DA LI NARCISI I PSIHOPATE MOGU DA VOLE SOPSTVENU DJECU?

Takozvano “mračno trojstvo” karakternih osobina – narcisoidnost, makijavelizam i

psihopatija – manifestuju se kao pretjerano samoljublje, manipulativnost i nedostatak empatije,
kaže psiholog Perpetua Neo.
Takozvano “mračno trojstvo” karakternih osobina – narcisoidnost, makijavelizam i
psihopatija – manifestuju se kao pretjerano samoljublje, manipulativnost i nedostatak empatije,
kaže psiholog Perpetua Neo.
Da li narcisi i psihopate mogu da vole sopstvenu djecu?
Još se ne zna koliko tačno ljudi ima ove osobine, ali se na osnovu različitih studija
pretpostavlja da njihov procenat u svjetskoj populaciji iznosi između jedan i 10 odsto, prenosi
Independent.
Ljudi sa ovim karakteristikama često su opsjednuti sobom i ne umiju da se stave na mjesto
drugih ljudi.
U romantičnim vezama nakon ružičaste faze manipulišu partnerima, iskorištavaju ih,
podstiču kod njih nesigurnost i sumnje u sopstveno mentalno zdravlje, da bi ih na kraju
devaluirali i odbacili.
Iz tog razloga jedno od čestih pitanja jeste mogu li psihopate da vole sopstvenu djecu.
Kratak odgovor je da narcisi “nikada ne mogu zaista nekoga da vole”.
“Narcisi, psihopate i sociopate nemaju sposobnost empatije, niti mogu da je razviju, što znači
da nikada ne mogu da vole”, kaže psiholog i terapeut Perpetua Neo za Biznis insajder.
“To se ne mjenja ni kada dobiju djecu. Ne postoji urođeni instinkt za zaštitu i ohrabrivanje
svog potomstva, jer se djeca ne vide kao zaseban ljudski entitet, već kao alatka za ispunjavanje
sopstvenih potreba”, dodaje Neo.
Ove osobe vide svoju djecu kao produžetak svoje ličnosti i kao objekat koji posjeduju.
“Umjesto da kažu ‘njegovaću te kako bi mogao da porasteš i postaneš divna osoba’, reći će
‘rast ćeš i radit ćeš to i to jer si moj trofej'”, objašnjava Neo.
Ovakvo ponašanje drastično se razlikuje od zdravog okruženja u kojem bi djete trebalo da
odrasta. Djeca psihopata zato nerijetko izrastaju u osobe koje nemaju osećaj sopstva.
“Mogu da provjerim tvoj telefon kad god hoću.Mogu da uradim šta god želim.Upadnem u
tvoju sobu, ne poštujući tvoju privatnost. Također nema emocionalnih veza, pa djeca odrastaju
bez predstave o njima”, kaže Neo.
Dijete tako može da se osjeća dužnim da ispuni svaku moguću stvar koju inače ne bi trebalo.
Na primjer, narcisi su često veoma nesretne osobe sa niskim samopouzdanjem, tako da će na
djete sasuti veliki emocionalni teret, koristiti ih kao rame za plakanje i izvor emocionalne utjehe.
Takvo stanje traje godinama, a roditelji ne rijetko od djece zahtjevaju da ne stupaju u bračne
odnose i ne zasnivaju potomstvo kako bi mogli da privuku na sebe svu njihovu pažnju.
Ova situacija s godinama postaje sve napetija jer djete postaje sve zrelije, samim tim psihički
jače i svjesnije onoga što roditelj radi. Psihopate će tada pokušati da podriju samopouzdanje
djeteta kako bi im se opet vratilo.
 “Kako vrijeme prolazi, oni stare i postaju psihički sve slabiji, a djeca sve snažnija i psihički
jača. Roditelju psihopati to naročito teško pada, pa će posegnuti za komentarima poput ‘debeo
si’, ‘totalno si beskorisna’, ‘ružna si'”, kaže Neo.
S druge strane, kad god djete nešto postigne, roditelj će na sebe preuzeti zasluge za to, tako
da djete s vremenom počinje da stiče osjećaj da ništa ne vrijedi.
Uticaj roditelja na djete zavisi od broja djece u porodici.
“Psihopate koje imaju više djece u većini slučajeva jednom djetetu dodeljuju ulogu ‘zlatnog
djeteta’.Ono ne može ništa da skrivi – šta god da uradi, biće voljeno. Drugo djete postaje žrtveni
jarac, na kojeg se svaljuje krivica za sve. Roditelj psihopata često uživa u okretanju djece jednog
protiv drugog, stvarajući bespotrebnu tenziju i kompetitivnost”, objašnjava Neo.
Ukoliko postoji treće djete, ono postaje “izgubljeni dječak” ili devojčica”.Takvu djecu roditelji
psihopate najčešće ignorišu i zapostavljaju.