regres kao i zaposlenici
s punim radnim vremenom.
Što se tiče naknade za troškove prevoza na posao i s
posla, nedvojbeno je da se tu radi o pravu koje nije ve-
zano za dužinu radnog vremena, te svi zaposlenici (bez
obzira na to koliko je trajanje radnog vremena) imaju
pravo na puni iznos naknade za troškove ovog prevoza.
Obrnuto, naknada za topli obrok se veže isključivo
za prisustvo na radu, tako da u konkretnom slučaju za-
poslenica ima pravo na topli obrok u iznosu srazmjer-
nom trajanju rada, odnosno na polovinu iznosa nakna-
de za puno radno vrijeme.
Napominjemo da činjenica da je poslodavac donio
odluku da se dotičnoj zaposlenici isplaćuje plaća za
puno radno vrijeme nema značaja na drugačiji tretman
prava na naknadu za topli obrok od prethodno navede-
nog. Poslodavac može donijeti odluku da se i zaposle-
nici isplaćuje naknada za topli obrok u punom iznosu
kao da radi puno radno vrijeme, ali bi ta razlika bila
oporeziva kao i sama plaća (tj. sa obavezom plaćanja
poreza na dohodak i punih doprinosa na tu razliku).
(Porezni savjetnik 12/14, str. 110)
Obaveza prijave direktora i visina njegove
plaće
pitanje: Da li direktor mora biti zaposlen (prijavljen)
u firmi? Da li je visina njegove plaće nečim uslovljena?
odgovor: Prema pozitivnim propisima u FBiH, direk-
tor još uvijek mora biti zaposlen u dotičnoj firmi, tj. sa
njim mora biti zaključen isključivo ugovor o radu. Na-
ime, trenutno važeći Zakon o radu (“Sl. novine FBiH”,
br. 43/99, 32/00 i 29/03) ne poznaje kategoriju me-
nadžerskih ugovora po kojima bi se direktor mogao an-
gažovati bez zasnivanja radnog odnosa (tek sa izmjena-
ma Zakona o radu koje su već duži period u proceduri
moguće je očekivati određene izmjene u ovom smislu).
Osim toga, Uredbom o uslovima koje je preduzeće,
odnosno drugo pravno lice dužno da ispunjava u po-
gledu broja zaposlenih radnika radi obavljanja djelat-
nosti (“Sl. novine FBiH”, br. 15/98 i 5/99) propisani
su uslovi koje preduzeće mora ispuniti u pogledu naj-
manjeg broja zaposlenih radnika da bi moglo obavljati
djelatnost za koju je registrovano. Prema članu 2. ove
uredbe, da bi pravno lice moglo obavljati registrovanu
privrednu i vanprivrednu djelatnost, mora imati di-
rektora koji je socijalno osiguran u preduzeću u kojem
obavlja djelatnost.
Kada je riječ o visini plaće direktora, ona nije nika-
kvim propisima posebno uslovljena, već je to stvar ugo-
vora, odnosno dogovora između poslodavca i direktora,
baš kao i bilo kojeg drugog zaposlenika.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 114)
Prihodi sportskog menadžera
koji je i direktor firme
pitanje: Vlasnik i direktor firme posjeduje licencu
za sportskog menadžera i ima se namjeru baviti me-
nadžerskim poslovima preko firme čiji je direktor, po
kom osnovu bi firma vršila fakturisanje usluga prilikom
zaključivanja ugovora sa nekim od igrača. Da li je iz-
među firme i menadžera u vezi s tim potrebno zaklju-
čiti ugovor i koji je porezni aspekt primanja po takvom
ugovoru?
odgovor: Ukoliko je namjera da se fakturisanje me-
nadžerskih usluga vrši putem firme, čiji je vlasnik i di-
rektor lice koje ima licencu sportskog menadžera, onda
bi “nosilac” te djelatnosti bila sama firma koja bi se za
to trebala i registrovati.
Alternativa tome (a i čistiji odnos) je da direktor regi-
struje zasebnu agenciju za pružanje menadžerskih usluga.
Ako bi se ostalo kod prvog rješenja, prihod po osno-
vu fakturisanja menadžerskih usluga (koje bi u tom
slučaju fakturisala firma) bi bio i prihod firme, a pošto
bi “izvršilac” tog posla bio direktor firme (kao njen za-
poslenik), internim aktom firme bi se moglo regulisati
da se on i dodatno stimuliše za taj dodatni prihod fir-
me, odnosno da taj svoj dodatni doprinos prihodima i
dobiti firme materijalizuje kroz stimulativni dio plaće,
što bi također podlijegalo porezu na dohodak i punim
doprinosima kao i svaka druga plaća.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 92)
Isplate naknade iz dobiti direktoru firme
pitanje: Prema ugovoru koji je sklopljen između fir-
me i direktora, direktor ima pravo na 5% naknade od
dobiti po osnovu ostvarenog rezultata firme na godiš-
njem nivou. Da li smo po ovom osnovu dužni plaćati
doprinose i porez na dohodak?
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 97

odgovor: U ovom slučaju se radi o isplati određene
vrste bonusa (po osnovu ostvarenog rezultata poslova-
nja firme), a isplata bonusa direktoru, kao i bilo kojem
drugom zaposleniku firme, sa aspekta propisa o porezu
na dohodak i propisa o doprinosima ima potpuno isti
tretman kao i sve druge, redovne isplate plaće zapo-
slenicima. Dakle, bonusi se tretiraju na isti način kao i
“redovna plaća” dotičnog uposlenika (u ovom slučaju:
direktora), odnosno ovakva isplata, u smislu propisa o
porezu na dohodak, ima isti tretman kao i sama plaća,
što ujedno znači da i na te iznose trebate obračunati
i uplatiti i propisani porez na dohodak (10%) i “pune”
doprinose (31% iz osnovice i 10,5% na osnovicu).
(Porezni savjetnik 11/14, str. 95)
Ponovno zapošljavanje istog zaposlenika i važnost
ljekarskog uvjerenja
pitanje: Zaposleniku je nakon dvije godine rada pre-
kinut radni odnos, a poslodavac želi da sa njim zaključi
ugovor o radu na određeno vrijeme. Koji je to period koji
mora proći od dana odjave do dana (ponovne) prijave
zaposlenika? Takođe, kolika je važnost ljekarskog uvje-
renja? (Naime, zaposlenik je prilikom prvog zaposlenja
pridonio ljekarsko uvjerenje i nakon prekida radnog od-
nosa koji je trajao dvije godine ponovo se zapošljava, da
li to uvjerenje važi i sada ili mora pridonijeti novo?)
odgovor: Članom 20. tačka 7. Zakona o radu propi-
sano je da se prekidom ugovora o radu ne smatra pre-
kid ugovora o radu s istim poslodavcem koji nije trajao
duže od 15 dana.
Prema važećim propisima, prethodni ljekarski pre-
gledi obavezni su prilikom zasnivanja radnog odnosa i
raspoređivanja radnika na radna mjesta sa posebnim
uslovima rada (dakle ne za sva radna mjesta), s tim što
poslodavac može, ukoliko to smatra potrebnim, kao
jedan od uslova za prijem na određeno radno mjesto
utvrditi i uslov “ljekarskog uvjerenja”. Koja su to radna
mjesta na kojima postoje posebni uslovi rada propisano
je Pravilnikom o uslovima za utvrđivanje radnih mjesta
sa posebnim uslovima rada i ljekarskim pregledima na
tim mjestima (“Službeni list SRBiH”, broj 02/91).
Prema tome, ukoliko se u konkretnom slučaju ne
radi o radnom mjestu sa posebnim uslovima rada, za po-
novno zasnivanje radnog odnosa nije neophodno ljekar-
sko uvjerenje (dakle, ono se može, ali ne mora tražiti).
(Porezni savjetnik 3/14, str. 76-77)
Razmjena zaposlenika i usluga između dvije
sestrinske firme
pitanja: Dvije firme imaju iste suvlasnike. Direktor
jedne radi u obje po četiri sata. Pošto je djelatnost fir-
mi ista, zaposlenici prve firme rade i za drugu s kojom
98 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
su lično potpisali ugovore o autorskom honoraru po
kojima im se povremeno isplaćuju naknade. Druga fir-
ma razvija nove računarske programe i prvoj mjesečno
fakturiše završene aplikacije. Ista firma bez naknade
koristi računarsku mrežu i računovodstveni program
prve firme. Treba li se fakturisati iznajmljivanje opre-
me i postoje li i druge porezne obaveze pored PDV-a?
Također, certificirani računovođa prve firme vodi po-
slovne knjige za drugu, bez ugovora i naknade. Može li
ona fakturisati knjigovodstvene usluge iako nije regi-
strovana za tu djelatnost? Ako ne može, kakav ugovor
ovaj računovođa može potpisati s drugom firmom?
odgovori: Po svemu sudeći, ovdje bi vjerovatno naj-
praktičnije bilo da uopće ne postoje dvije sestrinske fir-
me koje se bave istom djelatnošću, upravo zbog odre-
đenih komplikacija koje u vašem slučaju takvo stanje
donosi.
Ovdje je problem pitanje zaposlenika koji rade u
obje firme. Teoretski, to je moguće, ali tu morate biti
vrlo oprezni. Najbolje bi bilo da su svi oni prijavljeni
u obje firme (npr. na pola radnog vremena). Autorski
ugovor, samo kao forma, ništa ne predstavlja, jer naziv
ugovora nije presudan za utvrđivanje obaveza prilikom
isplate naknade. Ukoliko PU FBiH procijeni da anga-
žman tih zaposlenika, ipak, ima karakteristike nesamo-
stalnog rada iz člana 8. stav 2. Pravilnika o primjeni
Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br.
67/08 do 27/13), isplata druge firme prema zaposleni-
cima prve će se tretirati kao dohodak od nesamostalne
djelatnosti, tj. kao plaća, što podrazumijeva pune do-
prinose i obračun poreza na dohodak kao da se radi o
njihovim zaposlenicima (iako oni to, formalno, nisu).
Da biste to izbjegli, nužno je da angažman tih lju-
di bude prilično slobodan u smislu njihovih obaveza,
vremena i mjesta izvršenja posla, a ni ugovor ove dru-
ge firme s tim ljudima ne može biti trajnog karaktera.
Umjesto toga, s njima biste za svaki pojedinačni posao
trebali zaključivati poseban ugovor, pri čemu će u an-
gažmanu tih ljudi preovladavati karakteristike iz člana
31. Pravilnika. Tek ako bi se na osnovu svega moglo
pouzdano tvrditi da je to njihov samostalni i povre-
meni angažman koji vrše uporedo sa svojim redovnim
zaposlenjem, isplate prema njima bi se mogle teretiti
“samo” porezom na dohodak i “malim” doprinosima od
4% za ZO i 6% za PIO.
Istovremeni angažman direktora u obje firme znači
da se on u oba slučaja tretira kao zaposlenik. Važeći
propisi o radu dozvoljavaju da pojedinac bude prijav-
ljen u više firmi istovremeno, ukoliko tako upotpunjuje
svoje puno radno vrijeme.
Vođenje poslovnih knjiga se, u skladu sa članom
24. stav 2. Zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH
(“Sl. novine FBiH”, broj 83/09), može povjeriti dru-
gom pravnom licu ili poduzetniku registrovanom za
pružanje računovodstvenih usluga. Prema tome, prva
firma bi u svojoj registraciji morala imati upisanu i ovu
djelatnost kako bi mogla fakturisati računovodstvene
usluge. Bez toga bi se moglo govoriti o neovlaštenom
obavljanju neregistrovane djelatnosti. Direktan anga-
žman certificiranog računovođe jedne firme, kao poje-
dinca, u drugoj nije moguć, tj. to bi bilo moguće samo
ako bi i to lice imalo “podijeljen” radni angažman u
obje te firme (npr. po “pola radnog vremena”) ili kada
bi ta osoba imala svoju registrovanu samostalnu djelat-
nost (kao dopunsku ili dodatnu).
Kada su u pitanju besplatno ustupanje mreže, ser-
vera i pružanje usluge korištenja računovodstvenog
programa, nije nužno da se ove usluge i naplaćuju. Me-
đutim, u obzir treba uzeti porezne posljedice toga.
Kao prvo, i ovdje se dešava promet usluga i PDV će
se morati zaračunati (makar internom poreznom fak-
turom), i to na neku procijenjenu tržišnu vrijednost tih
usluga, budući da se radi o povezanom licu.
Činjenica da se radi o povezanim licima proizvodi
još jednu poreznu posljedicu, prema propisima o po-
rezu na dobit. Naime, pružanje usluge bez naknade
povezanim licima, u smislu propisa o porezu na dobit,
stvara efekat tzv. transfernih cijena. Propušteni tržišni
prihod, koji bi bio ostvaren u identičnim transakcija-
ma s nepovezanim licima, se mora uključiti u osnovicu
za obračun poreza na dobit u poreznom bilansu za po-
smatranu godinu, kod one firme koja je propustila da
ostvari taj prihod od povezane firme. Drugim riječima,
u porezni bilans, u posebno predviđeno polje 41, treba
dodati prihod koji bi bio ostvaren u uobičajenim tržiš-
nim transakcijama s nepovezanim licima.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 120-121)
Ugovor o volontiranju i pripravnički ugovor
istovremeno
pitanje: Zaposlenik je zasnovao radni odnos sa po-
slodavcem (d.o.o.) na osnovu Ugovora o sufinansiranju
osposobljavanja za rad u struci i sticanju prvog rad-
nog iskustva sa Federalnim zavodom za zapošljavanje
/ Služba za zapošljavanje kantona, pod ugovorom re-
gulisanim uvjetima. U međuvremenu se otvorila mo-
gućnost volontiranja u školskoj ustanovi, bez naknade,
kako bi poslije toga mogao polagati državni i stručni
ispit kao preduslov za rad u državnim institucijama,
uglavnom školstvu. Da li navedeni zaposlenik ima pra-
vo volontirati ili time gubi pravo na sufinansiranje od
Federalnog zavoda?
odgovor: Potpisani Ugovor o radu na određeno vrije-
me između poslodavca i zaposlenika iz ovog upita, tre-
tira Zakon o radu FBiH. U skladu sa članom 21. ovog
Zakona, zaključeni Ugovor poslodavca i zaposlenika sa-
drži i obaveznu stavku dužine i rasporeda radnog vre-
mena. Članom 29. Zakona je propisano da puno radno
vrijeme zaposlenika traje najduže 40 sati sedmično,
koliko je (s pravom pretpostavljamo) definisano i u
konkretnom Ugovoru.
Ugovor o radu se može sklopiti i na kraće radno vri-
jeme (npr. na 4 sata) na koje će se zaposlenik i prijaviti,
a u članu 30. istog Zakona se navodi da zaposlenik koji
je zaključio ugovor o radu sa nepunim radnim vreme-
nom može zaključiti više takvih ugovora kako bi na taj
način ostvario puno radno vrijeme.
Međutim, u slučaju iz upita, već potpisani ugovor
poslodavca sa zaposlenikom sprječava tog zaposlenika
da potpiše Ugovor o radu sa drugim poslodavcem, čime
bi premašio najduže sedmično trajanje radnog vreme-
na propisano Zakonom.
Za eventualne izmjene potpisanog Ugovora poslo-
davca i zaposlenika, tj. skraćivanje radnog vremena,
koje bi tom zaposleniku, teoretski, omogućilo da osta-
tak radnog vremena “popuni” kod drugog poslodavca,
savjetujemo da se prethodno zatraži mišljenje Federal-
nog zavoda za zapošljavanje, s kojim je potpisao nave-
deni Ugovor o sufinansiranju.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 96)
Najniža plaća pripravnika
pitanje: Da li se plaća pripravnika u iznosu od 80%
najniže plaće, odnosi na najnižu plaću kod tog poslo-
davca, ili na najnižu plaću u Federaciji BiH?
odgovor: U smislu člana 26. Zakona o radu FBiH, pri-
pravnikom se smatra lice sa završenom srednjom ili vi-
šom školom, odnosno fakultetom koje prvi put zasniva
radni odnos u tom zanimanju, a koje je, prema Zakonu,
obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u za-
nimanju potrebno prethodno radno iskustvo. Posloda-
vac može zaključiti ugovor o obavljanju pripravničkog
staža sa pripravnikom na onoliko vremena koliko traje
pripravnički staž propisan za zanimanje na koje se od-
nosi. Kako je propisano, ugovor se zaključuje u pisanoj
formi, a kopiju ugovora poslodavac dostavlja nadležnoj
službi za zapošljavanje u roku od pet dana od dana nje-
govog zaključivanja radi evidencije i kontrole.
Kako je propisano u članu 26. stav (2) istog Zakona,
u toku obavljanja pripravničkog staža pripravnik ima
pravo na novčanu naknadu u iznosu od najmanje 80%
najniže plaće, a poslodavac i pripravnik mogu se do-
govoriti i o većem iznosu novčane naknade, ovisno o
stručnoj spremi pripravnika. Ovaj iznos najniže plaće,
u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom, odnosi se na
najnižu plaću koju poslodavac mora isplatiti zaposle-
niku za puno radno vrijeme, za posao odgovarajućeg
koeficijenta složenosti poslova koje zaposlenik obavlja.
Članom 8. Općeg kolektivnog ugovora je definisano
šta se smatra najnižom plaćom kao polaznom osnovom
za obračun plaće zaposlenika, odnosno propisana je
minimalna neto i bruto satnica. Također, Općim ko-
lektivnim ugovorom je propisano da Vlada FBiH vrši
usklađivanje najniže satnice, tako prema Odluci Vlade
FBiH najniža neto satnica ne može biti niža od 1,95
KM. Zbog prelaska na novi sistem poreza na dohodak i
bruto princip oprezivanja potrebno je izvršiti usklađi-
vanje, pa se množenjem sa koeficijentom 1,52555 do-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 99
bije neto satnica u visini od 2,05 KM, odnosno bruto
satnica od 2,97 KM.
Najniža bruto plaća dobije se množenjem tako utvr-
đene osnovice (2,97 KM) sa ukupnim brojem radnih
sati u svakom mjesecu.
Dakle, plaća pripravnika nije “vezana” ni za najnižu
plaću kod tog poslodavca ni za prosječnu plaću u Fe-
deraciji BiH, nego za najnižu plaću koja se utvrđuje u
skladu sa OKU, na naprijed navedeni način.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 100-101)
Pripravnički staž sa novom stručnom
spremom
pitanje: Uposlenik je naknadno stekao VSS, a prije
toga je zasnovao radni odnos u drugoj firmi sa završe-
nom SSS, po kom osnovu mu je u radnu knjižicu upisan
staž od šest godina. Da li ovaj uposlenik u našoj firmi
može obavljati pripravnički bez zasnivanja radnog od-
nosa sa završenom VSS?
odgovor: Prema članu 26. Zakona o radu, posloda-
vac može zaključiti ugovor o obavljanju pripravničkog
staža sa pripravnikom na onoliko vremena koliko traje
pripravnički staž propisan za zanimanje na koje se od-
nosi. Pripravnikom se smatra lice sa završenom sred-
njom ili višom školom, odnosno fakultetom koje prvi
put zasniva radni odnos u tom zanimanju, koje je, pre-
ma Zakonu, obavezno položiti stručni ispit ili mu je za
rad u zanimanju potrebno prethodno radno iskustvo.
Možete angažovati zaposlenika na poslovima koji
odgovaraju nivou VSS po ugovoru o pripravničkom sta-
žu, jer on prvi put zasniva radni odnos u tom zanima-
nju, odnosno sa tom (visokom) stručnom spremom.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 116-117)
Obračun minimalne plaće u skladu sa OKU
pitanje: Ukoliko obračun minimalne plaće vršimo na
sljedeći način: bruto satnicu od 2,97 KM pomnožimo sa
174 sata mjesečno, pa bruto plaća iznosi 516,78 KM, na
šta zatim obračunamo minuli rad, da li je takav obračun
plaće u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom?
odgovor: Prema Općem kolektivnom ugovoru (“Služ-
bene novine FBiH”, br. 54/05 i 62/08), minimalna
mjesečna bruto plaća se utvrđuje na način da se polazi
od najniže satnice, pri čemu je 2,97 KM najniža bru-
to satnica koja se dalje množi sa brojem radnih sati u
mjesecu za koji se obračunava plaća, kako i navodite.
Pri tome, osnovna plaća prema OKU predstavlja najni-
ži iznos koji poslodavac mora isplatiti zaposleniku za
puno radno vrijeme, za posao odgovarajuće složenosti,
normalne uslove i rezultate rada. Osnovna plaća je pro-
izvod najniže plaće i odgovarajućeg koeficijenta slože-
100 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
nosti poslova koje zaposlenik obavlja. Osnovna plaća se
povećava za svaku godinu radnog staža za 0,6%, s tim
da ukupno povećanje plaće ne može biti veće od 20%.
Dakle, obračun plaće kakav navodite u vašem upitu
u skladu je sa Općim kolektivnim ugovorom.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 107)
Koeficijent za utvrđivanje bruto plaće ako su
lični odbici veći od plaće
pitanje: Koji je koeficijent za utvrđivanje bruto plaće
– osnovice za doprinose koji treba primijeniti u slučaju
kada zaposlenik ima lične odbitke koji su veći od nje-
gove plaće (da li onaj iz člana 17. Pravilnika o primjeni
Zakona o porezu na dohodak, tj. 1,449275 ili onaj koji
se dobije formulom iz člana 20. Pravilnika o načinu
obračunavanja i uplate doprinosa)?
odgovor: Ispravno je da u tom slučaju primijenite ko-
eficijent iz člana 17. Pravilnika o primjeni Zakona o po-
rezu na dohodak, dakle 1,449275. Naime, primjenom
tog koeficijenta na neto plaću se “dodaju” samo dopri-
nosi iz plaće, čime se dobija bruto plaća (kao osnovi-
ca za obračun doprinosa), a ne i porez, pošto poreza u
ovom slučaju i nema.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 89-90)
Minimalna osnovica za obračun doprinosa za
lice sa invaliditetom
pitanje: Udruženje (savez paraplegičara) planira da
zaposli lice sa invaliditetom. Koja je minimalna osnovi-
ca na koju se može prijaviti navedeni radnik i koliki su
doprinosi za istog i druge prateće obaveze?
odgovor: Bez obzira na to što je riječ o licu sa in-
validitetom, nema nikakvih razlika obračuna plaće u
odnosu na obračun plaće za ostale zaposlenike. Dakle,
minimalna osnovica koja po propisima o doprinosima
vrijedi za sve druge zaposlenike je minimalna osnovica
za obračun doprinosa i za lica sa invaliditetom.
Naime, članom 7. Zakona o doprinosima je propisa-
no da osnovica za obračun doprinosa ne može biti niža
od najniže plaće utvrđene Općim kolektivnim ugovo-
rom za teritoriju Federacije BiH, a Vlada FBiH je, na
osnovu ovlaštenja iz Općeg kolektivnog ugovora, doni-
jela Odluku o najnižoj neto satnici od 1,95 KM i najni-
žoj bruto satnici od 2,05 KM. U skladu s tim, najniža
osnovica za obračun doprinosa po bruto principu obra-
čuna plaća se dobije preračunom najniže bruto satni-
ce, tako da najniža bruto satnica iznosi 2,97 KM (2,05
x 1,449275), a najniža osnovica za obračun doprinosa
(minimalna bruto plaća) za svaki konkretni mjesec se
dobiva tako da se iznos od 2,97 pomnoži ukupnim bro-
jem radnih sati u tom mjesecu.
 U skladu s navedenim, i za lica sa invaliditetom
dužni ste obračunati sve doprinose (i iz i na plaću) na
osnovicu koja nije niža od iznosa koji se utvrdi na nave-
deni način, odnosno ukoliko je stvarna mjesečna bruto
plaća tog zaposlenika veća od tako utvrđenog iznosa,
onda na njegovu stvarnu bruto plaću. Takođe ste duž-
ni obračunati i pripadajući porez na dohodak (koji se
uvijek obračunava na stvarni iznos plaće, uz korištenje
ličnog odbitka u skladu sa poreznom karticom zaposle-
nika), kao i opću vodnu naknadu i naknadu za nesreće
(obje po 0,5% na neto iznos koji se isplaćuje zaposle-
niku).
Napominjemo da se u ovom slučaju, prema članu
24. stav 2. pod 6) Zakona o porezu na dohodak i članu
16. stav 4. pod g) Pravilnika o primjeni Zakona o po-
rezu na dohodak, mjesečni lični odbitak može uvećati
za dodatnih 90 KM po osnovu invaliditeta zaposlenika
(kao i po osnovu invaliditeta nekoga od njegovih uz-
državanih članova kućanstva), što treba dokazati uz
zahtjev za izdavanje porezne kartice koji se podnosi
Poreznoj upravi.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 80)
Porezna kartica je preduslov za korištenje
ličnog odbitka
pitanje: U proteklom periodu smo uposlili osobu
kojoj je to prvo zaposlenje. Kako ova osoba nije imala
svoju poreznu karticu, uputili smo je da je pribavi. Mi
smo, kao dokaz da je Porezna kartica u procesu izda-
vanja, dobili Zahtjev za izdavanja porezne kartice na
kojem je navedeno da naš uposlenik nema izdržavanih
članova. Trenutno, ova osoba više nije naš uposlenik, a
svoju poreznu karticu nam nikad nije dostavila. U vezi
sa ovim zanima nas sljedeće:
1. Da li smo prekršili Zakon o porezu na dohodak uko-
liko smo ovom uposleniku, po osnovu Zahtjeva za
izdavanja porezne kartice, obračunavali minimalni
porezni odbitak?
2. Da li ove okolnosti utiču na zakonitost redovnog
obračuna i redovne isplate neto plaće, pripadajućih
doprinosa, naknada i poreza na dohodak?
odgovor: Prema članu 27. stav (3) Zakona, odnosno
članu 16. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dohodak, poslodavac kojem je uposlenik dostavio svo-
ju poreznu karticu obračunava mjesečnu akontaciju
poreza na dohodak uz korištenje ličnih odbitaka koji
se utvrđuju na osnovu porezne kartice (obrazac PL-
1002). Dakle, preduslov za umanjenje porezne osno-
vice za iznos ličnih odbitaka jeste da uposlenik svom
poslodavcu dostavi svoju poreznu karticu.
Ukoliko uposlenik ne dostavi poslodavcu svoju po-
reznu karticu, u tom slučaju mjesečnu akontaciju po-
reza na dohodak obračunava na osnovicu koju čine svi
oporezivi prihodi koje je uposlenik ostvario kod po-
slodavca u tom mjesecu, ali bez prava na umanjenje
za lične odbitke (član 27. stav (4) Zakona o porezu na
dohodak).
Zahtjev za izdavanje porezne kartice (obrazac PK-
1001) nije dovoljan osnov za korištenje prava na uma-
njenje porezne osnovice za lične odbitke. Ovaj zahtjev
je uposleni trebao podnijeti nadležnoj ispostavi Po-
rezne uprave prema mjestu svog prebivališta, a onda
kada je Porezna uprava njemu izdala poreznu karticu,
on ju je trebao dostaviti vama, kako biste vi imali osnov
za korištenje ličnog odbitka tog uposlenika pri obraču-
nu njegove akontacije poreza na dohodak.
Odgovor na pitanje 1) je: da, prekršili ste Zakon
o porezu na dohodak ukoliko ste uposleniku samo
po osnovu Zahtjeva za izdavanja porezne kartice, tj.
bez njegove porezne kartice, obračunavali akontaciju
poreza na dohodak koristeći minimalni lični odbitak
(300 KM).
U vezi sa vašim pitanjem pod 2), ovakve okolnosti,
tj. neosnovano umanjenje porezne osnovice za iznos
ličnog odbitka koji niste mogli koristiti dovele su do
toga da je plaćen manji iznos poreza na dohodak nego
što bi to bio slučaj da ste na redovan način, bez korište-
nja ličnog odbitka, vršili obračun plaće vašem uposle-
niku. Što se tiče doprinosa (iz i na osnovicu), na iznos
plaćenih obaveza po tom osnovu, ove okolonosti (neo-
pravdano korištenje ličnog odbitka) nisu imale utica-
ja, s obzirom na to da se lični odbitak primjenjuje na
osnovicu koju čini neto iznos dohodak (bruto plaća -
doprinosi iz osnovice = osnovica za porez na dohodak),
odnosno da su doprinosi obračunati na ukupnu bruto
plaću vašeg uposlenika.
Pogrešna primjena umanjene porezne osnovice za
iznos ličnog odbitka bez porezne kartice je, dakle, ima-
la efekta: na iznos plaćenog poreza na dohodak ( jer je
plaćeno manje poreza nego što je trebalo), na iznos
dohotka koji je vaš uposlenik primio “na ruke” ( jer je
zbog ovakvog obračuna primio više nego što je trebao),
te na iznos obračunatih i plaćenih posebnih naknada
(po 0,5% na ime naknade za zaštitu od prirodnih i dru-
gih nesreća i opća vodna naknada), jer su i one obra-
čunate i uplaćene na “neto-neto” iznos plaće (iznos za
isplatu), tj. na veću osnovicu.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 112-113)
Početak primjene koeficijenta ličnog
odbitka pri obračunu plaće
pitanje: Treba li da primijenimo stari ili novi koefi-
cijent odbitka zaposlenika prilikom obračuna njegove
plaće za V mjesec, koju obračunavamo i isplaćujemo
u VI mjesecu, ukoliko je izmjena na poreznoj kartici
(“skidanje” s liste jednog člana obitelji) uslijedila u VI
mjesecu, sa važenjem te izmjene (smanjenja koefici-
jenta) od VI mjeseca?
odgovor: Kad je u pitanju izmjena koeficijenta odbit-
ka poreza po osnovu izmjene na poreznoj kartici, novi
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 101
koeficijent se veže za momenat (mjesec) isplate plaće,
a ne za mjesec na koji se plaća odnosi.
Prema tome, vi ćete u ovom slučaju prilikom obra-
čuna i isplate plaće za V mjesec, koja se obračunava
i isplaćuje u VI mjesecu, primijeniti novi koeficijent,
neovisno od toga što se radi o plaći iz ranijeg mjeseca.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 99)
Odricanje direktora/penzionera od plaće
pitanje: Da li se direktor firme može odreći plaće (npr.
da njegova plaća bude 0,00 KM) i, ukoliko je ta osoba
penzioner, da li mu takav status utiče na penziju?
odgovor: Svaki zaposlenik, pa i direktor firme, može
se odreći određenog prava, pa tako i prava na plaću, s
tim što o tome treba da sačini pisanu izjavu. Međutim,
shodno propisima o doprinosima, i u takvoj situaciji
postoji obaveza uplate doprinosa, najmanje na najnižu
osnovicu.
Iz upita nije vidljivo da li direktor koji je penzioner
ima prijevremenu ili punu (starosnu) penziju, što je
bitno u odnosu na drugi dio postavljenog pitanja. Na-
ime, ukoliko se nalazi u prijevremenoj penziji, njemu
penzija “miruje” tj. ne isplaćuje se, dok u slučaju staro-
sne penzije ima pravo na primanje penzije. Međutim,
i u jednom i u drugom slučaju postoji obaveza obraču-
na i uplate doprinosa najmanje na najniže propisanu
osnovicu.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 101)
Isknjižavanje zastarjelih dugovanja za plaće
zaposlenika
pitanje: Na koji način, odnosno po odluci kojeg orga-
na treba da isknjižimo dugovanja za plaće zaposlenika
iz 2010. godine za koja je nastupio rok zastare (a nisu
ni utužena)? (Radi se o javnom preduzeću.)
odgovor: Prema članu 106. Zakona o radu (“Službe-
ni novine FBiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03), apsolutna
zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri
godine od dana nastanka potraživanja. U kategoriju
potraživanja iz radnog odnosa spadaju i potraživanja
zaposlenika za plaće. Prema članu 391. Zakona o obli-
gacionim odnosima, rok potraživanja se računa od do-
spjelosti svakog obroka plaće, odnosno od prvog dana
poslije dana kada je povjerilac (u konkretnom slučaju
zaposlenik) imao pravo zahtjeva za ispunjenje obave-
ze (u konkretnom slučaju to je termin isplate plaće
utvrđen internim aktom društva, odnosno primjenom
odredbe člana 70. stav 1. Zakona o radu da periodi
isplate plaće ne mogu biti duži od 30 dana). Prema čla-
nu 388. Zakona o obligacionim odnosima, zastarijeva-
nje se prekida podnošenjem tužbe ili nekom drugom
102 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
povjeriočevom radnjom poduzetom protiv dužnika
pred sudom.
U slučaju iz upita, zbog činjenice da se radi o pla-
ćama koje su trebale biti isplaćene u 2010. godini, kao
i da zaposlenici nisu pokrenuli tužbu pred sudom, na-
stupila je zastara potraživanja i stekli su se uslovi da
se izvrši otpis dugovanja društva prema zaposlenicima.
Otpis dugovanja trebate isknjižiti na osnovu odluke
uprave odnosno direktora društva (da je u pitanju ot-
pis potraživanja odluku bi trebao da donese nadzorni
odbor). Knjigovodstveno ćete to iskazati preko konta
679 - Prihod od otpisa obaveza.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 108)
U obračun minulog rada se obavezno uzima
samo staž kod trenutnog poslodavca
pitanje: Da li je poslodavac dužan da, u skladu sa čla-
nom 13. Općeg kolektivnog ugovora, prilikom obraču-
na minulog rada uzme u obzir i rad kod drugih posloda-
vaca, prije zaposlenja kod trenutnog poslodavca?
odgovor: Prema članu 13. Općeg kolektivnog ugo-
vora, osnovna plaća povećava se za svaku godinu rad-
nog staža kod tog poslodavca za 0,6%, s tim da uku-
pno povećanje ne može biti veće od 20%. Pod radnim
stažom u ovom smislu podrazumijeva se i radni staž
proveden kod poslodavca u slučaju promjene poslo-
davca ili njegovog pravnog položaja (npr: zbog pro-
daje, nasljeđivanja, spajanja, pripajanja, promjene
oblika društva i dr).
U skladu sa prethodno navedenim, poslodavac
nije dužan prilikom obračuna uvećanja plaće svojih
zaposlenika po osnovu minulog rada uzeti u obzir i
radni staž ostvaren kod drugih poslodavaca, već samo
radni staž ostvarenog kod trenutnog poslodavca. Pri
tome treba imati u vidu da je Općim kolektivnim
ugovorom utvrđen minimum prava zaposlenika, što
znači da nema smetnje da poslodavac određena pra-
va radnika svojim internim aktima uredi i na povolj-
niji način, pa da npr. i prilikom obračuna minulog
rada u obzir uzme ukupan radni, pa i ukupan pen-
zijski staž svojih zaposlenika, iako to, prema OKU,
nije obavezan.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 117-118)
Uvećanja plaće za minuli rad za zaposlenike
firme iz RS u PJ u FBiH
pitanje: Po propisu kog entiteta (RS ili FBiH) treba
obračunavati uvećanje plaće za minuli rad za zaposle-
nike firme čije je sjedište u Republici Srpskoj, a koji
rade u poslovnoj jedinici te firme koja se nalazi u Fede-
raciji BiH, pri čemu neki od tih zaposlenika imaju pre-
bivalište u Federaciji BiH, a neki u Republici Srpskoj?
odgovor: Kad su u pitanju pojedine naknade, odno-
sno posebna primanja zaposlenika u slučaju kada ma-
tična firma ima svoje dijelove u drugom entitetu, važi
princip da se obračun tih naknada vrši prema propisi-
ma entiteta u kome je sjedište matične firme.
To znači da se i obračun uvećanja plaće po osnovu
minulog rada zaposlenika firme iz RS, koji rade u po-
slovnoj jedinici koja posluje u Federeciji BiH, i to bez
obzira na to gdje ti zaposlenici imaju prebivalište, vrši
prema propisima entiteta u kome matična firma ima
sjedište, tj. u konkretnom slučaju prema propisima Re-
publike Srpske.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 93)
Obračun naknade za minuli rad u RS
pitanje: Kako se obračunava naknada za minuli rad u
RS? Da li se uzima u obzir prethodni staž kod drugog
poslodavca što bi značilo da kada zaposlimo radnika iz
RS koji u radničkoj knjižici ima evidentiran staž da se
na taj staž odmah računa pri obračunu naknade za mi-
nuli rad?
odgovor: Prema članu 23. stav (2) Općeg kolektivnog
ugovora RS (“Sl. glasnik RS”, broj 40/10), sastavni dio
osnovne plate je uvećanje po osnovu ukupnog radnog
staža radnika, koje iznosi najmanje 0,50% za svaku go-
dinu radnog staža. Dakle, kod obračuna naknade za mi-
nuli rad u RS, potrebno je u obzir uzeti ukupan radni
staž zaposlenika, uključujući i njegov prethodni radni
staž, tj. ukupan radni staž koji je evidentiran u njegovoj
radnoj knjižici.
Pri tome, napominjemo da se ovo odnosi samo na
radnike koji su zaposleni na teritoriji RS, jer se samo
na njih primjenjuju odredbe Općeg kolektivnog ugovo-
ra za RS. Naime, ukoliko biste u vašoj poslovnoj jedi-
nici koja se nalazi na teritoriji FBiH zaposlili radnika
iz RS, u tom slučaju biste bili dužni poštivati federalne
propise, tj. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federa-
cije BiH u kom slučaju se obračun naknade za minuli
rad vrši uzimajući u obzir samo radni staž kod trenut-
nog poslodavca, a ne ukupan radi staž zaposlenika.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 107)
Pravo na minuli rad zaposlenika u
predstavništvu strane firme
pitanje: Da li je strano predstavništvo obavezno
isplaćivati povećanje plaće po osnovu minulog rada za
svoje zaposlene?
odgovor: Odlukom o osnivanju i radu predstavništa-
va stranih pravnih lica u Bosni i Hercegovini (“Sl. gla-
snik BiH”, broj 15/03) propisano je da predstavništvo
stranog pravnog lica ima obavezu da primjenjuje va-
žeće domaće propise kojim je regulisana oblast radnih
odnosa, kao i plaća i drugog što je u vezi sa statusom
zaposlenika.
Povećanje plaće za godine radnog staža (“minuli
rad”) nije izravno regulisano Zakonom o radu, ali jeste
Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije
BiH (“Sl. novine FBiH”, br. 54/05 i 62/08), koji se ve-
zuje za Zakon o radu.
Polazeći od navedenog, zaposlenici u predstavniš-
tvu stranog pravnog lica imaju pravo na uvećanje plaće
po osnovu radnog staža u smislu da im se u skladu sa
članom 13. Općeg kolektivnog ugovora, kao minimalno
pravo, osnovna plaća uvećava za svaku godinu radnog
staža kod tog poslodavca koji vrši isplatu za 0,6%, s tim
da ukupno povećanje po ovom osnovu ne može biti
veće od 20%.
U smislu odredbi propisa o porezu na dohodak i
propisa o doprinosima, uvećanje plaće po osnovu rad-
nog staža se oporezuje kao i sama plaća, tj. i to pove-
ćanje ulazi u osnovicu za obračun poreza na dohodak i
punih propisanih doprinosa.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 102-103)
Povećanje plaće za rad u dane praznika
pitanje: Ukoliko su zaposlenici radili za državni pra-
znik 1. mart (subota!), da li imaju pravo na povećanje
plaće i za rad u dane praznika i za prekovremeni rad?
odgovor: Prema članu 12. Općeg kolektivnog ugovo-
ra za teritoriju FBiH, zaposlenik, između ostalog, ima
pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad najma-
nje 30% od bruto satnice, čije je trajanje, prema odred-
bama Zakona o radu, ograničeno na 10 sati nedjeljno,
kao i na povećanje plaće za rad u dane praznika koji su
po zakonu neradni najmanje 50% od bruto satnice.
Napominjemo da se prekovremeni rad ne može ve-
zati za konkretni slučaj, odnosno da ukoliko je subota,
inače, radni rad, ali je zbog praznika bila neradni, u
tom slučaju zaposlenicima, koji su radili taj dan, pripa-
da pravo da im se, prema prethodno navedenom članu
Općeg kolektivnog ugovora, plaća za taj dan uveća za
najmanje 50% od bruto satnice.
U slučaju ako je subota, inače, neradni dan, rad za-
poslenika koji su radili 01. 03. (subota) se tretira kao
rad na dan sedmičnog odmora, pa tim zaposlenicima
pripada pravo da im se, prema istom članu Općeg ko-
lektivnog ugovora, plaća za taj dan uveća za najmanje
20% od bruto satnice.
Dakle, u konkretnom slučaju, dotični zaposlenici
imaju pravo na uvećanje plaće za taj dan za najmanje
20%, ukoliko se uvećanje vrši po osnovu rada na dan
sedmičnog odmora, ili najmanje 50%, ukoliko se plaća
za taj dan uvećava za rad u dane praznika (zaposlenik
nema pravo na uvećanje za prekovremeni rad u oba
prethodno navedena slučaja).
(Porezni savjetnik 9/14, str. 99)
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 103
Rad u dane sedmičnog odmora
pitanje: Mora li rad u dane sedmičnog odmora biti
i plaćen ili se zaposleniku, umjesto plaćanja naknade,
može dati slobodan dan? Koliko najduže može trajati
rad u dane sedmičnog odmora u toku jedne godine?
odgovor: Članom 39. Zakona o radu propisano je da
zaposlenik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od
najmanje 24 sata neprekidno, a ako je neophodno da
radi na dan svog sedmičnog odmora, osigurava mu se
jedan dan u periodu određenom prema dogovoru po-
slodavca i zaposlenika.
Kao što se vidi iz ove zakonske odredbe, zakono-
davac preferira da se zaposleniku obezbijedi nužno
vrijeme da bi reprodukovao svoju radnu sposobnost (u
vidu slobodnog dana), a tek nakon toga dolazi u ob-
zir mogućnost da mu obezbijedi naknadu za vrijeme
rada u dan sedmičnog odmora (što poslodavac treba da
reguliše svojim internim aktom, uključujući i situaciju
šta ako se zaposlenik i poslodavac ne dogovore o slo-
bodnom danu).
Zakonodavac, razumljivo, nije propisao koliko naj-
duže može trajati rad u dane praznika u jednoj godi-
ni, jer “neophodno vrijeme na dan sedmičnog odmo-
ra” utvrđuje poslodavac zavisno od svojih potreba, uz
obavezu da zaposleniku omogući odmor u neki drugi
dan koji neposredno predstoji (dakle, ne tako da se ku-
mulira veći broj dana odloženog odmora, jer se na taj
način ne bi osigurao princip da se zaposleniku omogući
neophodna reprodukcija radne snage).
(Porezni savjetnik 4/14, str. 97)
Uvećanje plaće po osnovu rada na dane
sedmičnog odmora
pitanje: Ako zaposlenici, pored svih redovnih radnih
dana, rade i za vrijeme sedmičnog odmora tokom vi-
kenda, da li se rad za vrijeme sedmičnog odmora (po-
red uvećanja osnovne plaće od 20% po tom osnovu)
vrednuje i za dodatnih 30% uvećanja osnovne plaće po
osnovu prekovremenog rada (budući da se ovi dodaci
međusobno ne isključuju) ili se osnovna plaća uvećava
samo za 20%?
odgovor: Ukoliko zaposlenici rade i na dane sedmič-
nog odmora, a takvim radom se prelazi propisani fond
punog radnog vremena od najduže 40 radnih sati sed-
mično, u tom slučaju, pored uvećanja bruto satnice za
najmanje 20% na ime rada na dan sedmičnog odmora,
zaposlenici imaju pravo i na dodatno uvećanje bruto sat-
nice za najmanje 30% po osnovu prekovremenog rada.
Ovo pravo na povećanu plaću je regulisano članom 12.
Općeg kolektivnog ugovora, a u istom članu je, isto tako,
napomenuto da se ovi dodaci međusobno ne isključuju.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 88)
104 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Rad nedjeljom u sistemu turnusa i topli
obrok za produženi rad
pitanje: Da li smo dužni obračunavati i isplaćivati
uvećane satnice za rad nedjeljom u slučaju kada je or-
ganizovan rad po smjenama i kada zaposlenik ostvaruje
pravo na sedmični odmor od 24 sata neprekidno u toku
nedjelje (koji može ali i ne mora biti nedjelja), kao i
da li u Federaciji BiH postoji propis koji definiše ispla-
tu toplog obroka za prekovremeni rad (kao npr. u RS
gdje je propisano da se za svaka tri sata prekovremenog
rada isplaćuje topli obrok)?
odgovor: Ne, niste dužni obračunavati i isplaćiva-
ti uvećanje plaće za rad nedjeljom zaposlenicima koji
rade po smjenama (tzv. sistem turnusa) iz razloga što
se, zbog prirode takvog sistema rada, nedjelja smatra
običnim radnim danom i umjesto odmora u taj dan za-
poslenik u toku naredne nedjelje koristi slobodan dan
u neki od radnih dana za druge zaposlenike.
Što se tiče drugog dijela pitanja, Zakonom o radu
niti kolektivnim ugovorima koji se primjenjuju u Fe-
deraciji BiH nije regulisano pravo zaposlenika na to-
pli obrok za vrijeme prekovremenog rada, tako da je
to pitanje prepušteno regulativi poslodavca, s tim da,
ukoliko bi se poslodavac odlučio da u tim situacijama
isplaćuje uvećani topli obrok, maksimalno neoporezi-
vim bi se i tada smatrao iznos do 2% posljednje objav-
ljene neto plaće u FBiH za svaki dan na radu (pošto
ni propisi o porezu na dohodak u FBiH ne predviđaju
poseban tretman za takve situacije).
(Porezni savjetnik 11/14, str. 83)
Dnevni i sedmični odmor vozača u
međunarodnom prevozu
pitanje: Da li se vrijeme dnevnog i sedmičnog odmo-
ra vozača u međunarodnom transportu (koji je obave-
zan po važećim propisima), kada vozači nemaju nika-
kvih drugih aktivnosti, treba tretirati kao neplaćeno
odustvo (sa plaćenim doprinosima) ili za te dane treba
izvršiti umanjenje neto plaće?
odgovor: Da bismo pokušali doći do odgovora na ovaj
upit (a imajući u vidu da se radi o specifičnoj djelatno-
sti) izvršili smo uvid u sljedeće propise:
1. Zakon o radnom vremenu, obaveznim odmorima
mobilnih radnika i uređajima za evidentiranje u
drumskom prevozu (“Sl. glasnik BiH”, broj 48/10),
2. Pravilnik o prenosu podataka o radnom vremenu
mobilnih radnika i vođenju evidencija (“Sl. glasnik
BiH”, broj 105/10), sa prilogom “Potvrda o aktivno-
stima” koju je obavezan da izda poslodavac,
3. Kolektivni ugovor o pravima i obavezama posloda-
vaca za oblast prometa u Federaciji BiH (“Sl. novine
FBiH”, broj 71/07).
 Pored navedenih propisa, za međunarodni prevoz
relevantan je i AETR Evropski sporazum o radu posa-
da na vozilima koja obavljaju međunarodni prevoz (iz
1970. godine).
Ni u jednom od navedenih propisa (pa čak ni u gran-
skom kolektivnom ugovoru čiji bi to bio zadatak) nije
regulisan status vozača za vrijeme obaveznog dnevnog
i sedmičnog odmora u pogledu prava na plaću za to
vrijeme.
Očigledno je da je to prepušteno regulativi samog
poslodavca, za šta ima i osnova imajući u vidu situacije
koje su predviđene navedenim Zakonom i Pravilnikom
(npr. pravo na plaću u periodu raspoloživosti kad vozač
ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti
raspoloživ za sve pozive kako bi nastavio voziti ili obav-
ljati neke druge poslove i sl).
Mišljenja smo da poslodavac sâm određuje da li će
vrijeme navedenog obaveznog odmora biti plaćeno vo-
začima ili ne, ali nam se, takođe, čini da bi i to vrijeme
trebalo biti plaćeno upravo zato što je takav odmor, za
njihov posao, propisan kao obaveza.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 100-101)
“Odricanje” zaposlenika od naknade za topli
obrok i od uvećanja plaće za minuli rad
pitanje: Da li smo u ugovor o radu mogli unijeti odred-
bu da se zaposlenici odriču uvećanja plaće po osnovu
minulog rada i naknade za topli obrok (osim po osnovu
naknadne odluke poslodavca)? Inspekcijski organi sma-
traju da je to suprotno odredbama Općeg kolektivnog
ugovora, dok mi smatramo da je ugovor o radu kao obli-
gacioni odnos “stariji” akt od kolektivnog ugovora.
odgovor: Općim (kao i granskim) kolektivnim ugovo-
rima se (kako se to i iz njihovog naziva vidi) regulišu
osnovna prava zaposlenika i obaveze poslodavca u vezi
i po osnovu radnog odnosa. Činjenica je da se svako
kome je dato neko pravo može odreći tog prava, što
se odnosi i na same zaposlenike. Međutim, po našem
mišljenju, ne bi bilo ispravno da se odricanje od prava
(u konkretnom slučaju) na uvećanje plaće po osnovu
radnog staža i na naknadu za topli obrok unese kao ge-
neralna odrednica u ugovore o radu, jer bi se na taj
način obesmislili kolektivni ugovori kao instrumenti
zaštite zaposlenika.
Odricanje od prava na topli obrok i na uvećanje plaće
po osnovu radnog staža može se, kao privremena mjera,
vezivati samo za posebne situacije (npr. izrazite poteš-
koće u poslovanju) na osnovu pisane izjave zaposlenika.
Poznato nam je da inspekcije rada zbog nepoštiva-
nja pojedinih prava iz kolektivnih ugovora od posloda-
vaca izriču i konkretne sankcije, za koje nalaze upori-
šte u članu 42. Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju
Federacije BiH.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 110-111)
Korištenje povoljnije osnovice za doprinose
ukoliko se najniža plaća uveća za minuli i za
prekovremeni rad
pitanje: Da li firma (industrija obuće) koja vrši obra-
čun plaće, u skladu sa članom 6. tačka 10. Zakona o
doprinosima, može koristiti povoljniju (umanjenu)
osnovicu za doprinose ukoliko isplaćuje najnižu plaću
uvećanu za naknadu za prekovremeni rad i naknadu za
minuli rad, ili u tom slučaju doprinose obračunava na
iznos stvarno isplaćene plaće?
odgovor: Federalno ministarstvo finansija je ranije
zauzelo stav (pod brojem 04-14-7002/12 od 27. 11.
2012. godine) da se olakšica za doprinose iz člana 6.
tačka 10. Zakona o doprinosima može koristiti samo
ukoliko se zaposleniku isplaćuje najniža plaća iz člana
8. Općeg kolektivnog ugovora, odnosno ako se zaposle-
niku isplaćuje plaća veća od te najniže plaće, osnovica
za obračun i uplatu doprinosa je stvarna bruto plaća
zaposlenika.
Prema članu 8. Općeg kolektivnog ugovora, najniža
plaća je osnovna plaća bez uvećanja po bilo kom osnovu
(pa i po osnovu minulog rada i prekovremenog rada), a
ona predstavlja umnožak najniže neto satnice od 2,05
KM i broja sati u konkretnom mjesecu.
Prema navedenom stavu FMF, ukoliko se pored
najniže plaće isplaćuje i naknada za prekovremeni rad
i/ili naknada za minuli rad, doprinosi se ne mogu obra-
čunati na povlaštenu osnovicu (u konkretnom slučaju:
prosječna plaća po zaposlenom u FBiH za I -IX pret-
hodne godine pomnožena sa 0,25, što je za 2014. go-
dinu iznos od 318,00 KM), nego se obračun doprinosa
treba izvršiti na stvarni iznos plaće.
Ipak, treba naglasiti da navedeni stav FMF nije ni
logičan ni ekonomski opravdan, pa ni pravedan, jer se
na taj način, praktično, mogućnost primjene niže osno-
vice za doprinose (koja je i propisana kao olakšica vašoj
i sličnim djelatnostima) i pravo na minuli rad i uve-
ćanja plaća po drugim osnovama (kao nesporno pravo
svih zaposlenika, pa i onih u tim djelatnostima) među-
sobno isključuju. Stoga je za očekivati da se navedeni
stav koriguje ili da se kroz naredne izmjene propisa o
doprinosima otkloni ova nelogičnost.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 99)
Obaveze za zaposlenika u FBiH u poslovnoj
jedinici firme iz RS
pitanje: Ako preduzeće iz Republike Srpske ima
registrovanu poslovnu jedinicu u Federaciji BiH i u
njoj zapošljava radnike iz Federacije BiH, koja je mi-
nimalna osnovica za obračun doprinosa za te radni-
ke? Plaćaju li se u tom slučaju i doprinosi na plaće
(na osnovicu), opšta vodna naknada 0,5% i posebna
naknada za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća po
stopi od 0,5%?
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 105
odgovor: Zaposlenici koji rade u poslovnoj jedinici
preduzeća iz RS koja je registrovana u FBiH, a ima-
ju prijavljeno mjesto prebivališta ili boravišta u FBiH,
imaju status zaposlenika u Federaciji BiH i uživaju sva
prava i imaju obaveze koje proizlaze iz tog statusa.
Dakle, u skladu sa članom 5. Zakona o doprinosima
FBiH (“Sl. novine FBiH” br. 35/98 do 14/08), ovi za-
poslenici su obveznici doprinosa i poslodavac je dužan
da obračuna i na svoj teret uplati doprinose po stopama
propisanim u članu 10. ovog zakona. Kako je propisano,
doprinosi iz osnovice iznose 31% (17,00 % za penzijsko
i invalidsko osiguranje, 12,50 % za osnovno zdravstve-
no osiguranje i 1,50 % za osiguranje od nezaposlenosti)
i doprinosi na osnovicu 10,5% (6,00 % za penzijsko i
invalidsko osiguranje, 4,00 % za osnovno zdravstveno
osiguranje, 0,50 % za osiguranje od nezaposlenosti).
Također, poslodavac je dužan da obračuna i po 0,5% na
ime opšte vodne naknade, kao i naknade za zaštitu od
prirodnih i drugih nesreća, na neto isplaćeni iznos.
Navedenim Zakonom o doprinosima utvrđena je i
minimalna osnovica za uplatu doprinosa u FBiH, gdje
u članu 7. stoji da osnovica za obračun doprinosa ne
može biti niža od najniže plaće utvrđene Općim kolek-
tivnim ugovorom, što znači da je najniža neto satnica
1,95 KM, a najniža bruto satnica, od početka primje-
ne Zakona o porezu na dohodak, u skladu sa članom
49. Zakona (množenjem sa koeficijentom 1,52555, radi
prelaska na bruto princip porezivanja), iznosi 2,97
KM. Federalno ministarstvo finansija je svojim stavom
potvrdilo da tako utvrđena osnovica (2,97 x ukupan
broj radnih sati u svakom mjesecu) predstavlja najnižu
osnovicu na koju se doprinosi moraju obračunavati.
Također, zaposlenik na teritoriji FBiH je, u skladu
sa članom 2. Zakona o porezu na dohodak FBiH (“Sl.
novine FBiH”, br. 10/08, 9/10, 44/11 i 7/13), kao re-
zident koji ostvaruje dohodak na teritoriji Federacije,
obveznik uplate poreza na dohodak, koji obračunava i
na svoj teret uplaćuje poslodavac. Porez na dohodak
plaća se po stopi od 10% od neto dohotka (= bruto pla-
ća umanjena za doprinose iz plate), s tim da zaposle-
nik, po poreznoj kartici koja se vadi u Poreznoj upravi
FBiH, ima pravo na 300 KM osnovnog ličnog odbitka
mjesečno (koji se može i uvećati po osnovu izdržavanja
članova porodice i drugim zakonom propisanim osno-
vama).
(Porezni savjetnik 12/14, str. 98-99)
Uplata i prijava doprinosa za zaposlenika sa
prebivalištem u RS
pitanje: Na koji način treba da uplatimo i prijavimo
doprinose za uposlenika koji radi u Federaciji BiH, a
ima prebivalište u Republici Srpskoj (procenti, vrsta
prihoda, uplatni računi, obrasci)?
odgovor: Ukoliko zaposlenik sa prijavljenim sjedi-
štem u Republici Srpskoj radi na teritoriji Federacije
106 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
BiH, obračun i uplata doprinosa za njegovu plaću izvr-
šiće se na sljedeći način:
Doprinos za PIO: Puni iznos doprinosa (17% iz i 6%
na plaću) plaća se u korist Fonda PIO/MIO FBiH. Taj
iznos (kao i puni iznosi preostala dva doprinosa, iako
se ne uplaćuju u cijelosti u FBiH) treba biti prijavljen u
obrascu MIP-1023.
Doprinos za zdravstveno osiguranje: Uplata ovog do-
prinosa treba biti izvršena u skladu sa važećim propisima
Federacije BiH (dakle po stopama od 12,5% iz i 4% na), s
tim da se prilikom uplate oni dijele na različite korisnike.
Veći dio (89,80%), koji bi se, inače, plaćao na račun kan-
tonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja, treba uplatiti u
RS, dok će se preostali dio (10,20%) uplatiti na račun Za-
voda za zdravstveno osiguranje i reosiguranje FBiH.
Doprinos za osiguranje od nezaposlenosti: Ovaj do-
prinos se, u skladu sa dogovorom između dva entite-
ta i Brčko Distrikta BiH, dijeli između dvije admini-
strativne jedinice, s tim da se obračunava po stopama
utvrđenim propisima FBiH (1,5% iz i 0,5% na osnovicu).
Ukupan iznos se dijeli u omjeru 70% (u korist Federal-
nog zavoda za zapošljavanje) i 30% u RS (ne treba da
zbuni što je odnos raspodjele između kantona i Zavoda
u Federaciji obrnut, jer je navedeni odnos utvrđen me-
đuentitetskim dogovorom).
Oznaka vrste prihoda i uplatni računi za doprinose
koji se usmjeravaju u RS: Prema Naredbi o uplaćivanju
određenih prihoda budžeta Republike, općina i grado-
va i fondova (“Sl. glasnik RS”, broj 59/13), doprinosi
na osobna primanja, naknade i prihoda osiguranika
za obavezno osiguranje imaju jedinstvenu oznaku vr-
ste prihoda 712199. Time je omogućeno da se svi do-
prinosi plaćaju jednim uplatnim nalogom. Propisani
su uplatni računi kod više banaka, a ovdje se navode
uplatni računi kod dvije banke:
- račun javnih prihoda RS za opće uplate kod NLB
Razvojne banke a.d. Banja Luka broj: 562-099-
00000556-87 i
- račun javnih prihoda RS za opće uplate kod UniCredit
Bank a.d. Banja Luka, broj: 551-001-00008915-56.
Prijava uplate doprinosa u slučaju iz upita se vrši
na dvije adrese. U Federaciji BiH se, kroz specifikaci-
ju 2001-A i obrazac MIP-1023, trebaju prijaviti puni
obračunati iznosi, dok se u RS treba podnijeti obrazac
1002. Preciznije, poslodavac iz FBiH čak formalno nije
dužan predati taj obrazac u PU RS, ali bi to “trebao”
učiniti kako bi izašao u susret svom zaposlenom. U
suprotnom, sama uplata doprinosa neće značiti mo-
gućnost ostvarivanja bilo kakvih prava zaposlenika iz
domena osiguranja.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 126)
Porezne obaveze zaposlenice iz Republike
Hrvatske
pitanje: U našoj firmi je zaposlena državljanka Re-
publike Hrvatske sa radnom dozvolom od 1. 8. 2011.
godine, a pravo rezidentnosti u BiH je stekla sa 1. 2.
2012. godine kada je od Porezne uprave FBiH dobila
i poreznu karticu (sa mjesečnom poreznom olakšicom
od 300,00 KM). Po ugovoru o radu ovoj zaposlenici
isplaćujemo ugovorenu bruto plaću, izmirujemo pore-
zne obaveze i obaveze za doprinose prema zakonima
FBiH. Međutim, zaposlenica, kao fizičko lice, traži da
joj naša firma uplati iznos poreza na dohodak po hr-
vatskim propisima kako bi ga mogla uplatiti u Poreznu
upravu RH. U vezi sa navedenim, zanima nas sljedeće:
1. Da li je, prema Ugovoru između RH i BiH, naša za-
poslenica dužna platiti porez na dohodak u RH kon-
kretno za period 1. 2. 2012. do 31. 12. 2012. godine
od kada je postala porezni rezident BiH?
2. Da li mi kao kompanija imamo obavezu da ovoj za-
poslenici namirimo i porez na dohodak koji je ona
dužna plaćati u RH?
odgovor: Prema članu 15. stav 2. Ugovora između RH
i BiH o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja poreza
na dohodak i na imovinu (“Službeni glasnik BiH”, broj
5/05), dohodak koji državljanka RH ostvari nesamo-
stalnim radom u BiH može biti predmet oporezivanja
prema propisima BiH, a taj njen dohodak i jeste opo-
reziv prema našim propisima, što znači da ste ispravno
postupali kada ste obračunavali i plaćali porez na do-
hodak po propisima FBiH za cjelokupan period u vašoj
firmi. Zakonom o porezu na dohodak u FBiH propisano
da se obveznikom poreza na dohodak smatra i nerezi-
dent koji obavlja nesamostalnu djelatnost na teritoriji
FBiH, s tim da se u periodu do sticanja statusa reziden-
ta (tj. manje od 183 dana boravaka na teritoriji FBiH)
porez na dohodak obračunava bez umanjanja porezne
osnovice za lične odbitke, a nakon toga (sa dobijenom
poreznom karticom) osnovica za porez se može uma-
njiti i za iznos ličnog odbitka po poreznoj kartici (od
tada) rezidentnog poreznog obveznika u smislu Zakona
o porezu na dohodak i mogućnosti korištenja ličnih od-
bitka za umanjenje porezne osnovice.
Dakle, u skladu sa odredbama Ugovora o izbjegava-
nju dvostrukog oporezivanja između BiH i RH, kao i fe-
deralnog Zakona o porezu na dohodak (koji je u skladu
sa Ugovorom), vaša zaposlenica je dužna plaćati porez
na dohodak prema mjestu obavljanja svog nesamostal-
nog rada, tj. u FBiH.
Prema hrvatskim propisima o porezu na dohodak,
rezidenti Hrvatske se smatraju obveznicima poreza na
dohodak bez obzira na mjesto ostvarivanja tog dohot-
ka. Međutim, ukoliko rezidentni porezni obveznik, u
skladu sa odredbama Ugovora o izbjegavanju dvostru-
kog oporezivanja, ostvari dohodak u inostranstvu koji
se oporezuje prema propisima te druge zemlje (a doho-
dak po osnovu nesamostalnog rada u BiH se oporezuje
u BiH), u tom slučaju on nije dužan plaćati porez na
dohodak u RH, ali je o tome dužan obavijestiti Poreznu
upravu i podnijeti godišnju prijavu poreza na dohodak
u kojem će prijaviti tako ostvareni dohodak, ali bez oba-
veze plaćanja poreza ukoliko utvrđena porezna obaveza
po osnovu te prijave (obračunom poreza na dohodak u
skladu sa Zakonom o porezu na dohodak RH) nije veća
od visine poreza koji je plaćen u inozemstvu (tj. u BiH).
Dakle, odgovor na prvo pitanje je da je navedena
zaposlenica, u skladu sa hrvatskim propisima o pore-
zu na dohodak, bila dužna podnositi godišnje prijave
poreza na dohodak u RH, kojima je bila dužna prijaviti
i ostvareni dohodak u BiH. Ukoliko porezna obaveza
utvrđena putem njene godišnje porezne prijave u RH
ne bi bila veća od iznosa poreza koji je plaćen u našoj
zemlji, vaša zaposlenica ne bi bila dužna ništa dodatno
platiti. U protivnom, tj. ukoliko bi se po godišnjoj pore-
znoj prijavi ustanovilo da je platila manje poreza nego
što je to utvrđeno po hrvatskom Zakonu o porezu na
dohodak (što je, zbog visine stope poreza na dohodak
u RH, sasvim vjerovatno), bila bi dužna doplatiti samo
razliku poreza.
Međutim, što se tiče drugog pitanja, vi nemate oba-
vezu “namirivanja” poreza na dohodak u RH za vašu
zaposlenicu, jer se tu radi o njenoj osobnoj poreznoj
obavezi. Ukoliko biste vi, ipak, dobrovoljno preuzeli iz-
mirenje i takve obaveze, radilo bi se, de facto, o izmire-
nju njenog ličnog troška, što bi se onda, prema našem
Zakonu o porezu na dohodak, smatrala njenom korišću
po našim propisima o porezu na dohodak, na koju bi-
ste, također, bili dužni obračunati porez na dohodak i
pune doprinose.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 96-97)
Nerezident koji je zaposlen u FBiH duže od
dvije godine
pitanje: Imamo zaposlenika – državljanina Njemačke
koji kod nas radi duže od dvije godine kao menadžer.
Na dio plaće koju prima kod nas plaćamo 10% poreza na
dohodak, a na plaću koju prima u Njemačkoj plaćaju se
porezi i doprinosi po tamošnjim propisima (s tim da mi
snosimo i troškove plaće u Njemačkoj, na osnovu pre-
fakture za menadžerske usluge). Tom licu pokrivamo i
troškove smještaja, avionske karte za odlazak kući, kao
i troškove službenog vozila koje koristi i u privatne svr-
he. Da li pravilno obračunavamo porez na plaće koje mu
isplaćujemo u BiH i koje poreze trebamo obračunati na
navedene koristi koje to lice ostvaruje u FBiH?
odgovor: Pošto je dotični zaposlenik – nerezident
kod vas već zaposlen preko dvije godine, isključena
je mogućnost primjene odredbi Sporazuma o socijal-
nom osiguranju između BiH i SR Njemačke (“Službeni
list SFRJ”, broj 9/69 – preuzeti sporazum), odnosno
Verbalne note potpisane između BiH i SR Njemačke
13. 11. 1992. godine (prema kojim se licu upućenom u
BiH u periodu do dvije godine doprinosi obračunava-
ju u Njemačkoj, odnosno u tom periodu nema obaveze
obračuna doprinosa u BiH).
To znači da se na dio plaće koji se dotičnom licu
isplaćuje u BiH, pored poreza na dohodak, trebaju
obračunati i puni doprinosi.
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 107
 Takođe, i na sve koristi koje to lice ostvaruje kod
vas, u smislu važećih propisa o porezu na dohodak,
trebate obračunati i uplatiti i porez na dohodak i sve
doprinose (kao i na plaću).
(Porezni savjetnik 5/14, str. 112)
Nerezident BiH mora imati radnu dozvolu da
bi stupio u radni odnos
pitanje: Da li fizičko lice – nerezident BiH, koji je u
radnom odnosu (konkretno: direktor firme) u Federa-
ciji BiH, mora imati radnu dozvolu?
odgovor: Da. Prema članu 7. Zakona o zapošljavanju
stranaca (“Sl. novine FBiH”, broj 111/12), pored op-
ćih uvjeta utvrđenih zakonom, kolektivnim ugovorom
i pravilnikom o radu, stranac mora posjedovati i rad-
nu dozvolu za zaključivanje ugovora o radu i ugovora o
privremenim i povremenim poslovima.
Radnu dozvolu za zaključivanje navedenih ugovora
sa strancem, na zahtjev poslodavca koji ga zapošljava,
izdaje kantonalna služba za zapošljavanje prema sje-
dištu poslodavca, uz odobrenje Federalnog zavoda za
zapošljavanje.
Uz zahtjev za izdavanje radne dozvole poslodavac je
dužan priložiti:
• izvod iz relevantnog registra nadležnog suda ili rje-
šenje o registraciji za obavljanje djelatnosti izdato
od nadležnog organa u skladu sa Zakonom o obrtu i
srodnim djelatnostima;
• podatke o strancu kojeg namjerava zaposliti, u smislu
člana 2. ovog zakona, naročito: ime i prezime, imena i
prezimena roditelja, datum rođenja, spol, mjesto pre-
bivališta i adresu stanovanja u zemlji porijekla, broj,
datum i mjesto izdavanja važeće putne isprave;
• podatke o radnom mjestu ili vrsti posla, te uvjetima rada;
• dokaz banke kod koje poslodavac ima račun o sol-
ventnosti;
• dokaz o izmirenim poreskim obavezama i upla-
ćenim doprinosima za sve zaposlene uključujući i
stranca u slučaju produženja radne dozvole;
• obrazloženje o opravdanosti zapošljavanja stranca,
vrstu stručne spreme i stručnih znanja i kvalifikaci-
ja koje se traže za obavljanje tog posla i
• ovjeren prijevod diplome o stručnoj spremi na jed-
nom od jezika u službenoj upotrebi u Federaciji
(član 9. navedenog Zakona).
Napominjemo da ugovor o radu sa strancem poslo-
davac ne može zaključiti prije nego što je strancu odo-
bren privremeni boravak u skladu sa zakonom.
Dakle, da bi nerezidentno fizičko lice moglo da za-
snuje radni odnos, mora prethodno posjedovati radnu
dozvolu, za koju je uslov odobrenje za stalno nastanje-
nje ili privremeni boravak u BiH.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 100)
108 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Ispravka greške zbog pogrešno unesenog
poreznog perioda na obrascu MIP-1023
pitanje: Kome da se obratimo da bismo izvršili
ispravku pogrešno unesenog poreznog perioda u obras-
cu MIP-1023, s obzirom na to da službenik u našoj
ispostavi Porezne uprave ne dozvoljava da se prijave
povuku radi ispravke? (Do greške je došlo na više obra-
zaca, ali je ispravka urgentna na obrascu zaposlenika
koji odlazi u penziju.)
odgovor: Ukoliko se radi o pogrešno popunjenom
obrascu konkretnog zaposlenika, greška se ispravlja
podnošenjem obrasca PMIP-1024. Međutim, ukoliko
je u pitanju greška na obrascima za više zaposlenika,
Porezna uprava treba da dozvoli da se ta greška ispravi
na povučenim obrascima. Pošto vam to osporavaju u
vašoj ispostavi Porezne uprave, jedino vam preostaje
da se obratite kantonalnom ili Središnjem uredu Pore-
zne uprave radi intervencije.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 79)
Isplate članovima komisije za javne nabavke
koji su zaposleni u ustanovi
pitanje: Koji je porezni tretman isplata članovima
konkursne komisije za javne nabavke (predmet kon-
kursa su razni projekti), čiji su članovi pretežno zapo-
slenici naše ustanove i koji imaju visok stepen samo-
stalnosti u radu?
odgovor: U pogledu poreznog tretmana primanja čla-
nova raznih komisija koji su ujedno i zaposlenici kod
isplatioca ne postoji univerzalni odgovor koji bi odgo-
varao svakoj situaciji u kojoj su zaposlenici angažovani
u raznim komisijama. Ključno pitanje je, naime, kakve
poslove zaposlenik zaista obavlja u nekoj komisiji, od-
nosno da li se radi o poslovima koji su već u “opisu
radnog mjesta” i da li te poslove obavlja za vrijeme rad-
nog vremena, u prostorijama poslodavca i sl. Drugim
riječima, tek od toga zavisi da li će se primanja članova
komisije tretirati kao sastavni dio njihovih primanja od
nesamostalnog rada (tj. na isti način kao i plaća) ili kao
dodatno primanje od tzv. drugih samostalnih djelatno-
sti.
Iz vašeg upita je vidljivo da članovi konkursne ko-
misije imaju visok stepen samostalnosti u radu, ali ni-
ste naveli da li rad u komisiji obavljaju za vrijeme ili
van radnog vremena, kao i da li su poslovi koje vrše u
sferi redovnih aktivnosti poslodavca.
Ukoliko su to poslovi koji se obavljaju u radnom
vremenu, u prostorijama poslodavca, na sredstvima za
rad poslodavca i slično, naknada koju primaju za rad
bila bi tretirana kao sastavni dio njihove plaće, u kom
slučaju bi trebalo izvršiti puni obračun poreza i dopri-
nosa kao da je riječ o “klasičnoj” plaći.
Napominjemo, također, da je i praksa Porezne upra-
ve uglavnom takva da se bilo kakvi dodatni angažmani
vlastitih zaposlenika, pa čak i oni koji su izvan opisa
njihovih redovnih radnih zadataka najčešće tretiraju
kao nesamostalna djelatnost, tj. da se rijetko prihvata
da se naknade po tim osnovama ne tretiraju kao plaće.
Obrnuto, ako su članstvo za rad u komisiji nešto što
nije u opisu radnog mjesta i nije dio nekih uobičajenih
aktivnosti poslodavca, onda se tu ne radi o nesamostal-
nom, već o samostalnom radu, pa se naknada za rad u
takvoj komisiji ne oporezuje kao plaća, nego kao doho-
dak od drugih samostalnih djelatnosti. Ovakvo stanovi-
šte ima i Federalno ministarstvo finansija.
Oporezivanje ovih primanja se vrši u skladu sa čla-
nom 12. Zakona o porezu na dohodak i člana 16. stav
1. pratećeg Pravilnika, tj. kao primanja članova raznih
odbora i komisija. Doprinosi za ovu vrstu primanja su
oni propisani članom 10a. Zakona o doprinosima, tj.
4% za zdravstveno osiguranje “iz osnovice” i 6% za PIO/
MIO “na osnovicu”, a porez (10%) se obračunava na
osnovicu umanjenu za 4% doprinosa iz osnovice (bez
dodatnih umanjenja za bilo kakve troškove ili lične od-
bitke). Takođe se na ovu vrstu primanja plaća po 0,5%
na ime opće vodne naknade, kao i naknade za zaštitu
od nesreća.
Primanja članova komisije koji nisu zaposlenici, bez
dileme, imaju karakter dohotka po osnovu tzv. drugih
samostalnih djelatnosti, sa načinom obračuna poreza i
doprinosa na način koji smo prethodno pojasnili.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 112)
Osnovica za obračun doprinosa za
zaposlenike upućene na rad u inostranstvo
pitanje: Da li je propisana osnovica za obračunavanje
doprinosa za zaposlenike upućene na rad u inostran-
stvo?
odgovor: Da. Prema članu 7. stav 4. Zakona o dopri-
nosima, osnovica za obračun doprinosa za zaposlenike
koji su upućeni na rad u inostranstvo, a čije se plaće
isplaćuju u inostranstvu, odgovara visini primanja koja
bi ti zaposlenici za istu vrstu posla ostvarili u Federaciji
BiH, s tim da ta osnovica ne može biti niža od prosječ-
ne mjesečne bruto plaće u FBiH za I - IX prethodne
godine (što trenutno iznosi 1.272,00 KM).
(Porezni savjetnik 9/14, str. 102-103)
Isplate plaća po osnovu sudskih presuda
pitanje: U narednom periodu nam treba stići na sto-
tine presuda kojima se fizičkim licima dodjeljuje razli-
ka plaće po granskom kolektivnom ugovoru. Periodi
koji te sudske presude obuhvataju su različiti. Kako
popuniti i predati specifikacije plaća (s obzirom na to
da se dosuđene razlike tretiraju kao plaća)? Da li se
specifikacije moraju praviti za svaki mjesec posebno?
Ako da, to znači da bismo u narednih nekoliko godina
stalno vršili ispravke specifikacija? Koji period navesti
na specifikaciji?
odgovor: Pravilnik o načinu obračunavanja i upla-
te doprinosa (“Službene novine Federacije BiH”, br.
64/08 i 81/08) je u članu 31. stav 1. propisao da su
isplatioci plaća i drugih ličnih primanja prilikom svake
isplate (a najkasnije dan poslije) dužni sačiniti i dosta-
viti Poreznoj upravi odgovarajuću specifikaciju. U onim
standardnim slučajevima to ne predstavlja problem, no
u slučaju iz upita bi ih moglo biti kada bi se postupalo
bukvalno.
Pravilo je da se specifikacije podnose za mjesečni
period. Svaki mjesec ima svoju specifikaciju i u nju se
unose sve isplate koje se smatraju plaćom tog mjeseca.
U vašem slučaju, na osnovu sudskih presuda će se fizič-
kim licima isplaćivati “repovi” iz više različitih mjeseci
prethodnih godina. Ako bismo posmatrali suštinski, to
su sve dijelovi tih ranije isplaćenih plaća i kao takvi bi,
najlogočnije je, trebali biti iskazani i na specifikacija-
ma, tj. trebalo bi izmijeniti i onda ponovo podnijeti
Poreznoj upravi.
Manji problem bi bio kada biste vi odjednom ispla-
tili sve što nalažu sudske presude. Tada biste jednom i
ispravili sve potrebne specifikacije, te bi priča oko toga
bila gotova. Međutim, vi još uvijek nemate sve presude.
Kako ste naveli u upitu, presude će stizati u budućnosti
tako da će se isplate dosuđenih iznosa dešavati povre-
meno, a to onda znači i višestruke ispravke već preda-
tih specifikacija. Potencijalno, moguće je da specifika-
ciju za jedan mjesec ispravite mnogo puta. To i vama
stvara veliki posao, a sigurno ni u Poreznoj upravi neće
biti oduševljeni tim brojnim ispravkama, tj. dopunama
specifikacija.
Imajući u vidu sve okolnosti, pogotovo to da Pore-
zna uprava, prije svih, ima probleme sa ispravljenim
specifikacijama, naše mišljenje je da bi najbolje bilo da
sve te zaostatke unosite u specifikacije za mjesec u ko-
jem se isplata dosuđenih iznosa desi. Naime, to ni ne
mora nužno biti prikazano kao dio plaće za, na primjer,
7/2008 (što bi povlačilo ispravljanje ranijih specifika-
cija, plus što će se neke isplate odnositi na period kada
su važili drugi obrasci). Umjesto toga, isplaćene iznose
iskažite kao plaću tekućeg mjeseca, odnosno dodajte ih
njihovoj sadašnjoj plaći (ukoliko se radi o licima koja
su još uvijek vaši zaposlenici). Na taj način će sve biti
prijavljeno, samo uz mnogo manje komplikacija.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 93-94)
Obaveze poslodavca pri isplati plaća po
sudskoj presudi
pitanje: Povodom sudske presude da tužitelju isplati-
mo plaću sa zakonskom zateznom kamatom i doprino-
se za PIO interesuje nas:
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 109
- da li moramo obračunati porez na dohodak i ostale
doprinose (iako to nije naznačeno u presudi),
- da li se kamata obračunava i na doprinose za PIO,
- kako da po osnovu realizacije sudske odluke isprav-
no popunimo obrazac PMIP-1024 i da li uz obrazac
trebamo dostaviti i kopiju presude,
- da li je zaposlenik u obavezi da vrati naknadu koju
je primao od službe za zapošljavanje kao nezapo-
sleno lice u periodu za koji mu po sudskoj presudi
treba isplatiti plaću?
odgovor: Naša kuća je oduvijek zastupala stav da
se prilikom isplate plaća po sudskim presudama (pa i
onda kada se u sudskoj presudi to izričito ne pominje)
obavezno obračunaju porez na dohodak i svi doprinosi
(pa i u slučaju kad je u sudskoj presudi naložena uplata
samo nekih doprinosa), jer te obaveze nesumnjivo pro-
izilaze iz važećih propisa o porezu na dohodak i propisa
o doprinosima.
Što se tiče zateznih kamata, one se, po sudskim pre-
sudama, obračunavaju samo na neto plaće, kao obešte-
ćenje tužitelju što te plaće nije dobio ranije. Te zatezne
kamate ne ulaze u osnovicu za obračun poreza i dopri-
nosa. Na obračunati porez i doprinose se ne obračuna-
vaju zatezne kamate, pošto se smatra da obaveza za po-
rez i doprinose u tom slučaju nastaje upravo momentom
isplate plaća koje se isplaćuju po sudskoj presudi.
Obrazac PMIP-1024 treba da odrazi stvarno stanje, tj.
u njega trebate unijeti podatke o neto plaći, porezu na
dohodak i svim doprinosima. Uz sam obrazac nije nužno
da se priloži sudska presuda. Članom 41. Zakona o po-
sredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti neza-
poslenih osoba propisano je da je, ukoliko je nezaposlena
osoba na osnovu pravomoćne sudske presude vraćena na
posao i ako je poslodavac toj osobi isplatio plaću i uplatio
doprinose za razdoblje u kojem nije radila, ta osoba dužna
službi za zapošljavanje vratiti isplaćene iznose na osnovu
uspostavljenog joj prava za vrijeme nezaposlenosti. Pri
tome ukazujemo i na odredbu člana 43. navedenog zako-
na prema kojoj služba za zapošljavanje može tražiti vra-
ćanje primljenih iznosa u ratama, vraćanje manjeg iznosa
ili osloboditi osobu obaveze vraćanja cijelog iznosa. Sto-
ga preporučujemo da se dotična osoba obrati nadležnoj
ispostavi službe za zapošljavanje i da pokuša dogovoriti
korištenje neke od navedenih pogodnosti.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 99-100)
Isplate po sudskoj nagodbi
pitanje: Zaposleniku koji se nalazio u statusu “tehno-
loškog viška” isplaćene su sve plaće (sa doprinosima) i
otpremnina u skladu s Pravilnikom o primjeni Zakona
o porezu na dohodak. Na odluku o otkazu radnog odno-
sa zaposlenik je uložio tužbu i, nakon odluke suda da je
otkaz neosnovan, sa zaposlenikom je postignuta sudska
nagodba prema kojoj treba da mu se isplati određeni
iznos naknade. Da li ova isplata ima tretman redovne
110 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
plaće (sa obavezom obračuna poreza i svih doprinosa)
ili takva isplata, pošto se radi o bivšem zaposleniku, u
poreznom smislu ima karakter dohotka od druge sa-
mostalne djelatnosti sa obavezom obračuna poreza na
dohodak, tzv. “malih doprinosa” (6% i 4%) i naknada
za vode i nesreće, kao i kojim institucijama i na kojim
obrascima bi trebalo prijaviti ovu isplatu?
odgovor: Iako u momentu donošenja sudske presude
dotični zaposlenik nije više bio u radnom odnosu s fir-
mom, naknada koja mu je presuđena je u vezi s radnim
odnosom ( jer, da zaposlenik nije bio u radnom odnosu,
ne bi ni došlo do sudske presude o nagodbi i isplati na-
knade), zbog čega i u ovom slučaju treba obračunati sve
obaveze kao i na plaću: porez na dohodak, pune obave-
zne doprinose i po 0,5% naknade za vode i nesreće.
Ova se isplata prijavljuje Poreznoj upravi FBiH,
podnošenjem specifikacije i obrasca MIP 1023, zajedno
sa prijavom plaća ostalih zaposlenika.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 98)
Uplata poreza na dohodak na plaću po
sudskoj presudi
pitanje: Da li smo po sudskoj presudi za isplatu plaće
zaposleniku bili dužni obustaviti i odmah uplatiti porez
na dohodak, ili taj porez treba da prijavi sâm zaposlenik
prilikom podnošenja godišnje porezne prijave? (Obra-
čun plaće izvršen je za sve mjesece unazad, izvršena je
uplata svih doprinosa i sačinjen obrazac MIP-1023 i na
račun tužitelja uplaćen presuđeni iznos sa uključenim
porezom na dohodak.)
odgovor: Prema propisima o porezu na dohodak, kao
i prema propisima o doprinosima, a bez obzira na to
kako glasi sama sudska presuda, podrazumijeva se da je
isplatilac dohotka (pa i onda kada se radi o isplati plaće
po sudskoj presudi) uvijek u obavezi da na isplate koje
vrši obračuna i uplati sve pripadajuće obaveze, dakle i
porez na dohodak i sve (pune) doprinose.
Prema tome, vi ste pogriješili što navedenom prilikom,
na dosuđeni iznos niste obračunali i porez na dohodak
(po preračunatoj stopi 11,11%), a ukoliko to u međuvre-
menu ne ispravite, dotično fizičko lice će taj porez trebati
prijaviti i platiti po svojoj godišnjoj prijavi. Naime, važeći
propisi o porezu na dohodak, između ostalog, propisuju i
dodatnu odgovornost isplatioca i primatelja za porez.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 82)
Rok za plaćanje i prijavu poreza i doprinosa
po osnovu koristi zaposlenika
pitanje: Da li se plaćanje i prijava poreza i doprino-
sa po osnovu koristi zaposlenika treba izvršiti odmah
prilikom isplate te oporezive naknade zaposleniku ili
se to može učiniti krajem mjeseca prilikom obračuna,
odnosno isplate plaće?
odgovor: Prema članu 27. stav 1. Zakona o porezu na
dohodak, akontacija poreza na dohodak od nesamostal-
ne djelatnosti obračunava se i obustavlja pri svakoj ispla-
ti plaće i/ili bilo koje druge oporezive naknade, prema
propisima koji se primjenjuju na dan isplate, a uplaćuje
se istog dana ili prvog dana po izvršenoj isplati.
Iako bi bilo lakše da se dozvoli samo mjesečni obra-
čun (što se u praksi nerijetko i primjenjuje), propisi su
kategorični i zahtijevaju da se obračun poreza i dopri-
nosa (teorijski) vrši svakodnevno, tj. pri svakoj ispla-
ti plaće i svih drugih oporezivih isplata i koristi koje
se smatraju plaćom, dok se uplata poreza i doprinosa
mora vršiti tog ili (najkasnije) narednog dana.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 104)
Porezni tretman osiguranja od povrede na
radu na 24 sata
pitanje: Da li je neoporezivo ili je oporezivo (i u kom
procentu) kolektivno osiguranje zaposlenika za slu-
čaj povrede na radu, odnosno od posljedica nesretnog
slučaja na radnom mjestu ili van radnog mjesta ( javni
prevoz, ulica, godišnji odmor) zaključeno na 24 sata?
odgovor: Kolektivno osiguranje zaposlenih za slučaj
povrede na radu, odnosno od posljedica nesretnog slu-
čaja na radnom mjestu, iako obaveznost takvog osigu-
ranja u Federaciji BiH nije utvrđena propisom, nesum-
njivo ima karakter pretežnog poslovnog interesa i ne bi
se moglo tretirati kao korist zaposlenika.
S obzirom na to da se osiguranje zaposlenika na
svih 24 sata dnevno ne može smatrati isključivo osigu-
ranjem od povrede na radu, a propisi o porezu na do-
hodak ne poznaju institut djelimičnog oporezivanja, po
našem mišljenju, takav vid osiguranja bio bi u cijelosti
oporeziv, odnosno ne bi se mogao podvesti pod odred-
be člana 15. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dohodak (tj. da se radi o prihodima zaposlenika koji se
pretežno ostvaruju u interesu obavljanja djelatnosti).
Pri tome napominjemo da u ovom pogledu postoje
različita rješenja u BiH. Tako su propisima Republike
Srpske poslodavci obavezani da zaposlenike za slučaj
povrede osiguravaju na sva 24 sata (uz godišnju nakna-
du od 20 KM), tako da je to u cijelosti izdatak poslodav-
ca, a nimalo korist zaposlenika.
Kako osiguravajuće kuće imaju razgranat sistem osi-
guranja, pa vrše osiguranje i za sva 24 sata, ali i posebno
za slučaj povrede na radnom mjestu i za vrijeme dolaska
na posao i odlaska s posla, posebno za slučaj povrede u
slobodno vrijeme ili za vrijeme rekreativnih aktivnosti i
slično, bilo bi poželjno, radi razgraničenja s poreznog as-
pekta, da se osiguranje ugovara za svaki poseban slučaj.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 126-127)
Kolektivno osiguranje zaposlenika od
povreda na radu na 24 sata
pitanje: Da li je kolektivno osiguranje zaposlenika od
povreda, na 24 sata, neoporezivo u cijelosti ili samo
djelimično, tj. da li je neoporezivo samo osiguranje za
vrijeme rada (osam sati) i za vrijeme dolaska na posao
i odlaska sa posla, a osiguranje za preostalo vrijeme da
predstavlja korist zaposlenika?
odgovor: S obzirom na to da se osiguranje zaposle-
nika na svih 24 sata dnevno ne može smatrati osigura-
njem od povrede na radu, a propisi o porezu na doho-
dak ne poznaju institut djelimičnog oporezivanja, po
našem mišljenju, takav vid osiguranja bio bi u cijelosti
oporeziv, odnosno ne bi se mogao podvesti pod odred-
be člana 15. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dohodak (da se radi o prihodima koji se pretežno ostva-
ruju u interesu obavljanja djelatnosti).
(Porezni savjetnik 4/14, str. 99)
Uplata premije zdravstvenog osiguranja za
zaposlenika: korist ili ne?
pitanje: Da li se uplata premije zdravstvenog osigura-
nja (tzv. markice) za zaposlenike od poslodavca smatra
“korišću” zaposlenika sa stanovišta propisa o porezu na
dohodak?
odgovor: Prema našem saznanju, mogućnost poseb-
nog osiguranja (po kom osnovu se dobijaju posebne
markice i stiču posebna prava iz zdravstvenog osigu-
ranja, kao što je oslobađanje od participacije u korište-
nju zdravstvenih usluga i lijekova i dr) postoji samo u
nekim kantonima (među njima i Tuzlanskom) i takva
mogućnost osporena je od nadležne vrhovne sudske
instance.
Neovisno od toga, prema propisima o porezu na do-
hodak, plaćanje posebnog zdravstvenog osiguranja za
zaposlenike od poslodavca nije tretirano kao izdatak
od pretežnog poslovnog interesa, tako da predstavlja
korist zaposlenika i podliježe obavezi plaćanja poreza
na dohodak i punih doprinosa.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 124)
Da li je plaćeni sistematski ljekarski pregled
uposlenika oporeziva korist?
pitanje: Da li se sistematski ljekarski pregledi uposle-
nika, koje naručuje i plaća poslodavac smatraju opore-
zivim koristima?
odgovor: Prema članu 15. Pravilnika o primjeni Zako-
na o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08
do 45/14), koristima se ne smatraju (i nisu predmet
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 111
oporezivanja) davanja koja je poslodavac učinio u inte-
resu obavljanja djelatnosti, među koje se, između osta-
log, svrstavaju i posebni ljekarski pregledi po osnovu
posebnih propisa, kao i sistematski ljekarski pregledi
za sve zaposlene. “Posebnim propisom” u ovom kon-
tekstu smatra se i Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH
(“Sl. novine FBiH”, broj 46/10), gdje u članu 15. stoji
da ( je) poslodavac (dužan da) organizuje i osigurava
iz svojih sredstava zdravstvenu zaštitu koja obuhvata
ljekarske preglede radi utvrđivanja sposobnosti za rad,
kao i sanitarne i preventivne preglede radi zaštite za-
poslenih.
Dakle, sistematski ljekarski pregledi uposlenika
koje snosi poslodavac, oslobođeni su plaćanja poreza sa
stanovišta propisa o porezu na dohodak (tj ne smatraju
se “korišću” uposlenika), a i sa stanovišta poreznog bi-
lansa predstavljaju porezno priznat rashod.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 102)
Porezni tretman putnog osiguranja
pitanje: Da li je oporezivo (kao korist zaposlenika)
osiguranje zaposlenika koji putuju na službeno putova-
nje u zemlji i inostranstvu?
odgovor: Kad se radi o putnom osiguranju, riječ je,
zapravo, o zdravstvenom osiguranju za vrijeme puto-
vanja (snošenje troškova liječenja na putu) u zemljama
s kojim nije sklopljen sporazum o socijalnom osigura-
nju, pa zaposlenik nije “pokriven” zdravstvenim osi-
guranjem za vrijeme boravka u stranoj zemlji. U tom
slučaju to se ne bi moglo smatrati korišću zaposlenika.
Druga je situacija kada se osiguranje od nesreće
prilikom putovanja plaća kroz cijenu vozne karte, što,
također, nije korist zaposlenika.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 127)
Plaćeni kurs engleskog jezika i informatike -
“korist” zaposlenika?
pitanje: U slučaju da firma plati svojim zaposlenicima
učešće na kursu engleskog jezika i informatike (koje je
potrebno da bi se zaposlenici osposobili za obavljanje
radnih zadataka), da li postoji obaveza obračunavanja i
plaćanja doprinosa i poreza na te isplate, odnosno da li
se to smatra korišću tih zaposlenika?
odgovor: Pretpostavljamo da je vaša dilema oko na-
vedenog vezana za odredbu člana 15. stav 4. Pravilnika
o primjeni Zakona o porezu na dohodak, prema kojoj
se korišću ne smatraju davanja zaposleniku za razne
oblike obrazovanja i stručnog usavršavanja u vezi sa
djelatnosti koji su neophodni za ostvarivanje prihoda
poslodavca, s obzirom na to da je navedena definici-
ja prilično “široka” i neprecizna, a da Porezna upra-
112 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
va FBiH u praksi ovakve isplate smatra neoporezivim
samo ako se radi o stručnim usavršavanjima kao što
su kursevi, profesionalne edukacije i seminari koji su
neophodni za ostvarivanje prihoda poslodavca.
U navedenom smislu snošenje troškova kurseva ne-
ophodnih za obavljanje poslovnih aktivnosti, npr. kur-
sa informatike, odnosno obuke zbog uvođenja novog
programa ili slično, odnosno kursa engleskog jezika za-
poslenicima, kojima je, realno, neophodno poznavanje
istog, radi obavljanja svojih poslovnih zadatka, moglo
bi se smatrati neoporezivim naknadama. Dakle, ukoli-
ko su zaista u pitanju takvi izdaci, te ukoliko se “pokri-
ju” adekvatnom odlukom i uz adekvatno obrazloženje,
po našem mišljenju, ne bi se smatrali koristima i na
iste se ne bi trebali zaračunavati porez na dohodak i
doprinosi.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 81)
Snošenje troškova polaganja specijalističkih
ispita za zaposlenika
pitanje: Kako se porezno tretira snošenje troškova
polaganja ispita zaposlenika, u situaciji kada je takav
ispit u funkciji specijalizacije za obavljanje poslova fir-
me (server, vođenje skladišta, umrežavanje), a po za-
htjevu našeg dobavljača opreme?
odgovor: Prema članu 15. tačka 4. Pravilnika o pri-
mjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”,
br. 67/08 do 90/13), prihodima od nesamostalne dje-
latnosti ne smatraju se koristi koje poslodavac daje
zaposleniku u interesu obavljanja djelatnosti za razne
oblike obrazovanja i stručnog usavršavanja koji su ne-
ophodni za ostvarivanje prihoda poslodavca. Iz upita se
može zaključiti da se specijalizacija na koju se upućuju
zaposlenici i u vezi sa čim polažu ispit vrši u intere-
su poslovanja firme, pa to nema tretman koristi zapo-
slenika koja bi bila oporeziva po propisima o porezu
na dohodak i na koju bi se, takođe, plaćali i propisani
(puni) doprinosi. Pri tome bi bilo dobro i da od men-
tora obezbijedite (u pismenoj formi) da je potrebno
posjedovanje dokumenta o položenom stručnom ispitu
zaposlenika, kao i njegov zahtjev.
Inače, troškovi polaganja ovakvih i sličnih ispita
zaposlenika predstavljaju naknadu za stručno usavrša-
vanje i pošto se čine u poslovnom interesu firme pred-
stavljaju dopustiv rashod i po propisima o porezu na
dobit.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 127)
Korištenje privatnog automobila
u službene svrhe
pitanje: Firma “X” je sklopila ugovor o korištenju
privatnog automobila u službene svrhe sa zaposleni-
kom NN i obavezala se da će dotičnoj osobi po osnovu
ovog ugovora mjesečno isplaćivati po 400,00 KM. Da
li se može sklopiti ovakav ugovor sa fiksnim iznosom
naknade, te da li se za ovakvo ugovaranje vežu i neke
posebne regulative?
odgovor: Formalno, nema zakonskih prepreka niti
ograničenja da se sa zaposlenikom zaključi ugovor o
korištenju privatnog automobila u službene svrhe sa
fiksnim iznosom naknade. Naime, iznos za koji se ugo-
vori da će se isplaćivati zaposleniku je ugovorni ele-
ment i on je kao takav stvar dogovora između ugovor-
nih strana (firme i zaposlenika).
Međutim, napominjemo da je, po pitanju oporezi-
vanja navedene isplate u slučaju korištenja privatnog
vozila u službene svrhe, Zakonom o porezu na doho-
dak, odnosno pratećim Pravilnikom određen maksi-
malni iznos koji se zaposleniku - vlasniku vozila može
isplatiti bez poreza, pri čemu se eventualno isplata
iznad toga tretira kao njegova plaća.
Prema članu 14. stav 1. Pravilnika o primjeni Zako-
na o porezu na dohodak, naknada za korištenje privat-
nog vozila u službene svrhe ne smatra se dohotkom od
nesamostalne djelatnosti i ne podliježe oporezivanju
do visine 20% cijene jednog litra utrošenog goriva po
pređenom kilometru. Dakle, da bi se utvrdilo koji iznos
naknade ne podliježe oporezivanju, nužno je voditi evi-
denciju o korištenju vozila, odnosno o pređenoj kilo-
metraži. Ta evidencija se može organizovati na osnovu
izdatih putnih naloga, odnosno odobrenja za korištenje
privatnog automobila u službene svrhe. Na osnovu evi-
dencije o iskorištenoj kilometraži u službene svrhe i
cijene utrošenog goriva utvrđuje se neoporezivi iznos
naknade za svaki mjesec. Ukoliko se zaposleniku isplati
naknada koja je veća od tako utvrđenog neoporezivog
iznosa, razlika isplaćena iznad neoporezivog iznosa se
tretira na isti način kao i plaća, tj. na taj više isplaćeni
iznos se mora preračunati bruto iznos i na isti se mo-
raju obračunati svi obavezni doprinosi (iz i na osnovi-
cu), kao i porez na dohodak, naknada za nesreće i opća
vodna naknada.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 83)
Korištenje privatnog automobila
u službene svrhe bez dokaza da se radi o
službenom putu
pitanje: Da li je, prilikom korištenja privatnog vozila
u službene svrhe, troškove za gorivo ispravno isplaći-
vati iz blagajne, iako za službeno putovanje nije izdat
putni nalog (nego je samo direktor ovjerio račun) i da li
bi se u tom slučaju snošenje troškova goriva (čiji iznos
ne prelazi 20% cijene jednog litra goriva pomnoženo
brojem kilometara) smatralo korišću zaposlenika?
odgovor: Bitna činjenica za priznavanje troškova ko-
rištenja vlastitog vozila u službene svrhe je da je stvar-
no postojao službeni put ili neki drugi poslovni anga-
žman dotičnog zaposlenika koji se obavlja uz odobreno
korištenje njegovog privatnog automobila. U tu svrhu
se upravo koristi putni nalog kojim se pravdaju troš-
kovi službenog puta ili neki drugi dokument iz kojeg
je vidljivo da je tom zaposleniku odobrena upotreba
privatnog automobila za određenu poslovnu namjenu.
U tom smislu bi direktor, uz ovjeru računa za gorivo
koji odobrava, trebao npr. na istom računu navesti da
odobrava i upotrebu privatnog vozila kojim je taj tro-
šak učinjen.
Ako takav dokaz ne postoji, snošenje troškova od
poslodavca ima tretman koristi zaposlenika, što u smi-
slu propisa o porezu na dohodak podliježe obavezi pla-
ćanja poreza na dohodak i svih doprinosa.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 125)
Koristi zaposlenika od korištenja službenog
automobila
pitanje: Zaposleniku je na korištenje dat službeni
automobil. Kako utvrđujemo plaću (korist) na osnovu
pređene kilometraže za: upotrebu automobila za pre-
voz na posao i s posla, upotrebu automobila u službene
svrhe i upotrebu automobila u privatne svrhe? Naše
mišljenje je da zaposlenik za prvo ima pravo na neopo-
rezivu naknadu u visini mjesečne karte gradskog pre-
voza, da se drugo ravna prema odluci za službena puto-
vanja, a da treće ima tretman koristi. Kakav je tretman
ostalih troškova (takse, parking, popravke i sl)?
odgovor: Iz ugla propisa o porezu na dohodak, ovdje
se, zaista, radi o tri različite situacije, tj. oporezivom
korišću se smatra ovaj preostali obim pređene kilome-
traže, nakon odbitka neoporezivog iznosa naknade za
prevoz na posao i s posla, kao i stvarno pređene kilo-
metraže prema izdatim nalazima za službena putova-
nja.
Kada je u pitanju prevoz na posao i s posla, u skladu
sa članom 14. stav 1. tačka 2. pod a) Pravilnika o pri-
mjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”,
br. 67/08 do 27/13), zaposleniku koji koristi službeni
automobil za prevoz na posao i s posla se može priznati
iznos u visini 20% cijene jedne litre goriva po pređenom
kilometru na toj relaciji, ali ne više od cijene jedne i po
mjesečne karte u javnom saobraćaju na toj relaciji. Sve
više od toga bi bila oporeziva korist zaposlenika.
Upotreba službenog automobila za vrijeme i potre-
be službenih putovanja da je ono u potpunosti “pokri-
veno” putnim nalozima. U tom slučaju ne postoji osnov
za obračun oporezivih koristi zaposleniku, budući da
to ne možemo tretirati kao korištenje u lične svrhe. Za
ovaj slučaj je bitno voditi evidenciju o korištenju vozila
u službene svrhe (npr. putni nalozi) pri čemu je ključni
podatak kilometraža.
Treći slučaj, odnosno sve ono što nije “pokriveno” po
prva dva osnova, predstavlja oporezivu korist za zapo-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 113
slenika. Vi ste dužni voditi evidenciju o pređenoj kilo-
metraži vaših automobila. Sve ono što nije “pokriveno”
dozvoljenim iznosom na ime prevoza na posao i s posla
i izdatim putnim nalozima, tj. sve ono što se ne može
opravdati kao službeno korištenje automobila, na kra-
ju mjeseca treba iskazati kao oporezivu korist. Ona se
računa kao 20% od cijene litre goriva po svakom “nepo-
krivenom” kilometru i prikazuje se kao dohodak od ne-
samostalne djelatnosti u svim odgovarajućim obrascima.
Imajući u vidu da se radi o službenom automobi-
lu, svi tekući troškovi održavanja, registracije i slično
padaju na teret firme i nisu oporeziva korist zaposle-
nika. Slično je i sa troškovima parkinga ako su nastali
na službenim putovanjima. Međutim, plaćeni parking,
putarina i slično, koji se ne mogu povezati sa službe-
nim putovanjem bi bili oporeziva korist zaposlenika
koji je koristio službeni automobil (naravno, ako teret
tog troška pada na firmu).
(Porezni savjetnik 9/14, str. 107)
Korištenje službenog vozila za prevoz na
posao i sa posla (korist)
pitanje: Da li se korištenje službenog automobila od
zaposlenika za prevoz na posao i sa posla tretira kao
privatna korist zaposlenika ili kao službena upotreba
vozila i, ukoliko se takav prevoz ne tretira kao korist,
da li, u smislu poreznih propisa, postoje određena
ograničenja (npr. da je neoporezivi iznos do visine 1,5
cijene mjesečne karte)?
odgovor: Korištenje službenog automobila za dola-
zak na posao i odlazak sa posla zaposlenika ne mora
nužno predstavljati korist zaposlenika iz razloga što je
naknada troškova prevoza za tu svrhu jedno od prava
zaposlenika utvrđeno Općim, odnosno granskim kolek-
tivnim ugovorima, s tim što su poreznim propisima u
tom pogledu uspostavljena određena ograničenja. Da
to ne bi predstavljalo korist postoji nekoliko uslova:
- da je dotičnom zaposleniku odobrena upotreba
službenog vozila za prevoz na posao i sa posla,
- da se zaposleniku ne isplaćuje naknada u novcu za
tu svrhu,
- da se uredno vodi evidencija o pređenim kilometrima,
- da se obračun neoporezivih troškova prevoza na po-
sao i sa posla vrši na osnovu umnoška pređenih ki-
lometara i 20% cijene litra goriva, s tim da taj iznos,
u poreznom smislu, ne može preći visinu 1,5 cijene
mjesečne karte.
Naveli ste da ste dotičnom zaposleniku, do sada,
isplaćivali naknadu za prevoz na posao i sa posla i iz tog
razloga ste bili u pravu što ste mu pređenu kilometražu
na posao i sa posla tretirali kao korist, pošto se to pravo
ne može koristiti po oba osnova.
Međutim, nema smetnje da se sada opredijelite da
tom zaposleniku odobrite korištenje službenog vozila
114 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
za prevoz na posao i sa posla, pod navedenim uslovi-
ma i sa navedenim načinom obračuna neoporezive na-
knade po tom osnovu, a da mu istovremeno prestanete
isplaćivati naknadu po istom osnovu.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 99-100)
Dnevnica za vrijeme službenog puta u
inostranstvo
pitanje: Naši zaposlenici su upućeni na službeni put
u Austriju u trajanju od četiri dana, za koje vrijeme im
je obezbijeđen smještaj, ishrana i prevoz. Na koji iznos
dnevnica imaju pravo za vrijeme tog putovanja?
odgovor: Prema Uredbi o naknadama troškova za
službena putovanja (“Sl. novine FBiH”, br. 63/10, 9/11
i 80/11), pod dnevnicom za službeno putovanje podra-
zumijeva se naknada troškova za ishranu na službenom
putovanju koji se ne moraju posebno dokumentovati.
Tom Uredbom je propisano da se, ukoliko je na službe-
nom putovanju obezbijeđena besplatna ishrana (što je
vaš slučaj), propisani iznos dnevnice umanjuje za 30%.
Posebnom Odlukom Vlade Federacije BiH propisan je
iznos dnevnice za Austriju od 140,00 KM. Pošto je u slu-
čaju iz upita zaposlenicima koji se upućuju na službeni
put osigurana besplatna ishrana, taj iznos dnevnice tre-
ba da se umanji za 30%, tako da licima koja se upućuju
na službeno putovanje za svaki dan proveden van terito-
rije FBiH pripada dnevnica u iznosu od 98,00 KM.
Okolnost da je na službenom putu, pored ishrane,
obezbijeđen i smještaj i prevoz, ne utiče na gore nave-
deno za dnevnice (tj. to znači samo to da se tim zapo-
slenicima neće naknađivati nikakvi troškovi smještaja i
prevoza, nego samo dnevnice u navedenoj visini).
(Porezni savjetnik 12/14, str. 106)
Obračun inodnevnice u slučaju putovanja
trajektom
pitanje: Od kojeg momenta počinje obračun dnev-
nice za Italiju u slučaju kada zaposlenik putuje preko
luke Bari, a na putu se zadržava četiri sata u BiH, šest
sati u Crnoj Gori, te se vozi trajektom do Italije 10 sati?
odgovor: Važećim propisima koji regulišu naknadu
troškova službenih putovanja nije propisano otkada se
računa strana dnevnica u slučaju kada se na putovanju
koristi trajekt. Po našem mišljenju, u toj situacija su
moguća dva rješenja. Prvo je da se koristi analogija sa
putovanjem avionom, kada se za ulazak u stranu zemlju
uzima ulazak na aerodrom, što bi kod korištenja trajekta
bio ulazak na trajekt. Druga solucija bi bila da obračun
stranih dnevnica počinje od momenta kada trajekt, na-
puštajući međunarodne vode, ulazi u teritorijalne vode
dotične zemlje, u konkretnom slučaju Italije.
 Prema tome, pravno lice bi svojim vlastitim aktom
(pravilnikom ili odlukom) trebalo da se odluči za jednu
od navedene dvije solucije (s tim što mi, zbog jedno-
stavnosti, preferiramo prvu).
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 107)
Umanjenje putne dnevnice u zavisnosti od
broja obezbijeđenih obroka
pitanje: Da li su u skladu s propisima odredbe našeg
Pravilnika o službenim putovanjima prema kojim se, u
slučaju da je na službenom putu obezbijeđen doručak,
dnevnica umanjuje za 20%, ako je obezbijeđen ručak
za 40%, a večera, takođe, za 40%, s obzirom na to da
je Uredbom o naknadama za službena putovanja ge-
neralno (bez diferenciranja po obrocima) utvrđeno da
se dnevnica umanjuje za 30% ukoliko je obezbijeđena
ishrana na službenom putu?
odgovor: Članom 23. stav 2. Općeg kolektivnog ugo-
vora za teritoriju Federacije BiH (“Sl. novine FBiH”,
br. 54/05 i 62/08) utvrđeno je da će se visina dnevnice
i način plaćanja ostalih putnih troškova utvrditi kolek-
tivnim ugovorom za područje djelatnosti, a na osnovu
propisa koje donese Vlada Federacije BiH.
Granskim kolektivnim ugovorima koji se odnose na
djelatnost firme iz ovog upita (prerađivačka industrija,
trgovina na veliko) nije regulisano pitanje umanjenja
dnevnica za slučaj kada je obezbijeđen neki od obroka.
S obzirom na to da se Opći kolektivni ugovor poziva na
propis Vlade Federacije BiH, a to je Uredba o naknada-
ma za službena putovanja kojom je regulisano da se, u
slučaju kada je na službenom putu obezbijeđena hrana,
dnevnica umanjuje za 30% (s tim što pitanje umanjenja
dnevnice u slučaju kad je obezbijeđen samo jedan od
obroka nije regulisano), mišljenja smo da bi u slučaju
da je obezbijeđena kompletna ishrana dnevnicu trebalo
umanjivati u skladu sa Uredbom ( jer se time štite pra-
va zaposlenika iz kolektivnog ugovora). Pošto umanje-
nje dnevnice za slučaj kad je obezbijeđen samo jedan
od obroka nije regulisano nijednim propisom, pravo je
firme da svojim internim aktom to sama reguliše, s tim
što bi u konkretnom slučaju procenti umanjenja trebali
biti usklađeni s procentom iz Uredbe.
Napominjemo da nije uobičajeno da se umanjenje
dnevnice vrši kad je obezbijeđen doručak ( jer su troš-
kovi doručka najčešće uključeni u troškove noćenja).
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 123-124)
Obustava od plaće zbog neopravdane
akontacije za službeni put
pitanje: Zaposlenik javnog preduzeća nije u propisa-
nom roku pravdao akontaciju za službeno putovanje
(radi se o većem iznosu) i dat je nalog da se to nami-
ri iz njegove plaće (pošto po propisima o javnim pre-
duzećima u zabranjene aktivnosti spada i kreditiranje
zaposlenika). Može li se tom zaposleniku izvršiti jed-
nokratna obustava od plaće (u punom iznosu neoprav-
dane akontacije) ili obustava može biti najviše do 1/3
mjesečne plaće (kako to nalažu propisi o radu)?
odgovor: Prema članu 74. Zakona o radu (“Sl. novine
FBiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03), za sve obaveze, osim
obaveze zakonskog izdržavanja, zaposleniku se prisilno
može obustaviti najviše jedna trećina plaće. U vašem
slučaju trebate ispoštovati ovu zakonsku odredbu, tako
da ne možete čitav iznos potraživanja za akontaciju
obustaviti jednokratno.
Dodatno napominjemo da bi i porezni organi mogli
nevraćanje akontacije tretirati kao beskamatnu pozaj-
micu i naložiti da se iznos kamate utvrđen po tržišnoj
stopi (10,03%) tretira i oporezuje kao korist tog zapo-
slenika, uz obračun poreza na dohodak i punih dopri-
nosa na tu korist (kamatu) za period od dana kada je
akontacija trebala biti vraćena do dana kada se potraži-
vani uznos naplati ili odbije od njegove plaće.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 98)
Plaćanje putnih troškova biznis karticom vs.
dnevnice
pitanje: Da li je poslodavac u obavezi da zaposleni-
cima isplaćuje dnevnice za službena putovanja uko-
liko im stavlja na raspolaganje biznis kartice putem
kojih izmiruju sve troškove službenog puta (od pre-
voza do ishrane). Ukoliko se isplaćuju dnevnice, kako
postupati sa troškovima ishrane po biznis kartici (da
li to potraživati od zaposlenih)? Da li zaposlenim koji
su proveli 33 dana u Norveškoj na sklapanju prethod-
no izvezenih čeličnih konstrukcija trebamo isplatiti
33 dnevnice?
odgovor: Pravo na putne dnevnice treba razlikovati
od načina na koji se plaćaju troškovi službenih puto-
vanja. Prema članu 23. Općeg kolektivnog ugovora za
teritoriju Federacije BiH, zaposleniku pripada pravo na
plaćene troškove službenog putovanja (dnevnice) u vi-
sini koja se utvrđuje kolektivnim ugovorom za područ-
je djelatnosti, a na osnovu propisa koje donosi Vlada
Federacije BiH.
Uredbom o naknadama troškova za službena pu-
tovanja (“Sl. novine FBiH”, br. 63/10, 9/11 i 80/11)
utvrđeno je da naknada za ishranu (dnevnica) za
službeno putovanje u zemlji iznosi do 25,00 KM, dok
su Odlukom (“Sl. novine FBiH”, broj 50/07) utvr-
đeni iznosi dnevnica za putovanje u inostranstvo.
Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na doho-
dak (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08 do 90/13) iznosi
dnevnica iz navedene Uredbe i Odluke tretiraju se,
sa stanovišta propisa o porezu na dohodak, neopore-
zivim prihodom.
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 115
 Ukoliko se zaposlenicima koji se upućuju na službe-
no putovanje obezbijedi korištenje biznis kartice firme
za pokriće troškova službenog puta (ishrana, noćenje,
prevoz), njima se neće, kako je to najčešća praksa,
isplaćivati akontacija za službeni put, ali će im se iz-
davati putni nalog po kome će oni na bazi računa za
noćenje i za prevoz pravdati te troškove, dok će im se
plaćanja za hranu priznavati u visini porezno dopusti-
vih iznosa dnevnica (25,00 KM za putovanja u zemlji
i iznos utvrđen Odlukom za konkretnu stranu zemlju).
Ovo stoga što se dnevnica, ustvari, smatra naknadom
za ishranu na službenom putu. Ukoliko plaćanja biznis
karticom za ishranu prelaze Pravilnikom utvrđene ne-
oporezive iznose, to će im se tretirati kao korist i opo-
rezivati kao plaća (10% porez na dohodak i puni propi-
sani doprinosi).
Prema važećim propisima o putnim troškovima,
ukoliko rad koji se obavlja izvan mjesta zaposlenja tra-
je duže od 30 dana, on se tretira kao rad na terenu, po
osnovu kojeg zaposlenicima pripada pravo na terenski
dodatak. Prema tome, zaposlenicima koji su u Norveš-
koj obavljali poslove na montaži konstrukcija u traja-
nju od 33 dana nećete isplatiti dnevnice, nego naknadu
za rad na terenu, čiji iznos zavisi od toga da li su zapo-
slenicima od strane poslodavca obezbijeđeni smještaj i
ishrana ili samo ishrana ili samo smještaj.
Prema propisima o putnim troškovima u Federa-
ciji BiH, naknada za rad na terenu isplaćuje se u vi-
sini propisane dnevnice (ukoliko je obezbijeđen samo
smještaj), do 70% propisane dnevnice (ukoliko je obez-
bijeđena samo ishrana) i do 20% propisane dnevnice
(ukoliko su obezbijeđeni i ishrana i smještaj). To su
istovremeno i neoporezivi iznosi.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 83-84)
Isplata naknade za prevoz na posao i sa
posla srazmjerno broju radnih dana
pitanje: Na osnovu interne odluke, zaposlenicima
čije je mjesto stanovanja udaljeno od mjesta rada naj-
manje 3 km isplaćujemo troškove prevoza na posao i
sa posla u visini mjesečne vozne karte. Zaposlenik ima
pravo na ovu naknadu troškova samo za dane prisustva
na poslu. Ukoliko je cijena mjesečne vozne karte 60,00
KM i ukoliko VII mjesec ima 23 radna dana, od kojih je
jedan dan praznik, jesmo li ispravno obračunali prevoz
zaposleniku: 60,00 KM/23 x 22 = 57,39 ili smo trebali
isplatiti 60,00 KM, jer je praznik bio neradni dan?
odgovor: Prema članu 18. Općeg kolektivnog ugovo-
ra za teritoriju Federacije BiH, zaposlenik ima pravo
na prevoz ili naknadu troškova prevoza na posao i sa
posla u skladu sa pravilnikom o radu, odnosno ugovo-
rom o radu. Dakle, zaposleniku je utvrđeno pravo na
naknadu troškova prevoza, s tim da OKU nije precizi-
rao iznos same naknade već je ostavljeno poslodavcu
da ovo pitanje sâm uredi svojim internim aktom (tj.
116 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
pravilnikom o radu ili, pak, u ugovoru o radu sa za-
poslenicima).
Naknada za prevoz se, de facto, odnosi na prevoz na
posao i sa posla, tako da iz toga proizlazi da zaposlenik
ostvaruje pravo na naknadu troškova prevoza samo za
one dane kada radi, te da mu za one dane kada ne radi
poslodavac ima pravo umanjiti ovu naknadu naknadu.
Prema tome, u dane praznika kada zaposlenik ne
radi, poslodavac ima osnov da mu iznos naknade za
troškove prevoza umanji srazmjerno broju dana kada
je radio, ukoliko je poslodavac tako uredio svojim in-
ternim aktima, što je kod vas slučaj, tako da ste isprav-
no postupili kada obračunali i isplatili umanjenu na-
knadu za troškove prevoza vašem zaposleniku.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 93-94)
Naknada za odvojeni život kod rada na
terenu
pitanje: Da li firma koja upućuje svoje zaposlenike na
rad van sjedišta firme na period duži od 30 dana može,
pored dnevnica uvećanih za 70% ( jer im nije obezbi-
jeđen smještaj), isplatiti i terenski dodatak (u visini
dnevnice) kao naknadu za odvojen život od porodice?
odgovor: Prema propisima o putnim troškovima u
Federaciji BiH, za rad koji se obavlja van mjesta za-
poslenja koji traje duže od 30 dana neprekidno, zapo-
slenicima pripada terenski dodatak (a ne dnevnica) u
iznosu do visine propisane dnevnice (ukoliko je obezbi-
jeđen samo smještaj), odnosno do 70% propisane dnev-
nice (ukoliko je obezbijeđena samo ishrana), odnosno
do 20% propisane dnevnice (ukoliko su obezbijeđeni
i ishrana i smještaj). Propisana neoporeziva dnevnica
za službena putovanja u zemlji iznosi 25,00 KM, a za
službena putovanja u inostranstvo u visini utvrđenoj
posebnom Odlukom za svaku konkretnu zemlju.
Iz upita se može razumjeti da u konkretnom slučaju
zaposlenicima upućenim na rad van sjedišta firme duže
od 30 dana nisu obezbijeđeni ni smještaj ni ishrana. Ta
situacija nije “pokrivena” važećim propisima (jer se naj-
češće obezbjeđuju i ishrana i smještaj ili jedno od to dvo-
je), ali je logika da se u tom slučaju primijeni analogija iz
propisa o dnevnicima, tj. da zaposleniku pripada nakna-
da za rad na terenu (u visini dnevnice), uvećana za 70%.
Poslodavac može svojim internim aktom utvrdi-
ti pravo zaposlenika na odvojen život od porodice i
za vrijeme rada na terenu, s tim što je prema zvanič-
nom stavu Federalnog ministarstva finansija isplata za
tu namjenu u slučaju kad je vrši preduzeće u cijelosti
oporeziva kao i plaća (10% poreza na dohodak i puni
propisani doprinosi), za razliku od naknade koja se
isplaćuje rukovodećim državnim službenicima (koja je
neoporeziva, do iznosa utvrđenog Pravilnikom o pri-
mjeni Zakona o porezu na dohodak).
(Porezni savjetnik 11/14, str. 83)
Pravo na neoporezivu naknadu za odvojeni
život zaposleniku u privrednom društvu
pitanje: Možemo li našem zaposleniku, kojeg na mje-
sec dana upućujemo na rad iz Zenice u Mostar, isplatiti
naknadu za odvojen život bez obaveze plaćanja poreza
i doprinosa?
odgovor: Ne, ne možete. Naime, Pravilnikom o pri-
mjeni Zakona o porezu na dohodak, član 14. tačka 2)
pod c) i d) propisano je da se naknada za odvojen život
od porodice (u iznosima propisanim tim odredbama)
smatra neoporezivim dohotkom samo kod rukovode-
ćih radnika u organima uprave. Istina, jedno vrijeme
se primjenjivao raniji stav Federalnog ministarstva fi-
nansija kojim je bila data mogućnost da se isplata ove
naknade (do propisanog iznosa) ne oporezuje ni kada
isplatu vrše preduzeća i druga pravna lica, uz uslov da
su to pravo propisali svojim internim aktom. Međutim,
Federalno ministarstvo finansija je, kasnijim stavom,
“poništilo” taj svoj raniji stav, tako da biste na eventu-
alnu isplatu naknade u konkretnom slučaju na isplaće-
ni iznos bili dužni obračunati porez na dohodak i pune
doprinose.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 78-79)
Troškovi smještaja direktora
pitanje: Posjedujemo stanove koje koriste naši direk-
tori čija su mjesta prebivališta u drugom gradu, entite-
tu ili državi. Da li ovu uslugu moramo posmatrati kao
korist naših direktora, te kakav je tretman režijskih
troškova koji padaju na naš teret? Naime, u članu 10.
Zakona o porezu na dohodak stoji da oporezivanju ne
podliježu usluge smještaja zaposlenika u mjestu obav-
ljanja djelatnosti ako je to neophodno za obavljanje
radnog zadatka. Da li je ovo nama porezno priznat ras-
hod u poreznom bilansu?
odgovor: U upitu spomenuta odredba iz člana 10.
stav 4. tačka 3. Zakona o porezu na dohodak (“Sl. no-
vine FBiH”, br. 10/08, 9/10, 44/11 i 7/13) se odnosi
na slučajeve u kojima poslodavac pruža smještaj zapo-
sleniku onda kada je to neophodno za izvršenja radnog
zadatka. Međutim, pri tome se misli na pojedinačne
zadatake, odnosno situacije u kojima poslodavac šalje
zaposlenika na službeni put u mjesto obavljanja tog
zadatka. Nije se mislilo na pružanje usluge stanovanja
zaposlenika.
Prema tome, besplatno ili povoljnije od tržišnog
stavljanje stana na raspolaganje direktorima kojima je
osnovno mjesto prebivališta u drugom gradu, entitetu
ili državi predstavlja oporezivu korist iz stava 1. istog
člana Zakona. To podrazumijeva oporezivanje i obra-
čun poreza na dohodak i svih doprinosa po principi-
ma koji važe za dohodak od nesamostalnih djelatnosti.
Zbog toga je potrebno izračunati novčanu vrijednost
ove usluge, koja treba odgovarati nekoj tržišnoj vrijed-
nosti zakupnine takvog stana na toj lokaciji, tome po-
tom treba dodati i plaćene režijske troškove, a na kraju
sve zajedno “podići” na bruto iznos množenjem sa ko-
eficijentom 1,610305. Izračunati bruto iznos se dodaje
redovnoj mjesečnoj plaći u obrascima OLP-1021, MIP-
1023, po isteku godine i u GIP-1022, a doprinosi se
uključuju i u specifikaciju 2001 ili 2001-A.
Što se tiče poreznog bilansa, ovo bi, po našem mi-
šljenju, trebao biti porezno priznat rashod. Naime, u
članu 10. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH”,
br. 97/07, 14/08 i 39/09) je navedeno da se eventual-
ne korekcije rashoda u poreznom bilansu moraju vr-
šiti samo po osnovu onih ličnih primanja zaposlenika
koja nemaju karakter plaće, a koja su isplaćena preko
dozvoljenog neoporezivog iznosa. Međutim, usluge iz
ovog upita imaju potpuni tretman (karakter) plaće i ne
postoji osnov za osporavanje ovih rashoda u poreznom
bilansu. Ipak, dužni smo naglasiti da bi ovlašteni in-
spektor PU FBiH, po istom pitanju, u nekoj budućoj
kontroli mogao imati i drugačije mišljenje.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 120)
Dodjela stana vlastitom zaposleniku
pitanje: Kupljeni stan u novogradnji namjeravamo
(po želji direktora) dati našem djelatniku na korištenje,
odnosno namjeravamo prevesti taj stan na tog djelat-
nika. Kakva je procedura ove transakcije i koji je njen
porezni aspekt?
odgovor: Davanje stana na trajno korištenje, a kasni-
je i prevođenje stana na djelatnika su dvije različite
pravne radnje, sa različitim knjigovodstvenim i pore-
znim posljedicama. Davanje stana na trajno korištenje,
de iure ne predstavlja promjenu vlasništva, dok pre-
vođenje stana na djelatnika znači promjenu vlasništva.
Pretpostavljamo da se to postavlja kao alternativa, u
smislu koja varijanta bi za firmu bila povoljnija.
U slučaju da se stan ustupi djelatniku na korištenje,
stan bi se evidentirao i dalje u knjigama firme i kao
imovina, a davanje stana na korištenje bez naknade (po
prethodno donesenoj odluci) bi, sa stanovišta propisa
o porezu na dohodak, imalo tretman oporezivih koristi
za tog djelatnika, što ima svoje porezne posljedice u
smislu da bi se na tržišnu vrijednost mjesečne zakupni-
ne obračunavao porez na dohodak (10%) i puni obave-
zni doprinosi (i iz i na osnovicu).
U slučaju prenosa prava vlasništva nad stanom na
djelatnika bez naknade bi trebalo provesti potrebne
radnje u gruntu. U tom slučaju bi se stan isknjižio iz
vaše imovine, na teret rashoda za neotpisani dio njego-
ve vrijednosti, a za zaposlenika bi to, opet, predstavlja-
lo oporezivu korist, sa promptnom obavezom plaćanja
poreza na dohodak i punih doprinosa, na tržišnu vri-
jednost dotičnog stana u momentu ostvarenja te ko-
risti.
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 117
 Pored toga, pošto se radi o prometu nekretnine,
prenos vlasništva nad stanom bi formalno potpadao
pod kantonalni Zakon o porezu na promet nepokret-
nosti i prava, ali je takav promet (pošto se radi o no-
vosagrađenom objektu i pošto je prodavac pravno lice)
oslobođen plaćanja ove vrste poreza.
Konačno, u ovom slučaju bi bilo nužno sagledati i
aspekt transfernih razlika u poreznom bilansu firme-
davaoca stana, pošto se najvjerovatnije radi i o “pove-
zanim licima” sa aspekta propisa o porezu na dobit.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 92-93)
Porezne posljedice prodaje stana
povezanom i nepovezanom licu
pitanje: Koje su porezne obaveze preduzeća u slučaju
da osnivač odluči da proda stan, koji je u vlasništvu
preduzeća, uposleniku sa kojim je u krvnom srodstvu,
po vrijednosti nižoj od tržišne? Da li na razliku između
tržišne i prodajne vrijednosti, osim obaveza po osnovu
poreza na dobit (transferne cijene sa povezanim lici-
ma), postoje i obaveze po osnovu poreza na dohodak i
doprinosa? Stan je nabavljen 2008. godine i sredstva za
nabavku stana korištena su za pravdanje reinvestiranja
po poreznom bilansu za 2007. godinu.
Da li se situacija mijenja ukoliko se stan, pod istim
uslovima, proda “trećem licu” koje nije uposlenik niti
u krvnom srodstvu sa osnivačem?
odgovor: U ovom slučaju bi, osim obaveza po osnovu
poreza na dobit po osnovu transfernih razlika u pore-
znom bilansu, postojale i obaveze za porez na dohodak
i doprinose, s obzirom na to da se radi o uposleniku.
Naime, u ovom slučaju bi se ujedno radilo i o koristi
koju bi ostvario taj zaposlenik, koja podliježe obavezi
plaćanja poreza na dohodak i punih doprinosa kao da
se radi o njegovoj plaći. U članu 12. Pravilnika o pri-
mjeni Zakona o porezu na dohodak je propisano da kod
slučaja primanja stvari ili usluga po cijeni nižoj od tr-
žišne poslodavac mora utvrditi razliku između tržišne
cijene i cijene koju je platio zaposlenik. Pri tome, ra-
zlika između tržišne cijene i cijene koju je platio zapo-
slenik smatra se prihodom od nesamostalne djelatnosti
Pri tome, to što se radi o stanu koji je nabavljen
iz reinvestirane dobiti po poreznom bilansu za 2007.
godinu ne predstavlja smetnju da se izvrši njegova pro-
daja.
Ukoliko se stan pod istim uslovima proda “trećem
licu”, koji nije uposlenik niti je u krvnom srodstvu sa
osnivačem, situacija se mijenja, jer se u tom slučaju
ne bi radilo o povezanom licu sa preduzećem, pa takva
prodaja, bez obzira na prodajnu cijenu stana, nema ni-
kakvih poreznih posljedica niti u poreznom bilansu niti
po osnovu poreza na dohodak.
Međutim, ukoliko bi prodajna cijena stana i u tom
slučaju bila očito niža od tržišne, to bi moglo navesti
nadležne organe da provjeravaju druge okolonosti koje
118 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
bi do toga dovele, pa i da i u tom slučaju, eventualno,
utvrde neke druge elemente za korekciju poreznog bi-
lansa po tom osnovu.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 101)
Minimalni i maksimalno neoporezivi iznos
toplog obroka
pitanje: Koji je minimalni iznos toplog obroka koji se
može isplaćivati mjesečno i koliki je maksimalni iznos
neoporezivog toplog obroka? Da li se očekuje da će se
to uskoro promijeniti?
odgovor: Prema članu 17. OKU, minimalni iznos na-
knade za topli obrok na mjesečnom nivou je utvrđen u
visini od najmanje 20% prosječne neto plaće isplaćene
u Federaciji BiH, prema posljednjim objavljenim po-
dacima Federalnog zavoda za statistiku, što je (uzima-
jući u obzir posljednji objavljeni prosjek plaće u FBiH,
iznos od: 822 KM x 20% = 164,40 KM mjesečno, odno-
sno 164,40 KM : 23 radna dana = 7,15 KM dnevno).
Način utvrđivanja maksimalno neoporezivog izno-
sa naknade za topli obrok propisan je članom 14. Pra-
vilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Sl.
novine FBiH”, br. 67/08, 4/10, 86/10, 10/11, 53/11,
20/12, 71/13 i 90/13), a to je iznos od 2% od prosječne
neto plaće u Federaciji prema posljednjem statističkom
objavljenom podatku, što je trenutno iznos od 822 KM
x 2% = 16,44 KM dnevno.
Postoji mogućnost da se ovaj iznos maksimalno ne-
oporezivog toplog obroka smanji (na 1% prosječne pla-
će u FBiH), pa čak i da se isplate na ime toplog obroka
u cjelini oporezuju, s tim da je to moguće samo kroz
izmjene i dopune Zakona o porezu na dohodak, odno-
sno Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak,
što se, bar u toku ove godine, vjerovatno neće desiti.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 107-108)
Ispunjenost obaveze za topli obrok
pitanje: Da li je inspekcija rada u pravu kada sma-
tra da mi, isplatom toplog obroka od 10 KM dnevno (u
skladu sa našim internim sktom), nismo obezbijedili
topli obrok zaposlenicima u iznosu koji je obavezan za
svakog poslodavca?
odgovor: Ne, nije u pravu. Najniži iznos toplog obro-
ka koji je poslodavac dužan da isplaćuje zaposlenicima
utvrđen je Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju
Federacije BiH (“Sl. novine FBiH”, broj 54/05 i 62/08),
kao i granskim kolektivnim ugovorima. Članom 17.
tog kolektivnog ugovora propisano je da je posloda-
vac obavezan da zaposleniku kojem poslodavac nije
obezbijedio ishranu isplaćuje najmanje 20% prosječne
neto plaće isplaćene u Federaciji BiH prema posljednje
objavljenom podatku, što (prema sadašnjem podatku)
predstavlja iznos od oko 7 KM dnevno. Pošto je Op-
ćim kolektivnom ugovorom utvrđen najmanji obavezni
iznos isplate, granskim kolektivnim ugovorom može se
utvrditi i veći iznos.
Imajući u vidu da je djelatnost vaše firme proizvod-
nja i trgovina, potrebno je vidjeti šta je regulisano od-
govarajućim kolektivnim ugovorima za te djelatnosti:
Članom 52. Kolektivnog ugovora o pravima i obave-
zama poslodavaca i zaposlenika za djelatnost proizvod-
nje i prerade metala (“Sl. novine FBiH”, broj 77/06),
propisano je da je najmanji iznos toplog obroka koji je
poslodavac obavezan isplatiti zaposleniku 20% od pro-
sječne plaće u Federaciji BiH (dakle isto kao u Općem
kolektivnom ugovoru).
Članom 47. Kolektivnog ugovora o pravima i obave-
zama poslodavaca i zaposlenika za djelatnost trgovine,
ugostiteljstva i turizma (“Sl. novine FBiH”, broj 53/00)
utvrđeno je da je poslodavac obavezan da zaposleniku
isplati najmanje 25% prosječne plaće u Federaciji BiH
prema posljednje isplaćenom tromjesečnom prosje-
ku (što prema aktuelnom podatku iznosi oko 8,5 KM
dnevno).
Razumljivo, s obzirom na to da se radi o najmanjim
iznosima, poslodovac može da isplati i veći iznos toplog
obroka od prosjeka grane (što ste vi i učinili).
Prema tome, Odlukom o iznosu naknade za topli
obrok od 10 KM dnevno, vi ispunjavate zahtjev iz ko-
lektivnih ugovora o minimalnom iznosu koji je poslo-
davac dužan isplatiti zaposlenicima.
Iznos toplog obroka od 2% prosječene plaće u Fede-
raciji BiH (16,60 KM dnevno), za koji inspekcija (kako
navodite) smatra da predstavlja i minimalni iznos koji
je poslodavac dužan isplatiti je, ustvari, maksimalni
(najveći) neoporezivi iznos naknade za topli obrok po
Pravilniku o promjeni Zakona o porezu na dohodak i
taj iznos ni na koji način ne treba miješati sa propisima
koji regulišu minimalno pravo zaposlenika, odnosno
obavezu poslodavca.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 103-104)
Topli obrok osiguran u menzi
pitanje: Pravno lice je organizovalo menzu u kojoj
se pripremaju obroci za radnike. Računovodstveno,
nabavku sirovina knjižimo na zalihe bez prava odbit-
ka ulaznog PDV-a, a na kraju mjeseca preko interne
fakture knjižimo na trošak toplog obroka. Da li smo
u obavezi prikazivati vrijednost pripremljenih obroka
na platnim listama, s obzirom na to da je pojedinačnu
vrijednost teško precizno preračunati, kao i da svi ne
iskoriste dnevni obrok? Da li je pravno lice u prekršaju
bilo koje vrste ako pojedini radnici ne žele ili iz drugog
ličnog razloga ne jedu u menzi, a nema nadoknade za
topli obrok druge vrste?
odgovor: Prema članu 17. Općeg kolektivnog ugovo-
ra za teritoriji FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 54/05 i
62/08), poslodavac je obavezan zaposleniku obezbije-
diti ishranu u toku radnog vremena (topli obrok). Uko-
liko poslodavac ne obezbjeđuje ishranu, zaposleniku se
isplaćuje mjesečna naknada u iznosu od najmanje 20%
prosječne neto plaće isplaćene u Federaciji BiH, prema
posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda
za statistiku.
Prema prethodno navedenom, poslodavac je dužan
zaposleniku obezbijediti ishranu u toku radnog vreme-
na, što je obaveza koju je pravno lice u slučaju iz upita,
pripremom obroka za radnike u svojoj menzi, zadovo-
ljilo, tako da nije dužno da radnicima koji iz bilo kojeg
razloga ne žele da koriste osiguranu ishranu isplaćuju
neku dodatnu naknadu za topli obrok, što znači da nije
u prekrašaju bilo koje vrste ukoliko to ne radi.
Naime, tek ukoliko bi vrijednost pripremljenih to-
plih obroka prelazila propisani iznos neoporezive na-
knade na ime toplog obroka (što trenutno iznosi 16,82
KM dnevno, po svakom zaposleniku), ta “vrijednost
preko” bi se tretirala kao “korist” zaposlenika, tj. po-
stojala bi obaveza da se na tu razliku obračunavaju i
plaćaju i porez na dohodak i puni doprinosi.
Što se tiče prikazivanja pojedinačne vrijednosti pri-
premljenih obroka na platnoj listi, takva obaveza nije
propisana.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 116)
Organizovanje ishrane za svoje zaposlenike
pitanje: Pravno lice se bavi pružanjem obrazovnih
usluga. Umjesto isplate punog toplog obroka, ovo prav-
no lice bi htjelo organizovati ishranu za svoje zaposleni-
ke unutar pravnog lica. Šta je sve potrebno da se orga-
nizuje priprema toplog obroka unutar pravnog lica? Da
li je potrebno izvršiti određenu registraciju? Koga smo
sve dužni obavijestiti, odnosno koju proceduru sprove-
sti? Da li u slučaju da organizujemo ishranu moramo
vršiti “doplatu” toplog obroka do maksimalnog iznosa?
odgovor: Prema članu 4. stav 1. Zakon o ugostitelj-
skoj djelatnosti (“Sl. novine FBiH”, broj 32/09), pravno
lice može organizovati usluge ishrane za svoje radnike
pod uslovima koji su propisani ovim zakonom i drugim
propisima u objektima zatvorenog tipa (objekt za pre-
hranu). Za pružanje ovakvih usluga potrebno je priba-
viti rješenje općinskog, odnosno gradskog organa upra-
ve nadležnog za poslove ugostiteljstva prema sjedištu
objekta o ispunjavanju uslova koji su propisani ovim
zakonom i drugim propisima, koji to rješenje upisuje u
upisnik objekat zatvorenog tipa. Minimalni tehnički i
drugi uslovi koji moraju biti ispunjeni za pružanje ova-
kvih usluga, prema istom članu Zakona, propisuju se
posebnim aktom, a nadležni organ rješenjem utvrđuje
ispunjavanja tih uslova.
Međutim, u članu 5. Zakona je propisano da se
odredbe ovog zakona ne primjenjuju na pružanje uslu-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 119
ga prehrane i smještaja u objektima ustanova socijalne
pomoći, zdravstva, odgoja, obrazovanja i drugih sličnih
ustanova, vojske, policije, ako te usluge pružaju njiho-
vi radnici isključivo svojim radnicima, pripadnicima i
korisnicima. Dakle, ukoliko je u vašem slučaju riječ o
obrazovnoj ustanovi koja želi organizovati ishranu za
svoje radnike, onda u tom slučaju za te potrebe ne mora
zadovoljavati prethodno navedene zakonske uslove.
Dodatno napominjemo da je Zakonom o hrani (“Sl.
glasnik BiH”, broj 50/04) propisano da objekti koji se
koriste u primarnoj proizvodnji, proizvodnji, preradi,
obradi i skladištenju hrane moraju biti upisani u Regi-
stru Agencije.
Što se tiče obaveze “dodatne” isplate toplog obroka
do maksimalnog iznosa, pri čemu pretpostavljamo da
mislite na maksimalno neoporezivi iznos, takva obave-
za ne postoji, ali nije isključena mogućnost “dodatne”,
odnosno kombinovane isplate toplog obroka zaposle-
nicima.
Prema članu 17. Općeg kolektivnog ugovora (“Sl.
novine FBiH”, br. 54/05 i 62/08), poslodavac je oba-
vezan zaposleniku obezbijediti ishranu u toku radnog
vremena. Ukoliko ne obezbjeđuje ishranu, zaposleniku
se isplaćuje mjesečna naknada u iznosu od najmanje
20% prosječne neto plaće isplaćene u FBiH, prema po-
sljednjem objavljenom podatku Federalnog zavoda za
statistiku.
Ukoliko pravno lice ima organizovanu ishranu
radnika, nije dužno da isplaćuje dodatni iznos toplog
obroka u novcu. Međutim, ukoliko bi pravno lice, po-
red iznosa u hrani, isplaćivalo i određeni iznos u novcu,
takva kombinovana ishrana toplog obroka je dozvolje-
na, s tim da se sa poreznog aspekta mora voditi računa
da ukupni iznos (vrijednost) na ime toplog obroka ne
prelazi 2% od prosječne neto plaće u Federaciji prema
posljednjem objavljenom statističkom podatku (u skla-
du sa članom 14. Pravilnika o primjeni Zakona o pore-
zu na dohodak), jer bi se to “iznad” smatralo “plaćom”
na koju bi se morali obračunati porez na dohodak i svi
doprinosi.
Mogućnost kombinovane isplate toplog obroka u
naturi i novcu potvrdilo je i Federalno ministarstvo
finansija u aktu FMF broj: 05/07-15.5286/09, od 07.
11. 2009. godine.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 101-102)
Tretman toplog obroka koji se koristi u
restoranu drugog lica
pitanje: Da li se kod kombinovane isplate toplog obro-
ka (dio u novcu, a dio organizovanom ishranom) i vri-
jednost konzumiranog toplog obroka u restoranu nekog
drugog lica (drugog vlasnika) može priznati prilikom
utvrđivanja neoporezivog iznosa? (Ovo iz razloga što se
u zvaničnom stavu Federalnog ministarstva finansija,
koji je dostavljen uz ovaj upit, operiše sa terminom “or-
ganizovani način ishrane u vlastitom restoranu”.)
120 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
odgovor: U Stavu Federalnog ministarstva finansija
koji navodite u upitu pitanje se odnosilo na organizo-
vani način ishrane u vlastitom restoranu i prvenstveno
se odnosilo na mogućnost kombinovane isplate toplog
obroka. U odgovoru FMF-a na upit (u pasusu koji je
boldiran) koristi se riječ “restoran”, a ne “vlastiti re-
storan”. Nadalje, i Opći kolektivni ugovor za teritoriju
Federacije barata sa terminom “ukoliko poslodavac ne
obezbjeđuje ishranu...”, a ne pominje se način kako to
obezbjeđuje (vlastiti ili tuđi restoran).
Dakle, činjenica da je poenta navedenog odgovora
FMF-a bila mogućnost “kombinovane isplate” toplog
obroka (sa stanovišta poreznih propisa), a ne načina
organizovanja pripremanja toplog obroka, da se u od-
govoru ne upotrebljavaju riječi “u vlastitom restoranu”,
kao i da Kolektivni ugovor ne pravi razliku u pogledu
načina obezbjeđenja toplog obroka, upućuje na zaklju-
čak da se i vrijednost konzumiranog toplog obroka kod
drugog vlasnika može priznati prilikom utvrđivanja
neoporezivog iznosa toplog obroka u slučaju kad se
kombinuju isplata u novcu i obezbjeđenje toplog obro-
ka u naturalnom obliku.
U skladu s navedenim, po našem mišljenju, ukoliko
se ishrana zaposlenika obezbjeđuje u eksternom resto-
ranu i ukoliko je iznos koji taj eksterni restoran faktu-
riše poslodavcu manji od neoporezivog iznosa toplog
obroka po propisima o porezu na dohodak, razlika do
punog neoporezivog iznosa može se tim zaposlenicima
izvršiti u novcu.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 98-99)
Isplata razlike toplog obroka do
neoporezivog iznosa
pitanje: Možemo li, na osnovu odluke direktora for-
me, izvršiti isplatu razlike toplog obroka zaposlenicima
do neoporezivog iznosa (dosad je isplaćivan iznos od
6,00 dnevno, a sada bi se retroaktivno isplatila razlika
do 16,00 KM dnevno)?
odgovor: Možete. Sa stanovišta važećih propisa ne
postoji nikakva prepreka da se donese takva odluka i
da izvršite isplatu razlike toplog obroka do neoporezive
granice, tim prije što se isplate dešavaju u istom obra-
čunskom periodu (godini).
Napominjemo da je, prema Općem kolektivnom
ugovoru, poslodavac obavezan da zaposlenicima, na
ime toplog obroka, kao njihovo minimalno pravo,
isplati (najmanje) 20% od prosječne plaće u Federaciji
(prema aktuelnom podatku to dnevno iznosi oko osam
KM), tako da i po tom osnovu ima opravdanja da se
isplati veći iznos naknade za topli obrok u odnosu na
dosad isplaćivani.
Sa aspekta propisa o porezu na dohodak, neopore-
zivi topli obrok iznosi nešto više od 16 KM za sve dane
koje zaposlenici provedu na radu, bez obzira na to da
li se isplata do tog iznosa vrši mjesečno ili u bilo ko-
jim drugim intervalima. Prema tome, ni sa tog aspekta
nema nikakvih smetnji da se i retroaktivno izvrši obra-
čun i isplata razlike između ranije isplaćenog i maksi-
malno neoporezivog toplog obroka.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 99-100)
Naknada za topli obrok i prevoz
zaposlenima u predstavništvu strane firme
pitanje: Da li je predstavništvo strane firme, kao po-
slodavac, obavezno da zaposlenicima isplaćuje nakna-
du za topli obrok i prevoz ukoliko te naknade nisu sa-
držane u ugovoru o radu (a one, inače, nisu sadržane u
ugovorenoj plaći)?
odgovor: Kod razmatranja ovog pitanja, pored odred-
bi ugovora o radu sa zaposlenikom koji reguliše odre-
đeni obligacioni odnos, treba imati u vidu i društve-
ne konvencije koje se odnose na prava zaposlenika i
obaveze poslodavaca u Federaciji BiH. To je u prvom
redu Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije
BiH (“Sl. novine FBiH”, br. 54/05 i 62/08), čijim je
članovima 17. i 18. propisano pravo zaposlenika (što je
istovremeno i obaveza poslodavca) na ishranu u toku
radnog vremena (topli obrok) i pravo na naknadu troš-
kova prevoza na posao i sa posla. Shodno članu 2. Op-
ćeg kolektivnog ugovora, ovaj akt je obavezujući za sve
poslodavce na teritoriji Federacije BiH, bez obzira na
oblik vlasništva (kad su u pitanju preduzeća), kao i za
organe uprave i službe za upravu, policiju, javne usta-
nove i druge pravne subjekte.
Slijedom navedenih odredbi, i vi kao poslodavac ste
obavezni da svojim zaposlenicima isplaćujete naknadu
za ishranu i za prevoz na posao i sa posla, neovisno od
toga što takva obaveza nije ugrađena u ugovor o radu sa
vašim zaposlenicima.
Napominjemo da je članom 42. Općeg kolektivnog
ugovora utvrđeno da nadzor nad primjenom tog akta
vrši kantonalni inspektor rada i da zaposlenik može za-
htijevati od inspektora rada provođenje inspekcijskog
nadzora.
Pored navedenog, kad su u pitanju prava zaposle-
nika u predstavništvu stranog lica, treba imati u vidu
i odredbu člana 14. Odluke o osnivanju i radu pred-
stavništava stranih lica u BiH, prema kojoj se na radne
odnose državljana BiH zaposlene u predstavništvu pri-
mjenjuju odredbe zakona kojim se uređuju radni odno-
si u BiH, entitetima i Brčko Distriktu BiH.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 75)
Pomoć zaposleniku za sanaciju kuće
oštećene elementarnom nepogodom
pitanje: Možemo li našem zaposleniku isplatiti novča-
nu pomoć za sanaciju porodične kuće koja je oštećena
poplavom i kakav bi bio porezni tretman ovakve isplate,
odnosno da li bi se na ovaj slučaj mogao primijeniti član
10. stav 4. tačka 1. Zakona o porezu na dohodak prema
kojem u prihode koji ne ulaze u dohodak od nesamo-
stalne djelatnosti i ne podliježu oporezivanju spadaju i
pomoći za gubitke nastale kao posljedica elementarnih
nepogoda koje isplaćuje poslodavac zaposleniku do visi-
ne propisane posebnim propisom? Na koji se “poseban
propis” pritom mislilo, odnosno koji bi to bio neoporezi-
vi iznos, kao i ko procjenjuje da li je riječ o elementarnoj
nepogodi (neki općinski organ ili komisija poslodavca ili
je to samo konstatacija u zapisniku)?
odgovor: Propisi koji se odnose na oblast zaštite od
prirodnih i drugih nesreća, pa i pomoći licima koji su
stradala ili čija je imovina oštećena ili uništena u tim
nesrećama su:
1. Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih
dobara od prirodnih i drugih nesreća (“Sl. novine
FBiH”, br. 39/03, 12/06 i 45/10);
2. Odluka o načinu korištenja sredstava ostvarenih na
osnovu posebne naknade za zaštitu od prirodnih i
drugih nesreća (“Sl. novine FBiH”, broj 4/12);
3. Uredba o jedinstvenoj metodologiji za procjenu šte-
ta od prirodnih i drugih nesreća (“Sl. novine FBiH”,
br. 52/09 i 56/09);
4. Odluka o postupku i kriterijima za dodjelu jedno-
kratne novčane pomoći općinama i kantonima za
otklanjanje šteta nastalih od prirodnih i drugih ne-
sreća (“Sl. novine FBiH”, br. 60/06 i 8/10).
Međutim, nijedan od navedenih (posebnih) propisa ne
tretira davanje pomoći zaposlenim od poslodavca, nego
samo pomoći koje društveno-političke zajednice (općina,
kanton, Federacija) daju licima koja su učestvovala u spa-
šavanju ljudi i imovine zbog prirodnih i drugih nesreća.
Jedini propis koji, po našem saznanju, reguliše do-
djelu pomoći zaposlenicima od poslodavca u slučaju
elementarnih nepogoda (a interesantan je za vas, kao
finansijsku organizaciju) je Kolektivni ugovor za gra-
nu finansija (“Sl. novine FBiH”, broj 48/00). Prema
članu 36. tog kolektivnog ugovora, poslodavac može
zaposleniku odobriti kredit pod povoljnim uslovima
(do 4% godišnje kamate i rok najmanje 10 godina), ako
usljed elementarne nepogode ne može sam riješiti svo-
je stambeno pitanje i ako to nije zakonom zabranjeno.
(Inače je i posebnim stavom Federalnog ministarstva
finansija dozvoljeno da pravna lica odobravaju kredite
svojim zaposlenicima za rješavanje stambenih pitanja.)
Prema tome, nema smetnji da vi svome zaposleni-
ku, za sanaciju porodične kuće zbog oštećenja do kojeg
je došlo usljed elementarne nepogode, odobrite kredit.
Ukoliko bi takav kredit bio odobren po propozicijama
utvrđenim kolektivnim ugovorom, to se, po propisima
o porezu na dohodak, ne bi tretiralo kao korist tog za-
poslenika, dakle, bilo bi neoporezivo.
Da li se radi o elementarnoj nepogodi i koji organ i
na koji način to utvrđuje, regulisano je navedenim po-
sebnim propisima.
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 121
 Što se tiče odredbe člana 10. stav 4. tačka 1. Zakona
o porezu na dohodak, ona je detaljnije razrađena u čla-
nu 14. stav 3. Pravilnika o primjeni tog zakona, ali se tu
(kao novčane pomoći zaposlenicima koje se ne smatraju
dohotkom od nesamostalne djelatnosti) navode samo
pomoći u slučajevima teškog invaliditeta, teške bolesti i
hirurških intervencija, a ne i u slučaju pomoći u slučaju
elementarnih nepogoda. Iz toga slijedi da se eventualna
bespovratna novčana pomoć zaposleniku u slučaju ele-
mentarnih nepogoda (ukoliko biste je odobrili), ipak, ne
bi smatrala neoporezivom, osim ukoliko bi Federalno
ministarstvo finansija, eventualno, navedenu odredbu
Zakona naknadno protumačilo na drugačiji način.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 105-106)
Jednokratna isplata pomoći na rate
pitanje: U skladu sa našim internim aktom, teško
oboljeloj zaposlenici smo isplatili pomoć u iznosu od
1.000 KM. Zbog pogoršanja zdravstvenog stanja i ne-
ophodnosti operacije izvršili smo dodatnu isplatu od
još 500 KM. Na koji način da uskladimo donesenu od-
luku o dodatnoj isplati sa internim aktom, a da ta dva
akta ne budu u koliziji; koje su pravne i fiskalne poslje-
dice nepoštivanja internog akta; kao i da li se dodat-
na isplata tretira kao korist imajući u vidu da porezni
propisi operišu sa formulacijom da je neoporeziva “jed-
nokratna isplata” (u konkretnoj situaciji nije izvršena
jednokratna nego dvokratna isplata).
odgovor: U datoj situaciji najbolje rješenje bi bilo da
izmjenama Pravilnika odredbu o pomoći teško obolje-
lom zaposleniku učinite fleksibilnijom na taj način da
se za posebno teške slučajeve predvidi izuzetak u smi-
slu da iznos pomoći može biti i veći, u vezi sa čime se
donosi posebna odluka. Ukoliko to ne biste učinili, za
koliziju između odluke i Pravilnika ne postoji “ekster-
na” odgovornost, tako da odgovornost za nepoštivanje
akata snosi donosilac odluke u skladu sa posljedicama
koje su propisane statutom ili drugim aktom banke.
Rješenje za ovu situaciju moglo bi, eventualno, biti i da
dodjelu dodatne pomoći izvrši sindikat.
Po našem mišljenju, pojam “jednokratna isplata”
znači isplatu u jednom poreznom periodu, tj. godini,
tako da se dodatna isplata ne bi trebala tretirati kao
korist zaposlenika, što znači da čitav iznos isplate u va-
šem slučaju ne bi bio oporeziv.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 93)
Porezni tretman poklona zaposlenicima
povodom praznika
pitanje: Imamo namjeru da djeci naših radnika naba-
vimo novogodišnje paketiće. PDV s ulaznih faktura ne-
ćemo koristiti kao odbitni, a troškove ćemo knjižiti kao
122 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
reprezentaciju. Zanima nas kakav je porezni tretman ovih
izdataka. Da li je potrebno obračunavati porez na doho-
dak i doprinose po osnovi koristi zaposlenika? Može li se
na ovo primijeniti članak 10. stavak 4. točka 5. Zakona o
porezu na dohodak ili i ove stavke imaju karakter plaće u
naturi? Trebaju li se ove isplate iskazivati u MIP obrascu?
odgovor: Pokloni koje poslodavci daju zaposlenicima
za praznike i blagdane, shodno članku 10. stavak 4. toč-
ka 5. Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”,
br. 10/08 do 7/13), ne ulaze u dohodak od nesamo-
stalne djelatnosti i, samim, tim, ne podliježu oporezi-
vanju (pa tako ni obavezi obračuna doprinosa), s tim
da njihova vrijednost po zaposleniku godišnje ne smije
prekoračiti 30% od posljednjeg objavljenog podatka o
prosječnoj mjesečnoj neto plaći u FBiH.
U tom smislu poslodavac svojim zaposlenicima
može davati poklone u novcu ili naturi, a svakako da
je jedna od tih mogućnosti i podjela novogodišnjih pa-
ketića. Važno je samo da poslodavac računima doku-
mentuje visinu troškova koje je imao prilikom nabav-
ke paketića (ili njihovog sadržaja) kako bi, bez ikakve
sumnje, bilo jasno da li su se one vrijednosno uklopile
u propisani limit (po jednom zaposleniku).
Prema tome, podjela novogodišnjih paketića u na-
vedenom neoporezivom vrijednosnom okviru se ne
smatra dohotkom od nesamostalne djelatnosti, pa po-
slodavac nije dužan obračunavati porez na dohodak ni
doprinose, a to automatski znači da se to ne unosi ni u
obrasce kojima se prati oporezivi dohodak (MIP-1023,
Specifikacija, OLP-1021 i GIP-1022).
Međutim, ukoliko bi vrijednost po jednom paketiću,
eventualno, premašivala navedeni neoporezivi limit,
kao i u slučaju da su u dosadašnjem toku godine zapo-
slenicima već vršene isplate povodom praznika, pa bi
u zbiru s vrijednošću paketića taj limit bio prekoračen,
poslodavac bi na iznos prekoračenja bio dužan obraču-
nati porez na dohodak i doprinose, budući da taj dio
onda predstavlja dio oporezivog dohotka od nesamo-
stalne djelatnosti. Kao takav, taj iznos bi ušao i u sve
spomenute obrasce.
Naravno, ispravno je da ulazni PDV s faktura za
nabavljene paketiće ne koristite kao odbitni, pošto se
nesporno radi o nabavkama za koje propisi o PDV-u to
ne dozvoljavaju.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 106-107)
Dokument za kratkotrajno bolovanje
pitanje: Može li poslodavac zaposleniku priznati i
obračunati naknadu za bolovanje koje traje samo jedan
dan bez formalnog postojanja dokumenta o otvorenom
bolovanju, odnosno da li je propisano u kom periodu
zaposlenik nije dužan dostaviti doznake za bolovanje?
odgovor: Članom 6. stav 1. Pravilnika o postupku i
kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za
rad zbog bolesti, povrede ili drugih okolnosti (“Sl. no-
vine FBiH”, broj 66/12) propisano je da se privremena
nesposobnost za rad utvrđuje danom javljanja osigura-
nika izabranom ljekaru, dok je članom 26. istog pravil-
nika propisano da za vrijeme privremene spriječenosti
za rad osiguranik ostvaruje kod poslodavca pravo na
naknadu plaće na osnovu propisanog obrasca “Izvještaj
o privremenoj spriječenosti za rad” (Izvještaj-dozna-
ka). Članom 65. stav 3. Zakona o radu utvrđeno je da
je zaposlenik dužan u roku od tri dana od dana nastu-
panja nesposobnosti za rad obavijestiti poslodavca o
privremenoj nesposobnosti za rad.
Formalno, poslodavac ne može priznati i obračuna-
ti naknadu za bolovanje bez validnog dokumenta, pa i
u slučaju kada bolovanje traje samo jedan dan, jer je
za utvrđivanje privremene nesposobnosti za rad zbog
bolovanja isključivo nadležan izabrani ljekar. Poslo-
davac može, na osnovu obavještenja zaposlenika da je
bolestan, taj dan evidentirati kao bolovanje, ali je zapo-
slenik dužan da do roka obračuna plaće dostavi Izvje-
štaj-doznaku o bolovanju. Ukoliko to ne učini, dan od-
sutnosti s posla, zavisno od dogovora sa poslodavcem,
tretiraće se ili kao plaćeno ili kao neplaćeno odsustvo,
u skladu sa odredbama Zakona o radu kojima je reguli-
sano odsustvo sa rada.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 118)
Obaveze poslodavca u vezi sa naknadom za
bolovanje preko 42 dana
pitanje: Da li je poslodavac dužan da zaposleniku
isplaćuje naknadu za bolovanje preko 42 dana; koje do-
prinose je dužan uplaćivati po osnovu naknade za ovo
bolovanje; da li je zaposlenik dužan plaćati porez na
naknadu kada se nalazi na dužem bolovanju; i (imaju-
ći u vidu da zavod zdravstvenog osiguranja refundira
najviše 80% prosječne plaće u Federaciji BiH) kako po-
stupiti u slučaju kada se na bolovanju nalazi zaposlenik
koji ima plaću koja je veća od prosječne plaće u Fede-
raciji BiH?
odgovor: Prema članu 56. stav 3. Zakona o zdravstve-
nom osiguranju (“Službene novine Federacije BiH”,
br. 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11), pravna i fizička lica
obračunavaju i isplaćuju osiguraniku naknadu plaće i
istekom 42 dana bolovanja, a prema stavu 4. istog čla-
na, kantonalni zavod osiguranja obavezan je vratiti (re-
fundirati) poslodavcu isplaćenu naknadu u roku od 45
dana od dana prijema zahtjeva za povrat. Dakle, poslo-
davac je dužan da zaposleniku obračuna i isplati na-
knadu za bolovanje i preko 42 dana, s tim da ima pravo
refundacije naknade od kantonalnog zavoda zdravstve-
nog osiguranja.
Iznos sredstava koja se refundiraju i način refun-
dacije u Kantonu Sarajevo regulisan je Odlukom o na-
knadi plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad
(“Službene novine KS”, br. 6/04 i 25/09). Ovom od-
lukom je utvrđeno da naknada plaće koja se refundira
od Zavoda zdravstvenog osiguranja KS iznosi 80% neto
isplaćene plaće zaposlenika u mjesecu koji prethodi
nastupu spriječenosti za rad, uz uslov da je na tu plaću
uplaćen doprinos za zdravstveno osiguranje. Odlukom
je uspostavljen i gornji iznos sredstava koja se refundi-
raju a to je 80% prosječne plaće u Federaciji BiH.
Odluka propisuje da se refundira neto iznos, tako da,
imajući u vidu da bolovanje ne znači prestanak radnog
odnosa, obavezu plaćanja doprinosa ima poslodavac.
U praksi poslodavci najčešće isplaćuju naknadu za
bolovanje u iznosu koji će im biti refundiran. Međutim,
nema smetnje da poslodavac, na svoj teret, isplati i na-
knadu u iznosu većem od onog koji se refundira, s tim
što je na tu razliku obavezan da obračuna i porez na
dohodak i pune doprinose. Inače, na naknadu za bolo-
vanje koja pada na teret Zavoda zdravstvenog osigura-
nja za svo vrijeme bolovanja, pa i “dugog” koje može da
traje 14 mjeseci (nakon čega se zaposlenik podvrgava
ocjeni radne sposobnosti) ne plaća se porez na doho-
dak (član 6. Zakona o porezu na dohodak).
Zaposlenici sa plaćom osjetno većom od prosječne
plaće u Federaciji BiH su u pogledu iznosa koji im se
refundira u nepovoljnijem položaju u odnosu na zapo-
slenike čija je plaća ispod tog prosjeka, jer im se ne
refundira “garantovanih” 80% njihove plaće. U takvoj
situaciji poslodavac, zavisno od svog poslovnog intere-
sa i finansijskih mogućnosti, može donijeti odluku da
im na svoj teret isplati povećanu naknadu za bolovanje
(koja je “skuplja”, jer se na nju moraju obračunati po-
rez na dohodak i puni doprinosi).
(Porezni savjetnik 10/14, str. 98-99)
Kontrola bolovanja od poslodavca
pitanje: Da li poslodavac može formirati komisiju za
kontrolu bolovanja na nivou društva, koja bi imala za-
datak da posjeti zaposlenike koji se nalaze na bolova-
nju i da sačini zapisnik o uočenom stanju?
odgovor: Članom 55. stav 5. Zakona o zdravstvenom
osiguranju (“Sl. novine FBiH”, br. 30/97, 7/02 i 70/08)
propisano je da se za vrijeme privremene spriječenosti
za rad osiguranika, odnosno za vrijeme korištenja pra-
va na naknadu plaće vrši nadzor, a članom 6. istog čla-
na je utvrđeno da nadzor vrši kontrolor zdravstvenog
osiguranja, pravno lice i fizičko lice (tj. poslodavac) za
vrijeme za koje ono isplaćuje naknadu plaće na teret
svojih sredstava.
Iz navedenog proističe da nema prepreke da poslo-
davac za slučaj bolovanja do 42 dana ili bolovanja zbog
povrede na radu ili profesionalnog oboljenja formira
komisiju za nadzor bolovanja sa ovlaštenjem da posje-
ćuje zaposlenike koji se nalaze na bolovanju i da o re-
zultatima kontrole sačini zapisnik. Ova komisija može i
u slučaju bolovanja preko 42 dana da inicira da inspek-
tor kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja izvrši
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 123
nadzor i da po rezultatima te kontrole, eventualno, na-
loži odgovarajuće mjere.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 76)
Popunjavanje MIP-1023 za bolovanje preko
42 dana
pitanje: Društvo iz Unsko-sanskog kantona zapošlja-
va radnika koji je duže vrijeme na bolovanju (preko 42
dana). Naknadu radniku isplaćuje društvo, zatim vrši
refundaciju od kantonalnog Zavoda zdravstvenog osi-
guranja. Prilikom izrade obrasca MIP-1023, u poljima
“Broj radnih sati” i “Broj radnih sati na bolovanju” se
evidentiraju ukupne satnice (npr. 168 sati u oba polja).
Da li je to ispravno? Kako se ovo evidentira u polju
“Vrsta isplate” - kao naknada koju isplaćuje poslodavac
ili kao naknada koju isplaćuje ZZO? Ako evidentiramo
kao prvu, moramo li obračunati porez na dohodak? Na-
pominjemo da MIP-1023 dostavljamo elektronski.
odgovor: Kada je zaposlenik na bolovanju preko 42
dana, dio obaveza prelazi s poslodavca na kantonalni
Zavod zdravstvenog osiguranja. Međutim, procedura
predviđa obavezu poslodavca da isplati naknadu plaće,
baš kao i u periodu do 42 dana, ali s tom razlikom što
će određeni iznos sada biti refundiran od kantonalnog
ZZO. U kojoj mjeri, zavisi od kantonalnih propisa.
U Unsko-sanskom kantonu je na snazi Pravilnik o
uvjetima i načinu ostvarivanja prava na naknadu plaće
odnosno novčanu naknadu, visini naknade plaće i naj-
višeg iznosa naknade plaće koja se isplaćuje na teret
sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja za vrije-
me privremene spriječenosti za rad osiguranika. Prema
tom aktu, kantonalni ZZO poslodavcu refundira 80% od
bruto plaće zaposlenika, umanjene za doprinose iz pla-
će i porez na dohodak, a koju je primio u mjesecu prije
nastupanja privremene spriječenosti za rad.
Ako poslodavac tom zaposleniku isplaćuje upravo
toliku naknadu plaće, ona se smatra neoporezivom (u
skladu sa članom 6. stav 1. tačka 1. Zakona o porezu na
dohodak). Oporezivo bi bilo samo eventualno prekora-
čenje, tj. kada bi poslodaac zaposleniku na bolovanju
preko 42 dana isplaćivao naknadu plaće veću od iznosa
koji će mu refundirati kantonalni ZZO. Taj iznos pre-
koračenja bi imao potpuni tretman plaće, što bi pratio
potpuni obračun i poreza na dohodak i doprinosa, na
teret poslodavca, na tu razliku.
U polje “Vrsta isplate” u obrascu MIP-1023 se ova
isplata upisuje pod šifrom 5. Ova šifra je ona predvi-
đena za situacije u kojima naknadu plaće za bolovanje
preko 42 dana zaposleniku direktno isplaćuje posloda-
vac. Već smo napomenuli da to nije oporezivi dohodak,
osim ako biste isplatili nešto dodatno (preko refundi-
ranog iznosa) i tada biste u ovo polje upisali šifru 10.
Kada je u pitanju upisivanje broja sati u obrazac
MIP-1023, postupate ispravno. U polje “Broj radnih
sati” se upisuje fond radnih sati na koje je zaposlenik
124 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
prijavljen za taj mjesec (bez obzira na to da li je fizički
bio na radnom mjestu), dok se u polje “Broj radnih sati
na bolovanju” upisuje upravo to - broj radnih sati pro-
vedenih na bolovanju. Ukoliko je zaposlenik čitav mje-
sec proveo na bolovanju, ova dva broja će se poklapati.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 119-120)
Obračun naknade za bolovanje koje je
prekinuto, pa ponovo nastavljeno
pitanje: Šta se uzima za osnovicu za obračun nakna-
de za bolovanje zaposlenika koji je pola godine bio na
bolovanju, koje je prekinuo radi korištenja godišnjeg
odmora, pa ga je zatim, opet, nastavio (plaća koju je
ostvario prije odlaska na bolovanje, primanja iz mjese-
ca prije odlaska na ponovno bolovanje ili nešto treće)?
odgovor: Prema članu 46. Zakona o zdravstvenom osi-
guranju (“Sl. novine FBiH”, br. 30/97, 7/02 i 70/08),
naknada plaće za vrijeme bolovanja utvrđuje se od osno-
vice za naknadu koju čini plaća isplaćena osiguraniku za
mjesec koji prethodi mjesecu u kojem nastupi slučaj na
osnovu kojeg se stiče pravo na naknadu.
U konkretnom slučaju, zaposleniku je u mjesecu
koji prethodi mjesecu u kojem je (ponovo) nastupilo
bolovanje isplaćena naknada umjesto plaće za godišnji
odmor. Prema propisima o porezu na dohodak, i na-
knada umjesto plaće ima karakter plaće. To znači da
bi, formalno gledano, osnovica za obračun naknade za
nastavljeno bolovanje trebalo biti primanje zaposleni-
ka koje je ostvario u mjesecu koji prethodi bolovanju, a
to je naknada za godišnji odmor.
Međutim, to nije prepreka da poslodavac svojim
internim aktom utvrdi i drugačiju osnovicu (što po-
slodavci nerijetko čine, pogotovo za situacije kad bi
zaposlenik imao u vrijeme bolovanja drastično manja
primanja u odnosu na redovna). Jedno od mogućih
rješenja u takvim slučajevima je da se za osnovicu za
obračun naknade za vrijeme bolovanja uzima osnovna
(polazna) plaća zaposlenika iz ugovora o radu.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 106)
Naknada razlike plaće invalidu II kategorije
pitanje: U vezi sa obavezom naknade plaće zaposleni-
ku-invalidu II kategorije prema članu 75. Zakona o PIO:
- na koji se način vrši obračun naknade i sa kojim
parametrima?
- koje su obaveze poslodavca kad su u pitanju porezi i
doprinosi na isplaćenu naknadu?
- da li se ova naknada isplaćuje jednokratno ili mje-
sečno?
odgovor: Odgovor je, uglavnom, sadržan u članovi-
ma 78. i 79. Zakona o PIO. Prema članu 78. stav 1.,
naknada plaće invalidu II kategorije koji je raspoređen
na radno mjesto na kome je plaća manja od plaće na
radnom mjestu na kome je bio prije nastupa invalid-
nosti se određuje u visini razlike između valorizovane
prosječne mjesečne plaće koju je osiguranik ostvario u
godini osiguranja koja prethodi godini u kojoj je nasta-
la invalidnost i prosječne mjesečne plaće koju on ostva-
ruje na drugom poslu na koji je nakon toga raspoređen,
odnosno zaposlen. Članom 79. stav 2. je propisano
da se naknada plaće usklađuje sa kretanjem prosječ-
ne plaće u preduzeću, odnosno drugom pravnom licu,
odnosno kod poslodavca u godini u kojoj se ostvaruje
naknada plaće.
Uzmimo za primjer da je invalidnost kod dotičnog
zaposlenika nastupila u 2011. godini, a njegova pro-
sječna plaća u 2010. godini (godina koja prethodi godi-
ni nastupa invalidnosti) je iznosila 1.000,00 KM, plaća
radnog mjesta na koje se raspoređuje je 700,00 KM,
a stopa rasta plaće kod poslodavca u odnosu na bazni
period iznosila je 10%. Razliku predstavlja iznos reva-
lorizovane plaće 1.100,00 - 700,00 = 400,00. Ukoliko
se kod poslodavca ostvaruje rast plaća, valorizacija na-
knade vršiće se i u narednom periodu.
U smislu propisa o porezu na dohodak i propisa o
doprinosima, naknada plaće podliježe plaćanju poreza
na dohodak i punih doprinosa (kao i na samu plaću).
Naknada razlike plaće se, kako i sam Zakon kaže,
isplaćuje mjesečno i to nikako ne može biti jednokrat-
na kategorija.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 90-91)
Osnovica za obračun razlike plaće invalida II
kategorije
pitanje: Da li se za plaću zaposlenika-osiguranika
invalida II kategorije ostvarenu u godini osiguranja
koja prethodi godini u kojoj je nastala invalidnost i na
osnovu koje se utvrđuje razlika između plaće ranijeg i
sadašnjeg radnog mjesta uzima samo osnovna plaća (sa
dodatkom za minuli rad) ili ukupno primljena plaća u
kojoj su sadržani i razni dodaci (noćni rad, prekovre-
meni rad, stimulacija, paušal za učešće u četi za spasa-
vanje i dr)?
odgovor: Imajući u vidu formulaciju iz člana 78.
stav 1. Zakona o PIO, prema kojoj se za plaću u godi-
ni koja prethodi godini u kojoj je nastupila invalidnost
operiše sa terminima “prosječna mjesečna plaća koju
je osiguranik ostvario u godini osiguranja”, po našem
mišljenju, trebalo bi u obzir uzimati plaću koja služi
kao osnovica za penziju, a to je ukupno ostvarena plaća
(osnovna plaća plus svi dodaci). Ipak, napominjemo da
je za zvanično mišljenje u pogledu primjene Zakona o
PIO, pa i za ovo pitanje, nadležno jedino Federalno mi-
nistarstvo za rad i socijalnu politiku.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 74)
Obaveze poslodavca u vezi sa naknadom za
porodiljsko odsustvo
pitanja:
1) Kojim propisom je regulisano da poslodavac nema
nikakvih obaveza prema porodilji koja se nalazi na
porodiljskom odsustvu?
2) Ukoliko poslodavac može porodilji isplaćivati na-
knadu u iznosu većem od iznosa koji isplaćuje nad-
ležni centar za socijalni rad, da li treba da isplaćuje
ukupan iznos razlike do plaće porodilje ili može da
isplaćuje samo dio te razlike?
3) Da li i za porodilju važi princip da naknada ne može
biti manja od minimalne plaće?
4) Kojim propisom je regulisano da poslodavac, ukoliko
se odluči da isplaćuje porodilji određenu naknadu, to
mora činiti za sve porodilje jednako, ili je to isključi-
vo vezano za dogovor između poslodavca i porodilje?
odgovori:
1) Odredbom člana 62. Zakona o radu načelno je re-
gulisano pitanje prava na naknadu plaće za vrijeme po-
rođajnog odsustva, s tim što je konkretizacija tog pra-
va prepuštena drugim, specijalnim zakonima, a to su
Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o osnovama
socijalne zaštite, civilnih žrtava rata i zaštite porodice s
djecom i kantonalnim propisima za tu oblast.
Prelaznim odredbama Zakona o zdravstvenom osi-
guranju, porođajno odsustvo je prestalo da ima tre-
tman bolovanja i prebačeno je u domen dječije zaštite,
za koju su osnovni principi utvrđeni federalnim zako-
nom o dječijoj zaštiti, a detaljnije regulisanje propisi-
ma kantona (čija je to i ustavna nadležnost).
Pitanje zaštite porodice s djecom u Kantonu Sara-
jevu uređeno je Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti ci-
vilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom (“Službene
novine Kantona Sarajevo”, br.16/02 do 26/12).
Ni u jednom od navedenih propisa nije propisana
obaveza poslodavca u pogledu isplate naknade porodilji
za vrijeme porodiljskog odustva.
2) Iz prethodnog proizlazi da poslodavac može (da-
kle nije obavezan) da, zavisno od svog poslovnog in-
teresa i finansijskih mogućnosti, svojim internim ak-
tom utvrdi da porodilji isplaćuje dio ili cijelu razliku
između njene plaće i iznosa koji joj po propisu kantona
isplaćuje centar za socijalni rad.
3) Navedenim kantonalnim zakonom je propisano
da naknada umjesto plaće ženi-majci iznosi 60% od
prosječne plaće Kantona, s tim što taj iznos ne može
biti niži od najniže plaće u Federaciji BiH.
4) Mogućnost isplate dijela ili pune razlike do plaće
zaposlenice poslodavac treba da utvrdi svojim internim
aktom (pravilnik ili odluka). Iz dosadašnje prakse nam
nije poznato da neki poslodavac diferencira iznos te ra-
zlike od porodilje do porodilje. Ukoliko bi to i činio,
potrebno je da utvrdi kriterije na osnovu kojih se vrši
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 125
diferenciranje, koji važe za sve (npr. kriterij može biti
materijalno stanje, broj članova porodice, iako to već
spada u socijalnu sferu, što bi trebalo rješavati na drugi
način npr. putem pomoći iz sredstava firme ili sindika-
ta). U svakom slučaju, mi preferiramo da se eventualna
razlika ne diferencira.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 96-97)
Porezni tretman naknade porodilji
pitanje: Imamo jednu djelatnicu koja je na porodilj-
nom dopustu. U programu za isplatu plaća smo joj obu-
stavili neto plaću koju je trebala da dobije, jer od centra
za socijalnu skrb sada prima porodiljnu naknadu. Po-
rezna uprava je od nas tražila da uplaćujemo porez na
dohodak. Pošto na porodiljnu naknadu ne bi trebao biti
plaćan porez na dohodak, da li naša djelatnica može
podnijeti godišnju prijavu poreza na dohodak kako bi
ostvarila poravo na povrat?
odgovor: Naše mišljenje je da trebate ignorirati “za-
htjev” Porezne uprave, budući da se porodiljne nakna-
de koje isplaćuje centar za socijalnu skrb (kako i sami
navodite u upitu) ne smatraju prihodima koji podliježu
oporezivanju. To je u potpunosti sukladno članku 5.
stavak 1. točka 4. Zakona o porezu na dohodak (“Sl.
novine FBiH”, br. 10/08 do 7/13). Ovo je u više navra-
ta potvrdilo i Federalno ministarstvo financija.
Oporezivi dohodak bi bio samo eventualni iznos koji
biste vi, neovisno o porodiljnoj naknadi koju joj isplaću-
je centar, isplatili vašoj djelatnici. Takve dodatne isplate
bi imale tretman dohotka od nesamostalne djelatnosti,
pa bi tada postojala obveza obračuna poreza na dohodak
i doprinosa, ali i tada samo na te dodatne isplate. Me-
đutim, ako vaša djelatnica u vrijeme porodiljnog dopu-
sta ostvaruje samo tu naknadu centra za socijalnu skrb,
poreza na dohodak nema, jer se zbog ranije navedene
odredbe Zakona ona ne smatra oporezivom.
Ukoliko biste vi, ipak, na “inzistiranje” Porezne
uprave uplatili porez na dohodak za te njene naknada
(koje čak vi niste ni isplatili), onda njeno pravo na po-
vrat (neopravdano i neosnovano uplaćenog) poreza na
dohodak nema vaša djelatnica, jer porez nije ni plaćen
na njen teret, nego to pravo imate vi kao uplatitelj, jer
je i plaćen na vaš teret.
Sukladno navedenom, vaša djelatnica ne može tražiti
povrat poreza u takvim okolnostima, a da li ćete povrat
tražiti vi kao poslodavac ili ćete isposlovati da vam se to
u evidencijama PU “prebije” s drugim sličnim obveza-
ma, to je stvar vašeg opredjeljenja. S naše strane, mo-
žemo samo ponoviti da na navedenu naknadu nema ob-
veze plaćanja poreza na dohodak i da vi, ukoliko ste taj
porez, ipak, uplatili, imate osnovu da od PU zahtijevate
ili povrat ili preknjiženje tih iznosa ili čak da ih koristite
kao akontaciju za izmirenje budućih sličnih obveza.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 113)
126 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Prava porodilje zaposlene na određeno
vrijeme (Kanton Sarajevo)
pitanje: Da li zaposlenica u radnom odnosu na odre-
đeno vrijeme (Kanton Sarajevo) ima ista prava u pogle-
du naknade plaće za vrijeme porodiljskog odsustva kao
i zaposlenica koja ima ugovor o radu na neodređeno
vrijeme? Ko i u kom iznosu plaća tu naknadu?
odgovor: S obzirom na to da i rad na neodređeno i
rad na određeno vrijeme imaju za osnov isti radni in-
stitut (tj. ugovor o radu) i prava zaposlenika i u jednom
i u drugom radnom statusu su ista. To je slučaj i sa
pravom na naknadu plaće za vrijeme porodiljskog od-
sustva, koje je regulisano načelno federalnim zakonom
o socijalnoj zaštiti, a konkretno i u pojedinostima kan-
tonalnim zakonima o socijalnoj zaštiti.
U konkretnom slučaju, Zakonom o socijalnoj zašti-
ti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom
Kantona Sarajevo (“Službene novine KS”, br. 16/02,
8/03, 2/06, 21/06, 17/10 i 26/12), u pogledu ostva-
rivanja prava na naknadu za vrijeme porodiljskog od-
sustva izjednačene su zaposlenice koje imaju ugovor o
radu na neodređeno i na određeno vrijeme, s tim što
zaposlenica koja radi na određeno vrijeme, po isteku
tog vremena do isteka godinu dana od stupanja na
porodiljsko odsustvo, ostvaruje pravo na pomoć ženi-
majci koja nije u radnom odnosu.
Istim zakonom je propisano da naknada umjesto
plaće ženi-majci iznosi 60% od prosječne plaće Kan-
tona, s tim što ne može biti niža od najniže plaće u
Federaciji BiH, kao i da se, ukoliko nije zasnovala rad-
ni odnos najmanje šest mjeseci prije poroda, naknada
plaće obračunava u visini 50% najniže plaće. Naknada,
zajedno sa kompletnim doprinosima, pada na teret
Službe za rad, socijalnu politiku, zdravstvo, izbjeglice
i raseljena lica općine prebivališta porodilje. Pravo na
naknadu se ostvaruje podnošenjem zahtjeva Službi (na
propisanom obrascu) u roku od 60 dana od dana poro-
da, na osnovu kojeg Služba izdaje rješenje, čiji se jedan
primjerak dostavlja poslodavcu.
Pomoć porodilji koja nije u radnom odnosu (što
može biti slučaj sa porodiljom koja radi na određeno
vrijeme nakon isteka ugovora o radu na određeno vri-
jeme ukoliko ne produži ugovor ili se ne zaposli kod
drugog poslodavca) iznosi 20% od prosječne plaće Kan-
tona.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 105)
Obaveza poslodavca u pogledu naknade za
porodiljsko odsustvo (HNK/Ž)
pitanje: Da li je i po kom propisu poslodavac dužan
da porodiljama isplaćuje punu neto plaću (kao da su
na radu) i ako to nije obavezan, da li je ispravno da
se za porodilje za koje propisom nije uređeno pravo
žene-majke na naknadu (kakav je slučaj u Hercegovač-
ko-neretvanskom kantonu) uplaćuju samo doprino-
si na minimalni osnovicu, kao i koji se mjesec uzima
za osnovicu obračuna bolovanja zaposlenici koja je u
mjesecu koji prethodi bolovanju bila na porodiljskom
odsustvu?
odgovor: Članom 72. stav 1. Zakona o radu propisano
je da zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za period
u kojem ne radi iz opravdanih razloga (pored ostalog, i
za vrijeme porodiljskog odsustva). U stavu 2. istog čla-
na utvrđeno je da se period u kome se naknada plaće
isplaćuje na teret poslodavca reguliše zakonom, pro-
pisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu ili ugovorom o radu.
Članom 62. Zakona o radu načelno je utvrđeno da
za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva zaposlenik
ima pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
Prelaznim odredbama Zakona o zdravstvenom osi-
guranju (član 125. stav 4.) propisano je da će se sred-
stva za naknadu plaće po osnovu porodiljskog odsustva
osigurati u budžetu kantona i isplaćivati u visini i na
način koji odredi zakonodavno tijelo kantona. Na taj
način je porođajno odsustvo prestalo da ima tretman
bolovanja.
Krovni propis koji okvirno reguliše prava žene-maj-
ke za vrijeme porodiljskog odsustva je federalni Zakon
o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava
rata i zaštite porodice sa djecom (“Sl. novine FBiH”,
br. 36/99, 54/04 i 39/06), a konkretizacija tog zako-
na izvršena je odgovarajućim kantonalnim propisima,
koji se, kad su u pitanju prava porodilja, neposredno
primjenjuju.
Kada je riječ o Hercegovačko-neretvanskom kanto-
nu/županiji situacija je atipična, jer je to jedini kan-
ton/županija koji nije donio propis iz oblasti zaštite
porodilje (a imao je obavezu, imajući u vidu odredbe
navedenih federalnih propisa, da to učini). U takvoj
situaciji, ovu naknadu bi, ukoliko mu to dozvoljavaju
finansijske mogućnosti trebao da snosi poslodavac.
Dakle, odluku o tome da li će za vrijeme porodiljskog
odsustva svojoj zaposlenici isplaćivati naknadu i u kom
iznosu donosi sam poslodavac.
Naglašavamo da odredba iz Zakona o radu (koju
citirate u upitu) da se odsustvo zbog materinstva ne
smatra prekidom radnog odnosa ne obavezuje poslo-
davca da isplaćuje naknadu u 100%-tnom iznosu. Ona
ga obavezuje samo da zaposlenici obezbijedi kontinu-
itet radnog odnosa uplatom doprinosa najmanje na
osnovicu koju predstavlja najniža plaća. Međutim, u
praksi poslodavci u ovom kantonu/županiji najčešće
isplaćuju i naknadu plaće čiju visinu utvrđuju svojim
internim aktom.
Ukoliko zaposlenica nakon porodiljskog odsustva
odmah ode na bolovanje, za obračun naknade za vri-
jeme bolovanja trebalo bi, u skladu sa Zakonom o
zdravstvenom osiguranju, uzeti iznos naknade koju je
zaposlenica ostvarila u mjesecu koji prethodi mjesecu
u kojem započinje bolovanje. Međutim, u praksi je čest
slučaj da poslodavci svojim internom aktu regulišu da
se za osnovicu uzima plaća koju je zaposlenica ostva-
rila u periodu prije odlaska na porodiljsko odustvo ili
još češće plaća iz ugovora o radu (koje rješenje bi, po
našem mišljenju, bilo i najprihvatljivije u slučaju kad
zaposlenica ne ostvaruje pravo na naknadu po kanto-
nalnom propisu, kakav je slučaj u HNK/Ž).
(Porezni savjetnik 4/14, str. 98)
Pravo na porodiljsku naknadu zaposlenice iz
RS koja radi u FBiH
pitanje: Da li zaposlenica koja je prijavljena u RS
(živi u RS), a radi u Federaciji BiH ima pravo na nakna-
du za porodilje i ko isplaćuje tu naknadu: FBiH ili RS?
Koliko dugo zaposlenica mora biti prijavljena u FBiH
da bi ostvarila pravo na porodiljsku naknadu?
odgovor: Pravo na naknadu plaće za vrijeme porodilj-
skog odsustva u Republici Srpskoj je regilisano Zako-
nom o dječijoj zaštiti (“Sl. glasnik RS”, br. 4/02, 17/08
i 1/09). Prema tom zakonu, ovo pravo se vezuje za sje-
dište poslodavca, a ne za prebivalište zaposlenika, tako
da se u slučaju da zaposlenica radi u Federaciji BiH,
a ima prebivalište u RS, pravo na naknadu ne može
ostvariti u RS.
Zaposlenica iz RS bi ovo pravo imala u RS samo kad
bi radila u poslovnoj jedinici koja je registrovana na
teritoriji RS, ali i tada pod uslovom da je uplaćivan do-
prinos za dječiju zaštitu u periodu od najmanje godinu
dana u kontinuitetu (znači, ne bi se mogla priznati ni
naknadna jednokratna uplata).
U konkretnom slučaju, nažalost, dotična zaposle-
nica nema pravo na naknadu za vrijeme porodiljskog
odsustva ni u Federaciji BiH (na teret nadležnog centra
za socijalni rad), jer se ovo pravo u FBiH veže za prebi-
valište na teritoriji FBiH.
U takvoj situaciji, ostaje na firmi da donese odluku
da li će dotičnoj zaposlenici koja je na porodiljskom
odsustvu, ipak, isplaćivati određeni iznos kao naknadu
plaće, na svoj teret.
U slučaju da se tako odluči, takva isplata bi imala
isti tretman kao i plaća, što znači da bi se na nju morali
obračunati porez na dohodak i puni doprinosi (pošto
takva isplata, samim tim što se ni od koga ne refundira,
nije oslobođena ni poreza na dohodak ni doprinosa).
Ukoliko bi se poslodavac odlučio da dotičnoj zapo-
slenici za vrijeme porodiljskog odsustva ne isplaćuje
nikakvu naknadu, napominjemo da bi i tada imao oba-
vezu da doprinose (iz i na plaću) uplaćuje na propisanu
najnižu osnovicu.
Inače, pravo na naknadu plaće za vrijeme porodilj-
skog odsustva u Federaciji BiH regulisano je kantonal-
nim propisima. U Kantonu Sarajevo to je Zakon o soci-
jalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice
s djecom (“Sl. novine KS”, br. 16/02 do 26/12). Prema
odredbama tog zakona, pravo na punu naknadu uslov-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 127
ljeno je time da je žena-majka zasnovala radni odnos
(dakle i da je prijavljena na osiguranje) najmanje šest
mjeseci prije poroda, a ukoliko to nije slučaj, naknada
plaće joj se obračunava u visini od 50% najniže plaće.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 110-111)
Pravo na porodiljsku naknadu strane
državljanke zaposlene u FBiH
pitanje: Da li strana državljanka (sa rješenjem o pri-
vremenom boravku na osnovu stupanja u brak sa dr-
žavljaninom BiH i radnom dozvolom, koja je u radnom
odnosu osam mjeseci, a od 01. 10. 2013. godine je na
porodiljskom odsustvu) ima pravo na naknadu plaće za
vrijeme porodiljskog odsustva koju isplaćuje nadležni
centar za socijalni rad ili joj tu naknadu treba isplaći-
vati poslodavac?
odgovor: U članu 6. Zakona o socijalnoj zaštiti, za-
štiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom
(“Službene novine Kantona Sarajevo”, br. 16/02 do
15/13) navedeno je, kao generalna odrednica, da pravo
po osnovu tog zakona mogu ostvariti osobe koje imaju
prebivalište najmanje godinu dana u Kantonu Saraje-
vo. Izuzetno, prema članu 142. istog zakona, pravo na
naknadu (umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu)
mogu ostvariti osobe koje imaju boravište u Kantonu
Sarajevo (dakle pravo na naknadu nije uslovljeno time
da, kao u drugim slučajevima, žena-majka ima prebiva-
lište u Kantonu od najmanje godinu dana).
Pošto se pod boravištem podrazumijeva i privreme-
ni boravak, strana državljanka ima pravo na naknadu
umjesto plaće koju isplaćuje općinski centar za socijal-
ni rad za vrijeme dok se nalazi na porodiljskom odsu-
stvu. Kako dotična osoba ima ostvaren radni staž prije
poroda duži od šest mjeseci, pripada joj pravo na punu
propisanu naknadu (u suprotnom bi imala pravo na
50% iznosa propisane naknade).
Napominjemo da na isplaćenu naknadu centar za
socijalni rad uplaćuje i sve propisane doprinose, tako
da poslodavac nema obavezu za plaćanje poreza i do-
prinosa po tom osnovu.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 78)
Status zaposlenice koja je usvojila dijete
pitanje: Naša zaposlenica (TK) je usvojila dijete od 10
mjeseci i da potpunog usvojenja treba da prođe šest mjes-
ci. Na koji način da regulišemo status te zaposlenice (koja
se trenutno vodi kao da se nalazi na bolovanju zbog po-
rođaja) i koliko dugo može odsustvovati s posla na ime
usvojenja djeteta, kao i kojim propisima je to regulisano?
odgovor: Prema članu 89. Zakona o socijalnoj zaštiti,
zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom
128 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
- prečišćeni tekst (“Službene novine Tuzlanskog kan-
tona”, broj 13/12), pravo na naknadu plaće pripada i
usvojitelju ili staratelju u radnom odnosu za vrijeme
dok odsustvuje zbog njege djeteta. Pravilnikom o na-
činu i postupku ostvarivanja prava na naknadu umje-
sto plaće ženi-majci, odnosno drugom licu za vrijeme
odsustvovanja s posla radi trudnoće, porođaja i njege
djeteta, član 2. stav 4. (“Službene novine Tuzlanskog
kantona”, broj 13/11), precizirano je da se to pravo
odnosi i na usvojioca ili lice koje se stara o djetetu, u
slučaju smrti oba roditelja, ako roditelji napuste djecu
ili ako ne mogu da brinu o djetetu.
Iz prednjeg je vidljivo da su u pogledu prava usvoji-
oci djece izjednačeni s porodiljama.
Pošto porodiljsko odsustvo s kojim se vezuje i pri-
manje naknade za vrijeme odsustva s posla, prema Za-
konu o radu, može da traje godinu dana, isto vrijedi i
za usvojioca djeteta. Primijenjeno na slučaj iz upita, a
imajući u vidu da usvojeno dijete već ima deset mjeseci
i da je do potpunog usvojenja potrebno da prođe šest
mjeseci, to vaša zaposlenica ne može koristiti prava
utvrđena propisima o zaštiti porodice s djecom, ali joj
pripadaju druga prava iz Zakona o radu (npr. da radi s
pola radnog vremena i dr.).
Ipak preporučujemo da se za detaljniju informaciju
u vezi s ovim slučajem obratite nadležnom centru za
socijalni rad vaše općine.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 85)
Tužba zbog neizvršene refundacije naknade
za porodiljsko odsustvo
pitanje: Koji je osnov za podnošenje tužbe za neiz-
mireno potraživanje (refundaciju) po osnovu naknade
za porodiljsko odsustvo od nadležnog ministarstva Tu-
zlanskog kantona, a imajući u vidu formulaciju iz kan-
tonalnog Pravilnika o načinu i rokovima isplate nakna-
de da će se sredstva vraćati “shodno dinamici punjenja
budžeta”?
odgovor: Prema članu 120. stav 1. Zakona o socijal-
noj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice
sa djecom (“Službene novine Tuzlanskog kantona”, br.
5/02, 13/03, 8/06 i 11/09), Ministarstvo je obavezno
preko nadležnog centra za socijalni rad vratiti isplaćeni
iznos u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva za
povrat.
Istim zakonom je propisano da se podnošenje za-
htjeva centru za socijalnu zaštitu smatra prvostepe-
nim postupkom, kao i da se u postupku ostvarivanja
prava primjenjuju odredbe Zakona o upravnom po-
stupku, odnosno ukoliko se pravo ne ostvari u prvom
stepenu može se pokrenuti drugostepeni postupak
u kojem se, u principu, žalbom obraća kantonalnom
ministarstvu za rad i socijalnu politiku, nakon čega
se, u slučaju nepovoljnog rješenja, pokreće žalba pred
sudom.
 Prema navedenom, mjerodavan propis za ostvariva-
nje prava na refundaciju isplaćene naknade za porodilj-
sko odsustvo je navedeni zakon.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 104)
Pravo porodilje na “stari” godišnji odmor
pitanje: Ima li porodilja pravo na “stari” godišnji od-
mor, odnosno da li žene poslije porodiljskog odsustva
gube pravo na korištenje godišnjeg odmora za onu (tj.
prethodnu) godinu u kojoj su otišle na porodiljsko od-
sustvo?
odgovor: Zaposlenik za svaku kalendarsku godinu
ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 18
radnih dana (član 41. Zakona o radu). Ukoliko dođe do
prekida radnog odnosa, odnosno ako između promjene
radnih odnosa postoji jaz duži od osam dana zaposlenik
gubi pravo na godišnji odmor, dok odsustvo zbog ma-
terinstva, privremene nesposobnosti i slično ne znači
prekid radnog odnosa (član 42. Zakona o radu). Prema
tome, žena-majka odlaskom na porodiljsko odsustvo
ne gubi pravo na godišnji odmor.
Međutim, pri tom treba imati na umu i druga pravi-
la “odloženog” korištenja godišnjeg odmora, prema ko-
jima, ako se godišnji odmor koristi u dva dijela, onda se
prvi dio u trajanju od 12 dana neprekidno treba iskori-
stiti u toku te kalendarske godine, a drugi dio najkasni-
je do 30. 6. naredne godine (član 44. Zakona o radu).
Shodno tome, ako je žena-majka prije odlaska na
porodiljsko odsustvo ostvarila dio prava na godišnji
odmor, te prvih 12 dana iskoristila u toj kalendarskj
godini, onda nakon povratka sa porodiljskog ima pravo
da ostatak “starog” godišnjeg odmora iskoristi do 30.
06. tekuće godine. Međutim, ako u godini kada je žena-
majka otišla na porodiljsko odsustvo nije iskoristila ili
počela koristiti svoje pravo na godišnji odmor, to fak-
tički znači da ona nema pravo na taj “stari” godišnji
odmor, mada joj poslodavac u tom slučaju može, ako je
voljan, omogućiti da to pravo iskoristi nakon povratka
sa porodiljskog odsutva (uz napomenu da poslodavac
na to nije i formalno obavezan, dakle, u tom slučaju je
sve stvar dobre volje poslodavca).
(Porezni savjetnik 12/14, str. 112-113)
Pravo na godišnji odmor zaposlenika na
određeno vrijeme
pitanje: Da li zaposleni na određeno vrijeme, koji
su otpočeli raditi u 2012. i 2013. godini, a prekidaju
radni odnos do kraja juna tekuće godine, imaju pra-
vo na puni godišnji odmor u 2014. godini (a sljed-
stveno tome i na puni regres) ili je pravo na godišnji
odmor i regres u toj godini uslovljeno sa navršetkom
6 mjeseci rada?
odgovor: Generalno, zaposlenicima (pa i onim na
određeno vrijeme koji su u korištenju prava izjedna-
čeni sa zaposlenim na neodređeno vrijeme) koji su
radnim stažom u ranijim godinama stekli pravo na go-
dišnji odmor, a koji prekidaju radni odnos prije isteka
šestog mjeseca tekuće godine, pripada pravo na puni
godišnji odmor i puni regres.
Jedina razlika kod zaposlenih na određeno vrijeme
je ta što godišnji odmor trebaju iskoristiti do dana iste-
ka ugovora na određeno vrijeme, tj. radni odnos se ne
može produžiti za dane godišnjeg odmora.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 95)
Pravo na korištenje godišnjeg odmora u
slučaju prekida radnog odnosa
pitanje: Primili smo zaposlenika na određeno vrije-
me (od 15. 11. 2012. do 15. 11. 2013. godine). Dotični
zaposlenik je na bolovanju od jula 2013. godine (nije u
pitanju povreda na radu). U 2013. godini je iskoristio
osam dana godišnjeg odmora i ostalo mu je još 10 dana
godišnjeg odmora. Da li prekidamo radni odnos 15. 11.
(kada mu ugovor ističe) ili smo mu dužni obezbijediti
i dodatnih 10 dana zbog korištenja ostatka godišnjeg
odmora, te da li kao firma imamo još neke obaveze u
slučaju prekida radnog odnosa?
odgovor: U članu 86. Zakona o radu, kao jedan od na-
čina kada prestaje ugovor o radu, navodi se i istek vre-
mena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno
vrijeme. Dakle, ukoliko se ugovor neće produžiti, kao
što je to u vašem slučaju, sve obaveze i odgovornosti
poslodavca prema zaposlenom prestaju danom isteka
tog ugovora, konkretno 15. 11. 2013. godine.
Što se tiče godišnjeg odmora, prema članu 42. Za-
kona o radu, zaposlenik koji se prvi put zaposli stiče
pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekid-
nog rada, s tim da ukoliko nije ostvario taj uslov, ima
pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za sva-
ki navršeni mjesec dana rada. Članom 44. istog zakona
je regulisano da se godišnji odmor može koristiti u dva
dijela, s tim što se u tom slučaju prvi dio koristi bez
prekida u trajanju od najmanje 12 radnih dana u toku
kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. 06.
naredne godine.
Iz navedenog se može zaključiti da je poslodavac,
načelno, dužan zaposleniku obezbijediti da iskoristi
svoj godišnji odmor pod navedenim uslovima. Među-
tim, vi u konkretnom slučaju niste dotičnom zaposle-
niku onemogućili pravo da iskoristi godišnji odmor u
periodu važenja ugovora o radu, te smo, stoga, mišlje-
nja da bez obzira na to što se dotični nalazi na bolova-
nju, odnosno što nije iskoristio cijeli godišnji odmor,
ugovor ističe na datum koji je predviđen (15. 11. 2013.
Godine), bez obaveze da se produži za dane neiskori-
štenog godišnjeg odmora.
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 129
 Prilikom prekida radnog odnosa sa dotičnim zaposle-
nikom nemate nikakvih dodatnih obaveza, osim što do-
tičnog trebate u Poreznoj upravi odjaviti iz Jedinstvenog
sistema registracije, kontrole i naplate doprinosa.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 83-84)
Isplata regresa u dva dijela
pitanje: Da li zaposlenici koji su stekli uslove za re-
gres mogu u istoj godini primiti regres iz dva dijela (po-
lovinu u tekućem mjesecu, a polovinu do kraja godine)?
odgovor: Da. Nema nikakve smetnje da poslodavac
isplati regres u dva dijela, tim prije što se sve dešava u
istoj godini (da se npr. drugi dio isplate vrši u nared-
noj godini, prethodno bi trebalo u ovoj godini izvršiti
ukalkulisavanje).
Isplata regresa u dva dijela nema nikakvih poreznih
niti drugih posljedica, naravno, pod uslovom da ukupna
visina oba dijela regresa ne prelazi neoporezivi nivo.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 99)
Regres za godišnji odmor u slučaju
promjene firme
pitanja:
1) Da li pravo na regres za godišnji odmor imaju zapo-
slenici koji su korištenje godišnjeg odmora započeli
u drugoj (ranijoj) firmi, a nastavili njegovo korište-
nje u našoj firmi?
2) Da li zaposlenici koji su iskoristili godišnji odmor
u drugoj (ranijoj) firmi, a ta firma im nije isplatila
regres, imaju pravo na regres u našoj firmi?
odgovori:
1) Pretpostavka da bi se moglo govoriti o pravu na
godišnji odmor za koje se vezuje isplata regresa u vašoj
firmi je da nije nastupio prekid radnog odnosa, a to je
da između dva radna odnosa nije proteklo više od osam
dana (u protivnom bi se za pravo na godišnji odmor
trebalo proteći šest mjeseci da bi zaposlenik stekao
pravo na “puni” godišnji odmor u trajanju od najmanje
18 dana). Ako je ta pretpostavka ostvarena, pravo na
regres zaposlenika koji je promijenio firmu zavisi od
toga da li je u prethodnoj firmi iskoristio najmanje 12
dana godišnjeg odmora (minimalni broj dana koji se
mora iskoristiti u jednoj godini) ili ne. Ukoliko je kod
prethodnog poslodavca zaposlenik iskoristio najmanje
12 dana godišnjeg odmora, taj poslodavac je bio obave-
za da mu isplati regres za godišnji odmor i ako to nije
učinio ne postoji vaša obaveza na isplatu regresa. Ispla-
tu regresa vi ste dužni izvšiti (pod uslovom da prethod-
nu godinu niste ostvarili gubitak u poslovanju) ukoliko
su zaposlenici u prethodnoj firmi samo započeli kori-
130 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
štenje godišnjeg odmora čije je trajanje bilo manje od
12 dana, nakon što bi nastavkom korištenja godišnjeg
odmora kod vas ispunili taj uslov.
2) Zaposlenicima koji su iskoristili godišnji odmor u
drugoj firmi a taj poslodavac im nije isplatio regres za
godišnji odmor (moguće da i nije imao obavezu isplate
ako je u prethodnoj godini imao gubitak u poslovanju),
vi niste dužni isplatiti regres s obzirom na to da se re-
gres vezuje za korištenje godišnjeg odmora, koji je po
izdatom rješenju već iskorišten kod prethodnog po-
slodavca, tako da je i isplata regresa tim zaposlenicima
obaveza prethodnog poslodavca, a ne vaša obaveza.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 103)
Obaveze poslodavca i porezne posljedice u
različitim varijantama isplate otpremnine
pitanje: Kakve su obaveze poslodavca u pogledu ot-
premnine (minimalni, odnosno maksimalno neoporezi-
vi iznos) kod sljedećih varijanti prekida radnog odnosa:
- sporazumni prekid radnog odnosa,
- prekid radnog odnosa na zahtjev zaposlenika,
- tehnološki višak,
- odlazak u penziju.
odgovor: Prema Zakonu o radu i Općem kolektivnom
ugovoru, poslodavac ima obavezu isplate otpremnine
samo u posljednjim dvjema navedenim varijantama
prestanka radnog odnosa: kod otkaza ugovora o radu
zbog toga što je zaposlenik proglašen tehnološkim viš-
kom (što znači da je poslodavac taj koji otkazuje ugovor
o radu u skladu sa članom 100. Zakona o radu), te u
posljednjoj navedenoj varijanti - odlazak zaposlenika
u penziju (kada zaposlenik u skladu sa Općim kolektiv-
nim ugovorom ima pravo na otpremininu).
Ujedno, to su i jedine varijante kada se otpremnina
može isplatiti u propisanom neoporezivom iznosu, u
skladu sa članom 14. Pravilnika o primjeni Zakona o
porezu na dohodak.
U prvoj varijanti iz upita, tj. u slučaju sporazumnog
raskida radnog odnosa, poslodavac nema zakonske
obaveze da zaposleniku isplati otpremninu, osim uko-
liko to nije dodatno uredio svojim internim aktima, pa
je, eventualno, u svom pravilniku o radu (ili ugovoru
o radu) predvidio da zaposlenik i u ovoj varijanti ima
pravo na otpremninu.
Kada se radi o prekidu radnog odnosa na zahtjev
zaposlenika, tj. kada je zaposlenik taj koji otkazuje
ugovor o radu, poslodavac, načelno, nije dužan da mu
isplati otpremninu. Izuzetak bi bio slučaj kada zapo-
slenik otkazuje ugovor o radu u skladu sa članom 88a.
Zakona o radu, tj. kada je poslodavac odgovoran za
prestup ili povredu obaveza iz ugovora o radu, koji su
takve prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od za-
poslenika da nastavi radni odnos, jer se u tom slučaju
smatra da zaposlenik ima sva prava kao da je ugovor
nezakonito otkazan od poslodavca. Međutim, ovo ne
treba shvatiti kao generalnu odredbu, već to zahtijeva
dokazivanje svih pravnih pretpostavki za ovakav otkaz,
jer, u protivnom, poslodavac nema obavezu obezbije-
diti prava iz radnog odnosa kao u slučaju kada mu on
otkazuje ugovor o radu.
Što se tiče minimalnog iznosa otpremnine koju je
poslodavac dužan isplatiti u slučaju otkaza ugovora o
radu, u skladu sa članom 100. Zakona o radu (kada je
zaposlenik proglašen tehnološkim viškom), pod uslo-
vom da se otpremnina isplaćuje zaposleniku s kojim je
poslodavac imao zaključen ugovor o radu na neodređe-
no vrijeme, a ugovor se otkazuje nakon najmanje dvije
godine neprekidnog rada, minimalni propisani iznos je
jedna trećina prosječne mjesečne plaće zaposlenika u
posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu,
za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.
U slučaju prekida radnog odnosa zbog odlaska u
penziju, poslodavac ima obavezu da isplati otpremninu
najmanje u visini tri prosječne plaće ostvarene u Fe-
deraciji BiH, prema posljednjim objavljenim podacima
Federalnog zavoda za statistiku (član 21. Općeg kolek-
tivnog ugovora).
Maksimalno neoporezivi iznosi otpremnina, propi-
sani članom 14. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu
na dohodak, su:
- u slučaju otkaza ugovora o radu, u skladu sa članom
100. Zakona o radu: 70% prosječne mjesečne plaće
u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o
radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodav-
ca - isplatioca otpremnine);
- u slučaju odlaska zaposlenika u penziju: u visini šest
neto plata zaposlenika koje su mu isplaćene u pret-
hodnih šest mjeseci ili šest prosječnih neto plata u
Federaciji prema posljednjem statističkom podat-
ku, ako je to povoljnije za zaposlenika.
U ostala dva navedena slučaja (sporazumni raskid
ugovora o radu i otkaz od zaposlenika), ukoliko bi po-
slodavac isplatio bilo koji iznos otpremnine, taj iznos
bi se tretirao kao oporeziv u punom iznosu, tj. na njega
se mora obračunati porez na dohodak i puni doprinosi
(kao na plaću zaposlenika).
(Porezni savjetnik 6/14, str. 105-106)
Otpremnina u slučaju sporazumnog raskida
radnog odnosa (u FBiH i BD BiH)
pitanje: Da li je prilikom isplate otpremnine u slučaju
sporazumnog raskida radnog odnosa potrebno obraču-
nati sve propisane doprinose, i ukoliko jeste, kojim je to
propisom regulisano (u FBiH i BD BiH) i koji se obrasci
u tom slučaju podnose nadležnim institucijama?
odgovor: Porezni aspekt isplate otpremnine u sluča-
ju sporazumnog raskida radnog odnosa na isti način je
regulisan i propisima Federacije BiH i propisima Brčko
Distrikta BiH, odnosno takva isplata je u cijelosti opo-
reziva na isti način kao i plaća, tj. na takvu isplatu se
obračunava porez na dohodak i puni doprinosi i na isti
način (putem istih obrazaca kao i plaća) se prijavljuje
poreznim organima.
Porezni tretman otpremnine u Brčko Distriktu BiH
je regulisan članom 11. stav 3. pod d) Zakona o porezu
na dohodak (“Službeni glasnik BD BiH”, boj 60/10) i
konkretnije Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu
na dohodak (“Službeni glasnik BD BiH”, broj 9/11).
Prema ovim aktima, neoporeziva je samo isplata ot-
premnine u slučaju odlaska u penziju i u slučaju teh-
nološkog viška (u tim propisima utvrđenim iznosima),
dok isplata otpremnine u slučaju sporazumnog raskida
radnog odnosa nije posebno tretirana, tako da samim
tim ima karakter isplate koja je u cijelosti oporeziva.
Članom 10. stav 2. federalnog Zakona o porezu na do-
hodak (“Službene novine Federacije BiH”, br. 10/08 do
7/13) propisano je da se oporezivim prihodom od nesa-
mostalne djelatnosti smatraju dodatni prihodi na osnovu
naknada, pomoći i sl. koje poslodavac isplati zaposlenicima
iznad iznosa utvrđenog Pravilnikom o primjeni Zakona o
porezu na dohodak. Članom 14. stav 1. tačka 2. pod g) i h)
Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak (“Služ-
bene novine Federacije BiH”, br. 67/08 do 90/13) propi-
sano je da nisu oporezive (u utvrđenim iznosima) otpre-
mnina prilikom odlaska u penziju i otpremnina u slučaju
otkaza ugovora o radu. S obzirom na to da otpremnina u
slučaju sporazumnog raskida radnog odnosa ne predstavlja
ni jednu od dvije naznačene otpremnine, ona je i u Federa-
ciji BiH u cijelosti oporeziva na isti način kao i plaća.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 90)
Isplata otpremnine u iznosu većem od
utvrđenog internim aktom
pitanje: Da li se, sa stanovišta propisa o porezu na
dohodak, isplata otpremnine iznad iznosa koji je utvr-
đen internim pravilnikom (tri prosječne plaće ostvare-
ne u FBiH) tretira kao korist zaposlenika (iako je neo-
porezivi iznos otpremnine prema Pravilniku o primjeni
Zakona o porezu na dohodak šest plaća zaposlenika ili
šest prosječnih plaća u FBiH)?
odgovor: Sa aspekta propisa o porezu na dohodak,
isplata otpremnine iznad iznosa koji je utvrđen inter-
nim aktom firme (koji iznos odgovara onom iz Općeg
kolektivnog ugovora kao minimalno pravo zaposleni-
ka) se ne tretira kao korist zaposlenika sve dotle dok
se taj iznos “uklopa” u iznos koji se, po propisima o
porezu na dohodak, smatra neoporezivim.
Međutim, iznos koji bi bio isplaćen iznad iznosa
prava po internom aktu smatrao bi se porezno nepri-
znatim rashodom s aspekta propisa o porezu na dobit,
tj. taj više isplaćeni iznos tom zaposleniku bi uvećao
oporezivu dobit po poreznom bilansu.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 122)
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 131
Otpremnina “po dva osnova” i odricanje od
prava na otpremninu
pitanje: Da li zaposleniku kojem prestaje radni odnos
iz poslovnih razloga (otkazom od poslodavca), a isto-
vremeno je prije tri godine ispunio uslove za penziju
(nastavio je raditi i nije prekidao radni odnos) pripa-
da otpremnina po osnovu prestanka radnog odnosa iz
poslovnog razloga ili otpremnina po osnovu odlaska u
penziju ili po oba osnova? Da li se zaposlenik, na osno-
vu sporazuma s poslodavcem, može odreći prava na ot-
premninu po jednom od osnova za isplatu?
odgovor: Pravo na otpremninu se vezuje za presta-
nak radnog odnosa po nekom od osnova predviđenih
propisima o radu, s tim da radni odnos ne može isto-
vremeno prestati po dva osnova. U konkretnom slučaju
prestanak radnog odnosa prestaje iz poslovnih razloga,
pa bi dotičnom zaposleniku pripadala otpremnina na
osnovu otkaza radnog odnosa od poslodavca. Međutim,
uobičajeno je da se u situacijama kada radni odnos pre-
staje zbog postojanja tehnološkog viška, a zaposlenik
ispunjava uslove za penziju, ponudi i ta solucija (a čini
nam se da bi i za zaposlenika sa stanovišta visine otpre-
mnine, ukoliko čitav radni vijek nije proveo u sadašnjoj
firmi, bila povoljnija otpremnina po osnovu odlaska u
penziju).
Dakle, zaposlenik u konkretnom slučaju nema pra-
vo na otpremninu po oba osnova.
Zaposlenik se, inače, može odreći od svakog prava,
pa i prava na otpremninu. Osnov za to može biti spora-
zum između zaposlenika i poslodavca, ali je obavezna
i pismena izjava zaposlenika da se odriče prava na ot-
premninu.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 123)
Otpremnina u slučaju menadžerskog
ugovora
pitanje: Da li direktor koji ima menadžerski ugovor
i stekao je uslove za penziju ima pravo na otpremninu
prilikom odlaska u penziju?
odgovor: U FBiH menadžerski ugovor, kao institut,
nije ( još uvijek) zakonski propisan, mada do zaključi-
vanja menadžerskih ugovora dolazi usljed dobre prakse
korporativnog upravljanja (dakle ne na osnovu propi-
sa). Iz tog razloga menadžerski ugovor nije definisan
kao posebna forma ugovora, tako da je on najčešće ugo-
vor o radu na neodređeno vrijeme, pa rad po osnovu
menadžerskog ugovora ima karakter nesamostalnog
rada, sa svim pravima i obavezama koje iz takvog rada
proizilaze.
Prema tome, ukoliko je sa menadžerom u vašem
slučaju zaključen ugovor o radu on ima pravo i na ot-
premninu prilikom odlaska u penziju, u visini koja je
utvrđena internim aktima firme, s tim što je najniži
132 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
iznos koji zaposleniku pripada po odredbama Općeg
kolektivnog ugovora tri prosječne plaće u FBiH prema
posljednjem objavljenom podatku.
Što se tiče oporezivanja otpremnina, propisima o
porezu na dohodak je utvrđeno da maksimalni neo-
porezivi iznos otpremnine prilikom odlaska u penziju
iznosi šest neto plaća zaposlenika ostvarenih u pret-
hodnih šest mjeseci (ili šest prosječnih mjesečnih pla-
ća ostvarenih u Federaciji prema posljednjem objavlje-
nom podatku, ukoliko je to za zaposlenika povoljnije).
(Porezni savjetnik 5/14, str. 97)
Početak i trajanje otkaznog roka
pitanje: Kada počinje teći otkazni rok i koliko dana
traje? Da li za vrijeme otkaznog roka zaposlenik radi? Da
li se zaposlenik odjavljuje sa osiguranja tek po isteku ot-
kaznog roka? Ukoliko zaposlenik nije iskoristio godišnji
odmor, da li mu otkazni rok počinje teći tek nakon što
iskoristi godišnji odmor, ili mu se može izdati potvrda o
neiskorištenom broju dana godišnjeg odmora?
odgovor: Pitanje otkaznog roka regulisano je Za-
konom o radu Federacije BiH, kojim je (u članu 87.)
propisano u kojim uslovima poslodavac može otkazati
ugovor o radu zaposleniku, uz obavezu poštivanja pro-
pisanog otkaznog roka, a to je u slučaju ako je takav
otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili organiza-
cijskih razloga, ili ako zaposlenik nije u mogućnosti da
izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa.
Prema članu 88. istog Zakona, poslodavac može ot-
kazati ugovor o radu zaposleniku, bez obaveze poštiva-
nja otkaznog roka, u slučaju da je zaposlenik odgovo-
ren za teži prijestup, ili za težu povredu radnih obaveza
iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne bi bilo
osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni od-
nos. U članu 88a. propisano je da i zaposlenik može ot-
kazati ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog
roka u slučaju da je poslodavac odgovoran za prijestup
ili povredu obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve
prirode da ne bi bilo osnovano očekivati od zaposleni-
ka da nastavi radni odnos. Pri otkazivanja ugovora o
radu, u ovom slučaju, zaposlenik ima sva prava u skla-
du sa zakonom, kao da je ugovor nezakonito otkazan od
strane poslodavca. Kada postoji osnov za otkaz ugovora
bez poštivanja otkaznog roka, u oba navedena sluča-
ja (otkaz poslodavca ili zaposlenika), prema članu 89.
Zakona, može se otkazati u roku od 15 dana od dana
saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.
U skladu sa članom 21. Zakona, jedna od obaveznih
stavki ugovora o radu koji se zaključuje između poslo-
davca i zaposlenika su i podaci o otkaznim rokovima
kojih su se dužni pridržavati zaposlenik i poslodavac.
Nakraći period trajanje otkaznog roka propisan je u
članu 95. Zakona, gdje stoji da otkazni rok ne može biti
kraći od sedam dana u slučaju da zaposlenik otkazuje
ugovor o radu, ni kraći od 14 dana u slučaju da poslo-
davac otkazuje ugovor o radu. Propisano je da otkazni
rok počinje da teče od dana uručenja otkaza zaposleni-
ku odnosno poslodavcu. Napominjemo da je, u skladu
sa Zakonom, ostavljena mogućnost da se kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može
utvrditi i duže trajanje otkaznog roka.
Formalno-pravno, zaposlenik u periodu trajanja ot-
kaznog roka i dalje ima status zaposlenika i uživa sva
prava, ali i ima obaveze, koje podrazumijevaju taj sta-
tus. Dakle, zaposlenik je u ovom periodu i dalje dužan
da radi, a poslodavac je obavezan izvršavati uplatu do-
prinosa i sve druge zakonom propisane obaveze.
Nema zakonske prepreke da zaposlenik unutar pe-
rioda trajanja otkaznog roka iskoristiti ranije neiskori-
šteni godišnji odmor, ali neiskorišteni dani godišnjeg
odmora nakon isteka otkaznog roka ne produžavaju ot-
kazni rok, niti sa sobom nose bilo kakve dodatne oba-
veze poslodavca.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 98)
Otpuštanje zaposlenika u sklopu programa
sanacije
pitanje: U našem preduzeću se, u skladu sa usvoje-
nim programom sanacije (prema kojem se predviđa ot-
puštanje 50 zaposlenih), zatvaraju dvije organizacione
jedinice sa ukupno 16 zaposlenih. Da li se zaposleni u
te dvije organizacone jedinice mogu otpustiti sa krajem
godine i, ukoliko to nije moguće, da li oni trebaju i dalje
da se tretiraju kroz program sanacije (zbrinjavanja)?
odgovor: Prema članu 98. Zakona o radu (“Sl. novine
FBiH”, br. 43/99, 32/00 i 29/03), poslodavac koji zapo-
šljava više od 15 zaposlenika, koji u periodu od naredna
tri mjeseca ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih
ili organizacionih razloga za više od 10% zaposlenika ot-
kaže ugovore o radu, ali najmanje petorici zaposlenika,
dužan se konsultovati sa vijećem zaposlenika, a ako kod
poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, sa sindi-
katom koji predstavlja najmanje 10% zaposlenika.
Pošto vaše preduzeće zapošljava više od 15 zapo-
slenika i namjerava da otpusti više od 10% od ukupnog
broja uposlenih (što je svakako i više od pet), odredbe
navedenog člana zakona se odnose i na vas.
Sanacija stanja firme i smanjenjem broja zaposlenih
je stvar poslovne politike firme, s tim što su propisima
o radu, u cilju zaštite zaposlenih, ugrađeni i određeni
ograničavajući mehanizmi, a jedan od njih je da se ot-
kaz zaposlenicima koji se po programu sanacije treti-
raju kao “prekobrojni” može uručiti samo nakon pret-
hodne konsultacije sa vijećem zaposlenika, odnosno sa
sindikatom firme.
Članom 99. Zakona o radu je propisano da se obave-
za konsultiranja vijeća zaposlenika ili sindikata zasniva
na aktu koji u pisanoj formi priprema poslodavac (sa
obaveznim sadržajem koji je propisan navedenim čla-
nom) i da postupak konsultiranja otpočne najmanje 30
dana prije davanja obavijesti o otkazu zaposlenim koje
taj otkaz tangira.
Prema tome, vi kao poslodavac možete otkazati ugo-
vor o radu zaposlenicima kojima se ne može osigurati
dalji rad tek nakon što se donese program zbrinjavanja
viška zaposlenika, provede obavezni postupak konsul-
tacija i očitovanja poslodavca na mišljenja i prijedloge
vijeća uposlenika, odnosno sindikata.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 96)
Priznavanje vojnog staža u radni staž
zaposlenika
pitanje: Da li poslodavac može zaposleniku računati
vojni staž (koji je upisan u radnu knjižicu) u duplom
trajanju, te mu izdati rješenje o prestanku radnog od-
nosa zbog navršenih 40 godina staža (sa uključenim
vojnim stažom)? Naša dilema je da li se i upisani vojni
staž u duplom trajanju može uračunati u efektivni rad-
ni staž, bez da se oštete prava zaposlenika i poslodavca,
ali i da se izbjegnu sudski sporovi.
odgovor: Pravo na poseban dodatni penzijski staž u
duplom trajanju imaju lica koja su učestvovala u pri-
premama i u samoj odbrani BiH kao pripadnici Armije
BiH, HVO i/ili organa unutrašnjih poslova od 18. 9.
1991. do 23. 12. 1995. godine. Ovo pravo je regulisano
u članu 94. Zakona o penzijskom i invalidskom osigu-
ranju (“Službene novine Federacije BiH”, br. 29/98 do
4/09), kao i u članu 2. Uredbe o kriterijima, načinu i
postupku priznavanja vremena provedenog u odbrani
BiH u penzijski staž kao poseban staž (“Službene novi-
ne Federacije BiH”, broj 35/05). Ovaj staž se upisuje u
radne knjižice na osnovu odgovarajućeg uvjerenja.
Propisi ne tretiraju pitanje priznavanja vojnog u
ukupan penzijski staž posebno detaljno. Zbog toga se na
ovo trebaju primjenjivati opće odredbe Zakona o penzij-
skom i invalidskom osiguranju u kojima je predviđeno
(u članu 30.) da osiguranik stiče pravo na starosnu pen-
ziju kada navrši 65 godina života, uz najmanje 20 godina
penzijskog staža, ili kada sakupi 40 godina penzijskog
staža, bez obzira na godine života. Imajući u vidu da se
vojni staž uključuje u penzijski (i to dvostruko), slijedi
da je dovoljno da osiguranik ima ispunjen jedan od ova
dva uslova za odlazak u starosnu penziju. Naravno, uko-
liko osiguranik želi, i ukoliko je poslodavac sa tim sagla-
san, radni odnos se može nastaviti i poslije toga.
Prema tome, u vašem slučaju je sve stvar dogovo-
ra dviju strana. Zaposlenik je stekao pravo na odlazak
u starosnu penziju. On to pravo može iskoristiti, dok
poslodavac nema obavezu da sa njim produžava rad-
ni odnos, tj. može mu bez posljedica izdati rješenje o
prestanku radnog odnosa. Međutim, ukoliko postoji
obostrana volja, radni odnos se može nastaviti i poslije
ispunjenja uslova za odlazak u starosnu penziju.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 93)
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 133
Neispunjenost uslova za penzionisanje
zaposlenika
pitanje: Da li možemo penzionisati zaposlenika koji
je invalid II kategorije i ima 55 godina starosti i 33 go-
dine radnog staža u BiH, a poznato nam je da ima i
sedam godina staža u Austriji (uz prethodno obezbje-
đenje potvrde od PIO Austrije za radni staž u Austriji)?
Napominjemo da ovaj zaposlenik ne želi da mu se po-
vežu radni staž u BiH i radni staž u Austriji.
odgovor: 1. Ne, ne možete penzionisati zaposlenika
sa navedenim karakteristikama, jer po propisima FBiH
ne ispunjava uslove ni za prijevremenu penziju (60
godina starosti i 35 godina staža) ni za punu penziju
(65 godina starosti ili 40 godina radnog staža), a bez
njegove saglasnosti ne može se registrovati radni staž
ostvaren u Austriji da bi sa uvezivanjem oba staža ste-
kao uslove za penzionisanje.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 96)
Obračun i prijava doprinosa za nedostajući
staž za penzionisanje zaposlenika
pitanje: Na koji iznos i na koji datum u Obrascu M-4
ili Obrascu P-MIP obračunati doprinose za zaposlenika
za četiri mjeseca rada u Sloveniji (za koje nisu uplaćeni
doprinosi) da bi stekao uslove za punu penziju (koje je
sadašnji poslodavac voljan da uplati), kao i kako knjižiti
te isplate?
odgovor: Obračun doprinosa za PIO za nedostajuća
četiri mjeseca za punu penziju zaposlenika izvršićete
najmanje na najnižu plaću u Federaciji BiH (2,05 KM
pomnoženo sa brojem sati u mjesecu), mada bi bilo po-
željno da to učinite na stvarnu plaću zaposlenika koju
je ostvario u posljednjem mjesecu rada.
U upitu nije navedeno za koje mjesece, odnosno
koje godine doprinosi nisu uplaćeni. Pod pretpostav-
kom da je vakuum u uplati doprinosa nastupio prije
2011. godine (od kada je kompletna problematika do-
prinosa prešla u nadležnost Porezne uprave FBiH),
uplatu doprinosa bi trebali bi prijaviti i Zavodu PIO/
MIO na obrascu M-4.
Knjiženje ćete provesti na uobičajeni način za do-
prinose kao i za ostale zaposlenike.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 104)
Karakter povremenih i privremenih poslova
u poreznom smislu
pitanje: Da li, u poreznom smislu, privremeni i po-
vremeni poslovi imaju karakter povremenog samostal-
nog rada (što za doprinose podrazumijeva i oznake vr-
ste prihoda za taj rad) i koja se oznaka vrste prihoda
134 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
koristi za porez na dohodak?
odgovor: Sa aspekta propisa o doprinosima, osobe
angažirane na privremenim i povremenim poslovima
nemaju status osiguranika u smislu nesamostalnog
rada, iako suštinski obavljaju poslove koji imaju takav
karakter. Naime, one nisu prijavljene kod nosioca osi-
guranja, kao što je to slučaj kod zaključivanja radnog
odnosa, pa nisu u poziciji da “povlače” prava po osnovu
plaćenih obaveznih doprinosa (tzv. punih doprinosa).
Stoga se na njihova primanja plaćaju “mali” doprinosi
(4% za zdravstveno osiguranje na teret primaoca i 6% za
PIO/MIO, na teret isplatioca) za koja se koriste vrste
prihoda od druge samostalne djelatnosti i povremenog
samostalnog rada. Isti je slučaj i kad je u pitanju ozna-
ka vrste prihoda poreza na dohodak.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 105)
Doprinosi po ugovoru o privremenim i
povremenim poslovima
pitanje: Da li se po ugovoru o privremenim i povre-
menim poslovima trebaju obračunati “mali” doprinosi
(4% i 6%) ili puni doprinosi (31% iz osnovice i 10,5% na
osnovicu), imajući u vidu stav Porezne uprave o ovom
pitanju?
odgovor: Po našem mišljenju, koje smo i ranije više
puta obrazlagali, kod ovakvih vrsta angažmana (narav-
no, pod uslovom da se zaista radi o slučajevima za koje
se može zaključiti ugovor o privremenim i povreme-
nim poslovima) dužni ste obračunati samo “male” do-
prinose (4% za zdravstveno osiguranje i 6% za PIO), a ne
“pune” doprinose kao što je to prediviđeno za nesamo-
stalnu djelatnost (kako se navodi u odgovoru Porezne
uprave koji citirate).
Naime, lica angažovana po ugovoru o privremenim i
povremenim poslovima nemaju status zaposlenika (po
Zakonu o radu), ni status osiguranika (u smislu propi-
sa o doprinosima). Ta lica nisu prijavljena kod nosioca
osiguranja (PIO, zdravstvo, zapošljavanje), kao što je
to slučaj kod zaključivanja redovnog radnog odnosa, pa
stoga nisu u poziciji da “povlače” prava po osnovu pla-
ćenih obaveznih doprinosa (tzv. punih doprinosa). Iz
oba navedena razloga slijedi da ta lica, ni u kom sluča-
ju, ne mogu biti obveznici plaćanja “punih” doprinosa
iz i na plaću koji bi se plaćali da je s njima zaključen
ugovor o radu i da su prijavljeni kod nosioca osiguranja
kao “redovni” zaposlenici, s obzirom na činjenicu da
se ugovorom o privremenim i povremenim poslovima
i ne zasniva radni odnos (što je osnovni, ali i sasvim
pogrešan i neosnovan argument za stav PU da i u tim
slučajevima trebaju biti obračunati “puni” doprinosi).
Osim navedenog, u članu 5. stav 1. alineja 6. Zakona
o doprinosima je jasno propisano da je obveznik plaća-
nja doprinosa iz plaće, između ostalih, i fizička osoba
rezident Federacije koja ostvaruje primanje od drugih
vrsta samostalne djelatnosti i povremenog nesamostal-
nog rada, a kao obveznik doprinosa na plaću navodi se
isplatitelj tih primanja (stav 3. alineja 5.), dok je u čla-
nu 10.a istog Zakona propisano da se na ovakva prima-
nja doprinosi plaćaju po stopama:
- 4% za osnovno zdravstveno osiguranje (na teret osi-
guranika) i
- 6% na penzijsko-invalidsko osiguranje (na teret
isplatioca primanja).
Zakon o doprinosima, također, poznaje kategoriju
povremenog nesamostalnog rada za koje je propisana
obaveza plaćanja “malih” doprinosa, tako da stav Po-
rezne uprave po kojem se po ugovoru o privremenim i
povremenim poslovima zasniva radni odnos, te da sto-
ga prihodi ostvareni po ovom osnovu podliježu obavezi
plaćanja poreza na dohodak i doprinosa na način koji
je predviđen za nesamostalnu djelatnost, po našem mi-
šljenju, jednostavno nije opravdan.
Iako je tačno da je ugovor o privremenim i povre-
menim poslovima institut Zakona o radu (kojim je re-
gulisano ugovaranje, forma u kojoj se zaključuje, prava
i obaveze u vezi s tako zaključenim ugovorom), u članu
136. Zakona o radu izričito stoji i to da se ugovor o
privremenim i povremenim poslovima može zaključiti
pod sljedećim uslovima:
1. da su privremeni i povremeni poslovi utvrđeni u ko-
lektivnom ugovoru ili u pravilniku o radu;
2. da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju
poslove za koje se zaključuje ugovor o radu na odre-
đeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim
radnim vremenom i da ne traju duže od 60 dana u
toku kalendarske godine.
Sama ova odredba Zakona o radu jasno kaže da se
ugovorom o privremenim i povremenim poslovima ne
zasniva radni odnos, jer se ovakav ugovor zaključuje
upravo za poslove za koje se ne zaključuje ugovor o
radu. To je posebna kategorija ugovornog odnosa za
one poslove koji ne zahtijevaju ni ugovor o radu ni stal-
ni radni angažman, već se potreba za zaključivanjem
ovakvih ugovora javlja privremeno i povremeno, pa se
i lica za te potrebe angažuju (samo) na privremenoj i
povremenoj osnovi
U skladu sa prethodno navedenim, ukoliko se u va-
šem konkretnom slučaju zaista radi o poslovima za koje
se (poštujući prethodno navedene preduslove propisa-
ne Zakonom o radu) zaključuje ugovor o privremenim
i povremenim poslovima, onda ste u tom slučaju (uz
porez na dohodak) obavezni obračunati samo “male”
doprinose.
Ukoliko bi se radilo o poslovima koji imaju karakter
radnog angažmana, odnosno za koji ste ipak trebali za-
ključiti ugovor o radu, u tom slučaju biste, bez obzira
na formalni naziv ugovora, bili obavezni da obračunate
i platite porez na dohodak i “pune” doprinose.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 86-87)
Ugovor o privremenim i povremenim
poslovima s građevinskim radnicima?
pitanje: Da li građevinski radnici mogu biti zaposleni
po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima? U
našem slučaju radnici su zaposleni na taj način, zado-
voljen je propisani uslov da rad nije trajao duže od 60
kalendarskih dana i plaćeni su propisani porez i “mali”
doprinosi, ali je inspekcija smatrala da to nije u skladu
s propisima, izdala je prekršajni nalog i naložila plaća-
nje kazni propisanih Zakonom o radu.
odgovor: Karakter privremenih i povremenih poslova
definisan je Zakonom o radu. Prema članu 136. tog za-
kona, mogućnost obavljanja privremenih i povremenih
poslova treba biti utvrđena u kolektivnom ugovoru ili
u pravilniku o radu i to moraju biti poslovi za koje se
ne zaključuje ugovor o radu na određeno ili neodređeno
vrijeme i da ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske
godine. Bitno obilježje ovih poslova, kako im i samo ime
kaže, je povremenost i privremenost. Drugim riječima,
oni se ne bi trebali obavljati “u komadu”, nego privre-
meno i povremeno u toku godine i da li je taj uslov za-
dovoljen procjenjuje se u svakom konkretnom slučaju.
Ukoliko se poslovi obavljaju u kontinuitetu, za njih bi
trebalo sklapati ugovor o radu na određeno vrijeme.
Problem u vašem slučaju je, možda, nastao i zato što
je angažovanje građevinskih radnika bilo “u komadu”,
pa je inspekcija cijenila da, iako su zadovoljeni ostali
uslovi (da te poslove poznaje granski kolektivni ugo-
vor i moguće i interni pravilnik i da nije prekoračeno
vremensko trajanje od 60 dana), nije zadovoljen uslov
“povremenosti i privremenosti” i da je trebalo sklopi-
ti ugovor o radu na određeno vrijeme (sa drugačijom
obavezom za doprinose), a ne ugovor o privremenim i
povremenim poslovima.
Međutim, čini nam se vjerovatnijim da se inspekcija
u vašem slučaju rukovodila drugim kriterijem, odno-
sno uslovom, po kome angažman povremenih i privre-
menih poslova nije dozvoljen za poslove za koje postoje
predviđena radna mjesta. Naime, pošto je vaša djelat-
nost građevinarstvo, inspekcija ima osnova da smatra
da ste sa svim građevinskim radnicima u startu (a ne
naknadno), takođe, trebali zaključiti ugovore o radu
(bilo na neodređeno ili na određeno radno vrijeme),
a ne ugovore o povremenim i privremenim poslovima,
što je argument koji je teško ili nemoguće osporavati.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 124)
Angažman prokuriste
pitanje: Angažovano je lice u svojstvu prokuriste.
Molimo vas da nam odgovorite:
- Na kojem obrascu treba prijaviti isplatu naknade za
njegov rad?
- Koje vrste doprinosa smo dužni obračunavati i pla-
ćati i po kojim stopama?
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 135
- Postoje li ograničenja u visini naknade za rad pro-
kuriste, te da li postoje vremenska ograničenja?
- Koji su uplatni računi na koje trebamo uplatiti
obračunate obaveze?
odgovor: Prema Zakonu o privrednim društvima,
prokurist/zastupnik, kao lice ovlašteno za poduzima-
nje određenih pravnih radnji u ime i za račun društva,
može biti u radnom odnosu sa društvom, a može poslo-
ve za koje je dobio ovlaštenje obavljati i na drugi način,
npr. na osnovu ugovora o djelu. Koji će oblik angažova-
nja prokuriste doći u obzir zavisi od vremenskog traja-
nja i načina njegovog angažovanja Ukoliko bi njegovo
angažovanje bilo vremenski ograničeno i povremeno
najpogodniji oblik angažovanja bio bi ugovor o djelu. U
suprotnom, tj. ukoliko bi njegov rad bio trajniji, s njim
bi trebalo zaključiti ugovor o radu, po osnovu koga bi
ostvarivao plaću, na koju bi se plaćali propisani porez
na dohodak i puni doprinosi, kao i naknada za nesreće
i vodna naknada.
Ukoliko se odlučite za ugovor o djelu, na primanja
po tom osnovu obračunavao bi se i plaćao porez na do-
hodak (10%), uz umanjenje osnovice za priznate troš-
kove od 20% i doprinosi na bruto osnovicu i to 4% za
zdravstveno osiguranje (iz primanja) i 6% za PIO (na
teret isplatioca). Pored toga biste vi kao isplatilac bili
obavezni platiti na vaš teret i po 0,5% naknade za ne-
sreće i opću vodnu naknadu na neto iznos isplate.
U skladu sa Pravilnikom o načinu uplate javnih pri-
hoda budžeta i vanbudžetskih fondova na teritoriji Fe-
deracije BiH, uplata poreza na dohodak se usmjerava
prema općini prebivališta fizičkog lica, u korist budžeta
dotičnog kantona (vrsta prihoda: 716116 - Prihodi od
poreza na dohodak od drugih samostalnih djelatnosti iz
člana 12. stav (4) Zakona o porezu na dohodak).
Doprinos za zdravstveno osiguranje (4%) uplaćuje se
tako što se 89,8% ukupnog obračunatog iznosa usmjera-
va jednim nalogom prema mjestu prebivališta obvezni-
ka doprinosa na račun kantonalnog zavoda, a 10,2% od
ukupnog obračunatog iznosa jednim nalogom na račun:
Union banka d.d. Sarajevo, broj: 102-050-00000640-18
- Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federaci-
je BiH (vrsta prihoda: 712116 - Doprinos za zdravstveno
osiguranje iz primitaka od druge samostalne djelatnosti
i povremenog samostalnog rada).
Doprinos za PIO/MIO (6%) uplaćuje se u cjelini
na račun federalnog Fonda PIO/MIO (vrsta prihoda:
712126 - Doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje
na primitke od druge samostalne djelatnosti i povre-
menog samostalnog rada). Žiro-računi Federalnog za-
voda za penzijsko i invalidsko osiguranje su: a) UniCre-
dit Bank 338-000-22000077-96; b) Raiffeisen bank d.d.
Sarajevo, Glavna filijala Mostar 161-020-00357000-75;
c) INTESA SANPAOLO BANKA D.D. BiH 154-001-
20003303-81.
U vezi sa prijavom isplate navedene naknade po
ugovoru o djelu Poreznoj upravi se podnosi obrazac
AUG-1031 - Akontacija poreza po odbitku za povreme-
ne samostalne djelatnosti.
136 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Ne postoji ograničenje u pogledu vremenskog traja-
nja angažmana ili ograničenja po pitanju visine nakna-
de za rad prokuriste. I vremensko trajanje angažmana i
visina ugovorene naknade za rad prokuriste se definiše
ugovorom između firme i prokuriste, zavisno od potre-
be za njim.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 99-100)
Porezni tretman naknade na ime stručnog
usavršavanja članova nadzornog odbora
pitanje: Koji je porezni tretman uplaćene naknade
Privrednoj komori (po kom osnovu je ispostavljena
faktura) na ime stručnog usavršavanja članova našeg
nadzornog odbora (u okviru edukacije za članove nad-
zornih odbora firmi sa državnim kapitalom)?
odgovor: Uplate naknade za stručno usavršavanje čla-
nova nadzornog odbora, što predstavlja njihovu ličnu
obavezu (a ne obavezu društva u čijem su nadzornom
odboru), smatraju se oporezivim dohotkom tih fizičkih
lica. Ukoliko su neki članovi nadzornog odbora ujedno
i vaši zaposlenici, ova uplata je njihova oporeziva korist
u vidu izmirivanja ličnih troškova odnosno tretira se
kao njihov dohodak od nesamostalne djelatnosti za koji
se mora obračunati porez na dohodak i svi doprinosi.
Uplate za članove nadzornog odbora koji nisu vaši za-
poslenici trebate oporezovati na isti način kao i njihove
redovne naknade, odnosno po stopi od 10% za porez na
dohodak, uz obavezu obračuna “malih” doprinosa (4%
za zdravstveno osiguranje i 6% za PIO).
S obzirom na to da se ove naknade po propisima o
porezu na dohodak i doprinosima tretiraju kao opore-
zivi dohodak, nema razloga da ti izdaci ne budu pri-
znati kao porezno priznat rashod u poreznom bilansu
društva.
Ukoliko je na primljenoj fakturi za usluge stručnog
usavršavanja iskazan PDV, ulazni PDV po tim faktu-
rama ne možete koristiti kao odbitni. Naime, ovdje se
ne radi o fakturama za nešto što se može smatrati na-
bavkom u poslovne i oporezive svrhe u smislu propisa
o PDV-u, što je jedan od preduslova za korištenje te
mogućnosti. Plaćanje ove naknade je, praktično, izmi-
rivanje ličnih troškova fizičkih lica, od čega će korist,
prvenstveno, imati oni sami, što isključuje pravo na
odbitak ulaznog poreza.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 104)
Isplate naknada članovima nadzornog i
upravnog odbora iz RS i BD
pitanje: Da li se na isplate naknada za rad članovima
upravnog i nadzornog odbora iz RS i BD BiH, koji nisu
uposlenici kod isplatioca naknade, trebaju obračunava-
ti i uplaćivati “mali” doprinosi (4% i 6%)?
odgovor: Prema odredbama člana 5. stav 1. alineja
6. tačka 11., člana 8. stav 3. i člana 10.a Zakona o do-
prinosima (“Sl. novine FBiH”, br. 35/98 do 14/08), fi-
zička lica - nerezidenti Federacije ne podliježu obavezi
plaćanja “malog” doprinosa za osnovno zdravstveno
osiguranje na teret osiguranika (4%), a ni isplatioci tih
naknada u tom slučaju ne plaćaju “mali” doprinos za
PIO (6%). Dakle, na isplate fizičkim licima -nereziden-
tima Federacije BiH (pod kojim se tretiraju i lica sa
prebivalištem u RS i BD BiH) po osnovu rada u uprav-
nim i nadzornim odborima, isplatilac – rezident Fede-
racije obračunava samo porez na dohodak, bez dopri-
nosa. Ovo je potvrđeno i zvaničnim stavom Federalnog
ministarstva finansija, broj: 05-02-7461-3/08, od 02.
04. 2009. godine, koji je objavljen i na web stranici Po-
rezne uprave.
I u ovom slučaju isplatilac je dužan na svoj teret
obračunati po 0,5% naknade za nesreće i opće vodne
naknade, na neto isplaćeni iznos.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 102)
Obaveze za volontera sa prebivalištem u RS
pitanje: Da li se za volontera, koji je angažovan u
FBiH po programu Federalnog ministarstva raseljenih
osoba, a ima prebivalište u Republici Srpskoj, plaća-
ju iste obaveze kao i za volontere sa prebivalištem u
Federaciji BiH (22 KM za PIO i 35% od najniže plaće
FBiH za slučaj nesreće na radu, na račun Fonda PIO,
odnosno na račun kantonalne službe za zapošljavanje)?
odgovor: Federalni propisi nisu učinili nikakav izuze-
tak u pogledu obaveza za volontere čije je prebivalište
van Federacije BiH u odnosu na volontere koji imaju
prebivalište u Federaciji BiH. Dakle, i za volontera
sa prebivalištem u RS, koji volontira u FBiH, postoji
obaveza uplate doprinosa za slučaj povrede na radu u
iznosu 35% od najniže plaće u FBiH i 22 KM na ime do-
prinosa za osiguranje lica pod određenim okolnostima.
Napominjemo da se za volontere koji volontiraju
u RS, po propisima RS, uplaćuju umanjeni doprinosi
(4,5% za PIO i 12% za zdravstveno osiguranje), ali se oni
plaćaju u slučaju kada volonter ostvaruje određeni pri-
hod (dohodak) koji se oporezuje porezom na dohodak i
po kom osnovu se podnosi porezna prijava. To znači da
za poslodavca iz FBiH ne postoji obaveza uplate ovih
doprinosa po propisima RS, niti obaveza podnošenja
bilo kakvog obrasca poreznim organima u RS.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 101)
Uslovi i obaveze po ugovorima o učeničkoj
praksi
pitanje: Imamo namjeru da sklopimo ugovor sa sred-
njom ekonomskom školom po kojem bi učenici ove
škole obavljali praksu kod nas iz oblasti komercijalnih,
finansijskih, računovodstvenih i poslova u trgovini. Za-
nima nas: koji su uslovi za zaključivanja ovakvog ugo-
vora, da li je propisan primjerak ovog ugovora, šta tre-
ba da sadrži, tj. u skladu sa kojim propisima možemo
krenuti u ovaj projekat?
odgovor: Važećim propisima nije posebno treti-
ran ovakav vid angažmana učenika, tako da i uslovi
za obavljanje učeničke prakse (koja je obavezujuća u
određenim stručnim školama, kao što je to u slučaju
iz upita), kao i forma samog ugovora koji firma zaklju-
čuje sa školom nisu posebno propisani. Prema tome,
sve stavke ugovora kojeg imate namjeru zaključiti sa
školom su stvar vašeg dogovora, uključujući i naknadu
koju ćete eventualno isplaćivati praktikantima.
Ukoliko biste ugovorili i određenu naknadu tim
učenicima, napominjemo da bi se takva naknada (iako
njen porezni tretman nije posebno pomenut ni u samim
propisima o porezu na dohodak), po svojoj suštini, svr-
stavala u kategoriju dohotka od tzv. drugih samostalnih
djelatnosti. To bi značilo da bi se isplate praktikantima
tretirale kao naknade za privremene i povremene po-
slove, na koje postoji obaveza obračunavanja i plaćanja
doprinosa iz osnovice za zdravstveno osiguranje na te-
ret primaoca naknade (4%), poreza na dohodak (10% na
osnovicu umanjenu za prethodno navedeni doprinos za
zdravstveno osiguranje), te doprinosa za PIO (6%) na
teret isplatioca, kao i opće vodne naknade i naknade za
nesreće (obje po 0,5% od neto isplate).
Kada su u pitanju doprinosi, prema Odluci o visi-
ni doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za
lica osigurana u određenim okolnostima (“Sl. novine
FBiH”, broj 46/02), doprinos za PIO za vrijeme obav-
ljanja obveznog praktičnog rada učenika i studenata u
toku sticanja obrazovanja i odgoja se plaća u mjeseč-
nom iznosu od 2,00 KM. Obračun i uplatu doprinosa
vrši škola, odnosno fakultet koji organizuje praktičnu
nastavu za vrijeme praktične nastave, odnosno za vri-
jeme stručne prakse kod poslodavca, a uplata se vrši do
20-tog u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu sa čla-
nom 13. Zakona o doprinosima. Dakle, obveznik obra-
čunavanja i plaćanja ovog doprinosa je škola, a ne firma
u kojoj je organizovano izvođenje praktične nastave.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 112)
Topli obrok za učenike na praksi
pitanje: Da li se učenicima primljenim na učeničku
praksu, na osnovu ugovora sa njihovom školom, može
isplaćivati naknada za topli obrok i, ukoliko može, koji
je porezni tretman takve isplate?
odgovor: Pravo na naknadu za topli obrok učenicima
ili studentima koji se nalaze na obaveznoj praksi nije
tretirano propisima Federacije BiH, tako da je moguć-
nost obezbjeđenja ovakve naknade učenicima-prakti-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 137
kantima prepušteno regulativi poslodavca. Drugim ri-
ječima, nema smetnje da vi vlastitom odlukom utvrdite
pravo dotičnih učenika na naknadu za topli obrok, ali
bi to istovremeno značilo i određene obaveze za porez
i doprinose.
Naime, u slučaju da se učenicima-praktikantima
isplaćuje topli obrok, to bi se tretiralo kao njihov doho-
dak od tzv. drugih samostalnih djelatnosti. Prema zva-
ničnom stavu Federalnog ministarstva finansija (koji je
objavljen na web stranici Porezne uprave FBiH, www.
pufbih.ba), takve i slične isplate se tretiraju kao nakna-
de za privremene i povremene poslove, na koje postoji
obaveza obračunavanja i plaćanja doprinosa iz osno-
vice za zdravstveno osiguranje (4%) na teret primaoca
naknade, poreza na dohodak (10%) na osnovicu uma-
njenu za prethodno navedeni doprinos za zdravstveno
osiguranje, te doprinosa za PIO (6%) na teret isplatioca.
Napominjemo da se, u skladu sa Odlukom o visi-
ni doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za
lica osigurana u određenim okolnostima (“Sl. novine
FBiH”, broj 46/02), za tu kategoriju osiguranika plaća
i 2,00 KM doprinosa za PIO, s tim što obavezu plaća-
nja ovog doprinosa ima škola koja organizuje praktičnu
nastavu, a ne poslodavac kod koga se ta nastava vrši.
Ovaj doprinos se plaća do 20-og u mjesecu za prethod-
ni mjesec.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 113)
Angažman penzionera na poslovima prevoza
pitanje: U našem poslovanju imamo potrebu da po-
vremeno (1-2 puta mjesečno), zbog nepostojanja po-
uzdanih osoba na tržištu, angažujemo penzionera na
poslovima transporta robe vozilom sa prikolicom (za
koje poslove dotično lice ispunjava potrebne uslove
po propisima o saobraćaju). Smatramo da bi pogodan
oblik angažovanja tog lica bio ugovor o djelu. Da li bi sa
pravnog aspekta i eventualne kontrole inspekcije takav
oblik angažovanja bio u redu?
odgovor: Imajući u vidu karakter posla i njegovu
učestalost, po našem mišljenju najprihvatljiviji oblik
angažovanja penzionera na poslovima povremenog
prevoza robe kamionom s prikolicom bi bio ugovor o
privremenim i povremenim poslovima. Ovo iz razloga
što su kriteriji koji su propisani za ovu vrstu ugovora
povremenost i trajanje do najviše 60 dana u toku godi-
ne potpuno zadovoljeni, dok kriterij da se takvi poslovi
ne mogu sistematizovati i ugovoriti kao ugovor o radu
može da se “brani” činjenicom da za taj posao ne mo-
žete naći odgovarajuće lice na tržištu.
S obzirom na to da se poslovi iz upita odvijaju u
kontinuitetu i u pravom smislu ne predstavljaju djelo,
forma ugovora o djelu teško bi “prošla” kod inspekcij-
skih organa.
Eventualno, ugovor o djelu bi mogao biti adekvatan
oblik angažmana u slučaju da su ti angažmani zaista
138 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
rijetki, s tim da bi se ugovori o djelu u tom slučaju tre-
bali zaključivati za svaki pojedinačni slučaj - prevoz, tj.
svaki taj prevoz bi se tada tretirao kao “zasebno djelo”.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 102)
Angažovanje penzionera na pružanju
savjetodavnih usluga
pitanje: Da li možemo angažovati penzionera po
ugovoru o privremenim i povremenim poslovima radi
savjetodavnih usluga u vezi sa održavanjem opreme,
gdje njegovo angažovanje ne bi trajalo duže od 35 sati
mjesečno, odnosno 420 godišnje i da li u vezi s tim tre-
ba potpisivati mjesečni ugovor ili ugovor na godišnjem
nivou?
odgovor: Sa stanovišta propisa o radu nema prepre-
ke da sa penzionerom zaključite ugovor o obavljanju
povremenih i privremenih poslova iz razloga što, pre-
računato na dane, njegovo angažovanje ne bi prelazilo
60 kalendarskih dana na nivou godine (koliko iznosi
propisano ograničenje trajanja angažovanja), s tim što
bi se, imajući u vidu karakter poslova (savjetodavne us-
luge), o tome mogao zaključiti i ugovor o djelu. Uobi-
čajeno je da se zaključi jedan ugovor o povremenim i
privremenim poslovima, s tim što se plaćanje naknade
vrši svakog mjeseca, s obavezom obračuna poreza na
dohodak, malih doprinosa i vodne naknade i naknade
za nesreće prilikom svake isplate.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 121)
Angažovanje fizičkog lica radi vršenja
konsultantskih usluga u inostranstvu
pitanje: Radi vršenja konsultantskih usluga u ino-
stranstvu angažovali smo fizičko lice, s kojim je sklo-
pljen ugovor o djelu kojim se pokrivaju svi troškovi
puta (hotel, avionska karta), kao i isplata dnevnica.
Usluge hotela su plaćene našom biznis karticom, avi-
onska karta glasi na kompaniju, a dnevnice su navede-
nom licu isplaćene sa našeg žiro-računa. Koje su naše
porezne obaveze sa aspekta poreza na dohodak?
odgovor: Prema članu 14. stav 1. Pravilnika o primje-
ni Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br.
67/08 do 71/13), svi troškovi službenog puta koji se
isplate licu koje kod isplatioca nema status zaposleni-
ka smatraju se prihodom primaoca naknade po osnovu
drugih samostalnih djelatnosti koji podliježu obave-
zi obračunavanja i plaćanja doprinosa za PIO (6% na
osnovicu na teret isplatioca), doprinosa za zdravstveno
osiguranje (4% iz osnovice na teret primatelja) i obavezi
plaćanja poreza na dohodak (10% od osnovice). Iako je
dugo vremena nakon uvrštavanja ove odredbe u nave-
deni Pravilnik postojala dilema šta se smatra pod ter-
minom “isplata” (da li je to samo isplata “na ruke” ili i
plaćanje na račun pružaoca usluge za to lice), najzad je
preovladao stav poreznih organa da je to samo isplata
“na ruke”.
Primijenjeno na konkretan slučaj, troškovi smje-
štaja (hotel) i troškovi prevoza plaćeni su pružaocima
tih usluga, a ne samom fizičkom licu - korisniku uslu-
ge, tako da ne bi podlijegali oporezivanju. Međutim, iz
istog razloga, prilikom obračunavnja poreza na nakna-
du za izvršeno djelo, ne bi se moglo izvršiti umanjenje
osnovice za troškove (20%), upravo zato što su ti troš-
kovi teretili isplatioca a ne lice koje je izvršilo djelo.
Druga je situacija sa poreznim tretmanom isplaćenih
dnevnica. Pošto je dnevnica isplaćena sa računa firme
fizičkom licu koje nije zaposlenik kod isplatioca, takva
isplata bi, u skladu sa navedenom odredbom člana 14.
Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak, pod-
lijegala obavezi obračuna i plaćanja poreza na dohodak i
doprinosa, tj. te dnevnice, također, ulaze u osnovicu za
obračun poreza na dohodak i navedenih doprinosa.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 77)
Ugovor o vršenju konsultantskih usluga sa
inolicem
pitanje: Uvoznici smo kozmetike porijeklom iz Japa-
na. Kakav ugovor možemo sklopiti sa fizičkim licem iz
Japana koje bi nam pružalo konsultantske usluge dva
puta mjesečno? Na koji način izvršiti plaćanje po ovom
osnovu?
odgovor: Za pružanje konsultantskih usluge sa fizič-
kim licem iz Japana možete zaključiti ugovor o djelu
(kojeg možete nasloviti i kao “ugovor o konsultantskim
uslugama”) u kojem ćete precizirati o kakvim tačno
uslugama se radi, definisati iznos naknade, vrijeme u
kojem će se usluga pružati, kao i druga prava i obave-
ze ugovornih strana. Naime, ugovor o djelu kao insti-
tut Zakona o obligacionim odnosima se zaključuje za
potrebe izvršenja određenog djela za koje je potreban
određen fizički ili intelektualni rad, a naručilac posla
po ugovoru o djelu izvršiocu plaća ugovorenu naknadu.
Prilikom isplate naknade po ovom osnovu dužni ste
obustaviti 10% na ime poreza na dohodak, bez obave-
ze za bilo kakve doprinose (s obzirom na to da se radi
o isplati nerezidentnom fizičkom licu), ali uz obavezu
obračuna opće vodne naknade i naknade za nesreće.
Prijava uplaćenog poreza Poreznoj upravi se vrši preko
obrasca PDN-1033.
Što se tiče načina plaćanja, isplatu nerezidentnom
fizičkom licu ste dužni izvršiti u kovertibilnim marka-
ma na račun otvoren kod naše banke. Naime, isplate
prihoda koji se smatraju dohotkom, u skladu sa članom
41. Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”,
br. 10/08, 9/10, 44/11, 7/13 i 65/13), moraju se vr-
šiti na račun obveznika poreza otvoren kod ovlaštene
organizacije za platni promet, a to su banke i druga
pravna lica koja posjeduju dozvolu za obavljanje plat-
nog prometa na teritoriji FBiH. Prema tome, naknadu
koju isplaćujete nerezidentnom fizičkom licu morate
uplatiti na njihov nerezidentni račun otvoren kod po-
slovne banke u FBiH. Takođe, Zakonom o deviznom
poslovanju (“Sl. novine FBiH”, broj 47/10) je propi-
sano da se plaćanje, naplaćivanje, prenos i isplata u
Federaciji između rezidenata, kao i između rezidenata
i nerezidenata i između nerezidenta obavezno mora vr-
šiti u kovertibilnim markama (osim u slučajevima koji
su posebno precizirani Zakonom ili pratećim pravilni-
cima). To, dakle, znači da ste naknadu fizičkom licu –
nerezidentu dužni isplatiti u konvertibilnim markama
na njegov nerezidentni račun otvoren u FBiH.
Način otvaranja računa nerezidenta u FBiH propi-
san je Pravilnikom o uslovima i načinu otvaranja, vođe-
nja i zatvaranja računa nerezidenta u banci (“Sl. novine
FBiH”, broj 56/10).
(Porezni savjetnik 3/14, str. 84-85)
Porezni tretman uplate kotizacije za učešće
na seminaru za treća lica
pitanje: Naša firma je platila kotizaciju za učešće na
forumu (uplate su izvršene direktno pružaocu usluge)
za dvije osobe koje nisu naši zaposlenici. Jedna od tih
osoba je iz Slovenije. Kakav je porezni tretman navede-
ne uplate, kao i eventualnih troškova vezanih za smje-
štaj i prevoz tih osoba?
odgovor: Mišljenja smo da plaćanje kotizacije za lica
koja nisu vaši zaposlenici, direktno pružaocu usluge, a
ne tim fizičkim licima, nije oporezivo.
Naime, izmirivanje troškova trećih lica, tj. lica koja
nemaju status zaposlenika u vašoj firmi, niti su anga-
žovani za neki povremeni samostalni rad nisu posebno
tretirana u propisima o porezu na dohodak. Međutim,
pošto navedena isplata nije izvršena na način da ste
navedene iznose isplatili direktno tim fizičkim licima
(u kom slučaju biste bili dužni obračunati porez na do-
hodak po preračunatoj stopi od 11,11%), smatramo da
se u dijelu kotizacije, ipak, ne radi o oporezivim pri-
manjima.
I što se tiče eventualnih troškova vezanih za smje-
štaj i prevoz tih osoba, u skladu sa prethodno nave-
denim, ukoliko je uplata izvršena direktno na račun
hotela, odnosno prevoznika, smatramo da ni te uplate
nisu oporezive, iz istog razloga, kao i u vezi sa uplatom
kotizacije za forum, jer nije riječ o isplati tim fizičkim
licima, nego direktno hotelu, odnosno prevozniku.
Naime, propisi o porezu na dohodak koriste termin
isplate kao osnov za oporezivanje ličnih primanja, što
ovdje nije slučaj. Također, poznato nam je da je i Fede-
ralno ministarstvo finansija davalo iste odgovore veza-
ne za ovakve slučajeve.
Moguće je da se navedeni izdaci ospore sa aspekta
propisa o porezu na dobit, tj. moguće je da bi ovlaštena
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 139
lica te izdatke tretirala kao porezno nepriznat rashod,
osim ukoliko biste mogli dokazati vaš poslovni interes
za snošenje tih izdataka za lica koja nisu vaši zaposle-
nici.
Također, moguće je i da vam ovlaštena lica UINO iz
istih razloga ospore pravo na odbitak ulaznog poreza
na navedene izdatke.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 98-99)
Angažovanje fizičkog lica za popravku
mašine
pitanje: Može li firma angažovati fizičko lice da joj iz-
vrši popravku mašine i kako bi se u tom slučaju izvršilo
plaćanje (gotovinski ili preko računa)?
odgovor: Takav angažman bi se u smislu propisa o
porezu na dohodak tretirao kao ugovor o djelu, tj. kao
tzv. druge samostalne djelatnosti, pa na naknadu koja
se isplati fizičkom licu treba obračunati porez na do-
hodak (10%), “male” doprinose (4% i 6%), opću vodnu
naknadu (0,5%) i naknadu za nesreće (0,5%).
Prema članu 41. Zakona o porezu na dohodak i
članu 71. pratećeg Pravilnika o primjeni tog zakona,
ovakva isplata fizičkom licu obavezno se vrši na njegov
račun kod banke.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 101)
Povremeni rad stranih državljana u BiH
pitanje: Firma iz Hrvatske koju predstavljamo pro-
daje opremu, nudi rješenja i servisne usluge kupcima
u Bosni i Hercegovini. U vezi s tim javlja se potreba da
stručni radnici te firme (državljani Republike Hrvat-
ske) izvrše podešavanje isporučene opreme, odnosno
elektrotehničkih proizvoda i njihovo puštanje u rad,
kao i povremeno servisiranje na mjestu ugradnje. An-
gažiranje ovih lica traje maksimalno 30 dana u toku
jedne godine, odnosno najviše pet dana prilikom jednog
dolaska. Moraju li pomenuta lica za obavljanje poslova
u BiH posjedovati radnu dozvolu, koja je procedura u
vezi sa dobijanjem radne dozvole i da li se i kome mo-
raju prijavljivati prilikom svakog ulaska u BiH, kao i da
li se radna dozvola može dobiti u matičnoj zemlji?
odgovor: Članom 84. stav 1. pod o) Zakona o kretanju
i boravku stranaca i azilu (“Sl. glasnik BiH”, br. 36/08 i
87/12) propisano je da radnu dozvolu za rad u BiH ne
moraju posjedovati stranci koji obavljaju poslove ve-
zane za isporuku, montažu i servis mašina ili opreme,
ako njihov rad ne traje duže od 30 dana neprekidno ni
duže od ukupno tri mjeseca godišnje s prekidima.
Stavom 2. istog člana propisano je da navedena
kategorija stranaca smije boraviti u BiH u svrhu rada
samo ako imaju zaključen ugovor s fizičkim ili pravnim
140 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
licem koje je u BiH registrovano za obavljanje tih dje-
latnosti.
Stranci na radu u BiH koji ne moraju posjedovati
dozvolu za rad dužni su i da se prijave Ministarstvu
sigurnosti BiH - Odjelu za strance.
Izuzeće od posjedovanja radne dozvole stranaca u
slučaju iz upita predviđeno je i entitetskim zakonima o
zapošljavanju stranaca.
Unošenje potrebnih alata i instrumenata za rad u
carinsko područje BiH podliježe postupku propisanom
carinskim propisima BiH.
Imajući u vidu da stručni radnici iz navedene firme
koji se povremeno upućuju na rad u BiH ispunjavaju
uvjete iz člana 84. Zakona o kretanju i boravku stra-
naca i azilu, oni ne moraju posjedovati radnu dozvolu.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 122-123)
Isplata putnih troškova predsjedniku
udruženja
pitanje: Imamo li pravo da isplatimo putne troškove
predsjedniku udruženja, koji nije zaposlenik udruže-
nja, a koji više puta mjesečno održava probe sa člano-
vima udruženja?
odgovor: Da, udruženje može snositi putne troškove
predsjednika udruženja, s tim da to ne može biti neo-
porezivo ako se plaćanja vrše direktno njemu “na ruke”.
Naime, u tom slučaju ste, u skladu sa izmijenjenim
članom 14. tačka 1.a) Pravilnika o primjeni Zakona o
porezu na dohodak, dužni da na tako isplaćene iznose
obračunate 10% poreza na dohodak i “male” doprinose
(4% za zdravstveno osiguranje iz osnovice i 6% za PIO
na osnovicu). Ovo stoga što se, prema navedenom čla-
nu Pravilnika, ukoliko se troškovi službenog puta isplate
fizičkom licu koje kod isplatioca naknade nema status
zaposlenika, smatraju prihodima primaoca naknade po
osnovu drugih samostalnih djelatnosti, odnosno podlije-
žu obavezi za porez na dohodak i “male” doprinose.
Ukoliko se plaćanje putnih troškova izvrši direktno
trećem licu (hotelu, prevozniku i sl), takvo snošenje
putnih troškove ne bi bilo predmet oporezivanja.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 87)
Naknade predstavnicima etažnih vlasnika
pitanje: Novi propisi su predvidjeli isplatu naknade
predstavnicima etažnih vlasnika, kao i visinu u maksi-
malnom iznosu od 12,5% od stepena naplate bez pripa-
dajućih poreza i doprinosa. Shodno tome, upravitelji i
predstavnici etažnih vlasnika su dužni postojeće ugo-
vore uskladiti sa novim propisima. Imajući u vidu da
je ova naknada predmet obračuna pripadajućih poreza
i doprinosa, da li je ugovor između upravitelja i pred-
stavnika etažnih vlasnika (koji, s jedne strane, potpi-
suje odgovorno lice upravitelja, a, s druge, predstavnik
etažnih vlasnika), u kojem je određena visina naknade,
dovoljan osnov za njenu nesmetanu isplatu?
odgovor: Da, to je sasvim dovoljan osnov za isplatu, a
sama činjenica da se desila neka oporeziva isplata po-
put ove dovoljna je da automatski nastanu obaveze za
porez na dohodak i doprinose.
Kada je riječ o poreznom tretmanu ovih isplata, skre-
ćemo pažnju na to da je za predstavnika etažnih vlasnika
ovo neka vrsta povremene samostalne djelatnosti (koja
se možda obavlja uporedo sa nekim drugim samostal-
nim ili nesamostalnim radom) iz člana 12. stav 4. tačka
3. Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br.
10/08, 9/10, 44/11 i 7/13). To podrazumijeva obavezu
obračuna poreza na dohodak po stopi od 10% i doprino-
sa za zdravstveno osiguranje po stopi od 4%, ali i pravo
na priznavanje 20% rashoda od bruto iznosa naknade.
Također, isplatilac je na svoj teret dužan obračunati još
6% doprinosa za PIO na bruto naknadu, te opću vodnu
naknadu i posebnu naknadu za zašitu od nesreća (obje
po stopi od 0,5% na neto isplaćeni iznos).
(Porezni savjetnik 1/14, str. 108-109)
Usluga prevodioca koje se pružaju
inoklijentima putem interneta
pitanje: Kao prevodilac imam priliku prihvatiti odre-
đene prevodilačke poslove putem interneta od privat-
nih klijenata iz različitih zemalja, a koji bi mi za učinje-
nu uslugu vršili isplatu na moj bankovni račun u BiH.
Za dogovoreni posao ne postoji formalni ugovor, niti
se ispostavlja faktura. Da li sam za primljenu naknadu
dužni plaćati porez? Takođe, da li postoji neko ograni-
čenje u pogledu visine naknade koja se može naplaćiva-
ti za usluge prevođenja?
odgovor: Neovisno od toga što se za usluge prevo-
đenja u navedenom slučaju ne sklapa formalni ugovor
o djelu, prihod ostvaren po tom osnovu (i registrovan
uplatom kod banke na vaš račun) predstavlja dohodak
ostvaren po osnovu obavljanja drugih samostalnih dje-
latnosti, odnosno od povremene samostalne djelatno-
sti (član 12. stav 4. pod 3. Zakona o porezu na doho-
dak) po kom osnovu ste dužni da i te prihode prijavite
u svojoj godišnjoj poreznoj prijavi (GPD-1051) i da na
njih, zajedno sa prihodima koje ostvarujete od klijena-
ta iz BiH (i svim vašim drugim oporezivim prihodima),
obračunate pripadajući porez na dohodak.
Pri obračunu vaše godišnje porezne obaveze po toj
prijavi, trebate uzeti u obzir iznose poreza koji su već
obračunali i uplatili domaći klijenti (na bazi uvjerenja-
potvrda koje su vam oni dužni dostaviti po isteku svake
godine i koje trebate priložiti uz svoju poreznu prijavu
GPD-1051), kao i iznose poreza koje su na isplate izvr-
šene vama vaši klijenti iz inostranstva platili po tamoš-
njim poreznim propisima. Svi iznosi poreza plaćeni u
inostranstvu, takođe, se priznaju kao umanjenje vaše
porezne obaveze u BiH, takođe, na bazi potvrda koje
pribavite od vaših inoklijenata, pa će vaša obaveza za
porez u BiH biti samo eventualno neplaćena razlika.
Što se tiče visine naknade za usluge prevođenja,
uz Uredbu o stalnim sudskim tumačima (“Sl. novine
FBiH”, broj 44/06) kao prilog objavljena je i Tarifa na-
grada za rad sudskih tumača, koja vam može biti ori-
jentacija prilikom utvrđivanja visine naknade za usluge
prevođenja za potrebe vaših klijenata u inostranstvu,
mada, koliko nam je poznato, ne postoji nikakva propi-
sana “granica” za visinu tih naknada.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 77-78)
Porezni status pekarskog obrta
pitanje: Može li pekarski obrt, u smislu oporeziva-
nja, imati status “paušalca” i, ukoliko može, da li i tada
mora imati fiskalnu kasu i da li je na svojim računima
obavezan iskazivati PDV, odnosno kakve račune uopće
mora izdavati kupcima u maloprodaju?
odgovor: U smislu propisa o porezu na dohodak, status
“paušalaca” u djelatnosti obrta se, u pravilu, odobrava li-
cima koja obrt obavljaju u vidu tradicionalnih, deficitra-
nih ili niskoakumulativnih zanata. Pekarska djelatnost
ne spada ni u jednu od navedenih kategorija, tako da
nema uslova da, u smislu propisa o porezu na dohodak,
ima status “paušalca”. Shodno tome, pekarska radnja
nije oslobođena ni obaveze fiskalizacije, odnosno obave-
zna je da kupcima u maloprodaji izdaje fiskalne račune.
Što se tiče propisa o PDV-u, obaveza registracije za
PDV postoji samo ukoliko oporezivi promet ove (ili bilo
koje druge) djelatnosti prelazi “prag” od 50.000 KM na
godišnjem nivou. Ako to nije slučaj, nema ni obaveze
registracije za PDV, pa time ni obaveze da se pri prodaji
izdaju računi sa PDV-om, niti da se on iskazuje na fiskal-
nim računima (štaviše, lice koje nije registrovani PDV
obveznik i ne smije na svojim računima iskazivati PDV).
U skladu sa navedenim, pekarski obrt koji ( još) nije
registriran za PDV se, sa aspekta propisa o porezu na
dohodak, smatra “redovnim” obveznikom i u tom smi-
slu je dužan voditi poslovne knjige u skladu sa Pravil-
nikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak (KP,
KPR, PLDI i EPO) i dužan je i da se fiskalizuje u skladu
sa propisima o fiskalizaciji, (s tim da, pošto nije PDV
obveznik, neće obračunavati niti iskazivati PDV na svo-
jim fiskalnim računima).
(Porezni savjetnik 5/14, str. 99)
Samostalna djelatnost prevoza animalnom
zapregom
pitanje: Da li je samostalni poduzetnik, registrovan
za prevoz animalnom zapregom trupaca i drvnih sorti-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 141
menata, koji porez na dohodak plaća u paušalnom izno-
su, a naručilac usluge mu naknadu za izvršenu uslugu
doznačuje na žiro-račun otvoren kod banke, obavezan
voditi poslovne knjige (i koje) i da li ima i neku drugu
obavezu za poreze?
odgovor: Prema propisima o porezu na dohodak, sa-
mostalni poduzetnici koji porez na dohodak plaćaju pa-
ušalno (u vidu unaprijed utvrđenog, fiksnog mjesečnog
iznosa) nisu dužni voditi poslovne knjige i evidencije.
Izuzetak od ovoga postoji kada oni povremeno u
odnosima sa pravnim licima ostvaruju bezgotovinski
promet, tj. kada naplatu svojih usluga vrše preko ži-
ro-računa (što je slučaj iz upita). U toj situaciji oni su
dužni da za takav (bezgotovinski) promet vode (samo)
Knjigu prometa (Obrazac KP-1042).
Pored toga, oni su dužni, pored paušalnog mjeseč-
nog iznosa poreza, još dodatno plaćati i porez po od-
bitku od 10% od svakog pojedinačnog iznosa prometa
sa pravnim licima naplaćenog bezgotovinski. Tako od-
bijeni i uplaćeni porez se smatra konačnom poreznom
obavezom i ne veže se za paušal koji se svakako plaća.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 90)
Zajednički obrt u vidu dopunskog zanimanja
pitanje: Četiri osobe (koje su inače u radnom odno-
su) osnovale su knjigovodstveni servis kao zajednički
obrt, sa otvorenim računom kod poslovne banke i evi-
dencijom faktura korisnicima usluga putem fiskalne
kase i poreznim fakturama. Po uplatama sredstava od
korisnika usluga i nakon umanjenja za priznate troš-
kove vršimo isplatu dohotka ortacima gotovinski (uz
plaćanje poreza na dohodak od 10%). Da li postupamo
ispravno, odnosno da li postoji obaveza da se na te
isplate plaćaju porez na dohodak, doprinosi i posebne
naknade (kao kod ugovora o privremenim i povreme-
nim poslovima)?
odgovor: U slučaju iz upita radi se o obrtu koji se u
vidu dopunskog zanimanja obavlja kao zajednički obrt
na osnovu ortačkog ugovora i uz uslov da trajanje ta-
kvog rada nije duže od 20 sati u jednoj sedmici.
U smislu propisa o porezu na dohodak, ova djelat-
nost ima iste karakteristike kao i tipični samostalni
rad, što znači da su ista pravila poslovanja, iste su oba-
veze vođenja knjiga i evidencija koje se popunjavaju na
isti način i isti je način plaćanja poreza. Međutim, po-
što su vlasnici zajedničkog obrta zaposleni kod drugog
poslodavca (koji je obavezan da na njihova primanja
obračuna i uplati propisane doprinose), to oni nemaju
obaveze za doprinose, nego su samo obavezni da upla-
ćuju mjesečne akontacije poreza na dohodak, koje se
utvrđuju na osnovu ostvarenog rezultata u prethodnoj
godini.
Sa stanoviša prijavljivanja dohotka, specifičnost za-
jedničkog obrta je da ortaci treba da ugovorom odrede
142 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
nosioca djelatnosti koji na kraju godine u ime svih or-
taka podnosi obrazac GPZ-1052 - Godišnja prijava do-
hotka od zajedničkog obavljanja djelatnosti, a kasnije
svaki od vlasnika podnosi vlastitu godišnju prijavu svog
poreza na dohodak na obrascu GPD-1051, na osnovu
prethodno popunjene specifikacije SPR-1053. Učešće
u zajedničkom dohotku vlasnici utvrđuju na osnovu
“ključa” raspodjele koji su odredili ugovorom (ako to
nisu učinili ugovorom, raspodjela se vrši na jednake
dijelove).
Imajući u vidu da je dohodak oporeziva kategorija,
isplata ortacima se treba vršiti na njihove račune kod
banke, a ne gotovinski.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 107)
Privremeni prestanak rada obrta
pitanje: Obrtnik prema Zakonu o obrtu ima pravo na
privremenu obustavu rada, ali nadležni porezni ured to
ne priznaje i u tom periodu “tereti” obrtnika za porez i
doprinose. Da li obrtnik za vrijeme privremene odjave
djelatnosti ima obavezu plaćanja poreza i doprinosa,
iako tada ne obavlja djelatnost?
odgovor: Mada bi se moglo reći da relevantni pro-
pisi u ovom dijelu nisu usaglašeni, problem se može
postaviti i ovako: Zakon o obrtu i srodnim djelatnosti-
ma (“Sl. novine FBiH”, br. 35/09 i 42/11) daje moguć-
nost i propisuje uslove i postupak privremenog prekida
obavljanja djelatnosti, dok problematiku poreza i do-
prinosa, ipak, uređuju drugi (lex specialis) propisi za
te oblasti, tj. propisi o porezu na dohodak i propisi o
doprinosima.
Zakon o obrtu i srodnim djelatnostima predviđa
mogućnost privremene obustave obavljanja djelatno-
sti, a u članu 44. su jasno predviđeni uslovi i procedura
za takvo što. Prema tome, osnovni propis o obavljanju
registrovane obrtničke ili srodne djelatnosti poznaje
privremeni prestanak rada.
Međutim, propisi koji tretiraju pitanja poreza na do-
hodak i doprinosa obrtnika ne poznaju privremenu obu-
stavu rada. Preciznije, iz perspektive ovih propisa dje-
latnost ili postoji ili ne postoji, a njen vlasnik se smatra
obveznikom uplate poreza na dohodak i doprinosa sve
dok njegova djelatnost ima važeću registraciju.
Kada je riječ o porezu na dohodak, to znači da vla-
snik mora redovno izmirivati mjesečnu obavezu uplate
akontacije. Ukoliko on stvarno nije obavljao djelatnost,
to će se direktno odraziti i na finansijski rezultat, tj.
krajnji dohodak tog obrta za tu godinu, pa će se, naj-
vjerovatnije, kroz godišnju poreznu prijavu (obrazac
GPD-1051) ostvariti pravo na povrat poreza. Kažemo
najvjerovatnije, jer postoji (mala) mogućnost da je obrt
i za kraće vrijeme rada ostvario prihode iznad visine
priznatih rashoda u mjeri u kojoj bi porezna obaveza
odgovarala uplaćenim iznosima akontacije ili bi je čak
premašila. Samo tada vlasnik ne bi ostvarivao pravo na
povrat plaćenog poreza. Naravno, eventualni povrat
može zavisiti i od nekih drugih okolnosti koje se odra-
žavaju na godišnju poreznu prijavu. No, u bilo kojoj
varijanti, porezna obaveza će za svaku godinu u konač-
nici biti utvrđena na bazi stvarnih rezultata (dohotka)
obrta, bez obzira na to koliko dugo je u toku godine
zaista radio, a koliko ne.
Važeći propisi o doprinosima nisu posebno predvi-
djeli slučaj privremenog prestanka obaveze za uplatu
doprinosa za vrijeme privremene obustave rada samo-
stalne djelatnosti, što znači da se vlasnik obrta smatra
obveznikom uplate doprinosa sve dok je njegova dje-
latnost registrovana, a on upisan u jedinstveni registar
obveznika doprinosa. Shodno tome, zaključak je da i u
tom periodu treba redovno (mjesečno) uplaćivati do-
prinose, tj. PU FBiH će vlasnika zaduživati za potreb-
ne iznose doprinosa ukoliko on ne izvrši uplatu. Ipak,
naš savjet je da se, za svaki slučaj, a zbog privremene
obustave rada, vlasnik pokuša odjaviti iz jedinstvenog
registra obveznika doprinosa.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 99)
Status obrta nakon penzionisanja vlasnika
pitanje: Vlasnik obrtničke radnje, koja nema dodat-
nih zaposlenika, želi u penziju. Šta učiniti sa aspekta
obrtničke djelatnosti? Da li se radnja, iako bi je vla-
snik želio zadržati, mora odjaviti ili je potrebno izvršiti
neku vrstu preregistracije?
odgovor: U skladu sa članom 9. stav (2) Zakona o
obrtu i srodnim djelatnostima FBiH, ako fizičko lice
ima već zasnovan radni odnos po bilo kom osnovu ili
je korisnik penzije u skladu sa članom 11. ovog zakona
i ukoliko posebnim zakonom nije drugačije propisano,
to fizičko lice može obavljati obrt kao dopunsko zani-
manje (kao vlasnik obrta) ili kao dodatno zanimanje
(putem zaposlenika koji je u radnom odnosu kod vla-
snika obrta).
Nadalje, prema članu 11. istog Zakona, ne postoji
prepreka da lice koje je korisnik starosne penzije, a koji
je penziju ostvario sa 65 godina života ili sa 40 godina
penzijskog staža, ili u skladu sa propisima iz oblasti bo-
račko-invalidske zaštite, istovremeno koristiti pravo na
penziju i obavlja obrt kao dopunsko zanimanje.
Iz ovog upita se ne može zaključiti da li je navedena
obrtnička djelatnost trenutno registrovana kao osnov-
no ili kao dopunsko zanimanje (s tim da se, pošto je
navedeno da nema zaposlenih lica, podrazumijeva da
se ne radi o dodatnom zanimanju).
U slučaju da se radi o osnovnom zanimanju, potreb-
no je izvršiti preregistraciju u dopunsko zanimanje kod
nadležnog organa (općinskog, odnosno gradskog orga-
na nadležnog za oblast obrtništva kod kojeg je ranije i
izvršena registracija obrtničke djelatnosti).
Ako je navedeni obrt i do sada bio registrovan kao
dopunsko zanimanje, u skladu sa članom 11. Zakona,
novonastali status će promijeniti okolnosti poslovanja
samo u smislu da više neće postojati granica obavlja-
nja djelatnosti samostalnim radom od najduže 20 sati
sedmično, jer u skladu sa stavom (2) ovog člana, za ko-
risnike penzije se ista ne primjenjuje. Dakle, navedeno
lice bi i u ovom slučaju, bez obzira na to što je obrt-
nička djelatnost i ranije bila registrovana kao dopun-
sko zanimanje, trebalo nadležnom organu prijaviti ovu
promjenu statusa vlasnika obrta.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 101)
Kompenzacija između obrta i vlasnika
obrta?
pitanje: Obrt (tj. djelatnost srodna obrtu) želi prodati
putnički automobil (koji je, kako se navodi u upitu, u
vlasništvu obrta) vlasniku obrta. Istovremeno, obrt ima
obavezu prema vlasniku obrta po osnovu pozajmica.
Kako provesti knjiženja u Knjizi prihoda i rashoda? Da
li se između obrta i vlasnika može vršiti kompenzacija?
odgovor: Ovdje je u startu važno da vlasnik obrta (ili
djelatnosti srodne obrtu) nije različit subjekt od samog
obrta (odnosno djelatnosti srodne obrtu), tj. radi se o
jednom (istom) licu. To, praktično, znači da nije mogu-
će vršiti transakcije između njih, jer nema “njih”. Oni
su “jedno”. Drugim riječima, nije moguće da vlasnik
obrta daje pozajmice svojoj djelatnosti, kupuje nešto
od svoje djelatnosti, nešto joj prodaje ili da nešto kom-
penziraju. Sredstva djelatnosti su već njegova.
Kada je riječ o putničkom automobilu iz upita, on
se (barem bi tako trebalo biti u ovom slučaju) vodi kao
“sredstvo djelatnosti” u Popisnoj listi dugotrajne imovine
(obrazac PLDI-1043), ali samo da bi se prilikom utvrđi-
vanja godišnje osnovice za obračun konačnog poreza na
dohodak za tu samostalnu djelatnost u obzir kao odbitna
stavka mogli uzeti rashodi od amortizacije. Međutim, to
ponovo moramo istaći, posmatrani putnički automobil
već pripada vlasniku. Ne može ga sam sebi prodati.
Isto tako, nije moguće i da fizičko lice samo sebi
daje pozajmice. Vlasnik slobodno raspolaže novcem
koji njegova djelatnost zaradi, isto kao i novcem koji
stiče iz bilo kojeg drugog izvora. Za djelatnost je bitno
samo da li se trošenje novca može priznati kao rashod
u Knjizi prihoda i rashoda (KPR-1041) ili ne. Vlasnik
može nešto platiti i “iz svog džepa”, pa da se to priznaje
kao rashod djelatnosti, pod uslovom da je to trošenje
bilo u svrhe njenog obavljanja. Istovremeno, on može
iz “sredstava obrta” uzeti neki novac i platiti lični tro-
šak koji nema nikakvu vezu sa djelatnošću, s tim da
je posljedica nemogućnost priznavanja tog rashoda kao
stavke koja umanjuje poreznu osnovicu.
Sve u svemu, zaključak je da se u ovom slučaju nema
šta kompenzirati. Vlasnik ništa sam sebi ne duguje niti
može samom sebi nešto prodati.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 98-99)
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 143
Poslovne knjige i akti koje mora voditi
odnosno imati frizerski salon
pitanje: Koje knjige i evidencije (pored fiskalne kase
i knjige dnevnih izvještaja za izdate fiskalne račune)
treba da vodi frizerski salon (samostalni obrt)? Da li
frizerski salon treba da posjeduje pravilnik o zaštiti od
požara, pravilnik o zaštiti na radu, pravilnik o općim
uslovima poslovanja i akte iz oblasti finansijskog poslo-
vanja (pravilnik o računovodstvu i računovodstvenim
politikama, pravilnik o finansijskom poslovanju i pra-
vilnik o blagajničkom poslovanju)?
odgovor: Zakon o porezu na dohodak je u članu 19.
propisao obavezu vođenja obaveznih evidencija za sve
samostalne poduzetnike, bez obzira na vrstu njihove
djelatnosti. Propisane poslovne knjige i evidencije u
sistemu poreza na dohodak su:
1) knjiga prihoda i rashoda (obrazac KPR-1041);
2) knjiga prometa (obrazac KP-1042) za samostalne
poduzetnike koji prihod naplaćuju u gotovini (što je
slučaj i kod frizerskog salona);
3) popisna lista dugotrajne imovine (obrazac PLDI-
1043) za samostalne obrtnike koji imaju dugotrajnu
imovinu (koju imaju i frizerski saloni);
4) evidencija o potraživanjima i obavezama (obrazac
EPO-1044).
Ukoliko frizerski salom ima status registrovanog
PDV obveznika (zašta je uslov godišnji promet preko
50.000 KM), obavezan je voditi i evidencije propisane
Zakonom o PDV (KUF i KIF).
Zakon o zaštiti na radu obavezuje i samostalne podu-
zetnike da imaju pravilnik o zaštiti na radu, dok Zakon o
zaštiti od požara i vatrogastvu propisuje obavezu dono-
šenja pravilnika o zaštiti od požara samo za pravna lica,
ali bi bilo poželjno da i samostalni poduzetnici posjedu-
ju takav akt (imajući u vidu da Zakon i za njih propisuje
obavezu preduzimanja mjera zaštite na radu, posjedova-
nje protupožarnih aparata, obuku zaposlenih i sl.). Pored
toga, zaposleni u frizerskom salonu moraju imati sanitar-
nu knjižicu, što podrazumijeva obavezu da se svakih šest
mjeseci podvrgavaju ljekarskim pregledima.
Normativne akte iz oblasti finansijskog poslovanja
koje ste naveli u upitu frizerski salon nije dužan da
ima, jer se na samostalne poduzetnike ne odnosi Zakon
o računovodstvu i reviziji.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 106)
Priznavanje rashoda obrta za troškove
goriva i mobilnog telefona
pitanje: Da li se u rashode obrta mogu priznati fi-
skalni računi za nasuto gorivo, na kojima nije naveden
njegov ID broj i uz koji nije priložena porezna faktura
A4? Da li se u rashode obrta mogu priznati računi za
mobilni telefon vlasnika obrta?
144 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
odgovor: Formalno nema prepreke da se fiskalni ra-
čun bez ID broja kupca i bez priložene porezne fakture
po kome je izvršeno plaćenje tankovanja goriva prizna
u rashode obrta, pod uslovom da je vozilo registrova-
no na obrt ili da postoji ugovor o njegovom korištenju
za obavljanje djelatnosti obrta, mada bi mi preporučili
da se za svaki slučaj traži unošenje ID broja kupca na
fiskalnom računu, sa priloženom poreznom fakturom
(koja se koristi i u druge svrhe).
Troškovi mobitela vlasnika se ne priznaju u rashode
obrta iz razloga što porezni organi smatraju da je ne-
moguće dokazati koji je dio razgovora učinjen u poslov-
ne svrhe, a koji dio u privatne.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 103-104)
Unošenje stavki u KPR
pitanje: Da li se u KPR unose sve stavke iz bankovnog
izvoda, bez obzira na to da li se radi o porezno prizna-
tim ili nepriznati rashodima?
odgovor: Prema članu 45. Pravilnika o primjeni
Zakona o porezu na dohodak (“Sl. novine FBiH”, br.
67/08, 4/10, 86/10, 10/11, 53/11, 20/12, 27/13 i
45/14), Knjiga prihoda i rashoda (KPR) je evidencija
o dnevnim i ukupnim poslovnim prihodima i rashodi-
ma u poreznom periodu i porezni obveznik je dužan
u knjizi prihoda i rashoda ili drugim evidencijama
osigurati podatke o dnevnom gotovinskom prometu.
Izuzetno, porezni obveznici koji obavljaju samostalnu
djelatnost, a prema propisima o PDV vode evidenciju
o dnevnom gotovinskom prometu, mogu u kolonu 11.
KPE gotovinski promet unositi u jednom iznosu za ci-
jeli obračunski period, i to u rokovima propisanim za
utvrđivanje obaveze PDV. U kolone 11, 12 i 13. KPR
unose se podaci o ukupnim prihodima sa naplaćenim
PDV-om, a u kolone 16., 17., 18. i 19. unose se podaci
o ukupnim porezno dopustivim rashodima uključujući
i plaćeni PDV. U kolonu 21. unosi se ukupni porezno
dopustivi rashodi, tj. zbir iznosa iz kolona 16, 17, 18. i
19 umanjen za iznos PDV-a koji je sadržan u rashodima
iz kolone 16. Na kraju poreznog perioda (kalendarske
godine) ovi prihodi i rashodi se sabiraju.
Dakle, podrazumijeva se da se u KPR unose samo
porezno priznati rashodi, pošto se porezno nepriznati
rashodi samostalne djelatnosti i ne smatraju “rashodi-
ma” u smislu propisa poreza na dohodak.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 99-100)
Evidentiranje (u KPR-1041) računa iz prošle
godine plaćenih u tekućoj godini
pitanje: Da li je zakonski ispravno da u knjizi prihoda
i rashoda (KPR-1041) priznamo kao rashod gotovin-
ski plaćene račune koji su sa datumom iz prošle godi-
ne, koji se odnose na nabavku materijala za obavljanje
djelatnosti i ostale račune koji se odnose na obavljanje
djelatnosti? Naime, kako u prethodnoj godini nismo
imali novčanih sredstava za plaćanje tih računa, za-
nima nas možemo li te rashode priznati kao rashode
ove godine, tako što ćemo podići ček i sada gotovinski
plaćati račune (ili u KPR-1041 smijemo priznati samo
račune koji se odnose na ovu godinu)?
odgovor: Za razliku od obračunskog/akrualnog prin-
cipa koji važi za pravna lica (a po kojem se i rashodi
i prihodi priznaju u onom periodu kojem obračunski
pripadaju), priznavanje rashoda i prihoda pri utvrđi-
vanju oporezivog dohotka samostalnih poduzetnika –
obrtnika vrši se po tzv. principu blagajne, po kome se u
obzir uzimaju samo oni prihodi i rashodi koji su doveli
do promjene stanja novca u blagajni, odnosno na raču-
nu samostalnog poduzetnika. Prema tom principu, pri-
hodi samostalnog poduzetnika se smatraju primljenim
i evidentiraju se onda i u onom periodu u kome porezni
obveznik – samostalni poduzetnik može njima raspo-
lagati (tj. kada ih i naplati), dok se rashodi smatraju
nastalim, tj. priznaju se i evidentiraju u onom periodu
u kome se plate.
U skladu s tim, u članu 15. Zakona o porezu na do-
hodak jasno je propisano da se poslovnim rashodima
samostalnih poduzetnika – obrtnika koji se mogu od-
biti od prihoda (tj. koji se priznaju kao rashodi obrtni-
ka) smatraju oni troškovi koji su direktno povezani sa
obavljanjem te samostalne djelatnosti, koji su plaćeni
u toku jednog poreznog perioda.
Prema tome, računi za nabavku materijala i drugi ra-
čuni koji se odnose na obavljanje samostalne djelatnosti
koji su prispjeli u toku jedne godine, koji (iz bilo kog ra-
zloga) nisu i plaćeni u toj godini, nisu mogli biti priznati
kao rashodi u KPR-1041 za tu godinu. Upravo zato što
se rashodi samostalne djelatnosti priznaju prema nave-
denom principu blagajne, tj. tek u momentu njihovog
plaćanja, ti računi se jedino i mogu iskazati kao rashodi
onog perioda u kojima su ti računi i plaćeni.
Dakle, ne samo da nema nikakvih smetnji da i te
račune, ukoliko ih platite u ovoj godini, unesete u KPR-
1041 za ovu godinu, nego je upravo takav postupak u
skladu sa propisima o porezu na dohodak od samostal-
nih djelatnosti.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 89)
Obračun zaostalih obaveza za doprinose
kod vlasnika obrta
pitanje: Vlasnik obrtničke djelatnosti nije uplaćivao
doprinose od XII/2009. godine, te je Porezna uprava
naložila uplatu na važeću osnovicu za svaku godinu.
Mišljenja samo da se, bez obzira na kašnjenje, za sve
neuplaćene obaveze za doprinose treba primijeniti
osnovica iz tekuće godine, pa nas zanima kako isprav-
no postupiti?
odgovor: Prema članu 11. stav 1. tačka b) Zakona o
doprinosima, obračun i uplata doprinosa kod vlasnika
samostalne radnje se vrši na propisanu osnovicu, i to
na onu osnovicu koja je na snazi u vrijeme kada nastu-
pa obaveza obračuna i uplate doprinosa, i to najkasnije
do 10-tog u mjesecu za protekli mjesec. Pri tome, na
iznose doprinosa koji nisu plaćeni u propisanom roku
plaća se i kamata po stopi od 0,04% dnevno za svaki dan
zakašnjenja.
Dakle, vlasnik obrta iz ovog upita je dužan da obra-
čun i uplatu doprinosa izvrši na one osnovice koje su
važile u momentu nastanka tih obaveza, a ne u mo-
mentu njihovog izmirenja, s tim da je dužan da za sva-
ki dan zakašnjenja dodatno plati i navedenu zakonsku
zateznu kamatu.
Osnovice za obračuna doprinose za vlasnika obrt-
ničke djelatnosti (samostalna djelatnost obrta i srodne
djelatnosti), po godinama, su sljedeće:
- za 2009. godinu: 735,00 KM
- za 2010. godinu: 781,00 KM
- za 2011. godinu: 792,00 KM
- za 2012. godinu: 809,00 KM
- za 2013. godinu: 820,00 KM
- za 2014. godinu: 827,00 KM
(Porezni savjetnik 11/14, str. 87-88)
Topli obrok i naknada za prevoz zaposlenih
u obrtu
pitanje: Da li vlasnik obrta (koji je do sada kupovao
hranu za uposlenike i nije im isplaćivao naknadu za to-
pli obrok u novcu) ima obavezu da isplaćuje naknadu
za topli obrok i naknadu za prevoz na posao i sa posla
uposlenima kod njega i, ukoliko ima, koliki je najniži
mjesečni iznos naknade za topli obrok, kao i da li se
isplate po tom osnovu priznaju u rashode obrta?
odgovor: Opći kolektivni ugovor za teritoriju Fede-
racije BiH (“Sl. novine FBiH”, br. 54/05 i 62/08) je
obavezujući za sve poslodavce u FBiH, pa time i za po-
slodavce – obrtnike. Prema članu 17. tog ugovora, po-
slodavac (pa i poslodavac – obrtnik) je obavezan svom
zaposleniku obezbijediti ishranu u toku radnog vreme-
na (topli obrok).
Ukoliko poslodavac ne obezbjeđuje ishranu (a to
može činiti i na način koji ste naveli), dužan je da za-
posleniku isplati najmanje iznos od 20% prosječne neto
plaće u Federaciji (trenutno je to oko 160 KM mjeseč-
no). Što se tiče najvišeg neoporezivog iznosa, on je tre-
nutno nešto veći od 16 KM dnevno, računajući za dane
provedene na radu, odnosno oko 370 KM mjesečno.
Prema članu 18. istog ugovora, zaposlenik ima pra-
vo i na prevoz ili naknadu troškova prevoza na posao
i sa posla, u skladu sa pravilnikom o radu, odnosno
ugovorom o radu, što znači da bi ovo pravo poslodavac
trebao da obezbijedi ili kroz interni akt ili kroz ugovor
o radu.
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 145
 I naknada za topli obrok i naknada za prevoz upo-
slenika se priznaju u rashode obrta (po tzv. principu
blagajne tj. u onom periodu - godini u kojima im je
izvršena takva isplata, odnosno u periodu u kojem je
nabavio hranu za zaposlene, ukoliko za to posjeduje
račune).
Međutim, prema stavovima Federalnog ministar-
stva finansija i Porezne uprave FBiH, sâm vlasnik obr-
ta nema pravo na neoporezive naknade po navedenim
osnovama i one mu se ne priznaju u rashode obrta.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 101-102)
Obaveze taksi prevoznika - paušalca za
vrijeme bolovanja preko 42 dana
pitanje: Da li taksi prijevoznik - paušalac mora pla-
ćati paušal od 50,00 KM i za vrijeme bolovanja do 42
dana i preko 42 dana?
Naime, taj taksi prijevoznik je na bolovanju od 29.
07. 2013. godine i ima dijagnozu karcinom. Doprino-
se i porez na dohodak od 50,00 KM plaćali smo do 42
dana, a nakon toga smatrali smo da nismo obavezni
plaćati navedeni paušalni iznos poreza na dohodak, već
samo doprinose na minimalnu osnovicu od 316,00 KM
za 2013. godinu, odnosno 318,00 KM za 2014. godi-
nu. Uplaćeni bruto iznos od od 316,00 KM za 2013.
godinu, odnosno 318,00 KM za 2014. godinu nam Za-
vod za zdravstveno osiguranje refundira, uz prilaganje
doznaka i odgovarajuće dokumentacije (dokaz o uplati
doprinosa, nalaz i mišljenje komisije, Rješenje od Op-
ćine o privremenom prestanku obavljanja djelatnosti,
original virmane od uplata doprinosa, platnu listu i na-
log da je isplaćena naknada). Rješenje o privremenom
prestanku obavljanja djelatnosti se dobiva od Općine
uz uplatu takse od 10,00 KM i prilaganje važeće dozna-
ke ljekara.
Naša porezna ispostava smatra da je i doprinose i
paušal u iznosu od 50,00 KM potrebno uplaćivati cijelo
vrijeme, iako je taksi prijevoznik na bolovanju preko
42 dana.
odgovor: U skladu sa članom 50. Pravilnika o primje-
ni Zakona o porezu na dohodak, porezni obveznici koji
obavljaju prevoz putnika samo sa jednim sredstvom
prevoza nosivosti do 8 tona i kojima je odobreno pla-
ćanje poreza na dohodak u paušalnom iznosu pod uslo-
vima utvrđenim članom 31. Zakona, dužni su da porez
na dohodak plaćaju u mjesečnim iznosima od 50,00
KM. Ovaj paušalni iznos uplaćuje se bez obzira na visi-
nu stvarnog dohotka tog poreznog obveznika.
U skladu sa navedenim, dokle god je ta samostal-
na djelatnost formalno registrovana, postoji i obave-
za uplate ovog paušalnog mjesečnog iznosa poreza na
dohodak, bez obzira na okolnosti koje su navedene u
upitu.
Moguće rješenje u ovom slučaju bila bi privremena
obustava obavljanja djelatnosti. Ovo pitanje nije ure-
146 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
đeno Zakonom o cestovnom prijevozu na području Tu-
zlanskog Kantona, ali se u članu 58. u stavu (5) ovog
Zakona propisuje da, pored opštih uslova navedenih u
ovom članu, pravna i fizička lica moraju ispunjavati i
druge uslove iz Zakona o cestovnom prijevozu Federa-
cije BiH, Zakona o obrtu FBiH i drugih zakona i pod-
zakonskih akata vezanih za djelatnost taksi prijevoza.
U skladu sa članom 44. Zakona o obrtu FBiH, obrt-
nik može privremeno obustaviti obavljanje obrta u tra-
janju do jedne godine, o čemu pisanim putem izvješta-
va nadležni organ u roku od 7 (sedam) dana od dana
obustave. Iznimno, obrtnik može obustaviti obavljanje
obrta duže od jedne godine, a najduže do tri godine, u
slučaju bolesti ili nastupa više sile.
Dakle, moguće rješenje u ovom slučaju mogla bi
biti privremena obustava obavljanja djelatnosti taksi
prevoza, za šta postoji zakonski osnov (Zakon o obrtu
FBiH).
(Porezni savjetnik 12/14, str. 97)
Porezni tretman isplate pomoći
penzionerima
pitanje: Koji je porezni tretman isplata na ime pomo-
ći bivšim zaposlenicima - penzionerima (da li je to opo-
reziva korist sa obavezom plaćanja poreza na dohodak,
“malih” doprinosa i opće vodne naknade i naknade za
nesreće - ili se na takvu vrste isplate plaća samo porez
na dohodak po preračunatoj stopi) i na koji način pri-
javiti tu isplatu poreznim organima?
odgovor: Pošto se ovdje radi o isplatama pomoći biv-
šim zaposlenicima - penzionerima, a ne o isplatama
trenutno zaposlenim licima, primjenjuje se onaj pore-
zni tretman koji važi za isplate pomići (donacija) bilo
kojim “trećim” fizičkim licima. Mada to u propisima
o porezu na dohodak nije izričito predviđeno, Pore-
zna uprava Federacije BiH je zauzela Mišljenje (broj:
10/09-02-2-1295/09-F.B., od 05. 06. 2009. godine) po
kome se donacije (pomoći) fizičkim licima koja nisu
zaposlena kod poslodavca - isplatioca oporezuju po-
rezom na dohodak po preračunatoj stopi 11,11%, što
je i jedina obaveza koju ima isplatilac takve pomoći.
U istom Mišljenju je izričito naglašeno da se u vezi sa
ovom isplatom ne podnosi nikakva prijava poreznim
organima, jer je Mišljenje privremeno i da će se ovaj
slučaj ugraditi u propise o porezu na dohodak (kojim će
se propisati i način prijavljivanja takve isplate).
(Porezni savjetnik 5/14, str. 100)
Isplata dobiti suosnivaču - fizičkom licu iz
Slovenije
pitanje: Da li isplata dobiti za suosnivača, koji je fi-
zičko lice iz Slovenije, podliježe porezu po odbitku 5%
u BiH, odnosno da li ovakva isplata podliježe plaćanju
bilo kakvog poreza pri isplati? Da li ta isplaćena dobit
podliježe oporezivanju u Sloveniji?
odgovor: Isplata dobiti fizičkim licima, bez obzira na
to da li su u pitanju domaća ili strana fizička lica, pre-
ma Zakonu o porezu na dohodak u Federaciji Bih (član
5. stav 1. tačka 1.) ne smatra se oporezivim primanjem
i ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak.
Što se tiče poreza po odbitku, on se (prema Zakonu
o porezu na dobit) plaća samo u slučaju kada se radi
o isplati dobiti stranom pravnom licu, pa u slučaju iz
upita (prilikom isplate dobiti suosnivaču - fizičkom licu
iz Slovenije) nema ni obaveze za porez po odbitku.
Prema tome, ovakva isplata nije oporeziva nikakvim
porezom u (F)BiH.
Oporezivanje ili neoporezivanje ovakvog prihoda
fizičkih lica u Sloveniji zavisi od propisa o porezu na
dohodak koji se primjenjuju u toj državi, a za koji mi
ne dajemo tumačenje.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 86)
Isplata dobiti vlasniku - austrijskom
državljaninu
pitanje: Da li smo prilikom isplate dobiti iz ranijih
godina, koju vršimo vlasniku firme - državljaninu Re-
publike Austrije, dužni platiti porez na dohodak, odno-
sno porez po odbitku, ili smo oslobođeni te obaveze po
osnovu Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporeziva-
nja sa Austrijom?
odgovor: Prema članu 5. Zakona o porezu na dohodak
(“Sl. novine FBiH”, br. 10/08 do 7/13), prihodi fizičkih
lica po osnovu učešća u raspodjeli dobiti privrednih dru-
štava (dividende ili udjeli) ne smatraju se dohotkom, pa
se i ne oporezuju porezom na dohodak, bilo da se isplata
vrši domaćim ili stranim fizičkim licima.
Što se tiče poreza po odbitku, isplata dobiti se u
konkretnom slučaju vrši vlasniku firme – stranom fi-
zičkom licu, pa nema ni obaveze poreza po odbitku,
pošto se taj porez odnosi samo na isplate koje se vrše
nerezidentnim pravnim licima.
Inače, između BiH i Republike Austrije postoji
Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (objav-
ljen u “Sl. glasniku BiH - međunarodni ugovori”, broj
7/11), ali je to u slučaju iz upita, iz navedenih razloga,
irelevantno.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 102)
Oporezivanje dividende koju u inostranstvu
ostvari stranac koje ima boravište u FBiH
pitanje: Da li je u Federaciji BiH oporeziva dividen-
da, odnosno dohodak od kapitala koji u inostranstvu
ostvari stranac (državljanin Njemačke) koji u FBiH
ima boravište (gdje će i podnositi godišnju poreznu
prijavu), kao i u kojoj državi i prema čijim propisima
se oporezuje prihod od kapitala koji fizička osoba, koja
ima boravak u FBiH, ostvaruje u više država?
odgovor: Iako dotični stranac ima boravište u FBiH,
on je prirodni i primarni rezident Njemačke i mjesto
(država) oporezivanja dohotka od kapitala koji ostvari
u Njemačkoj je Njemačka. Drugim riječima, činjenicom
da je dotično lice postalo rezident FBiH ne prestaje nje-
gov rezidentni status u Njemačkoj. Isto tako, i prema
važećem Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporeziva-
nja BiH - Njemačka, u slučaju da je jedno lice rezident
u dvije države smatraće se, u smislu oporezivanja, rezi-
dentom države u kojoj je središte njegovih životnih inte-
resa (u konkretnom slučaju to je Njemačka).
Ukoliko bi se, ipak, radilo o licu koje nema sjedi-
šte svojih životnih interesa u Njemačkoj, kao i u bilo
kom drugom slučaju u kome se to lice smatra obve-
znikom podnošenja godišnje prijave poreza na doho-
dak u Federaciji BiH, dividenda ostvarena bilo gdje ne
uključuje se u tu godišnju prijavu u FBiH, iz prostog
razloga što ona po propisima FBiH ne podliježe opo-
rezivanju.
Ukoliko određeno fizičko lice ostvaruje dohodak od
kapitala (dividendu) u više država, oporezivanje tog
dohotka vrši se u državi i prema propisima države u
kojoj se vrši isplata, tj. u državi u kojoj je ostvarena ta
dividenda, s tim što takav dohodak treba da prijavi i u
državi u kojoj je izvorni rezident.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 113-114)
Mjerodavan dokument za korištenje olakšice
po osnovu invaliditeta
pitanje: Da li je za korištenje olakšice po osnovu in-
validiteta mjerodavan dokument “ocjena i mišljenje”
nadležnog instituta ili je to isključivo rješenje o uma-
njenoj radnoj sposobnosti i da li je za korištenje ove
olakšice bitan stepen invaliditeta?
odgovor: U kontaktu s Fondom za profesionalnu re-
habilitaciju FBiH dobili smo informaciju da, sa stano-
višta prava na olakšicu, jednaku važnost imaju nalaz,
ocjena i mišljenje nadležnog instituta za medicinsko
vještačenje i rješenje o umanjenoj radnoj sposobnosti.
(Ovakav stav Fond je zauzeo i u odgovorima firmama
koje su mu se obratile.) Prema tome “Nalaz, ocjena i
mišljenje” su validan dokument za korištenje olakšice,
tako da će, u konkretnom slučaju koji imate, taj doku-
ment vama biti priznat.
Za korištenje olakšice nije bitan stepen invalidite-
ta, dakle, važno je samo to da je invaliditet utvrđen na
osnovu zvaničnog dokumenta.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 106-107)
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 147
Otkup sirovina od fizičkih lica
pitanje: Počeli smo sa proizvodnjom drvenih peleta i
za te potrebe vršimo otkup otpadnog drveta od fizičkih
lica. Da li smo dužni plaćati neki porez, naknadu ili
nešto slično prilikom otkupa takvog otpadnog drveta?
odgovor: Niste dužni plaćati ni porez ni neku drugu
posebnu naknadu prilikom otkupa otpadnog drveta od
fizičkih lica.
Naime, ovo se ne može smatrati nekom vrstom rad-
nog angažmana tih fizičkih lica, tj. ovo nije ni isplaći-
vanje bilo kakve naknade za nesamostalni rad fizičkog
lica, ali ni isplaćivanje naknade za povremene samo-
stalne djelatnosti (kao što bi, na primjer, bio ugovor o
djelu). Prema tome, isplatilac (vaše preduzeće) nema
obavezu obračuna poreza na dohodak, doprinosa ili
bilo kakvih naknada koje bi postojale u takvim situa-
cijama.
Otkup otpadnog drveta od fizičkih lica je potpuno
neoporeziv, ukoliko se radi o usamljenim, odnosno
sporadičnim slučajevima prodaje od tih lica, jer se to
onda ne smatra obavljanjem bilo kakve djelatnosti od
tih lica. U članu 5. stav 1. tačka 7) Zakona o porezu na
dohodak (“Sl. novine FBiH”, br. 10/08, 9/10, 44/11
i 7/13) se navodi da prihod od prodaje imovine koja
je korištena u lične svrhe nije prihod koji se smatra
dohotkom.
Međutim, ukoliko vam neka fizička lica kontinuira-
no vrše prodaju otpadnog drveta, tada bi se već moglo
govoriti i o kontinuiranom obavljanju samostalne dje-
latnosti. To tada za ta fizička lica podrazumijeva i sa-
mostalno plaćanje poreza na dohodak (kao, na primjer,
obrt i srodne djelatnosti). Registracija takve djelatnosti
čak nije preduslov, jer je u članu 3. stav 2. pratećeg
Pravilnika (“Sl. novine FBiH”, br. 67/08 do 27/13) ja-
sno rečeno da su predmet oporezivanja i svi prihodi
koje fizičko lice ostvari na bilo koji nezakonit način,
pa i radom na crno ili sličnim obavljanjem samostalne
djelatnosti bez odobrenja nadležnog organa.
Vi zbog sebe i za potrebe računovodstvenog eviden-
tiranja ovih nabavki trebate izdavati i evidentirati ot-
kupne blokove za ta fizička lica (s obzirom na to da vam
oni, vjerovatno, ne izdaju nikakav račun), a eventualna
inspekcija preko tih podataka može “doći” i do njih.
Bilo kako bilo, vi niste odgovorni za eventualne po-
rezne obaveze tih fizičkih lica. Ukoliko se ispostavi da
su takve aktivnosti trebale biti oporezovane, odgovor-
nost bi bila isključivo na njima kao poreznim obvezni-
cima po osnovu obavljanja samostalne djelatnosti.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 107-108)
148 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Zastara poreza i doprinosa na plaće
pitanje: Da li je za obaveze po osnovu poreza i dopri-
nosa na plaće iz 2008. godine nastupila zastara?
odgovor: Prema članu 73. stav 1. Zakona o Poreznoj
upravi Federacije BiH (“Službene novine FBiH”, br.
33/02 do 7/13), rok zastare za porez i kamate koje se
odnose na taj porez je 5 godina nakon što je prijava
za taj porez podnesena ili nakon zakonskog roka za
podnošenje prijave, računajući od dana koji je kasnije
nastupio. Navedeno se odnosi i na zastaru roka za do-
prinose. Članom 74a. istog zakona je propisano da se
zastarijevanje prava na razrez i prava na naplatu pre-
kida nekom službenom radnjom nadležnog poreznog
organa preduzetom u cilju razreza i naplate poreza.
Prema tome, ukoliko je od podnošenja prijave ili od
zakonskog roka za podnošenje prijave za porez i dopri-
nose po osnovu plaća za 2008. godinu proteklo 5 godi-
na, kao i ukoliko porezni organi nisu poduzeli neku od
radnji radi naplate dugujućih iznosa, nastupila je zasta-
ra roka za izmirivanje ovih obaveza.
Napominjemo da se u najavljenim izmjenama pro-
pisa o doprinosima predviđa da pravo na obračun i na-
platu doprinosa i kamata zastarijeva takođe za 5 godi-
na, ne računajući do kraja godine u kojoj je dospjela
obaveza plaćanja, računajući od dana kada je zastara
prvi put počela teći, kao i da se uvodi apsolutni rok za-
stare od 10 godina, s tim da se odredbe o zastarijevanju
neće odnositi na doprinos za PIO (što znači da za ovaj
vid doprinosa ne bi trebalo biti zastare).
Također napominjemo da se, prema članu 73. stav
2. navedenog zakona o Poreznoj upravi FBiH, razrez
pa i naplata obaveza koje nisu prijavljene ili su lažno
prijavljene može izvršiti bilo kad, pa i nakon proteka
navedenih 5 godina.
Konačno napominjemo da kada se radi o obaveza-
ma vezanim uz plaće, treba razlikovati porez na plaću,
odnosno dohodak (koji se uvijek smatra dospjelim u
momentu isplate plaća, pa ta obaveza na neisplaćene
plaće i ne postoji) od obaveza za doprinose koji se (po-
čevši od 01. 01. 2009. godine) smatraju dospjelim po-
sljednjeg dana u mjesecu za protekli mjesec, čak i u
slučaju da same plaće nisu isplaćene.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 98)
 5. FISKALIZACIJA
Obaveza fiskalizacije udruženja mladih
pitanje: Da li je obveznik fiskalizacije udruženje mla-
dih, koje ostvaruje prihod od vlastitih aktivnosti (kao
što je održavanje koncerata u dobrotvorne svrhe), te
vrši naplatu članarine od članova udruženja?
odgovor: Članom 4. Zakona o fiskalnim sistemima
(“Sl. novine FBiH”, broj 81/09) propisano je da oba-
vezu evidentiranja svakog pojedinačno ostvarenog pro-
meta preko fiskalnih uređaja nezavisno od načina pla-
ćanja (gotovina, ček, kartica, virman i slično) ima svako
lice koje je upisano u odgovarajući registar za promet
dobara, odnosno za pružanje usluga klijentima. Izuzeci
iz sistema fiskalizacije izričito su navedeni u članu 5.
Zakona i pratećoj Odluci Vlade FBiH, što znači da sva-
ko lice koje nije navedeno kao izuzetak ima obavezu da
svoj promet evidentira preko fiskalnog uređaja.
Kada je riječ o udruženjima, ona su obveznici fiskaliza-
cije samo u slučaju kada na bilo koji način vrše i naplaćuju
neki promet dobara i/ili usluga. U tom slučaju će i takva
udruženja biti u obavezi da taj promet evidentiraju pre-
ko fiskalnih kasa. Za razliku od toga, članarine, donacije i
drugi slični prihodi udruženja nisu promet u ovom smislu
i neće podlijegati evidentiranju preko fiskalnih kasa.
Dakle, prema prethodno navedenom, udruženje
mladih je obveznik fiskalizacije, tj. dužno je da eviden-
tira promet po osnovu prodaje ulaznica za organizaciju
dobrotvornih koncerata, dok za prikupljenju članarinu
koju naplaćuje od svojih članova ne treba vršiti eviden-
ciju preko fiskalne kase.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 86-87)
Obaveza fiskalizacije i PDV registracije javne
zdravstvene ustanove
pitanje: Da li za djelatnosti javnih zdravstvenih usta-
nova postoji obaveza evidentiranja prometa i PDV-a
preko fiskalnih uređaja?
odgovor: Prema članu 24. stav 1. tačka 2. Zakona o
PDV, medicinske usluge i usluge zdravstvene zaštite
smatraju se djelatnostima u javnom interesu koje su
oslobođene plaćanja PDV-a. Članom 25. Pravilnika o
primjeni zakona o PDV detaljnije je tretirana ova oblast
i propisano je da se oslobađanje iz Zakona odnosi na
preventivne, dijagnostičko-terapijske i rehabilitacione
usluge koje pružaju domovi zdravlja, bolnice, zavodi,
zavodi za zaštitu zdravlja, klinike, instituti, zdravstveni
centri, kliničko-bolnički centri i klinički centri u skla-
du sa propisima koji uređuju oblast zdravstvene zašti-
te. Oslobađanje od obaveze PDV-a iz navedenog člana
Zakona odnosi se i na smještaj, njegu i ishranu bole-
snika u tim ustanovama, nezavisno od toga da li su ove
ustanove usmjerene ka ostvarivanju dobiti.
U tački (4) člana 25. Pravilnika stoji da se zdrav-
stvenom zaštitom u smislu odredbi člana 24. Zakona,
ne smatraju (tj. da se oporezuju):
a) medicinska ispitivanja radi utvrđivanja zdravstvenog
stanja, tjelesnog oštećenja i invalidnosti u postupci-
ma kod drugih organa i organizacija, osim ispitivanja
po uputu ljekara, odnosno ljekarske komisije,
b) zdravstveni pregledi radi upisa u srednje i više ško-
le, fakultete i na kurseve, dobijanje uvjerenja za vo-
začke dozvole, za sudske i druge sporove i u drugim
slučajevima kada se pregled ne obavlja u cilju zdrav-
stvene zaštite,
c) pregled zaposlenih upućenih na rad u inostranstvo
od strane organizacija, kao i mjere preventivne
zdravstvene zaštite za privatna putovanja u ino-
stranstvo i zdravstveni pregledi za ta putovanja.
Pritom, obaveza zdravstvene ustanove da se regi-
struje za PDV i da, nakon toga, zaračunava PDV na na-
vedene usluge koje se smatraju oporezivim PDV-om,
nastaje tek ukoliko obim prometa (tj. naknade za ta-
kve usluge) prelazi ili je izvjesno da će preći “oporezivi
prag” od 50.000 KM na godišnjem nivou.
Što se tiče aspekta fiskalizacije, Odlukom o određi-
vanju drugih djelatnosti koje ne podliježu obavezi evi-
dentiranja prometa putem fiskalnih uređaja (“Službene
novine FBiH”, br. 41/11), djelatnosti javnih zdravstve-
nih ustanova su svrstane u one djelatnosti kod čijeg
obavljanja, polazeći od tehničkih i funkcionalnih ka-
rakteristika fiskalnog sistema i specifičnosti obavljanja
tih djelatnosti, ne postoji obaveza evidentiranja pro-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 149
meta preko fiskalnih uređaja u smislu Zakona o fiskal-
nim sistemima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09).
(Porezni savjetnik 12/14, str. 101-102)
Banke i fiskalizacija
pitanje: Da li bi kroz fiskalnu kasu trebali provoditi
prihode banke od kamata, naknada i slično? Može li se
to evidentirati mjesečno, jer bi dnevno bilo gotovo nei-
zvodljivo, ili ih uopšte i ne treba provoditi kroz fiskalnu
kasu? Preko kase trenutno evidentiramo samo fakture
za zakupe prostora i sefova. Jedna banka iz BiH nam
dostavlja kvartalnu fakturu koju provodi kroz fiskalnu
kasu, tj. uz fakturu nam prilažu i fiskalni račun. Jesmo
li u obavezi evidentirati ukupan prihod preko fiskalne
kase ili ne? Ako bi fiskalna kasa trebala da pokaže uku-
pan prihod pravnog lica, je li isti slučaj i sa bankama?
odgovor: Odmah treba naglasiti da fiskalni sistemi ne
prate prihod fizičkih i pravnih lica - obveznika fiskali-
zacije, nego promet koji oni vrše. Ne mora svaki pri-
hod biti evidentiran, tj. za svaki ostvareni prihod se ne
mora izdati fiskalni račun. To je obaveza koja se veže
samo za obavljeni promet, a ne za ukupne prihode koji
mogu biti i iz drugih izvora.
Evidentiranje preko fiskalnih sistema se vrši poje-
dinačno. Drugim riječima, svaki pojedinačni promet se
mora fiskalizovati (mogućnost nekih zbirnih fiskalnih
računa postoji samo u rijetkim situacijama koje je svo-
jim tumačenjima omogućilo Federalno ministarstvo fi-
nansija, ali oni u slučaju banaka ne postoje).
Međutim, banke ne moraju evidentirati ni svaki os-
tvareni promet. Zakon o fiskalnim sistemima (“Služ-
bene novine Federacije BiH”, broj 81/09) je u članu
5. definisao izuzeća od obaveze fiskalizacije i tu su, iz-
među ostalog, navedene i banke. Ipak, ovo oslobađanje
nije generalno, nego se odnosi samo na tipične bankar-
ske poslove (kamate na kredite i slično). Prema tome,
takav promet nije potrebno evidentirati kroz fiskalni
sistem, ni pojedinačno ni zbirno nakon nekog perioda.
Iznajmljivanje poslovnih prostora ili sefova ne spa-
da u kategoriju koja je izuzeta od obaveze fiskalizacije i
takav promet se mora evidentirati i preko fiskalne kase,
i to pojedinačno - svakom klijentu za njemu pruženu
uslugu.
Iz toga slijedi da vi radite sasvim ispravno, dok ta
druga banka koju pominjete putem fiskalnog sistema
evidentira i više nego što se od nje traži.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 91)
Obaveza fiskalizacije u djelatnosti
osiguranja
pitanje: Da li osiguravajuće društvo koje vrši prodaju
službenog auta ili prefakturiše neke troškove drugom
150 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
pravnom licu podliježe fiskalizaciji po tim osnovama?
Da li su posrednici u osiguranju (koji su registrovani
kao agencije ili kao obrt) oslobođeni fiskalizacije?
odgovor: S obzirom na to da su osiguravajuća društva
općenito izuzeta od obaveze fiskalizacije, to ni proda-
ja automobila koja se vrši od slučaja do slučaja (pa se
može reći da predstavlja “usamljeni” promet) ne pred-
stavlja promet koji podliježe obavezi izdavanja fiskal-
nog računa.
Također, ni “prevaljivanje” troškova drugom prav-
nom licu u smislu propisa o fiskalnim sistemima, sâmo
po sebi, ne predstavlja promet (što je kriterij za fiskali-
zaciju) i ne povlači obavezu izdavanja fiskalnog računa.
Jedino ukoliko bi se po tom osnovu naplaćivala nakna-
da u vidu provizije, postojala bi obaveza da se takav
promet poprati izdavanjem fiskalnog računa, s tim da
ni to ne važi kad su u pitanju osiguravajuća društva.
Članom 5. stav 1. pod c) Zakona o fiskalnim siste-
mima regulisano je da se obaveza fiskalizacije ne od-
nosi na banke i osiguravajuća društva. Pošto posred-
nici u osiguranju nisu osiguravajuća društva, oni, iako
se bave posredovanjem u osiguranju, nisu oslobođeni
obaveze fiskalizacije i izdavanja fiskalnih računa za sav
svoj promet.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 108)
Prenošenje zaliha u fiskalnom sistemu
pitanje: Da li se prenos zaliha robe iz jedne poslovne
jedinice u drugu treba evidentirati preko fiskalne kase?
odgovor: Ne, jer se u tom slučaju ne radi o prome-
tu. Član 4. Zakona o fiskalnim sistemima (“Sl. novine
FBiH”, broj 81/09) propisuje obavezu evidentiranja
svakog pojedinačnog prometa dobara ili usluga, neza-
visno od načina naplate. Obveznici evidentiranja su sva
registrovana fizička ili pravna lica koja obavljaju pro-
met dobara ili usluga, osim onih koji su izričito izuzeti
članom 5. istog zakona ili posebnom Odlukom koju je
naknadno donijela Vlada FBiH. Svi oni koji imaju oba-
vezu evidentiranja ne mogu obavljati nikakvu aktivnost
koja se smatra prometom dok ne uvedu fiskalni sistem.
U vašem slučaju se radi samo o prenosu zaliha robe
iz jedne poslovne jedinice u drugu. To se ni u kom sluča-
ju ne može tretirati kao promet, pa stoga nije potrebno
evidentirati takav prenos niti izdavati fiskalni račun.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 106)
Izdavanja poslovnih prostora od fizičkog lica
- građanina
pitanje: Da li fizičko lice - građanin koji izdaje po-
slovne prostore u vlastitom tržnom centru izgrađenom
za tu namjenu, koji nema svoj ID broj, a registrovani je
PDV obveznik, ima obavezu da ostvareni promet regi-
struje putem fiskalnog uređaja?
odgovor: Imajući u vidu da je izdavanje poslovnog
prostora u tržnom centru izgrađenom za tu namjenu
trajna djelatnost, djelatnost se, po našem mišljenju,
takva ne bi mogla obavljati, a da se i zvanično ne regi-
struje, što podrazumijeva i obavezu dobijanja ID broja
i registracije kod statistike. U protivnom, to bi pred-
stavljalo neregistrovanu djelatnost, odnosno rad bez
odobrenja nadležnog organa. Prihodi ostvareni na taj
način su, takođe, predmet oporezivanja porezom na
dohodak (član 3. stav 2. Pravilnika o primjeni Zakona o
porezu na dohodak).
Dakle, dotično fizičko lice bi se moralo registrova-
ti za izdavanje poslovnih prostora u vlastitom tržnom
centru, što podrazumijeva i uz obavezu da se ostvareni
promet po tom osnovu, u skladu sa Zakonom o fiskal-
nim sistemima, evidentira i putem fiskalnih uređaja.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 96)
Datumi na računima
pitanje: Promet vršimo putem veleprodaje. Robu
prati otpremnica, a fakturisanje se vrši tek kada vozači
od kupaca vrate potpisane otpremnice. Problem nam
se javlja kada je posljednji dan u mjesecu, jer ne mo-
žemo da stignemo sve fakturisati i fiskalizovati pod tim
datumom. Zbog propisa i porezne fakture moraju biti
izdate najkasnije pod posljednjim datumom tog mje-
seca. Da li se te fakture smiju fiskalizovati prvog dana
narednog mjeseca?
odgovor: U smislu propisa o fiskalnim sistemima i
prema zvaničnim tumačenjima Federalnog ministar-
stva finansija, krajnji momenat za izdavanje fiskalnog
računa jeste momenat izdavanja porezne fakture.
Kada govorimo o propisima o PDV-u, treba razliko-
vati datum izvršenog prometa - isporuke (koji u sluča-
ju iz upita na izdatoj fakturi mora biti najkasnije pod
posljednjim danom u mjesecu u kojem je izvršena is-
poruka) od datuma izdavanja same fakture koji može
biti dan ili nekoliko dana nakon toga (što se, također,
navodi u fakturi). Ta dva datuma na PDV fakturi mogu
biti različita, a ono što je bitno jeste da se takve fakture
uvrste u PDV evidencije i PDV prijavu za onaj mjesec u
kojem je izvršen promet.
U skladu s navedenim, nema smetnje da datum is-
poruke po fakturi “pada” na posljednji dan jednog mje-
seca, a da datum samog izdavanja te fakture - i ujed-
no datum njene fiskalizacije - “pada” u prvih nekoliko
dana idućeg mjeseca (što je korektno i sa aspekta pro-
pisa o PDV-u i sa aspekta propisa o fiskalizaciji).
Ukoliko vas, možda, brine to što se promet tog
(prethodnog) mjeseca prema PDV evidencijama i pro-
met tog istog mjeseca koji je evidentiran kroz fiskalni
uređaj neće podudarati, to vas ne bi trebalo brinuti, iz
prostog razloga što za momenat prometa po jednim i
drugim propisima važe drugačija pravila, a na navedeni
način su zadovoljena pravila i jednih i drugih propisa.
Tumačenja FMF su potvrdila da to nepoklapanje za as-
pekt fiskalizacije ne predstavlja nikakvu smetnju.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 96)
Datum izdavanja fiskalnog računa
pitanje: Da li datum fiskalnog računa može biti sta-
riji, odnosno mlađi od porezne fakture? Do momenta
kada smo završili obračun radova koje smo izvršili u
10. mjesecu, taj mjesec je već prošao. Da li možemo
fiskalni račun otkucan dana 05. 11. vezati za tu fakturu
iz 10. mjeseca?
odgovor: Fiskalni račun se, u skladu sa Zakonom o
fiskalnim sistemima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09),
obavezno izdaje u momentu ostvarivanja prometa,
a najkasnije fiskalni račun se može izdati u momen-
tu fakturisanja, pošto se fakturisanje u tom smislu (i
u skladu sa stavom Federalnog ministarstva finansija)
može smatrati momentom ostvarivanja, tj. kompletira-
nja prometa, s tim da mora postojati jednoznačna veza
između fakture i fiskalnog računa (broj fiskalnog raču-
na na samoj fakturi i prilog fiskalni račun).
U vašem slučaju, za radove koji su izvršeni u ok-
tobru i za koje faktura glasi na npr. 31. 10., ali se ista
štampa/izdaje 05. 11., fiskalni račun treba izdati u mo-
mentu štampanja fakture, tj. na dan 05. 11., a na fak-
turi se navodi broj fiskalnog računa i prilaže fiskalni
račun.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 101)
Fiskalizacija i avansne fakture
pitanje: Primili smo avans od firme “X” i za isti smo
obračunali i uplatili PDV. Sada ispostavljamo fakturu
za dio urađenog posla i naše mišljenje je da se fiskal-
ni račun ne kuca sve do okončanja posla, tj. dok ne
“utrošimo” obračunati i plaćeni PDV. Firma “X” nam
predlaže dva načina. Prvi je da se djelimično reklami-
ra fiskalni račun u koji je bio uključen PDV za iznos
obustavljenog avansa i da se izda novi fiskalni račun na
ukupni iznos fakture bez obustavljenog avansa. Drugi
je da se stari fiskalni račun ne reklamira, nego da se
izda samo novi fiskalni račun u iznosu na koji sada glasi
faktura.
odgovor: Prije svega, podsjećamo da propisi o fiskali-
zaciji od obveznika zahtijevaju evidentiranje prometa,
a ne prihoda. Dakle, za utvrđivanje eventualne obave-
ze izdavanja fiskalnog računa je važno da li je izvršen
promet, a ne da li je ostvaren prihod. U duhu rečenog,
naplaćivanje avansa predstavlja samo primanje novca
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 151
za promet koji će se tek desiti, te za to uopće nije po-
trebno izdavati fiskalni račun. Ovo je u svojim odgovo-
rima obveznicima fiskalizacije u više navrata potvrdilo
i Federalno ministarstvo finansija. Fiskalni računi se u
slučajevima avansnih plaćanja izdaju tek kada promet
definitivno bude izvršen, tj. kada bude izdavana prava
porezna faktura (nakon čega će se stornirati ranije iz-
date avansne porezne fakture).
U upitu navodite da vi u jednom momentu, a pri-
je konačnog okončanja posla, izdajete pravu poreznu
fakturu. Ona tada mora biti popraćena i fiskalnim ra-
čunom. Može se reći da je izvršen dio prometa koji se
može posmatrati odvojeno i tako odvojeno će biti i evi-
dentiran preko fiskalnog sistema. Kada u budućnosti
budete izdavali nove porezne fakture, i za te naredne
dijelove prometa ćete, također, izdavati fiskalni račun.
Reklamirani fiskalni računi ovdje uopće nisu po-
trebni, jer ne dolazi do bilo kakvih prepravki ranije evi-
dentiranog prometa. Storno avansne fakture je nešto
što je vezano za zahtjeve u vezi sa PDV-om, no za fiska-
lizaciju taj dio nije bitan. Jednostavno, PDV principi
se ovdje ne poklapaju sa principima propisa o fiskali-
zaciji. Vi fiskalni račun pravite za dio prometa. Drugi
ćete napraviti za drugi dio, treći za treći i tako dalje. Na
kraju ćete napraviti poreznu fakturu i fiskalni račun za
posljednji dio pruženog posla, ali se ni u jednom mo-
mentu neće javiti potreba za izdavanjem reklamiranih
fiskalnih računa, osim ako vi iz nekog razloga ne želite
ukupan posao na kraju iskazati jednom poreznom fak-
turom i jednim fiskalnim računom.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 106)
Knjižne obavijesti i reklamirani fiskalni
računi
pitanje: Dobavljač materijala nam je dostavio knjiž-
nu obavijest bez reklamiranog fiskalnog računa. Da li je
uz knjižnu obavijest bio obavezan priložiti i reklamira-
ni račun? Možemo li mi bez posljedica po nas primiti
ovakvu knjižnu obavijest?
odgovor: Na ovakve situacije se ne može dati univer-
zalan odgovor. Naime, obaveza izdavanja reklamiranog
računa najčešće postoji kada se izdaje knjižna obavi-
jest, ali ne i uvijek. Postojanje te obaveze zavisi od svih
okolnosti konkretnog slučaja, a iz ovog upita nam one
nisu poznate. Stoga ćemo ukratko objasniti osnovne
napomene vezane za eventualno postojanje obaveze
izdavanja reklamiranog fiskalnog računa nakon izdava-
nja knjižne obavijesti.
Reklamirani računi su zamišljeni kao način izmjene
pojedinačnih prometa koji su evidentirani u fiskalnom
sistemu. U slučajevima da se već evidentirani promet
dobara ili usluga naknadno mijenja, bilo da je riječ o
reklamaciji od kupca ili o smanjenju cijene od prodav-
ca, takva promjena se najčešće mora evidentirati i u
fiskalnom sistemu, i to podrazumijeva izdavanje rekla-
152 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
miranog računa. Pri tome se obveznik fiskalizacije na
reklamiranom računu poziva na broj originalnog fiskal-
nog računa kojim je prvobitni promet evidentiran.
Međutim, Federalno ministarstvo finansija je ob-
veznicima fiskalizacije donekle olakšalo praksu u situ-
acijama u kojima se knjižna obavijest kupcu/klijentu
izdaje za sumu većeg broja pojedinačnih prometa. Uko-
liko se kupcu/klijentu odobrava neki periodični rabat
(na primjer, za godišnji promet koji je tokom godine
evidentiran na X pojedinačnih fiskalnih računa), takva
izmjena ne mora biti praćena evidentiranjem na fiskal-
nom sistemu i izdavanjem reklamiranog računa.
Drugim riječima, reklamirani račun se izdaje kada se
mijenja neki konkretan pojedinačni promet. Na primjer,
neko je nešto kupio i sada dolazi do vraćanja dobra ili
do naknadnog vraćanja nekog artikla, te prodavac mora
evidentirati tu promjenu i izdati reklamirani račun.
Ipak, to nije potrebno ako se kupcu odobrava naknadni
rabat za veći broj pojedinačnih kupovina koje je ranije
izvršio i za koje je dobio pojedinačne fiskalne račune.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 92)
Fiskalizacija prodaje tombolskih kartica
pitanje: Da li priređivač igre na sreću “Tombola - bin-
go u zatvorenom prostoru”, pored obaveze propisane
članom 48. Zakona o igrama na sreću u vezi sa nabav-
kom i distribucijom tombolskih kartica, kao i vođenja
svakodnevne evidencije za svaku igru pojedinačno na
posebnom obrascu (bordero), prodaju tombolskih kar-
tica mora evidentirati i preko fiskalne kase?
odgovor: Da. Prodaju tombolskih kartica priređivač
igara na sreću u slučaju iz upita je dužan evidentirati
preko fiskalne kase. Naime, Zakonom o fiskalnim siste-
mima priređivači igara na sreći nisu izuzeti od obave-
ze fiskalizacije, te je priređivač igara na sreću za svaku
prodatu tombolsku karticu dužan izdati fiskalni račun.
(Porezni savjetnik 6/14, str106-107)
Opcija “keš in” prilikom isplate toplog
obroka i računa dobavljača iz blagajne?
pitanje: Da li se na fiskalnoj kasi treba uraditi opcija
“keš in” kada se novac podigne sa transakcijskog raču-
na i preko blagajne izvrši isplata toplog obroka zaposle-
nicima i isplata fizičkim licima - dobavljačima?
odgovor: Ne. Opcija “keš in” znači ulaz novca u fi-
skalnu kasu, dok u vašem slučaju novac “ulazi” u bla-
gajnu i “izlazi” iz blagajne, tako da se ne radi o prometu
preko fiskalne kase koji bi se trebao registrovati kao
unos novca u fiskalnu kasu i promet preko kase.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 125)
Rok čuvanja izlaznih faktura i kontrolnih
traka
pitanje: Koji je rok čuvanja knjige izlaznih faktura
(KIF) i kontrolnih traka vezanih za fiskalni uređaj?

odgovor: Zakonom o PDV-u, kojim je propisana oba-

veza vođenja knjige ulaznih i knjige izlaznih faktura,
nije posebno definisan rok njihovog čuvanja, već se u
članu 56. ovog Zakona samo načelno propisuje da se
ove knjige vode u skladu sa propisima o računovodstvu.
Rokovi čuvanja knjigovodstvenih isprava, poslovnih
knjiga, izvještaja i ostale dokumentacije su propisani u
čl. 31. i 32. Zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH.
U skladu s tim odredbama, knjiga ulaznih i knjiga izla-
znih faktura se, po našem mišljenju, mogu svrstati u
pomoćne knjige koje se obavezno čuvaju najmanje se-
dam godina.
Što se tiče roka čuvanja kontrolnih traka, rok nji-
hovog čuvanja propisan je u izmijenjenom članu 6. tač.
(15) i (28) Pravilnika o postupcima i redoslijedu radnju
u procesu fiskalizacije (“Sl. novine FBiH”, br. 31/10,
86/10 i 59/12), gdje stoji da se kontrolne trake čuva-
ju minimalno dva mjeseca po isteku fiskalne godine u
kojoj su iste kreirane, dok se fiskalni računi koji su re-
klamirani moraju čuvati minimalno do kraja poslovne
godine u kojoj su kreirani.

(Porezni savjetnik 11/14, str. 93)

Dobar savjet zlata vrijedi 2015 153

 6. OSTALO
Proizvodnja i izvoz eteričnih ulja: obrt ili
d.o.o.?
pitanje: Da li se može osnovati mali obrt za proizvod-
nju i izvoz eteričnih ulja ili ta djelatnost mora biti regi-
strovana kao d.o.o.?
odgovor: Prema Zakonu o obrtu i srodnim djelatno-
stima Federacije BiH (“Sl. novine FBiH”, br. 35/09 i
42/11), obrt se definiše kao samostalno i trajno obav-
ljanje dopuštenih i registrovanih privrednih i drugih
aktivnosti u osnovnom, dopunskom ili dodatnom za-
nimanju od fizičkih lica sa ciljem postizanja dobiti koja
se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem
usluga na tržištu. Zakonom o obrtu i posebnim pro-
pisima su predviđeni različiti oblici registracije obrta.
To su: vezani i posebni obrti, obrti kao tradicionalni i
stari zanati, obrti kao domaća radinost, obrti koji se
mogu raditi sezonski, te obrti koji se mogu raditi bez
registracije na poslovni prostor.
U vezane i posebne obrte spadaju obrti za čije se
obavljanje traži odgovarajuća stručna sprema, dok se za
obavljanje posebnih obrta, pored stručne spreme tra-
ži i posebna saglasnost za njegovo obavljanje. Ranijom
Uredbom o vezanim i posebnim obrtima (“Sl. novine
FBiH”, br. 64/05, 31/08 i 40/08), koja je ranije pro-
pisivala popis vezanih obrta po vrstama, stepen i vrsta
stručne spreme potrebne za njihovo obavljanje, te po-
pis posebnih obrta po vrstama, stepen i vrsta stručne
spreme potrebne za obavljanje posebnog obrta, “Proi-
zvodnja eteričnih ulja” bila je uključena u popis vezanih
i posebnih zanimanja u kategoriji 0/93 - Ostale uslužne
djelatnosti, gdje je uvjet za obavljanje obrta tj. dodjelje-
na složenost zanimanja bila 5. Međutim, novom Ured-
bom o vezanim i posebnim obrtima (“Sl. novine FBiH”,
br.66/09), kojom je prestala da važi ranija Uredba, “Pro-
izvodnja eteričnih ulja” nije uvrštena u popis.
Srodne djelatnosti su djelatnosti za čije obavljanje
se traži odgovarajuća stručna sprema, ovisno o vrsti
djelatnosti, propisana posebnim zakonom. Srodne dje-
latnosti sadržane su u nekoliko pravilnika, ali u srodne
djelatnosti spadaju i sve one djelatnosti koje se nalaze
u Klasifikaciji djelatnosti KD BIH 2010, ukoliko nisu
zabranjene zakonom ili regulirane posebnim propi-
som, a označavaju se pripadajućom šifrom djelatnosti
iz ove klasifikacije. U skladu sa novom klasifikacijom
djelatnosti BiH, razred “Proizvodnja eteričnih ulja”
(šifra: 20.53) uključuje proizvodnju ekstrakata na bazi
prirodnih mirisnih proizvoda, proizvodnju rezinoida i
proizvodnju mješavina mirisnih tvari za proizvodnju
parfema ili hrane.
Dakle, ne postoji zakonska prepreka da se registruje
obrt za proizvodnju eteričnih ulja kao srodna djelat-
nost u skladu sa važećom Klasifikacijom.
Kada je riječ o uvozu, odnosno izvozu proizvoda u
okviru obrtničke djelatnosti, imajući u vidu da se obrt-
nici ne registruju kod suda, te da je sud jedini nadležan
za registraciju vanjskotrgovinskog poslovanja, samim
tim nema mogućnosti ni da se obrtnici samostalno
bave uvozom (u smislu nabavke robe iz uvoza radi da-
lje prodaje), niti izvozom svojih proizvoda van granica
BiH, već to mogu i moraju vršiti samo preko za to ovla-
štenih lica - registrovanih izvoznika (špeditera).
(Porezni savjetnik 12/14, str. 99)
Iznajmljivanja “viška” poslovnog prostora
nevladine neprofitne organizacije
pitanje: Da li nevladina neprofitna organizacija (koja
nije u sistemu PDV-a), koja dio raspoloživog poslovnog
prostora već izdaje u svrhu podrške poduzetnicima,
a preostali višak prostora namjerava takođe izdavati
(iako statutom organizacije nije predviđeno iznajmlji-
vanje poslovnog prostora), ima poreznih obaveza pre-
ma državi po osnovu iznajmljivanja “viška” poslovnog
prostora?
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 155
odgovor: Pretpostavljamo da bi iznajmljivanje “viška”
poslovnog prostora bilo na komercijalnoj osnovi, tj. da bi
se za iznajmljeni prostor naplaćivala i naknada. Sa sta-
novišta poreznog tretmana takve naknade treba imati u
vidu član 3. stav 2. Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine
FBiH”, br. 07/07, 14/08 i 39/09), prema kojem i ne-
profitni subjekti podliježu plaćanju poreza na dobit koju
ostvare vršenjem tržišnih djelatnosti koje nisu u vezi s
njihovom registrovanom neprofitnom djelatnošću.
Način utvrđivanja oporezive dobiti u takvim sluča-
jevima je određen članom 3. stav 2. Pravilnika o pri-
mjeni Zakona o porezu na dobit (“Sl. novine FBH”; br.
36/08 i 79/08), gdje je rečeno da oporeziva dobit u
tom slučaju nije ukupan iznos tržišno ostvarenih pri-
hoda, nego razlika između prihoda koji nisu izuzeti
od oporezivanja i rashoda koji su povezani s ostvari-
vanjem tih prihoda. U slučaju iz upita, oporezivu do-
bit bi, pojednostavljeno, predstavljala razlika između
ukupne zakupnine (prihoda) i ukupnih rashoda koji se
mogu povezati s tim izdavanjem (održavanje iznajmlje-
nog prostora, režijski troškovi za taj prostor, troškovi
obezbjeđenja tog prostora ako ih snosi zakupodavac
i sl.). To podrazumijeva da se ovaj dio djelatnosti, u
knjigovodstvnom smislu, treba posebno evidentirati, a
oporezivu dobit utvrđivati poreznim bilansom i prijav-
ljivati tek po isteku godine.
Osim navedenog, u ovom slučaju postoji i obaveza
plaćanja poreza na imovinu, prema površini poslovnog
prostora koji se iznajmljuje, u skladu sa zakonom o po-
rezima dotičnog kantona.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 107-108)
“Premještanje” firme iz RS u FBiH
pitanje: Firma (čiji je vlasnik inolice) sa sjedištem u
RS ima namjeru da svoje sjedište premjesti u Federa-
ciju BiH, iz razloga što propisima o porezu na dobit u
RS nije data mogućnost oslobađanja od poreza na dobit
ukoliko je učešće prihoda od izvoza u ukupnom priho-
du veće od 30%, kakvu mogućnost daju propisi o porezu
na dobit u Federaciji BiH. Koje su procedure za preba-
civanje sjedišta iz RS u FBiH i da li ta firma uopšte ima
pravo na olakšicu po osnovu izvoza imajući u vidu da je
vlasnik stranac?
odgovor: Prije svega, ovdje treba skrenuti pažnju na
to da se Nacrtom izmjena i dopuna federalnog Zakona
o porezu na dobit predviđa ukidanje olakšice tj. osloba-
đanja od poreza na dobit po osnovu izvoza.
Što se tiče procedure u pogledu “premještanja” po-
slovanja iz RS u FBiH, treba imati u vidu da promjena
sjedišta ima za posljedicu uključivanje u privredno, ra-
čunovodstveno i porezno područje u kome se propisi
razlikuju od područja u kome je firma dotad poslovala.
Radi se, dakle, o prestanku rada firme u RS i nastavku
njenog rada u FBiH, što mora biti popraćeno i odgova-
rajućim aktivnostima kod registracionih sudova u RS i
156 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
u Federaciji BiH. To podrazumijeva da se u RS moraju
provesti sve radnje oko odjave firme (brisanje iz tamoš-
njeg sudskog registra, brisanje iz tamošnje porezne i
statističke evidencije i dr.). Formalno se registracio-
nom sudu u RS treba podnijeti notarski obrađena pri-
java o promjeni sjedišta koji će po službenoj dužnosti
proslijediti nadležnom sudu u FBiH (što je omogućeno
činjenicom da je krovnim propisom o registraciji na ni-
vou BiH regulisano da prijava sadrži istovjetne podatke
na čitavom području BiH). Takođe je osnivački akt i
statut firme potrebno usaglasiti sa propisima Federaci-
je BiH, što takođe zahtijeva notarsku obradu.
Nakon registracije kod nadležnog suda u FBiH i
dobijanja ID broja od Porezne uprave Federacije BiH,
firma će nastaviti voditi poslovne knjige u skladu sa
propisima i kontnim planom Federacije BiH (nakon
“prevođenja” zatečenih stanja po kontnom planu koji
je do tada primjenjivan) i u poslovanju primjenjivati i
sve druge federalne propise, pa i propise o porezu na
dobit, porezu na dohodak, doprinosima, raznim nakna-
dama, članarinama, taksama itd.
Imajući u vidu da su propisi o PDV-u državnog ni-
voa, status firme kao PDV obveznika se redovno na-
stavlja i nakon promjene sjedišta (čak i bez promjene
ID broja za indirektne poreze), s tim da se promjena
sjedišta mora prijaviti i UINO.
Kad je riječ o ( još) važećem oslobađanju od poreza
na dobit ukoliko se ostvari propisano učešće prihoda
od izvoza u ukupnom prihodu, po trenutno važećim
propisima Federacije BiH, ono se ne vezuje za vlasnika
nego za samu firmu - obveznika poreza na dobit. To
znači da neovisno od toga što je vlasnik firme strano
lice, firma kao obveznik poreza na dobit može da kori-
sti tu olakšicu, sve dok je ta olakšica na snazi.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 100)
Pravne posljedice obaveznog upisa u
registar budžetskih korisnika
pitanje: Da li se činom upisa u registar budžetskih
korisnika (u skladu sa Pravilnikom o utvrđivanju i na-
činu vođenja registra budžetskih korisnika) ti budžet-
ski korisnici i pravno gase ili im se samo ukida žiro
račun, a budžetski korisnici pravno i dalje ostaju sa
svojim matičnim i ID brojevima?
odgovor: Upisom u registar budžetskih korisnika, u
skladu sa Zakonom o budžetu i Pravilnikom o utvrđi-
vanju i načinu vođenja registra budžetskih korisnika,
ništa se ne mijenja u pravnom statusu budžetskih ko-
risnika, nego se samo oni zvanično registruju kao takvi
na nivou s kog se vrši finansiranje (u slučaju iz kon-
kretnog upita to je registar općine).
Prema tome, sve ostaje kao i do tada, samo se prijavom
u registar i zvanično stiče status budžetskog korisnika.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 95)
Statusne promjene u različitim propisima
pitanje: Da li Zakon o tržištu vrijednosnih papira
mora biti u skladu sa Zakonom o privrednim društvi-
ma. Naime, izmjenama u “Sl. novinama FBiH”, broj
109/12, su izbrisani stavovi 5., 6. i 7. člana 179. prvog
Zakona kojim su bile regulisane promjene oblika di-
oničkih društava poput spajanja ili pripajanja. Brisa-
njem istih, otvoreno dioničko društvo se ne može ni
spajati ni pripajati ili dijeliti. Član 62. i član 291. Zako-
na o privrednim društvima predviđaju da se dioničko
društvo može dijeliti, pripajati ili spajati. Po kojem za-
konu postupiti i da li se otvoreno društvo uopće može
dijeliti, spajati ili pripajati s drugim društvima?
odgovor: Istina je da su izmjenama i dopunama Za-
kona o tržištu vrijednosnih papira (“Sl. novine FBiH”,
br. 85/08 i 109/12) izbrisani stavovi 5., 6. i 7. u članu
179. kojim su bili pokriveni neki oblici promjene oblika
otvorenih dioničkih društava. Međutim, te izmjene ne
znače da takvi oblici promjena više nisu mogući. Zakon
o privrednim društvima (“Sl. novine Federacije BiH”,
br. 23/99 do 75/13) je svakako osnovni propis koji tre-
tira to pitanje. Kao takav, on je i prije ovih promjena,
a i sada, osnovni pravni izvor za bilo kakav oblik pro-
mjene oblika dioničkih društava, uključujući spajanje,
pripajanje ili dijeljenje.
Zakon o privrednim društvima je propisao i moguć-
nost i način na koji se vrši dijeljenje, spajanje ili pri-
pajanje dioničkih duštava. Ovo je pokriveno u čl. 62.
i 291. Zakona. Prema tome, nema nikakvih formalnih
prepreka da se to učini. Ukoliko se bilo kada budete
trebali pozivati na neku zakonsku odredbu, to će biti
upravo ove. Zakon o privrednim društvima je, još jed-
nom napominjemo, osnovni pravni okvir za ova pitanja
i njegova primjena nije isključena navedenim izmjena-
ma Zakona o tržištu vrijednosnih papira.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 107)
Otkup vlastitih dionica
pitanje: Da li dioničko društvo može vršiti otkup di-
onica od svojih zaposlenika i da li tada postoji pravo
preče kupovine?
odgovor: Sticanje vlastitih dionica je kompleksno pi-
tanje, koje ima i određenih ograničenja. U skladu sa čl.
225. do 236. Zakona o privrednim društvima (“Sl. novi-
ne FBiH”, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05,
91/07, 84/08, 88/08, 07/09, 63/10 i 75/13) i Pravilni-
kom o načinu sticanja i prometa vlastitih dionica (“Sl.
novine FBiH”, br. 39/98 i 36/99), dioničko društvo na
osnovu odluke skupštine dioničara ili nadzornog odbo-
ra (samo u slučaju sprečavanja ozbiljne štete koja ne-
posredno prijeti društvu) može sticati vlastite dionice i
to putem berze ili drugog uređenog javnog tržišta. Od-
luka na osnovu koje se vrši sticanje vlastitih dionica, u
skladu sa članom 226. Zakona o priovrednim društvi-
ma, obavezno sadrži:
• broj vlastitih dionica koje društvo može steći i način
sticanja;
• rok u kome društvo može sticati vlastite dionice,
koji ne može biti duži od 12 mjeseci od dana dono-
šenja odluke;
• cijenu ili način određivanja cijene po kojoj društvo
može sticati dionice, ako sticanje uključuje plaćanje.
Pravo preče kupovine je pravo koje ostvaruju dioni-
čari pri emisiji novih dionica, no kako dioničko druš-
tvo ne može biti samom sebi član niti može ostvarivati
prava sadržana u vlastitim dionicama, onda je jasno da
ne može ostvariti ni pravo preče kupovine pri sticanju
vlastitih dionica, shodno članu 232. Zakona o privred-
nim društvima.
Dakle, društvo može otkupiti dionice od svojih di-
oničara, vlasnika kapitala, pa i od dioničara - zaposle-
nika, ali putem berze, i bez prava preče kupovine, sa
napomenom da je društvo pri svakom sticanju vlastitih
dionica dužno obavijestiti Komisiju za vrijednosne pa-
pire FBiH u roku od osam dana od dana sticanja, te
nakon upisa sticanja vlastitih dionica u Registar emi-
tenta dužno podnijeti prijavu Registru za opoziv ste-
čenih vlastitih dionica nakon čega će odrediti njihovu
daljnu sudbinu u skladu sa odredbama čl. 225. do 236.
Zakona o privrednim društvima i odredbama navede-
nog Pravilnika.
Još jednom napominjemo da promet dionicama,
posebno sticanje vlastitih dionica predstavlja složenu
i osjetljivu materiju. Stoga bi nam, za konkretniji od-
govor, bila potrebna dodatna pojašnjenja vaše situaci-
je, razloga i okolnosti koji bi doveli do prodaje dionica
zaposlenih i njihovog eventualnog otkupa od samog
društva.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 113)
Direktna uplata vlasnika u fond rezervi
pitanje: Da li vlasnik firme (fizičko lice) može izvr-
šiti uplatu određenog iznosa sredstva direktno u fond
rezervi (ostale rezerve) društva sa ograničenom odgo-
vornošću, sa naznakom na uplatnici “uplata u rezerve”,
na osnovu čega bi se ta uplata i knjižila kao rezerve (a
ne kao prihod)?
odgovor: Može. Prema tački 7. MRS 18 – Prihodi, kao
i prema tački 70. pod a) Okvira za pripremu i prezenta-
ciju finansijskih izvještaja, prihod je priliv ekonomskih
koristi u određenom periodu u obliku priliva ili poveća-
nja sredstava ili smanjenja obaveza koji se ostvaruju iz
redovnih aktivnosti pravnog lica, koji posredno dovode
do povećanja kapitala, osim onih povećanja koja se od-
nose na unose učesnika u kapitalu.
Iz navedenog slijedi da se uplata vlasnika može
direktno odobriti sredstvima rezervi, bez evidencije
predmetnog iznosa kao prihoda.
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 157
 Uslov za to je da se donese odgovarajuća odluka
skupštine društva (u konkretnom slučaju: dotičnog fi-
zičkog lica kao jedinog vlasnika kapitala, koji je ujedno
i skupština tog d.o.o.) i da je takva mogućnost utvrđena
statutom društva, u kom cilju se preporučuje da se u
statut društva, u skladu sa članom 188. stav 2. Zako-
na o privrednim društvima, uvrsti odredba da dotični
d.o.o. ima - ili može imati - fond rezervi koji se “obra-
zuje iz dobiti i drugih izvora”, npr. uplatama vlasnika.
Svrha unosa određenih sredstava u fond rezervi
može biti različita (pokriće gubitka, osiguranje od ra-
zličitih rizika i sl).
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 113)
Formiranje statutarnih rezervi kod d.o.o.
pitanje: Naša firma (d.o.o.) ima obaveze prema ma-
tičnoj firmi (100%-tnom vlasniku) temeljem ranije pri-
mljenih pozajmica i obračunatih kamata, kao i značajan
iznos naknade po osnovu licence za korištenje trgovač-
kog žiga, koje nismo u mogućnosti izmiriti. S tim u vezi
matična firma je donijela odluku da svoja potraživanja
po navedenim osnovama direktno pretvori u kapital,
tačnije u statutarne rezerve. Koja je procedura formira-
nja statutarnih rezervi u d.o.o., da li je potrebna uplata
ovih sredstava na transakcijski račun, odnosno registra-
cija kod nadležnog suda? Da li transakcija iz upita (u di-
jelu koji se odnosi na kamate i pravo korištenja trgovač-
kog žiga) podliježe obavezi obračuna i plaćanja poreza
po odbitku i podnošenja obrasca P-OD Poreznoj upravi?
odgovor: Prije svega, da li postojeća legislativa i prak-
sa u Federaciji BiH omogućavaju konverziju obaveza u
kapital? Prema Zakonu o privrednim društvima (“Služ-
bene novine Federacije BiH”, br. 23/99 do 75/13),
osnovni kapital u društvu sa ograničenom odgovorno-
šću povećava se na osnovu odluke skupštine društva,
na dva načina:
• uplatom ili unošenjem novih uloga od postojećih ili
novih članova društva,
• povećanjem temeljnog kapitala iz vlastitih sredsta-
va (sredstva rezervi i dobiti).
Pri ovome treba imati u vidu i odredbe člana 319.
stav 2. istog Zakona, prema kojem se uplata uloga (što
se odnosi i na povećanje uloga) ne može prebiti sa bilo
kojim potraživanjem člana prema društvu ili drugim
članovima društva.
Prema tome, navedeni zakon nije izričito predvidio,
a čak je posredno i onemogućio direktnu konverziju
potraživanja od društva u ulog u tom društvu, odnosno
u kapital tog društva. Napominjemo da je i Vrhovni sud
Federacije BiH, jednom svojom ranijom odlukom, os-
porio mogućnost pretvaranja obaveza društva u kapital
društva.
Poznato je da je praksa pojedinih sudova u FBiH o
ovom pitanju u ranijem periodu bila različita, kao i da
158 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
je konverzija duga u kapital uobičajena u uporednim
pravnim sistemima. Stoga vas upućujemo na to da se
prethodno obratite sudu kod kojeg je vaša firma regi-
strovana radi dobijanja njihovog stava o ovom pitanju.
Što se tiče mogućnosti da se navedena potraživa-
nja (tj. sa vaše strane obaveze) konvertuju u statutarne
rezerve, Zakon o privrednim društvima ne uređuje po-
sebno ovo pitanje, ali je uobičajeno da se i rezerve for-
miraju iz sljedeća dva izvora: 1) izdvajanjem iz dobiti
i 2) direktnim uplatama vlasnika za te namjene (oboje
u skladu sa statutom, odnosno odlukom koju donosi
vlasnik udjela).
Povećanje, kao i formiranje rezervi ne podliježe
obavezi registracije kod suda. Da li je to moguće učiniti
konverzijom obaveza u rezerve, te kakve bi posljedice
imao takav postupak? Ako primijenimo analogiju da
konverzija obaveza u kapital nije moguća, onda takva
konverzija nije moguća ni u rezerve.
Sa aspekta računovodstvenih standarda, a sljedstve-
no tome i propisa o porezu na dobit, porezni organi bi
imali osnova za tvrdnju da takvu eventualnu transak-
ciju treba tretirati kao prihod (od otpisa – prestanka
obaveza), koji će rezultirati povećanjem dobiti, koja
(dobit) se tek tada (nakon oporezivanja porezom na
dobit) može usmjeriti u rezerve. Stoga sugerišemo da
vaša matična firma još jednom razmotri svoju odluku i
sve njene eventualne pravne, pa i porezne posljedice, u
kontekstu ovdašnjih propisa.
Što se tiče drugog dijela upita, obaveze po osnovu po-
reza po odbitku formalno postoje samo ukoliko se vrše
isplate stranom pravnom licu (po osnovu kamata, raznih
prava i dr). U skladu s tim, ukoliko se ino matičnoj firmi
ne bi vršile isplate po tim osnovama (bilo da bi se one
otpisale i oprihodovale ili eventualno konvertovale u ka-
pital ili rezerve), onda, po našem mišljenju, ne bi bilo
ni obaveza za porez po odbitku, jer ne bi bilo ni plaća-
nja – isplata tih naknada. Dužni smo napomenuti da bi
eventualna buduća kontrola PU FBiH i o ovom pitanju
mogla imati drugačiji stav, što, takođe, usložnjava sve
aspekte ove transakcije i pokazuje da se radi o pitanju
koje po svojoj kompleksnosti znatno nadilazi uobičajene
okvire “tekućeg” savjetodavnog servisa za pretplatnike.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 98)
Donošenje odluke o raspodjeli dobiti
društva
pitanje: Firma namjerava raspodijeliti dobiti za 2013.
godinu vlasnicima. U periodu 1. 1. do 4. 12. 2013. go-
dine u vlasništvu firme su bila dva fizička lica, sa omje-
rom u vlasništvu 70% : 30%, od 5. 12. 2013. godine vla-
snik je jedno lice u 100%-tnom iznosu, što je tog dana
upisano i sudski registar. Kako da rasporedimo dobit
za 2013. godinu?
odgovor: Odluku o raspodjeli dobiti društva sa ogra-
ničenom odgovornošću donosi skupština (vlasnici)
društva, u skladu sa Zakonom o privrednim društvima,
pri čemu nema posebnih zakonskih ograničenja kada je
riječ o društvima sa ograničenom odgovornošću. Pre-
ma članu 338. Zakona, dobit se dijeli među članovima
društva u srazmjeri sa visinom udjela, ako nije drugači-
je ugovoreno. Međutim, ono što je bitno u konkretnom
slučaju jeste da prodajom udjela sva prava i obaveze
prelaze na novog vlasnika udjela, uključujući i pravo na
raspodjelu dobiti, na koju pravo imaju oni koji su vla-
snici udjela u momentu donošenja odluke o raspodjele
dobiti. To bi značilo da prilikom raspodjele dobiti za
2013. godinu, pravo na isplatu iz dobiti ima lice koje je
u sudskom registru upisano kao vlasnik udjela u mo-
mentu kada se donosi odluka o raspodjeli dobiti firme,
osim ukoliko ranijim ugovorom o prenosu udjela nije
drugačije određeno (ili ako se raniji i sadašnji vlasnik
udjela “džentlmenski” ne dogovore drugačije).
(Porezni savjetnik 11/14, str. 86)
Akontativna isplata dobiti vlasniku
pitanje: Može li i pod kojim uslovima preduzeće una-
prijed isplatiti dobit vlasniku, na osnovu ocjene da će
dobit pouzdano biti ostvarena? Koji propis to tretira?
Da li u tom slučaju i akontaciju poreza na dobit treba
prilagođavati planiranoj isplati udjela u dobiti?
odgovor: Isplata akontacije na ime buduće dobiti
nije izričito predviđena, ali ni izričito zabranjena Za-
konom o privrednim društvima (propisi o porezu na
dobit niti neki drugi propisi ne tretiraju tu mogućnost).
Međutim, treba imati u vidu da ta dobit još uvijek nije
ostvarena, pa se ni eventualno isplaćene akontacije po
tom osnovu ne mogu tretirati kao raspodjela dobiti, već
kao potraživanje po osnovu unaprijed isplaćene dobiti
(konto 238 - Ostala kratkoročna potraživanja). Na kra-
ju godine, po utvrđivanju stvarnog iznosa dobiti raspo-
ložive za raspodjelu i po donošenju i knjiženju konačne
odluke o raspodjeli dobiti, izvršilo bi se preknjižavanje
sa tog konta na konto dobiti namijenjene za isplatu.
Naravno, pri određivanju iznosa eventualne akonta-
tivne dobiti treba se rukovoditi realnim očekivanjima.
Ukoliko bi se, pak, na kraju poslovne godine ostvario
gubitak, odnosno ukoliko bi ostvarena dobit raspoloži-
va za raspodjelu bila manja od akontativno isplaćene,
onda bi vlasnik kapitala imao obavezu isplaćenu dobit
(odnosno tu razliku) vratiti u društvo ili zadržati na
ime akontacija za naredne periode. U bilo kom sluča-
ju isplate ove vrste nemaju karakter konačne isplate
iz dobiti sve dok društvo ne ostvari dobit i dok se ne
provede konačna procedura raspodjele te dobiti.
Dužni smo skrenuti pažnju na to da ima i mišljenja
po kojima akontativna isplata dobiti nije moguća, sa-
mim tim što ta dobit još nije ostvarena i iskazana.
Takođe, porezni organi bi (sa istom argumentaci-
jom) mogli smatrati da se u slučaju akontativne isplate
još neostvarene dobiti, u stvari, radi o situaciji u kojoj
preduzeće kreditira vlasnika, što bi za sobom povlači-
lo i obračun transfernih razlika, odnosno uvećanje (po
poreznom bilansu) oporezive dobiti za iznos tržišne
kamate na unaprijed isplaćene iznose.
Inače, eventualna isplata dobiti unaprijed nema di-
rektnog odraza na visinu akontacije poreza na dobit,
pošto se akontacije poreza na dobit uvijek utvrđuju na
osnovu oporezive dobiti prethodne godine (mada pro-
pisi o porezu na dobit predviđaju i mehanizam izmje-
ne akontacije poreza na dobit u toku godine, npr. na
bazi polugodišnjeg obračuna ili u slučaju nekih drugih
okolnosti koje će dovesti do toga da će dobit za tekuću
godinu biti značajno drugačija od dobiti za prethodnu).
(Porezni savjetnik 6/14, str. 101)
Ovlaštena lica u slučaju kada je isto lice
vlasnik i direktor u dvije firme
pitanje: Jedno lice je istovremeno i vlasnik i direktor
(s ugovorom na po četiri sata) u dvije firme. Pošto se
radi o srodnim firmama po djelatnosti, ove firme po-
vremeno sarađuju i tom prilikom se sklapaju određeni
ugovori. Da li ovlašteno lice za potpis ugovora i zastu-
panje može biti jedno lice (taj direktor), ili je bolje da
direktor ovlasti nekog od zaposlenika da zastupa jednu
od firmi?
odgovor: Prema članu 23. stav 1. Zakona o privred-
nim društvima, društvo zastupa uprava (u vašem sluča-
ju to je direktor), a prema stavu 3. istog člana društvo
mogu zastupati i druge osobe određene osnivačkim ak-
tom ili statutom društva, s tim što se osobe ovlaštene
za zastupanje obavezno upisuju u registar društva (član
24. istog Zakona).
U konkretnoj situaciji ne bi bilo formalne prepreke
da se za zastupanje firme imenuje i drugo lice, ali to
nema posebnog praktičnog značaja, jer ovlaštenje daje
sâm direktor firme koji i dalje ostaje odgovorno lice u
firmi. Drugim riječima, činjenica da je ovlaštenje pre-
neseno na drugog, u slučaju da se jave određeni proble-
mi iz odnosa dvaju povezanih preduzeća, za direktora
ne bi bila olakšavajuća okolnost.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 96-97)
Mogućnost akontativne isplate dobiti
pitanje: Da li postoji mogućnost isplate dobiti osni-
vačima unaprijed za tekuću poslovnu godinu i koje su
porezne posljedice istog?
odgovor: U Zakonu o privrednim društvima (“Služ-
bene novine FBiH”, broj 23/99 do 7/09), akontativna
isplata dobiti nije izričito predviđena, ali ni zabranje-
na, s tim da se ipak ne preporučuje. Između ostalog, tu
treba imati u vidu da dobit još uvijek nije ostvarena, pa
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 159
se ni eventualno isplaćene akontacije ne mogu tretira-
ti kao raspodjela dobiti, već kao potraživanje od vla-
snika po osnovu unaprijed isplaćene dobiti, dok će se
konačna dobit i iznosi koji se raspodjeljuju vlasnicima
utvrditi tek nakon isteka godine, odnosno nakon sači-
njavanja i usvajanja finansijskih izvještaja za tu godinu.
Dakle, pravo stanje dobiti će se utvrditi tek po završ-
nom računu za 2014. godinu, uz napomenu da se tada,
osim eventualne isplate preostale dobiti (ako se pokaže
da je stvarna dobit veća od akontativno raspoređene),
može pojaviti i obaveza povrata eventualno više akon-
tativno raspoređene dobiti.
Također, treba voditi računa i o tome da akonta-
tivna isplata dobiti može imati i porezne posljedice po
poreznom bilansu, u smislu transfernih razlika. Nai-
me, potraživanja po osnovu unaprijed isplaćene dobiti
može se tretirati kao neka vrste pozajmice vlasnicima
kapitala, koja, ukoliko je beskamatna, a s obzirom na
to da se radi o povezanim licima, zahtijeva obavezu ko-
rekcije, tj. uvećanja poreznog bilansa po osnovu utvr-
đenih transfernih razliku u visini nezaračunate tržišne
kamate. Po tom osnovu bi, dakle, ukoliko u ovoj godini
ipak izvršite akontativnu isplatu dobiti, imali i obavezu
da izvršite korekciju poreznog bilansa kojeg budete sa-
činjavali za 2014. godinu.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 92-93)
Registracija poslovnih jedinica
pitanje: Ukoliko se društvo bavi proizvodnjom, a dio
pogona želi preseliti na drugu lokaciju, u zakupljeni
prostor, da li je potrebno da u tom slučaju registruje
poslovnu jedinicu? Ako jeste, da li se toj jedinici dodje-
ljuju novi PDV i ID broj?
odgovor: Prema Zakonu o privrednim društvima (“Sl.
novine FBiH”, br. 23/99 do 63/10), poslovne jedini-
ce nemaju svojstvo pravnog lica, ali mogu obavljati sve
poslove u okviru registrovanih djelatnosti društva, te
pri tome sticati prava i preuzimati obaveze u ime i za
račun društva. One se upisuju u sudski registar u regi-
starskom sudu kod kojeg je upisano samo društvo.
Upis poslovnih jedinica u registar je tretiran i u
Zakonu o registraciji poslovnih subjekata u FBiH (“Sl.
novine FBiH”, br. 27/05, 68/05 i 43/09). U članu 8.
stav 7. ovog zakona se navodi da se i jedinice koje se
nalaze na području drugih registracionih sudova upisu-
ju u registru suda kod kojeg je upisano sjedište društva
u čijem se sastavu nalaze. Tada taj sud o osnivanju po-
slovne jedinice obavještava registracioni sud na čijem
području se ona nalazi. Potrebni podaci se tretiraju u
članu 15. istog zakona i to su firma i sjedište poslovne
jedinice, djelatnost, zatim naziv, datum i broj notar-
ski obrađenog akta o osnivanju poslovne jedinice, kao i
ime i prezime ovlaštenog lica za njeno zastupanje.
Shodno navedenom, poslovna jedinica se mora re-
gistrovati, ali se to ne radi kao za zaseban subjekt, nego
160 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
se dopisuje u osnovnu registraciju društva kao njen sa-
stavni dio. Procedura i principi su isti i onda kada se
radi o otvaranju poslovne jedinice u zakupljenom pro-
storu. Taj podatak to ne mijenja, važno je samo da se ta
adresa onda upiše kao sjedište poslovne jedinice. Even-
tualna promjena adrese zbog prestanka najma prostora
će zahtijevati izmjenu podataka u registru.
Kada je riječ o dodjeli poreznih identifikacionih
brojeva, najprije treba reći da poslovna jedinica (osim
ako nemate neki poseban interes) ne mora biti zaseban
obveznik indirektnih poreza, pa, prema tome, nije oba-
vezno (osim ako vi to želite iz nekog razloga) da ona
dobije zaseban PDV broj. Obveznikom PDV-a se sma-
tra društvo u cjelini i ono je dužno voditi odgovarajuće
evidencije i podnositi prijave za cjelokupno poslovanje.
Ukoliko imate neke svoje razloge za to, vi možete UIO
podnijeti zahtjev za registraciju neke vaše poslovne je-
dinice kao zasebnog PDV obveznika (član 58. stav 2.
Zakona o PDV), pa ste tada dužni voditi posebno knji-
govodstvo, kao i odvojene PDV evidencije, podnositi
odvojene PDV prijave i sl. Čak se i međusobni odnosi
između matice i te poslovne jedinice u tom slučaju tre-
tiraju kao promet između dva zasebna PDV obveznika,
uz obavezu međusobnog fakturisanja sa PDV-om, od-
bitkom međusobnog ulaznog poreza i tako dalje. Stoga
mi takvu, odvojenu PDV registraciju obično ne prepo-
ručujemo.
Za direktne poreze je, prema članu 17. stav 4. Za-
kona o poreznoj upravi FBiH (“Sl. novine FBiH”, br.
33/02 do 27/12), potrebna posebna registracija u nad-
ležnoj ispostavi PU. Rok za registraciju je pet radnih
dana od dana osnivanja te jedinice. Prijava se podnosi
na obrascu PPL-2 nakon čega će PU poslovnoj jedinici
dodijeliti odgovarajući broj.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 93-94)
Registracija dodatnih djelatnosti
pitanje: Fakultet je registrovan za obavljanje djelat-
nosti visokog i višeg obrazovanja. Također, registrovan
je i za organizaciju i realiziranje izdavačke djelatnosti,
posebno izdavanje udžbenika i druge naučne i stručne
literature. Da li se fakultet mora dodatno registrovati
i da bi mogao da prodaje udžbenike čiji je on izdavač?
odgovor: Da. Da bi fakultet mogao da se bavi i proda-
jom navedene literature, mora se dodatno registrovati
i za prodaju.
Prema odredbama Zakona o registraciji poslovnih
subjekata u FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 27/05, 68/05
i 43/09), prije započinjanja obavljanja određene djelat-
nosti, svi pravni subjekti su obavezni da se registruju,
odnosno dodatno registruju kod nadležnog registar-
skog suda.
Prema članu 10. istog Zakona, obavezni javni po-
daci koje nadležni registarski sud unosi u knjigu regi-
stra, između ostalog, su i podaci o djelatnosti subjekta
sa šiframa odjeljaka djelatnosti predviđenim važećom
klasifikacijom djelatnosti, te eventualne promjene.
Dakle, da bi se fakultet mogao baviti prodajom iz-
datih knjiga, potrebno je podnijeti prijavu za upis do-
datne djelatnosti.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 83)
Izbor novog člana nadzornog odbora koji
predstavlja “male” dioničare
pitanje: Da li prilikom izbora novog člana nadzornog
odbora - predstavnika “malih” dioničara, koji zamje-
njuje dosadašnjeg člana koji je podnio ostavku prije
isteka mandata, na skupštini mogu glasati predstavni-
ci većinskog vlasnika (općine), odnosno kako provesti
proceduru da bi se obezbijedilo da mali dioničari (sa
učešćem u kapitalu od 49%) imaju svog predstavnika u
nadzornom odboru?
odgovor: Nema dileme oko toga da u glasanju za iz-
bor novog člana nadzornog odbora koji predstavlja
“male” dioničare treba da učestvuju svi članovi skup-
štine društva, dakle (u konkretnom slučaju) i predstav-
nici općine kao većinskog vlasnika. Da bi se, međutim,
obezbijedilo da mali dioničari imaju svog predstavnika,
u postupku predlaganja kandidata potrebno je između
općine i malih dioničara postići “džentlmenski spora-
zum” da (upravo zato da bi se ispunio zakonski zahtjev
da u nadzornom odboru bude i jedan predstavnik “ma-
lih” dioničara) bude predložen samo jedan kandidat i
to onaj iz reda “malih” dioničara.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 77)
Obaveza registracije skladišta-magacina van
sjedišta firme
pitanje: Da li je dozvoljeno posjedovati magacin van
sjedišta firme bez otvaranja poslovne jedinice (FBiH).
Iz magacina bi se vršila isporuka robe bez fakturisa-
nja (otpremnice uz sve potrebne podatke), odnosno
fakturisanje bi se vršilo iz sjedišta firme. Evidencija
fakure, odnosno razdvajanje robe je izvršeno u knji-
govodstvenom programu (moguće je printanje fakture
bez fiskalnog računa, jer radnik u tom skladištu ima
pristup programu, fiskalni printer je u sjedištu firme i
račun bi se slao poštom). Radnik koji izvršava isporuku
je zaposlen u firmi i plata i doprinosi mu se plaćaju po
mjestu stanovanja.
odgovor: Skladišta-stovarišta, u smislu Pravilnika o
uslovima minimalne tehničke opremljenosti poslovnih
prostora za obavljanje trgovine (“Sl. novine FBiH”, br.
12/05, 60/05 i 15/08), su poslovne prostorije u ko-
jim se skladišti i čuva trgovačka roba, odnosno gotovi
proizvodi, vrši sortiranje, pakovanja i priprema robe
za prodaju i otpremu i obavlja trgovina na veliko. U
skladištu se može obavljati i trgovina na malo na način
propisan Zakonom o unutrašnjoj trgovini i posebnim
propisima kojim se regulišu uslovi prodaje i evidencija
koje je trgovac dužan voditi. U sastavu skladišta moraju
se obezbijediti: kancelarijski prostor sa telefonom, za
obavljanje administrativnih poslova, poseban prostor
namijenjen za odlaganje povratne ambalaže i smeća,
pomoćne prostorije za sanitarne potrebe uposlenika.
Dakle, ukoliko firma posjeduje skladište preko kojeg
se obavlja trgovina na veliko (a pod određenim uslovi-
ma, i trgovina na malo), u tom slučaju potrebno je da
takvo skladište preko kojeg se obavlja djelatnost firme
bude i registrovano kao posebna poslovna jedinica.
Pri tome nema nikakve smetnje da se evidentira-
nje prodaje, izdavanje faktura i slanja fiskalnih raču-
na (preko fiskalne kase koja se nalazi u sjedištu firme)
organizuje na način koji ste naveli, tj. da se i fakture i
fiskalni računi izdaju iz sjedišta firme, pošto se smatra
da obaveza izdavanja fiskalnog računa nastaje u mo-
mentu ostvarivanja prometa, a najkasnije u momentu
izdavanja, tj. štampanja PDV fakture (što je zvanično
potvrdilo i Federalno ministarstvo finansija). Trgovac
nema obavezu vođenja trgovačke knjige na veliko, uko-
liko u svom računovodstvu vodi ažurno sve podatke ve-
zane uz nabavku i prodaju robe i obavezne elemente
kalkulacije cijene.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 116)
Obavljanje maloprodaje i veleprodaje u
istom prodajnom objektu
pitanje: Naša firma se bavi veleprodajom elektroma-
terijala, a hoćemo da otvorimo i maloprodaju te robe.
Na maloprodaju bismo prenosili potrebne artikle kad
bi se ukazalo interesovanja od nekog kupca i odmah ih
prodali, tako da ne bismo imali zalihe u maloprodaji. U
vezi s ovim, zanima nas:
• da li maloprodaja može da funkcioniše na taj način;
• da li se i taj maloprodajni promet može registrirati
preko postojeće fiskalne kase koja je namijenjena i
za veleprodaju;
• moramo li otvarati novu poslovnu jedinicu, jer će
maloprodaja biti na istoj adresi;
• da li smo za maloprodaju dužni voditi trgovačku knji-
gu, te cijene zaokružiti na 0,00, 0,05, 0,10 itd. KM?
odgovor: Nema smetnje da se maloprodaja organizu-
je na opisani način, tj. i veleprodaja i maloprodaja se
mogu obavljati u istom objektu, s tim da, u skladu sa
Zakonom o unutrašnoj trgovini, morate biti registro-
vani i za jedan i drugi vid trgovine (tj. i za trgovinu na
veliku i za trgovinu na malo), što u vašem slučaju znači
da biste se morali doregistrovati za trgovinu na malo.
U članu 66. Pravilnika o uslovima minimalne teh-
ničke opremljenosti poslovnih prostora za obavljanje
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 161
trgovine je propisano da su skladišta, u smislu ovog
Pravilnika, poslovne prostorije u kojem se skladišti i
čuva trgovačka roba, odnosno gotovi proizvodi, vrši
sortiranje, pakovanje i priprema robe za prodaju i
otprema i obavlja trgovina na veliko. U stavu 2. istog
člana se navodi da se u skladištu - stovarištu može
obavljati i prodaja robe na malo, na način propisan
Zakonom o unutrašnoj trgovini i posebnim propisima
kojima se regulišu uslovi prodaje i evidencije koje je
trgovac dužan voditi.
U tom smislu, prema članu 2. stav 3. Pravilnika o
obliku, sadržaju i načinu vođenja trgovačke knjige, prav-
na lica registrovana za obavljanje trgovačke djelatnosti
kada obavljaju promet robe dužna su da vode trgovačku
knjigu za trgovinu na veliko i trgovinu na malo, u zavi-
snosti od oblika trgovine, odnosno prometa koji obav-
ljaju, te su, prema članu 3. ovog Pravilnika, dužni da tr-
govačku knjigu vode posebno za svako prodajno mjesto.
Dakle, nema smetnje da vi sa veleprodaje vršite i
prodaju robe na malo, pod uslovom da ste registrovani
za oba vida prodaje. U tom slučaju TKM se, praktično,
istodobno zadužuje i razdužuje, tj. nema zaliha u pro-
daji na malo.
Što se tiče mogućnosti da preko jedne fiskalne kase
evidentirate promet u veleprodaji i maloprodaji, za to
nema nikakve smetnje, tj. preko kase koja je namije-
njena za veleprodaju možete izdavati i fiskalne račune
za maloprodaju elektromaterijala.
Također, nemate obaveze da otvorite posebnu po-
slovnu jednicu za maloprodaju, već samo da se, kao što
smo prethodno već naglasili, doregistrujete i za trgovinu
na malo (ukoliko već niste registrirani i za tu djelatnost).
Registracija za trgovinu na malo, dodatno, prije sve-
ga, znači obavezu vođenja trgovačke knjige na malo, ali
i obavezu zaokruživanja cijene u maloprodaji na apoe-
ne novčanica koje su u opticaju (što znači da cijene u
maloprodaji moraju biti zaokružene na 0 i 5 feninga),
ali i sve ostale obaveze koje su Zakonom o unutraš-
noj trgovini propisane, generalno, za sve trgovce (npr.
utvrđivanje pisanih pravila o uslovima prodaje i sl).
(Porezni savjetnik 6/14, str. 109)
Dopuna date izjave o ispunjavanju
minimalno-tehničkih uslova
pitanje: Federalna tržišna inspekcija je bila u jednoj
od naših poslovnica i tom prilikom nam je osporena
izjava o minimalno-tehničkim uslovima. Na datoj izjavi
naveli smo šifru djelatnosti 52.110 - trgovina na malo u
nespecijalizovanoj prodavnici pretežno hranom, pićem
i duhanskim proizvodima (po staroj klasifikaciji dje-
latnosti, jer je objekat otvoren 2010. godine). Tržišni
inspektor nam je osporio takvu izjavu, jer nismo naveli
i šifre djelatnosti robe koju je pronašao u objektu (npr.
bijelu tehniku, igračke, satove i odjeću za prodaju i sl),
iako su te šifre navedenu u Rješenju o registraciji firme
(šifre 47.71, 47.54 i dr). Federalni inspektor nam je,
162 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
zbog takve izjave, osporio i zapisnik kantonalne uprave
za inspekcije poslove da objekat ispunjava minimalno-
tehničke uslove. Da li trebamo ponovo dati Izjavu o
minimalno-tehničkim uslovima sa navedenim šiframa
roba koje imamo u objektu i kome je predati (općini ili
kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove)?
odgovor: Prema članu 12. stav 5) Zakona o unutraš-
njoj trgovini, trgovac - pravno lice nije dužan dokaziva-
ti ispunjavanje uslova iz st. 2), 3) i 4) ovog člana u tre-
nutku početka rada prodajnog objekta, odnosno fizičko
lice u trenutku podnošenja zahtjeva za otvaranje trgo-
vačke radnje, ali su ova lica dužna dostaviti ovjerenu
pisanu izjavu nadležnom organu (općini) kojom potvr-
đuju da prodajni objekt ispunjava zakonom propisane
uslove, a naknadno (u roku od 30 dana od dana davanja
izjave) nadležene inspekcije, svaka u okviru svojih nad-
ležnosti, provjeravaju ispunjenost uslova za rad.
U posebnom Uputstvu o formi i sadržaju izjave da
prodajni objekat ispunjava zakonom propisane uslove
za obavljanje trgovačke djelatnosti propisan je obrazac
ove izjave i šta sve ona obavezno mora da sadrži. Iz-
među ostalog, navode se naziv i šifra trgovačkih djelat-
nosti iz Standardne klasifikacije djelatnosti, dakle, svih
šifara trgovačkih djelatnosti kojima se trgovac bavi.
Iz navedenog u vašem upitu, zaključujemo da ste vi
naveli samo jednu šifru djelatnosti, i to šifru djelatno-
sti za trgovinu na malo u nespecijaliziranim prodavni-
cama, dok ostale šifre djelatnosti kojima se, također,
bavite niste naveli u izjavi koju ste dali, što je bio for-
malni osnov inspektoru za osporavanja vaše izjave da
prodajni objekat ispunjava zakonom propisane uslove.
S obzirom na to da se pisana izjava daje prije po-
četka obavljanja registrovane djelatnosti, naknadno
davanja izjave, po zapisniku tržišnog inspektora da je
vaša izjava neispravna, nije zakonski predviđeno, kao
i daljnje postupanje u ovakvim situacijama. Suštinski,
po našem mišljenju, ono što je bitno i relevantno je-
ste da vi dokažete da ispunjavate sve uslove za obav-
ljanje registrovanih djelatnosti, što bi trebale potvrditi
nadležne inspekcije (svaka u okviru svojih nadležno-
sti) izlaskom na teren. S obzirom na to da zakon nije
propisao detaljnije smjernice za postupanje u slučaju iz
upita, upućujemo vas na to da se za dodatno tumačenje
obratite Federalnom ministarstvu trgovine.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 109-110)
Regulisanje odnosa sa poslovnom jedinicom
u inostranstvu
pitanje: Društvo je registrovalo poslovnu jedinicu
u inostranstvu (Republika Hrvatska). Proizvodnja se
obavlja u BiH, a onda se izvozi, tj. ta naša poslovna
jedinica distribuira proizvode po Hrvatskoj.
U vezi s navedenim zanima nas sljedeće:
- po kojim cijenama trebamo isporučivati proizvode
u poslovnicu u Hrvatskoj,
- da li možemo fakturisati svojoj poslovnoj jedinici
proizvode sa maržom,
- kakav je PDV tretman PDV-a po ovom osnovu,
- postoji li obaveza izrade konsolidovanog finansij-
skog izvještaja?
odgovor: Prije svega, ukoliko se radi o poslovnoj jedi-
nici u inostranstvu, u tom slučaju ta poslovna jedinica
predstavlja integralni dio domaćeg pravnog lica i na ta-
kav način treba biti tretirana.
Za poslovne jedinice koje svojim poslovanjem ostva-
ruju prihod, odnosno dobit na teritoriji druge zemlje,
propisom te druge zemlje (u slučaju iz upita, Republike
Hrvatske) može biti utvrđena obaveza vođenja poseb-
nog knjigovodstva u toj zemlji, kao i obaveza sačinjava-
nja i podnošenja finansijskih izvještaja za tu poslovnu
jedinicu u toj zemlji, u kom slučaju postoji i obaveza
konsolidacije u BiH.
U slučaju da strani propisi nisu predvidjeli takvu
obavezu vođenja posebnog knjigovodstva za te jedini-
ce, evidentiranje poslovnih promjena se vrši u skladu
sa domaćim propisima, tj. u skladu sa Zakonom o ra-
čunovodstvu i reviziji FBiH (u sklopu ukupnog knji-
govodstva matične firme u BiH) i u tom slučaju nema
obaveze i potrebe za konsolidacijom. U principu, u
poslovnim knjigama domaćeg pravnog lica se, u ovom
drugom slučaju, osiguravaju odgovarajuće analitičke
evidencije o poslovanju tih jedinica, uz istovremeno
uklapanje tih podataka u jedinstvenu cjelinu u knjigo-
vodstvu osnivača.
Od navedenog zavisi i način isporuke i fakturisa-
nja prema toj poslovnoj jedinici. Ukoliko je jedinica u
statusu posebnog poslovnog subjekta u RH, trebate joj
ispostavljati fakture, a iznos na koji će faktura glasiti,
kao i visina marže, pitanje je vaših internih pravila fir-
me. Pri tome PDV na toj fakturi, u skladu sa članom 27.
Zakona o PDV-u, ne treba biti zaračunat, s obzirom na
to da se radi o izvozu vaših proizvoda iz BiH.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 113-114)
Neke dileme u vezi sa osnivanjem i rada
udruženja
pitanja: U vezi sa osnivanjem i radom udruženja/ne-
vladine organizacije, zanima nas sljedeće:
1. Može li jedna osoba, koja je kao fizičko lice, osnivač
udruženja biti istovremeno član istog udruženja i
kao predstavnik nekog javnog preduzeća?
2. Mogu li članovi udruženja biti i strani državljani
koji nemaju stalni ili privremeni boravak u BiH?
odgovori:
1. Prema članu 16. Zakona o udruženjima i fonda-
cijama, član udruženja može biti državljanin Bosne i
Hercegovine, stra-no lice koje ima stalni ili privreme-
ni boravak u Bosni i Hercegovini, ili pravno lice koje
dobrovoljno pristupi udruženju na način propisan sta-
tutom. Pri tome, Zakonom nije izričito isključena mo-
gućnost da neko fizičko lice može istovremenо biti član
udruženja, i kao fizičko lice, i kao predstavnik pravnog
lica koje je član udruženja s tim da bi, po našem mišlje-
nju, takvu situaciju, ipak, trebalo izbjegavati (na pri-
mjer, zbog toga što bi to lice pri glasanju nastupalo u
“dvostrukom” svojstvu).
2. Prethodno pomenutim članom 16. Zakona o
udruženjima i fondacijama propisano je da član udru-
ženja može, između ostalog, biti stra-no lice koje ima
stalni ili privremeni boravak u Bosni i Hercegovini, iz
čega proizlazi da strani državljani koji nemaju stalni ili
privremeni boravak formalno ne bi mogli biti članovi
udruženja.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 105)
Interni akti poduzeća: poslovna tajna ili ne?
pitanje: Da li interni akti poduzeća (npr. pravilnik
o radu, pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta i sl)
predstavljaju poslovnu tajnu poduzeća i kojim propisi-
ma je to regulirano?
odgovor: Članom 32. Zakona o gospodarskim druš-
tvima (“Sl. novine FBiH”, br. 23/99 do 75/13) propi-
sano je da se poslovnom tajnom smatraju informacije
o poslovanju za koje je očito da bi prouzrokovale zna-
čajnu štetu društvu ako dođu u posjed treće osobe bez
saglasnosti društva. Članom 33. istog zakona je rečeno
da je nadležni organ društva dužan pismenim putem
odrediti informacije koje imaju karakter poslovne tajne
i osobe odgovorne za njihovo korištenje i zaštitu, s tim
da se za poslovnu tajnu ne mogu odrediti podaci koji su
javni po zakonu i drugom propisima i o kršenju zakona
i drugih propisa.
Prema tome, šta predstavlja poslovnu tajnu i koji je
domen tajnosti utvrđuje se aktima svakog konkretnog
gospodarskog društva.
Po našim saznanjima, u Federaciji BiH ne postoji
neki drugi poseban propis koji tretira poslovnu tajnu u
gospodarskim društvima (postoji samo Zakon o zaštiti
tajnih podataka državnog karaktera i Zakon o zaštiti
ličnih podataka).
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 106)
Knjiga protokola
pitanje: Da li postoji zakonska obaveza vođenja knji-
ge protokola za pravna lica, te da li postoje kaznene
odredbe u slučaju njenog nevođenja?
odgovor: Uredbom o organizovanju i načinu vršenja
arhivskih poslova u pravnim licima u Federaciji Bosne
i Hercegovine (“Sl. novine FBiH”, broj 12/03), u skla-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 163
du sa Zakonom o arhivskoj građi Federacije Bosne i
Hercegovine (“Sl. novine Federacije BiH”, broj 45/02),
uređuju se arhivski poslovi u javnim preduzećima, jav-
nim ustanovama, udruženjima građana, fondacijama
i drugim pravnim licima, organizovanim u Federaciji
Bosne i Hercegovine, koji se odnose na način dono-
šenja liste kategorija sa rokovima čuvanja, postupak
odabiranja arhivske građe iz registraturne građe, način
vođenja i korištenja arhivske knjige, uvjeti čuvanja re-
gistraturne i arhivske građe, odabiranje arhivske građe
iz registraturne građe i način primopredaje arhivske
građe između pravnih lica i nadležnog arhiva.
Iako u navedenoj uredbi nije izričito propisana oba-
veza vođenja knjige protokola, iz odredbi ove uredbe
može se zaključiti da je vođenje knjige protokola, ipak,
obavezno i za preduzeća i druga pravna lica.
Što se tiče kaznenih odredbi, uredba je akt koji ne
propisuje kaznene odredbe, te se u tom slučaju možda
mogu primjenjvati opšte kaznene odredbe.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 83)
Obaveza ovjere cjenovnika i normativa u
ugostiteljskom objektu
pitanje: Treba li ovjeriti cjenovnik prodajnih artikala
u ugostiteljskom objektu? Treba li ovjeravati i svaku
izmjenu u normativu o utrošku namirnica, kao i cje-
novnika?
odgovor: Članom 11. Zakona o ugostiteljskoj djelat-
nosti propisana je obaveza dostavljanja normativa i cje-
novnika na ovjeru nadležnom organu i mogu se primje-
njivati sljedećeg dana od dana ovjere.
Iako nije izričito naglašeno da je ovjera obavezna i
u slučaju neke izmjene cjenovnika i normativa, svaka
izmjena, de facto, znači da je donesen novi cjenovnik,
odnosno novi normativ koji bi se prije upotrebe, po na-
šem mišljenju, takođe, morao ovjeriti.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 110-111)
Otpis potraživanja kod javnih preduzeća
pitanje: Da li je za otpis potraživanja javnog predu-
zeća koje je prijavljeno i priznato, ali koje nije napla-
ćeno ni u stečajnom postupku nad dužnikom (stečajni
dužnik je brisan iz registra) potrebno pisano ovlaštenje
nadzornog odbora (član 42. stav 1. tačka e) Zakona o
javnim preduzećima) ili direktor preduzeća može doni-
jeti odluku o isknjižavanju potraživanja koristeći svoja
ovlaštenja?
odgovor: Kao što ste i naveli, prema članu 42. stav 1.
Zakona o javnim preduzećima, javno preduzeće odre-
đene aktivnosti može poduzimati isključivo uz pisano
ovlaštenje nadzornog odbora, te se, između ostalog, u
164 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
tački e) navedenog stava navodi i otpis potraživanja,
kao jednu od tih aktivnosti. Pri tome je očito da se ov-
dje mislilo na otpis potraživanja od postojećih dužnika,
dok se u slučaju koji navodite u upitu radi o dužniku
koji više i ne egzistira i nad kojim je već okončan ste-
čajni postupak. Ovdje se ne radi o klasičnom otpisu po-
traživanja, nego o prestanku bilo kakve mogućnosti da
budu naplaćena, pa smo stoga mišljenja da za otpis i
isknjižavanje takvih potraživanja nije nužna prethodna
saglasnost nadzornog odbora i da bi eventualno insisti-
ranje na tome bilo bespredmetno.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 81-82)
Može li fizičko lice pozajmiti novac
poduzeću?
pitanje: Može li fizička osoba (koja nije vlasnik) po-
zajmiti novac poduzeću? Ako može, kakav je porezni
tretman? Postoje li zakonski rokovi u kojima se pozaj-
mica mora vratiti?
odgovor: Postojeći pravni okvir ne postavlja prepreke
za davanje jednokratnih pozajmica od fizičkih osoba.
Između ostalog, moguća je i situacija u kojoj fizička
osoba daje pozajmice pravnim osobama. Ta fizička oso-
ba može, ali ne mora ujedno biti vlasnik poduzeća ko-
jem daje pozajmicu. Drugim riječima, nema nikakvih
smetnji da bilo koja fizička osoba pozajmi svoj novac
bilo kome, pa i bilo kojoj pravnoj osobi.
Ovakav odnos se, sukladno Zakonu o obligacionim
odnosima, regulira međusobnim ugovorom dviju strana:
zajmodavca i zajmoprimca. Tim ugovorom će se odrediti
sve bitne okolnosti tog posla, kao što su iznos, rokovi,
način otplate, moguća kamatna stopa i slično, pri čemu
ugovorne strane imaju potpunu slobodu u ugovaranju.
Prema tome, ugovorne strane mogu slobodno odrediti
koliko dugo će se pozajmica otplaćivati, u kolikom broju
rata (ili jednokratno), kojom dinamikom itd.
Porezni aspekt ovisi od konkretnih okolnosti tog
konkretnog međusobnog odnosa. Na primjer, moguće
je postojanje obveze plaćanja poreza na dohodak, ali
samo ako fizička osoba bude naplaćivala neku kamatu.
U tom slučaju bi se kamata (u momentu naplate) sma-
trala dohotkom od kapitala te fizičke osobe, a obveznik
uplate poreza bi bio isplatitelj kamate. Ipak, fizička
osoba može (iz bilo kojeg razloga) odlučiti da ne zara-
đuje od ove pozajmice. U tom slučaju ne bi bilo kama-
te, pa time i obveze za porez na dohodak ( jer dohotka
tada ne bi bilo).
Za poduzeće koje prima pozajmicu je važna priroda
odnosa sa tom fizičkom osobom, jer od toga izravno
ovise i porezne posljedice sa aspekta propisa o porezu
na dobit. Naime, ovi propisi posebno tretiraju transak-
cije sa tzv. povezanim osobama, u slučaju postojanja
određenih vlasničkih, obiteljskih, snažnih poslovnih ili
sličnih veza. U skladu sa tim, u slučaju da se povezanoj
fizičkoj osobi, prilikom otplate pozajmice, plaća i neka
kamata koja je viša od realne tržišne kamate, poduze-
će u svojoj poreznoj bilanci može priznati samo onu
razinu rashoda koja bi odgovarala tržišnoj kamati. Sve
preko toga se ne bi priznalo kao rashod i uvećalo bi
osnovicu za obračun poreza na dobit.
Ako bi se toj fizičkoj osobi plaćala kamata koja od-
govara realnoj tržišnoj kamati, neka niža kamata ili
ako se kamata uopće ne bi plaćala ( jer je možda tako
ugovoreno), onda za ovo poduzeće ne bi bilo poreznih
posljedica. Moguća kamata (sve dok odgovara tržišnim
uvjetima) je tada potpuno priznati rashod.
Što se tiče propisa o PDV-u, pozajmljivanje novca
u ovakvim i sličnim slučajevima ne proizvodi nikakve
porezne posljedice, bilo da postoji kamata ili ne.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 107)
Osnov za pozajmicu vlasnika društvu:
odluka ili ugovor?
pitanje: Da li osnivač/vlasnik društva može dati po-
zajmicu vlastitom preduzeću samo na osnovu vlastite
odluke ili pozajmica mora biti predmet ugovora?
odgovor: Pozajmica, sama po sebi, je dvostrani od-
nos u kome strane (zajmodavac i zajmoprimac) treba
da definišu uslove pod kojim se vrši takva transakcija
(iznos, vrijeme povrata, sa ili bez kamate i sl.), a to se
čini međusobnim ugovorom.
Istina, Zakon o obligacionim odnosima dozvoljava i
mogućnost usmenog ugovora, ali je pravilo i sa pravne
strane jedino prihvatljivo da se to čini putem (pisanog)
ugovora o pozajmici između zajmodavca i zajmoprimca, u
konkretnom slučaju između vlasnika firme i same firme.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 90)
Beskamatna novčana pozajmica
nepovezanom fizičkom licu
pitanje: Da li davanje beskamatne novčane pozajmi-
ce od strane firme, fizičkom licu (koje nije zaposlenik,
niti je na bilo koji način povezano za firmom) podliježe
oporezivanju? Može li se pozajmica dati na period duži
od 12 mjeseci i može li na istu biti ugovorena kamata?
odgovor: Članom 558. stav (1) Zakona o obligacio-
nim odnosima je propisano da se zajmoprimac može
obavezati da uz glavnicu duguje i kamatu. Treba ima-
ti u vidu i odredbu stava (2) ovog člana, prema kojoj
u ugovorima u privredi zajmoprimac duguje kamatu i
ako ona nije ugovorena. To znači da se kamata može,
ali i ne mora ugovoriti. Drugim riječima, ukoliko ugo-
vorne strane žele da se na pozajmicu ne plaća kamata
to moraju i naglasiti u ugovoru, a u suprotnom postoji
obaveza i za kamatu, ali samo u slučaju da je davalac
pozajmice zahtijeva.
Dakle, zaračunavanje kamate na pozajmicu nije
obavezno, ali da te obaveze ne bi bilo, u ugovoru o po-
zajmici se treba naglasiti da se kamata ne ugovara, od-
nosno da nema kamate. Ukoliko se ugovara i kamata,
visina kamatne stope je stvar volje ugovornih strana.
Sâm period trajanja ugovorene pozajmice nije ogra-
ničen navedenim Zakonom, kao ni drugim pravnim
propisima.
Prema PDV propisima, odobravanje i upravljanje
kreditima se smatra finansijskom uslugom, koja je,
prema članu 25. stav 4. Zakona o PDV, oslobođena pla-
ćanja PDV-a, a članom 35. Pravilnika o primjeni Za-
kona o PDV bliže je propisano da se ovo oslobađanje
odnosi na sve vrste datih zajmova i da se ova odredba
primjenjuje samo na onoga koji je dao zajam. Iz toga se
može zaključiti da eventualno ugovorena kamata, kao
ni sama pozajmica, nisu predmet oporezivanja prema
PDV propisima.
S aspekta propisa o porezu na dobit, pozajmice
mogu imati porezne posljedice u poreznom bilansu
ukoliko se pozajmica daje povezanim licima (fizičkim
i/ili pravnim) pod povoljnijim uslovima nego što su
tržišni. Dakle, ako firma da pozajmicu bilo kojem dru-
gom povezanom pravnom ili fizičkom licu (u smislu
člana 45. Zakona o porezu na dobit), firma – davalac
pozajmice u svom poreznom bilansu iskazuje uvećanje
osnovice poreza na dobit za iznos tržišne (bankarske)
kamate (ukoliko je povezanom licu dala pozajmicu bez
kamate), odnosno za iznos razlike do tržišne kamate
(ako je povezanom licu dala pozajmicu uz kamatu koja
je niža od tržišne). Ukoliko se radi o pozajmici nepove-
zanom licu, nema ni efekata transfernih cijena.
Konačno, s aspekta propisa o porezu na dohodak,
odobravanje pozajmice fizičkim licima imalo bi tre-
tman “koristi” samo ako bi se radilo o pozajmici svom
zaposleniku i ukoliko bi mu se pozajmica odobrila bez
kamate ili uz kamatu nižu od tržišne. U tom slučaju,
“korist” tog zaposlenika (na koju bi trebalo obračunati
pune doprinose i porez na dohodak) bi bila razlika iz-
među stvarne i tržišne kamate.
Ukoliko se, pak, radi o pozajmici licu koje nije zapo-
slenik, samo odobravanje takve pozajmice ne proizvodi
nikakve obaveze s aspekta propisa o porezu na dohodak
i doprinosima.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 97-98)
Davanje dugoročne beskamatne pozajmice
povezanom inolicu
pitanje: Zanimaju nas različiti aspekti (devizni pro-
pisi, propisi o porezu na dobit, propisi o PDV, kamata)
davanja dugoročne beskamatne pozajmice od strane
firme iz FBiH povezanom pravnom licu u Austriji?
odgovor: Prema Zakonu o deviznom poslovanju (“Sl.
novine FBiH”, broj 47/10), domaća pravna lica mogu
davati zajmove stranim pravnim i fizičkim licima. S
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 165
obzirom na to da se pozajmice svrstavaju u kreditne
poslove, istim zakonom je utvrđena i obaveza davalaca
kredita/zajma da izvještavaju Federalno ministarstvo
finansija o tim kreditima, odnosno zajmovima.
Pravilnikom o načinu, rokovima i obrascima iz-
vještavanja o kreditnim poslovima sa inostranstvom
(“Službene novine Federacije BiH”, broj 79/10) pro-
pisano je da se prijava kreditnog posla vrši na obrascu
P-KP na osnovu koje Ministarstvo podnosiocu prijave
izdaje potvrdu o registraciji kreditnog posla. O korište-
nju kredita, otplati glavnice i plaćanja kamate davalac
kredita izvještava Ministarstvo obrascem I-KP. Oba
navedena obrasca mogu se naći na web stranici Fede-
ralnog ministarstva finansija.
Eventualna kamata na datu pozajmicu se reguliše
ugovorom između davaoca i primaoca. Pošto se u va-
šem slučaju radi o beskamatnoj pozajmici, nije inte-
resantan aspekt PDV-a, uz napomenu da i kada bi se
kamata naplaćivala ne bi bilo obaveze zaračunavanja
PDV-a, jer od 13. 05. 2008. godine kamata na kredite
i kada ih daju domaća pravna lica nije oporeziva PDV-
om.
Pošto se u konkretnom slučaju radi o povezanim li-
cima, potrebno je, sa stanovišta propisa o porezu na
dobit, utvrditi efekat tzv. transfernih cijena. Konkret-
no, pošto bi se radilo o beskamatnoj pozajmici pove-
zanom licu, osnovica za porez na dobit po poreznom
bilansu domaće firme bi se trebala uvećati za iznos tr-
žišne kamate koja bi se mogla ostvariti da je pozajmica
data pod tržišnim uslovima.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 91)
Kreditno zaduženje društva kod banke
pitanje: Da li banka može odobriti kreditno zaduže-
nje društvu koje ima četiri osnivača (svaki sa udjelom
od po 25%) samo uz izričitu saglasnosti svih osnivača
ili je dovoljna odluka skupštine društva sa 75% glasova?
odgovor: Jedino ograničenje u pogledu kreditnog za-
duženja društva kod banke koje je uspostavljeno po-
zitivnim propisima je da iznos tog zaduženja ne smi-
je preći trećinu kapitala društva, o čemu banka mora
strogo voditi računa imajući u vidu posljedice koje
mogu nastupiti u vezi sa povratom kredita kada bi se
prekoračio taj limit. Drugi uslovi u tom pogledu nisu
propisani, niti za to postoji potreba, jer banka sklapa
ugovor sa ovlaštenim predstavnikom firme kome su po-
znate odgovornosti koje ima u toj funkciji uključujuči
i obavezu da utvrdi da li su ispoštovane odredbe osni-
vačkog akta ili statuta društva u pogledu saglasnosti
osnivača ili potrebnog broja glasova skupštine da bi se
firma kreditno zadužila (kojim aktima je to neophodno
regulisati).
(Porezni savjetnik 1/14, str. 105)
166 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Kupovina preduzeća u inostranstvu i davanje
beskamatne pozajmice
pitanje: Privredno društvo iz BiH je izvršilo kupovi-
nu preduzeća u Sloveniji. Da li je neophodno izvršiti
prijavu u neku od naših državnih institucija po ovom
osnovu? Istom preduzeću smo dali pozajmicu u vrijed-
nosti od 4.000 eura po osnovu ugovora o pozajmici za
potrebe pokrivanja tekućih obaveza oko registracije i
sl. Da li je greška ako smo napravili ugovor o pozajmici
bez obračuna kamata, te da li trebamo izvršiti prijavu
FMF-u i na koji način to uraditi?
odgovor: Prijavu kupovine preduzeća u inostranstvu,
odnosno zahtjev za odobravanja prenosa sredstava po
ovom osnovu na osnovu kojeg dobija dozvolu domaće
pravno lice je dužno izvršiti kod entitetskog ministar-
stva trgovine. Naime, Odlukom o uslovima za dobiva-
nje dozvole za iznošenje sredstava izvan BiH u svrhu
osnivanja preduzeća u inostranstvu (“Sl. glasnik BiH”,
broj 22/98) propisani su uslovi za dobijanje dozvole
na osnovu koje se domaćim pravnim licima odobrava
iznošenje sredstava izvan BiH za osnivanje, otkuplji-
vanje i povećanje kapitala u preduzećima, kao i finan-
sijskim organizacijama za osiguranje i reosiguranje i sl.
u inostranstvu. Prema ovoj odluci, osnivači su dužni
podnijeti zahtjev za iznošenje sredstava za osnivanje
i ulaganje u preduzeće u inostranstvu ministarstvu tr-
govine entiteta, a uz zahtjev se prilaže akt o osnivanju
preduzeća u inostranstvu, odnosno, u vašem slučaju, o
kupovini preduzeća u inostranstvu. U roku od godine
dana od dana dobivanja dozvole osnivač je dužan do-
staviti entitetskom ministarstvu trgovine izvod iz re-
gistra domicilne zemlje preduzeća iz kojeg se vidi da
se sredstva koriste u skladu sa izdatom dozvolom, kao
i statut ili ugovor na osnovu kojeg preduzeće posluje.
U smislu Zakona o deviznom poslovanju (“Sl. novi-
ne FBiH”, broj 47/10), po osnovu date pozjamice pre-
duzeću u Sloveniji, postoji obaveza prijave ugovora o
pozajmici kao kreditnog posla. Naime, kreditni poslovi
- zajmovi su definisani kao poslovi između rezidenta i
nerezidenta kojima rezident uzima od nerezidenta ili
daje nerezidentu zajam, u skladu sa odredbama Zakona
o deviznom poslovanju i Zakona o obligacionim odno-
sima. Pri tome Zakon dozvoljava kreditiranje od nere-
zidenta i kreditiranje nerezidenta, pravnog ili fizičkog
lica, pri čemu je propisana obaveza izvještavanja Fede-
ralnog ministarstva finansija.
Pravilnikom o načinu, rokovima i obrascima izvje-
štavanja o kreditnim poslovima sa inostranstvom (“Sl.
novine FBiH”, broj 79/10) propisani su detalji u vezi
sa izvještavanjem FMF-a po osnovu kreditnih poslova
kojima se smatraju i zajmovi između rezidenata i nere-
zidenta u devizama.
Obveznici izvještavanja o kreditnim poslovima koje
zaključe u svojstvu dužnika ili povjerioca u poslovima
sa inostranstvom dužni su FMF-u dostavljati izvještaje
na propisanim obrascima:
• prijava kreditnog posla (Obrazac P-KP), u roku od
15 dana od dana zaključenja ugovora;
• pregled korištenja kredita, otplate glavnice i plaća-
nja kamate (Obrazac I-KP), u roku od sedam radnih
dana po završetku izvještajnog mjeseca.
Što se tiče (ne)zaračunavanja kamata na navedenu
pozajmicu, to nije “greška”, ali je tu okolnost nužno
imati u vidu pri sačinjavanju vašeg poreznog bilansa.
Naime, davanje beskamatne pozajmice povezanom licu
ima tretman transferne cijene sa aspekta propisa o po-
rezu na dobit, te je vaš porezni bilans potrebno uveća-
ti za iznos tržišne kamate koja se, kao prihod, mogla
ostvariti da je pozajmica data nepovezanom licu uz tr-
žišnu (tj. bankarsku) kamatu.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 103-104)
Plaćanje inodobavljaču gotovinom
pitanje: Da li propisi dozvoljavaju da se plaćanje ino-
dobavljaču izvrši gotovinom i šta je dokaz da je plaća-
nje izvršeno na taj način?
odgovor: Prema tački III. stav 1. Odluke o načinu i
uslovima pod kojim rezidenti u poslovanju s nerezi-
dentima mogu primiti naplatu ili izvršiti plaćanje u
stranoj gotovini i gotovini u konvertibilnim markama
(“Sl. novine FBiH”, broj 58/10), rezidenti - pravna lica
mogu izvršiti plaćanje nerezidentima u stranoj gotovi-
ni i čekovima na osnovu uvoza robe i usluga u vijedno-
sti do 3.000 eura mjesečno, dok se za veći iznos treba
tražiti odobrenje Federalnog ministarstva finansija.
Takođe je tačkom VII. navedene odluke propisano da
se po osnovu uvoza može izvršiti plaćanje nerezidenti-
ma u gotovini u konvertibilnim markama u vrijednosti
do 1.000 KM po računu.
Uvoz robe se po navedenoj odluci dokazuje carin-
skom deklaracijom, a uvoz usluga ugovorom ili raču-
nom za uslugu.
Prema tački V. stav 1. iste odluke, rezidenti su, za
svako plaćanje nerezidentima, dužni podići sredstva sa
svog deviznog računa u banci ili ih kupiti od banke, i
uz nalog za plaćanje priložiti predračun nerezidenta -
prodavca robe ili izvršioca usluga.
Prema stavu 4. iste tačke, rezidenti koji su podigli
stranu gotovinu dužni su u roku od 60 dana od dana
podizanja gotovine podnijeti banci dokaz da je ta goto-
vina iskorištena za plaćanje robe, odnosno usluga nere-
zidentima ili ih vratiti na svoj devizni račun kod banke.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 108-109)
Mogućnost plaćanja inodobavljaču u eurima
pitanje: Da li je dozvoljeno da plaćanje inodobavlja-
ču za isporučeni kamion izvršimo u stranoj gotovini (u
eurima) iz blagajne (na čemu isporučilac kamiona in-
sistira)?
odgovor: Važeći propisi o deviznom poslovanju Fe-
deracije BiH dozvoljavaju da se, pod određenim uslovi-
ma, plaćanje uvezene robe izvrši u stranom efektivnom
novcu, tj. u stranoj gotovini. Naime, tačkom III Odluke
o načinu i uslovima pod kojima rezidenti u poslova-
nju sa nerezidentima mogu primati naplatu ili izvršiti
plaćanje u stranoj gotovini i gotovini u konvertibilnim
markama (“Sl. novine FBiH”, broj 58/10) propisano je
da se plaćanje nerezidentima po osnovu uvoza robe i
usluga može izvršiti u stranoj gotovini u vrijednosti do
3.000,00 eura mjesečno, dok je za mjesečna plaćanja
veća od 3.000,00 eura potrebno odobrenje Federalnog
ministarstva finansija.
Uvoz po osnovu kojeg se vrši plaćanje u stranoj go-
tovini dokazuje se carinskom deklaracijom.
Članom V navedene odluke utvrđeno je da je za sva-
ko plaćanje nerezidentima u stranoj gotovini domaće
lice dužno podići sredstva sa svog deviznog računa u
banci ili ih kupiti od banke, što podrazumijeva da se
nakon toga isplata može izvršiti iz blagajne.
Domaća lica-rezidenti koji su podigli stranu goto-
vinu dužni su u roku od 60 dana od dana podizanja
gotovine podnijeti banci dokaze da je podignuta goto-
vina iskorištena za plaćanje robe, odnosno usluga ili ih
vratiti na svoj devizni račun u banci.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 93)
Iskazivanje cijene suvenira u KM i eurima i
mogućnost gotovinske naplate
pitanje: Pravno lice se bavi pružanjem usluga iz obla-
sti turizma. U sklopu njegovog registrovanog turistič-
kog centra funkcioniše i maloprodaji objekat u kojem
se prodaju suveniri. S obzirom na to da se turistički
centar nalazi u frekventnoj turističkoj zoni koju pretež-
no posjećuju strani turisti, da li cijene suvenira mogu
biti izražene uporedo u KM i eurima, te da li, shodno
odluci Vlade FBiH, broj 45/10, od 26. 08. 2010. godi-
ne, pravno lice može primati i naplatu po osnovu pro-
daje suvenira u stranoj valuti?
odgovor: Prema članu 3. stav (3) Zakona o unutraš-
njoj trgovini (“Sl. novine FBiH”, broj 40/10), cijena
robe koja se stavlja u promet formira se i iskazuje u
domaćoj valuti u apoenima novčanica koje su u optica-
ju u Bosni i Hercegovini. Dakle, cijena suvenira se oba-
vezno mora iskazati u KM, s tim da smatramo da nema
nikakve smetnje da pored cijene u KM bude uporedo
iskazana i cijena u eurima.
Što se tiče mogućnosti naplate u stranoj valuti, Od-
lukom o plaćanju, naplati i prenosu u devizama i stra-
noj gotovini (“Sl. novine FBiH”, broj 58/10, od 15. 09.
2010. godine) propisani su slučajevi u kojima je dopu-
šteno plaćanje, naplata i prenos između rezidenata, te
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 167
između rezidenata i nerezidenata u devizama i stranoj
gotovini, za slučaj kao što je vaš ne važi izuzetak, tj.
tom odlukom nije predviđeno da se naplata može vršiti
u stranoj gotovini.
(Porezni savjetnik 2/14, str. 102)
Nerezidentni račun u inostranstvu
pitanje: Na koji način firma iz BiH može otvoriti ne-
rezidentni račun u inostranstvu?
odgovor: Prema članu 30. Zakona o deviznom poslo-
vanju (“Sl. novine FBiH”, broj 47/10), rezident može
imati devizne račune kod banke u inostranstvu za iz-
vršavanje tekućih i kapitalnih transakcija u skladu sa
ovim zakonom.
Uslovi i način otvaranja deviznog računa u inostran-
stvu propisani su Odlukom o uslovima za izdavanje
odobrenja za otvaranje deviznog računa u inostranstvu
(“Sl. novine FBiH”, broj 58/10) kojom su određeni
uslovi pod kojima rezident može dobiti dozvolu od Fe-
deralnog ministarstva finansija za otvaranje računa i
držanje sredstava na računu u inostranstvu. Za detalj-
nije informacije, u vezi sa navedenim, upućujemo vas
na Federalno ministrastvo finansija, u čijoj je nadlež-
nosti navedena problematika.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 82)
Izmirivanje obaveza prema dobavljačima i
fizičkim licima iz blagajne
pitanje: Može li firma svoj dug od 50.000 KM prema
dobavljaču opreme izmiriti iz blagajne? Da li se obave-
ze prema fizičkim licima - isporučiocima repromate-
rijala mogu izmirivati iz blagajne i da li fizičko lice po
osnovu takve naplate ima obavezu plaćanja poreza na
dohodak?
odgovor: Važeći propisi o finansijskom poslovanju u
Federaciji BiH formalno ne zabranjuju da se izmiriva-
nje obaveza prema dobavljačima vrši iz blagajne (kakvo
je ograničenje postojalo do 2000. godine, kroz propise
o blagajničkom maksimumu). Međutim, prema ranije
zauzetom i više puta ponavljanom stavu Federalnog
ministarstva finansija, gotovinu treba koristiti s mje-
rom, odnosno za najnužnije potrebe, dok se sva ostala
plaćanja trebaju vršiti bezgotovinski i u skladu s propi-
sima o platnim transakcijama.
Pri tome se mora imati u vidu da firma koja vrši pla-
ćanje iz blagajne a ima blokiran žiro račun kod takve
isplate dolazi u sukob sa Zakonom o finansijskom po-
slovanju, u smislu da narušava propisani red prioriteta
u izmirivanju obaveza.
Najzad, pošto se u konkretnom slučaju radi o izno-
su isplate koji prelazi 30.000 KM, takva transakcija
168 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
podliježe i provjeri, odnosno prijavljivanju u skladu sa
Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja te-
rorističkih aktivnosti.
Prethodno rečeno vrijedi i kada se isplate iz blagaj-
ne vrše fizičkim licima.
Što se tiče poreznog tretmana takvog “prihoda” fi-
zičkog lica, to zavisi od toga da li je isporuka repro-
materijala od strane tog fizičkog lica sporadična, od-
nosno da li se radi o prodaji lične imovine koja se vrši
povremeno - ili je u pitanju kontinuirana isporuka od
fizičkog lica koje je stalni snabdjevač. U prvom sluča-
ju ne postoji obaveza plaćanja poreza na dohodak, dok
se u drugom slučaju takvo lice mora registrovati za je-
dan od oblika djelatnosti što podrazumijeva i primjenu
propisa o porezu na dohodak vezanih za tu djelatnost.
Međutim, i u tom drugom slučaju obaveze za porez na
dohodak su na tom fizičkom licu, a ne na vama kao
isplatiocu.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 101)
Izmirivanje duga iz blagajne kada je blokiran
žiro-račun
pitanje: Da li postoji mogućnost da nam kupac izmiri
dug (u većem iznosu) pologom gotovine na blagajnu iz
razloga što nam je račun blokiran i to ne može učiniti
žiralno?
odgovor: Prema članu 15. Zakona o finansijskom po-
slovanju (“Sl. novine FBiH”, br. 2/95, 13/00 i 29/00),
ako je pravno lice insolventno dužno je da plaćanje vrši
prema propisanom redoslijedu prioriteta u kojem je
najprije plaćanje carina i svih vrsta poreza, zatim upla-
ta doprinosa, uplata ostalih javnih prihoda, plaćanje po
odlukama organa uprave i sudova (izvršni nalozi), pa
tek onda plaćanja po osnovu dužničko-povjerilačkih
odnosa (uključujući i izmirivanje duga prema kupci-
ma).
Ukoliko pravno lice ne poštuje plaćanje prema ova-
ko propisanom redu prioriteta, čini prekršaj za koji je
istim zakonom predviđena novčana kazna od 5.000 do
30.000 KM za pravno lice i od 500 do 2.500 KM za od-
govorno lice u tom pravnom licu.
Dakle, ukoliko bi vaš dužnik izvršio izmirivanje svo-
jih obaveza gotovinom (za što, inače, ne bi bilo smetnje
da mu račun nije blokiran), rizikovao bi da snosi sank-
cije u vidu navedenih novčanih kazni.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 111)
“Obračunsko” izmirivanje obaveza između
domaćih i stranih firmi
pitanje: Pravno lice sa sjedištem u Tuzli prodaje robu
pravnom licu u Bijeljini koje ima otvoren nereziden-
tni račun u Srbiji (u srpskim dinarima). Pravno lice iz
Tuzle kupuje robu od pravnog lica iz Austrije i tu ku-
povinu plaća u eurima. Pravno lice iz Austrije ima svog
zastupnika za svoje proizvode u Srbiji. Da li pravno lice
iz Bijeljine može vršiti plaćanje za pravno lice iz Tuzle
firmi u Srbiji preko nerezidentnog računa, koja bi (uz
proviziju) taj novac proslijeđivala u Austriju (na koji
bi način pravno lice iz Tuzle zatvaralo svoje obaveze
prema firmi iz Austrije, a pravno lice iz Bijeljine svoje
obaveze po osnovu kupovine robe prema pravnom licu
iz Tuzle)?
odgovor: U ovom slučaju se radi o obračunskom na-
činu izmirivanja obaveza koji je kombinacija ugovora o
preuzimanju duga i ugovora o asignaciji (upućivanju).
Polazna pretpostavka za sprovođenje zamišljenog nači-
na plaćanja su odgovarajući ugovori između učesnika
u poslu.
Tačkom VIII. Odluke o plaćanju, naplati i prijenosu
u devizama i stranoj gotovini (“Sl. novine FBiH”, broj
58/10) regulisano je da su dopušteni plaćanje i naplata
između rezidenata, te rezidenata i nerezidenata u de-
vizama koje su posljedica obračunskih oblika plaćanja
- cesije, asignacije, preuzimanja duga, te drugih oblika
međusobnih namira obaveza i potraživanja u kojima je
barem jedan od sudionika nerezident. Nadalje, stavom
2. iste tačke propisano je da pomenuta plaćanja dugo-
vanja i naplatu potraživanja rezident ne može vršiti
ako na računu za redovno poslovanje ima neizmirenih
obaveza.
Sve navedeno regulisano je i propisima o deviznom
poslovanju Republike Srpske.
Dakle, za provođenje predviđenog načina izmiriva-
nja obaveza sa stanovišta domaćih propisa nema nika-
kvih smetnji, uz uslov da pravna lica iz Tuzle i Bijeljine
nemaju blokiran žiro-račun.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 97)
Vrsta blokade računa u kontekstu (ne)
mogućnosti cesija
pitanje: Da li postoji zakonska prepreka za cesije
u slučajevima kada su kompaniji blokirani računi od
dobavljača i banaka, ali ne i od suda? (U konkretnom
slučaju učesnici u cesiji bili bi trezor i dva pravna lica.)
odgovor: Prema članu 12. stav 3. Zakona o finansij-
skom poslovanju (“Sl. novine FBiH”, br. 2/95, 13/00 i
29/00), pravna osoba ne može izmirivati međusobne
obaveze prebijanjem, niti na druge načine predviđene
propisima o obligacionim odnosima, sve dok ima evi-
dentirane neizmirene dospjele obaveze, dok je članom
16a. istog zakona propisano da ovlaštena organizacija
za platni promet (tj. banke) vodi evidenciju i svakog
mjeseca priprema za objavu u službenom glasilu izvje-
štaj o pravnim licima koja imaju neizmirene obaveze.
Evidencije koje vode banke odnose se na blokadu raču-
na po svim osnovama, a ne samo na one koje su usli-
jedile po rješenju suda (najčešće po osnovu prinudne
naplate).
Dakle, zakonska prepreka vršenja cesije postoji u
svim slučajevima blokade računa, a ne samo u slučaju
blokade po osnovu sudskih rješenja.
Inače, način izmirivanja obaveza obračunskim pu-
tem (kompenzacija, cesija, asignacija, preuzimanje
duga i sl) dozvoljen je i u odnosima s organizacijama
koje posluju na principu trezora, izuzev kad se radi o
porezu i doprinosima, koji ni pod kojim uslovima ne
mogu biti izmirivani na taj način.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 123)
Problemi u vezi sa primjenom posebnih
načina izmirivanja obaveza (cesije)
pitanja:
1) Naša firma “X” je izvodila građevinske radove fir-
mi “Y”. Podizvođač je bila firma “Z”. Dogovor je bio da
firma “X” ispostavi fakturu našoj firmi “Y”, da firma
“Z” fakturiše firmi “X”, a da mi firmi “Z” fakturišemo
stan koji je ta firma kupila od nas. Dogovoreno je da sva
međusobna potraživanja i obaveze zatvorimo cesijom
koju smo potpisali. Međutim, firma “X” nama nikad
nije ispostavila fakturu, tako da je cesija neprovodlji-
va. Firma “Z” je tražila od firme “X” da potpiše storno
fakture koju je prethodno ispostavila, pa da onda tu
istu fakturu pošalje nama kako bi potom mogli spro-
vesti kompenzaciju. Firma “X” to ne želi uraditi, jer
ne želi surađivati, iako su radovi realno izvršeni. Kako
provesti knjiženje stana ako nemamo dokaze o naplati?
2) Naša firma je po nalogu firme “X” platila podizvo-
đaču te firme iznos od 10.000 KM, te je napravljena ce-
sija, iako nam firma “X” nikada nije ispostavila fakturu.
U međuvremenu, firma – podizvođač je zatvorena, a mi
u knjigama imamo iznos od 10.000 KM koji je plaćen
bez pokrića.
odgovori:
1) Iz navedenog zaključujemo da je vama cilj da sa
firmom “Z”, podizvođačem radova, izmirite dogovorene
obaveze u vezi sa kupoprodajom stana, koji je vama fir-
ma “Z” trebala platiti ustupanjem svog potraživanja od
firme “X”, izvođača radova. S obzirom na to da provedba
cesija nije moguća zbog neispostavljanja fakture od fir-
me “X”, a da su radovi realno izvršeni, po našem mišlje-
nju, vi možete uraditi sljedeće. Po osnovu procjene vri-
jednosti izvršenih radova, odnosno vrijednosti stanova,
vi biste mogli izvršiti odgovarajuća knjiženja, odnosno
uknjižiti stanove u svojim poslovnim knjigama. Što se
tiče prenosa vlasništva nad stanovima na firmu “Z”, s
obzirom na to da ugovor o cesiji nije validan, naplata po
tom osnovu nije moguća. Radovi su, kao što navodite,
realno izvršeni, prepostavljamo i plaćeni, tako da nam,
zapravo, nije jasno iz kojeg razloga izvođač radova vama
odbija ispostaviti fakturu, što je, naglašavamo, njegova
obaveza u skladu sa Zakonom o PDV-u.
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 169
 Šta god da su razlozi za navedeno, u ovakvim uslo-
vima, prenos vlasništva nad stanom biste mogli izvrši-
ti kupoprodajom, na način da se naplatite za taj stan
od firme “Z” (za neku dogovorenu cijenu) ili da prenos
vlasništva nad stanom izvršite bez naknade, s tim da bi
u svakom imali obavezu da PDV obračunate na stvar-
nu, tj. tržišnu vrijednost stana, jer se radi o odnosu sa
povezanim licem.
2) Iz navedenog nije najjasnije iz kog razloga ste vi
izvršili uplatu podizvođaču, tj. da li se radilo o nekoj
avanasnoj uplati, po kojem osnovu ste trebali primi-
ti avansnu fakturu, a potom (nakon izvršene isporu-
ke dobra ili usluge) i “pravu” PDV fakturu. S obzirom
na to da se to u vašem slučaju nije desilo, vi u vašim
knjigama imate evidentirano potraživanje za koje sada
procjenjujete da nećete moći naplatiti, s obzirom na
to da je firma-podizvođač zatvorena. Dakle, ukoliko je
takav slučaj, tj. ne postoji realna vjerovatnoća naplate
vašeg potraživanja, takvo potraživanje trebate isknji-
žiti na teret rashoda. Eventualno, ukoliko procijenite
da postoji mogućnost da se naplatite od firme “X”, a da
potpisani ugovor o cesiji iskoristite kao pravni temelj
za tužbu, u tom slučaju ovakvo potraživanje možete
preknjižiti na sumnjivo i sporno, pa onda, u zavisnosti
od ishoda sudskog procesa, izvršiti ispravku ovih potra-
živanja, odnosno njihovo rashodovanje.
(Porezni savjetnik 4/14, str. 86)
Kompenzacija s fizičkim licem
pitanje: Da li se može dogovoriti kompenzacija sa fi-
zičkim licem? Konkretno, imamo obavezu prema osni-
vaču po osnovu isplate dobiti. On bi od nas kupio robu,
koju bismo mu fakturisali, pa bismo to potraživanje
kompenzirali sa obavezom po osnovu isplate dobiti. Da
li je to ispravno?
odgovor: Pitanje kompenzacija ili prebijanja je re-
gulisano Zakonom o obligacionim odnosima (“Sl. list
SFRJ”, br. 29/78 do 57/89, “Sl. list RBiH”, br. 2/92 i
13/93, “Sl. novine FBiH”, br. 29/03 i 42/11) i moguće
je između bilo kojih lica koja imaju uzajamna dospjela
potraživanja. Pored toga što se nužno radi o dospje-
lim potraživanjima, ona moraju glasiti i na novac ili na
stvari istog roda ili kakvoće (član 336. ZOO).
Zakon o obligacionim odnosima ne pravi smetnje
za ugovaranje kompenzacije između fizičkog i pravnog
lica. Preneseno na vaš slučaj, to znači da je moguće
kompenzirati uzajamna potraživanja ako su oba do-
spjela. Vi ste već stvorili obavezu za isplatu fizičkom
licu - vlasniku po osnovu učešća u raspodjeli dobiti, a
imaćete potraživanje po osnovu izvršene prodaje neke
robe istom fizičkom licu. Prema tome, umjesto da vi
isplatite dobit i da on plati svoj dug za kupovinu robe,
moguće je da se ta dva potraživanja jednostavno pre-
biju.
170 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Ukoliko se iznosi potraživanja ne poklapaju, ona
strana koja ima veću obavezu će i dalje biti dužna za
tu razliku.
Kompenzacija se pokreće izjavom jedne od uklju-
čenih strana i smatra se izvršenim čim su ispunjeni
uslovi za to.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 108)
Kupovina drva od fizičkih lica
pitanje: Da li firma koja se bavi proizvodnjom paleta
može kupovati drva od fizičkih lica koja nemaju regi-
strovani obrt, niti posjeduju šumski žig za drva? Uko-
liko može, da li se ta drva nabavljaju na osnovu otku-
pnog lista kojeg firma sama kreira i da li plaćanje vrši
iz blagajne ili na račun?
odgovor: Pravilnikom o načinu odabiranja, doznaci
i sječi stabala ili površina za sječu (“Sl. novine FBiH”,
broj 62/02) propisano je da se odabiranje, obilježava-
nje i sječa stabala ili površina za sječu može vršiti samo
na površinama sa riješenim imovinsko-pravnim odno-
sima. Istim pravilnikom je regulisano da se sječa može
vršiti uz prethodno odabiranje i obilježavanje stabala.
Prema tome, fizičko lice koje je vlasnik šume moglo
bi vršiti sječu drveta namijenjenog prodaji samo ako za
to prethodno dobije odobrenje nadležnog organa i ako
se izvrše ostale aktivnosti utvrđene Pravilnikom.
Uz ispunjavanje prethodnih uslova, za prodaju dr-
veta koja ne bi bila sporadična, nego bi se obavljala
kontinuirano morao bi se registrovati (uključujući i
registraciju za PDV u slučaju kada bi godišnji promet
premašivao 50.000 KM).
Sporadičnu prodaju mogao bi obavljati izdavanjem
nota računa, sa mogućnošću naplate u gotovom ili pre-
ko žiro-računa.
(Porezni savjetnik 5/14, str. 101)
Unajmljivanje putničkog vozila
od fizičkog lica
pitanje: Možete li nam dati objašnjenje za korište-
nje privatnog putničkog vozila za potrebe firme? Kako
se to vozilo može iznajmiti firmi, te koje sve troškove
firma može priznati za njegovo korištenje (registracija,
održavanje, gorivo, dnevnice za službena putovanja i
sl)? Kakav je tretman ulaznog PDV-a vezanog za troš-
kove tog automobila u tom slučaju?
odgovor: Fizičko lice može iznajmiti vlastito put-
ničko vozilo svojoj ili nekoj drugoj firmi. Pri tome je
potrebno da se između dvije strane (fizičkog lica - za-
kupodavca i firme - zakupoprimca) zaključi ugovor o
iznajmljivanju u kojem će se definisati osnovni elemen-
ti tog aranžmana poput uslova, vremena iznajmljivanja
i naknade (za koju je, ako je uopće bude, fizičko lice
dužno plaćati porez na dohodak od iznajmljivanja imo-
vine). Ugovorne strane slobodno dogovaraju elemente
ugovora prema svojoj volji, uključujući i mogućnost da
firma - zakupoprimac snosi sve troškove korištenja i
održavanja tog vozila.
Nakon što unajmi putničko vozilo, firma ima pravo
na priznavanje većine troškova vezano za isto, jer ono
njemu pripada u periodu najma. Vozilo formalno i da-
lje pripada fizičkom licu, tj. na njemu su papiri, ali u
ugovorenom periodu njima slobodno raspolaže najmo-
primac, tj. firma. Zbog toga firma može priznavati sve
troškove poput održavanja i goriva, pa i registracije ako
je tako ugovoreno sa najmodavcem. Međutim, pošto je
registracija vezana za vlasništvo nad vozilom, smatra se
da je ona obaveza tog fizičkog lica, pa bi plaćanje regi-
stracije od firme, ipak, imalo tretman ličnih primanja
tog fizičkog lica (vlasnika vozila) po osnovu iznajmlji-
vanja. Isto vrijedi i za troškove kasko osiguranja.
Troškovi službenog putovanja su druga priča. Oni
nemaju nikakvu vezu sa samim vozilom. Ti troškovi se
vežu za zaposlenika koji se upućuje na službeni put.
Pritom samo lica u radnom odnosu imaju pravo na ne-
oporezivu dnevnicu, i to ukoliko idu na službeni put u
mjesto izvan mjesta rada i u trajanju dužem od osam
sati. Nije bitno da li se na službenom putu koristi vla-
stiti privatni automobil, automobil firme ili unajmljeni
automobil.
Što se tiče PDV-a, ulazni porez po ulaznim faktura-
ma, kad god su one povezane sa putničkim automobi-
lima, nije moguće koristiti kao odbitni, bilo da se radi
o vlastitim ili iznajmljenjim putničkim automobilima.
To bi bilo moguće samo za vozila koja se u smislu PDV
propisa nedvojbeno koriste u poslovne i oporezive svr-
he (kao što su teretna vozila, ili npr. vozila za auto-ško-
le, taksi prevoz i sl).
(Porezni savjetnik 4/14, str. 95)
Pomoć fizičkom licu “u naturi”
pitanje: Preduzeće ima vlastitu proizvodnju drvene
građe. Direktor je donio odluku da jednom fizičkom
licu, koje nije naš zaposlenik, donira jedan kubni me-
tar dasaka (naš gotov proizvod) za izgradnju izgorjele
kuće. Kako knjižiti ovu donaciju? Da li ovo treba evi-
dentirati preko fiskalne kase, s obzirom na to da nema
naplate u novcu? Kakav je tretman ove donacije u smi-
slu Zakona o porezu na dohodak i Zakona o PDV-u?
odgovor: Važeći propisi o fiskalnim sistemima nalažu
da se preko fiskalnog uređaja evidentira svaki izvršeni
promet dobara ili usluga. U članu 4. Zakona o fiskalnim
sistemima (“Sl. novine FBiH”, broj 81/09) se navodi da
je to neophodno učiniti bez obzira na način plaćanja.
Istina, u slučaju iz upita plaćanja neće biti, no i dalje
stoji da se ovdje dešava neki (nenaplaćeni) promet doba-
ra koji je potrebno evidentirati preko fiskalnog sistema.
Ovo se smatra prometom i u smislu propisa o po-
rezu na dodanu vrijednost. Prema Zakonu o PDV (“Sl.
glasnik BiH”, br. 9/05, 35/05 i 100/08), klasično da-
vanje dobara bez naknade je vrsta njihove upotrebe u
vanposlovne svrhe i, kao takvo, podliježe oporeziva-
nju. PDV se u ovom slučaju obračunava tzv. internom
PDV fakturom, na vlastiti teret. U takvim situacijama,
shodno članu 20. stav 8. Zakona, osnovica za obračun
PDV-a je nabavna cijena tih ili sličnih dobara. Izuzet-
no, ukoliko bi se posmatrani proizvod donirao fizičkom
licu za koje se može utvrditi postojanje nekih posebnih
veza sa preduzećem (upravljačke, vlasničke, finansij-
ske, pravne i druge bliske veze), osnovica za obračun
PDV-a bi bila tržišna vrijednost doniranih dobara.
Donacije fizičkim licima koje nisu radno angažova-
ne se nigdje ne spominju u važećim propisima o pore-
zu na dohodak. Formalno, dohotkom se smatraju samo
naknade koje su fizička lica ostvarila zahvaljujući nekoj
vrsti angažmana (radni odnos, ugovori o djelu, obavlja-
nje samostalne djelatnosti, iznajmljivanje imovine itd).
Ipak, stav Porezne uprave FBiH je da se, zbog činjenice
da nigdje nisu navedene kao izuzetak, i novčane dona-
cije smatraju oporezivim, pa je stoga potrebno obra-
čunati porez na dohodak (odbijanjem 10% iz iznosa ili
primjenom preračunate stope od 11,11% na isplaćeni
iznos). Iako nema snažno uporište u propisima, to se
nekako provodi u praksi i novčane donacije fizičkim li-
cima koje nisu radno angažovane se oporezuju.
U vašem slučaju se ne radi o novčanoj donaciji,
nego o donaciji u daskama. Propisi govore o nenovča-
nom dohotku u smislu davanja zaposlenicima (“opore-
zive koristi” kao oblik dohotka od nesamostalne dje-
latnosti) primljene robe kao oblika prihoda za vlasnika
samostalne djelatnosti i slično. Međutim, oporezivanje
robnih donacija fizičkim licima koja nisu radno anga-
žovana (trenutno) nema čvrsto uporište u nadležnim
propisima o porezu na dohodak. Formalno, to se teš-
ko može smatrati oporezivim dohotkom, ali to je samo
naše mišljenje i upitno je kako bi na to gledala Porezna
uprava FBiH.
Evidentiranje ove donacije biste izvršili na osnovu
odgovarajuće odluke o njenom dodjeljivanju. Donacija
nepovezanom licu za društvo predstavlja rashod (dugu-
je konto 579) pri čemu se trebaju umanjiti zalihe goto-
vih proizvoda. PDV po internoj fakturi je trošak koji se
knjiži: duguje 555 / potražuje 472.
(Porezni savjetnik 1/14, str. 109)
Rok za žalbu u vezi sa porezom na promet
nepokretnosti
pitanje: Da li u žalbenom postupku u vezi sa razre-
zivanjem poreza na promet nepokretnosti treba pri-
mjenjivati rok od 15 dana, koji je utvrđen kantonal-
nim propisom, ili rok od osam dana koji je propisan
Zakonom o Poreznoj upravi FBiH (odnosno da li se u
ovom slučaju treba primjenjivati princip “lex specialis
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 171
derogat legi generali” ili princip “lex posterior derogat
legi priori”)?
odgovor: Članom 1. stav 2. Zakona o Poreznoj up-
ravi Federacije BiH (“Sl. novine FBiH”, br. 28/04 do
27/12) propisano je da se taj zakon, pored ostalih, od-
nosi i na sve vrste kantonalnih poreza, dok je članom
2. istog zakona utvrđeno da, ukoliko su odredbe tog za-
kona kojima se, pored ostalog, reguliše razrez i naplata
poreza drugačije uređene drugim zakonima u Federa-
ciji, odredbe tog zakona imaju prioritet nad odredbama
drugih zakona. Primijenjeno na pitanje iz upita, oči-
gledno je da rok od osam dana (koji je utvrđen federal-
nim propisom) u primjeni ima prednost nad rokom od
15 dana (koji je utvrđen kantonalnim propisom).
Da li se odredbe Zakona o Poreznoj upravi FBiH
koje se odnose na ovo pitanje zasnivaju na principu
prednosti propisa “lex specialis” može cijeniti samo
nadležna sudska instanca? Do eventualne ocjene koja
bi se prednost davala kantonalnom propisu, ostaje oba-
veza primjene federalnog propisa.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 96)
Posebna vodna naknada
pitanje: Firma se bavi maloprodajom goriva i maziva
i ima četiri svoje poslovne jedinice (dvije na području
jedne i još po jednu na području druge, odnosno treće
opštine). Da li je ova firma obveznik plaćanja posebne
vodne naknade za zaštitu voda (inspektor nam je tražio
obrazac EBS) i na koji način se obračunava (za svaku
poslovnu jedinicu ili na nivou firme)?
odgovor: Iako to nije navedeno, pretpostavljamo da
u sklopu vaše benzinske pumpe imate i autopraonicu,
te da je upravo to razlog zbog kojeg je inspektor tražio
obrazac EBS - Izvještaj o obračunu broja ekvivalentnih
stanovnika.
Obračun i plaćanje vodnih naknada (općih i poseb-
nih) u Federaciji BiH trenutno uređuju sljedeći propi-
si: Zakon o vodama (“Sl. novine FBiH”, broj 70/06),
Odluka o visini posebnih vodnih naknada (“Sl. novine
FBiH”, broj 46/07) i Pravilnik o načinu obračunavanja,
postupku i rokovima za obračunavanje i plaćanje i kon-
troli iz-mirivanja obaveza po osnovu opće vodne na-
knade i posebnih vodnih naknada (“Sl. novine FBiH”,
br. 92/07, 46/09 i 79/11).
Prema članu 170. stav 3. Zakona o vodama, obve-
znici plaćanja posebne vodne naknade za zaštitu voda
su, između ostalog, i fizička i pravna lica koja vrše di-
rektno ispuštanje otpadnih voda u površinske vode, in-
direktno ispuštanje otpadnih voda u podzemne vode,
ispuštanje otpadnih tehnoloških voda u javni kanali-
zacioni sistem iz objekata i postrojenja koji podliježu
obavezi pribavljanja okolinske dozvole.
Iz navedenog, možemo zaključiti da ste i vi obvezni-
ci plaćanja naknade za zaštitu voda.
172 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Ova naknada se obračunava množenjem količine
zagađenja voda u obračunskom periodu, izražene kroz
broj tzv. ekvivalentnih stanovnika - ES (koji se utvr-
đuje po posebnoj metodologiji), a naknada iznosi 2,00
KM/1 ES.
Za ove naknade postoji obaveza izvještavanja nad-
ležnih agencija za vode na obrascu EBS.
Uplata se vrši prema sjedištu pravnog lica, a kod
pravnog lica koje ima podružnicu prema kantonu sje-
dišta podružnice. Prema tome, posebna vodna naknada
za zaštitu voda se obračunava posebno za svaku poslov-
nu jedinicu.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 84)
Obaveze mikrokreditne fondacije za
posebne naknade
pitanje: Da li smo, kao mikrokreditna fondacija (koja
je po svom karakteru neprofitna organizacija), oslobo-
đeni plaćanja posebnih naknada (članarine turističkim
zajednicama i druge) kako u Federaciji BiH tako i u RS
i Brčko Distriktu BiH?
odgovor: Ne može se dati generalan odgovor, nego se
svaka članarina/naknada mora posmatrati ponaosob.
Federacija BiH
1) Članarina turističkim zajednicama: Obaveza pla-
ćanja članarine vezuje se za djelatnost koju pravno i
fizičko lice obavlja. U djelatnosti u koje su obveznici
svrstane su i finansijske uslužne djelatnosti (šifra 64).
Prema tome, ukoliko vi imate ovu šifru djelatnosti, vi ste
obveznik plaćanja članarine turističkim zajednicama.
2) Naknada za općekorisne funkcije šuma: Ova se
naknada sada plaća po kantonalnim zakonima o šuma-
ma. Zakonom o šumama Kantona Sarajevo (a tako je i
u drugim kantonima u kojima su doneseni ovi zakoni)
fondacije su oslobođene od plaćanja ove naknade, izu-
zev profitno orijentisanih.
3) Opća vodna naknada: U kategoriju pravnih i dru-
gih lica koja su po Zakonu o vodama i stavovima nad-
ležnog ministarstva oslobođena plaćanja opće vodne
naknade ne nalaze se fondacije, pa time ni mikrokre-
ditne fondacije, tako da ste vi obveznici plaćanja ove
naknade.
4) Naknada za zaštitu od nesreća: Ovu naknadu
dužni su da plaćaju svi isplatioci plaća i drugih prima-
nja (izuzev poslodavaca koji imaju status nerezidenata
u Federaciji BiH). Prema tome, vi ste obveznik plaća-
nja ove naknade.
Republika Srpska
1) Naknada za unapređivanje opštekorisnih funk-
cija šuma: Prema Zakonu o šumama RS, fondacije su
oslobođene plaćanja ove naknade.
 2) Naknada za protivpožarnu zaštitu: Obaveze pla-
ćanja ove naknade oslobođene su humanitarne i nevla-
dine organizacije i udruženja, što znači da ste vi obave-
zni plaćati ovu naknadu.
Brčko Distrikt BiH
1) Naknada za korištenje općekorisnih funkcija
šuma: Obveznici plaćanja ove naknade su pravna lica
koja obavljaju privrednu djelatnost. Prema tome, fon-
dacije nisu obveznici plaćanja ove naknade.
(Porezni savjetnik 6/14, str. 102-103)
Utvrđivanje osnovice za obračun posebne
naknade za invalide
pitanja:
1) Da li se broj zaposlenih koji služi kao osnovica za
utvrđivanje obaveze za plaćanje naknade računa na
osnovu broja sati rada ili na osnovu stanja krajem
mjeseca?
2) Da li se u ukupan broj zaposlenih uključuju svi za-
posleni, bez obzira na to da li su u radnom odnosu
na određeno ili neodređeno vrijeme?
3) Da li se na broj zaposlenika koji prelazi propisanu
kvotu kao osnovicu za zapošljavanje invalida (npr.
firma ima 47 zaposlenika, propisana kvota za oba-
vezu zapošljavanja invalida je 2x16 = 32, pa osta-
je “nepokriveno” 15 zaposlenika) treba obračunati
0,5% doprinosa na bruto plaće zaposlenih? (Prema
našim saznanjima mišljenja u ovom pogledu su po-
dijeljena, pošto neke konsultantske kuće imaju stav
da treba, druge da ne treba, dok nadležne instituci-
je, prema usmenom stavu, smatraju da ne treba.)
odgovori:
1) Prema članu 18. Zakona o profesionalnoj rehabi-
litaciji, osposobljavanju i zapošljavanju lica s invalidi-
tetom, broj zaposlenih za utvrđivanje obaveze prijema
invalida ne utvrđuje se ni prema kakvom prosjeku, nego
na osnovu stanja na posljednji dan godine (trenutno je
aktuelan broj zaposlenih na dan 31. 12. 2013.), tako da
je izlišna dilema da li se broj zaposlenih utvrđuje na
bazi broja sati rada ili na bazi stanja na kraju mjeseca.
2) Zakon operiše sa pojmom “svih zaposlenih”, tako
da u taj broj ulaze i zaposleni na neodređeno i zaposle-
ni na određeno vrijeme.
3) Zakonom je uspostavljen princip da se prilikom
utvrđivanja broja invalida koje je poslodavac dužan za-
posliti zaokruživanje uvijek vrši na manji cijeli broj.
Ukoliko prilikom takvog izračuna ostane određena ra-
zlika, za takvu razliku poslodavac nema nikakve oba-
veze pa ni obavezu da obračunava 0,5% na bruto plaće
svih zaposlenih,
Dakle, usmeni stav koji ste dobili od nadležnih in-
stitucija je ispravan i u skladu sa propisima.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 92-93)
Zapošljavanje lica sa invaliditetom
pitanje: Naše preduzeće trenutno ima 28 zaposlenika.
Jedan zaposlenik je, prema rješenju Ministarstva za bo-
račka pitanja TK, ratni vojni invalid IX grupe sa 30% voj-
nog invaliditeta, trajno. Međutim, u ljekarskom nalazu
i mišljenju nije navedeno da ovaj zaposlenik ima uma-
njenje radne sposobnosti. Da li smo dužni uplaćivati po-
seban doprinos za zapošljavanje lica sa invaliditetom?
odgovor: Licema sa invaliditetom, u skladu sa čl. 3.
i 4. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposoblja-
vanju i zapošljavanju lica sa invaliditetom (“Sl. novine
FBiH”, 9/10), smatraju se ona lica koja ima određeni
stepen invaliditeta (pri čemu nije bitno o kojem pro-
centu invaliditeta se radi), kao i utvrđenu umanjenu
radnu sposobnost od strane nadležnog organa za ocje-
nu invalidnosti, odnosno radne sposobnosti prema
propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, o
civilnim žrtvama rata i drugim propisima o zaštiti lica
sa invaliditetom.
Prema tome, vi ne biste bili obveznici plaćanja po-
sebnog doprinosa za zapošljavanja lica sa invaliditetom
samo ukoliko biste imali zaposlenog radnika koji se,
u prethodno navedenom smislu, može smatrati licem
sa invaliditetom i koji, pored utvrđenog stepena inva-
lidnosti, ima i rješenje nadležnog organa o umanjenoj
radnoj sposobnosti. S obzirom na to da ovaj drugi uslov
(kako navodite u vašem upitu) nije ispunjen, vi se ipak
smatrate obveznikom uplate naknade u visini 25% pro-
sječne neto plaće u FBiH za svako lice sa invaliditetom
koje se bilo dužni, a nije zaposlili. U vašem konkret-
nom slučaju, s obzirom na to da trenutno imate 28 za-
poslenih i da stoga imate obavezu zapošljavanja jednog
lica sa invaliditetom, vi imate obavezu uplate iznosa od
25% prosječne plaće u FBiH (na mjesečnom nivou).
(Porezni savjetnik 11/14, str. 96)
Doprinos za invalide kada firma iz RS ima PJ
u FBiH
pitanje: Da li firma iz Republike Srpske, koja ima po-
slovne jedinice u Federaciji BiH i koja za sve zaposlene
(uključujući i one iz poslovnih jedinica) već plaća dopri-
nos za invaliditet u iznosu od 0,1% na bruto plaće, ima
obavezu da doprinos za invalide plaća i u Federaciji BiH?
odgovor: Situacija iz upita nije “pokrivena” sada va-
žećim propisima o profesionalnoj rehabilitaciji i zapo-
šljavanju invalida u FBiH. Prema usmenom stavu fede-
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 173
ralnog Fonda za profesionalnu rehabilitaciju (kojeg su
spremni i pismeno potvrditi), i za lica zaposlena u po-
slovnim jedinicama firme iz RS koje su u FBiH, matična
firma obavezna je (pod uslovom da u poslovnoj jedinici
nema zaposlenog invalida) da plaća doprinos za invalide
i u FBiH, po logici da je FBiH mjesto ostvarivanja plaće.
Stoji činjenica da i u RS insistiraju da se i tamo za
takve zaposlenike plaća doprinos za invalide, što onda
predstavlja dvostruko “oporezivanje”. Iz Fonda FBiH
kažu da su sa predstavnicima istog fonda iz RS pokuša-
li da riješe taj problem (kako bi se izbjeglo dvostruko
plaćanje doprinosa), ali (zasad) u tome nisu uspjeli i tu
aktivnost nastavljaju i u ovoj godini.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 113)
Obrazac “ČOK” za trgovce i ugostitelje?
pitanje: Da li su utemeljene indicije da će Porezna
uprava tražiti da i trgovci i ugostitelji predaju obrazac
“ČOK” (što bi značilo da su i ove grupe obrtnika dužne
da plaćaju članarinu obrtničkim komorama), iako za to
nema uporišta u propisima, kao i na koje se članove
Zakona u vezi s tim možemo pozvati?
odgovor: Nije nam poznato da postoji nagovještaj da
će porezni organi tražiti da i trgovci i ugostitelji pre-
daju obrazac “ČOK”. Poznato nam je da se razmišlja o
izmjeni propisa koji tretiraju plaćanje članarine obrt-
ničkim komorama na način da se obaveza plaćanja ove
članarine izričito proširi i na trgovce i ugostitelje, po-
što prema sada važećim propisima za takvu obavezu
trgovaca i ugostitelja ne postoji formalno uporište.
Činjenica jeste da se i ove kategorije samostalnih dje-
latnosti registruju po sličnim procedurama kao i obrt-
nici, ali oni ne posluju po Zakonu o obrtu nego po po-
sebnim zakonima za te djelatnosti. Uporište da oni po
sadašnjim propisima nisu obavezni da plaćaju članarinu
obrtničkim komorama leži u članu 62. Zakona o obrtu
i srodnim djelatnostima (“Službene novine Federacije
BiH”, br. 35/09 i 42/11), kojim je propisano da su čla-
narinu obrtničkim komorama obavezni plaćati fizička
lica-obrtnici i lica koja obavljaju srodne djelatnosti, koja
danom upisa u obrtni registar postaju članovi obrtnič-
ke komore kantona na čijoj teritoriji se nalazi njihovo
sjedište. To nije slučaj s trgovcima i ugostiteljima, tako
da se, sve do eventualne izmjene propisa, oni ne mogu
smatrati formalnim obveznicima plaćanja ove članarine.
Poznato nam je, međutim, da ima i onih koji se baš
i ne “obaziru” na naprijed navedene činjenice, jer se,
po njima, navodno “podrazumijeva” da i samostalni
trgovci i ugostitelji treba da se smatraju obveznicima
plaćanja članarine obrtničkim komorama. Stoga još
jednom napominjemo da za takav stav, sve do even-
tualne izmjene propisa u prednjem smislu, ne postoji
pravno uporište.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 99)
174 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
Rok zastare za zateznu kamatu
pitanje: Da li je nastupio rok zastare za zatezne ka-
mate po osnovu neblagovremenog plaćanja po osnovu
isporuke goriva u periodu od 2007. do 2011. godine i
da li razlog za nezastarijevanje može biti što smo na
virmanu za plaćanje obaveze naznačavali samo “uplata
za gorivo”, a ne i broj fakture (koji razlog navodi naš
dobavljač)?
odgovor: Prema odredbi člana 372. stav 1. Zakona
o obligacionim odnosima (“Sl. list SFRJ”, br. 29/78,
39/85 i 57/89 i “Sl. list RBiH”, br. 2/92, 13/93 i
13/04), potraživanje povremenih davanja, kao što su
potraživanja kamata, zastarijeva za tri godine od do-
spjelosti svakog pojedinog davanja. Odredbama člana
361. stav 1. i člana 362. istog zakona propisano je da
zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada
je povjerilac imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze,
a zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom
određenog vremena.
U konkretnom slučaju potraživanja iz računa do-
bavljača, izuzev onih koja se odnose na drugu polovinu
2011. godine su dospjela izvan roka od tri godine do
kada je vaš povjerilac imao pravo zahtijevati zateznu
kamatu. Zbog toga je za potraživanja do 30. 09. 2011.
nastupila zastara, tako da jedino za potraživanja nakon
30. 09. 2011. godine vaš dobavljač ima pravo zahtijeva-
ti zateznu kamatu.
Pri tome za zastaru nije bitno što se na virmanu za
plaćanje ne vrši poziv na fakturu (iako je to uobičaje-
no), nego je bitno da na fakturi stoji rok plaćanja, od
kojeg roka počinje teći zastara.
(Porezni savjetnik 10/14, str. 101)
Otpis kamata na dug za doprinose po
Zakonu o finansijskoj konsolidaciji
pitanje: Po zakonu o finansijskoj konsolidaciji, da li
dužnik ima pravo na otpis kamata obračunatih na neiz-
mirena dugovanja po osnovu doprinosa?
odgovor: U skladu sa Zakonom o finansijskoj konso-
lidaciji privrednih društava u FBiH (“Sl. novine FBiH”,
br. 52/14) privredna društva sa učešćem državnog
kapitala (do 50%), društva sa većinskim učešćem dr-
žavnog kapitala (više od 50%) i društva sa 100% uče-
šćem privatnog kapitala, finansijskom konsolidacijom
mogu obuhvatiti dugovanja nastala zaključno do 30.
09. 2013. godine na osnovu: doprinosa za zdravstveno
osiguranje, doprinosa za osiguranje od nezaposleno-
sti, poreza (isključujući PDV), isporučene vode, struje,
plina, grijanja i ostalih komunalnih usluga, dugovanja
prema dobavljačima za isporučene robe i usluge, te du-
govanja prema zaposlenicima. Kako je propisano ovim
zakonom, doprinosi za penzijsko i invalidsko osigura-
nje bit će predmet posebnog zakona.
 Za dugovanja društva na osnovu doprinosa za zdrav-
stveno osiguranje, doprinosa za osiguranje od nezapo-
slenosti i poreza (isključujući PDV), propisano je (član
3. i član 12.) da će se finansijska konsolidacija izvršit na
način i prema prioritetima kako slijedi:
• izmirenjem duga privrednog društva ranije izdatim
obveznicama na osnovu ratnih potraživanja koje su
izdate na ime privrednog društva koje se konsolidu-
je, a čiji emitent je Federacija BiH, pri čemu vrijed-
nost obveznica podrazumijeva vrijednost utvrđenu
rješenjem o verifikaciji ratnih potraživanja;
• izmirenjem duga konverzijom u kapital privrednog
društva koje se konsoliduje.
Mogućnost otpisa kamata, propisana ovim Zako-
nom (član 4. i član 14.), odnosi se samo na dugova-
nja na osnovu isporučene vode, struje, plina, grijanja i
ostalih komunalnih usluga.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 100)
Otpis zateznih kamata na javne prihode
pitanje: Da li se za otpis zateznih kamata priznaju
kamate koje su, u skladu sa sporazumom sa Poreznom
upravom, plaćene zajedno s glavnim dugom, kao i da li
se za otpis priznaju i kamate koje se odnose na obaveze
koje su bile predmet žalbe?
odgovor: Prema izmjenama Zakona o visini stope za-
tezne kamate (“Sl. novine FBiH”, broj 28/13), ranije
izvršene uplate obaveza po osnovu javnih prihoda, koje
su u evidencijama Porezne uprave već “knjižene” kao
otplata obaveza po osnovu zateznih kamata, ukoliko je
dužnik do 31. 12. 2011. godine vršio uplate dijela duga,
koje je Porezna uprava (u skladu sa ranije važećim
redoslijedom iz Zakona o Poreznoj upravi FBiH) evi-
dentirala kao uplate za pokrivanje zateznih kamata po
osnovu glavnog duga nastalog do tog datuma, te uplate
će se sada smatrati dijelom otplate glavnog duga. Da-
kle, tako plaćene kamate će se priznati za otpis.
Što se tiče kamata koje se odnose na obaveze koje su
bile predmet žalbe, prema datom Uputstvu Federalnog
ministarstva finansija, dokle god postoji žalba, kamate
sadržane u obavezama po osnovu kojih je žalba uložena
ne priznaju se za otpis.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 112-113)
Prigovor na postupak javne nabavke
pitanje: Da li nakon donošenja odluke o izboru naj-
povoljnijeg ponuđača i dodjeli ugovora putem konku-
rentskog zahtjeva imamo pravo, kao učesnici, priložiti
prigovor na odluku ugovornog organa o dodjeli ugovora
najpovoljnijem ponuđaču i tražiti uvid u ponudu iza-
branom ponuđaču, jer sumnjamo u to da je izabrani
ponuđač ispunio traženu profesionalnu i tehničku spo-
sobnost koja je tražena u tenderskoj dokumentaciji?
odgovor: Prema članu 50. Zakona o javnim nabavka-
ma BiH (“Sl. glasnik BIH”, br. 49/04, 19/05, 52/05,
92/05, 24/06, 70/06, 12/09 i 60/10), svaki dobavljač
koji ima legitiman interes za konkretan ugovor o jav-
noj nabavci i koji smatra da je ugovorni organ u toku
konkretnog postupka dodjele ugovora prekršio jednu
ili više odredbi ovog zakona i/ili pratećih podzakonskih
akata ima pravo uložiti prigovor na postupak, na način
i u rokovima utvrđenim u članu 51. ovog zakona.
(Porezni savjetnik 3/14, str. 87)
Utvrđivanje cijene koštanja pojedinih cjelina
u objektu
pitanje: Da li je, sa stanovišta kontrole UIO, ispravno
izračunavati cijenu koštanja pojedinih cjelina u objek-
tu (poslovnih prostora, stanova...) na osnovu površine
iz glavnog projekta ili iz elaborata o etažiranju stambe-
no-poslovnog objekta (u kome je površina različita)?
odgovor: Ne vidimo da je način izračunavanja cijene
koštanja pojedinih dijelova objekta predmet kontrole
UIO, niti to tretiraju propisi o PDV-u. Sa stanovišta
propisa o PDV-u, UIO interesuje samo osnovica za opo-
rezivanje, a to je prodajna vrijednost objekta, odnosno
prodajna vrijednost bilo kojeg njegovog dijela - cjeline.
Cijena koštanja objekta ili bilo kojeg njegovog dijela
- cjeline može biti i najčešće i jeste samo podloga za
utvrđivanje prodajne cijene, ali je i u tom slučaju pro-
dajna cijena predmet autonomne politike firme.
Sa tehničkog aspekta, od sekcije za građevinarstvo
Privredne komore FBiH smo dobili informaciju da se
za utvrđivanje cijene koštanja stana uzima ukupna po-
vršina iz elaborata o etažiranju stambenog objekta, pa
se to, po našem mišljenju, treba uzeti i kao “ključ” za
utvrđivanje i evidentiranje cijene koštanja pojedinih
dijelova objekta u računovodstvene svrhe.
(Porezni savjetnik 7-8/14, str. 111)
Ugovorena naknada kao instrument
osiguranja pri kreditnom zaduženju
pitanje: Da li postoji pravni osnov i zakonska moguć-
nost da se ugovorena naknada za pružanje zdravstvene
zaštite, koju bolnica dobija od zavoda za zdravstvenu
zaštitu, založi kao instrument osiguranja prilikom kre-
ditnog zaduženja, ili to nije moguće zbog toga što se
radi o ciljanim sredstvima koja služe za sprovođenje
programa zdravstvene zaštite?
odgovor: Generalno, Zakon o obligacionim odnosima
(član 995.) daje mogućnost da i potraživanje može biti
Dobar savjet zlata vrijedi 2015 175
predmet zaloga. Međutim, već članom 996. istog zako-
na je propisano da se odredbe o davanju u zalogu stva-
ri primjenjuju i na zaloge potraživanja i drugih prava,
ukoliko za njih nije propisano šta drugo.
Upravo se formulacija “šta drugo” može odnositi na
vaš slučaj u smislu da se radi: 1) o sredstvima čije se
doznačavanje uslovljava s izvršenjem ugovorene usluge
(npr. ukoliko nemate ljekara određenog profila usluga
se neće izvršiti, pa se sredstva za tu ugovorenu uslugu
neće ni doznačiti); 2) što se radi o strogo namjenskim
sredstvima (pokrivanje materijalnih troškova, troško-
va plaća i sl), koja služe za normalno funkcionisanje
zdravstvene zaštite, pa se davanjem potraživanja u za-
log ne bi garantovalo postizanje namjeravanog cilja; i
3) što zavodi osiguranja nisu uvijek u mogućnosti da na
vrijeme izvršavaju svoju ugovornu obavezu, pa često za
određeni procenat umanjuju doznačavanje ugovorenih
sredstava.
Iz navedenih razloga, ni davaocu kredita ne bi bilo
prihvatljivo da predmet zaloga budu tako uslovljena
potraživanja od zavoda zdravstvenog osiguranja.
(Porezni savjetnik 9/14, str. 96)
Popunjavanje izvještaja o naknadama za
plastične kese “tregerice”
pitanje: Da li se u izvještaj koji se podnosi u skladu
sa Uredbom o naknadama za plastične kese “tregerice”
trebaju unijeti podaci o kesama debljine manje od 20
mikrona koje su nabavljane za vlastite potrebe (pako-
vanje voća, piletine, hljeba)?
odgovor: Prema Uredbi o naknadama za plastične kese
tregerice (“Sl. novine FBiH”, broj 9/14), obveznik pla-
ćanja ove naknade je trgovac koji kese “tregerice” ko-
risti za vlastite potrebe ili iste stavlja u promet izdajući
ih krajnjem korisniku (kupcu) na upotrebu. Pri tome,
predmet plaćanja naknade, ustanovljen ovom Uredbom,
jesu kese koje služe za jednokratnu upotrebu, čija deblji-
na ne prelazi 20 mikrona. Kese u koje se pakuje rinfuzni
materijal, kao i sve ostale kese koje se stavljaju u pro-
met, su predmet Pravilnika o upravljanju ambalažom i
ambalažnim otpadom i iste se moraju prijaviti kroz iz-
vještaje o plasmanu ambalaže i ambalažnog otpada.
Prema Uputstvu o provođenju Uredbe o naknada-
ma za plastične kese tregerice koje je Fond za zaštitu
okoliša objavio na svojoj web stranici, u kojem je dato
i pojašnjenje o vezi popunjavanja izvještaja koji je po-
trebno dostaviti Fondu, u dio 3 se unose podaci o koli-
činama kesa kojima je obveznik raspolagao u obračun-
skom periodu, pri čemu se napominje da je potrebno
unijeti podatke o ukupnom broju kesa “tregerica” de-
biljne do 20 mikrona, uključujući i one za voće, povrće
i refuzne materijale, kao i one koje nije prometovao, s
tim da se obračun naknade vrši samo na kese “tregeri-
ce” u koje se pakuje sve osim rinfuznih materijala (ru-
brika 3.d.). Naime, pojašnjava se da su ukupni podaci o
176 Dobar savjet zlata vrijedi 2015
kesama “tregericama” potrebni za vođenje evidencije o
plasmanu kesa na cijeloj teritoriji FBiH.
(Porezni savjetnik 11/14, str. 94-95)
Interna stanica za snabdijevanje gorivom
vlastitih kamiona
pitanje: Preduzeće se bavi transportnim uslugama
(međunarodni transport) i posjeduje i internu stanicu
za snabdijevanje gorivom vlastitih kamiona. Da li i, ako
da, kome i na koji način bismo trebali prijaviti posjedo-
vanje ove stanice?
odgovor: U skladu sa članom 34. Zakona o naftnim
derivatima u Federaciji BiH, interna stanica za snab-
dijevanje gorivom podliježe kontroli kvaliteta goriva,
koja je precizirana članom 35. ovog zakona i Odlukom
o kvalitetu tečnih naftnih goriva BiH. Kako je propi-
sano ovom Odlukom, Ministarstvo vanjske trgovine i
ekonomskih odnosa BiH, na prijedlog nadležnih en-
titetskih ministarstava energije/energetike i trgovi-
ne, imenuje inspekcijska tijela koja vrše ocjenjivanje
usklađenosti kvaliteta tečnih naftnih goriva.
U stavu (5) člana 34. Zakona o naftnim derivatima u
FBiH je propisano da su vlasnici novoizgrađenih internih
stanica za snabdijevanje gorivom dužni odmah, nakon iz-
vršenog tehničkog prijema stanice, Federalnom ministar-
stvu energije, rudarstva i industrije dostaviti podatke o lo-
kaciji, kapacitetu, godini izgradnje interne stanice, te vrsti
i godišnjoj količini naftnih derivata kojom se prometuje.
S obzirom na to da se radi samo o internoj upotrebi,
a ne (i) o obavljanju trgovine i trgovačkim uslugama, tj.
“energetskim djelatnostima” u smislu člana 9. Zakona o
naftnim derivatima FBiH, interna stanica ne podliježe
odredbama Zakona o unutrašnjoj trgovini FBiH u po-
gledu obavljanja trgovine naftnim derivatima, te je nije
potrebno prijavljivati entitetskom i državnom ministar-
stvu trgovine.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 101)
Tombola u zatvorenom prostoru u
ugostiteljskom objektu i kladionici
pitanje: Da li tombolu u zatvorenom prostoru mogu
organizovati ugostitelji i kladionice?
odgovor: Prema Zakonu o igrama na sreću (“Sl. no-
vine FBiH”, br. 1/02 i 40/10), tombola-bingo u za-
tvorenom prostoru spada u kategoriju klasičnih igara
na sreću koju isključivo, pod propisanim uslovima,
mogu organizovati sportska društva i savezi. To znači
da ugostitelji i kladionice (koje organizuju druge igre
na sreću) nemaju pravo da organizuju tombolu-bingo u
zatvorenom prostoru.
(Porezni savjetnik 12/14, str. 106)
 Revicon-ova
Elektronska biblioteka

Ostvarite uštedu godišnjom pretplatom!

Pretplatom na Elektronsku biblioteku, brzim i jednostavnim
pretraživanjem ostvarujete mogućnost pristupa:
• svim publikacijama iz oblasti računovodstva, poreza i dr. u 2015. godini
• preko 40 izdanja iz prethodnih godina
• Vašem seminarskom materijalu

Vaša članska karta je korisničko ime i šifra!

Cijena godišnje pretplate na Elektronsku biblioteku za 2015. godinu
iznosi 200,00 KM (sa PDV-om).
Na osnovu Odluke Komisije za računovodstvo i reviziju BiH, Elektronska biblioteka
se priznaje kao 5 bodova KPE pripadnika računovodstvene profesije u BiH
 Pretplatom na elektronsko izdanje Poreznog savjetnika u 2015.
možete pristupiti željenom sadržaju u bilo kom momentu
i putem svih elektronskih uređaja.

Pored aktuelnih, na raspolaganju vam je i arhiva svih ranijih

online izdanja sa već 55 objavljenih brojeva.

Godišnja pretplata Godišnja pretplata Cijena godišnje pretplate

na štampano izdanje na elektronsko izdanje i na štampano i na elektronsko
Poreznog savjetnika Poreznog savjetnika izdanje Poreznog savjetnika
za 2015. godinu iznosi za 2015. godinu iznosi za 2015. godinu iznosi
250,00 KM (s PDV-om) 200,00 KM (s PDV-om) 400,00 KM (s PDV-om)